• Poštovani poslanici 25. saziva Skupštine Crne Gore, poštovani ministre i predstavnici državne administracije, Otvaram 6. śednicu drugog redovnog, jesenjeg zasijedanja u 2013. godini. Kao što znate, dobili ste dnevni red od 18. novembra. U medjuvremenu je bilo dodatnih zahtjeva za proširenje dnevnog reda. Prije toga, utvrdićemo zapisnike sa 3. śednice i posebne 4. i 5. śednice drugog redovnog, jesenjeg zasijedanja. Ima li primjedbi na zapisnike? Hvala. Konstatujem da smo usvojili zapisnike . Na Kolegijumu smo dogovorom izvršili rotaciju Predloga zakona o dopuni Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti koji su podnijeli poslanici SNP-a, a oni su bili voljni da povuku svoj drugi Predlog zakona o izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kako bi dali prioritet ovom zakonu o nezaposlenima, tako da je to sastavni dio dnevnog reda. Upravo opozicija ima najmanje jedan predlog zakona u dnevnom redu. Vlada je podnijela četiri predloga da se donesu po skraćenom postupku: Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim i drugim praznicima, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika i Predlog zakona o otpisu kamata na poreske i carinske obaveze. Poslanici Demokratskog fronta podnijeli su tri predloga zakona: Predlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika Crne Gore, Predlog zakona o dopuni Zakona o obligacionim odnosima i Predlog zakona o dopuni Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Dva zakona su vrlo sistemska. Poslanik Banović je podnio predlog da se na dnevni red stavi Predlog zakona o sigurnosti podmorske plovidbe. Poslanik Milutin Simović predložio je da se dnevni red uvrste Predlog koncesionog akta za dodjelu koncesija za rekonstrukciju i privredno korišćenje lučkih terminala za pretovar kontejnera generalnog tereta u Luci Bar; 2) Predlog odluke o prihvatanju aneksa br. 1 Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža Budva i Predlog odluke o prihvatanju aneksa br. 1 Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer u Budvi; 3) Aneks Ugovora o dugoročnom zakupu zemljišta zaključenog između Vlade Crne Gore i Konzorcijuma Northstar doo Podgorica Equest Capital Limited Jersey UK, žao mi je što čitam englesku verziju, ali nemamo drugu. Jeste, Jersey UK, nije Nju Džersi kod Njujorka nego Jersey UK ostrvo, ali ima velike privredne kapacitete. Poslanici Damjanović i Kaluđerović predložili su da se stavi na dnevni red informacija o poslovanju KAP-a, Rudnika Boksita i realizacija zaključaka Skupštine Crne Gore br.0722/2 36 IPA 154xx5 od 30. aprila 2013. godine. Djeluje komplikovano, ali prosto je. To su zaključci o problematici KAP-a od 30. aprila, možda je tako najbolje da ih zapamtimo, koji su usvojeni u tom trenutku. Čuli smo što je sve predloženo da se prošili dnevni red. Mi smo najavili, da vam pomognem, i dogovorili da sljedeća sjednica bude 9. ovog mjeseca, a da treću sjednicu u ovom mjesecu otpočnemo 23. decembra. Znači, imaćemo još najmanje dvije sjednice u decembru mjesecu. Plan rada je da napravimo uobičajenu kulturološku pauzu, da tako kažem, za evropski Božić 24. i 25. decembra, a da ostale dane radimo punu sedmicu poneđeljak-petak da bismo dosta obaveza koje su pred nama ispunili. Ono što je ne uđe na ove sjednice, biće prilike da uđe 9. i želio bih da ovu sjednicu završimo već do petka, zaključno sa petkom, da bismo 9. glasali i istovremeno otpočeli sljedeću sjednicu. To vam je plan rada, u najkraćem, za decembar mjesec. Idemo da čujemo obrazloženja za ovo što je predloženo za dopunu dnevnog reda. Kao što sam rekao, rotacijom je uvršten u dnevni red predlog SNP-a. U ime Vlade, da li neko želi da da obrazloženje Predloga zakona o dopuni Zakona o radu za uvrštavanje u dnevni red? Izvolite.
  • Hvala. Predlog izmjena i dopuna Zakona o radu nije dobio prohodnost na Zakonodavnom odboru, tako da ako se postavi pitanje dopune dnevnog reda mora se kao prethodno pitanje plenum izjasniti o postojanju ustavnog osnova. Uzgred da kažem, mislim da se radi o jednom izuzetno lošem rješenju i mislim da bi bilo dobro da Vlada još poradi na tome.
  • U redu. Nema predstavnika Vlade da nam odgovori, pa nećemo ni razmatrati. Imamo državne praznike. Je li nužno da danas idemo na proširenje dnevnog reda? Taj dan je prošao, tako da do 30. novembra iduće godine imamo dovoljno vremena da o tome odlučimo, radi se o Njegošu. Da to ostavimo za poneđeljak, da dogovorimo na kolegijumu, da ne bismo opterećivali ovih sedam dana koji će ionako biti puni, prepuni teretom koji možemo planirati i odraditi tada. Ugljovodonike, možemo li ostaviti za poneđeljak? Nije ni Odbor razmatrao. Otpis kamata na porez i carinske obaveze. Mi smo to razmatrali na kolegijumu i rekli da to ostavimo za poneđeljak da bismo u sklopu približavanja ukupnoj poreskoj i budžetskoj politici imali neki cjeloviti pogled, da vidimo što možemo, a što moramo uraditi. Uvijek smo tu razapeti između onoga što možemo i onoga što moramo uraditi. Možemo li tako, da to bude za poneđeljak, brzo će ići ta sjednica i da to tada uradimo? Hvala na pomoći svim klubovima, prije svega najvećem klubu. Poslanici Demokratskog fronta su imali tri zakona, dva su vrlo sistemska, Krivični zakonik i Zakon o obligacionim odnosima, jesu izmjene i dopune, ali su vrlo sistemski zakoni. Imamo Zakon o dopuni Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Ko želi, u ime Fronta, da se time pozabavi? Izvolite, kolega Raduloviću. Vi ste nam jedina uzdanica u ovoj prilici.
  • Uvažene kolege, danas smo na kolegijumu dogovorili da 9. bude nova sjednica. U ime Demokratskog fronta ću ovo povući i onda ćemo ove i druge zakone koji se bave finansijama, iako je po nazivu krivični, ali se radi o nečemu što znači obligaciono pravo, nešto što znači krediti i nešto što znači zelenaštvo i mnogo toga što tangira Crnu Goru, u još većoj mjeri predložiti za sljedeću sjednicu. Da bi bili efikasni, nećemo danas glasati niti raspravljati o ovome nego na sljedećoj 7. sjednici. Hvala.
  • Hvala i vama na pomoći i Demokratskom frontu. Na našu veliku žalost ili na sreću u Kraljevini Crnoj Gori nije bilo krivičnog djela zelenašenja. Kolega Banoviću, ostajete li pri Predlogu zakona o sigurnosti pomorske plovidbe? Izvolite.
  • Hvala, predsjedniče. Mi smatramo iz Kluba da bi trebalo uvrstiti ovaj zakon u dnevni red, iz prostog razloga što iz njegovog usvajanja proističu nekoliko benefita za crnogorski pomorski saobraćaj i za crnogorske pomorce. Prije svega, mislim da bi usvajanjem ovog zakona ispoštovali preporuku Kluba Pariskog memoranduma koji tretira pomorski saobraćaj. Vrlo nam je važno da što prije pristupimo tom memorandumu, a da bismo mu pristupili vrlo je važno i neophodno da imamo odgovarajuću zakonsku regulativu. Takođe, u Izvještaju o napretku Crne Gore Evropska komisija konstatuje da je neophodno usvojiti Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe. Uređenje životnih i radnih odnosa pomoraca je jedna od bitnih oblasti koju tretira i uređuje ovaj zakon. Takođe, uređuje i pitanje sigurnosti pomorske plovidbe, osnovni uslovi koji se moraju ispuniti plovni putevi, unutrašnje morske vode u tetitorijalnom moru Crne Gore, pomorski objekti, posada na pomorskim objektima, plovidba, pilotaža itd. Kao što vidite, ima četiri grupe razloga zbog kojih bi trebali o ovome što prije porazgovarati, dakle da stignemo do nove godine kako bi od nove godine pristupili ovom sporazumu i kako bi naši pomorci mogli da se zapošljavaju preko ovih agencija koje sada zapošljavaju, ali mnogo uređenije i mnogo standardizovanije po ovom Pariškom memorandumu. Ne vjerujem da će biti mnogo spora oko ovog zakona u Skupštini i da ga možemo relativno lako i brzo donijeti, a to bi valjalo uraditi sa sigurnošću, da ne ostavljamo zadnju sjednicu kada ćemo razgovarati o budžetu i kada će mnogo više biti priče i posla po drugim tačkama dnevnog reda. Hvala.
  • Hvala vama. Hajmo da glasamo hoćemo li uvrstiti u dnevni red Predlog zakona o sigurnosti pomorske plovidbe. Ko je za, protiv, uzdržan? Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 55 poslanika, svi su bili za. Konstatujem da je u Predlog dnevnog reda uvršten i Predlog zakona o sigurnosti pomorske plovidbe. Brinemo o sigurnosti pomoraca. Idemo dalje. Kolega Simoviću, a u stvari su to predlozi Vlade, ima tri predloga za proširenje,želite li obrazlaganje? Izvolite, kolega Simoviću.
  • Daću jedno obrazloženje za sve tri tačke dnevnog reda koje predlažem da proširimo dnevni red. Dijeleći isti utisak kao i kolega Banović koji je kazao povodom ove prethodne tačke, siguran da ćemo, takođe, u parlamentu imati jedinstven odnos prema sva ova tri predloga, da ćemo ih podržati i da ćemo time dati najbolju podršku za dalji razvoj investicija u Crnoj Gori, za dalju podršku stranih investicija, za otvaranje novih radnih mjesta i sve ono što su indirektni benefiti od toga, bolje punjenje budžeta i jednog pažljivog i suptilnog odnosa prema investitorima koji realizuju svoje preuzete obaveze iz ugovora o privatizaciji. Toliko i hvala.
  • Hvala. Ići ćemo redom. Ići ćemo od kontejnerskog terminala, pa preko Kraljičine plaže i Northstar. Stavljam na glasanje prvi predlog kolege Simovića, ustvari, predloga Vlade, Predlog koncesionog akta za dodjelu koncesija za rekonstrukciju i privredno korišćenje lučkih terminala za pretovar kontejnera i generalnog trereta u Luci Bar. Izvolite. Hvala vam, glasao je 51 poslanik, 45 za, pet protiv, jedan uzdržan. Konstatujem da je uvršten u dnevni red Predlog koncesionog akta u tekstu koji ste čuli. Druga tačka, Predlog kolege Simovića je Predlog odluke o prihvatanju aneksa broj 1 ugovoru o zakupu hotela "Kraljičina Plaža" Budve, i Predlog odluke o prihvatanju aneksa broj 1 ugovora o zakupu hotela "Sveti Stefan" i "Miločer" u Budvi. Izvolite. Hvala vam, glasalo je 50 poslanika, 39 za, šest protiv, pet uzdržanih. Konstatujem da je i ovo postalo sastavni dio Predloga dnevnog reda. I treći predlog kolege Simovića je takođe, predlog Vlade aneks ugovora o dugoročnom zakupu zemljišta zaključenog između Vlade Crne Gore i konzorcijuma Northstar d.o.o Podgorica Equest Capital Limited Jersey UK. Glasalo je 50 poslanika. 39 za, sedam protiv, četiri uzdržana. Konstatujem da je i ovo treće, odnosno četvrto proširenje dnevnog reda u odnosu na ostali dnevni red, i ostalo je još jedno izjašnjenje a to je: poslanici Damjanović, Kaluđerović, zaključci povodom KAP- a, najkraće da kažu, od 30 aprila 2013. godine. Kolega Damjanoviću, izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, Kolega Kaluđerović i ja smo podnijeli predlog da se u dnevni red za ovu sjednicu uvrsti i informacija o problematici poslovanja Kombinata aluminijuma Podgorica u stečaju, i Rudnika Boksita u Nikšiću i realizacija zaključaka Skupštine Crne Gore od 30. aprila 2013. godine. Osnova za ovo jeste, ono što smo definisali u zaključcima koje je ovaj Parlament i usvojio. Konkretno citiraću zaključak broj 9. "Vlada Crne Gore kao državni organ nadležan i odgovoran za vođenje ekonomske politike Crne Gore, koja je odgovorna za realizaciju ovih zaključaka, najmanje jednom u tri mjeseca će Skupštini Crne Gore podnositi detaljnu informaciju o problematici poslovanja Kombinata aluminijuma i Rudnika Boksita Nikšić, i realizaciji zaključaka Skupštine Crne Gore u vezi sa tim". Podsjetiću dakle, da bi ovo bila po novim zaključcima informacija koja se dostavlja Parlamentu tromjesečno. U tom smislu je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet razmatrao informaciju o sprovođenju zaključaka od strane Vlade i ostalih institucija. Biće pripremljen i izvještaj koji je, čini mi se, već gotov, i dostavljen poslanicima, tako da su se stekli uslovi da ispunimo tačku 9,od devet zaključaka i da se Parlament informiše, dakle direktno o informaciji i realizaciji zaključaka. Sem forme i obaveze zaključka broj 9, da se Parlament informiše tromjesečno, na ovo obavezuje još najmanje nekoliko stvari. Prva stvar jeste da sagledamo kako se realizuju zaključci u dijelu obaveza prema radnicima i zaposlenim i bišim zaposlenim Kombinata aluminijuma, odnosno Rudnika Boksita u Nikšiću. Zatim, dio koji se tiče ispunjavanja obaveza po osnovu Ugovora o kupoprodaji električne energije, koji definiše dakle, subvencije za građane Crne Gore, koji plaćaju električnu energiju. Dakle, za građane u stanju socijalne potrebe, nagrađivanje redovnih platiša, i sve one elemente koji su definisani zaključcima, a o čijoj smo realizaciji raspravljali na Odboru, i gdje smo jasno ustanovili da postoje neki elementi koji nijesu realizovani. Tu mislim i na strategiju aluminijske industrije koju Vlada nije podnijela itd. Dakle, ako želi Parlament transparentnost i poštovanje svojih zaključaka otvorićemo priču ovdje, a ne samo na Odboru. Hvala vam.
  • Ako sam dobro shvatio, najviše su nagrađeni neredovni platiše. Nijesu platili ništa, tako da je to bitno da razmotrimo. Stavljam na dnevni red Vaš predlog na glasanje. Izvolite. Predlog SNP-a zaključak od 30.aprila koji je usvojio Parlament. Hvala vam, Glasalo je 55 poslanika, 24 za, 14 protiv, 17 uzdržanih. Predlog nije dobio potrebnu većinu. Od predloga koji su dobili potrebnu većinu Predlog dnevnog reda je proširen sa četiri predloga. Oni su sada sastavni dio predloga, da ih ne čitam, predlog kolege Banovića i tri predloga kolege Simovića. SNP je rotirao. SNP je sastavni dio, o njima se nije glasalo, samo je rotacija izvršena zakona, o ovome se glasalo, tako da stavljam Predlog dnevnog reda na glasanje. Izvolite, za, protiv, uzdržani. Hvala vam. Glasala su 54 poslanika, 41 za, nije bilo protiv, 13 uzdržanih. Konstatujem da smo usvojili predloženi dnevni red. Dobićete ga sa ovim dopunama koje idu na kraju, jer da biste imali prilike da razmotrite te predloge zakona. Dogovor sa Kolegijuma je da prvo razmotrimo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Carinskog zakona zbog obaveze ministra i direktora Uprave carine, obojica su tu, i Stojanka Milošević, načelnica Odsjeka za vrijednost i porijeklo. Zvuči moćno ovo porijeklo u Crnoj Gori, tako da nijesam siguran da je to vezano za carine, ali u svakom slučaju hvala vam što ste tu u punom sastavu. Izvjestioci Odbora su koleginica Zorica Kovačević Zakonodavnog odbora, i Rešid Adrović Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Želite li prije? Hvala, Zorice. Kolega Adrović? Ne. Hvala vam. Onda dajemo riječ predstavniku predlagača. Ministar Žugić, izvolite. Sat vremena radimo na ovom zakonu.
  • Uvaženi poslanici, Danas je u ovom visokom domu Zakon o izmjenama i dopunama Carinskog zakona, kojim se nastavlja reformski proces carinskog zakonodavstva, a time i proces harmonizacije sa pravnim tekovinama Evropske unije, koji je započeo donošenjem Carinskog zakona 2003. godine, kao i uredbe za njegovo sprovođenje. Kako se često naglašava uloga Uprave carina je vremenom doživjela svoj razvoj, odnosno evoluciju, ranije tretirana kao prihodna institucija koja je imala u svojoj nadležnosti isključivo ubiranje javnih prihoda da bi u novijem vremenu imali prevashodnu nadležnost Uprave carina u funkciji zaštite carinskog područja, stanovništva na tom području, ali i privrednih subjekata, kroz primjenu raznih mjera, kontrole kako na nacionalnim gazdinstvima tako i na elementima carinskih ispostava. Posljednjih godina se sve više uviđa značaj carine i njena uloga u unapređenju ekonomskog prosperiteta kroz proces olakšanja trgovine, odnosno kroz proces slobodnijeg kretanja roba na tržištu. Naime, privredni subjekti koji se bave međunarodnom trgovinom od carinskih službi očekuju stvaranje efikasnijih, ekonomičnijih, ali i efektivnih carinskih postupaka i pojednostavljivanje carinskih formalnosti. Upravo stoga, pred nama se nalazi danas Prijedlog carinskog zakona, odnosno njegovih izmjena i dopuna čija je osnovna intencija da u naš carinski sistem transponuje takozvanje sigurnosne odredbe evropskog carinskog prava, kroz uvođenje instituta, sigurnosne sažete deklaracije. Navedena deklaracija predstavlja ispravu koja se prije dospijeća robe elektronskim putem podnosi carinskoj službi i sadrži podatke neophodne za analizu rizika i pravilnu primjenu carinskog nadzora, prvenstveno za sigurnosne svrhe. Na ovaj način carinskoj službi se stvaraju mehanizmi za otkrivanje visokorizičnih pošiljki, uz istovremeno olakšanje kretanja međunarodne trgovine. Druga značajna izmjena u Predlogu zakona se odnosi na oblast carinskih povlastica. Naime, jedna od preporuka Evropske komisije u godišnjem izvještaju o napretku, osim uvođenja sigurnosnih mjera, odnosila se i na dalju harmonizaciju u nacionalnim carinskim propisima sa pravnim tekovinama Evropske unije. Predloženim izmjenama izvršena je puna harmonizacija u pogledu vrste, količine kao i uslova zastarijevanja povlašćenog carinskog carinskog tretmana prilikom uvoženja roba u Crnu Goru. Treba napomenuti da su, upravo zbog preporuka sadržanih u izvještaju o napretku, rješenja iz Predloga zakona bila poslata na mišljenje Direktoratu za poreze i carine GD test i UD i da su ista pozitivno ocijenjena. Imajući u vidu da se predloženim propisom stvaraju uslovi za olakšanje međunarodne trgovine, uz istovremeno jačanje kontrolnih mehanizama carinske službe, kao i činjenicu da se usvajaju evropski standardi u oblasti carinskih propisa, odnosno harmonizujemo sa pravnim tekovinama Evropske unije, predlažem da Skupština usvoji izmjene i dopune carinskog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, ministre Žugiću. Predlažem da prvo čujemo predstavnike klubova u trajanju od pet minuta, pa onda da uđemo u drugi krug rasprave. U ime Poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista govoriće Zoran Jelić, nakon njega kolega Aleksandar Damjanović, u ime Kluba Socijalističke narodne partije. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, cijenjeni gospodine Žugiću, gospodine Jokoviću, Pred nama je danas Predlog zakona o izmjenama i dopunama carinskog zakona. Kao što je i gospodin Žugić saopštio u uvodnom izlaganju reforma crnogorskog carinskog zakonodavstva je počela još 2003. godine, kada je primijenjen i donešen carinski zakon i uredbe o sprovođenju carinskog zakona i evo do danas je bilo više izmjena i dopuna ovog carinskog zakona. Koji su to osnovni razlozi za donošenje izmjena i dopuna ovog zakona. Prije svega, osnovni razlog jeste obaveze koje proističu iz ugovora, procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. Takođe, jedan od osnovnih razloga za donošenje ovog zakona jeste obaveze koje proističu pred carinsku službu, a koje proizilaze iz obaveze implementacije svih instituta pravne tekovine koje su naglašene u poglavlju 29, koje se odnosi na carinsku uniju. Takođe, jedan od razloga donošenja ovog zakona jeste implementacija instituta evropskog carinskog zakona kojim se uređuje primjena sigurnosnih mjera u okviru članica zemalja Evropske unije. Takođe, razlog donošenja ovog zakona jeste transportovanje odredbi koje se odnose na ostvarivanje carinskih povlastica i sprovođenje tranzitnog postupka. Kao što sam rekao, ovaj zakon ima za cilj dalju harmonizaciju odnosa sa evropskim carinskim zakonodavstvom i usavršavanje navedenih postupaka sa jedinstvenim carinskim standardima koje važe u Evropskoj uniji. Ovaj zakon ima više novina. Jedna novina je gdje se želi definisati u ovom zakonom takozvana ulazno-uvozna carinska ispostava, zatim izvozna-izlazna carinska ispostava, a takođe jedna od novina je sigurnosna sažeta deklaracija koja je data detaljno u ovom zakonu. Ovim zakonom se stvaraju uslovi za pravno obavezujuću primjenu sistema elektronske razmjene podataka za sprovođenje postupka tranzita jer se stavlja akcenat na informacione tehnologije u radu carinske službe. Na Odboru za ekonomiju, budžet i finansije smo raspravljali upravo o članu 2 koji definiše ovo pitanje i saopšteno je da podzakonskim aktima treba detaljnije razraditi elektronsku razmjenu i čuvanje ovih podataka koji su značajni za rad carinske službe. Takođe, novina je suspenzija odobrenja, tj. statusa ovlašćenog privrednog subjekta pri sprovođenju bezbjednosnih provjera kada lice prestane da ispunjava uslove propisane od strane Vlade. Takođe se uvodi institut poništenja i ukidanja carinskih odluka kada su iste donijete na bazi netačnih ili nepotpunih podataka, a to bliže definiše član 4 pomenutog zakona. Takođe, u skladu sa EU praksom propisuje se odredba koja daje pravo carinskom organu da odbije zahtjev pružanja informacija o primjeni carinskih propisa ako se isti ne odnosi na namjeravani uvoz ili izvoz. Takođe, sa ovim aktom zakona utvrđuje se sadržaj carinske tarife, obaveza podnošenja takozvane sigurnosne sažete deklaracije, prije unošenja robe u carinsko područje Crne Gore, kao i obaveza podnošenja carinske deklaracije za robu koja napušta carinsko područje Crne Gore. Takođe se propisuju nove osnovice za oslobađanje od plaćanja carina, kao i uslovi za ostvarivanje povlašćenog carinskog tretmana prilikom uvoza u Crnu Goru. Ono što takođe treba naglasiti da za sprovođenje ovog zakona, nijesu potrebna finansijska sredstva iz budžeta Crne Gore. Ono što takođe želim naglasiti jeste da su državni prihodi u 2012. godini u Crnoj Gori bili milijardu i 144 miliona eura, a da su u strukturi ukupnih državnih prihoda carine učestvovale sa 2,5%, dok su u 2011. godini one učestvovale sa 3,8%. Do ovog smanjenja je upravo došlo zbog toga što je, shodno protokolu o pristupanju Crne Gore svjetskoj trgovinskoj organizaciji zahtijevalo se smanjenjem prosječnih carinskih stopa za uvoz proizvoda porijeklom iz zemalja Evropske unije, sa 1,43, koliko su važile u 2012. godini, na 0,96% koliko sada trenutno važe u 2013. godini. Dakle, naplaćeni prihodi od carina i naknade za usluge carinskog organa za 2012. godinu iznose ukupno 28 miliona eura, što je nešto prosječno oko 2,4 miliona. Želim da naglasim da je matični Odbor za ekonomiju, budžet i finansije većinom glasova predložio Skupštini da prihvati ovaj akt. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Molim kolegu Aleksandra Damjanovića da uzme riječ. Neka se pripremi koleginica Draginja Vuksanović koja će govoriti u ime kluba Socijaldemokratske partije. Izvolite.
  • Hvala vam, potpredsjedniče. Ministre Žugiću, direktore Jokoviću, Evo, 10 godina ima u primjeni carinski zakon i ovo je, čini mi se četvrta ili peta izmjena zakona koja se, uglavnom donosi, kako ste sami naveli, zbog usaglašavanja sa evropskim direktivama. Međutim, ovo jeste dobar povod da neke stvari otvorimo koje se tiču i funkcionisanja carinske uprave, odnosno Uprave carina i funkcionisanje samog carinskog sistema u Crnoj Gori, imajući zaista u vidu da u tehničkom dijelu, kroz izmjene koje se predlažu ovim zakonom, dolazimo do još većeg stepena usaglašenosti a i samim tim pripreme za pregovaranje o poglavlju koje definiše carine u postupku kandidature Crne Gore za EU. Međutim, nekoliko stvari koje sam i tada sugerisao, traže u najmanju ruku, i odgovore, i dobra je stvar što je ovdje ministar finansija da vidimo da li imamo slaganje oko nekih realnih problema koje smo identifikovali, odnosno načina kako te probleme da riješimo. Prije svega bih otvorio pitanje položaja Uprave carina. Jeste da se ovim carinskim zakonom ne definiše položaj Urpave carina, ali treba znati da je Uprava carina kao i Poreska uprava sada sastavni dio Ministarstva finansija. Ako već govorimo o potrebi da ta dva najvažnija segmenta naplate poreskih prihoda, odnosno naplate prihoda ove države moraju da imaju veću autonomiju, finansijsku, kadrovsku, i svaku drugu, pa i institucionalnu, mislim da ovdje treba jasno da se odredite i vi, pa evo i ministar, oko ideje da Uprava carina i Poreska urpava budu samostalne državne uprave, direktno odgovorne Vladi, odnosno ovom parlamentu i da se na taj način ne stvara određeni konflikt interesa, odnosno onemogućava dalje jačanje tih kapaciteta, jer se na Upravu carina primjenjuju svi oni zakoni o državnoj upravi i finansiranju i tako dalje, koji onemogućavaju istinsko jačanje kapaciteta i te uprave i poreske uprave. To je jedna stvar. Druga stvar je pitanje carinskog duga. Dugo smo oko carinskog duga govorili. Jasno je da ni ovaj carinski zakon striktno ne govori o tome, to govori jedan drugi zakon koji je već dugo takodje u primjeni, a to je Zakon o carinskoj službi, tačnije norma 33, stav 1 tog Zakona o carinskoj službi koja na neki način, neću da kažem onemogućava, ali ne daje zeleno svjetlo da se uz poreski dug koji je postao javan, zalaganjem Kluba poslanika SNP-a i prihvatanjem od strane Ministarstva finansija, ne učini javnim i carinski dug. Dug po osnovu neplaćenih carina, odnosno onog ulaznog PDV-a. Tamo ćemo vjerovatno vidjeti Elektroprivredu Crne Gore koja duguje nekih 30, 40 ili 50 miliona evra, ali ćemo vidjeti još neke firme koje duguju ovoj državi po pitanju carinskog duga. Mislim da postoji mogućnost da se ne ulazeći u izmjenu ovog Zakona o carinskoj službi koji traži drastične promjene, vjerovatno traži i novi tekst kompletnog zakona, jer je dugo u primjeni, možemo ići na jedno parcijalno rješenje da se nižim aktom, jer kažem nema eksplicitne zabrane, objavimo carinski dug i postignemo potpunu transparentnost u sistemu da niko nije zaštićen. Neko može da duguje 50.000 ili 100.000 evra poreskoga duga i objavljen je javno i neka je, a neko može da duguje desetine miliona evra ili milion, nebitno je, po osnovu ulaznog PDV-a,odnosno carinski dug I nije javan. Treća stvar. Da je malo otvorimo ovdje, da se testiramo, dakle to je pitanje izmjena člana 184 sa članom 19 izmjena i dopuna koji definiše šta je sve oslobođeno od carina. Pa evo mog predloga da javno o njemu polemišemo ovdje. Ja sam ovako malo i na radnoj grupi za sivu ekonomiju slušao i polemisao i mišljenja sam da Crna Gora neće ništa izgubiti ako ukine slobodne carinske prodavnice. Što mi dobijamo kolege sa slobodnim carinskim prodavnicama gdje imamo situaciju da se bez carina prodaju milionski iznosi duvana, a svega 20-ak metara kada se izađe iz toga prostora na trafici, u prodavnici, bi trebao taj duvan da se kupi sa akcizom i sa svim ostalim opterećenjima i da taj prihod ide državi. Ovako, umjesto desetine miliona možemo da izračunamo tačno koliko je to evra državi ostavljamo dakle, oslobadjamo od tih nameta te vlasnike carinskih prodavnica. Ne znam ko su. Pretpostavljam da su svi pošteni i radni ljudi koji rade jedan objektivno, da kažem, nezahvalan posao. Nije ni to lako imati taj monopol u tom dijelu carinskih prodavnica, ali evo ministru finansija i direktoru Jokoviću predlog, pošto vidim da su kolege iz DPS-a dali neki amandman koji nešto usaglašava u tehničkom smislu da se malo dohvatimo i amandmana koji bi u suštinskom smislu izbrisao mogućnost da se carine oslobode carinske prodavnice, odnosno da mi njih fino ukinemo i da se sva roba kupuje tamo gdje Bog zapovjeda u prodavnicama gdje će biti plaćen i PDV i akcize i tako dalje. Četvrta stvar i jedno moje razmišljanje. Činjenica je da smo za godinu dana imali pad prihoda od carina za 34%, odnosno za nekih 15-ak miliona evra, govori o tome kako smo dobro pregovarali u postupku o učlanjenja u Svjetsku trgovinsku organizaciju i kakav nam je bio privremeni sporazum. Dakle, govorimo o sumi koja je posljedica loših pregovora, odnosno žurbe a ovamo ćemo čudo da činimo što se tiče poreza da bi tih 15 miliona nadomjestili u budžet. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala vama. Ministar Žugić želi komentar. Izvolite.
  • Gospodine predsjedavajući, Zahvaljujem se gospodinu Damjanoviću što je dotaknuo, čini mi se, najvažnije životne teme koje se odnose na nadležnost Uprave carina Crne Gore. Počeo bih od transparentnosti. Uprava carina je ove godine već 1. jula objavila prvu listu carinskih dužnika a prije dvadeset dana ponovila tu stvar, i mi ćemo to raditi u narednom periodu čak i u frekfentnim vremenskim zonama, uslovno rečeno. Inače, Ministarstvo finansija je nedavno proglašeno za najtransparentnije ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu i nama je stalo da snažimo liderstvo u transparentnosti a ovo je doprinos, važan elemenat upravo u tom segmentu ali nam je i stalo da javnost u našem radu, govorim o resornom ministarstvu, Ministarstvo finansija sa Upravom za carine, poreskom upravom i sa svim ostalim važnim upravama za koje vršimo nadzor, da imaju najveći mogući stepen transparentnosti čime ćemo svakako doprinijeti smanjivanju bilo percepcije bilo stvarne korupcije u svim našim organima. Dakle, potpuna podrška ovome što ste kazali je već uradjena. Nastojaćemo u narednom periodu još češće i još transparentnije raditi na carinskom dugu, ali da vam samo kažem da je carinski dug ma koliko zvučao da je visok u visokom procentu preko 95 procenata naplativ tako da je obezbijedjen garancijama ali ćemo uraditi sve da doprinesemo kroz naplatu i snaženju likvidnosti javnih finansija. Oko statusa carinske, pomenuli ste i Poresku upravu s dilemom , odnosno bez dileme kod vas, sa dilemom za javnost, da li veći stepen autonomije ili veći stepen samostalnosti kroz snaženje te institucije. Slažem se sa vama. Ovdje govorim svoj stav koji ću predložiti i u Vladi. Mislim da Uprava carina i poreska uprava moraju jačati svoje kapacitete, kadrovske, tehničke, tehnološke, organizacione. To se ne može većim stepenom centralizacije svih službi eksterne kontrole, uslovno rečeno, tako da vrlo brzo ćemo ići prema Vladi sa upravo ovim elementom koji je inače u svim materijalima koje smo usvajali u prethodnom segmentu, uvijek smo zadavali sami sebe i nadležnim upravama pitanje da je neophodno dalje jačanje kapaciteta poreske i carinske uprave. Očigledno da smo na istom kursu kada je to u pitanju. Oko carinskog oslobađanja i prodavnica koje rade van režima carinjenja to je predmet naše posebne pažnje u ovom vremenu i predmet koji je, prije svega, uzrokovan određenim nepravilnostima u dijelu tog rada. Ukoliko se nastavi sa nepravilnostima, Ministarstvo finansija koje daje licence javno poručujem uzeće licence. Nama nije potrebno generisanje sive ekonomije i u ovom dijelu. Vezano za pad carinskih prihoda, saglasni smo da su oni manji ali uz snaženje i veći stepen carinske discipline u obračunu i naplati javnih prihoda mislim da se taj dio, uslovno rečeno, problema zamjenjuje onim što znači veći stepen carinske discipline. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Prije nego što kolega Damjanović uzme riječ, samo napomena i ako je prvi krug rasprave. Dozvolio sam komentar jer mislim da je u ovim potpuno stručnim pitanjima o kojima razgovaramo neophodno imati neposredni dijalog, da je bolje na taj način razviti dijalog o suštinskim pitanjima iz ove oblasti nego čekati kraj prvog kruga i onda se to već izgubi u onoj ukupnoj masi pitanja i dilema na koje treba odgovoriti. Hvala, kolega Žugiću. Govorili ste i o jačanju kapaciteta. Preskočili ste samo jedno pitanje koje je veoma značajno o kome je govoreno, a to je da molim da i vi sagledate u narednom periodu pozicije Uprave carina i da to pitanje posmatramo u širem kontekstu, kontekstu državne uprave, pa time i Uprave carina. Moje je uvjerenje da neka rješenja ranija su možda imali određene prednosti u odnosu na rješenja koja sada imamo. U svakom slučaju, naravno, to je nadležnost Vlade, mislim da treba preispitati pojedine stavke iz Zakona o državnoj upravi u smislu poboljšane efikasnosti rada organa državne uprave. Izvinjavam se, kolega Damjanoviću. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Mislim da je i ova Vaša sugestija bila korisna, da smo na istom cilju i da zaista želimo da osnažimo kapacitete. Kažem u finansijskom smislu sa platama carinskim inspektorima, u smislu zapošljavanja odriješenih ruka u Upravu carina da se mogu dovesti najbolji kadrovi. Imamo problem ako centralizujemo, ako je to u sistemu državne uprave klasičnom. Govorim samo o ove dvije službe - Poreska uprava i Uprava carina, kao one službe koje trebaju da prihoduju stotine i stotine miliona evra i mnogo više time što će im kapaciteti biti veći pa će taj trošak koji ćemo imati, možda nešto veće plate inspektora kako bi kao antikoruptivnu mjeru do kraja imali u smislu da se obavlja taj posao kako treba, biti mnogo niži nego što bi bili prihodi. To je jedna stvar. Druga stvar da se” Vlasi ne sjete” ministre, samo da se reguliše objavljivanje toga duga na način da neko ne bi podnio kakve pritužbe na Zakon o carinskoj službi koji je vrlo neodređen, mislim da je član 37 koji je vrlo neodređen kako se neko ne bi požalio zašto mu je ime objavljeno, ali da o tome povedete računa, naravno. Ovo oko carinskih prodavnica, razmišljamo zajednički. Kažem, možda se može i pojačanim nadzorom i prijetnjama ministra finansija iz skupštinske sale, postići nešto. Evo da vidimo. Neka vrijeme koje je pred nama, ali ne dugo vrijeme, to presudi. Kažem, neću radikalizovati situaciju, podnijeti amandman koji bi dijelio sada ovdje, bez prethodne analize, ali bih volio da znam koliki je to obim prometa i koliko se gubi po osnovu tih prihoda. Samo to da izračunamo, da vidimo, jer to neko prihoduje, neko od toga ima dobit. U odnosu na ovu stvar o nadomještavanju prihoda od carina koji su realno pali zbog prebrzog usaglašavanja i tako dalje i lošeg pregovaranja, da ja to dodam. Dugo sam radio kao savezni devizni inspektor i bavio sam se, između ostalog, i carinama i carinskim prodavnicama i tu materuju baš poznajem. Šta carinski inspektor osim dobre plate i, uslovno rečeno, nezavisnosti u svom radu treba da ima kao ingerenciju? Dakle, on jednostavno mora da “bude bog i batina” i poreski inspektor i u unutrašnjem prometu da se pojavljuje i da može bilo gdje da zaustavi i bilo koga i da ga legitimiše, ne samo onog momenta kad on prođe carinu i kaže završio sam posao. Nego da može jednostavno, Crna Gora nije velika, da ima te nadležnosti na teritoriji svakog inča Crne Gore. Zato mu treba i dobra plata i dobra zarada, zato mu trebaju perfektni uslovi rada. Vjerujete mi da će benefiti države biti mnogo veći nego trošak koji ćemo imati po tom osnovu. Hvala vam još jednom.
  • Zahvaljujem. Pozivam koleginicu Draginju Vuksanović da uzme riječ u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a neka se pripremi kolega Mladen Bojanić u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući i kolege poslanici, uvaženi predstavnici Vlade, poštovani građani Crne Gore, Na samom početku želim da uputim izvinjenje svima zbog malih problema sa glasom, ali se nadam da ćete me razumjeti. Predložene izmjene i dopune carinskog zakona nastale su kao potreba usaglašavanja sa najvažnijim principima koje pred nama postavlja Evropska unija, a naročito u dijelu usaglašavanja i otvaranja poglavlja 29. Ove izmjene i dopune zakona koje su predložene, a za koje se nadamo da će biti usvojene u ovom Parlamentu imaju višestruki značaj. Prije svega, uvedeni su novi pojmovi o kojima su govorili prethodne kolege, a koji su od značaja za dalje ekonomske i prirodne tokove u ovoj oblasti privrede, a ono što je posebno značajno jeste da značaj tih pojmova nije samo u teorijskom smislu, već se nadamo da će imati i adekvatniju implementaciju u praksi. U tom cilju želim posebno da ukažem na onaj pojam o kome je govorio i kolega Jelić, a to je sigurnost na sažetost deklaracija koje ima veliki značaj kako prilikom uvoza robe iz drugih država u našu državu, tako i prilikom izlaza robe iz naših država u druge države. Ta sigurnosna sažeta deklaracija u sebi sublimira sljedeće: obavezno obavljanje analiza rizika, odgovarajuću primjenu carinske kontrole naročito za poslove bezbjednosti i zaštite pogotovo u domenu hrane, što je vrlo bitno za naše građane i zaštitu od genetski modifikovanih proizvoda. Naravno, sve ovo uz pretpostavku i mogućnost primjene odgovarajućih međunarondih standarda i poslovne prakse. Nadamo se da ćemo u ovom dijelu te standarde primjenjivati u što znatnijoj i korektnijoj primjeni. Ono na šta želim posebno da ukažem jeste značaj i preciziranje jedne odredbe ovog novog predloženog teksta zakona koja do sada nije bila u zakonu, a to je da se precizira tačan naziv pojedine robe koje su oslobođene, koje se mogu uvoziti bez carina. Mislimo da je to veoma značajno što je ovim novim odredbama zakona to precizirano, jer je do sada stvaran možda prostor za neke eventualne zloupotrebe u tom dijelu i nadamo se da ubuduće adekvatnom primjenom ove nove odredbe zakona izbjeći će se se bilo kakav oblik zloupotrebe kod tih roba koje se uvoze bez carina. Ono što želim naglasiti u diskusiji jeste da kada pomenemo termin carina slobodno možemo da povučemo paralelu i da kažemo ekonomski promet. Zašto želim to da naglasim? Zato što sa druge strane u domenu građanskih prava imamo pravni promet koji se manifestuje kroz različite oblike derivativnog originalnog sticanja, personalne realne subrogacije, translativnog i konstitucionog prenosa, kao i univerzalne sukcesije. Koliko je značajan pravni prenos između fizičkih i pravnih lica u smislu prenosa prava i obaveza toliko je i značajan promet za kvalitetno postupanje carina i naravno za razvoj privrede i ekonomskih transakcija uopšte. Ono što slobodno mogu da kažem jeste da određeno težište ovog zakona jeste upravo dijelom i u tom pravnom prometu kada govorimo o odnosu prenosa prava i obaveza sa jednih subjekata na druge posebno u dijelu pravnih lica. Nadovezaću se na izlaganje kolege Damjanovića, a to je da mi u Socijaldemokratskoj partiji smatramo da kao što su pokrenuti postupci rješavanja kadrovskih pitanja u mnogim državnim organima smatramo, takođe, da ćete i u oblasti carinske uprave, takođe, voditi račna o kadrovima, jer zasigurno je da i tamo postoje oni kadrovi koji su zasluženi da budu promijenjeni. Inače, nikada neću nikoga osuditi unaprijed niti je to moje pravo, niti je to moja nadležnost, zato što uvijek polazim od one pravne pretpostavke da nema krivca bez dokaza i nema osude bez presude, ali vi odlično, pretpostavljam da znate na šta se odnosi ova moja diskusija. Svaki državni organ zahtijeva ljude koji će kvalitetno i profesionalno raditi sve poslove, pa se to odnosi i na carinsku upravu. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice. Pozivam kolegu Mladena Bojanića da uzme riječ. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani predsjedavajući, uvaženi gosti, predstavnici Vlade, uvaženi kolege i građani, Pred nama je još jedan u nizu zakona za koje predlagač tvrdi da ga je opredijelila harmonizacija zakonske regulative sa Evropskom unijom, da je to osnovni razlog zašto imamo ovaj zakon pred nama. To je dobro, nemamo ništa protiv.Naprotiv, i mi smo, naravno, iz partije iz koje dolazim za to da ubrzamo taj proces da ispunimo sve što treba po pitanju regulative. Međutim, čini mi se da to u moru usvajanja tih zakona dobijanja štrika iz Brisela zaboravljamo na one probleme koje treba da rješavamo unutar naše kuće, bez obzira da li je ta zakonska regulativa bila usklađena ili ne sa evropskom regulativom. Vjerujem da će dijelom ona pomoći tako što ćemo preuzeti propise, jer opet kažem uzimamo nešto što su zemlje Evrope godinama koristile, ali uvijek postavljam pitanje i sebi, a i svima da li je to, odnosno da li je u punoj mjeri kod nas i primjenljivo to što usvajamo. Čuo sam danas od predlagača da će ovaj zakon uticati na efikasnost, efektivnost, sigurnost i bezbjednost granica. Mene interesuje da li mi rješavamo ovdje probleme u kontroli i naplati carinskog duga, odnosno carinskih prihoda. Evo izašao je ministar, žao mi je, kako sada ja da shvatim, odnosno građani, ako smo čuli da je dug carinski naplativ 95% za razliku od poreskog za koji znamo da je nenaplativ, odnosno rečeno nam je 80% nenaplativ, pa se sada pitam, odnosno pitam ministra ili predstavnike Vlade, zašto taj dug nije naplaćen ako je naplativ 95%? Zar je trebalo da harmonizujemo neku regulativu da naplatimo ono što je normalno da se plati, ako je već evidentiran, a znamo da je naplativ? Ili mi se čini da se iza toga neplaćanja ili čekanja da se to malo nakupi ide novim zakonom, koji je evo pred nama, danas ga nećemo imati, imaćemo ga na narednoj sjednici, koji tretira otpis poreskog i carinskog duga? Da li smo svjesno zanemarili naplatu, sačekali pa da krenemo da otpisujemo dijelom taj carniski dug i naravno, po našem starom dobrom običaju, to uvijek ide selektivno? Takođe, i tu izražavam sumnju, da vidim da li ima tu neke veze zašto se ovo do sada nije naplaćivalo sa čuvenim, evo već najavljenim podgoričkim modelom? Da li postoje neke kompanije koje imaju dug kreditni, i poreski, i carinski pa ćemo mi kao država da im opraštamo poreske i carinske dugove da bi oni mogli da vrate kredite privatnim bankama? Pitam, ne tvrdim, samo želim da mi se pojasni, jer stvarno mi nije jasno ako nešto možete da naplatite 95% zašto to niste do sad uradili. Ono što je pozitivno i svakako ovaj zakon jeste, mislim zakon treba podržati bez daljnjeg, jeste što se uvodi elektronska obrada podataka, znači što se taj dio tehnički pojačava. Ono što mi se ne sviđa u zakonu jeste što se Vladi ostavlja puno prostora da podzakonskim aktima reguliše mnogo bitne stvari, naročito ovo što smo čuli, dakle ne sviđa mi se da Vlada treba da suspenziju odobrenja reguliše podzakonskim aktima. Ne vjerujem Vladi, da budem krajnje otvoren, tako da vjerujem da će i ona gledati da uvijek to obesmisli ono što mi donesemo u Parlamentu. I naročito mi se dio, takođe, ne sviđa, jeste da je zakon definisao ko je obveznik podnošenja sigurnosno sažete deklaracije, ali mi se ne sviđa da Vlada podzakonskim aktom uređuje postupak i način podnošenja te deklaracije. Sve u svemu, Zakon jeste korak naprijed ali mi se čini da smo, kao i u mnogim drugim zakonima, gledali da dobijemo još jednu od potvrda od Brisela da usvajamo zakonsku regulativu, a čini mi se da ni sami ne znamo šta će to nama stvarno donijeti. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Na ovaj način smo završili prvi krug rasprave. Ulazimo u drugi krug. Dajem riječ koleginici Zorici Kovačević, a neka se pripremi kolega Rešid Adrović. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, kolege poslanici, poštovani građani, uvaženi direktore Jokoviću, Kao što smo na početku čuli evropsko carinsko pravo je u stalnom procesu izmjena uslovljenih, prije svega,nastojanjem da se stvore uslovi za ubrzanje i pojednostavljenje carinskih procedura, uz istovremeno osiguranje uslova za potpuniju i efikasniju kontrolu ilegalnog prekograničnog prometa, kao i stvaranje uslova za efikasniju saradnju carinskih službi država članica. Imajući u vidu proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, te potrebu usaglašavanja našeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije, Prijedlogom zakona koji je danas na dnevnom redu vrši se dodatno usklađivanje carinskog zakona sa relevantnim direktivama Evropske unije. Prije nego što je upućen Vladi na usvajanje Predlog zakona je dat Generalnom direktoratu za porez i carine, koji je dao pozitivno mišljenje. Takođe, nije na odmet reći da je u izvještaju Misije konstatovano da je Uprava carina održivo bila usmjerena ka usklađivanju sa Evropskom unijom i da je napravila vidljiv progres ka implementaciji i modernizaciji Uprave, uključujući strategiju za implementaciju interoperabilnosti . Carinska služba danas djeluje u sve složenijem okruženju koje je podložno brzim promjenama koje karakterišu nova trgovinska pravila, zahtjeve za olakšanom i efikasnijom trgovinom, a istovremeno baviće se sve složenijim bezbjednosnim izazovima i novim rizicima. Uprava carina Crne Gore čini napore da održi korak sa promjenama koje bi na efikasan način odgovorile ovim izazovima. Uprava carina Crne Gore pruža značajan i stalni doprinos u ispunjavanju strateških ciljeva Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji. Novi i složeniji zadaci koji se nalaze pred carinskom službom, odgovornost prema državi i ukupnoj javnosti, zahtijevaju njenu punu posvećenost. Usvajanje međunarodnih visoko postavljenih standarda u procesu modernizacije službe je stalni prioritet. Ovim zakonom su izvršene značajne izmjene u dijelu koji se odnosi na mogućnost prethodnog deklarisanja robe i definisanja osnove za postupanje konvencije o zajedničkom tranzitu. Naime, odredbama koje regulišu prethodno deklarisanje robe, omogućena je primjena takozvanih sigurnosnih mjera kojima se istovremeno stvaraju uslovi kako za brže sprovođenje carinskih procedura, tako i za efikasniju carinsku kontrolu, dok odredbe koje se odnose na tranzit robe, omogućavaju da Crna Gora svoj tranzitni sistem prilagodi tranzitnom sistemu članica Evropske unije, što je ujedno i uslov koji mora biti ispunjen najmanje godinu dana prije ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. Institut oslobađanja od plaćanja carine je značajno proširen jer se ovim izmjenama vrši usklađivanje sa Uredbom Savjeta br. 1186 iz 2009. godine o uspostavljanju sistema oslobađanja od plaćanja carine Evropskoj uniji. Međutim, i dalje su zadržani osnovi za oslobađanje koji su prepoznati kao nacionalni interesi. Pored ovih suštinskih izmjena i dopuna, vrše se i određena tehnička usaglašavanja u smislu preciziranih i dodatnih definisanja značenja izraza za potrebe ovih novih instituta, kao i pravno definisanje obaveza korišćenja obrazaca potpisanog Sjeveroatlantskim ugovorom. Ovaj zakon, kao što smo čuli, usaglašen je sa evropskim zakonodavstvom, i potvrđen je međunarodnim konvencijama, a u dijelu odredbi kojima se uređuje primjena sigurnosnih mjera, predmetni zakon je u potpunosti usaglašen sa .... Savjeta broj 2913 92 sa kojim je utvrđen carinski zakon zajedno. I na kraju, takođe, puna harmonizacija je ostvarena i kod implementacije odredaba sadržanih u Uredbi Savjeta broj 1186 iz 2009. godine o uspostavljanju sistema oslobađanja od carina u zajednici. Hvala.
  • Hvala vama. Izvolite, kolega Adroviću. Neka se pripremi koleginica Šćepanović. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče Skupštine, uvaženi direktore, Na dnevnom redu ove skupštine je Predlog zakona o izmjeni i dopuni carinskog zakona. Navedenim zakonom vrši se dalja reforma crnogorskog carinskog zakonodavstva, kao i usklađivanje sa propisima Evropske unije. Evropsko carinsko zakonodavstvo je u stalnom procesu izmjena sa željom da se stvore uslovi za ubrzanje i pojednostavljenje carinskih procedura uz istovremeno osiguranje uslova za potpuniju i efikasniju kontrolu ilegalnog prekograničnog prometa, kao i efikasniju saradnju carinskih službi država članica. Ovim izmjenama se uvode nove promjene u carinski sistem Crne Gore, ulazna uvozna carinska ispostava, izvozna izlazna carinska ispostava, sigurnosna sažeta deklaracija. Navedenim izmjenama stvaraju se uslovi za obavezujuću razmjenu elektronske razmjene podataka za sprovođenje postupka tranzita. Značajna pažnja se poklanja primjeni novih tehnologija koje imaju za cilj olakšavanje tranzitnih uvoznih postupaka, smanjenje troškova, ubrzanje postupka carinjenja. U cilju dalje harmonizacije sa evropskim zakonodavstvom, u carinski crnogorski sistem uvode se odredbe koje se odnose na ostvarenje carinskih povlastica. Međutim, kako god da su tehnološki opremljene carinske ispostave, uvozne ili izvozne, one ovako organizovane predstavljaju veliku barijeru u biznisu. Mislim da treba učiniti sve da se što prije može doći do kućnog carinjenja, tek tada bi mogli pričati o efikasnom carinjenju. Danas zbog najobičnije sitnice dolazi do zastoja u carinjenju koje zna da traje dosta dugo. Ovim zakonom se propisuje obaveza podnošenja sigurnosne sažete deklaracije prije unošenja robe u crnogorsko carinsko područje uz razmjenu ekonomskih podataka. Vlada propisuje sadržaj sigurnosne sažete deklaracije uz uslove kada se može odstupiti od podnošenja sažete deklaracije. Radi pojednostavljenja postupka carinjenja robe u članu 84 definisana je mogućnost carinjenja robe na osnovu nepotpune carinske deklaracije. Vladi je data mogućnost da propiše izuzetke od podnošenja sigurnosne sažete deklaracije, rokove, uslove, uslove pod kojima se ne podnosi carinska deklaracija za robu koja napušta crnogorsko carinsko područje. Ovim zakonom propisani su slučajevi oslobađanja od plaćanja carine i u odnosu na postojeći zakon predlaže se uvođenje novih osnova za oslobađanje od plaćanja carina. U članu 184, stav 37 oslobađa se od plaćanja carine oprema koju uvozi državni organ za obavljanje svojih djelatnosti, a koja se ne proizvodi u Crnoj Gori. Mislim da se u ovom dijelu trebalo otići malo dalje, pa je trebalo proširiti ovaj član 37 i osloboditi i druga pravna lica koja se bave ili žele da se bave određenim poslom, kako bi uposlili nova lica, nove radnike. Dakle, osloboditi i ta pravna lica plaćanja carine za uvoz robe. Međutim, s obzirom da se radi o zakonu kojim se postiže efikasnost i brže carinjenje koji je usklađen sa evropskim zakonodavstvom, ja ću dati saglasnost i glasati za ovaj zakon. Hvala.
  • Hvala vama, kolega Adroviću. Koleginica Šćepanović će sada govoriti i nakon nje posljednji prijavljeni učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda kolega Milić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani predlagači, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Pridruživanje Evropskoj uniji predstavlja strateško opredjeljenje i nacionalni interes koji, između ostalog, podrazumijeva usvajanje evropskih standarda u čitavom nizu oblasti, pa i u oblasti carina. Donošenje ovog predloga zakona uslovilo je usaglašavanje sa relevantnim propisima Evropske unije koji su i sami u stalnom procesu izmjena uslovljenih prije svega nastojanjem da se stvore uslovi za ubrzane i pojednostavljene carinske procedure uz istovremeno osiguranje uslova za potpuniju i efikasniju kontrolu ilegalnog prekograničnog prometa, kao i stvaranje uslova za efikasniju saradnju carinskih službi. Osnovni cilj predloženog zakona odnosi se na uspostavljanje instituta Evropskog carinskog prava kojima se uređuje primjena tzv. sigurnosnih mjera. Osim navedenog u crnogorski carinski sistem transportuju se i odredbe koje se odnose na ostvarivanje carinskih povlastica i sprovođenje tranzitnog postupka radi usaglašavanja navedenih postupaka sa jedinstvenim evropskim standardima. Prije svega, Predlogom zakona uvode se novi pojmovi u carinski sistem Crne Gore, dakle, uvozna carinska ispostava, izvozna carinska ispostava, sigurnosna deklaracija i istovremeno se radi preciznosti, jasnosti i u primjeni vrši definciija još nekih određenih pojmova u skladu sa carinskim zakonom Evropske unije. Stvaraju se normativni uslovi za pravno obavezujuću primjenu sistema elektronske razmjene podataka za sprovođenje postupka tranzita . Ovdje je poseban aspekt stavljen na primjenu informacione tehnologije u radu carinske službe, odnosno posebnog sistema u okviru koncepta E carine koji ima za cilj olakšavanje tranzitnih uvoznih i izvoznih postupaka. Članom 3 predloženih izmjena uvodi se institut suspenzija odobrenja, odnosno kao mjeru carinskom organu u slučaju kada ovlašćeni privredni subjekat prestane da ispunjava uslove za dobijanje odobrenja ili izvrši radnju koja predstavlja povredu carinskih propisa i zbog koje može da pokrene postupak pred krivičnim sudom. Izmjenama se takođe u carinsko zakonodavstvo ponovo uvode instituti poništenja i ukidanja carinskih odluka, odnosno posebni slučajevi poništenja i ukidanja. Dakle, odluka kojom je usvojen zahtjev lica na koje se odnosi poništava se, ako je donijeta na osnovu netačnih ili nepotpunih podataka i ako je podnosilac zahtjeva znao ili trebao da zna da su podaci netačni, ili takva odluka ne bi mogla biti donijeta na osnovu tačnih ili potpunih podataka. Takođe, zakonom se predviđa da svako lice može bez naknade od carinskog organa zahtijevati informacije o primjeni carinskih propisa a sa druge strane uvodi se praksa Evropske unije kojom se daje pravo carinskom organu da odbije zahtjev za davanje informacije o primjeni carinskih propisa ako se isti ne odnosi na stvarno namjeravani uvoz ili izvoz a sve u ciljušto kvalitetnije primjene zakona. Ono što je svakako najbitnije novina je propisivanje obaveze podnošenja carinske deklaracije za robu koja napušta carinsko područje Crne Gore odnosno ako se carinskim propisima ne zahtjeva podnošenje carinske deklaracije, obaveza podnošenja sigunorsne sažete deklaracije. Zbog građana, svi smo danas pominjali sigurnosnu sažetu deklaraciju ali pročitaću definiciju po zakonu: "Sigurnosna sažeta deklaracija uvozna i izvozna je radnja kojom lice prije ili u vrijeme unošenja robe ili iznošenja robe iz carinskog područja Crne Gore u propisanoj formi i na propisan način obavještava carinski organ da će roba biti unijeta ili iznijeta iz carinskog područja Crne Gore". Što se tiče drugog dijela koji se odnosi na odredbe za sigurnosnu sažetu deklaraciju neću se ponavljati jer kolege su već rekle na šta se ove odredbe za ovu deklaraciju odnose. Dalje ću se osvrnuti na propisane kaznene odredbe, odnosno izuzetno visoke propisane novčane kazne za prekršaje koje su predviđene ovim zakonom. Ovo imajući u vidu da Zakon o prekršajima pored raspona koji su propisani tim zakonom dozvoljava da se u oblasti carina propišu visočije kazne, što je svakako pozitivno od strane predlagača imajući u vidu značaj oblasti koja je u pitanju. Na kraju, predloženim zakonom unapređuje se carinski sistem i u krajnjem obezbjeđuje se našim državnim organima da efikasno rade svoj posao. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Pozivam kolegu Milića da uzme riječ. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Pokušaću zaista da budem racionalan u korišćenju vremena. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Carinskog zakona u više navrata, kao što ste rekli u obrazloženju, se bavi izmjenama, usaglašavanjem sa evropskim standardima i radićemo u narednom periodu. To je sigurno. Svi oni koji putuju, koji imaju priliku da kopnom uđu u Evropsku uniju znaju šta znači carinska ispostava, na koji način se kroz sistem povjerenja uzajamne koordinacije i komunikacije između carinskih službi obezbjeđuje zaštita carinskog prostora Evropske unije, u onom dijelu koji nas opterećuje i ono što sam vama rekao, gospodine potpredsjedniče, i kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a i kasnije kroz pregovore vezano za članstvo u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ono što je bitno i što bih posebno akcentovao je sigurno pitanje stimulacije odnosno, pitanje jačanja kapaciteta carinske uprave, jačanje kapaciteta poreske uprave i odnos prema onima koji su temelji bivstvovanja tj. postojanja u onom ekonomskom smislu, finansijskom smislu države Crne Gore to su komitenti, komitenti države, odnosno firme i pojedinci koji obavljaju svoju privrednu djelatnost na teritoriji Crne Gore, ili obavljaju privrednu djelatnost van teritorije Crne Gore a imaju svoje ekspoziture ovdje kod nas. Ono što bih posebno akcentovao je i ono pitanje koje ste vi pokrenuli a to je način organizacije državne uprave, odnosno pozicija carinske uprave i poreske uprave u kompletnom sistemu državne uprave. Znajući način kako razmišlja gospodin Žugić, iz ovoga što je rekao u Parlamentu, mislim da kucamo na otvorena vrata, da moramo naći model kako ćemo zaista, kroz jedan mali primjer kada odete u Italiju i vidite finansijer finanse kada prolaze gradom, vjerujte da se njima sklanja i policija. Dakle, oni su oni kojima prije svega treba ukazati puno poštovanje. Da li je to na način kojim ćemo obezbijediti da se smanji, prije svega po meni, preširok obim subjekata koji mogu da koriste izuzeće plaćanja carina, da li je sa druge strane mogućnost da se obezbijedi da proširimo poreski obuhvat, mislim da na tome radimo, i sa treće strane zaista da u ovoj državi obezbijedimo da oni ljudi koji u ime svih nas obavljaju ponekad i nezahvalnu dužnost da im nijesu leđa uvijek sigurna kada žele da se bave državnim poslom, osjete da se i o poreskim inspektorima i o ljudima koji obavljaju carinske poslove brine država. Hvala vam velika, samo toliko.
  • Hvala Vama. Pitam da li još neko želi da učestvuje u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda? Mogu li zaključiti raspravu? Dakle, zaključujem raspravu. Vidim da je predstavnik predlagača već ustao što znači da će da koristi pravo na završnu riječ. Riječ ima ministar Žugić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Zahvaljujem gospodi poslanicima koji su kroz svoje diskusije pomogli da ne samo ovaj zakon, nego sve naše intencije za budući period u smislu snaženja kapaciteta i carinske i poreske administracije poprime onu formu koju želimo svi. Dakle, mislim da je stepen autonomije carinske uprave, poreske uprave u korelaciji sa njihovim kapacitetom ali i odgovornošću. Veći kapacitet i veća snaga administracije, veća odgovornost podrazumijeva i veći stepen samostalnosti. Znamo kako to izgleda u drugim državama, čak smo imali i veoma frekfentnu komunikaciju sa pojedinim međunarodnim institucijama koje daju podršku upravo ovom putu da se osnaže kapaciteti najvažnijih prihodnih institucija kako bismo imali odnosno ostvarili veći stepen fiskalne održivosti. Da li je klijent carine i poreske uprave neko ko je zadovoljan zbog toga što ne plaća porez ili zbog toga što je sistem neselektivan i u punoj mjeri pravedan, mislim da mi moramo imati zadovoljnog klijenta kada govorimo o upravi carina i poreskoj upravi, klijenta koji će biti odgovoran i uredan poreski i carinski obveznik bez selekcije prema bilo kome drugome i time imati korist i za državu, za javne finansije ali i za realnu ekonomiju. S toga mislim da su ove ideje koje ste danas dali ovdje u kontekstu donošenja novog zakona, odnosno izmjenama i dopunama Carinskog zakona jako korisne za naše naredne aktivnosti koje ćemo implementirati i u dijelu veoma skoro i ovdje u Parlamentu. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. Na ovaj način mogu konstatovati da je ukupan pretres povodom ove tačke dnevnog reda završen. O ovoj tački dnevnog reda zajedno sa ostalima izjasnićemo se naknadno. Ministru Žugiću, direktoru Uprave Jokoviću i načelnici Odsjeka Milošević zahvaljujem na učešću u našem radu. Poštovane kolege, shodno dogovoru sa Kolegijuma, sada ćemo razmatrati jednu po jednu, četiri tačke koje najopštije možemo nazvati ratifikacijama i to je, kao što vam je rečeno, predlog Kolegijuma da nakon razmatranja ovih tačaka završimo naš današnji rad, a onda bismo sjutra počeli u 11 sati po dnevnom redu od prve tačke Predlog zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, druga o platnom prometu pa onda redom. U tom smislu prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o potvrđivanju dodatnog bilateralnog ugovora uz Evropsku konvenciju o ekstradiciji od 13. decembra 1957.godine, koja ima za cilj olakšavanje njene primjene. Ovlašćeni predstavnici Vlade su potpredsjednik Vlade i ministar pravde Duško Marković i pomoćnica ministra Svetlana Rajković, koja je tu i koju pozdravljam. Izvjestioci Odbora su Miodrag Vuković u ime Zakonodavnog odbora i Obren Stanišić u ime Odbora za međunarodne odnose i iseljenike. Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li da da dopunsko obrazloženje. Nema potrebe. Otvaram raspravu. Da li neko želi riječ povodom ove tačke dnevnog reda? Želi. Izvolite,koleginice Vuksanović.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvažena predstavnice Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Ja sam u ovoj diskusiji htjela da iznesem par nekih dilema koje imam, pa možda ćete vi pomoći da ih razjasnimo. Vezano za ovaj dio koji se odnosi na izručenje državljana imam jednu primjedbu koja se nalazi u dijelu stava 4. S obzirom da se ovaj ugovor odnosi na izručenje lica, znači konkretnog lica, smatram da nije ispravno da stoji: „ako se zahtjev za izručenje odnosi na dva ili više djela“. Znači, potrebno je napraviti izmjenu koja je pravno tehničke prirode, a vrlo je značajna, a tiče se činjenice, ako se zahtjev za izručenje odnosi na učinioca dva ili više djela, jer onda se stiče utisak da se ovdje izručuje krivično djelo, a ne lice koje je učinilo krivično djelo, a u prethodnom stavu pominje se termin krivično djelo. Ono što je značajno jeste dio koji se odnosi na stupanje na snagu ovog bilateranog ugovora. Kaže se u stavu 1 sljedeće: "Ovaj ugovor stupa na snagu 60 dana od dana prijema posljednjeg obavještenja kojim ugovorna strana zvanično saopštava drugoj diplomatskim putem“, misli se na drugu ugovornu stranu. Ovaj termin ugovorna strana više je karakterističan za odnose između fizičkih i pravnih lica u građanskom dijelu prava. Smatram da je u oblasti međunarodnog prava možda prikladnije upotrebiti, vi ćete to sami procijeniti, termin država ugovornica, jer se baš termin ugovorna strana koristi u građansko pravnim poslovima u odnosima fizičkih i pravnih lica i na međunarodnom nivou se često i u kominikaciji ministara koristi termin država ugovornica ili strana ugovornica. Ono što me zanima da mi objastite jeste stav 3 istog člana - ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme. Nijesam čula da ugovori mogu da se zaključuju na određeno i na neodređeno vrijeme. Možda može ugovorom da se reguliše neki odnos, na primjer u domenu radnih odnosa, pa da se u tom dijelu primijeni termin na određeno vrijeme i na neodređeno vrijeme. Smatram da u tom dijelu treba možda upotrijebiti neki drugi prilkladan termin, a ne taj. Zanima me i sljedeće, a to je stav 2 ovog istog člana: "Ovaj ugovor se može mijenjati u bilo koje vrijeme pisanom saglasnošću između ugovornih strana". Opet smatram da treba da stoji strana ugovornica ili država ugovornica, ali me zanima da li Skupština treba da bude informisana o tom samom činu i da opet imamo u samoj proceduri predlog zakona kojim ćemo mi biti upoznati sa tim eventualnim izmjenama koje su saglasile države ugovornice. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Da li još neko želi riječ? Ne. Čuli smo pitanje i dileme koleginice Vuksanović. Izvolite. Imate riječ.
  • Poštovani poslanici, uvažena koleginice, hvala na pitanjima. Ja sam pripremila neko objašnjenje za ugovore, ali sam zaista zaključila da ste ih svi detaljno pročitali. Vi ste mi sad pokazali da ste prilično detaljno prošli kroz njih, posebno ovaj o izručenju. Dozvolite da samo pokušam da obrazložim i naravno da smo otvoreni za dogovor o pravnoj formulaciji. Što se tiče člana 1. odnosno stava 4. u njemu gdje stoji da se zahtjev za izručenje odnosi na dva ili više, zaista se odnosi na krivična djela. Akcenat je na zahtjevu u kome se izražava za koje krivično djelo se izručenje traži, tako da, ako se slažete, ovdje možemo ubaciti riječ krivično djelo, a ne bi trebalo da vezujemo za lice. Možda bi bilo čak i zbunjujuće ako dodamo lice ovdje. Meni se čini prilično jasno, nijesam sigurna da li bi je bilo neophodno, jer nastavak teksta kaže „od kojih svako predstavlja krivično djelo“. Dakle, radi se o jednom licu, o zahtjevu za izručenje za jedno lice, a krivičnih djela može da bude više. Što se tiče termina ugovorna strana, on je uobičajen bio barem do sada u terminologiji ugovora u međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima na bilateralnom nivou, tako da smo to potpuno preuzeli iz bilaterale sa Srbijom, Hrvatskom i Makedonojom. Ne znam da li bi bilo neophodno mijenjati, možda jeste jasnije, ali i ovako je sasvim dovoljno. S obzirom da se radi o nekoj samo pravnoj terminologiji, računam da ćete razumljeti da bi to onda povlačilo i saglasnost sa italijanske strane. Ja bih radije da ovi zakoni stupe na snagu što je moguće prije. Odgovor na Vaše pitanje, ukoliko dođe do primjena na inicijativu bilo koje od strana, cijela procedura se ponovo pokreće, od nacrta preko procedure pred Vladom i pred skupštinskim tijelima i Skupštinom, tako da tu ne bi bilo nikakve dileme. Opet odgovor kao i kod terminologije, ovo smo praktično prilično upotređivali sa dosada potpisanim bilateralnim ugovorima o izručenju. Svuda stoji „na neodređeno vrijeme“, kako bi se obezbijedilo da strane računaju na to da će ugovor trajati duži vremenski period i da jedina mogućnost postoji da se eventualno zbog inicijative jedne strane izmijeni ili u krajnjem i ukine.
  • Zahvaljujem. Evo, čuli smo završnu riječ. Ako sam ja dobro shvatio, dileme koje su pokrenute povodom ovog teksta, a Vi me, koleginice Vuksanović, ispratite do kraja, mislim da možemo podijeliti na dvije. Jedne koje su problem samog zakona i koje mogu da se promijene uz odgovarajući postupak, a drugo je intervenisanje na određene odredbe ugovora, što je znatno suženija procedura i koja podrazumijeva onda čitav ovaj postupak o kojem je pomoćnica ministra Rajković govorila, dakle dodatnog usaglašavanja sa drugom stranom i tako dalje. Ja predlažem da oko ovih promjena koje se tiču teksta zakona, a vidio sam da ima veliki stepen saglasnosti između dvije koleginice, da to uvedeno u redovnu proceduru, a redovna procedura je s obzirom da razmatramo danas i da se jedina promjena može u tekstu zakona izvršiti putem amandmana. Prema tome, molim da amandmanski se djeluje, ili će koleginica Vuksanović dati te amandmane, ili ćete vi kao predstavnici predlagača, onda su oni sastavni dio teksta zakona, i da na taj način izađemo iz ovog dijela koji se tiče promjena u samom zakonu. Govorili ste o promjenama u članu 1. pa nadalje. Slažemo li se na taj način? Izvolite.
  • Ja se potpuno slažem sa svim što ste rekli, s obzirom da bi ovo bila jedna otežana procedura zbog druge ugovorne strane. Mislim da će ove moje sugestije pomoći da, kada se ubuduće bude zaključivao neki bilateralni ugovor, imate u vidu da se ne bi dešavale ovakve, eto da kažem, nisu to greške, ali terminološki ne treba da stoje na tom mjestu i onda mogu da budu pogrešno protumačene i onda mogu u buduće da izazovu neke probleme u praksi. Tako da eto, nadam se, da ćete imati u vidu ove sugestije za ubuduće, kako se ne bi pravile slične omaške. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Sada smo stvar razjasnili do kraja. Meni ostaje da konstatujem da je ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda završen, a o konkretnoj tački izjasnićemo se naknadno. Idemo dalje, sljedeća tačka dnevnog reda je Predlog zakona o potvrđivanju dodatnog bilateralnog ugovora uz Evropsku konvenciju o međusobnom pružanju pravne pomoći od 20. aprila 1959. godine koji ima za cilj olakšavanje njene primjene. Ovlašćeni predstavnici Vlade su potpredsjednik Vlade, ministar pravde Duško Marković i pomoćnica ministra Svetlana Rajković. Izvjestioci odbora su Miodrag Vuković u ime Zakonodavnog odbora i Žana Filipović u ime Odbora za međunarodne odnose i iseljenike. Da li predstavnik predlagača želi dodatno obrazloženje? Ne. Otvaram pretres povodom ove tačke dnevnog reda. Izvolite, ko se javlja za riječ? Mogu li konstatovati da nema zainteresovanih? Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Idemo dalje, Predlog zakona o potvrđivanju protokola saradnje između Vlade Crne Gore i Vlade njegovog presvijetlog visočanstva princa od Monaka u oblasti održivog razvoja. Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministrar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović i državni sekretar Daliborka Pejović, koja je tu i koju pozdravljam. Izvjestioci odbora su Marta Šćepanović u ime Zakonodavnog odbora i Milan Knežević u ime Odbora za međunarodne odnose i iseljenike. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko obrazloženje? Želi. Riječ ima državna sekretarka Daliborka Pejović.
  • Uvaženi predsjedavajući, poštovane koleginice i kolege poslanici, Meni je zadovoljstvo što danas mogu da vam preporučim usvajanje ovog protokola iz nekoliko razloga. Neću, naravno, navoditi pri tom razloge koji već stoje u obrazloženju, ali želim da posebno ovu priliku iskoristim i da naglasim dvije jako ključne stvari. Jedna je širenje međunarodne saradnje na evropskom prostoru vezane za promociju životne sredine i održivog razvoja i druga koja je još mnogo značajnija, to je činjenica da ovaj protokol potpuno korespondira sa našim obavezama u odnosu na proces evropskih integracija u nekoliko polja. Jedan od tih i najznačajniji svakako jeste zaštita biodiverziteta marinskih područja i afirmacija onoga što je već u Evropskoj uniji proklamovano od države Monaka i princa Alberta, a to je Plava inicijativa. Smatram da ćemo ovim protokolom dodatno osnažiti našu međunarodnu incijativu i naravno, osnažiti proces Evropskih integracija gdje ono što ne možemo sa nivoa sistema uraditi na kvalitetan i adekvatan način sa našim resursima koji postoje, možemo upravo uraditi na ovaj način. Inače, potpisivanju protokola i uspostavljanju svih mehanizama u implementaciji prethodila je već intenzivna saradnja na nivou dvije fondacije, Fondacije princa Petrovića i Fondacije Alberta od Monaka. Ona se već na neki način konkretno odvija kroz saradnju nekoliko institucija. Ovdje ću naglasiti Agenciju za zaštitu životne sredine, Institut za biologiju mora Kotor i Nacionalni parkovi Crne Gore. Tako da preporučujem da se apsolutno usvoji bez i jedne primjedbe i smatram da je to zaista važno za oblast koju mi pokrivamo u Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Hvala lijepo.
  • Otvaram raspravu, kolega Lalošević želi riječ. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, poštovana direktorice Pejović, Zamolio bih Vas da mi dozvolite trideset sekundi da kažem nešto drugo, nema veze sa temom, ali mislim da je vrlo značajno. Danas je 03. decembar međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Koristim priliku da u ime poslaničkog Kluba Socijalističke narodne partije, a pretpostavljam i svih vas, čestitam svim osobama sa invaliditetom ovaj dan ustanovljen od Ujedinjenih nacija i da po ko zna koji put iz ovih klupa apostrofiramo da treba učiniti sve kako bi se našim sugrađanima omogućilo jednako uživanje svih ljudskih prava i ravnopravo učešće u svim društvenim tokovima u Crnoj Gori. Tom prilikom još jedna rečenica i vraćam se na osnovnu temu, povodom 03. decembra međunarodnog dana osoba sa invaliditetom članovi Opštinskog odbora mladih SNP-a Nikšić imali su prilike da posjete udruženje paraplegičara Nikšić i na taj način obilježe ovaj praznik. Moram da kažem da je po malo neobičan naziv ove konvencije. Predlog zakona o potvrđivanju protokola o saradnji između Vlade Crne Gore i Vlade njegovog presvijetlog visočanstva princa od Monaka u oblasti održivog razvoja. Mi svi znamo da se princ od Monaka zove Albert i mi svi znamo da je Skupština titular u Crnoj Gori potpisivanja ovih konvecija. S obzirom da je krenula akcija vraćanja određenih akcija zakona Parlamentu, očekujem da se vrlo lako može dogoditi da predsjednik Crne Gore, gospodin Filip Vujanović upravo zbog nepreciznosti u naslovu, a čuli smo to i od predsjednika Parlamenta gospodina Krivokapića, možda i vrati ovu konvenciju, ponavljam još jednom, naziv njen glasi: Predlog zakona o potvrđivanju protokola o saradnji između Vlade Crne Gore i Vlade presvijetlog visočanstva princa od Monaka. Nema imena, bez obzira što mi svi znamo da su institucije evropskih i kraljevskih porodica moguće, komuniciraju na ovaj način, ali evo ja kao laik i čovjek koji se zaista zanima za sve ove međunarodne odnose i integracije ovo potenciram kao neku dilemu. Možda je sve ovo onako kako treba i kako Bog zapovijeda, ali nije zgorega reći. Ne bi gospodin Krivokapić nešto tu pomenuo da nešto nije sporno oko ovoga, ali otpom potom. Imaćemo prilike da razgovramo o tome. Potpuno sam saglasan sa svim onim što ste Vi kazali i moram da kažem jednu stvar, da je imajući u vidu da je zaista oblast održivog razvoja i zaštite životne sredine, prostornog planiranja, građevinarstva i svih drugih oblika koji tretiraju ovu konvenciju, veoma značajno za nas kao sektorske politike na našem putu evro integracija. Samo bih apostrofirao nekoliko stvari koje sam apostrofirao i na sjednici Odbora za međunarodne odnose, kada smo govorili na ovu temu, a to je da će ova konvencija omogućiti zaista podsticanje bilateralne saradnje i koordinisanje inicijativa na polju održivog razvoja, tu se slažemo zaista svi. Podsticanje i produbljivanje bilateralne saradnje i iniciranje zajedničkih aktivnosti na polju životne sredine u okviru takozvane plave inicijative Monaka, vrlo značajna inicijativa, vrlo značajna za sve nas u Crnoj Gori, kada govorimo o održivom razvoju. Prije svega, imaćemo mogućnost da razmijenimo iskustva i najbolje prakse u planiranju i izgradnji turističkih kapaciteta. Evo prilika da na osnovu i na temelju ove konvencije naučimo našto od tog zapada, naučimo nešto od zemalja koje su zaista na vrhunskom nivou isplanirale svaku vrstu urbanističkih rješenja u svom priobalju. Kažu da je ta obala Monaka i Monte Karla najljepša u Evropi, a možda i u svijetu, pa hajde malo da naučimo i da primijenimo neka iskustva. Imali smo prilike da nas nekolicina da se vratimo danas iz Budve sa jednog okruglog stola, pa smo imali prilike, sticajem prilika da sa brda vidimo kako se "čičkaju" neki objekti onamo gdje im nije mjesto, ali otom potom, nije to sada prilika. Još jedna velika stvar kod ove konvecije jeste što će Crna Gora zaista imati priliku i svi mi naravno, u zavisnosti od interesovanja i zavisnosti od toga ko se bavi kojim aspektom održivog razvoja, da prije svega eksperti i službenici i iz ministarstava, i iz vašeg Direktorata, i iz Skupštine Crne Gore, i zainteresovani iz civilnog sektora imaju mogućnost da razmatraju inicijative i projekte od uzajamnog interesa i da jednostavno nešto novo nauče. O svim drugim pitanjima koji se tiču međunarodnih odnosa ne bi bilo zgorega kazati nešto, ali ovom prilikom zaista nemamo ni vremena i evo vrijeme ističe, ali ponavljam još jednom vrlo značajna konvencija, osim ovoga u naslovu, ove nedoumice. Mislim da imamo šansu da potipisivanjem ovog protokola utičemo i na pojedine organe državne uprave nadležne za poslove održivog razvoja, to je i Vaša institucija, da se kroz ovu bilateralnu saradnju ostvaruje, prije svega, pomoć u jačanju ...
  • Hvala Vama. Da li još neko želi riječ povodom ove tačke dnevnog reda? Koleginica Vuksanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi predsjedavajući. Uvažena gospođo Pejović , uvažene kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je zaista jedan značajan protokol o saradnji i onu sugestiju koju je uputio uvaženi kolega Lalošević, takođe, bih ja uputila. Zašto nije stavljeno ime i prezime uvaženog princa od Monaka? Nadamo se da će svaka odredba ovog protokola biti zaista i dosljedno sprovedena u praksi, a ono što mene zanima jeste član 1 u kojem se kaže sljedeće: “Organi obije strane periodično će održavati konsultacije o pitanjima u vezi sa razvojem bilateralnih odnosa u oblasti održivog razvoja, zaštite životne sredine, prostornog planiranja, građevinarstva i drugim međunarodnim pitanjima od zajedničkog interesa”. Da li ste u ovom dijelu možda predvidjeli način na koji ćete informisati Skupštinu o tim pregovorima koji su vođeni, o tim konsultacijama? Da li mi imamo pravo da budemo informisani o tome i putem čega, da li je to neki možda izvještaj ili je to samo istup u javnosti i tako redom? Ono što bih na kraju zaključila, ne mogu da to ne zaključim, a to je mi svi znamo kako žive stanovnici države Monako, da je to jedna od najbogatijih država svijeta, a ono što želim da istaknem jeste da je Crna Gora 90-ih godina pošla svojim putem danas bi bila Monako. Zahvaljujem.
  • Ima li još zainteresovanih? Mogu li zaključiti raspravu povodom ove tačke dnevnog reda? Hvala vam. Zaključujem raspravu. Predstavnik predlagača, završna riječ. Izvolite, gospođice Pejović.
  • Hvala vam lijepa na datoj riječi. Hvala na komentarima i pitanjima. Pridružiću se onome što je gospodin Lalošević rekao, a vezuje se za probleme invaliditeta i kategorije invalida u Crnoj Gori. Vrlo smo pažljivo, kada smo strukturirali i priču i završavali kapitalni budžet za narednu godinu, u Ministarstvu održivog razvoja vodili računa o tome da što je moguće prije, a najvjerovatnije kroz kapitalni budžet planiramo milion i po eura za obezbjeđenje pristupa upravo institucijama u Crnoj Gori, i u Podgorici, i u drugim gradovima koji su izuzetno značajni sa aspekta javnog interesa i potrebe ostvarivanja prava invalida. Nadam se iskreno da će Skupština podržati tu strukturu budžeta i da ćemo naredne godine već počev od ove zgrade, a onda redom svih drugih imati riješene probleme kada je barem u pitanju dostupnost invalidima upravo ovakve institucije u kojima se ostvaruju elementarna ljudska prava, ali i sva ona druga koja su vezana za tu kategoriju lica. Ono što mi je, takođe, zadovoljstvo da istaknem, to je što ste i sami naglasili značaj ovog protokola. Ponovo apostrofiram činjenicu da nam je izuzetno bitno da znamo u kom pravcu komplementarno radimo na dva polja. Dakle, jedno su evropske integracije, drugo su naša, uslovno rečeno, ispomaganja da dobrim praksama, iskustvima i dobrim primjerima se rukovodimo u saradnji ovog tipa. Odmah da kažem da je ovaj protokol već u Crnoj Gori zaživio, to moram da kažem, upravo kroz ono što su dvije fondacije već potpisale i na šta već rade tri ključne institucije u oblasti životne sredine u Crnoj Gori. Dakle, jedna se tiče projekta koji je definisan kao zaštita Bokokotorskog zaliva sa jednim indikatorskim pristupomm, što je vrlo važno, i koja bi trebala definitivno da pokaže određene stepene i kategorije zagađenja i drugi koji je važan, a to je zaštita Skadarskog jezera. Znamo da ćemo, barem juče od konferencije koju smo imali u Budvi, a uz prisustvo uvaženog gospodina Potočnika komesara za oblast životne sredine u Evropskoj komisiji, zaista dodatno ohrabreni da podignemo stepen zaštite našeg dijela teritorije na viši nivo, tako da će i Skadarsko jezero najvjerovatnije pledirati da dobije karakter Ramsar područja. Ono što je uvažena poslanica Vuksanović naglasila, ne ulazim u karakter protokola, odnosno u ovaj dio koji je gospodin Lalošević i koji ste vi naglasili, zato što smatram da je samo ime protokol usaglašeno od strane Monaka i Vlade Crne Gore, tako da mislim da je u pitanju institucija mnogo manjeg imena, s obzirom da znamo koji je tip vladavine prisutan i na šta se zapravo u diplomatsko-međunarodnom smislu oni oslanjaju. Što se tiče primjedbi vezano za to na koji način i kako Skupština može biti informisana, dakle nismo predvidjeli zato što to izlazi iz okvira zakona i to sistemskih zakona koji se tiču oblasti životne sredine. Oni su trebali predvidjeti obavezu da se Skupština jednom godišnje informiše određenim povodima, o dometima i onome što je urađeno u ovoj oblasti. To je tada izbjegnuto da se radi kroz strategiju održivog razvoja i nacionalnu strategiju za zaštitu biodiverziteta. Ostaje ta mogućnost u naknadnim iteracijama kada se bude mijenjao zakon da se možda to uvrsti kao jednogodišnja obaveza Vlade da izvještava Skupštinu o ovim pitanjima, ali za sada to može biti urađeno ili na ovaj način kroz neka druga zakonska rješenja ili podnoseći, na vašu inicijativu, određenih informacija i izvještaja koji se tiču ove saradnje. U svakom slučaju, ono na što smo naročito ponosni i što, čini nam se, definitivno nam treba, to je upravo razmjena ekspertskog znanja u svim oblastima koje su navedene u samom protokolu. Smatram da će ono što je gospodin Lalošević s pravom naglasio kao možda u primjedbi i nešto što je vezano za prostor planiranja, a u vezi je definitivno sa pričom održivog razvoja biti nešto što će nam biti jako dragocjeno u nekim našim budućim promišljanjima, pogotovo prilikom usvajanja vrlo ozbiljnih planskih dokumenata gdje moram posebno da apostrofiram plan posebne namjene za obalno područje koji se završava vrlo brzo sa timom eksperata iz Splita, odnosno iz Hrvatske. Iskreno se nadam da će nam on dati zapravo najbolji presjek stanja mogućnosti valorizacije preostalog prostora koji tamo postoji i možda nas uputiti na to kako i na koji način u nekim naknadnim našim i političkim i strukturnim promišljanjima zapravo da koristimo prostor. Hvala lijepa.
  • Hvala vama. Meni ostaje samo da konstatujem da je ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda završen. O ovoj tački sa ostalima ćemo se izjasniti naknadno. Zahvaljujem gospođici Pejović na učešću u našem radu. Prelazimo na sljedeću tačku Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera i amandmana na član 25 i 26 Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera. Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović i pomoćnik ministra Velizar Vojinović. Ministar je tu, pozdravljam ga u ime svih nas. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja u ime Zakonodavnog odbora i Mićo Orlandić, u ime Odbora za međunarodne odnose i iseljenike. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko obrazloženje? Želi. Riječ ima ministar Ivanović. Izvolite.
  • Hvala vam, predsjedavajući. Uvažene dame i gospodo, poštovani poslanici, pred vama je Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera i amandmana na član 25 i 26 ove konvencije. Radi građana Crne Gore koji isto tako treba da znaju malo detaljnije o čemu se ovdje radi, Konvenciju je usvojila Ekonomska komisija i organizacija Ujedinjenih nacija za Evropu u Helsinkiju 1992, a stupila je na snagu 1996, a amandmani su stupili na snagu februara 2013. godine. Konvencija predstavlja veoma važan regionalni međunarodni ugovor. Saradnja između zemalja u oblasti zaštite i korišćenja prekograničnih voda mora se sprovesti kroz zaključivanje sporazuma između priobalnih zemalja, a tamo gdje sporazum ne postoji konvencijom se uspostavljaju obaveze od značaja za prevenciju, suzbijanje i redukciju prekogračnog zagađenja, obezbjeđenje održivog gazdovanja vodama, očuvanje vodenih potencijala i zaštitu životne sredine, bilateralnu i multilateralnu saradnju, monitoring, konsultacije itd. Šta postižemo priznavanjem ove konvencije. Priznavanjem konvencije stvara se okvir za korišćenje, razvoj, očuvanje, upravljanje i zaštitu prekograničnih vodotoka i jezera i unapređenje njihovog optimalnog i održivog korišćenja za postojeće i buduće generacije. Dakle, stvaraju se osnove za sprječavanje, kontrolu i smanjenje zagađivanja prekogračnih vodotoka, međunarodnih jezera, unapređivanje međunarodne saradnje u oblasti zaštite i korišćenja prekograničnih vodotoka. Koji su temeljni principi na kojima počiva konvencija. To su principi pravičnog i razumnog korišćenja voda, opšte obaveze saradnje, redovna razmjena podataka i informacija i veza između različitih vrsta korišćenja prekograničnih vodotoka. Amandmani na član 25 i 26 Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera imaju za cilj da omoguće državama koje se nalaze van regiona Ekonomske komicije i organizacije Ujedinjenih nacija za Evropu da postanu ugovorne strane konvencije, kao što to predviđaju i druge konvencije zaključene u okviru ove funkcionalne komisije i organizacije Ujedinjenih nacija kao što su Konvencija o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu, Konvencija o dostupnosti informacija, učešću javnosti i odlučivanju i dostupnosti pravosuđa u pitanjima koja se tiču životne sredine, Protokol o građanskoj odgovornosti i naknadi štete uzrokovane prekograničnim efektima industrijskih udesa na prekograničnim vodama itd. Prihvatanjem ove konvencije stvaramo uslove da učestvujemo u svim navedenim aktivnostima koje se sprovode u okviru predmetne konvencije, što stvara mogućnost integralnog pristupa, dok potvrđivanje amandmana na članove 25 i 26 predstavlja još jedan signal da Crna Gora prihvata evropske vrijednosti i u oblasti upravljanja vodama i zaštite životne sredine. Hvala.
  • Hvala vama, gospodine ministre. Otvaram raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Prvo se javio kolega Obradović, a zatim kolega Abazović. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče Skupštine, uvaženi gospodine ministre Ivanović, poštovane poslanice i poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Mišljenja sam da Crna Gora ima velikog potencijala u oblasti vodnog potencijala, i raduje me činjenica da je Ministarstvo poljoprivrede na čelu sa gospodinom ministrom Ivanovićem prepoznalo isto, i da će se zaista mnogo toga unaprijediti po pitanju valorizacije vodnog potencijala. Crna Gora ima zaista dosta voda međunarodnog karaktera i treba da razvijamo i dobre odnose sa susjedima i da koristimo svaki vid svih informacija i komunikacija kako bismo obezbijedili određena sredstva za valorizaciju ovih potencijala, ali to ne možemo ukoliko nemamo saglasnost i razumijevanje sa susjedima, a u svakom slučaju da ovi vodni potencijali mogu da se izuzetno koriste ne samo u oblasti turizma vodosnadbijevanja nego posebno u oblasti energetike. To su sredstva koja se mogu koristiti za obnovljive izvore energije, odnosno za izgradnju mini hidrocentrala ili hidrocentrala akumulacionog tipa, ali dakle uz saglasnost između država susjeda. Kažem da Crna Gora ima veliko bogatstvo u ovim vodnim potencijalima i sa izgradnjom istih mi ćemo unaprijediti stanje i u energetskoj oblasti, uposliti određene ljude, omogućiti da imamo kvalitetno snadbijevanje električnom energijom ili čak da izvozimo istu. Često u javnosti kad počnu neki projekti da se rade, imamo i opstrukciju onih koji smatraju da samo po svaku cijenu treba očuvati životnu sredinu. Slažem se sa tim zaista da treba voditi računa o tome, ali nemamo nikakve koristi ako samo gledamo određene ljepote ili kanjone koji nijesu iskorišćeni. Tako da sam ipak zagovornik da treba koristiti ona bogastva koja imamo da ih valorizujemo na pravi način i mišljenja sam da ste na pravom putu i da ste zaista prepoznali način na koji treba valorizovati ove potencijale. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Kolega Abazović ima riječ, a nakon njega kolega Milić. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre Ivanoviću, poštovani građani Crne Gore, Apsolutno mislim da nema nikakve dileme da se ova konvencija treba usvojiti, ona je jako značajna, prije svega što su njen depozitar Ujedinjene nacije i samim tim što ćemo dodatno imati dokument koji će uticati na zaštitu životne sredine makar što se tiče ovog dijela zajedničkih voda. Dolazim iz grada koji ima rijeku na granici i koristim ovu priliku čisto da vas upoznam sa nečim što je poznata činjenica, ali čisto kao apel da, nadam se da će ovakve konvencije ne znam da li je Republika Albanija potpisnik, ali nadam se da će ove konvencije dodatno pomoći u onome rješavanju problema koji mi očigledno sami ne možemo da riješimo duži niz godina, a to je da smeće jednostavno i iz Skadarskog jezera i iz Republike Albanije i iz naših graničnih područja završava na našoj obali. Nedavno smo imali zaista veliki izliv, velike količine smeća koje su faktički pokrile ušća rijeke Bojane i predjele Velike plaže, koje se nalaze na ušćima, i to su zaista scene da tako kažem "pakla" ili iz nekih filmova naučen fantastike koji se odnose na neki period planete za 100 ili 200 godina. Sa druge strane, znate da imamo problem i sa nelegalnim ribolovom, odnosno ribolovom pomoću eksploziva. Izuzetno je bio izražen ove jeseni kada standardno počinje mrijestenje ribe i veće da tako kažem količine i veće mase ribe prolaze, odnosno ulaze u rijeku Bojanu i izlaze iz nje. Nijesam vidio da je bilo ko sankcionisan, čak sam od svojih prijatelja ribara s obzirom da sam nijesam imao baš vremena da se bavim tim aktivnostima i tim hobijem, bio obaviješten da granična policija nije intervenisala, da je faktički ostala nijema. Da li je to zbog međusobnih odnosa, odnosno međudržavnih odnosa između Crne Gore i Albanije, da li je to iz nekog drugog razloga, ne znam, ali Vi kao ministar poljoprivrede trebao bi na neki način da bude zaštitnik ove konvencije. Očekujem da ovo što je napisano na papir, što imamo i o prekograničnim slučajevima i o onome što se odnosi na zaštitu životne sredine zaista iskoristite svoje autoritete i pomognete sve institucije u koordinaciji sa drugim nadležnim institucijama, naravno, Agencijom za zaštitu životne sredine, policijom itd. i da pokušate da ta obala izgleda mnogo pristojnija nego u ovom momentu, da se ribolov odvija na način na koji treba da se odvija u skladu sa zakonom, i da zaista ono što je naša najveća vredenost, a to je to prioblno područje, pa samim tim i područja korita rijeka sačuvaju na najveći mogući načn. Još samo želim, pošto imam vremena da iskoristim, da upravo zbog odlaganja smeća i teškog otpada, mi imamo korito rijeke Bojane koje je poslednjih 20 godina značajno suženo, zbog toga su i poplave proizvele mnogo veće štetne posljedice nego što bi to bilo, inače. Mi nemamo načina, odnosno nemamo institucijalno i sistematsko rješavanje tog problema. Naprotiv, Agencija koja se naziva Morsko dobro, koja je zadužena za zaštitu služi samo kao mašina za isisavanje novca, i mislim da je u prethodnih 20 godina, svako svjedok toga i sa izgradnjom divljih objekata, samo dodatno narušena naša životna sredina, a o očuvanju zaista vrlo je teško govoriti u ovom trenutku. Nadam se da će ova konvencija koja sigurno ne može nešto drastično da promijeni, ali simboličnim jako može da ukaže na neke stvari koje treba da se rješavaju sistemski i međudržavni ako je to potrebno, i da ćete Vi zaista kao ministar poljoprivrede učiniti sve što je u Vašoj moći da suzbijate ovakve pojave koje nikome ne služe na čast i koje na kraju krajeva samo stvaraju veliku štetu i lokalnom stanovništvu i onome što je turistička ponuda Crne Gore. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Kolega Miliću, imate riječ.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Gledao sam onu emisiju na televiziji Crne Gore, ali biće prilike na televiziji Crne Gore da se malo pozabavimo time, jesam li obaviješten, nijesam li obaviješten oko zapošljavanja. Bojim se da je problem viši ako ministar nije obaviješten. S druge strane ne bojte se, kad ja organizujem nešto vezano za laboratorije, ja nikad ne idem kod ovih laboratorija sa strane nego su one sve akreditovane u Evropskoj uniji, i nemojte se plašiti ako naša pršuta dobije dobre ocjene. Vi ste ministar koji treba da to tamo promoviše. Ali, nijesam zbog toga ustao, ustao sam zbog ove konvencije koja je idealna prilika da uporedimo nekoliko stvari. Kaže se, svrha konvencije je prevencija, suzbijanje i redukcija prekograničnog zagađenja. Drugo, obezbjeđivanje održivog gazdovanja vodama, očuvanje vodnih potencijala i zaštita životne sredine. Moje je pitanje kakva je situacija u Crnoj Gori? Dakle, da bismo bili dio jednog sistema, mi vjerovatno moramo prije svega riješiti stanje u svojoj zemlji. Ko god misli da je ova tema beznačajna, samo podatak vezan za Sliv bilećkog jezera, da 27% toga sliva pripada našoj teritoriji. Da mi i dan danas uprkos pokušajima u Parlamentu Bosne i Hercegovine i u Parlamentu Crne Gore namamo u potpunosti riješeno pitanje korištenja voda i sliva Bilećkog jezera. A taj sliv, tih voda čini trećinu onoga što dobijamo sa izvorišta Bolje sestre u ovom drugom dijelu, da ne govorim o projektima koji su bili vezani za izgradnju određenih hidroelektrana i svega ovoga ostaloga. Dakle, kakva nam je rijeka Zeta? Kakav nam je Lim? Kakva nam je Bojana? Da li nam je zaista zaštita životne sredine na tim vodotocima na nivou onoga što od nas očekuju u dijelu gazdovanja prekograničnih vodama? Da li je konačno ovo što ste Vi ovdje naveli, ali naveli ste na način gospodine ministre, vjerujem da ste Vi ovo predložili, ovo nije Vaš prethodnik, s obzirom na datum kada su amandmani bili na član 25-26, postepeno uvođenje principa, zagađivač plaća. Ajte, molim vas da mi objasnite, koga mi štitimo sa postepenim uvođenjem principa, zagađivač plaća? Koje su to firme, koji je to javni interes koji je iznad toga da onaj ko zagađuje naše vodotoke, a svi kažemo da su vodeni potencijali najveće bogatstvo ovog milenijuma, koga mi to želimo ustvari u Crnoj Gori na ovakav način postepenim uvođenjem ovoga principa zaštititi? “Imajući u vidu da je Republika Srbija”, u obrazloženju se kaže “nizvodna zemlja”. Ja vas molim da mi kažete jednu rijeku koja je iz Srbije dolazi do Crne Gore. Evo malo smo sada ovđe a izanalizirali ovo sve, čini nam se da, gospodine Šturanoviću, Vi ste bivši predsjednik Vlade, ja vjerujem da ste se i bavili ovom problematikom na Vladi intenzivno. Čini mi se, da Tara ide put gore, da Piva do toga dijela do Tare ide put gore. Ali,Lim čini mi se da ne silazi dolje nego ide put Prijepolja, put gore. Morača zaista silazi ali nije međunarodna rijeka, dok se nešto drugačije Odlukom Vlade Crne Gore ne precizira. Korektno je i hvala vam velika. Normalno, nijeste vi jedini gospodine Šturanoviću, mnogi u Crnoj Gori rad Vlade Crne Gore dijele za rad vašeg mandata i poslije vašeg mandata. Ali, svako iz svoga nivoa i razloga. Ono zaista mislim da je ogromni potencijal Crne Gore je vodeno bogatstvo i način ili ono što su napravili oni moji Crmničani, kad su rekli poslije poplava ispliva nam obraz i realnost danas Crne Gore. Mi moramo riješiti pitanje sliva Bojane, mi moramo riješiti pitanje rijeke Zete i njenog sliva, mi moramo riješiti pitanje Lima. Ako postoji nešto u politici što možete da smatrate posebnim dobitkom je i činjenica da možete da upoznate Crnu Goru. I poslije svih ovih velikih priča volio bih da znam koliko od ljudi iz Vlade Crne Gore znaju zaista gdje je izvorište Lima, gdje je izvorište Tare, gdje je izvorište Morače, ne onih sa tog područja nego ljudi i da vide da na tim izvorištima kao i za druge stvari u životu sve je čisto. A onda dođu ljudi i dođe državna politika koja postepeno uvodi princip zagađivač plaća. Bojim se, da mi nekom ne budemo počeli da plaćamo za ono što smo zagadili u Crnoj Gori vezano za vodene tokove. Hvala vam velika.
  • Hvala Vama, kolega Miliću. Da li još neko želi riječ povodom ove tačke dnevnog reda? Mogu li da konstatujem da je zaključena rasprava? Hvala. Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda i naravno Ivanović želi da iskoristi pravo na završnu riječ. Izvolite. ministar
  • Koliko vremena imam da odgovorim?
  • Hvala vam. Predsjedavajući, poštovane dame i gospodo, Prije svega želim da vam zahvalim na vrlo korektnim komentarima. Ja zaista dijelim vaše ubjeđenje da je u pitanju jedan važni međunarodni dokument. Ali, čini mi se da postoji jedno malo nerazumijevanje, pa mi dopustite samo da napravim jedan kratak osvrt oko par diskusija, onda da dam završnu riječ i siguran sam da će to stati u okviru predviđenog vremena. Zahvaljujem poslaniku Obradoviću, zahvaljujem takođe i poslaniku Abazoviću na njegovim komentarima, s tim što bih samo htio da kažem sljedeće. Nijedan dokument, nijedan zakon, nijedna međunarodna konvencija neće riješiti pitanje otpada u bilo kojoj rijeci u Crnoj Gori. To ćemo riješiti mi, ako promijenimo svijest, ako promijenimo obrasce ponašanja. Džaba ćemo usvajati zakone, propise ako ne mijenjamo ponašanje. Moje je mišljenje da ova Konvencija nama daje mogućnost da malo korigujemo naše ponašanje svi zajedno u Crnoj Gori i ukoliko se budemo malo drugačije odnosili prema onome što su naši resursi, siguran sam da efekti neće izostati i da ono što je gospodin Milić rekao, da će obraz koji će isplivati na površinu biti bjelji, a ne crn. Što se tiče ribarstva još jednom podsjećam da inspekcije nijesu u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, ruralnog razvoja, a razumijem u potpunosti problematiku o kojoj govorite. I ja sam sam veoma zabrinut zbog nekih dešavanja, kako u dijelu između Albanije i Crne Gore, tako i prema Hrvatskoj i prema otvorenom moru. I tu sigurno ima mnogo, mnogo prostora, da opet radimo zajedno i da situaciju popravimo. A zašto da je popravimo? Zbog toga što je riblji fond u Jadranskom moru drastično smanjen. I ako ne promijenimo situaciju za nekoliko godina nećemo imati šta više da lovimo u Jadranskom moru i to će biti problem svih. Gospodine Miliću, samo dva komentara, vjerujte mi, ja se ne bojim ničega. Ponajmanje se bojim svojih izjava koje dam u emisiji i ostajem pri svakoj izgovorenoj riječi. Ono što mi je jako drago jeste da se bilo koji proizvod iz Crne Gore probija na međunarodnom tržištu i sigurno nijesam među onim ljudima koji će biti protiv bilo kog proizvoda napravljenog ovdje koji može da se proda van Crne Gore. Nasuprot radovaću se tome. Suština mog komentara odnosila se na akreditovanost metoda da nam se ne bi dogodilo nešto, što nam se već nekoliko puta dogodilo u postupku ubjeđivanja sa onima koji su proizvođači i bila je dobronamjerna sugestija. Ništa drugo. Ali, nemam nikakvog razloga da tragom dokumenta koji ste vi sami ponudili provjerim te navode. Međutim, ništa se neće bitno promijeniti u Crnoj Gori sve dotle dok ne dođe inspekcija iz Dablina i provjeri pogone u kojima se vrši prerada i da odgovarajući sertifikat. Mi sa svoje strane činimo sve što možemo da ta inspekcija dođe što je moguće prije. Što se tiče Bilećkog jezera sa gospodinom Grbovićem sam se vidio neposredno prije dolaska u parlament i mogu vam reći da on ima nekoliko inicijativa koje pokreće i oko naplate sredstava koja se duguju u Crnoj Gori Opštini Nikšić, zbog toga što Bilećko jezero je teritorijalno podijeljeno u odnosu na površinu vode i na upravo vodotoke, kao i na uspostavljanje drugačijih osnova za dugoročnu saradnju. Ne moramo svaki čas jedni druge podsjećati ko kome duguje, nego daj da riješimo problem jednom za duži vremenski period i koliko god možemo mi u Ministarstvu da mu pružimo podršku, mi to i činimo. Sa ovom inicijativom koju mi imamo i sa prihvatanjem ove Konvencije, mi samo stvaramo osnove da budemo dio onoga što su međunarodni standardi. Dakle, mi ne uvodimo postepeno principe o kojima Vi govorite, mi samo prihvatamo ono što stoji u Konvenciji. Ne možemo mi odrediti da li ćemo neki princip prihvatati brže ili sporije. Mi možemo ovu Konvenciju prihvatiti ili ne prihvatiti. Ali, prihvatanjem Konvencije dolazimo u situaciju da brže rješavamo probleme. Tako da tu postupnost mi ne diktiramo. I u najkraćem zadovoljstvo mi je da konstatujem ne samo danas, moram ipak biti i fer zbog javnosti Crne Gore, nego u cjelokupnoj skupštinskoj proceduri je pokazan pozitivan odnos svih poslanika, prema potvrđivanju Konvencije o zaštiti i korišćenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera i amandmana na članove 25 i 26. I ja vam svima zbog toga zahvaljujem. Takvim odnosom prema Konvenciji i prema Predlogu zakona, ovaj uvaženi dom dokazao je da je Crna Gora kao nezavisna država na međunarodnom planu želi da baštini najviše i opšte prihvaćene međunarodne vrijednosti i da joj takve vrijednosti budu reper i putokaz u bilateralnoj i multilateralnoj saradnji. Riječ je o Konvenciji koju usvajamo u veoma zahtjevnoj oblasti, kao što ste svi konstatovali, kako zbog zaštite i korišćenja prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, tako i zbog uticaja na privredni i društveni život, a usuđujem se reći i način razmišljanja. Od posebne važnosti je što je Konvencijom, pored ostalih opšte prihvaćenih principa uključujući princip pravičnog i razvojnog korišćenja voda, insistirano na postepenom uvođenju principa zagađivač plaća, koji ima direktni implikacije na podizanje nivoa racionalnosti i ekonomičnosti upravljanja u vodnim resursima i unapređenju sistema upravljanja vodama. Zbog činjenice, da gotovo svi veći vodotoci u Crnoj Gori, bez obzira da li idu ka gore ili ka dolje: Lim, Tara,Ćehotina, Ibar, Bojana, Cijevna spadaju u međunarodne vodotoke, temeljni principi na kojima počiva Konvencija su posebno značajni za Crnu Goru. Želim da istaknem da je Crna Gora potpisnica ugovora o novim vodoprivrednim odnosima sa Repulikom Hrvatskom i Republikom Albanijom. Drinska deklaracija koja obuhvata pet država Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku i Kosovo. Memoranduma o razmijevanju kojeg imamo potpisanog sa Albanijom. Takođe Crna Gora je član Dunavske konvencije, a očekuje se potpisivanje ugovora o novim doprinosima sa Bosnom i Hercegovinom, kao krovnim dokumentom u oblasti vodoprivrede. Time bi se stvorili uslovi za rješavanje spornih pitanja oko korišćenja vodnih potencijala između dvije države o čemu je govorio poslanik Milić. Nacrt ugovora nalazi se na razmatranju u vijeću ministara Federacije Bosne i Hercegovine i mi se nadamo i činimo što možemo da se on ratifikuje što je moguće prije. Naravno, nove vodoprivredne oblasti treba urediti sa ostalim državama u regionu, kada se stvore uslovi i završe potrebne procedure. Sve ovo ukazuje na činjenicu da je važno donošenje pomenutog zakona i ja sam uvjeren da će ovaj zakon dobiti jednoglasnu podršku ovog uvaženog doma. Hvala.
  • Hvala vama, gospodine ministre. Zaključujem ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda. Poštovane kolege, na ovaj način smo iscrpili ove tačke dnevnog reda za koje smo se dogovorili na Kolegijumu da ćemo ih danas razmatrati. Shodno tome, zaključujem naš današnji radni dan. Sjutra počinjemo u 11 časova. Hvala vam. 04.12.2013. u 11.15h
  • Poštovane koleginice i kolege, nastavljamo sa šestom sjednicom drugog redovnog zasijedanja. Stigli smo do tačke koja nosi naziv Predlog zakona o međunarodnom privatnom pravu. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Duško Marković, potpredsjednik Vlade i ministar pravde i Branka Lakočević pomoćnica ministra. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja Zakonodavnog odbora i Snežana Jonica Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Otvaram pretres. Da li predstavnica Vlade želi dati dopunsko obrazloženje? Izvolite.
  • Uvažni predsjedavajući, uvaženi poslanici, U oblasti međunarodnog privatnog prava u primjeni je, kao što znate, Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja iz 82. godine koji je u vrijeme svog donošenja smatran izuzetno kvalitetnim tekstom i u nepromijenjenom obliku važi danas u Crnoj Gori, ali ne samo u Crnoj Gori već i u pojedinim državama bivše Jugoslavije. Međutim, protekom vremena, skoro tri decenije, razvoj međunarodnog privatnog prava uslovio je potrebu da se u određenim odnosima izvrši usaglašavanje sa osloncem na regulativu Evropske unije, međunarodne ugovore, kao i uporedno-pravna zakonska rješenja koja su se pokazala uspješnim u određenim državama. Naime, prvu deceniju XXI vijeka obilježava intenzivna unifikacija pravila međunarodnog privatnog prava na nivou Evoropske unije donošenjem više od deset uredbi koje se odnose na ovu oblast, a u istom periodu na nacionalnom planu u nizu zemalja su donijeti novi zakoni o ovoj materiji. Te nove tendencije na međunarodnom planu odrazile su se i na Crnu Goru, pa novi zakon u skladu sa članom 80 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Crne Gore ide ka usklađivanju nacionalnog prava sa pravom Evropske unije u ovoj oblasti. Podsjetiću vas da je Crna Gora postala članica Haške konferecije 2007. godine, takođe da imamo niz bilateralnih ugvora u ovoj oblasti, ali i da smo pristupili velikom broju haških konvecija koje regulišu ovu oblast. Polazeći od ovih važnih činjenica i našeg puta ka Evropskoj uniji, koja je i strateški i politički cilj naše države, podrazumijeva se intenzivniji prekogranični pravni život i širok spektar odnosa sa državama Evropske unije. Privatni i poslovni odnosi dobijaju sa tim jednu novu dimenziju i u skladu sa tim savremenim trendovima razvoj međunarodnog privatnog prava u Crnoj Gori dobija na velikom značaju, a naročito kada u Evropi dolazi do regionalnog udruživanja i relativizacije mnogih državnih granica i državnog suvereniteta, dvojnih državljanstava, česte promjene boravišta i mjesta poslovanja, većeg ličnog i prvatnog povezivanja bez obzira na državne granice. Polazeći od tih činjenica da će se kad Crna Gora postane članica Evropske unije sve uredbe iz oblasti koje su predmet regulisanja međunarodnog privatnog prava neposredno primjenjivati kod nas, pri izradi novog zakona o međunarodnom privatnom pravu cjelishodno se imao diferenciran pristup prema vrsti materije koja je predmet evropske regulative u zavisnosti od prestižnih nacionalnih interesa. Tako je u oblasti određivanja mjerodavnog prava za ugovorne i vanugovorne obaveze, recepcija pravila uredbe o mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze ili takozvana uredba RIM 1, i uredbe o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze ili takozvana uredba RIM 2, uz neophodna prilagođavanja može biti samo u interesu Crne Gore, tim prije što su ove uredbe predviđene da imaju univerzalnu primjenu. Napominjem da je u radu na zakonu od velike pomoći bio i poseban projekat Reforma međunarodnog privatnog prava u Jugoistočne Evropi koji je sprovodio GIZ, na osnovu koga je obezbijeđena stručna podrška na Plank institutu za uporedno međunarodno privatno pravo iz Hamburga. Kao što ste vidjeli u Predlogu zakona, usvojen je naziv koji odgovara predmetu regulisanja i u skladu je sa uporednom pravnom praksom. Predmet regulisanja izložen je na opšti način u osnovnim odredbama, mjerodavnom pravu, nadležnostima, postupku, priznanju izvršenja stranih odluka, posebne odredbe i prelazne i završne. Značajno je uvećan broj članova, oni su grupisani u logičan niz sa podnaslovima, dati su i naslovi članovima što će značajno olakšati primjenu zakona. Došlo je do suštinskih izmjena u sadržaju određenog broja odredbi kao i do značajnog detaljnijeg regulisanja pojedinih oblasti. Najznačajnije novine instituta sadržane su u Predlogu zakona, kao što je: klauzula odstupanja, norme neposredne primjene, uobičajeno boravište. Takođe, predviđeno je značajno proširenje polja primjene koliziono-pravne autonomije volje, odnosno mogućnosti izbora prava za pravne odnose sa stranim elementom. Ono što bih na kraju posebno apostrofirala to je da je uobičajeno boravište ušlo na velika vrata u ovaj Predlog zakona, s tim što određene odredbe pomažu u definisanju onoga što se smatra uobičajenim boravištem. Takođe, ono što je na potpuno nov način uređeno je međunarodna isključiva sudska nadležnost, prvi put se posebno reguliše nadležnost za lično ime, pravo industrijske svojine, potrošački ugovori, individualni ugovori o radu itd. Najznačajnija je novina da se isključiva nadležnost više uopšte ne predviđa za statusne odnose fizičkih lica, porodično-pravne, nasledno-pravne odnose, dok se prvi put predviđa set novih pravila sa osloncem na konvencije iz Lugana i uredbu Brisel 1. Na pregledan i koncizan način regulisana je nadležnost za nasleđivanje. Državljanstvo više nije isključiva odrednica za nadležnost i u sporovima koji se odnose na utvrđivanje osporavanja očinstva i materinstva. U materiji roditeljskog staranja nadležnost suda i drugog organa Crne Gore postoji ako je dijete državljanin Crne Gore ili ima uobičajeno boravište u Crnoj Gori. U pogledu smetnje za priznanje strane sudske odluke najznačajnija novina koja se uvodi ovim predlogom je da se više ne traži postojanje uzajamnosti kao uslov za priznanje i izvršenje strane sudske odluke, jer se kroz institut zaštite javnog poretka ostvaruje i zaštita u slučaju da je dejstvo priznanja strane sudske odluke očigledno u suprotnosti sa pravnim poretkom Crne Gore. S obzirom na složenost i kompleksnost zakona i upoznavanje sa njegovom sadržinom, u prelaznim i završnim odredbama je predviđeno da njegova primjena počinje najmanje šest mjeseci od dana objavljivanja u Službenom listu, a imajući u vidu da je potrebno izvršiti dodatnu obuku sudija i svih ostalih koji primjenjuju ovaj zakon. Hvala vam.
  • Zahvaljujem. Bila je to Branka Lakočević, pomoćnica ministra. Da li neko od izvjestilaca Odbora želi riječ? Niko ne želi. Podsjećam da je dogovorom na Kolegijumu vrijeme predviđeno za ovu raspravu ograničeno na sat vremena i da ćemo najprije čuti predstavnike klubova poslanika. U ime Kluba Demokratske partije socijalista kolega Milorad Vuletić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo poslanici, uvažena pomoćnice ministra, poštovani građani, Kao što smo imali prilike sada da čujemo u okviru uvodnog izlaganja predlagača materijala, u oblasti međunarodnog privatnog prava, materijalnog i procesnog, do sada je bio u primjeni pravni propis bivše SFRJ, odnosno SRJ, Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemlja. Naime, protok vremena od skoro tri decenije i razvoj međunarodnog privatnog prava uslovio je potrebu da se određeni pravni odnosi moraju usaglasiti sa regulativom Evropske unije, međunarodnim ugovorima kao i uporedno pravnim zakonskim rješenjima koja su se primjenom u praksi pokazala uspješnim. S tim u vezi, programom rada Vlade za 2012. godinu predviđeno je donošenje Predloga zakona o primjeni pravila međunarodnog privatnog prava, što je imalo za posljedicu da je naprijed pomenuti zakon u odnosu na Crnu Goru prestao da se primjenjuje u dijelu koji je suprotan Zakonu o insolventnosti privrednih društava. Donošenje Zakona o međunardnom privatnom pravu je neophodno kao logična posljedica izgradnje novog i jedinstvenog pravnog sistema Crne Gore kao samostalne države. Ovo tim prije što se od strane Evropske unije kroz donošenje više od 10 uredbi iz ove oblasti intenzivira unifikacija pravila međunarodnog privatnog prava na nivou svih država Evropske unije. Pravni osnov za nadležnost Evropske unije u ovoj oblasti sadržan je odredbama Lisabonskog ugovora iz člana 81 Ugovora o funkcionisanju Evropske unije, čime je uspostavljen pravni osnov za usvajanje mjera koje imaju za cilj postizanje jedinstvenih pravila država članica u oblasti određivanja mjerodavnog prava i pitanja međunarodne nadležnosti postupka i priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka. U skladu sa članom 80 Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju između Evropske unije i Crne Gore iz 2010. godine i u ovoj oblasti je neophodno izvršiti usklađivanje nacionalnog prava sa pravom Evropske unije. Budući da ovaj zakon reguliše širok obim međunarodno privatnopravnih odnosa osvrnuću se i komentarisati nekoliko po meni vrlo značajnih pravnih instituta koji na kvalitetno nov način regulišu ovu pravnu oblast. U okviru mjerodavnog prava najznačajniji novi pravni instituti su: klauzula o stupanju u okviru člana osmog, norme neposredne primjene - član 10 i uobičajeno boravište - član 12, 40 i 51. Zakonom je takođe predviđeno značajno proširenje polja primjene kolizione pravne autonomije volje, odnosno mogućnosti izbora prava za privatno-pravne odnose sa stranim elementom. Sveobuhvatno i kvalitetno su razrađene odredbe o stvarnim pravima na pokretnim i nepokretnim stvarima i predmetima intelektualne svojine od člana 26 do 37. Na primjer, za sticanje, prestanak, sadržinu i rješavanje stvarnog prava na nepokretnoj stvari mjerodavno je pravo države u kojoj se stvar nalazi, dok je za sticanje i prestanak prava na pokretnoj stvari mjerodavno pravo države u kojoj se pokretna stvar nalazila u vrijeme preduzimanja radnje za sticanje ili prestanak stvarnog prava. U okviru posebnih odredaba od nadležnosti prvi put je regulisana nadležnost za lično ime, prava intelektualne svojine, potrošačke ugovore, individualne ugovore o radu. Gledano u cjelini, na potpuno nov način uređena je međunarodna isključiva nadležnost. Najznačajnija novina je da se isključiva nadležnost više uopšte ne predviđa za statusne odnose fizičkih lica, porodično pravne i nasledno pravne odnose, već se isključiva sudska nadležnost uspostavlja za sporove o punovažnosti i upisu u javne registre koji se vode u Crnoj Gori. osnivanje, ništavost ili prestanak privrednog društva ili pravnog lica ako im je sjedište u Crnoj Gori i drugo. Izvinjavam se, još samo 30 sekundi ako može. Sve ovo ne znači da pojedine odredbe zakona ne proizvode određene pravne dileme. Na primjer, u okviru člana 11 zakona postavlja se pitanje po kojim kriterijumima se opredjeljuje uobičajeno boravište. Član 78 i 70 regulišu mjesta zaključenja braka, stoji da je mjerodavno pravo mjesta u kojem se brak zaključuje, a za poništaj pravo države čije je pravo primijenjeno na uslove za zaključenje braka. Pitam da li se radi o pravu samo jedne države. Pored još nekih dilema koje zbog isteka vremena ne mogu komentarisati, zaključiću da je ovaj zakon kroz širok spektar normi na kvalitetan, nov način regulisao ovu pravnu oblast normirajući privatno pravne odnose u okviru međunarodnog prava cjelovitije, sveobuhvatnije, jasnije i preciznije nego što je to bio slučaj do sada, pa smatram da zaslužuje našu podršku i poslanici Demokratske partije socijalista će glasati za njegonovo donošenje. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Vuletiću. U ime Kluba Socijalističke narodne partije govoriće kolega Velizar Kaluđerović, a nakon njega u ime Kluba SDP-a koleginica Draginja Vuksanović. Izvolite, kolega Kaluđeroviću.
  • Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospođo Lakočević, Dozvolite da podsjetim na član 9. Ustava Crne Gore koji glasi: "Potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnosi uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva". Dakle, naš Ustav je ovom normom dao primat primjeni međunarodnih ugovora i sporazuma koji su ratifikovani na odnose koji drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva uređuje određene odnose. Gospođa Lakočević je u uvodnom izlaganju podsjetila da Predlogom zakona o međunarodnom privatnom pravu, kada ovaj zakon bude usvojen, a poslanici Socijalističke narodne partije podržavaju i glasaće za donošenje ovog zakona, prestaće primjena zakona koji je usvojen u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji još daleke 1982.godine. Dakle, nije gotovo 30 nego duže od 30 godina od kada je na snazi taj zakon koji će biti zamijenjen ovim zakonom. Meni je neshvatljivo, neprihvatljivo zbog čega predlog ovog zakonskog projekta, koji je inače izuzetno značajan i po mom skromnom mišljenju i izuzetno kvalitetan, čami u fijokama Skupštine Crne Gore već punih godinu i po dana. Evo da sada i ja govorim samokritički kao poslanik o tome kakav smo odnos pokazali kao parlament prema jednom zakonskom projektu koji nam je stigao od Vlade 29.juna 2012.godine i pismo kojim je Vlada proslijedila Predlog zakona Skupštini. Vlada je imala obavezu, s obzirom na značaj ovog zakonskog projekta, ako to predsjednik Parlamenta, rukovodstvo Skupštine nije učinilo, ako mi kao poslanici nijesmo osjetili potrebu i osjetili značaj ovog pitanja, da inicira dopunu dnevnog reda kako se to u uobičajenoj proceduri inače čini. Iz obrazloženja Predloga zakona jasno se vidi da se ovom pitanju pristupilo veoma seriozno, studiozno. Ovo je, inače, jedna materija koja je izuzetno složena, uskostručna. Znaju diplomirani pravnici da prilikom studija na pravnom fakultetu ovo je jedan od ubjedljivo najtežih ispita i zbog toga ću ja se uzdržati od komentara instituta pojedinih iz teksta Predloga zakona, jer je zaista to materija koja, neće mi zamjeriti javnost koja prati naš rad, teško može da se prati. Želim da posebno afirmišem, dajući još jednom podršku ovom zakonskom projektu, da su relevantne međunarodne institucije, stručne, ekspertske bile uključene u pripremu teksta Predloga zakona. Ja ću afirmisati, kao što je to Vlada učinila u obrazloženju Predloga zakona, profesora sa Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, našu bivšu koleginicu poslanicu profesora doktora Maju Kostić Mandić, pozdravljajući je ovom prilikom i zahvaljujući što je dio sebe ugradila u ovaj zakonski projekat zajedno sa ljudima od struke iz Vlade Crne Gore. Još jednom, uz žal što ovaj projekat nije puno ranije došao na dnevni red Skupštine Crne Gore i nezadovoljstvo što se godinu ipo dana čekalo, najavljujem da ćemo podržati ovaj zakonski projekat. Hvala vam.
  • Hvala, kolega Kaluđeroviću. U ime Kluba Socijaldemokratske partije koleginica Draginja Vuksanović, a nakon nje u ime Kluba Pozitivne Crne Gore koleginica Azra Jasavić. Izvolite, koleginice Vuksanović.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvažena predstavnice Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Mogli ste iz prethodne dvije diskusije zaključiti da se radi o veoma značajnom i složenom zakonskom tekstu i to je jedna veoma složena ali i vrlo interesantna oblast prava. To je grana civilistike, međunarodno privatno pravo, i radi javnosti samo da ukažem na činjenicu da je međunarodno privatno pravo oblast prava koja reguliše privatne odnose. Kad kažem privatne odnose ne mislim konkretno na odnos pojedinca i njihove slobodne volje, već u smislu onih odnosa koji su regulisani zakonima naše države, a taj aspekat međunarodnog podrazumijeva da ti privatno pravni odnosi u sebi sadrže izvjestan element inostranosti u dijelu kada nastupi kolizija između pravnih normi i kada treba primijeniti mjerodano pravo. Na ovom zakonu radili su zaista visoki zvaničnici, kako iz Evrope tako i ugledni pravnici iz Vlade Gore, a ja bih da ne umanjujem značaj nikog ko je radio na ovom zakonu, zaista morala da pomenem uvaženu koleginicu i profesora doktora gospođu Maju Kostić Mandić, koja je zaista jedan veliki pravnik i koja je veliki dio sebe uložila u ovaj zakon. Znala sam da kada ona radi na ovom zakonu, uz dužno poštovanje svih ostalih koji su uložili svoj trud, neće biti potrebe da se djeluje čak ni amandmanski na odredbe zakona. Koliko je ova oblast i do sada bila detaljno i precizno regulisana upravo govori ova činjenica na koju je ukazao uvaženi kolega Kaluđerović, a to je da donošenjem ovih odredaba zakona prestaje da važi Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih država iz 1982.godine. Znači, ovaj zakon je doživio neke izmjene u periodu od 1996.godine, što možemo reći da ovaj dolazi kao treći po redu sa kraja XIX vijeka. To je zakon koji nije u sebi trpio izmjene i dopune i u tom dijelu možemo reći da je zaista bio precizno regulisan, a u pitanju je, kao što kažem, veoma složena oblast prava. Zašto složena oblast prava? Zato što se regulisanjem ove zakonske materije privatno pravnih odnosa sa elementom inostranosti upravo reguliše od samih statusa subjekata, njihovog imena i državljanstva preko svih složenih porodičnih odnosa, odnosa izdržavanja, sticanja prava svojine i tako redom svi privatno pravni odnosi. Prve i osnovne postulate i standarde o ovoj oblasti prava dao je Valtazar Bogišić u Opštem imovinskom zakoniku za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine. Možemo reći za te prve normative koji su postavljeni u Opštem imovinskom zakoniku za Knjaževinu Crnu Goru da su sublimirani upravo u najvažnijim rješenjima koja se primjenjuju i danas ne samo u Crnoj Gori, ne na teritoriji članica bivše države Jugoslavije, već i na teritoriji država Evrope. Moram, takođe istaknuti da je veliki značaj ovog zakona upravo u onome o čemu je govorio uvaženi kolega Vuletić, a to je uvođenje novih pravnih instituta – klauzule odstupanja, norme neposredne primjene ubočajenog boravka i što je od najvažnije za subjekte a što će olakšati njihove odnose u praksi to je proširena autonomija volje, jer baš u tom dijelu ugovornih odnosa veoma je značajno da sami subjekti imaju široku saglasnost volja da mogu da se dogovaraju i da slobodno stupaju i uređuju svoje ugovorne odnose na način kako smatraju da je u najboljem njihovom interesu, a pri tome poštujući ustanovu javnog poretka, odredbe i norme zakona.Takođe ona novina jeste posebno u dijelu stvarnih prava na predmetima intelektualne svojine. Inače, oblast prava intelektualne svojine koja sublimira autorska prava s jedne i prava industrijske svojine sa druge strane zaista je jedna složena oblast prava koja je do sada malo istražena i mislim da toj oblasti prava u drugom dijelu treba posvetiti dosta pažnje. Mi imamo zakone koji regulišu ovu materiju, smatram da treba raditi na doradi tih zakona, a vidimo kako je u ovom zakonu zaista ta materija regulisana na krajnje precizan i jasan način. Socijaldemokratska partija će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice Vuksanović. U ime Kluba Pozitivne Crne Gore, koleginica Azra Jasavić. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovana gospođo Lakočević, poštovane kolege, poštovani građani, Koristim ovu priliku da odgovorim po onome što ja vjerujem da je ispravno uvaženom kolegi Kaluđeroviću, da jeste zabrinjavajuće da je ovaj zakon bio dostavljen Skupštini skoro prije godinu i po, tačnije 12.juna 2012.godine i da se tek danas nalazi na dnevnom redu, a iz informacija kojima ja raspolažem znam da je prethodna Vlada na čijem čelu je bio uvaženi gospodin Lukšić, koji je imao demokratskog kapaciteta da vodi kulturu dijaloga i koji je znao da uvažava sebe kao i one koji drugačije misle, znao da razumije sa svojom Vladom i svojom ekipom procese evropskih pridruživanja i znao je da je obaveza iz člana 80 Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji, koji je stupio 2010.godine na primjenu i primjenjuje se, da se pristupi izradi ovog zakona. Vrlo brzo poslije toga Ministarstvo pravde je počelo sa izradom ovog zakona. Radilo se vrlo naporno, koliko ja znam, vidimo i uspješno i vidimo da je i struka bila uključena i to je dobro i zbog čega će Pozitivna Crna Gora podržati ovaj zakon, jer je on usklađen sa pravom Evropske unije. Definitivno je jasno da proces evropskog pridruživanja ovoj Vladi nije prioritet jer joj to predstavlja kočnicu u zloupotrebi državnih resursa i u nadmenom, arogantnom ponašanju gdje krši izbornu volju građana i pravo svih nas da odlučujemo u skladu sa onim što je naša volja, već građani osiromašeni, nažalost, veoma često glasaju iz nužde, glasajući iz stomaka a ne iz zdravog razuma. Definitivno ovaj zakon ne bi bio još uvijek na dnevnom redu Skupštine da nijesu usvojeni ustavni amandmani i da nijesmo pokazali spremnost, prvenstveno mi iz Pozitivne Crne Gore kao i ostale kolege iz opozicije, da se uhvatimo u koštac sa ozbiljnim izmjenama Ustava koje su stvorile pravne pretpostavke za ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i stvaranje mjerljivih rezultata u borbi protiv tih pošasti, sa kojima negdje Demokratska partija socijalista nije u stanju da se nosi. Očigledno da ne bismo imali priliku, da nije bilo opozicije, da otvorimo poglavlje 23 i poglavlje 24. Neko je želio da se ne otvore polja 23 i 24 jer je znao da će otvaranje tih poglavlja biti traženi mjerljivi rezultati, što znači da će definitivno doći pod lupu mnoge zloupotrebe koje su vršene u zadnjih desetak i više godina, posebno kada su privatizacije i kada je korupcija na visokom nivou u pitanju. Vjerovatno je iz tog razloga ovaj zakon i stajao u ladicama i on bi još uvijek stajao da nije bilo ustavnih promjena, da nijesmo dobili dobre ocjene zahvaljujući, ponavljam, opoziciji koja je prepoznala zamku Demokratske partije socijalista da zakoči sa usvajanjem ustavnih promjena. Mi nijesmo pristali, iako nijesu prihvaćeni naši amandmani, na tu vrstu prevare, već smo u interesu crnogorskih građana krenuli na usvajanje ustavnih promjena i u tom pravcu smo i danas našli se u poziciji da odlučujemo odnosno da raspravljamo a kasnije da odlučujemo o ovom zakonu, jer je upravo u Izvještaju o napretku iz 2013.godine navedeno da ovaj zakon nije još uvijek donijet i došlo nam je dosta opomena iz Evrope. Ono što ovaj zakon reguliše jeste vrlo važna društvena oblast i žao mi je što sam spremila pravnu elaboraciju, ali od političke priče nijesam mogla da govorim o pravu, ali ovdje smo zbog politike. Vrlo je bitno da su uvedeni instituti novi, klauzula odstupanja, željela sam o tome da govorim, željela sam da govorim o normi neposredne primjene, željela sam da govorim o uobičajenom boravištu, to su sve novi pravni instituti, željela sam da govorim o proširenju autonomije volje. Željela sam da govorim o obuci sudija koji moraju biti obučeni na kvalitetnim osnovama, da izrazim sumnju da sudije neće moći za tako kratko vrijeme od šest mjeseci da budu obučeni. Željela sam da izrazim sumnju, s obzirom da nijesmo usvojili ustavne amandmane Pozitivne Crne Gore da predsjednika Vrhovnog suda bira ovaj dom sa dvije trećine, a da su prihvaćeni u drugom krugu, da će reforme u pravosuđu odnosno u sudstvu izostati. Željela sam da govorim o svemu tome, ali me je korupcija na visokom nivou i usporavanje evropskih integracija, usporavanje koje je sa vrha vlasti i koje mi nijesmo dozvolili iz opozicije, povelo u pravcu da govorim da je Pozitivna ta koja će jedino biti u stanju sa drugim ozbiljnim političkim subjektima da primjenjuje ovako napredne zakone, a oni koji su se bavili zloupotrebom državnih resursa i zaustavljanjem evropskih integracija neće biti u prilici da primijene ni manje složene zakone od ovoga. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem koleginici Azri Jasavić. Kao što znamo, nema mogućnosti komentara u uvodnim riječima predstavnika poslaničkih klubova. Proceduralno, je li tako? Kolega Vuletić. Izvolite.
  • Vrlo kratko, član 102 Poslovnika. Naime, poslanik je dužan da govori o onome što je na dnevnom redu, naravno koristeći pravo i da iznese neki svoj politički stav. Ali nije fer imputirati nekome da kasni sa predlogom zakona ako se zna da je Vlada 2012.godine ovaj zakon ponudila u skupštinsku proceduru. Nije Vlada kriva što nije stavljen zakon u proceduru do sada, nego mi valjda ovdje u okviru Parlamenta. O tome je konkretno govorio kolega Kaluđerović, dok koleginica Azra Jasavić je pokušala da imputira ove greške što se poslije godinu i po dana stavljaju na teret Vladi Crne Gore, nije fer.
  • Hvala. Bila je to proceduralna intervencija. Izvolite, proceduralno.
  • Član 102 uopšte ne govori o tome o čemu ste Vi govorili. Član 102 kaže da poslaniku koji želi da govori o povredi Poslovnika predstavnik daje riječ čim je zatraži. Vi ste se, kolega, pozvali da dobijete riječ, ali ono o čemu ste govorili nema veze sa članom 102. Hvala.
  • Hvala i Vama. Možemo li preći na raspravu? Koleginica Zorica Kovačević iz Kluba DPS-a, a nakon nje kolega Dritan Abazović. Izvolite, koleginice.
  • Poštovani potpredsjednici Skupštine, kolege poslanici, poštovani građani, uvažena pomoćnice ministra gospođo Lakočević, Kao što su moji prethodnici rekli i kao što nam je poznato, u primjeni je Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja iz 1982.godine, koji se smatrao izuzetno kvalitetnim tekstom zakona, ali zahtjevi vezani za buduće članstvo u Evropskoj uniji nametnuli su potrebu usaglašavanja pojedinih rješenja sa regulativom Evropske unije u mjeri u kojoj se to realno i opravdano očekuje. Prilikom izrade Predloga zakona pošlo se od važnijih preporuka Evropske unije. Uredba Savjeta broj 44 iz 2001.godine o nadležnosti i o priznanju i izvršenju presuda u građansko-trgovinskim stvarima, uredba Evropskog parlamenta i Savjeta broj 864 iz 2007.godine o mjerodavnom pravu za vanugovorne obaveze, uredba broj 593 iz 2008.godine Evropskog parlamenta i Savjeta o mjerodavnom pravu za ugovorene obaveze i uredba Savjeta broj 4 iz 2009. godine o nadležnosti u mjerodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i o saradnji u stvarima u vezi sa obavezama izdržavanja. U koncipiranju konkretnih zakonskih rješenja imala su se u vidu i rješenja Haške konvencije o nadležnostima u mjerodavnom pravu, priznanju, izvršenju i saradnji u pogledu roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece iz 1996.godine, koja je u decembru ratifikovana, kao i Evropska konvencija o priznanju i izvršenju odluka o staranju o djeci i ponovnom uspostavljanju odnosa staranja. Takođe, prilikom izrade teksta zakona korišćena su uporedna pravna iskustva iz zemalja iz okruženja, a naročito sugestije njihovih eksperata, profesora međunarodnog privatnog prava. U Predlogu zakona usvojen je naziv koji odgovara predmetu regulisanja i uskladu je sa uporednom pravnom praksom, nadležnost, postupak priznanja i izvršenja stranih odluka, posebne odredbe i prelazne i završne odredbe. Kao što su moji prethodnici rekli, najznačajniji novi instituti sadržani u Predlogu zakona su: klauzula odstupanja - član 8, norme neposredne primjene - član 10 i uobičajeno boravište – član 12, 40 i 51. Takođe, predviđeno je značajno proširenje polja primjene koaliciono-pravne autonomije volje, odnosno mogućnosti izbora prava za privatno-pravne odnose u stranim elementima. Što se tiče klauzule odstupanja, švajcarski zakonopisac je, po ugledu na njega i zakonopisci Belgije, Kvebeka i niza drugih država, Slovenije, Makedonije sa prostora bivše SFRJ u svoje kodifikacije međunarodnog privatnog prava unijeli su opštu odredbu na osnovu koje je sudija ovlašćen da u izuzetnim slučajevima ne primijeni mjerodavno pravo, na koje ukazuje tačka vezivanja, ukoliko konkretni činjenični odnos sa pravom koje bi redovno trebalo biti primijenjeno ima tek slučajne, sporadične veze, a istovremeno pretežne odnose sa pravom druge države. Imaju se u vidu atipične situacije gdje se na sudije prenosi teret odlučivanja o odstupanju radi podstizanja veće pravičnosti odlučivanja. Kada se govori o normama neposredne primjene, veoma kratko ću reći da se uvažava postojanje posebnog interesa države da nezavisno od mjerodavnog prava budu primijenjeni njeni propisi ukoliko je sa aspekta domaćeg prava taj interes legitiman, bez obzira da li su ti propisi javno pravne ili privatno pravne prirode, a njihova se primjena nameće na osnovu pravnog sistema čiji su dio. Takođe, treba imati u vidu da u neposrednoj primjeni imaju primat u odnosu na odredbe međunarodne konvencije. Što se tiče uobičajenog boravišta, kao što je uvažena pomoćnica ministra govorila, uobičajeno boravište je na velika vrata ušlo u Predlog zakona o oblasti mjerodavnog prava i javlja se i kod nadležnosti. U predlogu se daje definicija ovog koncepta, pa se uobičajenim boravištem smatra mjesto u kome fizičko lice duže vremena boravi, bez obzira na namjeru da se tu nastani, nezavisno od toga da li je to vrijeme unaprijed ograničeno. Takođe, smatra se da licima uobičajeno boravište u određenom mjestu nezavisno od upisa u evidenciju nadležnog organa ili dozvole boravka ili nastanjenja. Precizira se i da pri određivanju uobičajenog boravišta treba voditi računa o okolnostima lične i poslovne prirode koje ukazuju na trajanje veze sa tim mjestima ili postojanje takve namjere. Za pravna lica mjestom uobičajenog boravišta se obično smatra mjesto u kome je mjesto njegove glavne uprave dok se uobičajenim boravištem preduzetnika smatra njegovo glavno mjesto u poslovanju član 40 i 51. Ova tačka vezivanja odlučujuća je činjenica je svoj izraz našla pravo u haškim konvencijama koja sadrže pravila o određivanju mjerodavnog prava u oblasti zaštite djece, zaštite odraslih, obaveze izdržavanja, nasleđivanja, da bi posljednjih godina postala izuzetno široko prihvaćena uredbama Evropske unije koje sadrže pravila u određivanju mjerodavnog prava, kao i najnovijim nacionalnim kodifikacijama međunarodnog privatnog prava. Na kraju, poslanici DPS-a nemaju dilemu da ovaj zakon treba podržati. Hvala.
  • Hvala vam, koleginice Kovačević. Kolega Dritan Abazović, a nakon njega koleginica Marta Šćepanović. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Saglasan sam sa konstatacijama svoje koleginice Jasavić. Samo želim da potvrdim da Pozitivna Crna Gora nema ništa protiv da ovaj zakon bude usvojen, jer je on plod onoga što mi moramo raditi u narednom periodu, ali po mom skromnom sudu na mnogo brži i agilniji način nego što je to do sada bio slučaj, a to je da uskladimo svoje zakonodavstvo sa evropskim zakonodavstvom. Ako smo već izabrali da budemo dio velike evropske porodice, onda moramo da se žrtvujemo, a to znači da možda i neke stvari koje rado ne bi prihvatili, zaista smo prinuđeni da regulišemo. Međutim, kada je u pitanju konkretan Zakon o međunarodnom privatnom pravu, mislim da imamo puno zadovoljstvo da ga prihvatimo iz razloga što benefite njegovih normi treba da osjete svi građani Crne Gore kroz nove pravne institute koji će biti prisutni. Naime, član 81 Lisabonskog sporazuma govori o postizanju jedinstvenih pravnih pravila. Jedna super organizacija, odnosno nad državna organizacija koja pretendira da bude jedna, da tako nazovemo, super država, Evropska unija, ukoliko želi da bude funkcionalna, mora da ima taj vid unifikacije prava i mora da ima pravila koja će važiti na cijeloj njenoj teritoriji koliko god ona članica bude imala. S tim u vezi, naša obaveza uklađivanja prava je jasno izražena i u članu 80 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore koji reguliše, ovo je ključ jačanja institucija i vladavinu prava. Mislim da je to najveća prepreka i najveći zadatak koji stoji pred našim institucijama i pred našim građanima. S toga, s pravom svoji pitanje zašto se ovaj zakon nije usvojio ranije. Ovo pitanje dodatno dobija na težini ako znamo da je na strani 63 najnovijeg Izvještaja o napretku Crne Gore potencirana potreba, odnosno pomenuta je Crna Gora zašto to nije uradila ranije. Da li je kriva Vlada ili Parlament, to je sada manje bitno. Nije da se skida odgovornost sa bilo čije strane, ali znajući ko je i prije, ko je i sada imao većinu u ovom parlamentu, a znajući ko je i prije i sada u Vladi Crne Gore, sasvim je jasno gdje leži ta krivica. Neko će reći nije se sada nešto drastično moglo promijeniti ni u ovih godinu dana, niti unaprijediti da smo ovaj zakon usvojili ranije. Bojim se da je to jasna poruka naše manjkavosti kada je u pitanju vladavina prava koja, prije svega, treba da podrazumijeva snažnu i odlučnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. S tim u vezi, zaista je apel i poziv da ono što možemo da uradimo u bržem vremenskom periodu, zaista i odradimo i ne odlažemo za neka druga vremena, bez obzira ako za nešto postoje objektivni razlozi. Mislimo da je najbitnije da ono što traže naši evropski partneri mi ispunjavamo, ne zbog toga što treba da se dodvorimo Briselu ili ne zbog toga što neko treba da nas pohvali ili štrikira već znajući da naše zakonodavstvo ne da nije savršeno nego daleko od toga i znajući da su evropske vrijednosti nešto na čime trebaju da baziraju budućnost, prije svega, mlade generacije koje odrastaju u Crnoj Gori. Ukoliko budemo i dalje nastavljali da se suprostavljamo tome na suptilan ili direktan način, mislim da nećemo poslati dobru poruku ni svojim evropskim partnerima, a s druge strane definitivno nećemo učiniti nešto ni dobro za svoje građane. Ovaj zakon je nešto što će unaprijediti našu mogućnost da imamo veću saradnju, prije svega u sudstvu i sudskim organima i omogućiće da građani osjete benefite onoga što su evropske integracije. Želim samo da završim sa konstatacijom da ćemo podržati ovaj predlog zakona i da se nadam da ono što su naše obaveze, a koje se odnose najviše na Ministarstvo pravde, s obzirom da ćemo ko zna koliki broj zakona morati da promijenimo u narednom periodu, realizovati na jedan kvalitetan i efikasan način, ne zaboravljajući pri tom najvažniju stvar, a to je implementacija zakona, s obzirom da smo i do sada donosili zakone koji su u mnogim slučajevima, makar kada su one krupne ribe u pitanju, ostajali mrtvo slovo na papiru. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Abazoviću. Koleginica Marta Šćepanović, a nakon nje kolega Goran Tuponja. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana gospođo Lakočević, kolege i koleginice poslanici, poštovani građani Crne Gore, Odnosi među ljudima se najčešće razvijaju unutar granica pojedine države, i to su unutrašnji ili nacionalni odnosi. Postoje, međutim, i društveni odnosi koji se razvijaju preko državnih granica i zato su vezani za najmanje dvije ili više država i za takve odnose se kaže da u sebi imaju određeni međunarodni elemenat. Kod odnosa sa međunarodnim elementom postavlja se pitanje koje pravo treba primijeniti za regulisanje određenog odnosa, domaće ili strano. Odgovor daju koalizione norme. Koalizione norme, dakle, ne rješavaju neposredne odnose međunarodnim elementom nego to čine posredno, odnosno upućivanjem na mjerodavno domaće ili strano pravo koje treba primijeniti za regulisanje konkretnog odnosa. Kao što smo već čuli, najznačajniji izvor u međunarodnom privatnom pravu u Crnoj Gori je Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, koji se u vrijeme svog donošenja smatraju izuzetno kvalitetnim tekstom, ali da je razvojem međunarodnog privatnog prava na evropskom nivou, nakon donošenja većeg broja uredbi koje se odnose na međunarodno privatno pravo, ove su se tendencije odrazile na Crnu Goru i prosto je zakon morao biti mijenjan. Predlogom zakona predviđene su izmjene najvećeg broja odredbi, kao i detaljno regulisanje oblasti mjerodavnog prava. Ono što je bitno napomenuti, a što su kolege već pomenule, postoje novi instituti koje ovaj predlog sadrži, koji su uvedeni u zakon, klauzula odstupanja, norme neposredne primjene, proširenje autonomije volje i uobičajeno boravište, te se upravo iz ovoga vidi da je prilikom izrade Predloga zakona osim što je vođeno računa i o usaglašavanju normi sa aktima Evropske unije, vođeno je računa i o nacionalnim interesima i potrebama pravne sigurnosti. Primjena klauzule odstupanja je motivisana, prije svega, postizanjem pravičnosti na koalizionom pravnom nivou koja ne bi mogla biti postignuta primjenom tačke vezivanja, koja bi trebala biti redovno primijenjena, te zakonodavac ovlašćuje sudiju da u izuzetnim slučajevima ne primijeni mjerodavno pravo. Ono što se postavlja kao pitanje da li materijalno pravna rješenja, naročito želja za primjenom prava mogu imati uticaj na primjenu ovog instituta. Na osnovu dosadašnjeg iskustva u uporedno pravnoj praksi zaista se može konstatovati da su ovi slučajevi u kojima je ova norma primijenjena rijetki i da nije bilo uloupotrebe ovog instituta. Što se tiče normi neposredne primjene koje zbog svoje sadržine ne pretenduju da budu primijenjeni nezavisno od mjerodovnog prava, dakle mogu biti javno pravne prirode i tu bih samo dala primjere koje su to. One se javljaju u vidu privrednih propisa koje se odnose na pravo konkurencije i zaštitu interesa nacionalne privrede, ograničenju uvoza u cilju zaštite domaćih proizvoda i slično, a polazeći od društvene funkcije i norme neposredne primjene spadaju i privatno pravne norme koje imaju za cilj da zaštite određenu kategoriju lica - maloljetnike, lica nesposobnih za rasuđivanje i slično. Nadalje, Predlogom zakona se prvi put uvodi institut uobičajenog boravišta i ovaj institut je prosto je nastao iz potrebe da se prevasidju razlike u shvatanju i prebivalištu u različitim zemljama. Svaki sudija na osnovu činjeničnog stanja ustanovljava šta će se smatrati uobičajenim boravištem u konkretnom slučaju, a sudovi u drugim zemljama to priznaju bez obzira na stav vlastite pravne teorije i prakse. Ono se često podudara i sa prebivalištem ali će svakako u praksi biti slučajeva kada neće biti takvog podudaranja. Na primjer, strani radnici, imigranti koji u Crnu Goru dolaze radi sezonskih poslova mogu imati uobičajeno boravište u Crnoj Gori iako im je prebivalilšte u inostranstvu. Neću pominjati novine koje se odnose na mjerodavno pravo, prosto je suvišno, kolege su već pomenule, ali ću pomenuti nešto što se odnosi na nadležnosti na postupak. Dakle, tradicionalna opšta nadležnost suda je sud u Crnoj Gori, određuje se prema prebivalištu tuženog, ako prebivalište nam prema boravištu. Takođe, od načelnog značaja je zasnivanje izuzetne nadležnosti suda ili drugog organa u Crnoj Gori sa kojim predmet ima dovoljnu vezu, ako se postupak ne može pokrenuti u inostranstvu ili se ne može razumno zahtijevati da tamo bude pokrenut. U dijelu koji se odnosi na priznavanje i izvršenje sudskih odluka, posebno je značajno pomenuti novinu koja se odnosi na uslov uzajamnosti, odnosno da se taj uslov uazajmnosti više ne traži za izvršenje sudske odluke, dakle ne mora da postoji uzajamnost jer se kroz institut zaštite javnog poretka ostvaruje i zaštita u slučaju da je dejstvo priznanja strane odluke očigledno u suprotnosti sa javnim poretkom Crne Gore. Na kraju bih pomenula i da su eksperti Evropske unije dajući i mišljenje na nacrt srpskog zakona o medjunarodnom privatnom pravu koji je još uvijek u formi nacrta, prosto upućivali na dobra rješenja iz ovog predloga zakona i upućivali na njih što još dodatno govori o kvalitetu ovog predloga zakona. Usvajanjem ovog zakona u oblasti međunarodnog privatnog prava u Crnoj Gori pokreću se sve oblasti uključujući i mnoga pitanja koja do sada nijesu bila regulisana zakonom i za svaku pohvalu je što od Minsitarstvo pravde uvijek dobijemo ovako kvalitetne predloge zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala, koleginice Šćepanović. Kolega Goran Tuponja, nakon njega Radovan Obradović i time ćemo zaključiti današnju raspravu o ovom zakonu. Izvolite, kolega Tuponja.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, uvažena gospođo Lakočević, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Stav Pozitivne o ovom predlogu zakona je jasan. Mi se zalažemu za snažnu vladavinu prava i stoga ćemo ga podržati. On je evropski imperativ. Sada se vidi, ako mogu tako da kažem, kako izgleda zakon kada ga pišu stručnjaci. Primjenom ovog zakona bi građani trebalo da osjete korist, a to je posljedica u suštini evropskih integracija. Ovaj zakon je i potvrda zašto nam treba snažno, zapravo što snažnije partnerstvo sa EU i usklađivanje domaćeg prava sa pravom EU, imamo više garanta za očuvanje prava. Konkretno, u Predlogu zakona u članu 99 je zanimljiv dio koji se odnosi na nadležnost i postupak u dijelu opšte nadležnosti da sud Crne Gore ima nadležnost ako tuženi ima prebivalište u Crnoj Gori, isto tako ako tuženi nema prebivalište u Crnoj Gori, niti u drugoj državi. Nadležnost suda Crne Gore postoji ako tuženi ima boravište u Crnoj Gori. Na ovaj način se gubi pravni vakum koji je postojao po ovom osnovu. To isto tako treba da znači da više neće biti nikakvog opravdanja za izvrgavanje u ovom smislu dovoljno je da je nekom boravište u Crnoj Gori. Građani treba da znaju da usvajanje ovog zakona znači da nema opravdanja za skrivanje bilo koga po bilo kom osnovu, da se sužava prostor pojedincima da koriste Crnu Goru kao destinaciju u kojoj se, zahvaljujući nekoj pravnoj nedorečenosti ili pravnom vakuumu, mogu skrivati od lica pravde. To je očigledna korist od našeg evropskog puta i to je jedan od bitnih razloga zašto Pozitivna Crna Gora insistira na evropskom putu Crne Gore. Hvala.
  • Hvala kolega Tuponja. Kolega Radovan Obradović. Izvolite, kolega.
  • Uvaženi gospodine predsjedavajući, uvažena gospođo Lakočević, poštovani poslanici, poslanice, uvaženi građani Crne Gore, Mišljenja sam da Vlada Crne Gore veoma kvalitetno radi, da priprema sve predloge zakona koji se usvajaju u ovoj Skupštini. Ovaj zakon je temeljan, izuzetno kvalitetan, on se odnosi na mnogo, mnogo oblasti koje se tiču privatnog prava sa dimenzijom međunarodnog prava, odredbe zakona se odnose na to koji je organ nadležan da postupa određenoj pravnoj stvari, koje pravo treba da se primjeni u tom pravnom poslu i naravno vezano za izvršenje stranih sudskih odluka. Dakle, ovo pravo se još uvijek primjenjuje ukoliko nije medjunarodnim ugovorom zaključen neki drugi pravni posao gdje se taj medjunarodni ugovor poštuje, odnosno on ima prednost. Takodje, kod izvršenja stranih sudskih odluka one će se izvršiti ali naravno ukoliko se prezentira dokaz o klauzuli pravosnažnosti tog odredjenog urpavnog akta. Naravno, izuzeće se od izvršenja i određeni pravni posao, odnosno posljedice istog, neće se proizvoditi ukoliko je isti u suprotnosti sa javnim poretkom Crne Gore, odnosno ukoliko je u suprotnosti sa političkim, ekonomskim i društvenim sistemom Crne Gore. U svim ostalim slučajevima primjenjivaće se Zakon o medjuanrodnom privatnom pravu. Rekao sam da je on izuzetno temeljan, zadire u institute prava, stavlja van snage zakone koji su važili prije desetak godina,odnosno mijenja određene odredbe zakona koji su puno, puno važili i unapređuju ih i poboljšava. U tome je veliki značaj ovog zakona jer treba svi građani, ne samo Crne Gore, nego i inostranstva da znaju koja imaju prava i obaveze u slučaju da žele da stupe u odgovarajuće pravne odnose sa građanima Crne Gore, sa državljanima Crne Gore i koje pravo se tada treba primjenjivati. Uglavnom je istaknuto da su dva principa tu najbitnija po kojima se mjeri koje je pravo mjerodavno, najviše je tu u pitanju državljanstvo, odnosno uobičajeno boravište, ali ima i drugih elemenata, izuzetaka od istih. Ukoliko je lice azilant ili lice izbjeglica onda se primjenjuje ono pravo države gdje on ima uobičajeno boravište ukoliko lice je, tumači se pravo odredjene države vezano za gradjanski spor onda se primjenjuje pravo čije države se upravo tumači. Ukoliko lice ima državljanstvo Crne Gore ili druge države mjerodavno je pravo Crne Gore i tako dalje. Uglavnom istačeno je sve po pitanju nadležnosti, državljanstva, boravišta i tako dalje. Odredbe se odnose na pravne poslove, na ugovore, na lična stanja, porodična stanja, na sačinjavanje testamenta, za sklapanje braka, razvod braka i tako dalje. Izuzetna je važna i novina da postoji jedna odredba ovog zakona koja ukazuje da ukoliko stranke ugovore odredjen pravni posao da će se poštovati te odredbe istog, naravno u skladu sa ovim zakonom, što je zaista, zaista veoma značajno. Ukoliko je bilo odredjenih dilema one su otklonjene, sada po pitanju koje pravo treba primjeniti ako se ono tiče prevoznih sredstava, tu je u pitanju brod, onda se primjenjuje pravo države po čijom zastavom taj brod plovi. Ako je u pitanju vazduhoplov onda gdje je i u kojoj zemlji je vazduhoplov upisan primjenjuje se pravo te zemlje. Ukoliko je u pitanju drumski ili željeznički saobraćaj primjenjuje se pravo gdje se obavlja djelatnost, odnosno poslovanje vezano za ovu oblast. Ima i drugih elemenata u slučaju recimo prevoznika tada se primjenjuje pravo običnog boravišta samog prevoznika uklliko ukrcaj ili iskrcaj prevoza putnika odnosno robe nije u istoj državi onda se primjenjuje pravo države gdje se vrši iskrcaj putnika, odnosno robe. Po pitanju, naravno istakao sam, bračnog prava, kompenzacija, asignacija, prebijanje itd., određeno je uglavnom ili po pitanju državljanstva ili po pitanju uobičajenog boravka, i zaista su precizirane te norme kako ne bi bilo dileme koje pravo se primjenjuje i kako bi svi bili upoznati unaprijed prilikom zaključenja pravnog posla. Dakle, izuzetno važan zakon, izuzetno temeljan i kvalitetan, Demokratska partija socijalista će ga podržati. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Obradoviću. Pitam pomoćnicu ministra gospođu Lakočević da li želite završnu riječ sada iskoristiti? Izvolite.
  • Prosto ću pokušati da dam nekoliko pojašnjenja. Jedno od pojašnjenja se odnosilo na vrijeme koje je proteklo od momenta dostavljanja Predloga zakona Skupštini do njegovog stavljanja na dnevni red. Prije svega, podsjetiću vas da je nakon izbora nove vlade, pošto je ovo prethodna vlada, Vlada u novom sastavu poslala dopis Skupštini kojim je obavijestila da ostaje pri Predlogu ovog zakona koji je ranije dostavila ranija Vlada i samim tim tražila da se ovaj zakon razmatra. Mi smo, takođe, u više navrata kao Ministarstvo pravde usmeno se interesovali zbog čega ovaj zakon se nalazi na dnevnom redu. Takođe, dosta je pominjano tokom same rasprave o načinu izrade zakona. Ja sam to pokušala u uvodnom izlaganju da kažem, ali možda ne dovoljno jasno i koncizno. I samo ću podsjetiti da se radi o regionalnom projektu i da smo u toku izrade ovog zakona imali mogućnost da koristimo ne samo profesore s Pravnog fakulteta u Podgorici, već i iz regiona. Posebno sam apostrofirala Vladu Njemačke koja je i finansirala ovaj projekat i dala mogućnost da angažujemo profesore sa njihovih instituta. Takođe, i sudije koje praktično primjenjuju ovaj zakon iz Crne Gore i regiona su učestvovali u koncipiranju ovih zakonskih rješenja, što znači da smo mi na jedan vrlo koncizan i dobar način pristupili izradi ovog zakona. Takođe, pošto se radi o izuzetno složenoj materiji, mi smo nastavili, bez obzira što zakon nije usvojen, da se pripremamo za buduću njegovu primjenu i upravo je danas na Pravnom fakultetu potpisan sporazum sa Pravnim fakultetom i Centrom za obuku nosilaca pravosudne funkcije i Ministarstvom pravde koji se odnosi na obuku sudija, utvrđivanje posebnog programa i obuke sudija u odnosu na ovaj zakon. I da još kažem da imamo podršku od Vlade Velike Britanije koja nas finansira u odnosu na obuku sudija i tužilaca u oblasti međunarodne pravne pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, što znači da mi vodimo računa u momentu pripreme zakona, ne samo o njegovom kvalitetu teksta zakona, već se pripremamo i za njegovu što kvalitetniju implementaciju u budućem periodu. Evo toliko. Hvala vam.
  • Hvala i vama, gospođo Lakočević. Ovim konstatujem da je pretres o pitanju tačke dnevnog reda Predloga zakona o međunarodnom privatnom pravu završen i da ćemo se o ovom prijedlogu izjasniti naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda, to je tačka broj 7. po prečišćenom dnevnom redu, a to je Prijedlog zakona o platnom prometu. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Radoje Žugić, ministar finansija i Bojana Bošković, pomoćnica ministra. Vlada je preporučila Skupštini da prilikom razmatranja ovog prijedloga zakona pozove i mr Milojicu Dakića, guvernera Centralne banke. Tu je gospodin Nikola Fabris, predstavnik Centralne banke i mi ih pozdravljamo. Izvjestioci odbora su Zorica Kovačević - Zakonodavnog odbora i Mladen Bojanić - Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Da li neko želi riječ od izvjestioca Odbora? Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi dati dopunsko obrazloženje? Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvaženi poslanici, Danas je u ovom visokom domu pred vama važan akt sa više stanovišta, ne samo sa stanovišta potpunije harmonizacije našeg regulativnog okvira sa pravnim tekovinama Evropske unije, već i sa stanovišta potpunije, ili možemo reći potpune demonopolizacije platnog sistema, ali i jedinstvenosti usluga ovog dijela. Prva faza reforme platnog prometa u Crnoj Gori je zaokružena migracijom ove važne funkcije sa Zavoda za obračun i plaćanja na komercijalne banke. Ovom fazom koja je imala postupni fazni karakter sa ciljem da se izbjegnu svi poremećaji, došlo je do visokog stepena demonopolizacije sa jedne strane, a sa druge strane ovo je početak snažnijeg razvoja i rasta bankarskog sektora u Crnoj Gori. No, iako Crna Gora ima danas 11 komercijalnih banaka izvjesno da postoje problemi, posebno na malom tržištu kakvo je crnogorsko, da dođe do određenih ranjivosti koje bi se odnosile, prije svega na eventualni proces kartelizacije bankarskog sektora i time ugrožavanja ove funkcije, odnosno osnovnog cilja prve faze reforme platnog sistema u Crnoj Gori. Siguran, efikasan i pouzdan platni promet i njegovo nesmetano funkcionisanje je ključni elemenat za uspješno vršenje transakcija na finansijskom tržištu i stoga jedan od važnijih elemenata finansijske stabilnosti, kao ključnog segmenta, ne samo Centralne banke, već ukupne ekonomske politike u Crnoj Gori. Platni promet u svakoj tržišnoj privredi djeluje kao vitalna komponenta finansijske strukture, odnosno infrastrukture, s obzirom da utiče na brzinu ekonomskih tokova, odnosno na brzinu koeficijenta obrta, odnosno na koeficijent obrta, na troškove ali i likvidnost učesnika. Takođe, platni promet predstavlja kanal za transmisiju mjera monetarne politike, jer njegovo neadekvatno funkcionisanje može da naruši povjerenje u cjelokupan finansijski sistem, a jako dobro znamo da poslovanje banaka se temelji prvenstveno na povjerenju. Danas u Crnoj Gori platni promet se izvršava preko zakona o platnom prometu, preko 13 podzakonskih akata, a platni promet sa inostranstvom se izvršava preko Zakona o kapitalnim i tekućim transakcijama. U okviru Twining projekta, uz podršku Evropske unije, pod nazivom "Unapređenje regulatornih i kontrolnih kapaciteta finansijskih regulatora", pripremljen je ovaj zakon, uz veliko učešće Centralne banke i dijelom učešćem Ministarstva finansija, iako možemo reći da postojeći regulatorni okvir, kada je u pitanju platni sistem, je u velikoj mjeri harmonizovan i u velikoj mjeri siguran, pouzdan i efikasan, nezavisno od toga da li ga radi Centralna banka za komercijalne banke i državu ili komercijalne banke za svoje klijente, odnosno učesnike u platnom prometu. Međutim, ova regulativa nije u cjelini harmonizovana sa direktivama Evropske unije, i to četiri direktive koje se odnose, prije svega na platne usluge, na unutrašnjem tržištu, takozvani PSD sistemi, na direktivu koja se odnosi na osnivanje, poslovanje i prudencionu kontrolu instintucija za elektronski novac novac, kao i direktivu koja se odnosi na konačnost poravnanja u platnim sistemima i četvrta je ona koja dopunjuje, odnosno mijenja direktivu o platnim sistemima u konačnosti poravnanja. Novim zakonom se omogućava da se unaprijedi, rekao bih i u punoj mjeri harmonizuje platni sistem u Crnoj Gori, da se ukinu razlike između nacionalnih i prekograničnih plaćanja, odnosno da se na jednom mjestu urede nacionalne, međunarodne i prekogranične platne transakcije. Takođe da se preciznije definišu platne usluge i pružaoci platnih usluga, uz povećanje transparentnosti pružanja ovih usluga, kao i time da se ovim zakonom stvaraju pretpostavke za uvođenje novih nosilaca u ovu važnu finansijsku funkciju čime se povećava konkurentnost, odnosno dodatno demonopolizuje platni sistem u Crnoj Gori. Dakle, posebno je važno da se sa ovim zakonom, uz potpuniju ili punu harmonizaciju, uvodi jedinstveni evropski pasoš, tako da licenca u jednoj državi za vršenje platnog prometa, važi na teritoriji Evropske unije. Ovaj zakon se donosi, nadam se, ovdje u Parlamentu, i njegova primjena će početi od 1. januara 2015. godine. U tom vremenu daće se prostor bankama, Centralnoj banci da se organizaciono, tehnički, tehnološko i iniformaciono pripreme za njegovu implementaciju i da u tom roku donesu sva podzakonska akta u cilju potpune implementacije. S druge strane, ovaj zakon je važan i sa stanovišta obrazloženje da je obuhvaćen poglavljem 4 slobodnim kretanjem kapitala, i da njegovo donošenje uz pripremu nosilaca i onih koji će biti novi nosioci platnog prometa će sasvim izvjesno doći do otvaranja, a nadam se i vrlo brzog zatvaranja poglavlja koje se odnosi na slobodu kretanja kapitala. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, ministre. U ime Demokratske partije socijalista kolega Zoran Jelić. Izvolite. Nakon njega, kolega Aleksandar Damjanović.
  • Zahvaljujem. Poštovani gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre Žugiću, gospodine Fabris, Zakon o platnom prometu u zemlji donijet je 2008. godine i njegove izmjene su vršene već dva puta, a Zakon o platnom prometu sa inostranstvom regulisan je Zakonom o tekućim i kapitalnim poslovima sa inostranstvom čije su izmjene već vršene dva puta, zadnja je bila 2008. godine. Veoma je bitno naglasiti da se sa donošenjem Zakona o platonom prometu vrši usklađivanje sa evropskom regulativom, i to više direktiva o kojima je govorio i gospodin Žugić, a koje se, prije svega, odnose na platne usluge na unutrašnjem tržištu, zatim na osnivanje, poslovanje i prudencionu kontrolu poslovanja institucija koje se odnose na elektronski novac, kao i konačnosti poravnanja u platnim sistemima u skladu sa direktivama Evropske unije. Ovim Zakonom o platnom prometu, između ostalog, se stvaraju pretpostavke za uvođenje novih institucija, to su takozavne platne institucije kao pružilaca platnih usluga čijim licenciranjem bi se obezbijedilo da platne usluge pružaju i pružaoci platnih usluga koje nijesu banke, kao i pružaoci platnih usluga koje već postoje u zemljama Evropske unije pod različitim uslovima i licencama, a o tome detaljnije govori ipak član 4 i 5 Predloga zakona o platnom prometu. Takođe, uvode se i novi pojmovi, prije svega, pružilac platnih usluga, korisnik platnih usluga, primalac plaćanja računa i tako dalje. Ovim zakonom se precizno definišu platne usluge i pružaoci platnih usluga kao i da se propisuju, što je veoma važno naglasiti, informacije koje je pružilac platnih usluga dužan dati korisniku kao i ostala prava i obaveze u vezi pružanja i korišćenja platnih usluga. Kad kažem obim informacija koje pružilac platnih usluga treba da da, to je veoma važno, da korisnik platnih usluga zna, recimo, kolike su provizije u platnom prometu, kolike su provizije na bezgotovinski način plaćanja. Reći ću vam da ja, recimo, nijesam siguran do sada koliko su te privizije za održavanje platnih kartica, za transakcije platnih kartica na automatima drugih banaka, jer često se dešava da su te transakcije ili te provizije koje plaćamo različito, a o tome mi kao potrošači ili korisnici tih usluga nemamo dovoljno informacija. Takođe, veoma je važno da se sa ovim zakonom uređuje poslovanje institucije za elektronski novac i tu su data određena pravila za izdavanje elektronskog novca. Takođe, ovim zakonom se uređuje osnivanje i rad platnih sistema, kao i utvrđuju se ovlašćenja Centralne banke da obezbijedi sigurno i efikasno funkcionisanje platnih sistema što je do sada i Centralna banka i radila, a nemam sumnje da će i u budućem periodu to raditi na mnogo kvalitetnijem i boljem nivou. Dakle, donošenjem ovog Zakona o platnom prometu stvaraju se pretpostavke za unapređenje regulatornog okvira iz oblasti platnog prometa i one se usklađuju sa regulativom Evropske unije. Smatram da povećanje konkurentnosti među bankama kod pružanja platnih usluga treba da dovede, prije svega, do smanjivanja takozvanih provizija koje su do sada dosta visoke i koje su različite od banaka do banaka, kako za pravna i za fizička lica. Ministar Žugić je konstatovao da puna implementacija ovog zakona treba da bude od 01. januara 2015. godine. Takođe, mi smo na Odboru vodili raspravu o tome i veoma je važno da bi se ta potpuna usklađenost postigla i da se ovaj zakon implementira na način kako je dat, treba donijeti određena podzakonska akta, koja se odnose na način i metod izračunavanja sopstenih sredstava platne institucije, kao i uslovi za obavljanje poslova agenta i dokumentaciju koja je potrebna za upis u registar, kao i akta koja se odnose na izračunavanje sopstvenih sredstava institucije za elektronski novac, kao i za zaštitu novčanih sredstava primljenih u zamjenu za elektronski novac. Takođe, potrebno je obezbijediti i određene kadrovske, materijalne uslove, a takođe treba imati kvalitetnu podršku za informacioni sistem, što ne sumnjam da će ovaj vremenski period od godinu dana biti dovoljan da bi se moglo implementirati sve ovo. Kad je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet bio gost matičnog odbora Republike Srbije, gdje smo razgovarali o regulatornim tijelima i funkcionisanje odbora u načinu kontrole regulatornih tijela pokrenuo sam inicijativu koja je prihvaćena i od strane našeg odbora i matičnog odbora Republike Srbije da se mora naći i iznaći efikasniji model funkcionisanje platnog prometa sa Republikom Srbijom, jer zbog neefiksanosti tog platnog prometa trpe i građani, trpe mala i srednja preduzeća, trpi privreda, a koristi očito imaju nerezidentne banke koje sa velikim provizijama naplaćuju takve vrste usluga. Smatram da treba učiniti napor da jednu takvu inicijativu napravimo i da taj platni promet sa Srbijom uspostavimo na način gdje će biti zadovoljni i građani i privreda. Ono što želim da naglasim da je ovaj zakonski tekst na Odboru za ekonomiju jednoglasno podržan od poslanika i predlažmo Skupštini da ga usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Jeliću. U ime Kluba Socijalističe narodne partije, kolega Aleksandar Damjanović, a neka se pripremi u ime Kluba SDP-a koleginica Vuksanović. Izvolite, kolega Damjanoviću.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovana Skupštino, poštovani građani, ministre Žuguću, viceguverneru Fabrisu, Pošto se radi o sistemskom zakonu nadam se da ćete mi dozvoliti eventualno prekoračenje, jer ima mnogo stvari koje treba reći, a mislim da je sat vremena nedovoljna diskusija povodom ovakvih zakona, kao što je i Zakon o platnom prometu. Trudiću se da budem u meritumu zakona. Dakle, ministre, viceguverneru, govorimo o sistemskom zakonu pet godina nakon primjene aktuelnog Zakona i mogu da pohvalim tehnička rješenja i rješenja koja su data i rješenja koja na kraju krajeva treba da dovedu do ovoga o čemu je ministar govorio u svom uvodnom izlaganju, a to je demonopolizacija u platnom prometu, kako bi nam i usluge u platnom prometu bile, uz to što su efikasne i brze, i mnogo jeftinije. Dakle, na kraju da se zapitamo svi kod predlaganja ovog novog zakona kakve ćemo koristi imati svi mi građani od takvog platnog prometa, ne samo kažem u smislu efikasnosti, jer je i do sada platni promet bio manje - više efikasan, sa izuzetkom par banaka koje su iskakale ponekad zbog svojih problema, nego i da li će platni promet biti jeftin, odnosno kakve koristi država, budžet i građani mogu da imaju od Predloga zakona. Odmah da kažem da se nadam da će odložena primjena od punih godinu dana ovog zakona koji sad usvajamo, ne da bi dobili štrik, nadam se, nego da bi se pripremili za punu primjenu ovog zakona biti sasvim dovoljna da se donesu i podzakonska akta, ali i da vidimo kako ide to vezano za demopolizaciju, odnosno da li se pojavljuju te platne i kreditne institucije sem banaka, koje će svojim angažmanom učinjeti da imamo niže tarife i sve ono što jesu usluge prema građanima i privredi. To je jedna stvar. Druga stvar, ovaj zakon je samo mali segment reformi u okviru cjelokupnog platnog prometa koji se faktički zaokružuju time što mi još uvijek nemamo u punoj primjeni Zakon o izvršenju i obezbjeđenju. Imamo veoma problematičan Zakon o mjenici iz 2005. godine koji treba mijenjati, može se reći da ima potrebe da se Zakon o mjenici maltene stavi van snage, jer pravi problem u izvršenju i obezbjeđenju sad u novom zakonu koji smo usvojili. Imamo potrebe da mijenjamo Zakon o tekućim i kapitalnim poslovima sa inostranstvom koji je najliberalniji zakon u Evropi i koji omogućava da iz ove zemlje izlazi novac. Mogu da podržim da bazi ovog zakona Centralna banka donese odluku i da 10 hiljada evra bude maksimum gotovinski koji može da se iznese. Volio bih da vidim kako to carinski organi prate i da vidimo koliko je tih koji su pronađeni i uhvaćeni da su iznosili veću gotovinu nego što je dozvoljena, ali to je nedovoljno. Ovdje ima sijaset drugih stvari koje se moraju normirati zajedno sa ovim novim zakonom o platnom prometu da ne bi kroz Zakon o platnom prometu, stavljali van snage odredbe iz nekog drugog zakona koji je veoma sličan u smislu da regulišemo platni promet u zemlji i inostranstvu. Mislim da je ovaj član 5 koji govori o rokovima plaćanja itd. itd. To je druga stvar. Kada se taj cjelokupni korpus izmjena i dopuna donošenja, odnosno konačne primjene zakona kao što je ovo ovdje obezbijedi, onda ima puni smisao i donošenje ovog zakona i ovih godinu dana roka odloženog što je mnogo da bi se pripremili svi, i Centralna banka i Ministarstvo finansija i banke, jer vi dajete bankama prostora. Bankama bih dao najmanje prostora, jer njima to je možda i najlakše da se prekomponuju da rješenja iz ovoga zakona primijene u praksi. Kakve koristi rekoh treba da ima država Crna Gora, odnosno građani i privreda od novog predloga zakona. Ja sam u pripremi za ovaj predlog zakona Centralnoj banci tražio podatke o tome kolike su naknade i tarife i Centralne banke i komercijalnih banaka u platnom prometu. Dobio sam uredan odgovor od Centralne banke, nisam ni sumnjao, gdje mi je dato to kako Centralna banka tarifira, imam čak jednu analizu onog predloga za oporezivanje finansijske transakcije o kome ćemo takođe minut dva, jer je potpredsjednik Mustafić dobre volje, pa će dati malo vremena. I naravno, dio koji se tiče tarifa komercijalnih banaka gdje ste mi odgovorili da vi to nemate, pa ste tražili od Udruženja banaka da obezbijedi poslaniku za obavljanje svoje poslaničke funkcije, a Udruženje banaka je reklo da poslanik to nađe sam, jer oni nemaju potrebe da obavještavaju. Ne znam koja mu je svrha osim da štiti debelo klijentelističke interese prema državi prema građanima, već i da obezbijedi ponešto za raspravu koja se tiče njih. Ja sam se naravno potrudio, jesam malo vremena proveo, gledajući bilanse banaka, tromjesečne izvještaje o radu, izvještaje finansijske, itd, i došao sam do jednog podatka koji je veoma interesantan, volio bih da me građani čuju. Dakle, u 2012. godini su 11 komercijalnih banaka u Crnoj Gori po osnovu naknada, govorim o neto naknadama, dakle plus i minus da se kompezuju, ostvarile na konto privrede i građana obavljajući uglavnom klikovima po kompjuteru, 25 miliona evra neto prihoda. Da ne bih sad upoređivao koliki su im bili prihodi sa kamatama, koliki su bili troškovi operativni, dakle zaposlenih u tim bankama poslovnog prostora, zakupa i td. amortizacije, tu ću stati. Ali, govorim o 25 miliona eura od CKB koja ima 8,59 miliona po ovom osnovu i najveći prihod do First financial ,koja ima svega 300 hiljada, jedna banka ima negativan prihod, to je Prva banka od 5,6 miliona za razmišljanje. Ali, neto prihod 25 miliona eura. Pa onda govorimo o porezu na finansijske transakcije. E sad, ja sam dugo bio pristalica da oporezujemo finansijske transakcije sve. Ovih 20 milijardi u platnom prometu, dakle transakcije u platnom prometu sa 0,1 i imamo 20 miliona za državu. Međutim, u razgovoru sa Centralnom bankom, ministrom finansija, a i sa ljudima koji se pomalo razumiju u ove stvari, došao sam do zaključka da je to gotovo nemoguće primijeniti a da se taj novi namet ne inkorporira kroz ove tarife, povećaju se tarife i da to na kraju plate građani. Međutim, možda imam elegantnije rješenje. Testiramo ga sada, neće nam pobjeći, da umjesto oporezivanja platnog prometa sa 0,1% gdje bi banke to koristile i prebacivale na klijente, da mi oporezujemo samo naknadu, naknadu recimo 10% ovih 25 miliona je 2,5 miliona evra. E za to sam uvjeren da Centralna banka sa svojim zakonskim nadležnostima, apsolutno može kao što je ograničila kamate da je ograničila ove naknade, da se naknade ne bi povećavale i da sa svega 10% ili 20% imamo pet miliona evra prihoda u budžetu, ili tih pet miliona prihoda manje za banke, a ja sam uvjeren da bi banke dobrom i ozbiljnom poslovnom politkom svakako ušteđele ovih pet miliona evra time što bi napravile mjere štednje. Platni promet sa Srbijom je definisan i u platnom poretku je Odluka o obavljanju platnog prometa sa Republikom Srbijom i Kosovom i Metohijom, 30. mart 2001. godine, 12 godina. U članu 2 ove odluke platni promet se vrši preko računa u inostranstvu banke ovlašćene za poslove platnog prometa. Dakle, nekoliko miliona evra, da ne bih licitirao sa sumom, privreda ove države i građani daju stranim bankama da obave najjednostavniji platni promet iako postoje odredbe u novom zakonu o platnom prometu o prekograničnom plaćanju koje će stupiti na snagu kada mi budemo članice Evropske unije. Da mi ne bi tih 10 godina i dalje plaćali po ovih nekoliko miliona evra stranim bankama, cijenim da će i predsjednik Vlade koji će biti u Beogradu konačno otvoriti to pitanje, evo ga ovdje uporno na to pozivamo, a i vi ministre, da se nađe model da se platni promet između Srbije i Crne Gore, što da ne, i svih zemalja zapadnog balkana, vrši direktno. Da li je to neka klirivska kuća protiv koje će biti sve ove banke, koje će u Crnoj Gori upotrijebiti sav svoj uticaj i ove banke napolje, i Dojče banka i td. da se to ne napravi, već da pare idu njima, ja to ne znam. Ali, ako ima političke volje možemo na jednostavan način da uštedimo i privredi i građanima nekoliko miliona evra, koji se odlivjaju po pitanju platnoga prometa. Tu negdje bih zaokružio, znam da sam prekoračio, i negdje bih tražio da uz ove stvari koje se tiču odredbi samog zakona, za kojeg kažem da su tehnički dobro uređene, suština je uvođenje novih institucija koje će ovaj posao raditi jeftinije od banaka, da negdje probamo da ovu priču do kraja zaokružimo. Na kraju, samo za gospodina Fabrisa, članovi 125 do 129 koji definišu ovu komisiju koja treba da radi posao vansudskih poravnanja itd. Za razliku od prethodnog zakona koji je definisao da se pola pola ta komisija finansira iz Udruženja banaka i Centralne banke, ovdje uopšte nijeste predviđeli na koji način da se ona finansira. Bilo bi dobro da i to znamo, čisto da vidimo otprilike, u nekom transparentnom vidu kako ide finansiranje te komisije. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Damjanović. Imali smo razumijevanje za prekoračenje iz najmanje dva razloga. Prvo što ste predsjednik Odbora koji se bavi ovim pitanjima, i drugo što je riječ o zaista stručnoj i sažetoj raspravi. Koleginica Draginja Vuksanović u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a nakon nje kolega Bojanić u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvaženi predstavnici Vlade, uvažene kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je jedan još važan zakon više iz oblasti ekonomije, ali ja moram da istaknem takođe da ću se ja u svojoj diskusiji osvrnuti na neke pravne momente. Juče smo govorili o ekonomskom prometu s jedne strane, i pravnom prometu sa druge strane i možemo reći da se, kada se govori o platnom prometu, upravo u ovom platnom prometu sublimiraju najvažni segmenti onoga što čini pravni promet i ekonomski promet. Ovaj zakon je zaista detaljno regulisao sva pitanja koja se tiču oblasti platnog prometa. Posebno pozitivna strana ovog zakona jeste u činjenici da se pored banaka kao subjekta koje pružaju usluge plaćanja i prometa, takođe i nekim drugim relevantnim institucijama daje mogućnost, takođe da građani mogu i preko njih obavljati novčane transakcije, što će u velikoj mjeri ažurirati sve te ekonomske procese, a građanima olakšati pristup. Ono što je značajno jeste da je uspostavljeno ono što je uvaženi ministar govorio a to je režim licenciranja supervizije tih samih institucija za što vjerujemo da ukoliko se to bude pratilo na adekvatan način, da će otkloniti bilo kakvu mogućnost zloupotreba. Takođe, sav ovaj sistem prilagođen je upravo uslugama onih koji te usluge žele, a to su sami oni koji koriste usluge banaka i koji rade sa bankama. Ja bih se sada zadržala na nekim dilemama i željela bih da mi objasnite to. U članu 33 stav 1, tačka 2 kaže se, citiram: "Pružalac platnih usluga koji izdaje platni instrument dužan je da se uzdrži od slanja platnog instrumenta koji korisnik platnih usluga nije zahtijevao osim u slučaju zamjene već izdatog platnog instrumenta.“ Da li će se uvođenjem ove zakonske odredbe na neki način onemogućiti ono što su ranije banke radile, a to je da bez naloga tog subjekta šalju neke instrumente koji nijesu u interesu tog samog subjekta? Da li je ovo sigurna norma ili je možda treba na neki način pojačati? Ono što je značajno jeste da se ovim zakonom takođe reguliše uloga Komisije za vansudsko rješavanje sporova u platnom prometu, i u članu 127 kaže se da za člana komisije može biti imenovano lice koje ima visoku školsku spremu i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, pod uslovom da je poslovno sposobno i da nije osuđivano za krivična djela koje ga čini nedostojnim za obavljanje poslova vansudskog rješavanja sporova u platnom prometu. Mene zanima da li ste u nekoj normi zakona predvidjeli ukoliko je član te komisije neko lice koje je iz finansijske struke, kao što treba da bude iz finansijske struke, a ukoliko se istovremeno nalazi na nekoj drugoj značajnoj poziciji u državi, eventualno da li je to u konfliktu interesa ili ne,i ako nijeste da li je to norma zakona u odnosu na koju treba amandmanski djelovati. Nijesam primijetila da je eventualno konflikt interesa riješen na adekvatan način i želim da mi odgovorite kako ste ovo zamislili. U dijelu koji se odnosi, to bih tako rekla kao treći neki razdio, nosi naslov Prava i obaveze pružaoca i korisnika platnih usluga u Crnoj Gori, vidjela sam znači da se u većini stavova pominju terminimože naplatiti naknade, ne smije spriječiti ili mogu. Smatram da iz ugla definisanja prava i obaveza potrebno je precizno definisati prava i obaveze jedne ugovorne strane, jer po meni znači, kada stoji termin može, onda se on može tumačiti na različite načine. E, sada opet želim da izuzmem sebe, to je možda ta ekonomska dimenzija koja praktikuje takve termine ove iz ugla prava, već kada se govori o naslovu prava i obaveze pružaoci korisnika platnih usluga, da se nebi stvorili neki prostori za eventualne zloupotrebe, ipak mislim da neke konkretne i veoma važna prava i veoma važne obaveze treba precizno definisati, pa onda možda njih detaljno kroz te izraze - može, ne smije, smije i tako dalje. Da ne bilo, eto elemenata za neke zloupotrebe, ono što je dobra strarna ovih izraza -može, smije, ne smije jeste u tome što ostavlja široki prostor za sprovođenje saglasnosti volje ugovornih strana, što je veoma značajno u dijelu ugovornih odnosa i poštovanja načela autonomije volje i same saglasnosti ugovornih strana. I ono što sam željela takođe još da ukažem, našto sam obratila pažnju, a to je okvirni ugovori, šta podrazumijevate pod tim okvirnim ugovorima. Vidjela sam u zakonu da su oni u smislu taksativno su nabrojani te neke odredbe koje treba da sadrže, ali me zanima član 21. stav 1. Okvirni ugovor zaključuje se u papirnoj formi ili na drugom tajnom mediju. Da li je to uobičajena papirna forma ili može da stoji pisana forma, jer je u pravnom svijetu nauke uobičajeno da se govori o toj pisanoj formi ugovora? Socijaldemokratska partija će podržati ovaj zakon, jer je zaista obiman i urođen je na krajnje precizan način. I ja se izvinjavam što nijesam govorila o široj toj ekonomskoj dimenziji, ali mislim da sam kroz ovi pravni aspekat sublimirala i ono što je ekonosmki bitno. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, koleginice Vuksanović, kolega Mladen Bojanić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, poštovani potpredsjedniče. Poštovani gosti iz Centralne banke,poštovani ministre, Moram na početku da izrazim zadovoljstvo što imamo ministra u ovim klupama, a da nam ne nosi loše vijesti. Navikli smo ga ove godine da nam nosi vijesti o padu garancija, o rebalansu, o novim porezima, pa evo danas imamo zadovoljstvo da ga imamo tu, a da je u svojstvu predlagača jednog zakona koji bi trebao da donese boljitak finansijskim uslugama u Crnoj Gori, tako odmah na početku da kažem da svakako Pozitivna Crna Gora će podržati ovaj zakon. Vidimo dva veoma važna razloga zašto to radimo. Zakon jeste korak naprijed u obezbjeđjenju veće konkurencije na poslovima platnog prometa, znamo da banke jesu nosioci platnog prometa i znamo da one jesu demonopolizovale sistem kakav smo ranije imali, kada je samo isključivo nosilac platnog prometa i bio Zavod za obračun plaćanje, odnosno prije toga SDK, Služba društvenog knjigovodsta, međutim umjesto da kažem potpuno konkurencije dobili smo umjesto monopola koje je imala Služba društvenog knjigovodstva dobili smo ulogu koje imaju banke. S obzirom da imamo 11 banaka, svi smo svjesni da oni i te kako se dogovaraju oko troškova i naknada platnog prometa, tako da imamo priličko visoke naknade,nešto malo bolje,nego što smo imali nešto jeftinije,nego što je to bilo u vrijeme Službe društvenog knjigovodstva. Takođe, dobro stvaranje ovog zakona što ide u pravcu usklađivanja regulative sa evropskim zakonodavstvom, odnosno, s obzirom da slobodan protok usluga i finansijskih je na ovom tržištu i da će omogućiti da se i te usluge efikasnije obavljaju i u Crnoj Gori. Ono što nije dobro, odnosno što ne vidimo kao neki veliki korak naprijed je što sam zakon neće doprinijetiti da se razbiju monopoli, odnosno oligopol na crnogorskom tržištu. Znamo da to nijedan zakon ne može da uradi, ali eto bar da pokušamo sa ovim zakonom da to popravimo. Takođe, mislim da ovaj zakon nije u dovoljnoj mjeri se bavio punom zaštitom korisnika usluga, o tome je koleginica prije mene govorila.Mi smo prepoznali da u ovom zakonu ima dosta nepreciznosti u smislu informisanja korisnika usluga sa svojim pravima i obavezama. Mi smo otišli korak dalje od koleginice iz SDP-a i mi smo to pretočili u amandmane.Ja sam podnio u ume Pozitivne Crne Gore četiri amandmana, sva četiri se odnose na bolju i puniju zaštitu korisnika usluga znači u oblastima pružanja finansijskih usluga platnog prometa.Vjerujem da ćete imati razumijevanja da dobar dio tih amandmana usvojite, jer smo imali neku sličnu raspravu na Odboru i vidio sam da razmišljate i vi u tom pravcu. Ono što, takođe, mislim da nije dobro u ovom zakonu, ali to ne možemo djelovati amandmanski, da je ostavljeno dosta prostora da se podzakonskim aktima rješavaju neke stvari. Znajući kako funkcioniše sistem dosta toga se kasnije izgubi u podzakonskim aktima,odnosno od same namjere se prilično ostupi i ajde da vjerujemo da to ovaj put neće biti slučaj, da će Centralna banka ispoštovati duh ovog zakona i preciznijim i jasnijim definicijama podzakonskih akata učiniti razradu ovog zakona boljim i efikasnijim, a sve u funkciji veće konkurencije i boljih uslova za korisnike platnih usluga. Takođe što mi je žao što nije možda i ovim zakonom definisano, s obzirom da je vrlo i vjerovatno ćemo u nekom narednom periodu u Crnoj Gori imati dalje sistem u kome će se dogovarati nosioci platnog prometa o svojim uslugama, tako da ne možemo govoriti o punoj konkurenciji, žao mi je što, a možda eto prostor da u podzakonskim aktima to uradite da ograničite najveću naknadu, maksimalne naknade za platni promet, jer znamo da su one i dalje prilično visoke. Naravno, da biste to uradili, vi treba da kao Centralna banka smanjite naknade koje vama plaćaju komercijalne banke za platni promet, tako da vjerujem da ćete u ovoj krizi svi naći snage i volje da svako skine neke svoje troškove, prihode da bi ukupni troškovi na kraju za korisnike usluga bili što manji. Potoji jedna opasnost, bar ja prepoznajem u ovom zakonu a mi smo majstori kada krenemo u primjenu da se bavimo raznim zloupotrebama, samo se bojim da je nešto malo ostavljeno prostora, nadajući se da će to opet Centralna banka podzakonskim aktima riješiti. Ostalo je da prilikom, tamo ima jedan član sad da se ne pozivam nije bitno koji je broj da nakon izvršenja usluge koju traži korisnik taj novac ostali se može upotrijebiti za stavljanje na depozit kod neke banke ili eventualno za kupovinu hartija od vrijednosti, to je već ulazimo u zonu nekih djelatnosti koje su jasno definisane drugim zakonima, ingerencije su nekih drugih institucija nad primjenom tih zakona, tako da vas molim da obratite pažnju na to i da u primjeni, odnosno u razradi podzakonskim aktima jasno definišete da se ne bi desilo da se na kraju nosioci platnog prometa počnu baviti nekim drugim poslovima što nije nikako njihova namjena i ne bi se smjelo dogoditi. Dakle, da ponovim i da završim s tim, podrzavam ovaj zakon,vjerujemo da će biti raspoloženje da ove amandmane, ako ne sve ono bar kažem glavne amandmane usvojite ili ćete podzakonskim aktima nastaviti u duhu ovog zakona, a sve cilju što bolje zaštite korisnika platnih usluga. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Bojaniću. Ovim smo završili uvodne riječi predstavnika poslaničkih klubova. Shvatio sam da predstavnici Vlade i Centralne banke žele da prokomentarišu neko od izlaganja. Da li je dovoljno po tri minuta? Izvolite.
  • Gospodin Fabris, viceguverner za finansijsku stabilnost pripremio je konkretne odgovore i na amandmane i na ono što je uvažena poslanica Vuksanović predložila u ovoj fazi. Pa evo kratak komentar na ono što su gospoda Damjanović i Bojanić saopštili u prethodnoj fazi. Nesporno je da je platni promet u Crnoj Gori, nakon gašenja Zavoda za obraćun i plaćanja, ranije SDK bio, prije svega, u funkciji potpunije demonopolizacije. Da li smo monopolizaciju zamijenili kartelizacijom? Moguće da jesmo, ako ima prostora u bankarskom sektoru za dogovore i oko provizija i što je još gore eventualno visini kamatnih stopa. Ovim zakonom se uključuju novi učesnici u izvršenju funkcije platnog prometa, odnosno novi nosioci. I to će doprinijeti normalno uz snažan regulatorni okvir koji će kontrolisati, uz snažnu prudencionu kontrolu, superviziju, da nivo usluga bude na većem nivou sigurnosti, većem nivo efikasnosti i većem nivou uslovno rečeno pravednosti kada je u pitanju klijent, jer u fokusu i ovog zakona i svakog drugog zakona jeste klijent, odnosno učesnik platnog prometa. Tako da je definitivno cilj ne samo potpunija harmonizacija, danas možemo reći potpuna, kroz uključivanje direktiva i pravnih tekovina Evropske unije, već, prije svega, fokus na ono što će da olakša transmisiju novca od onoga koji ispostavlja nalog do primaoca novca odnosno do krajnjeg odredišta. Da li ovaj zakon znači jeftiniji platni promet? Po meni vjerovatno se stvaraju pretpostavke za jeftiniji platni promet. Slijede podzakonska akta koja će biti, ja sam potpuno siguran, potpuno profesionalno urađena. Nametnute su teme koje se tiču i drugih aspekata vezano za sistem ili projekat blokade u platnom sistemu, o tom je gospodin Damjanović govorio. Mi smo pokrenuli inicijativu, a ta inicijativa se potpuno poklapa sa vašim razmišljanjem da u budućem periodu osnažimo i obezbjeđenje i izvršenje ne samo kod mjenice već kod svih instrumenata platnog prometa. Time ćemo dati impuls zdravom dijelu privrede, zdravom dijelu sistema koji će imati olakšanje u smislu naplate svojih potraživanja. Da li je to samo u Zakonu o mjenici, Zakonu o obezbjeđenju i izvešenju ili još nekih pravnih elemenata ima to ćemo sasvim otvoreno prihvatiti sve vaše inicijative, a to je ujedno i obaveza Vlade je u novim mjerama fiskalne konsolidacije predvidjela u setu 13 novih mjera i elemenat snaženja i izvršenja i obezbjeđenja. Oko tarife i oporezivanja banaka po pitanju tarife, dakle imala je ta ideja, postojala je ranije u vremenu kada sam ja bio na funkciji na kojoj su sada uvažene kolege i koleginica Marović i Nikola Fabris. Mi smo tada kazali da je bankarski sistem u procesu oporavka i da ne treba praviti teret ni bankarskom sistemu i još manje klijentima banaka, odnosno učesnicima u platnom prometu kroz potencijalni porez koji može da optereti ili da se premjeste na korisnike. Danas je pitanje da li to treba, da li je bankarski sektor dovoljno oporavljen i da li to znači veći teret za naše stanovnike. Oko toga da li ministar donosi samo loše vijesti,i ja znam da niko ne voli donosioca negativnih vijesti, mi bismo voljeli da radimo najpozitivnije stvari, ali veoma često to ne zavisi samo od nas samih. Ali da vas podsjetim, da je bilo evo juče i danas biće još elemenata koji će značiti donošenje popularnih regulatornih mjera, a ne samo onoga što znači negativan eho javnosti. Pa i te negativne elemente koje predlažemo često, ako su u funkciji osnovnog stuba finansijske stabilnosti, a to je fiskalna održivost, izvjesno da znače pozitivan elemenat, jer na makroaspektu donose brojne privilegije.Da se više ne bih javljao gospodin Fabris je svakako komentarisao pojedinačna pitanja, amandmane, takođe, nadam se da će ovaj parlament kako su to uradili odbori jednoglasno usvojiti ovaj zakon i time pokazati da imamo elemenata potpunog slaganja. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Žugiću. Gospodin Fabris.
  • Poštovane dame i gospodo, pokušaću najkraće moguće da odgovorim na pitanja koja su ostala neodgovorena. Prvo, vezano za članove od 125 do 129 vezano za pitanje gospodina Damjanovića, nije predviđeno finansiranje, jer je predviđeno da članovi rade bez naknade iako je do sada bilo predviđeno da se plaća 50% naknade, Udruženje banaka, 50% Centralna banka. Mi smo se dogovorili sa Udruženjem banaka tako da ni do sada se nije plaćala nikakva nadoknada, tako da zbog toga nema nikakvog člana o finansiranju. Isto pitanje je bilo vezano za članove 125, 129, vezano da li smo predvideli konflikt interesa, nismo predvideli, jer ovo nismo smatrali kao funkciju nego smo smatrali kao radnu obavezu, tako da Opštim Zakonom o konfliktu interesa definiše se šta je konflikt interesa, šta nije. Sljedeće pitanje se odnosilo na dileme- može, sme a i ne sme. Jednostavno se slažem sa vama da to možda neprecizno deluje, ali mi tu nismo imali ni na koji način odrešene ruke, zbog toga što je to eksplicitno napisano u direktivama Evropske unije. Mi smo morali da preuzmemo iz direktive Evropske unije, jer Evropska komisija je prošla ceo zakon i dala je saglasnost i ocenu da je zakon u potpunosti usklađen. Što se tiče okvirnih ugovora, ono što možda zbunjuje - zašto papir a ne pisana forma- razlog je bio u tome da bi se napravila razlika između elektronskog oblika i oblika u odštampanom u papirnoj formi koji nije elektronski oblik. U članu 10 stav 4 je definisano šta se smatra okvirnim ugovorima, a dodatno precizirano Zakonom o elektronskom dokumentu i elektronskom potpisu. Što se tiče platnog prometa sa Srbijom, to je često otvoreno i aktuelno pitanje, ali često u javnosti ima dosta zabuna,polazeći od pretpostavke da će to biti neki izuzetno efikasan sistem platnog prometa. Znači, to je u pitanju klinirški sistem koji nije efikasan i u ovom klinirškom sistemu prebijanje se vrši konačno preko računa u Nemačkoj. U ovom sistemu, vi morate jedan dan unapred da rezervišete sredstva i u ovom sistemu ono što je bila prednost, to je da je dogovoreno da se odreknemo dela naknada Centralna banka u potpunosti, banke delimično. Ovaj sistem što se tiče Centralne banke može sutra da krene da funkcioniše, on funkcioniše između Bosne i Srbije, ali u potpuno minormnom obimu u prošloj godini ukupan broj transakcija iz Srbije ka Bosni je bio svega 2.700.000 eura, nešto veći obim transakcije je bio u suprotnom smeru. A druga mogućnost, koja postoji i koje je najednostavnija i koji najednostavnije može da implementira Srbija, a to je da se obavlja direktno preko banaka. Srbija ima u većinskom državnom vlasništvu i banku u Crnoj Gori i banku u Srbiji, tako da to može se na taj način direktno implementirati. A sledeća moguća opcija je da se to obavlja kroz banke koje imaju svoju afiliacije u Srbiji i u Crnoj Gori. Pri tom rešenju, treba biti vrlo oprezan i treba imati u vidu šta je u interesu Crne Gore. Jer, napomenuću jedan podatak, za prvih devet meseci o.g. plaćanja iz Srbije ka Crnoj Gori su bila 224 miliona eura, a u obrnutom smjeru iz Crne Gore ka Srbiji 581 milion eura. To bi značilo da bi naše banke ogromna sredstva naših građana morali da drže na računima njihovih banki sestara u Srbiji. Tako da je pitanje da li bi to nama odgovaralo da se jedan značajan deo novca izmesti u Crnoj Gori, to odgovara onoj zemlji kojima suficit u platnom bilansu. I na kraju da se osvrnem na amandmane, mi smo dobili a jedan amandman Poslaničkog kluba DPS-a smatramo da ovaj amandman treba usvojiti, jer on suštinski ispravlja jednu tehničku grešku koja se potkrala predlagčima. Dobili smo četiri amandmana Pozitivne, što se tiče ova četiri amandmana, smatramo da se mogu prihvatiti amandman drugi i četvrti, a smatramo da se ne mogu prihvatiti prvi i treći amandman, zato što su suprotni evropskim direktivama. Znači, amandman 1 je suprotan direktivi 2007/ 64, član 36, stav 3, a amandman 3 je suprotan istoj direktivi član 45 stav 2. Pošto je u tim direktivama ovo malo drugačije definisano, a te direktive su imperativne i moraju se u potpunosti prepisati do zadnjeg slova. Ja se slažem sa vama da i nama, kao što je istakla i koleginica iz SDP-a, postoje određene nejasnoće, ali nama su tu ruke vezane. Hvala.
  • Hvala i Vama. Sa ovim smo uštedjeli i vrijeme koje ćemo potrošiti i u raspravi u pojedinostima. Kolega Damjanović se javio da odgovori na komentar gospodina Fabrisa. Izvolite.
  • Hvala gospodinu Fabrisu i gospodinu Žugiću. Dakle, evo da krenem od ovog što je gospodin Fabris istakao, a to je rješavanje problema platnog prometa i disbalansa u trgovini i plaćanju između Crne Gore i Srbije, ja se slažem da je kliring manje efikasan, ali on, kako ste sami rekli, može i ovog momenta da se obavlja, s obzirom da postoje svi mehanizmi kod Centralne banke. Već se manje slažem, da ovdje sticajem okolnosti reklamiramo jednu jedinu banku, to je Komercijalna banka AD Budva, koja je eto sticajem okolnosti jeste banka u državnom vlasništvu Srbije, jedina u Crnoj Gori, mi nemamo sličnu banku u Srbiji, gdje bi sada riješili ovoliki platni promet time što bi pozvali sve klijente da imaju plaćanja, pa hajte svi sad kod Komercijalne banke pa neka ona to radi. Neće to moći tako. Nema ni, čini mi se, ni tržišnoga ni nikakvog drugog razloga da to radi jedna jedina banka, bez obzira na sticaj okolnosti da je ona u državnom vlasništvu Republike Srbije, a da njene kadrove određuje neko drugi ko nije u Republici Srbiji, da tu stanem. Ali, se zato zalažem snažno da kada već nemamo odgovarajuće banke, jedni druge, a Vi ste rekli ovo što bi se dešavalo kad bi one to radile, da se nađe model koliko god da to traži energije i volje političke prije svega, da probamo da to rešavamo. Da li je to neka posebna banka koja bi imala status pa bi je prepoznali kao takvu itd, i radila pod posebnim uslovima da pravimo neku reprizu Bazela u Crnoj Gori i Srbiji, to ne možemo, ali nešto moramo da imamo da bi jednostavno rasteretili ovih šest, sedam, osam miliona već koliko se plaća po osnovu naknada stranim bankama, odnosno njemačkoj banci zbog i iz razloga što preko nje ide na kraju krajeva taj promet. U odnosu na ovaj dio koji se odnosi i koji je nekako ostao nepomenut od strane ministra, to je dio koji se tiče naknada. Ovaj zakon stupa na snagu za godinu dana. Godina dana je veliki period i slažem se. Zakon o mjenici da adaptiramo, odnosno rješenje da prilagodimo Zakonu o obezbjeđenju da vidimo izmjene oko tekućih poslova sa inostranstvom, da li se poštuje ovakav kakav je, treba ga promijeniti, treba ga malo uslovno rečeno nadzirati u smislu informacije i izvještavanja i svega onoga što znači odliv iz Crne Gore iz male Crne Gore ka napolje. Ali, kad dolazimo do pitanja naknada, biće interesantno i Vama potpredsjedniče, ovo je tarifnik svih banaka u Crnoj Gori. Hvala, Centralnoj banci što mi je omogućila ovo na jedno mjesto, jer bih se vjerovatno “ubio” tražeći ovo sve kod banaka posebno. Pa imamo ovako, kod jedne banke da ih ne reklamiram, zatvaranje kartice 10 evra, reizdavanje lozinke 5 evra, kod druge banke ukidanje računa 5 evra, da ne idemo u ove transakcije do 100 evra do 1000 evra itd, to već sa tim procentima bih zamarao građane. Jedna banka izdaje pametnu karticu da bi se klijenti uključili u elektronsku banku, je li tako, što je nama svima cilj da imamo olakšano poslovanje itd, da bi jeftinije to poslovanje bilo kao elektronsko je li tako, i izdavanje kartice 55 evra itd, itd. Dakle, na osnovu ovih tarifa ostvari se 25 miliona evra tokom godine. Pomoći ću Vam, ministre i viceguverneru, da nađemo model da oporezujemo jedan dio ovih naknada i da tako rasteretimo građane. Zaključujem da mi je neprihvatljivo kao poslaniku, bez ikakve demagogije, i ovo nije rat ni protiv društvava osiguravajućih ili banaka, koliko god mislili da Aleksandar Damjanovć ima ambicije da vodi lične ratove. Neprihvatljivo mi je da komercijalne banke svoje loše poslovanje, svoje promašeno poslovanje u smislu da im se dešavaju loši krediti, prekreditiranje, kreditiranje bez obezbjeđenja garancija, saniraju na način da sa neuobičajno visokim tarifama u Crnoj Gori pokrivaju taj dio gubitaka po kreditima i da jednostavno dolazi do toga da one ne rade svoju namjenu, a to je kreditiranje privrede i građana, već da žive od ovih naknada. E, da bi ih malo natjerali da naprave određene uštede i u svom poslovanju i da se malo okrenu onome što im je suština, to je kreditiranje privrede i građana, hajde da ih malo ovdje suspregnemo da odradimo zajedno jedan dio od 25 miliona dođe u budžet. Hvala vam.
  • Hvala Vam, kolega Damjanoviću. Podsjećam da je vrijeme za ovu raspravu dogovoreno na Kolegijumu sat vremena, da smo već potrošili više od 35 minuta, znači da imamo još nekih 20 do 25 minuta za ovu raspravu i da kolege vode računa da prekoračenjima uskraćuju pravo drugih kolega koji žele da govore o ovoj temi. Kolega Slobodan Radović u ime parlamentarne većine biće prvi govornik, a nakon njega kolega Srđan Milić. Izvolite, kolega Radović.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvažene kolege poslanice i poslanici, uvaženi gospodine ministre Žugiću, poštovani građani Crne Gore, Utvrđivanjem Predloga zakona o platnom prometu Vlada Crne Gore je nastavila reforme u oblasti platnog prometa započete 2005. godine, kojom je naš postojeći normativni okvir čiju osnovu čine važeći Zakon o platnom prometu u zemlji i Zakon o tekućim i kapitalnim poslovima sa inostranstvom već u velikoj mjeri prilagođen i usklađen sa principima i regulativom Evropske unije, čime su stvorene pretpostavke za unapređenje platnog prometa u skladu sa opšteprihvaćenim standardima platnog prometa u Evropi i Svijetu. Zbog razlika u definisanju platnih usluga u nacionalnim zakonodavstvima zemalja članica, Evropska unija je smatrala neophodnim da se kroz direktive utvrde i usvoje jedinstvena i sveobuhvatna pravila za kompletno evropsko privredno područje kojima bi se kroz usvajanje nacionalnih zakona za njihovu inplementaciju postiglo jednobrazno pristupanje i stabilnost u izvršavanju platnih usluga. U odnosu na dosadašnju regulativu smatram pozitivnim definisanje odredbi zakona koji će naći svoju punu primjenu nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, a koje se odnose na uvođenje novih pružaoca platnih usluga. S obzirom da su u našoj zemlji prema važećoj regulativi jedini nosioci platnih usluga banke, smatram da će uvođenje novih pružaoca platnih usluga u velikoj mjeri povećati konkurentnost bankama na području platnog prometa i samim tim ojačati finansijsku stabilnost, smanjiti troškove prometa i uvećati efikasnost pružanja platnih usluga. Navedeno upućuje na zaključak da će se sa povećanjem konkurentnosti povećati nivo kvaliteta usluga sa jedne strane i smanjiti cijene platnih usluga sa druge strane. Dakle, u odnosu na dosadašnju regulativu veoma je značajna novina koja se utvrđuje u ovom predlogu zakona, a to je uvođenje novih platnih institucija u Crnoj Gori i obavezno licenciranje određenih pružaoca platnih usluga. Prema novoj regulativi pored banaka pružaoci platnih usluga mogu biti i pružaoci koji nijesu banke, kao i pružaoci platnih usluga koji u tom svojstvu već posluju u zemljama članicama Evropske unije. Ono što je veoma bitno napomenuti jeste da se u posebnom dijelu ovog predloga zakona definiše pravni tretman prekograničnih platnih transakcija i određuju se nova lica koja će nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, pored već definisanih lica, biti ovim zakonom ovlašćena da obavljaju platne usluge u Crnoj Gori. Jedna od novina Predloga zakona je i unapređenje razvoja elektronskog novca, uz određivanje novih izdavaoca elektronskog novca. Takođe je veoma bitna odredba Predloga zakona kojom se utvrđuju rokovi za izvršavanje platnih transakcija na nacionalnom nivou do kraja radnog dana i na međunarodnom nivou do kraja narednog radnog dana od dana prijema naloga za plaćanje, uz jednu novinu koja se odnosi na ograničavanje roka za izvršavanje međunarodnih platnih transakcija maksimalno na četiri dana, ukoliko to pružalac usluga i klijent nijesu dukčije dogovorili. S obzirom na izdvojene novine koje se definišu ovim Predlogom zakona, smatram da je Vlada Crne Gore utvrđivanjem Predloga zakona o platnom prometu učinila još jedan veliki korak ka daljoj harmonizaciji nacionalnog regulatornog okvira sa relevantnom pravnom tekovinom Evropske unije zbog čega u potpunosti podržavam ovaj predlog zakona čijom će se primjenom potpunije i na savremeniji način regulisati oblast platnog prometa, obezbijediti pravna sigurnost i viši kvalitet usluga usklađen sa stavovima Evropske unije i njihove standarde. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Radoviću. Pošto trenutno nemamo u sali nijednog od prijavljenih parlamentarne manjine za diskusiju, čućemo koleginicu Šćepanović. Izvolite, koleginice. predstavnika
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovane kolege poslanici, poštovani predlagači, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je na usvajanje Predloga zakona o platnom prometu, zakon koji tretira izuzetno važnu oblast, jer dobro organizovan sistem platnog prometa znači uspješno i redovno izmirivanje obaveza što za posljedicu ima normalno funkcionisanje cijele privrede. Važeći regulatorni okvir u oblasti platnog prometa u najvećem dijelu je usklađen sa principima evropske regulative, ali je svakako neophodno potpuno usklađivanje sa evropskom, te u tom smislu nijesu vršene izmjene i dopune važećih zakona, već izrađen novi Predlog zakona, a da bi se izvršilo potpuno usklađivanje sa evropskim direktivama koje se tiču ove oblasti. Ono što se u pripremi važećih zakona svakako javljalo kao problem jeste mogućnost pružanja platnih usluga isključivo od strane banaka, odnosno njihovih agenata od kojih je u Crnoj Gori najznačajnija Pošta Crne Gore. Ovim zakonom se stvaraju pravne pretpostavke da platne usluge ubuduće ne pružaju samo banke, već se uvodi nova kategorija pružalaca platnih usluga platnim institucijama. Dakle, to su pravna lica koja mogu pružati platne usluge za koje od Centralne banke dobiju odobrenje za pružanje platnih usluga. Predviđeni su uslovi pod kojima se platna institucija može osnovati, da se platna institucija može osnovati kao institucija čija je jedina djelatnost pružanje platnih usluga. Takođe, kao i hibridna platna institucija, odnosno ona koja pored pružanja platnih usluga obavlja i djelatnosti koje nijesu djelatnosti pružanja platnih usluga. Takođe, predlogom je detaljno propisan postupak i način izdavanja ovog odobrenja, zatim razlozi za odbijanje zahtjeva, kao i razlozi za oduzimanje odobrenja za pružanje platnih usluga. Ono što je vrlo bitno je da je detaljno propisana kontrola rada ovih platnih institucija, način obavljanja kontrole, mjere u postupku kontrole i vrste mjera koje se u postupku kontrole izriču rješenjem, tako da imamo do detalja predviđenu proceduru kako bi se na svaki način obezbijedilo sigurno i stabilno poslovanje, odnosno ispunjenje obaveza od strane platne institucije svojim povjeriocima. Napomenuću još zbog građana, da ne bi bilo zabune, da platna institucija ne može otvarati transakcione račune svojim klijentima već ima transakcioni račun za poslovanje, ona svoj otvara kod banaka. Na ovaj način ćemo kroz veću konkurenciju dobiti i niže transakcione troškove. Predlogom zakona uvode se i novi pojmovi, precizno se definišu platne usluge i pružaoci platnih usluga, detaljno se propisuje obim informacija koje je pružalac platnih usluga dužan dati korisniku. Važećom regulativom nije precizno definisan obim informacija koje je pružalac usluga dužan dati korisniku, tako da je to dovodilo do neadekvatnosti i neažurnosti u informisanju klijenata. Tako da je Predlogom zakona povećana transparentnost uslova i obaveza informisanja pri pružanju platnih usluga, odnosno odredbama zakona su utvrđene vrste ugovora o platnim uslugama i detaljno je propisan obim informacija koje je dužan pružalac platnih usluga dati korisniku u svaki od ovih ugovora, a to su prethodne opšte informacije kao, na primjer, maksimalan rok za izvršenje transakcije, naknade koje je dužan platiti, stvarni ili referentni kurs. Zatim imamo informacije nakon prijema naloga za plaćanje, na primjer, ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, kurs koji je pružalac usluga primijenio i informacije nakon izvršavanja platne transakcije. Posebno je važno naglasiti da se odredbama propisuje i da pružalac usluga ne smije naplatiti korisniku naknade za davanje informacija onih koje je dužan dati. Samo ću još napomenuti dio koji se odnosi na prava i obaveze pružaoca i korisnika, odnosno dio koji se odnosi na izvršavanje platne transakcije gdje je najvažnije istaći da je propisivanjem pružalac platnih usluga dužan da obezbijedi da se iznos platne transakcije odobri na račun pružaoca platnih usluga primaoca plaćanja do kraja radnog dana u kome je izvršen prijem, jer je iskorišćena mogućnost člana 72 direktive koja omogućava propisivanje kraćih maksimalnih rokova za izvršenje nacionalnih platnih transakcija. Činjenica je da će se usvajanjem ovog zakona uspostaviti moderna i sveobuhvatna pravila na sve platne usluge u Evropskoj uniji, podstaći konkurentnost na tržištu i omogućiti sigurno i efikasno funkcionisanje platnih sistema u Crnoj Gori. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Šćepanović. Sada imamo prijavljenu dvojicu kolega iz parlamentarne manjine, već sam najavio kolegu Milića. Nadam se da se kolega Perić ne ljuti da čujemo prvo kolegu Milića. Kolega Srđan Perić, a nakon njega kolega Jovan Martinović.
  • Predlog zakona o platnom prometu koji imamo pred sobom je solidan tekst, kao što je i obrazložio šef našeg Poslaničkog kluba. Mi smo predložili dva amandmana. Prosto nas je obradovala ta činjenica da ste uvažili ta dva amandmana. S te strane nema nekih ključnih primjedbi na samu zakonsku materiju. Ovdje su svakako kolege obratile pažnju posebno na jedan dio koji se odnosi na visoke bankarske provizije. Upravo bih se fokusirao na taj dio, jer je to najživotnija tema i može da se lako i razumije. U suštini, ne mogu da se ne sjetim kada govorimo o ovoj temi da je put do pakla popločan dobrim namjerama, a pakao našeg platnog prometa su visoke provizije. Tako onaj građanin koji dođe da podigne karticu daje neki novac, da bi je uništio daje drugi novac, da bi ušao u neki aranžman još jedan novac, da bi kasnije, iako se to ne odnosi kompletno u ovom dijelu na ovaj zakon, digao kredit i ponovo plaćao neku proviziju. U suštini, on ulazi u krug maltene u kom samo nešto plaća da bi neko brojao pare i davao mu na šalteru, da pojednostavimo do kraja. Znamo da se, takođe, može govoriti da za to jeste odgovorno tržište, da će ovaj zakon pospješiti nove institute. U tom dijelu, ono što se definiše članovima 5 i 6, a što se odnosi na agente pružalaca platnih usluga i na elektronski novac je svakako značajno poboljšanje. Takođe, znamo da se i uvode instituti koji bi trebali da poboljšaju upravo konkuretnost banaka, ali mi u praksi u stvari nemamo iz konkurencije niže cijene, odnosno niže provizije već imamo prećutne dogovore banaka. S druge strane, banke prebacuju, takođe, Centralnoj banci da one plaćaju namete Centralnoj banci. Imamo jedan krug prebacivanja optužbi, u kome na kraju imate jednu realnost da, recimo, ukoliko neko tranferiše 100 eura iz Beograda za Podgoricu on može da plati banci čak nevjerovatnih 20 eura. Skoro pa se mogu našaliti, ali da kočijom šaljete taj novac bilo bi jeftinije. U realnosti imate upravo možda da ljudi šalju savremenim kočijama novac, odnosno autobusima da bi izbjegli platni promet. Imate ono što je najporaznija činjenica, da u zemlji koja je na putu evropskih integracija imate tužnu činjenicu da se razmjena novca obavlja prevoznim sredstvima drumskog saobraćaja. To su stvari gdje se zakonodavac i onaj ko primjenjuje zakon udaljuju jako puno od realnosti. Takođe, ono što je za nas jako bitno, da mi u praksi konačno dobijemo primjenu jednog zakona u punom kapacitetu od kojeg će građani imati koristi. Mi pozivamo, prije svega, Centralnu banku, a onda i zakonodavca da učini dodatni napor da ovako, slobodno mogu reći, nepristojno visoke cijene provizija budu smanjene. Ne samo da nije u redu nego gotovo da nije normalno da neko, recimo, ko plaća redovno račun za struju, za telefon, ko plaća redovno porez da možda da i cijelu svoju dnevnicu, odnosno jednog mjeseca da radi za to da bi neko izbrojao pare, to proknjižio ili kad prima platu da je primio novac. Tako često imate situaciju da samo za to neko ko ima prosječnu platu, recimo zaradu od 500 eura, banka može bukvalno, narodski prevedeno, za brojanje novca na šalteru da izgubi tri do pet eura. To je ono zbog čega ovaj zakon treba primjenjivati u punom kapacitetu. Plašim se, ako mi samo konstatujemo da je ovaj zakon usklađen sa evropskim zakonodavstvom, da je to generalno dobro za naš evropski put, ali da građani neće vidjeti neki boljitak od tih stvari konkretno, tako da ovu podršku zakona želimo negdje da uslovimo i time da činite sve da bi banke smanjile svoje provizije, da bi budući subjekti u platnom prometu, takođe, smanjile provizije, jer dolazimo u nevjerovatnu situaciju da ljudi kada kalkulišu kućni budžet, pored stavki struja, voda, telefon, slobodno mogu napisati usluge banke brojanje novca. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Periću. Kolega Jovan Martinović, a nakon njega kolega Srđan Milić. Izvolite, kolega Martinoviću.
  • Poštovani predsjedavajući, uvaženi članovi Vlade i Centralne banke, poštovane kolege, Stvaranjem preduslova za razvoj platnog prometa u skladu sa standardima ove oblasti u svijetu, reformom iz 2005. godine stvorene su mogućnosti da se na putu evropskih integracija ova regulativa u potpunosti uskladi sa evropskom tj. sa direktivama 2007/64 o platnim uslugama na unutrašnjem tržištu, Direktivom 2009/110 o osnivanju, poslovanju, prudencionoj kontroli, poslovanju institucija za elektronski novac, Direktivom 98/26 o konačnosti poravnanja u platnim sistemima. Direktivom 2007/64 se u Evropskoj uniji po prvi put uređuju platne usluge i donose jedinstvena pravila za cijelo evropsko privredno područje. Ova direktiva se mora do kraja ispoštovati, tj. ne može se ograničavati‚ ili uvoditi odredbe drugačije od onih koje su utvrđene. Ova puna harmonizacija nacionalnih zakonodavstava ima za cilj uspostavljanje jedinstvenih pravila primjenjivih na sve platne usluge, izvršavanje prekograničnih platnih transakacija na jednostavan, siguran i efikasan način, podsticanje konkurentnosti na tržištu platnih usluga uvođenjem novih učesnika na tom tržištu i stvaranje uslova za uspostavljanje SEP-a singl Europe, tj. jedinstvene platne euro zone pod istim uslovima, pravima i obavezama bilo da se radi o prekograničnim ili nacionalnim transakcijama. To znači da se otvara mogućnost da platne usluge mogu, pored banke, pružati i druge institucije uz regulisan pristup tržištu koji podrazumijeva licenciranje, superviziju, tj. nadzor tih institicija takozvanih platnih institucija. Takođe, zakon uvodi nove pojmove koji su korisni, jer precizno definišu platne usluge i detaljne informacije, odgovornost za neautorizovane transakcije, naknadu štete i drugo. Direktivom 207/64 o platnim uslugama na unutrašnjem tržištu kao pružaoci platnih usluga određuju se institucije za elektronski novac kao nova kategorija institucija kod nas. Ovaj zakon u cilju obezbjeđenja da se novčana sredstva što kraće zadržavaju u kanalima platnog prometa uređuje i rad platnih sistema, konačnost poravnanja i njegovu kontrolu i nadgledanje. Na taj način se u cilju sigurnosti i pouzdanosti platnih sistema daju neophodna ovlašćenja Centralnoj banci kako bi se to i obezbijedilo. Direktiva 98/26 o konačnosti i poravnanju u platnim sistemima obezbjeđuje pravnu sigurnost u platnim sistemima, smanjenje sistemskog rizika rada platnih sistema, konačnost poravnanja u platnim sistema, zaštitu platnog sistema u slučaju insolventnosti učesnika u tom sistemu i pravne posljedice u slučaju insolventnosti učesnika i prava kolaterala u slučaju otvaranja postupka insolventnosti. Poštovani građani Crne Gore, usvajanjem ovog zakona precizno se definišu platne usluge, povećava se transparentnost platnih usluga daljim propisivanjem obima informacija koje se moraju dobiti, kao i prava i obaveze u vezi pružanja i korišćenja platnih usluga. Za razliku od dosadašnjeg nedovoljno transparentnog pružanja platnih usluga koja su podrazumijevali neadekvatnost i neažurnost u informisanju klijenata u vezi za pružanjem istih, povećava se konkurencija banaka kod pružanja platnih usluga za razliku od dominantnog položaja banaka u obavljanju platnog prometa čime će se u bitnoj mjeri sniziti i cijene pružanja platnih usluga, jer je nedovoljna konkurencija u poslovima obavljanja platnih usluga do sada to omogućavala. Neće biti moguće pružanje određenih platnih usluga bez licence, kao što je to bilo do sada, i pospješuje se razvoj elektronskog novca i uspostavlja pravna sigurnost u platnim sistemima u slučaju pokretanja postupka stečaja ili likvidacije nad učesnikom u platnom sistemu. Zbog svega navedenom siguran sam da će ovaj ovako predloženi zakonski akt dobiti široku konsenzualnu podršku Parlamenta. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Maritnoviću. Kolega Srđan Milić, a nakon njega koleginica Zorica Kovačević. Izvolite, kolega Miliću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Slušao sam malo po ulasku ovamo diskusije kolega. Smatram da su kolege iz opozicije iz SNP-a i iz Pozitivne Crne Gore, potencirali ono što je suština, to je odgovor na pitanje šta mi dobijamo sa predlogom ovog zakona i da li u ovom trenutku usaglašavanje sa evropskim standardima podrazumijeva i benefite za građane Crne Gore. Prvo, znam koliki je veliki problem bio u Hrvatskoj i na koji način su, a to vas pozivam za one koji žele da se bave ovom problematimom, banke u Hrvatskoj obaveštavale svoje komitente od 01.jula 2013. godine šta je sve potrebno da se obezbijedi u dijelu prelaska na ono što se tiče usaglašenosti sa evropskim standardima. Znači, govorim o danu kada se postao član Evropske unije. Zato vas molim, pošto nijesam baš previše siguran kad ćemo mi postati članovi Evropske unije, da napravimo balans između onoga što su benefiti za građane Crne Gore, u odnosu na harmonizaciju sa evropskim zakonodavstvom. Benefiti za građane Crne Gore je da im obezbijedimo da im neko ne uzima 60 miliona evra godišnje po osnovu naknade za transakcije u platnom prometu. Gdje god odete u inostranstvo banke će se otimati o vas, bez obzira koliki ste komitent sa ponudom da vam obezbijede najjeftinije moguće troškove platnog prometa. Imate situaciju da postoji banka gdje je u vašem Izvješaju Centralne banke meni dostavljeno, da je imala negativni prihod po osnovu naknade za platni promet. Samo molim da mi objasnite kako je moguće da neko ima negativan prihod. Mogu sve da razumijem, ali ne mogu da razumijem da neko može da ima negativan prihod. Onda sam negdje, spremajući se za ovu raspravu, pročitao da je izuzetno sa moje strane cijenjeni gospodin izjavio izgleda da se banke dogovaraju o visini naknade. Bilo je eksplicitno, a ja vjerujem naslovima u štampanim medijima, jer oni tačno izvuku ono što je suština čitave priče. To je loša poruka, a banke nama odgovaraju da ukoliko budemo uveli porez ili naknadu da tražimo da će se to prebaciti na komitenta. Dakle, neko će se morati u ovoj državi zapitati, da počnemo mi prvi iz SNP-a, ko je ovdje stariji? Donose li nama banke zakone ili mi donosimo zakone da bismo regulisali finansijsko tržište? Regulišu li banke način poslovanja Centralne banke Crne Gore ili Centralna banka Crna Gore treba da obezbijedi fer uslove za poslovanje na finansijskom tržištu Crne Gore ili fer uslove za poslovanje unutar bankarskog sistema? Ono o čemu ste govorili, gospodine Fabris, čuo sam Vas, vezano za podatke oko platnog prometa sa Srbijom. Nezavisno od svega toga, šta smo mi danas spremni kao država da uradimo da bismo izbjegli dvije stvari: dužičko ropstvo ogromne većine građana Crne Gore po zelenaškim kamatama i po onom kamatama koje se dodaju kamate na kamate zato da bismo finansirali jedan nekorektan, nepravedan i u svakom drugom obliku u odnosu na državu Crnu Goru nepošten sistem kreditiranja stanovništva? Šta smo spremni kao država da uradimo da vratimo onu odredbu da banke ne mogu na duži vremenski period raspolagati sa imovinom koju steknu po osnovu realizacije kolaterala? Mi smo imali to u Centranoj banci Crne Gore. Bio je vremenski period, čini mi se, godinu dana nakon toga mora da uđe u prodaju te imovine. To je bilo prije nekih 5,6,7,8 godina, da se ne vraćam predaleko u prošlost. Mi danas imamo situaciju da su banke zaustavile svojim načinom, gdje kažu da se one ne bave ekonomiom, zaustavljene su da ne možemo da pokrenemo proizvodnju na određenim proizvodnim kapacitetima gdje je potpuno realno da bismo mogli da zaposlimo ljude, gdje bi smo mogli da obezbijedimo da se ostvaruje multiplikacija onoga što su prihodi. Ono što je meni ovdje problem, da mi donosimo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu zakone koji očigledno ne zadiru u ono što je suština našeg problema. Suština našeg problema je da imamo dvije milijarde deponovanih sredstava kod banaka u Crnoj Gori. Suština našeg problema je da nemamo, evo tu je prisutan i ministar ekonomije, nadam se da će se i on složiti sa ovim, kvalitetne programe da bismo aktivirali ta sredstva i da obezbijedimo da se ta sredstva stave u funkciju privrednog razvoja Crne Gore. Treće, ne vjerujem da postoji jedan ovdje koji nema nekoga iz porodice koji je ušao u potrebu uzimanja kredita, a da se nije suočio sa nekorektnim, nepoštenim i nefer uslovima od strane banaka. Ja ne pozivam na revoluciju, ja pozivam samo da mi podvučemo crtu i da kažemo 60 miliona evra ostvarujete godišnje samo po osnovu naknade za ostvarivanje platnog prometa. Na Zapadu, prebacili milion evra ili prebacili 10 evra, ista vam je provizija kod one banke preko koje se prebacuje, a ovdje to zavisi od visine sredstava. Hvala velika na razumijevanju.
  • Hvala Vam, kolega Miliću. Izvolite.
  • Gospodin Milić me je inspirisao da se javim za riječ ovim povodom. Ja samo apelujem na sve ovdje u parlamentu da ne tražimo krivce u bankama ili banke proglasimo krivcima. Prioritetno naš interes jeste fiskalna održivost, finansijska stabilnost i generalno makroekonomska stabilnost. Da li ćemo to imati kroz snažnije oporezivanje banaka, kroz provizije kroz limitiranje kamata koje se iskazuju visokima i da li su te kamate zelenaške kamate, to je pitanje kojem trebamo pristupiti veoma, veoma pažljivo, polazeći od kompleksnosti tog samog pitanja. Dakle, ne sporim da ministar finansija je prvi koji mora da traži, uslovno rečeno, sve na tržištu što nije oporezovano, a što ne ugrožava ostale ekonomske elemente, prije svega razvoj, da se treba oporezovati, ali banke su privatni kapital i banke mi tražimo da dođu na naše tržište. Banke imaju elemente moguće, evo da malo dam određenu korekciju, moguće elemente kapitalizacije kada je u pitanju cijena bilo za plate transakcije, bilo za odobrene kredite. Ali jedini pravi lijek za sve to je dovođenje novih igrača na finansijsko tržište. Ukoliko uključimo nove igrače, a ovaj zakon upravo u platnom sistemu to predviđa i generalno nove banke u našem tržištu izvjesno imaćemo ono što je osnovni cilj svih nas, a to je zadovoljniji klijent, klijent sa jeftinijom uslugom, većim stepenom sigurnosti i pouzdanosti kada je u pitanju njegov novac, kojim plaća svoje robe i usluge. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, ministre. Odgovor na komentar. Izvolite.
  • Dakle, ministre, Vi ste vidjeli na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet, da je ovaj zakon podržan, upravo zbog ovih činjenica o kojima ste vi govorili od strane svih kolega, ali s druge strane, ja neću zaboraviti da mi ovdje svi danas plaćamo cehove nekvalitetne menadžerske politike u bankama koje posluju na teritoriji Crne Gore. I to što su te banke za interes, možda i lični nekoga iz menadžmenta, evo ima i prilike da me prozovu za ovo sve, davale kredite onima koji su bili pobjednici procesa tranzicije u Crnoj Gori i danas zarobili hotelske kapacitete na primorju, govorim o Herceg Novom, posebno, zarobili u Pljevljima Vektru Jakić da bude jasno o kome govorim. Danas mi treba da nalazimo modele kako ćemo da obezbijedimo da ova država normalno funkcioniše u situaciji kada je najznačajniji broj tih ljudi ostavljen bez posla, u situaciji kada nemamo prihode koje smo ostvarivali u prethodnom periodu. I ministre, dakle zakon će proći, ali ćemo da gledamo način kako ćemo obezbijediti da nemamo mi ovdje potrebu da objašnjavamo koliko su nam prihodi ako je prosječna plata u bankarskom sektoru tolika kolika je, a treba iz Centralne banke da ih kontrolišu, a njima uskraćujemo njihove prihode, pokušavajući da zadržimo to na nivo. Ne, ja ne smatram da Centralnoj banci treba uskraćivati prihode, dok god imamo situaciju, ovakvu kakva je u bankama. A očekujemo od Centralne banke Crne Gore, da počne da sprovodi mjere, da bi građani Crne Gore mogli da ostvare sve te svoje benefite. I ministre, očekujem, zaista da u vrlo brzom vremenu vidimo i zakon o fiskalizaciji o platnom prometu gotovine, a ja ću vam ga dostaviti, jer mi je to potrebno zbog nečega drugog. Hvala vam.
  • Hvala Vam, kolega Miliću. Koleginica Kovačević i time zaključujemo današnju raspravu o ovoj tački. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, kolege poslanici, dame i gospodo. Saglasna sam sa vama, gospodine ministre, da platni promet predstavlja jednu od najvažnijih komponenti nesmetanog funkcionisanja finansijske infrastrukture i finansijskog sistema u cjelini. Siguran i efikasan platni promet i njegovo nesmetano funkcionisanje je ključni elemenat za uspješno obavljanje transakcija na finansijskom tržištu i stoga jedan od ključnih elemenata za održavanje finansijske stabilnosti u cjelini. Platni promet u svakoj tržišnoj privredi djeluje kao vitalna komponenta finansijske infrastrukture. S obzirom na to da platni sistem utiče na brzinu ekonomskih tokova troškovi, likvidnost učesnika, kao da predstavlja kanal za transmisiju mjera monetarne politike, njegovo neadekvatno funkcionisanje može da naruši povjerenje u cjelokupan finansijski sistem. Pred nama je Predlog novog Zakona o platnom prometu kojim se na jednom mjestu uređuju nacionalne, međunarodne i prekogranične platne transakcije, preciznije definišu platne usluge. I pružaoci platnih usluga uvode nove institucije kao pružaoci platnih usluga. Detaljnije propisuje obim informacija koje pružilac platnih usluga je dužan dati korisniku kao i ostala prava i obaveze u vezi pružanja i korišćenja platnih usluga, detaljnije uređenje osnivanje poslovanja platnih sistema, posebno platnih sistema sa kojima se vrši konačnost poravnanja, uređuju se pojam izdavaoci elektronskog novca kao i uslovi za izdavanje i otkup elektronskog novca i posebno uređuje režim pružanja platnih usluga koji će se primjenjivati od ulaska Crne Gore u Evropsku uniju u okviru koga je najznačajnije uvođenje takozvanog jedinstvenog evropskog pasoša, za pružanje platnih usluga koji označava pravo pružaoca platnih usluga koji je dobio odobrenje za pružanje platnih usluga u jednoj državi, članici Evropske unije, da platne usluge pruža u svim ostalim državama Evropske unije bez potrebe za dobijanjem novog odobrenja, što smatram da je veoma značajno. I na kraju, stvaraju se pretpostavke za unapređenje regulatornog okvira iz oblasti pravnog prometa u pravcu njegovog potpunog usklađivanja sa regulativnom Evropske unije,sa ciljem da se od pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji ukinu razlike između nacionalnih i prekograničnih plaćanja. Usvajanjem ovog zakona će se riješiti nekoliko uočenih problema u vezi sa obavljanjem poslova platnog prometa, i to: dominantan položaj banaka u obavljanju platnog prometa, cijena pružanja platnih usluga, nedovoljno transparentno pružanje platnih usluga, pružanje određenih platnih usluga bez licence, što i danas imamo, mali broj platnih sistema uređivanja određenih pitanja u vezi sa konačnošću poravnanja u platnim sistemima i obezbijediti potpuno usaglašavanje regulatornog okvira sa relevantnim evropskim direktivama. Ovim zakonom važeći zakon o platnom prometu u zemlji uskladiće se sa Direktivom 2007-64, Direktivom 2009-110, Direktivom 98 - 26 o konačnosti poravnanja u platnim sistemima i Direktivnom od 2009 44, kojom se mijenja ova direktiva. Na kraju, želim samo da kažem da Direktiva 2007 - 64 o platnim uslugama na unutrašnjem tržištu predstavlja direktivu koja se mora u potpunosti implementirati, što znači da su se pojedini odnosi ne mogu uređivati drugačije od načina utvrđenog ovom direktivom, osim u slučajevima tačno određenih opcija. Izrada ove direktive i nacionalnih zakona za njenu implementaciju predstavljao bi jednu od najvećih i najvažnijih reformi u Evropskoj uniji, tako da se ova direktiva ubraja među nekoliko najvažnijih direktiva. Ova direktiva predstavlja harmonizovan pravni okvir za pružanje platnih usluga radi kreiranja jedinstvenog tržišta za platne usluge na nivou Evropske unije. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Kovačević. Ovim smo završili raspravu. Da li predstavnici predlagača žele da iskoriste pravo na završnu riječ? Zahvaljujemo gospodinu ministru Žugiću, gospodinu Fabrisu i gospođi Bošković na učešću u današnjoj raspravi. Podsjećam da ćemo se o Prijedlogu ovog zakona izjasniti naknadno i da podsjetimo da je rok za podnošenje amandmana danas do kraja rasprave po ovoj i ostalim tačkama koje ćemo danas raspravljati. Sada prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o zaštiti potrošača. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Vladimir Kavarić, ministar ekonomije i Zoran Perišić, pomoćnik ministra. Izvjestioci odbora su: Veljko Vasiljević, Zakonodavnog odbora i Almer Kalač, Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi dati dopunsko obrzaloženje? Ministre Kavariću, izvolite.
  • Zahvaljujem. Dame i gospodo, Donošenje ovog propisa nakon usvajanja Zakona o potrošačkim kreditima predstavlja dalje unapređenje politike zaštite potrošača u Crnoj Gori, kao i ispunjenje obaveza preuzetih u postupku pristupanja Crne Gore EU. Predlog zakona o zaštiti potrošača predstavlja svojevrsnu kodifikaciju u oblasti zaštite prava potrošača a opet u skladu sa ustavnim opredjeljenjem Crne Gore. Iako objedinjava osnovna prva potrošača po prirodi stvari određene odrede o zaštiti potrošača se nalaze u velikom broju nekih drugih zakonskih akata i propisa. Najpoznatiji primjeri zakonskih određenja gdje se još reguliše problematika zaštite potrošača. odnosno Zakon o obligacionim odnosima, o unutrašnjoj trogivni, o elektronskoj trgovini, o opštoj bezbjednosti proizvoda, o tehničkim zahtjevima proizvoda i ocjenjivanja usaglašenosti i dalje, Zakon o bezbjednosti hrane, Zakon o bankama, Zakon o elektronskim komunikacijama i drugi. U pripremi ovog zakona pošlo se od pravne tekovine EU što će u značajnoj mjeri rezultirati da potrošači u Crnoj Gori imaju isti nivo zaštite svojih prava kao građani EU. Napominjemo da je ovaj zakon usaglašen i da je ovaj zakon koji se pred vama nalazi usaglašen sa 10 potrošačkih direktiva EU. Precizno, najznačajnija novina odnosi se na, preciziranje definisanja obaveza trgovaca prilikom prodaje proizvoda izvan njegovih poslovnih proizvoda kod ugovora zaključenih na daljinu, ugovora o finansijskim uslugama zaključenim na daljinu takođe kao i ugovor o turističkim uslugama, zatim novi način uvođenja reklamacije i garancije i mogućnosti reklamacije polovnih proizvoda, dvojno isticanje cijena kod određenih vrsta proizvoda. Znači, prodajna cijena i cijena po jedinici mjere, dalje, uvodjenje obaveze trgovcima da kod prodajnih pogodnosti u slučaju kada je procenat umanjenja cijena dat u rasponu najveći procenat umanjenja na početku sniženja, odnosno rasprodaje moraju utvrditi za najmanje 1/5 vrijednosti svih proizvoda na sniženju, odnosno rasprodaji. Pravo na naknadu štete nastale upotrebom neispravnog proizvoda, preciziranje nepoštenih odredbi ugovorima i nepoštovanje poslovne prakse, uključivanje lokalne uprave u politiku zaštite potrošača. Posebna pažnja je usmjerena na efikasna pravna sredstva koja se daju na raspolaganje potrošačima i organizacijama zaštite potrošača, kao i državnim organima nadležnim za nadzor nad sprovodjenjem ovog zakona, naročito kroz mogućnost podnošenja kolektivnih tužbi, van sudskog rješavanja sporova i znatno preciznijih ovlašćenja nadležnih inspekcija u postupku vršenja inspekcijskog nadzora. Predviđena je strožija kaznena politika u odnosu na postojeći zakon, tako da će se kazne za najteže prekršaje moći izricati i u iznosu i do 40.000 € čime će se doprinijeti smanjivanju kršenja prava potrošača kao slabije ugovorene strane. U postupku izrade zakona sprovedena je javna rasprava u toku koje su održana tri okruga stola, konkretno u Bijelom Polju, Baru i Podgorici, a značajan broj primjedbi pristiglih tokom javne rasprave je prihvaćen i time su postale i sastavne odredbe teksta koji se nalazi u Predlogu zakona. Što se tiče uvodnog dijela sa ovim bih završio. Poštovani predsjedavajući, ujedno se izvinjavam ukoliko budem morao da ranije napustim, jer nekoliko puta se mijenjala dinamika rada Parlamenta, prilagodjavao sam dnevni red ovome što je danas bilo predvidjeno u 1 sat, medjutim, zbog kašnjenja unaprijed se izvinjavam što ću morati da napustim. Hvala.
  • Hvala i vama. Da li izvjestilac Odbora želi riječ? Ne javlja se niko za riječ. Idemo sa uvodnim izlaganjima sa predstavnicima poslaničkih klubova. Počećemo od manjih ka većim. Kolega Almer Kalač, a nakon njega kolega Andrija Popović. Almer Kalač u ime Kluba Bošnjačke stranke, a kolega Popović u ime Kluba četiri partije. Izvolite, kolega Kalač.
  • Hvala vam, potpredsjedniče Mustafiću. Uvaženi ministre, uvaženi građani Crne Gore, Ovim predlogom zakona u dobroj mjeri poboljšana je zaštita potrošača. Do sada je ta zaštita nedostajala ne nepostojanjem zakona već time što nije primjenjivan ili je selektivno primjenjivan. Iako se zakon koji je trenutno na snazi primjenjuje već četiri godine naši gradjani nijesu dovoljno informisani o benefitima koje im on pruža. Dobro je da ćemo usvojiti jedan ovakav zakon jer on na nov način reguliše pitanje zaštite i ostvarivanje prava potrošača. Takodje, usvajanje ovog predloga zakona je predvidjen nacionalnim program za integraciju Crne Gore u EU. U skladu sa članom 78 Zakona o potvrdjivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, uskladjivanje standarda zaštite potrošača jedan je od prioritetnih obaveza Crne Gore na putu ka EU. Analizirajući ga imam potrebu da se osvrnem na neke članove. U dijelu isticanja cijena, odnosno pridržavanja istaknutih cijena u članu 13 stoji da je trgovac dužan da se pridržava istaknutih cijena. Imamo bezbroj primjera da je jedna cijena istaknuta na proizvodu dok je prilikom naplate na kasi ta cijena veća. Do sada ne postoji ni jedan slučaj da je ta cijena prilikom naplate bila niža. U dijelu ispunjenja ugovora član 19 trgovac je dužan da potrošaču za kupljeni proizvod izda jasan, razumljiv i lako čitljiv račun na crnogorskom jeziku u skladu sa zakonom. Na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet kada smo razmatrali ovaj predlog zakona članovi Odbora su dali sugestije a predstavnik predlagača prihvatio da se izdavanje računa ne vrši samo na crnogorskom nego i na jezicima u službenoj upotrebi. Ovdje ne vidim tu izmjenu. U članu 22 stav 2 stoji: "U neto masu robe ne smije se uračunavati težina materijala za pakovanje". U praksi je druga priča, da li je u pitanju gajbica za voće ili papir za pakovanje mesa i drugih proizvoda ili neka druga ambalaža, trgovci obavezno uračunaju u neto masu proizvoda. Član 30 akcijska i promotivna prodaja, definisano je na koji način akcijska prodaja može biti organizovana, kada počinje, koliko traje i kada se završava. U praksi trgovci nakon akcijske prodaje ne uklanjaju obavještenja o akciji a robu ne prodaju po sniženim cijenama. Najčešće su te akcije, govorim o prehrambenim proizvodima, organizovane da se rasproda roba kojoj ističe rok, trajanja tog dana ili nekog od narednih dana. Trgovci o tome ne obavještavaju kupce. Kupci su u velikoj mjeri nezaštićeni prilikom kupovine automobila. Imamo veliki broj slučajeva da građani prije kupovine automobila sa saobraćajnom dozvolom podju u područnu jedinicu MUP-a, dobiju odgovore da je automobil regularan, a onda nakon mjesec, dva, ili godinu dana, ta ista policija oduzima auto kao neregularno vozilo. Ovo se naročito dešava nakon prelaska granice. Kako je onda taj automobil mogao biti registrovan u Crnoj Gori? Posebna priča je kvalitet goriva koji je često uzrok kvarova na automobilima. Postavljam pitanje da li je nekad neki vlasnik naplatio štetu nastalu zbog lošeg kvaliteta goriva. Slaba je i zaštita korisnika finansijskih usluga od izuzetno visokih mogu slobodno reći zelenaških kamata. Ova grupa građana je najveća u Crnoj Gori i treba je i te kako zaštititi. S ovog mjesta pozivam gradjane da koriste svoje pravo i prijave zloupotrebe, ali pozivam i Ministarstvo ekonomije da učini sve što je potrebno kako bi se ovaj zakon primjenjivao i ne bi se primjenjivao selektivno. Do sada je jedan dio inspekcijskih službi radio u korist trgovačkih kuća a ne u korist potrošača. Kaznena politika je bila takva da se trgovcima mnogo više isplatilo da plate kazne a nastave sa prekršajima. Očekujem da se takva praksa prekine. Pozivam građane da obrate pažnju na rok trajanja prehrambenih proizvoda koje kupuju jer je česta pojava da ti proizvodi, odnosno datum proizvodnje i rok trajanja na tim proizvodima budu tretirani kozmetičkim ili nekim drugim sredstvima tako da datum proizvodnje i rok trajanja ne budu jasno vidljivi ili ne postoje. Mi ćemo podržati ovaj predlog zakona. Hvala.
  • Hvala, kolega Kalač. U ime Kluba Liberalne partije, Force, Hrvatske građanske inicijative i Demokratske partije obratiće nam se kolega Andrija Popović, a nakon njega u ime Kluba Pozitivne Crne Gore koleginica Azra Jasavić. Izvolite, kolega Popoviću.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore i crnogorske dijaspore, poštovani predstavnici Vlade, Važeći zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine ima mnogo nedostataka, predlagač ih je uočio ali nedovoljno. Liberalna partija je dostavila devet amandmana koji će u mnogome popraviti prijedlog i nadam se biti usvojeni.Gradjani moraju biti obaviješteni o sadržaju proizvoda koje kupuju i koriste za svoju ishranu ili kojima se služe prilikom uzgoja domaćih životinja ili im služe za prihranjivanje biljnog ili životinjskog svijeta čijim se uzgojem bave. Posebno moraju biti obaviješteni o mogućem sadržaju genetički modifikovanih organizama u proizvodima koji se plasiraju na tržištu Crne Gore. Genetski modifikovani organizmi predstavljaju jedan od akutnih problema u ishrani modernog čovjeka, jer svojim sadržajem ne odgovaraju kvalitetu koji je podesan za ljudsko zdravlje, već naprotiv, na osnovu čitavog niza naučnih dokaza, potvrđuje se njihov negativan uticaj na čovjeka. To je primarni razlog zbog kojeg na svakom proizvodu mora biti jasno istaknuto obavještenje o sadržaju GMO. Evidentan je primjer da se umjesto štampanih često koriste obavještenja o robi ispisana rukom, pri čemu rukopis nikad ne može imati čitljivost i razumljivost kako to ima tekst koji je štampan, ima bolju prezentaciju i prikaz, posebno kad se radi o robama koje su iz grupe specifičnih i namjenskih, pa se potrošač često dovede u zabludu u pogledu osnovnih informacija o proizvodu. Takođe je praksa da se obavještenja, posebno ona o proizvodima za ishranu ispisuju na jezicima nama bliskih naroda koji u sebi imaju specifične izraze i mogu da dovedu potrošače u zabludu dajući mu nerazumljivu ili pogrešnu informaciju. Zato je sasvim logično i očekivano da jezik na kojem se pišu obavještenja i sva ostala dokumentacija koja prati proizvode usluga, bude isključivo na crnogorskom jeziku. Kada se radi o znakovnom jeziku za slabovide osobe, suvišno je da elaboriramo kolike i kakve probleme imaju ove osobe kada žele da saznaju nešto o proizvodu ili usluzi koju žele da kupe, to je skoro nemoguća misija, jer ni na jednom proizvodu u Crnoj Gori nema nijedne riječi koja je prilagođena slabovidim osobama i ta praksa se mora promijeniti i ove osobe dovesti u ravnopravan tretman sa ostalim potrošačima. Praksa sa dosadašnjim načinom isticanja cijena se pokazala kao loša i često obmanjujuća po potrošača, kako zbog slabo istaknute cijene, ispod ili iznad proizvoda, tako i zbog čestog premještanja proizvoda sa jedne police na drugu, pri čemu se ne mijenja i cijena koja se nalazi ispod ili iznad proizvoda, kao i tokom izmjene postojećih cijena. Kod proizvoda koji su izloženi na policama sličnih su imena i performansi, potrebno je specijalističko znanje da bi se utvrdile cijene jer su permutacije skoro neminovne. Problem eskalira kad se tek na kasi utvrdi da cijena koja je bila postavljena oko proizvoda nije njegova cijena, već da se radi o većoj cijeni. Ovo prouzrokuje pogrešnu informisanost potrošača, posebno kad su u pitanju starije osobe, đeca, ili osobe sa slabijim vidom. Prihvatanjem amandmana Liberalne partije taj problem bi bio riješen, jer bi odštampana cijena bila istaknuta na svakom pojedinačnom proizvodu i ne bi se potrošači mogli dovesti u zabludu u pogledu visine istaknute cijene, odnosno koštanja pojedinih roba i usluga. Dalje, na tržištu Crne Gore se mora obezbijediti sigurnost nabavke rezervnih djelova po isteku garantnog roka, jer smo svjedoci da usljed penetracije nepoznatih proizvoda, nepoznatog kvaliteta kojim je naše tržište preplavljeno, potrošači nemaju sigurnost da će kupljenu robu biti moguće servisirati po isteku garancije, na način što će se precizno definisati period u kojem su trgovci obavezni da obezbijede servis i rezervne djelove, ovaj problem se eliminiše i ostavlja potrošačima dovoljno prostora da u skladu sa svojim preferencijama mogu kupovati proizvode, posebno one čija je vrijednost veća i čiji su mogući kvarovi izraženiji. Obmanjujuća ili zavaravajuća ambalaža su česta pojava u trgovinama đe se u velikim pakovanjima pakuju mali proizvodi stvarajući na taj način iluziju njihove lažne veličine i privlačeći potrošače da kupe takav proizvod nesvjesno prihvatajući obmanu. Završavam. Ovo je problem koji je bio prisutan i u razvijenijim tržišnim sistemima SAD i EU koji je, međutim, zakonskim propisima, skoro u potpunosti eliminisan i obezbijeđen ambijent za realnu trgovinu. Prijedlogom zakona potrebno je obuhvatiti zaštitu potrošača u sektoru propagande i oglašavanja iz razloga što posredstvom elektronskih ili štampanih medija potrošači su svakodnevno izloženi uticaju različitih poruka koje dovode do njihove zablude u pogledu efikasnosti reklamiranih proizvoda i usluga, dovodeći potrošače u situaciju da kupuju nešto za čime nemaju potrebe ili želje. Naravno, ima tu još toga, kad bude rasprava u pojedinostima Liberalna partija će amandmanski djelovati na to. Samo da kažem da, u zavisnosti od prihvatanja pojedinih amandmana Liberalne partije, ćemo se izjasniti, odnosno da li ćemo podržati Prijedlog zakona. Hvala vam.
  • Hvala i vama, kolega Popoviću. Koleginica Azra Jasavić je na redu u ime Kluba Pozitivne Crne Gore, a nakon nje koleginica Draginja Vuksanović u ime Kluba Socijaldemokratske partije. Izvolite, koleginice Jasavić.
  • Zahvaljujem. Poštovane kolege, poštovani predstavnici Vlade, poštovani građani, U svom dosadašnjem radu uvijek sam se opredjeljivala između prava i politike. U sudnici sam uvijek govorila u ime prava, a kada pripremam govore, pripremam ih kao pravnik, ali kada dobijem priliku da govorim, želim da govorim kao političar. Ovo iz razloga što je ova tema vrlo interesantna za građane, vrlo interesantna i za mene lično. Želim da kažem da su dobri poslovni običaji i standardi, evropski standari stanovali u ovoj oblasti u Crnoj Gori sve do dolaska ove vlasti. Ova vlast je sve evropske standarde 90-tih i samu Evropu udaljila od Crne Gore, pa je, kada je uvidjela sve greške i propuste u svom ponašanju, zajedno sa Evropom koja je shvatila da se mora vratiti na ovaj prostor odlučila da se na izvjestan način prilagodi evropskim standardima. Zato mi govorimo o zakonu koji će donijeti benefite. Ovo govorim iz razloga što su neki od nas odrastali u trgovačkim porodicama koje su više vjekova uspješno poslovale i to i u turskom vaktu, i u vaktu kralja Nikole, knjaza Nikole, i u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i u vrijeme Titove Jugoslavije, sve do vremena dok se vi nijeste pojavili. Poznajem trgovce koji na žalost više nisu među živima, ali za to ste vi vrlo vrlo živi, čija je riječ bila jača od zakona. Ti trgovci više ne postoje i nisu više među živima, ali su vaspitavali neke od nas koji su spremni da vam kažu da ste mogli da imate ove standarde sve da nas niste vodili pogrešnom politikom, sve od 90 - tih pa do sada. Građani Crne Gore nisu dužni da slušaju samo političke priče. Oni su tu da čuju od prosperitetnih, onih koji znaju i umiju, i mogu, i hoće da ovaj zakon donosi za njih benefite i zahvaljujući isključivo našim pristupnim pregovorima i zahvaljujući isključivo Evropskoj uniji, a ne vama. Građani treba da znaju da ovaj zakon ne ograničava, izvinite, meni je zaista žao što ministar nije tu, vas ne poznajem, ali sam inspirisana Vladom i njenom djelatnošću i nećete mi zamjeriti da ja govorim kao političar, i to kao opozicioni političar, koji ima argumente zašto govori ovo što govori. Želim samo da kažem da građani treba da znaju da ovaj zakon ne ograničava njih u primjeni drugih prava koja imaju po ostalim zakonima. Zakon o obligacionim odnosima je supsidijarne prirode, što znači da sve ono što ovaj zakon reguliše primjenjuje se ovaj zakon, Zakon o obligacionim odnosima, kao i mnogi drugi zakoni koji regulišu ovu oblast. Treba građani da znate da se ne možete odreći prava koje vam ovaj zakon garantuje i da su ništave sve one pravne odredbe kojima vi dogovorite da se neće primjenjivati ovaj zakon. Treba da znate da i u izboru slučajno stranog prava, ova prava koja se garantuju ovim zakonom, uvijek stoje na raspolaganju. Treba da znate da imate pravo na detaljnu informaciju o deklarisanim proizvodima, te informacije moraju biti čitke, jasne, kao i cijene. Cijena takođe mora biti na taj način postavljena. Ono što je danas, čini mi se, malo ko pomenuo to je vaše pravo da podnesete prigovore. Prigovore na kvalitet proizvoda, na trgovački dio posla, i pri tom vodite računa poštovani građani o rokovima koji su propisani u članu 48 i 26. Treba da znate da su trgovci obavezni na vidnim mjestima da postave obavještenje o tome na koji način dostavljate prigovore. Treba da znate da su trgovci dužni u roku od osam dana da vam dostave odgovor na prigovor. Ukoliko vam ne dostave možete se obratiti nadležnim inspekcijama, ali kakve su nadležne inspekcije, s obzirom da su zarobljene institucije ove države, ne znam da li ćete moći da ostvarite prava po ovom zakonu dok se vlast ne promijeni. Treba da znate, takođe, da se u slučaju ne postizanja dogovora, možete obratiti nadležnim inspekcijama koje su vas dužne uputiti na sudsku ili vansudsku zaštitu.Treba da znate da imate pravo da zaštitite svoja kolektivna prava. Ne možete vi da podnosite tužbe, mogu javno pravni subjekti i ovlašćene organizacije. Možete takođe tražiti naknadu štete. Možete i vansudski postići dogovor i to pred Odborom, važno je to da znate, s ovim završavam, pred Odborom za vansudsko rješavanje potrošačkih sporova koji je nezavisan organ pred Privrednom komorom i to će vam smanjiti troškove postupka, znači ne samo smanjiti nego i postupak učiniti efikasnijim. Žao mi je što ne mogu još duže da se obratim i da vam kažem šta sve imate pravo, ali dok se institucije ne oslobode i vlast ne promijeni, vaša prava će biti samo na papiru. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, koleginice Jasavić. Koleginica Draginja Vuksanović iz Kluba SDP-a, a nakon nje kolega Obrad Gojković, u ime Kluba SNP-a.
  • Uvaženi predsjedavajući, uvaženi predstavnici Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je jedan veoma važan tekst zakona koji štiti naše građane u dijelu njihovih prava potrošača i njih kao samih potrošača. Ono što je rekao uvaženi ministar ovo je neki redovan slijed onog zakona o potrošačkim kreditima, samo što za razliku od prethodnog zakona koji u dijelu nekih bitnih odredbi nije bio preciziran na adekvatan način, ovaj zakon je preciznije i detaljnije urađen. Ja bih sada željela istaći dobre momente u ovom zakonu koji čine po nama iz Socijaldemokratske partije, zaista težište ovog zakona, ali bih istovremeno ukazala i na neke pravne nejasnoće koje su prisutne u istom. Specifična nova odredba ona koja zabranjuje oglašavanje rasprodaje ukoliko se ne radi o slučaju da trgovac prestaje sa trgovinom u radnji, ili trgovinom sa određenom vrstom robe. I u tom dijelu smatramo da je to zaista jedna značajna odredba zakona koja otklanja svaku eventualnu mogućnost zloupotreba u tom dijelu rasprodaje. Novim zakonom, a u skladu sa direktivom Evropske unije, oslobađa se potrošač obaveze da dostavi račun prilikom reklamacije robe. Konačno će, znači, naši potrošači biti u mogućnosti da reklamiraju robu sa kojom nisu zadovoljni, to su one robe koje u pravom smislu riječi imaju određeni materijalni nedostatak, i u tom smislu postoje posebne odredbe zakona koje štite potrošača, što upravo znači zaštita od materijalnih nedostataka određene robe ili stvari. Smatramo da se na drugi način može dokazati kupovina robe, to može biti ugovor o prodaji, ili garantni list, ili na neki drugi način, ali ne postoji razloga da se ne dopusti potrošaču da reklamira robu i bez računa. Ono što je značajno jeste takođe da prodavci polovnih automobila, auto djelova, guma, tehnike i druge polovne robe ubuduće će prema novom zakonu morati da daju garanciju za te proizvode. Mi u Socijaldemokratskoj partiji smatramo da taj rok može biti kraći od dvije, ali nikako od godine dana. Znači, ti trgovci sada će morati da daju garanciju, iako prodaju polovnu robu, čime se štite oni građani koji možda nisu u prilici finansijskim mogućnostima da kupe proizvod koji je nov, a mogu da kupe polovnu robu. Takođe, značajno je u dijelu zaštite potrošača, uvođenje kolektivne tužbe, kojom se podrazumijeva da sve institucije i organizacije koje se bave zaštitom potrošača, kao i sami potrošači, mogu se obratiti tim institucijama i tražiti zaštitu svojih prava. Što se tiče izvjesnih pravnih nejasnoća na koje sam ukazala na samom startu svog izlaganja, zanima me da mi odgovoriti, član 92 forme ugovora, ugovor iz člana 89 ovog zakona, zaključuje se u pisanoj formi, pa stoji zarez, na papiru ili nekom drugom potrošačko dostupnom trajnom mediju. Smatramo da je dovoljno reći u pisanoj formi, a ako smatrate da treba da odvojimo tu pisanu formu od elektronske forme, onda treba naglasiti "Ugovori se zaključuju u pisanoj formi, na papiru". To je potpuno suvišno jer pisana forma podrazumijeva papir jer elektronska forma znamo da je to kompjuterska forma. Ono što me malo začudilo, samo mi nemojte molim vas, kao na prethodnom zakonu, da mi kažete da je to iz direktive Evropske unije, jer ima nejasnoća izvjesnih, ja smatram da iako postoji direktiva Evropske unije koju mi želimo da ispoštujemo i implementiramo u naše pravo, da to ne znači da ne možemo da im ukažemo na neke stvari koje pravno ne mogu da stoje, a to je naslov. Možda je trebalo samo oblikovati drugačije, postaviti, evo sad ću reći. Član 96, kaće se "Način korišćenja prava na jednostrani raskid ugovora". Jednostrani raskid ugovora, kad imamo ugovor kojim se predviđaju prava i obaveze ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana ne ispuni obaveze iz tog ugovora, pravna posljedica tog ugovora može biti raskid ugovora. Pa idemo dalje, naknada štete, itd. Ali, kada govorimo o načinu korišćenja prava na raskid ugovora, ne možemo poistovjetiti korišćenje nekog prava u smislu sublimiranja same suštine nekog prava zajedno sa jednostranim raskidom ugovora koji je pravna posljedica neispunjenja obaveze ugovorom. Znači, smatramo da u tom dijelu treba to preciznije definisati i ne koristiti ovaj termin "način korišćenja". Što se tiče sporednih ugovora, imamo član 100 "Prestanak sporednog ugovora". Ja se izvinjavam, ali meni kao pravniku i kao poslaniku, nije jasno što znači stav 2. Sporedni ugovor je ugovor na osnovu koga potrošač stiče pravo na usluge koje su povezane sa ugovorom, o vremenski podijeljenom korišćenju. To mi nije jasno. Ili, s drugim ugovorom o dugotrajnom turističkom proizvodu, ako je pruža trgovac ili treće lice na osnovu ugovora između trgovca i trećeg lica. Očigledno je da su ovdje upotrijebljeni termini koji nisu jasni, odnosno ja vidim, mislim da je ovdje u pitanju prevod, da je prevod u pitanju ili postupajući po tim direktivama i da to nije na adekvatan način objašnjeno. Znači, mene interesuje da mi objasnite šta znači "vremenski podijeljeno korišćenje" i šta znači "dugotrajni turistički proizvod na ovom mjestu". Nekako mi se ova dva termina ne uklapaju u ovaj stav 2. Ja ovaj stav 2 baš nisam razumjela. I sugestija Socijaldemokratske partije bila bi uvođenje člana koji bi odgovarao članu 14 hrvatskog zakona o zaštiti potrošača, pa ćemo vam mi dostaviti da vidite kako se u dijelu ambalaže štiti zaštita potrošača kroz izvjesna četiri stava. Eto, možemo sve vidjeti, ovako da vam to predložim, mislim da bi to bila ovako značajna sugestija. Zahvaljujem. Socijaldemokratska partija će podržati ovaj zakon.
  • Hvala, koleginice. Imalo je koristi produženje ukoliko Vlada, normalno, to primi k znaju i to sprovede, u što nijesam baš toliko siguran. Kolega Gojković ima riječ, neka se pripremi kolega Adrović.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane kolege, Pa svakako da će SNP podržati jedan ovakav zakon u cilju zaštite potrošača i cilju zaštite svih nas. I ako pogledamo istorijski razvoj ove problematike od 1972. godine, kada je formirana komisija u Sjedinjenim Američkim Državama i pripojena administraciji kao drugom dijelu sistema, pa do 73.godine Povelje Evropske zajednice tadašnje i Rezolucije Ujedinjenih nacija 85. godine, dolazimo do stanja danas u Evropskoj uniji gdje se ta oblast mnogo brže, u oblasti pravosuđa, razvija nego druge oblasti. Imamo oko 80 presuda Evropskog suda pravde u problematici zaštite potrošača i to je nešto što će Crna Gora morati da primjenjuje. To je proizvelo i posljedice po države da moraju da prave zakone o zaštiti potrošača, da moraju da mijenjaju standarde u politici tržišta i cijena, i na kraju da formiraju organizacije potrošača kao nevladine organizacije koje bi na adekvatan način štitile potrošače. Ono što SNP danas smatra aktuelnim u ovom momentu je svakako da treba u pojedinim oblastima donositi posebne zakone za zaštitu potrošača. Tako, trenutno u našem fokusu u Socijalističkoj narodnoj partiji je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Prije svega o ovoj problematici koja je nastala oko vezivanja kredita za Švajcarske franke, i to je nešto što je naš fokus i mi ćemo vrlo brzo predložiti rješenja. Žao mi je što ovaj zakon ne prati statistika. Da je prati statistika vidjeli bi da je u regionu, recimo, bilo osam puta manje povlačenja sa tržišta sumnjive robe, da su mnogo veći broj prekršaja, zatvaranje radnji itd. Ali, da ne gubim vrijeme, mislim da je statistika trebala da bude u obrazloženju i da vidimo šta smo do sad uradili. Mene ova oblast prvenstveno interesuje sa jednog aspekta. Ko je vlasnik kapitala koji pruža usluge potrošačima? Ako vidimo, znači tu se vide neke bitne razlike. Ako je vlasnik kapitala privatnik, imamo jedno kršenje, takozvano pojedinačno kršenje prava potrošača i tu možemo da nađemo ovo što je navedeno u zakonu, monopol i obmane, agresivnost, neuredno i nepošteno poslovanje. I mi to možemo da prepoznamo iz svakodnevnog života, samo da se podsjetimo onih agresivnih kampanja za prodaju usisivača itd, obmana za lijekove, i biće nam jasno o čemu se radi. Međutim, zbog kratkoće vremena preći ću na ovaj drugi veliki problem, to je kada je vlasnik kapitala država, kada su to usluge od javnog interesa, kad imamo gdje je vlasnik kapitala država, gdje je skoro sistemsko kršenje prava potrošača. Odmah ću da vam kažem neke primjere koji su vrlo zabrinjavajući. Elektroprivreda ono čuveno, računi za struju gdje su, ukradenu struju plaćali redovni potrošači itd. Ali, to je nešto što je dobro poznato javnosti. Pitaću vas za jedan drugi problem. Nedavno je Elektrodistribucija svojim urednim platišama dala povoljnosti preko jednog velikog trgovačkog lanca u vidu 4% popusta. Postavljam pitanje, da li je to zakonski posao, s obzirom da je vlasnik kapitala država? Na koji način je obavljena ta transakcija, taj posao i kako je baš taj trgovački lanac dobio taj posao? Tu prvo imamo, da li je to bio posao direktna neka pogodba ili je to bilo prebijanje dugova za struju? Na taj način jedna velika kompanija u državnom vlasništvu prisiljava građane da kupuju u jednom trgovačkom lancu, i pravi monopol u odnosu na druge trgovačke lance. Da li je neko o tome razmišljao i da li je to neko analizirao? Mislim da bi bilo interesantno dati odgovor na to. Drugi veliki problem po meni, govorimo o direktno problemima to je recimo Montenegro Airlines koji je u državnom vlasništvu 55 miliona gubitka, direktor za jedan mjesec 10 hiljada plate, najskuplje karte u regionu, nemamo low cost kompanije. Jednostavno potrošači su zakinuti u potpunosti za svoja prava i sve se to lomi na kraj, bez obzira da li je taj direktor dobio redovnu platu dvije hiljade i nešto pa neke komisije, je li tako, a sve to na kraju ide na uštrb potrošača. Treća stvar, zdravstvene usluge. Svi znamo odnos državnih, privatnih, upućivanje iz državnih u privatne i sve te neregularnosti koje se dešavaju. Kada vidimo ovaj državni kapital kao kršilac prava potrošača, onda se pitamo šta je rješenje toga problema. Ono što se uvijek spominje to je privatizacija. Ako privatizujemo Elektroprivredu, komunalne djelatnosti itd, iako imamo iskustvo koje smo do sada radili sa privredom, sa turističkim kompanijama, sa KAP-om itd, moramo se zapitati kao građani kako će izgledati naš život i kako ćemo biti tretirani kao potrošači u budućem periodu. Sigurno je to nešto što vrlo zabrinjava i u momentu imamo državani kapital koji krši naša prava, a sjutra u slučaju privatizacije na osnovu ugovora kakvi su bili do sada i kakva iskustva imamo, imaćemo još veći problem da ćemo biti taoci privatnog kapitala koji će nam određivati cijenu vode, struje, otpada itd. Smatram da je rješenje ovog problema prije svega u izborima, jer ova vlast je do sada pokazala da ne zna da gazduje imovinom ove države i da nas je sve uvalila u velike probleme. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Gojkoviću. Posljednji u ovom prvom krugu, kolega Adrović. Izvolite.
  • Hvala, uvaženi potpredsjedniče. Uvažene kolege poslanici, poštovani građani, Zakonom o zaštiti potrošača vrši se dalje unapređenje i reforma crnogorskog Zakona o zaštiti potrošača kao i proces usklađivanja sa propisima Evropske unije. U prvom dijelu ovog zakona date su osnovne odredbe o novom načinu regulisanja pitanja zaštite i ostvarivanja prava potrošača pri kupovini i drugim oblicima prometa proizvoda na tržištu. Ovim zakonom se ne ograničavaju prava potrošača koje imaju na osnovu drugih zakona iz obligacionog prava. U članu 4 ovog zakona stoji da se potrošač ne može odreći prava koje ima ovim zakonom. Odredbe ugovora između potrošača i trgovca koje su suprotne odredbama ovog zakona i na štetu su potrošača, ništavne su. U ovom dijelu definisana su i druga prava potrošača. U drugom dijelu ovog zakona uređuje se najveći dio materije ovog Predloga zakona. Ovim zakonom definisane su osnovne odredbe o prometu proizvoda. Informisanje o proizvodima objašnjeno je detaljno u članu od 7 do 10 ovog zakona, koje podatke je trgovac dužan da pruži potrošaču prilikom stavljanja robe u promet. U članu 7, stav 4 stoji da je zabranjeno isticanje neistinitih podataka o robi. U praksi danas imamo drugačijih slučajeva gdje imamo istaknute podatke o kvalitetu robe koji ne odgovaraju u stvarnosti tim podacima. Prema tome, inspekcijski organi bi morali mnogo veću pažnju da posvete da se primijeni ovaj zakon. Ovim zakonom uređeno je definisanje pitanje cijena, cijena proizvoda koji se prodaju ili nude na prodaju moraju biti označeni čitko, jasno, razumnjivo i lako uočljivo za potrošača. U ovom dijelu detaljno je objašnjeno sve što je trgovac obavezan u ovom dijelu zakona. Posebno je značajna odredba člana 14, stav 2 kojim se želi osigurati istinito informisanje potrošača, spriječiti obmanjivanje potrošača trgovaca prilikom organizovanja prodajnih pogodnosti koje su prisutne na tržištu. Definisane su i druge obaveze trgovca prema potrošaču kao što su ispunjenje ugovora, upoznaju sa svojstvima i karakteristikama proizvoda uključujući pokazivanje izdavanja računa, obaveza u slučaju davanja popusta potrošačima i drugo. Obaveza trgovca da najkasnije u roku od osam dana odgovori na prigovor potrošača. Ovim zakonom definisane su prodajne pogodnosti. Prodajnim pogodnostima smatraju se prodaja ili nuđenje proizvoda pod povoljnim uslovima u odnosu na njihovu redovnu i prethodnu ponudu. U članu 28, stav 2 definisano je da je trgovac dužan da se pridržava utvrđenih i istaknutih uslova prodajnih pogodnosti. Mi danas u praksi imamo da prodajne pogodnosti nijesu istaknute, nego onog trenutka kada potrošač krene da napušta prodajni objekat ili trgovački lanac, trgovac mu nudi određene prodajne pogodnosti. Mislim da bi tome trebali stati na kraj, i da u skladu sa ovim zakonom te prodajne pogodnosti bi morale biti vidno istaknute. Definisane su i obaveze trgovca pri pružanju usluga od javnog interesa. Trgovac je dužan da prije početka pružanja usluga od javnog interesa upozna potrošača sa promjenom cijena i drugim uslovima najkasnije 30 dana prije početka njihove primjene. U ovom zakonu definisana je obaveza trgovca da isporuči proizvod koji je saobrazan ugovoru i garancije. Trgovac treba da garantuje za svoju robu bez posebnih izjava. U slučaju da se desi da isporučeni proizvod nije saobrazan potrošač ima pravo izbora između četiri mogućnosti: opravka, zamjena, smanjenje cijena ili povraćaj uloženog iznosa. Zakonom su definisane obaveze trgovca i potrošača koji ugovor zaključuje izvan poslovnih prostorija. Ovim članom je uređena zaštita potrošača pri zaključenju ugovora izvan poslovnih prostorija. Kako bi se potrošač zaštitio od lakomislenog, brzopletnog preuzimanja ugovornih obaveza kod ovog načina zaključivanja ugovora predviđena je mogućnost potrošača na jednostrano raskidanje ugovora zaključenog izvan poslovnih prostorija trgovca. Da bi prethodno potrošač znao da ima pravo raskida jednostranog ugovora zaključenog izvan poslovnih prostorija trgovac mora dati pismeno objašnjenje o njegovom pravu raskida ugovora i to najkasnije u trenutku zaključenja ugovora. Ovim zakonom štite se potrošači još jednog specifičnog načina zaključenja ugovora na daljinu, dat je pregled zaštite potrošača koji koriste finansijske usluge. Zakonom se uređuje zaštita potrošača u turističkom sektoru prilikom zaključenja ugovora o dugotrajno turističkim proizvodima. Samo pola minuta potpredsjedniče. Zakonom se definiše pojava nepoštovanja odredbi u potrošačkom ugovoru, kao primjer se navode nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru. Ovim zakonom obrađuju se i druge oblasti kao što je nepoštena poslovna praksa, zaštita prava potrošača, imovinsko pravna zaštita, vansudska zaštita, obraćanje i pregled zaštite potrošača. Međutim, s obzirom da se značajno unapredjuju prava potrošača ovim zakonom, ovaj zakon ću podržati. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Adroviću. Prelazimo na drugi krug razmatranja ovog nacrta. Riječ ima koleginica Drobnjak. Izvinjavam se, onda ću ja vama postaviti takodje. Interesuje me u kojem stepenu vi mislite da je ovaj zakon u potpunosti usaglašen? Da li je dobra ova korelaciona tabela i da li taj Akcioni plan uz tu korelacionu tabelu je do kraja života? Sjećate se onih polemika dok sam bio u tom Odboru za evropske integracije, sada će zakone pratite i matični odbor i Odbor za evropske integracije. Nadam se da će ta kontrola dolaziti svake godine. Što ste napravili i koliko ste implementirali tako da se penjemo stepenicama. Ovo je jedna izuzetno ozbiljna i zahtjevna oblast kada je u pitanju pridruživanje Evropskoj uniji. Izvolite.
  • Hvala, gospodine predsjedavajući. Poštovani poslanici, poštovani građani, Pokušao bih da objedinim odgovore na neka pitanja koja su postavljena u toku današnje rasprave. Činjenica, prije svega da kažem, da se ne radi o prvom zakonu nego da se radi već o drugom zakonu, to jest o postojećem Zakonu koji je u primjeni i za kojeg mogu slobodno da kažem da je u punoj mjeri dao svoju opravdanost i da predstavlja jedan kamen temeljac za dalji razvoj ove politike. Kada ovo kažem od odredjenih poslanika bilo je postavljeno pitanje, nemam statističkih podataka, pa bih pokušao da potkrijepim i implementaciju ovog zakona sa statistikom. Uzeo sam statističke podatke za 2012. godinu i za prvih devet mjeseci ove godine i to samo u dijelu nadzora koji je vršila tržišna inspekcija u dijelu politike zaštite potrošača. U periodu 2012. godine trižišna inspekcija je uradila 7.446 kontrola. Napominjem samo u dijelu politike zaštite potrošača. Koliko senzibilitet imamo prema ovoj poilitici, koliko smo opredijeljeni da ovu politiku na pravi način uvedemo u Crnu Goru govori statistika kako vodimo prekršaje iz te oblasti, tako da prekršaje dijelimo po učinjenim prekršajima. Imamo 5.164 prekršaja koji su učinjeni u dijelu cijena, pa se oni dijele da li se radi o proizvodima za koje nije bila istaknuta cijena ili cijena nije odgovarala stvarnoj važećoj cijeni što je bilo danas na dnevnom redu, u dijelu bezbjednosti proizvoda i tako dalje i tako dalje, tako da na kraju imamo recimo da je u toku 2012. godine oduzeto ili stavljeno van prometa 869.000 € vrijednosti robe i da je uradjeno prekršajnih naloga u vrijednosti 735.000 .Za ovu godinu je odradjeno za prvih devet mjeseci 7.897 kontrola, da je oduzeto i stavljeno van upotrebe 1.203 000 eura vrijednosti robe i da je prekršajnih naloga izdato 886.139 eura. Ovo sad samo kažem koliki se značaj daje ovoj politici i na kakv način se vodi statistika u dijelu politike zaštite potrošača. Bilo je postavljeno pitanje vezano kod gospodina Popovića oko amandmana. Te amandmane nijesam dobio. Svi amandmani koji su nam dostavljeni, to su dostavljeni preko Zakonodavnog odbora, koje smo odradili, mislim da je 10 amandmana prihvaćeno i predstavljaju sastavni dio ovog zakona. Moram se izviniti gospodinu Popoviću, te amandmane nijesam vidio, a iz njegovog govora mogu dijelom zaključiti da se taj dio amandmana ne odnosi na ovaj zakon već vjerovatno da se odnosi na Zakon o bezbjednosti hrane ako se radi o nepravilnostima koje se tiču bezbjednosti hrane. Pitanje isticanja cijene, gospodja Vuksanović će se možda nasmijati, to je decidno direktiva rekla kako se ističe i mislim da je sasvim precizno u zakonu rečeno na koji se način ističe cijena, ne znam kako bi to mogli drukčije preformulisati nego to kao što je zapisano u zakonu. Pitanje oglašavanja je pitanje koje je da kažem naš naredni korak u ovoj politici, a to je izrada zakona o oglašavanju koji je nama u programu za početak sljedeće godine. Pitanje koje ste postavili gospodjo Jasavić vezano oko obavještenja i spoznaje potrošača o svojim pravima koje mogu koristiti iz ovog zakona, znači šta smo mogli uraditi u prvom tom koraku, napravili smo javne rasprave po regionima, na taj način pokušavajući da što više ljudi uključimo i da što ljudima kvalitetnije približimo prava koja mogu koristiti iz ovog zakona. Potpuno se slažem sa gospođom Vuksanović, da li ćete putem amandmana ili nekim sastankom za koji se možemo dogovoriti nakon današnje sjednice, preći preko ovih vaših primjedbi i uvažiti eventualno vaše amandmane, tu sam na raspolaganju. Pitanje od gospodina Gojkovića se odnosi na potrošačke kredite. Mi smo taj zakon donijeli sredinom ove godine, Zakon o potrošačkim kreditima koji štiti naše potrošače u dijelu finansijskih usluga i primjer koji je on naveo vezano, koji se odnosi na potrošače koji je da kažem poznat svima, u potpunosti mogu potrošači na osnovu toga zakona sva ta svoja prava da ostvare. Pitanje koje je postavljeno, odnosno konstatacija vezana oko povezivanja Elektroprivrede sa nekim trgovačkim lancima, to nije u ingirenciji ovog zakona. To je ingerencija Zakona o zaštiti konkurencije. Imamo Agenciju za zaštitu konkurencije, neka se napravi prijava i oni će da rade svoj posao. Na kraju, ovaj zakon ne poznaje razdvajanje subjekata na tržištu koji prodaju robu, odnosno pružaju uslugu potrošačima, da li su oni državni učesnici na tržištu ili privatnik. Gospodine Raduloviću, mogu da vam kažem da je ovaj zakon koji danas razmatramo proslijedjen Briselu, da smo dobili pozitivne ocjene prije nekih četiri mjeseca vezano za ovaj nacrt i da je u maksimalnoj uskladjenosti sa postojećim, naglašavam postojećim direktivama. To je jedna materija koja se mijenja malte ne mjesečno, godišnje, tako da se ne bih začudio ako bi u toku sljedeće godine morali da vršimo izmjene ovog zakona za koji se nadam da će biti usvojen.
  • Hvala, gospodine Perišiću. Mi se nijesmo razumjeli očito. Prema ovim dokumentima moram da konstatujem da je kvalitetnija bila prethodna Vlada u odnosu na sadašnju Vladu kada je bio premijer Lukšić. Zašto? Zato što smo mi iz Odbora za evropske integracije izdejstvovali da tabela bude mnogo sadržajnija. Nijesam vama rekao o uskladjenosti samo zakona, nego pridruživanje znači primjena zakona i mora da ide uz ovu tabelu da bi do kraja bila ta takozvana korelaciona tabela. Znači, što je 100% uskladjenost, djelimična uskladjenost, kada će se to uskladiti i kada će se primijeniti. Znači, to je jedna od najbitnijih stvari na čemu insistira Evropska unija. Tako da ću na Kolegijumu da iniciram da ubuduće zakoni i akti koji prate zakone, posebno ovi osnovni zakoni, bazični zakoni, koji tretiraju pojedina poglavlja, čini mi se da je ovo poglavlje XIX ako me pamet i sjećanje ne vara tako 28, u redu, ali je vrlo zahtjevno, tako da ćemo ići sa novom arhitekturom nadajući se da će to još i rezolucija zakuvati, a možda i Zakon o Skupštini, Zakon o Vladi, tako da ćemo kroz zakone i jače nekakve pravne akte tu dinamiku i kvalitet evropskih integracija načiniti boljim. Malo oduzeh vremena, nadam se ne džabe. Da vam kažem, kolege, pošto do kraja godine imamo jedan dinamičan rad, imamo sjednicu već sa dnevnim redom izuzetno obimnim, za ponedeljak 09-og, pa onda najverovatnije premijerski sat, pa onda će ići sjednica oko budžeta oko 23. Što znači moramo završiti ovaj dnevni red sa petkom i glasati u pojedinostima u ponedeljak. Danas je predviđeno da završimo ovu tačku i još dvije tačke, znači, upozorio bih sledeće diskutante da budu ekspeditivni i u sadržajnosti, i u vremenu. Prvi u tome što će to potvrditi u punoj mjeri siguran sam. Koleginice Drobnjak, izvolite. Neka se pripremi koleginica Popović.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani predstavniče ministarstva, Nastaviću kao i potpredsjednik čitajući ovaj zakon kroz, reći ću, oči Evropske unije. Zaštiti potrošača pripada važno mjesto među pravnim područjima harmonizacije zakonodavstva u okviru Evropske unije i taj proces traje već 50 godina. Kakao bi se potrošačima u cijeloj Evropskoj uniji osigurao isti ili sličan nivo pravne zaštite u ostvarivanju njihovih prava usvojen je čitav niz smjernica i drugih pravnih akata. U njima se na potrošača gleda na samo kao na kupca ili osobu koja uotrebljava dobra ili usluge za svoje lične potrebe, nego kao na osobu koju zanimaju razni aspekti društva koji mogu direktno ili indirektno uticati na njega ili nju kao potrošača. Takođe, u njima su prepoznata i osnovna prava potrošača, pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, na zaštitu ekonomskih interesa, na naknadu štete, na obaviještenost i na predstavljenost. Da bi se potrošači osjećali sigurno, da bi im se garantovala ista prava i obaveze u bilo kojoj državi Evropske unije bilo je potrebno ujednačiti postojeće pravne režime o zaštiti potrošača ili stvoriti novi zakonodavni okvir. Koliko je zaštita potrošača važno pitanje u radu Evropske komisije govori i to da je Evropska komisija u oktobru započela savjetovanje sa potrošačima, organizacijama potrošača i preduzetnicima u cilju pronalaženja najboljeg načina za jačanje zaštite potrošača. Skupština Crne Gore je 2007. godine usvojila Zakon o zaštiti potrošača kada je uređeno do tada tek djelimično, mogu reći, incidentno uređenje uočenih problema zaštite potrošača i pokazano postojanje političke volje da se zaštiti potrošača posveti puno više pažnje. Danas je pred nama tekst Predloga zakona o zaštiti potrošača koji je usklađen sa evropskim zakonodavstvom i potvrđenim međunarodnim konvencijama. Zakon je objedinio osnovna prava potrošača, ali po prirodi stvari određene odredbe o zaštiti potrošača se nalaze u drugim zakonima, kao što su Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o izvršenju i obezbjeđenju, Zakon o opštem pravnom postupku, Zakon o parničkom postupku i drugi. Poglavlja Predloga zakona jasno pokazuju ozbiljan pristup normiranju ove oblasti, to su: zaštita ekonomskih interesa potrošača, nepoštena poslovna praksa, zaštita prava potrošača u okviru koje je razmatran kolektivni interes potrošača i imovinsko pravna zaštita, onda poglavlje sprovođenje zaštite potrošača gdje je važno istaći dva aspekta, a to je da Vlada donosi nacionalni program zaštite potrošača na tri godine i uspostavljanje sistema zaštite potrošača kroz definisanje nosioca zaštite potrošača i zaštitu na državnom i lokalnom nivou, kao i organizaciju potrošača, informisanje i obrazovanje potrošača. Tu bih, prije svega, skrenula pažnju na član 171 kojim je definisano da će ministarstvo zajedno sa organom državne uprave nadleženim za poslove obrazovanja učestvovati u pripremanju vaspitnih i obrazovnih programa zaštite potrošača u okviru nastavnih planova i programa, što govori o tome da ćemo još djecu učiti o tome koja su njihova prava i obaveze kao potrošača. Naravno, da zakon ima poglavlje upravno pravna zaštita potrošača i kaznene odredbe. U radnom dokumentu komisije izvještaja o napretku Crne Gore za 2013. godinu u dijelu gdje se razmatra poglavlje 28 zaključeno je da je određen napredak postignut u zaštiti potrošača i zdravlja, ali da treba nastaviti sa usklađivanjem propisa i izgradnjom kapaciteta i da je potrebno pružiti podršku nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom potrošača i da je u cjelini gledano pripreme u ovim oblastima su umjereno napredovale. Te pripreme upravo i mi danas završavamo, vjerujem i usvajanjem ovog zakona i podsjećam kolege i koleginice da Evropski parlament vrši snažan i uporan pritisak kako bi se stvorio kontekst u kome bi sve institucije intenzivnije se bavile pitanjima prava potrošača i vjerujem da ćemo i mi nakon usvajanja ovog zakona nastaviti sa budnom pažnjom da pratimo i njegovu primjenu. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Drobnjak. Izvolite, koleginice Popović. Neka se pripremi kolega Škrelja.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, poštovane kolege, poštovani gospodine Perišiću, Predloženi zakon o zaštiti potrošača unapređuje zaštitu prava potrošača u skladu sa Ustavom i ustavnim opredjeljenjima Crne Gore o zaštiti potrošača. Predloženi zakon unapređuje pravo na zaštitu bezbjednosti života i zdravlja, pravo na ekonomski interes potrošača, pravo na adekvatno obavještenje potrošača o cijeni proizvoda, obavezu trgovca da potrošaču izda račun kao i da obezbijedi adekvatan materijal za pakovanje proizvoda, pravo na reklamaciju i na garanciju za kupljenu robu, pravo potrošača iz oblasti zaključenja raznih ugovora iz oblasti bankarskih usluga, kablovskih i mobilnih operatera i da ne nabrajam dalje. Novi zakon je korak bliže evropskom načinu zaštite prava potrošača i usklađen je sa deset direktiva i dvije preporuke Evropske unije. Posebna pažnja usmjerena je na efikasnija pravna sredstva koja će biti na raspolaganju potrošačima i organizacijama koje štite prava potrošača, kao i nadležnim državnim institucijama. Novi zakon, takođe, predviđa strožiju kaznenu politiku tako da kazne za najteže prekršaje dostižu iznos i do 40 hiljada eura. Time će se svakako doprinijeti smanjenju kršenja prava potrošača i što je najznačajnije ovim zakonskim aktom je predviđena mogućnost podnošenja kolektivnih tužbi van sudskih rješavanja sporova i preciznije su definisana ovlašćenja nadležnih inspekcijskih organa. Sve su ovo dobre strane zakona. Međutim, i ako je zakon dobar, kao i većina zakona koji se moraju uskladiti sa evropskom regulativom imaćemo problem sa primjenom, jer je potrebno dosta vremena kako bi se građani edukovali, jer većina potrošača nije upoznata sa svojim pravima, a i pružaoci usluga će pružati otpor, jer im i te kako odgovara to što potrošači nijesu upoznati ili makar ne u dovoljnoj mjeri sa svojim pravima. S obzirom na svakodnevne pritužbe zbog računa za utrošenu električnu energiju, zbog velikih računa za vodu, loše usluge u bankarskom sektoru, pritužbe na račun kablovskih i mobilnih operatera, loše usluge u ugostiteljskim i trgovinskim objektima, a imali smo Zakon o zaštiti, kao što ste i sami rekli, potrošača koji je donijet još 2007. godine. Činjenica je da gotovo ništa nije urađeno na zaštiti potrošača, jer onaj ko ima monopol ima i moć i može da radi ono što mu se prohtje, bez obzira na zakonska rješenja. Ako se neko usudi, slučajno, da svoja prava traži na sudu onda postupci traju jako dugo i dosta koštaju. Kada sam Vas sada slušala i čula Vaše statističke podatke ni jedom se nijeste osvrnuli na ono, kako državna preduzeća i javna preduzeća čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave krše prava potrošača iz najvažnijeg domena njihovog života. Ja sam iz tog razloga skeptična kada je donošenje ovog zakona u pitanju i zato sumnjam da će prestati da dolaze ekstremno visoki računi za vodu, posebno u starim stambenim zgradama gdje imamo zajedničke vodomjere ili u domaćinstvima gdje su individualni vodomjeri koje ugrađuje Javno preduzeće Vodovod, a koje istovremeno ne obavještava o tome da se ugrađuju stari kineski, odnosno nekvalitetni kineski vodomjeri koji nepravilno očitavaju vodu. Sumnjam da će Elektroprivreda prestati da isključuje potrošače koji imaju dug, a dozvolila je da se taj dug nagomila i time Elektroprivreda snosi dio krivice zbog nagomilanog duga. Sada i ako potrošači redovno izmiruju mjesečne račune primoravaju iste da potpišu protokol o izmirenju duga i izjednačavaju potrošače čiji je dug 100 eura, recimo, i nekoga čiji se dug mjeri desetinama hiljada eura i to je u ovom domenu najdrastičnije kršenje prava potrošača, a radi se o državnom preduzeću. Istovremeno znamo da Elektroprivreda ne isključuje velike trgovinske lance zbog velikih računa za struju, ugostiteljske objekte, a o Kombinatu aluminijuma i da ne pričam. Sumnjam da će mobilni operateri poboljšati kvalitet usluga i da neće praviti problem prilikom reklamacije i da će nekad prihvatiti opravdane pritužbe na njihov račun i da će nudeći razne usluge objasniti potrošačima šta nude, jer nekad građani iz nepažnje i neznanja u stvari uopšte ne znaju šta potpisuju i šta prihvataju. Sumnjam da će banke popraviti nešto kada su bankarske usluge u pitanju, posebno ako se radi o kreditima. Ovdje su, gospodine Perišiću, monopoli i ovdje je moć. Zato sumnjam da će se kod ovih institucija poštovati novi Zakon o zaštiti potrošača i na tome bi morali malo više da poradite. Možda će visoke kazne uticati na sektore ugositeljstva i trgovine, a moćnici i monopolisti će svakako izbjeći kazne, kao i do sada, jer je navika, kako kažu stari, jedna muka a odvika 300. U svakom slučaju podržavam donošenje ovog zakona i tražim od vas da ga implementirate na pravi način, kako bi on važio na sve. Istovremeno imam samo jednu primjedbu, gospodine Perišiću, zamolila bih Vas, kao predlagač ovog zakona da ako ste u mogućnosti ispravite član 19, jer u stavu 1 je definisano pravo da trgovac izda potrošaču račun na crnogorskom jeziku i kažu u skladu sa zakonom. Molila bih Vas, kao predlagač, da to ispravite i da kažete da je trgovac dužan da potrošaču izda račun na jednom od jezika u službenoj upotrebi u skladu sa zakonom. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice. Znam da je izuzetno važna tema. Mene ste potrefili, ono za vodu, kumulativno, 800 eura je došao račun. Pa da sam popio svu Marezu ne bi toliko bilo. Kolega Škrelja, izvolite. Neka se pripremi kolega Abazović.
  • Uvaženi gospodine potpredsjedniče, Uvijek mi predstavlja zadovoljstvo i čast da svaki put kad imam diskusiju potrefim da diskutujem kada Vi rukovodite parlamentom, što meni izuzetno čini relaksiranim i veoma mi je zadovoljstvo da to i radim. Dame i gospodo poslanici, uvažene građanke i građani Crne Gore, uvaženi predstavnici Vlade, Ponašanje potrošača čini niz psiholoških, fizičkih aktivnosti koje preduzima pojedinac ili domaćinstvo u procesu odabira, kupovine, konzumiranja proizvoda ili usluga. Ova definicija upućuje na zaključak da ponašanje potrošača uključuje prije kupovne, kupovne i poslije kupovne psihičke i fizičke aktivnosti s ciljem zadovoljena specifične potrebe, odnosno radi se o ponašanju koje je usmjereno prema nekom cilju. Uloge koje potrošač ima u procesu kupovine su: kupac, korisnik i platitelj. Te uloge su od velike važnosti kako bi se identifikovali potrošačevi motivi i želje. Prva i najznačajnija uloga korisnika proizvoda i usluge čijim zahtjevima i očekivanjima trebaju odgovarati obelježje proizvodi. Značenje kupca ogleda se u pronalaženju i izboru proizvoda, njegovoj konačnoj ocjeni i donošenje odluke kupiti ili odložiti kupovinu. Potrebe i želje potrošača postale su glavni predmet njihovog zanimanja. Psihologija potrošača danas izučava ponašanje čovjeka kao potrošača, te razmatra dvosmjerno komuniciranje između potrošača i proizvođača na osnovu kojeg proizvođač saznaje želje i potrebe potrošača. Odnos s korisnikom tako doprinosi kvalitetu koji postaje model ponašanja u XXI vijeku, ali se isto tako to povjerenje utemeljuje u samoj zaštiti potrošača između kupca i proizvoda tj. samog proizvođača. Program zaštite potrošača je izraz nastojanja da se evidentni zahtjevi za zaštitom potrošača koji proističu iz unutrašnjih potreba našeg društva, a mogu se, kako je to praksa, zemalja članica EU pokazala uspješno realizovati metodama koje su već poznate i oprobane, iskažu kroz jedan jasan političko pravni dokument koji će poslužiti kao inspiracija i podsticaj različitim državnim organima, subjektima mješovitog karaktera, kao i nevladinim asocijacima da svoje napore koordinišu. Zato njegovu sadržinu čine bitni elementi kakve srećemo u bilo kom konceptu razvojne politike ciljevi, nosioci sredstava i rokovi. On treba da omogući da se različiti parcijalni i nepovezani napori države organizacija, potrošača, stranih partnera, privrednih komora ili pojedinih kompanija usklade, tako da u procesu izgradnje cjelovitog sistema koji bi odgovarao zahtjevima našeg društva i EU i u najvećoj mjeri izbjegnemo sve one zamke pred kojima stoji jedno siromašno nerazvijeno društvo sa neefikasnom privredom i ogromnom stopom nezaposlenosti, što je evidentno rezultiralo i u niskom nivou zaštite prava i interesa potrošača u mnogim državama. Taj nizak nivo ekonomskih prava je izraz i pandan ograničenjima u uspostavljanju stvarnog demokratskog političkog procesa. Mada se pukim popravljanjem položaja potrošača ne mogu obrnuti ovi korelativni makro ekonomski tokovi. Izvjesno, da je promjena tog položaja bezuslovna pretpostavka za početak ireverzibilnog procesa u kojem će se integralo afirmisati principi slobodnog tržišnog izbora, simetričnost inforamcija, bitno ograničiti mogućnost zloupotrebe tržišne snage transaktora, odnosno jednom riječju kompletirati ambijent u kojem principi tržišnog ponašanja stvarno opredjeljuju privredne odluke svih transaktora od pojedinih potrošača do najvećih kompanija. Ekonomska sloboda pojedinca kao potrošača, i njeno garantovanje su u tom smislu bitne pretpostavke čitavog sistema slobodne konkurencije i uslov integracije nacionalnog tržišta u evropskom privrednom prostoru. U najopštijem smislu te riječi potrošač je pojedinac, domaćinstvo ili na drugačiji način organizovana grupa koja konzumira, kupuje proizvode tj. usluge pojam potrošač odnosi se i na preduzeća i na drugo pravno lice ili preduzetnika kada kupuje proizvode ili koristi usluge za sopstvene potrebe. Termin ...(Prekid).. posmatran sa spekta marketinga i ekonomije kada se u ekonomiji govori o potrošaču pod tim pojmom se obično podrazumijeva osoba čiji se značaj ogleda u donošenju odluke kupiti ili ne kupiti, odnosno konzumirati ili ne konzumirati. Na kraju, dodao bih jedan citat koji mnogo govori o važnosti ovog zakona i definicije i koliko su one zaista bitne i značajne za cjelokupno društvo. To su riječi bivšeg predsjednika Džona Kenedija koji je 1962. godine prilikom predstavljanja Deklaracije o zaštiti potrošača u američkom kongresu rekao sledeće: "Potrošači po definiciji uključuju i sve nas i mene kao predsjednika SAD. Potrošači su najveća gospodarska skupina. Oni su najvažnija skupina čiji se stavovi vrlo često ne čuju. Glas potrošača se mora čuti" Hvala na pažnji i izvinjavam se na prekoračenju.
  • Hvala i Vama, kolega Škrelja. Ima riječ kolega Abazović, neka se pripremi kolega Martinović.
  • Hvala, prvi potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani gospodine Perišiću, Ja sam, takođe, saglasan sa bivšim predsjednikom SAD-a vezano za potrošače. Kao što sam saglasan i sa ovim zakonom, jer je on nešto što će vjerovatno pospješiti neke nepravilnosti koje su sada na snazi, a koje želim da skrenem pažnju javnosti, ako ništa drugo, o čemu se radi. Kaže se da se ovim zakonom uspostavljaju pravna pravila protiv nepoštene poslovne prakse. Mislim da je to suština cijele priče. Tvrdim da je Vlada uvela nepoštenu poslovnu praksu monopolima, nevladavinom prava, nepotizmom, klijentelizmom i ostalim korupcionarskim radnjama koje su aktuelne i koje će se tek aktuelizovati u budućnosti, što znači da nijesmo u istu ravan doveli sve subjekte koji žele privredno da djeluju u Crnoj Gori. Primjera je bezbroj, ali valja pomenuti samo neke, na primjer ono što se odnosi na Kombinat aluminijuma, ono što se odnosi na nelegalno preuzimanje električne energije, pa tako dalje i tako dalje, od onoga kako je kupovan Telekom, kako je prodavan Jugopetrol, kako je prodavan Telekom i na dalje. Želim da pitam vas kao Vladu, jer ne znam koga treba da pitam, da li se u Crnoj Gori ikada desilo da vam je umanjen račun za telekomunikacione usluge, a svima se desilo da možda zbog vremenskih uslova ili nečega nemamo po jedan dan ili po par sati internet, nemamo kablovsku televiziju ili imamo problema sa fiksnim telefonom? Da li je ikada nekome smanjen račun zbog toga što je usluga bila neredovna, odnosno nije servis bio onakav kakav bi se pretpostavilo da treba da bude? Da li je ikome smanjen račun za električnu energiju, a znamo svi, pogotovo mi koji živimo na primorju, pogotovo kada je nevrijeme, kada su veće bure ili u ljetnjim mjesecima kada je opterećenje mnogo veće, da se ostaje bez redovnog snabdijevanja električnom energijom? Da li je nekada Elektroprivreda rekla - u redu,12 sati nijeste bili uredno snabdijeveni, vaš račun za struju biće smanjen, na primjer, 5%? Da li mi imamo takve primjere? Da li vi kao Vlada takve stvari uočavate i šta preduzimate da se to jednostavno suzbije? Da li mislite da praksa da dajete na sud, da sudski pokušavate da steknete svoja prava, odnosno ostvarite nadoknadu štete za ono što vam se desilo je ostvarivo u Crnoj Gori? Ovdje se ljudi spore sa državom ili između sebe po 30 godina. Imate ljude koji ne mogu da sačekaju presudu, prirodni tok života im to ne dozvoljava, oko imovine i oko mnogih drugih stvari. Mislite da će sada zbog jednog proizvoda koji košta nekoliko eura moći takvo pravo da ostvare na sudu. Bojim se da mi takve institucije nemamo. Volio bih da je suprotno i volio bih da me vi nekim argumentima i nekim vašim primjerima, s obzirom da ste mnogo bolje upoznati, zaista ubijedite u suprotno. Ono što želim da kažem je da je dobro da je vansudska, da tako kažem, zaštita inkorporirana u ovaj zakon. Mislim da je dobro, ukoliko je moguće, da ljudi ipak ne idu na sud zbog nekih sporova koji nijesu možda dramatični, nijesu toliko drastični u finansijskom smislu, jer će tamo sigurno da izgube vrijeme i zato što će tamo da dobiju spor samo ako budu imali prijateljstva ili neke veze koje su izvan zakona sa onima koji donose takve odluke. Što se tiče ove vansudske zaštite, nadajmo se da će profunkcionisati na nivou na kojem bi trebalo da profunkcioniše, da zaštitimo potrošače. Istina, svaki građanin Crne Gore je potrošač, sa tim sam potpuno saglasan sa gospodinom ... i sa bivšim predsjednikom SAD-a, svaki građanin Crne Gore je potrošač, ali svaki građanin Crne Gore ovdje nije jednak pred zakonom. To je najveći mogući problem kojeg vi vrlo dobro znate isto kao ja. Svaki građanin nije u mogućnosti da podjednako eksploatiše svoja prava. To je najveći problem. Zakon kao zakon, moram da završim, izvinjavam se, prvi potpredsjedniče, nije loš, ali njegova primjena je suština ove priče zbog kojeg se on donosi. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Abazoviću. Riječ ima kolega Martinović, a neka se pripremi kolega Lalošević.
  • Poštovani potpredsjedniče, uvaženi predstavnici Vlade, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, Dozvolite mi da iskažem zadovoljstvo na samom početku što danas na plenumu imamo ovako predloženi zakonski akt novi Zakon o zaštiti potrošača. Vjerujem da ćemo se saglasiti sa činjenicom da izrada predloga inoviranog zakonskog akta koji prevashodno štiti interese i prava potrošača u našoj državi bio nužan momenat, ali i da ćemo konsenzusom pružiti podršku ovom dokumentu. U kratkom vremenskom periodu teško je naglasiti sve benefite koji proizilaze iz Prijedloga zakona o zaštiti potrošača, ali svakako je jasno da ovaj dokument u kvalitetnijoj i cjelovitijoj mjeri definiše i štiti potrošače kroz čitav set mjera koji se prevashodno odnose na ekonomsku i pravnu sferu. Imajući u vidu cjelokupan dokument možemo govoriti o njegove tri ključne komponente. Naime, ovaj prijedlog zakona nudi zaštitu ekonomskih interesa potrošača, njihovo pravo na informisanost o proizvodima na tržištu, a prije svega zdravlje konzumenata, odnosno potrošača. Takođe, ne želim izostaviti da naglasim i činjenicu da je ovaj zakonski akt prilagođen standardima iz oblasti potrošača koji važe u članicama Evropske unije tj. da je prilagođen sa većinom direktiva Evropske unije. Zbog toga, kada ovaj dokumenat dobije potrebnu većinu, moći ćemo da konstatujemo kako će potrošači u Crnoj Gori ubuduće imati veća prava, kako je to slučaj sa potrošačima u okviru Evropske unije. Ovim se u oblasti trgovine u našoj državi uvode nove zakonske odredbe, a prije svega cijenim da je nužno pomenuti institut zakonske garancije. U tom pogledu, vjerujem, posebno je važno istaći činjenicu da će zahvaljujući odredbama ovog zakona trgovci u Crnoj Gori biti obavezni da reklamaciju na prodatu robu uvaže u dužem vremenskom periodu nego što je to do sada bio slučaj ukoliko ona ne odgovara ugovoru. Još jedna od komponenti Prijedloga zakona o zaštiti potrošača na koji, po mom mišljenju, treba posebno obratiti pažnju, vezana je za samo oglašavanje, odnosno precizno informisanje potrošača. Ovim aktom, naime, pomenuta oblast biće znatno bolje regulisana, a opet u skladu sa međunarodnim standardima. Jedna od karakterističnih odredbi iz tog spektra jeste preciznije oglašavanje sniženja, što će uticati na smanjenje, pa i na anuliranje mogućnosti tzv. prodajne obmane samih potrošača. Ukoliko ovaj zakon bude usvojen, onda ćemo moći da naglasimo kako je jasno definisan pojam rasprodaje, ali kako će i komunikacija trgovaca i potrošača povodom prigovora ubuduće biti znatno kraća, a time i efikasnija. Sve navedeno tek je dio razloga zbog kojih sam čvrsto uvjeren da smo ovim zakonskim rješenjem znatno bliži zapadnom modelu zaštite potrošača, ali i da će različiti instituti poput odredbe vezane za zakonsku garanciju na robu doprinijeti kvalitetu robe koja će se u budućnosti nalaziti na našem tržištu. Baš kako je to bilo u slučaju postojećeg zakonskog rješenja, u slučaju usvajanja ovog dokumenta, od krucijalne važnosti biće dalji proces upoznavanja potrošača sa njegovim odredbama. Na tom planu je do danas napravljen niz iskoraka, prevashodno zahvaljujući aktivnostima resornog ministarstva i institucija i Centra za zaštitu potrošača. Vjerujem da zbog samog edukovanja potrošača, o njihovim pravima, takav trend informisanja i promocije treba nastaviti. Upravo na taj način uz dosljednu primjenu zakonskih odredbi, ovaj dokument će u narednom periodu dati konkretne rezultate. Uvjereni da je riječ o kvalitetnom koncipiranom zakonskom rješenju, siguran sam da ćemo sa jednom širokom podrškom u parlamentu usvojiti ovako predloženi zakonski akt. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala, kolega Martinoviću. Izvolite, kolega Laloševiću. Neka se pripremi kolega Kovačević.
  • Hvala vam, potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, gospodine Perišiću, Ped nama je danas veoma značajan zakon. Imali smo prilike da od uvaženih kolega maloprije i tokom ove rasprave čujemo niz konkretnih stvari. Bio sam se opredijelio da govorim o četiri segmenta ovog zakona, onog koji se tiče usluga od javnog značaja, onog koji se tiče nacionalnog programa zaštite potrošača, zatim o dijelu nosioci i zaštite potrošača i jednom dijelu koji je tako interesantni ugovori sa turističkim organizacijama. Međutim, bojim se, nažalost, da neću imati vremena da elaboriram sve ove stvari, pa ću se opredijeliti za jedan drugi ugao. Koliko je značajna ova oblast govori i to da smo mi 2007. donijeli Zakon o zaštiti potrošača i da smo, u međuvremenu, ovo je treći tzv. program zaštite potrošača do 2015. godine. Koliko je to značajno u Evropskoj uniji, vratiću se na ovaj naš nacionalni program, koliko je to značajno u regionu i članicama Evropske unije, govori činjenica da je povjerenik Evropske unije ili ti komesar Evropske unije za zaštitu potrošača upravo jedan čovjek koji je često boravio u Crnoj Gori, naš prijatelj, čovjek od koga smo učili evropske integracije, gospodin Neven Mimica iz Hrvatske, odnosno Zagreba. Koliko jedna od članica Evropske unije, jedna od zemalja koja apostrofira sve one vrijednosti Evropske unije pridaje pažnju ovom veoma značajnom zakonu, odnosno ovoj oblasti svjedoči i činjenica da je prije 15-ak dana gospodin Mimica došao iz Brisela, iako je on Hrvat, iako on ima mogućnost da komunicira sa predstavnicima svoje Vlade, održao je jedno predavanje i sastanak sa svim relevantnim i značajnim subjektima u Hrvatskoj, od predsjednika parlamenta, predsjednika Vlade, ministrima, predstavnicima organizacija za zaštitu potrošača, predstavnicima nevladinog sektora itd. Između ostalog, kao komesar naznačio je da je to prvi nacionalni parlament ili ti sabor gdje je on došao i gdje je htio da govori, između ostalog, o ovoj temi. Samo ću vam ukratko reći, dakle nama za naum i nama za ubuduće, da vidimo kako se ova značajna tema i ovaj zakon apostrofira i u zemljama koje su već članice Evropske unije i samo to govori koliko je to značajna oblast. Na tom sastanku gospodin Mimica se osvrnuo na ovu temu i kazao da vidi politiku oporavka i ekonomije i zemlje Hrvatske u cjelini upravo i kroz ovaj zakon i kroz ovu temu, jer sve to može pomoći u preovladavanju ekonomske krize. Tek kada se potrošačima, citiram gospodina Mimicu, vrati povjerenje i kupovna moć ostvariće se i ekonomski rast, kako on kaže, gospodarski rast. Naravno da se apsolutno sa svim ovim što je gospodin Mimica kazao slažem. Sada da vratimo priču i na naš nacionalni program. Ovo je treći po redu. On traje do 2015. godine. U ovom programu su predstavljeni izazovi sa kojima ćemo se suočiti u procesu, prije svega, unapređivanja prava potrošača i njihove zaštite. Naravno da mi na ovom putu moramo da ispunjavamo sve evropske standarde. S toga su mnoga rješenja u ovom zakonu apsolutno na tom fonu. Ovaj dio koji su kolege apostrofirale, koji se tiče tzv. usluga od javnog interesa je jedan od najznačajnijih upravo zato što smo mi svih ovih godina imali prilike da vidimo kako se određeni tzv. sistemi, monopolistički sistemi ponašaju prema potrošačima i običnim građanima. Hajde, recimo, da upotrijebimo ovu priču iz člana 38 o modernizaciji distributivne mreže. Koliko smo puta na našim računima imali tzv. troškove kada su obračuni bili za struju distribucija. Da se prisjetimo malo i ovih drugih institucija koje se bave tzv. distribucijom određenih resursa. Hajde da pričamo o obustavljanju pružanja usluge. Kolege su pominjale, ovdje se jasno naznačava i evropski je standard da ako se iznos račun osporava u sudskom procesu, pa ne može vam niko isključiti niti struju, niti vodu, niti mobilni telefon. Koliko smo imali svi prilike da vidimo i na ličnom iskustvu konkretno kod mobilnog telefona, 15 ili 20 godina koristite usluge tog mobilnog operatera. Onog sekunda kada je istekao taj rok oni vam isključuju telefon, iako imate sudski proces protiv njih za, recimo, enormni račun za korišćenje interneta u romingu negdje. Nije se dešavalo da onaj ko daje usluge popusti i nije se dešavalo da sačeka sudski proces i da jednostavno vidi, niti čak da se izvini u jednom trenutku. Dakle, veoma značajne teme. Najavio sam četiri pitanja, ne mogu nijedno da obradim zato što je onaj uvod s početka priče o gospodinu Mimici i veoma značajnoj temi treba da nama da i šlagvort da jednostavno krenemo i da u okviru pristupnih pregovora jedan od ciljeva ekonomske politike Crne Gore bude jačanje zaštite potrošača. Prije svega, da obezbijedimo da svi potrošači u Crnoj Gori, bez obzira na oblast o kojima smo kolege i ja sada govorili, ostvaruju ista prava koja su zagarantovana potrošačima u Evropskoj uniji. Naravno da je za ostvarivanje ovog cilja potrebno, prije svega, jačanje zakonodavnog okvira. U tom kontekstu posmatram i ovaj današnji zakon i ovu našu današnju priču. Prije svega, upućujem i ovaj apel uvaženim građanima Crne Gore. Mi moramo sami podići svijest, odnosno javnu svijest jer nam to predstavlja, prije svega, elementarni lični, a samim tim i državni odnos i nacionalni prioritet u daljem unapređenju kvaliteta našeg života u svakodnevnici, jer smo svjedoci da moramo trgovati, svjedoci smo da moramo biti korisnici ovih javnih usluga itd. Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Laloševiću. Sada ima riječ koleginica Kovačević, a neka se pripremi kolega Perić.
  • Hvala, potpredsjedniče. Kolege poslanici, poštovani građani, uvaženi predstavnici Vlade, Pred nama je Zakon o zaštiti potrošača koji predstavlja značajan iskorak u pravcu unapređenja zaštite prava potrošača u Crnoj Gori, a ujedno predstavlja i opšti propis u ovoj oblasti. Pojedine sektorske specifične odredbe o zaštiti potrošača nalaze se u drugim propisima poput nedavno usvojenog Zakona o potrošačkim kreditima, Zakona o elektronskim komunikacijama i Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda i sl. Prijedlogom ovog zakona predviđaju se pravna sredstva kojima će se potrošačima obezbijediti efikasna zaštita njihovih prava, a koja se ogledaju kroz mogućnost podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, preciznije određenje upravnih mjera i radnji koji nadležni inspektor može preduzeti u postupku vršenja inspekcijskog nadzora, strožiju kaznenu politiku i mogućnost vansudskog rješavanja sporova. Značajnu novinu u odnosu na postojeći zakon predstavlja pomenuta mogućnost da tužbu za zabranu daljih radnji koje su u suprotnosti sa propisima o zaštiti potrošača u korist potrošača mogu podnijeti javno pravni subjekat ili organizacija za zaštitu potrošača. Cilj postupka je dobijanje sudske zabrane za nastavak radnji kojima se krše prava potrošača utvrđena ovim ili drugim zakonom kojima se uređuje zaštita potrošača i time narušavaju kolektivni interesi potrošača, znači sa dejstvom za budućnost. Po pitanju dejstva sudske odluke, važno je, takođe, napomenuti da će se u postupku po pojedinačnoj tužbi protiv istog tuženog koji je bio tužen u postupku po kolektivnoj tužbi koja je usvojena, sud odlučivati u skladu sa pravosnažnom odlukom iz postupka po kolektivnoj tužbi. Prijedlogom se, takođe, na sveobuhvatan način uređuju prava potrošača u pogledu pružanja usluga od javnog interesa, pravo na prigovor, kao i pitanja vezana za saobraznost robe u ugovoru i garanciji. Prijedlog zakona donosi značajnu novinu koja se ogleda u pravnoj prirodi pojmova saobraznost robe u ugovoru i garancija. Saobraznost predstavlja zakonsku kategoriju kojom se obavezuju trgovci da isporuče predmet ugovora u skladu sa propisnim uslovima dok, s druge strane, garancija predstavlja dodatni voljni korak trgovca ili proizvođača preuzet bez dodatne naknade da garantuje za svoju robu, posebnom izjavom kojom se potrošaču mogu obećati posebna prava, vraćanje plaćenog iznosa, zamjena ili opravka ili pristupanje sa robom na drugi način u slučaju da roba ne odgovara sadržini koja je data u garantnoj izjavi ili oglasu koji se na tu robu odnosi, ali uvijek i isključivo više u odnosu na zakonske odredbe o pravima po osnovu nesaobraznosti. Dok je saobraznost zakonom utvrđena i može se nazvati zakonskom garancijom saobraznosti, sama garancija nije obavezna, ali obavezuje trgovca ili proizvođača, ukoliko je daju u skladu sa garantnom izjavom ili oglasom koji se na određenu robu odnosio, pa se otuda može nazvati komercijalna garancija. Predlog zakona uspostavlja i francuski mehanizam za rješavanje potrošačkih sporova, sa ciljem da se pojedinačnom potrošaču omogući da zaštiti svoja prava u slučaju spora, a da to nije praćeno značajnim utroškom novca ili vremena, niti formalnostima i uobičajenom dužinom sudskih postupaka. Time se ujedno rasterećuju i sudovi, Odbor za vansudsko rješavanje potrošačkih sporova biće nezavisan organ koji će djelovati pri Privrednoj komori koja će vršiti stručne administrativno tehničke poslove za potrebe Odbora i obezbijediti prostorije i druge tehničke uslove za njihov rad, što smatram da je veoma dobro. Detaljno je uređen sastav Odbora, načela nezavisnosti, nepristrasnosti, povjerljivosti, kao i izbor predstanka mandata članova Odbora. Članove Odbora biraće u jednakom broju Privredna komora i organizacija potrošača, što smatram da je veoma dobro. Značajno je, takođe, istaći da samo potrošač može da pokrene postupak pred Odborom, uz neophodan preduslov da prvo mora pokušati da riješi spor neposredno sa trgovcem. Na kraju, novinu predstavlja i osnivanje Savjeta za zaštitu potrošača, pri čemu je opredjeljenje da u ovom tijelu svoje mjesto imaju nezavisni stručnjaci i predstavnici nosioca zaštite potrošača. Hvala.
  • Hvala i vama, koleginice Kovačević. Monopoli, monopolisti ne mora biti samo jedan, mogu biti troje. Znač, ovo je jedna izuzetna važna tema edukativnost prave pravde za potrošača, javni servis posebno u tome. Gledam hravtsku televiziju, svaki dan imaju specijalnu emisiju o zaštiti potrošača. Kolega Perić, neka se pripremi kolega Obradović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi pomoćniče ministra, uvažene kolege poslanici, Predlog zakona o zaštiti potrošača je solidan tekst. Mi ćemo ga podržati kako su rekli i moji prethodnici iz Pozitivne Crne Gore i sam zakonodavni okvir ovdje nije toliko sporan. Takodje, ovdje svakako stoji jedna opaska i kako je vođena ekonomija sve ćemo imati manje potrošača a sve više kreditno zaduženih građana Crne Gore i sve će biti manja potrošačka moć. Ono što je druga stvar, malo je zakona gdje je neselektivna primjena toliko važna kao kod ovog zakona jer u slučaju neselektivne primjene ovaj zakon o zaštiti potrošača može se pretvoriti u zakon o zaštiti velikih igrača. Na koji način? Vi možete doći sa jednim sistemom vrlo rigoroznih kazni koje prosto treba zaštiti prava potrošača, nije sporno, ali vi možete imati situaciju jedne obične piljare, ili jedne male samoposluge u kojoj radi dvoje ili troje ljudi, koji će jako teško uspjeti sve da ovdje popisane stvari da urade, koji će se truditi koji to mogu ispuniti, ali inspektor može doći i moće naći da neka od osam stavki koje se popisuju u prigovoru potrošača nije ispunjena i vi možete da izdate toliko visoku kaznu da jednostavno taj privredni subjekt uništite. S druge strane, u velikim prodavačkim lancima vi imate čitave timove pravnih stručnjaka koji mogu taj proces žalbe da opstruiraju do beskonačnosti. Apsolutno siguran sam u to da niko ne vjeruje da zakon na privrednom nebu Crne Gore važi za sve podjednako. U obrazloženju zakona stoji da je istovremeno neophodna pretpostavka za dalji i pravilan razvoj funkcionisanja tržišne privrede. Svakako da ovaj zakon, ponovo kažem, njegova neselektivna primjena kojom se mi jako plašimo, dovodi do toga da ćemo imati urpavo suprotno. Mali igrači na tržištu, uslovno rečeno, će biti pred licem bankrota a veliki igrači će se usložnjavati, čak njima u nekoj daljoj budućnosti neće biti ni strašno da plate neki dodatni penal ili će im se tržište proširiti i u ukupnom imaćemo manje zaposlenih i pokazalo je vrijeme, ona mantra koju ova Vlada, ponavlja da će veliki igrači u tržišnoj utakmici dovesti do toga da imamo niže cijene apsolutno se pokazala netačnom. Imamo klasičan primjer telekomunikacionih usluga gdje smo imali malte ne slova ljublje od strane predstavnika Vlade kako je to jedan divan proces privatizacije telekomunikacionih kompanija, imamo najskuplje apsolutno najskuplje telekomunikacione usluge u odnosu naživotni standard. Imamo podatak iz ličnog primjera, da za 30 minuta razgovora iz Slovenije prema Crnoj Gori platio sam 65 eura, da prosto gradjani znaju o kojim mi rasponima govorimo. Čisto sumnjam da ćete biti u prilici da primjenite član 30 koji govori o akcijskim i promotivnim cijenama gdje se govori da akcija podrazumijeva umanjene cijene. Pročešljajte malo konkretno telekomunikacione cjenovnike pa ćete vidjeti da li ćete biti u prilici da primjenite ovaj član, odnosno veliko je pitanje u kojem broju slučajeva se ono i uopšte primjenjuje. Tu je čuvena fama tih takozvanih malih slova, gdje imate prosto dodatno pojašnjenje ako se na vrijeme ne isključite, ako se na vrijeme ne uključite, pa je dodata neka preplata, pa p rosto ide jedan namet na drugi. Cilj cijele moje diskusije nije taj dio, već segment ovih malih ljudi, malih firmi, ne ljudi, malih firmi koji posluju, prije svega kod malih prodavnica koje ćete biti u prilici da ugasite kada god hoćete, a vaš inspektor veliko je ptianje, zapravo on sada sigurno ne može ući u neku veliku prodavnicu, u neki veliki lanac jer znate kako kao u ponoj pjesmi - jedan poziv mijenja sve. S te strane dobro je da ste predložili ovaj zakon, ali ovaj zakon vas zaista čini odgovornim da ga ne primjenjujete ne selektivno, nego suprotno on može značiti gubitak radnih mjesta za veliki broj ljudi koji radi u malim samoposlugama, prije svega. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama na preciznosti u sekundu. Kolega Obradović i posljednji prijavljeni poslanik kolega Milić. Izvolite.
  • Zahvaljujem uvaženi, gospodine potpredsjedniče Skupštine, uvaženi gospodine potpredsjedniče Ministarstva, uvažena gospodo poslanici i poslanice, poštovani gradjani Crne Gore, Nema trenutka da se ne primjenjuju odredbe zakona, Zakona o zaštiti potrošača, s obzirom da se u svakodnevnoj praksi vrši odredjeni pravni posao koji se tiče ovog zakona. Na jednoj strani imamo trgovca, koji stavlja u promet robu ili pruža uslugu, na drugoj strani imamo potrošača koji koristi uslugu, odnosno kupuje robu. Da bi se do kraja zaštitio potrošač treba donijeti ovaj zakon koji izuzetno je kvalitetan i zaista i stoji na stanovištu zaštite potrošača. Trgovac mora da na vidno mjesto istakne cijenu, odnosno na samoj robi ili na ambalaži, na benzijskoj stanici da vozač primjeti cijene goriva, parking cijena takodje da bude istačena, da bude sadržano sve ono što treba da sadrži jedna deklaracija vezano za sam proizvod odnosno da budu podaci koji se tiču zemlje porijekla, zemlje uvoznice, sastava, rok upotrebe i tako dalje. Trgovac mora da garantuje potrošaču robu odnosno kvalitet roba, mora da izda određeni garantni list, i te su garancije različite zavisno jesu li do, ne mogu biti kraće od dvije godine, za stvari koje nijesu polovne, a za polovnu robu ne mogu biti manje ispod jedne godine dana. Novina je ta da se uvijek mora izdati račun nezavisno od toga da li je u pitanju i čak i opravka odredjenih stvari za vršenje usluge, a ukoliko se vrši odgovarajuća usluga i ukoliko će ona koštati više od 40 eura mora se prije toga dostaviti odgovarajuća ponuda. Ukoliko je 10% usluga mora da se uveća, odnosno otvorio se odredjeni nepredvidjeni obim poslova, onda se prije toga mora obavijestiti sam potrošač da li je saglasan na to. U svakom slučaju, jedan zakon koji unapredjuje stanje iz ove oblasti i štiti potrošača. Prije svega, osvrnuo bih se na samu poziciju korišćenja električne energije gdje se ne može sada naplaćivati dodatak za korišćenje električne energije ukoliko se vrši ratifikacija, ukoliko se vrši unapređenje tog sistema. To, dakle, ne treba da stoji na teret računa potrošača što je veoma povoljno. Onaj trgovac koji pruća odgovarajuće usluge, odnosno prodaje odgovarajuću robu, mora da garantuje za istu a i ugovorom se može predvidjeti koji su to rokovi, i naravno može se jednostavno raskinut odredjen ugovor s tim što se to obavještenje mora izdati u roku od 30 dana od dana raskida, a ono mora biti pruženo najkasnije u roku od 90 dana. U svakom slučaju ona poslovna politika koja je bila obmanjujuća mora se suzbiti na najmanju moguću mjeru, odnosno uopšte do kraja. Ne smije trgovac da izlaže robu sa podacima koji ne odgovaraju sadržajuk, ne odgovaraju istini po pitanju sastava kvaliteta, porijekla zemlje i tako dalje, već mora da sadrži isključivo one istinite podatke i da garantuje za njen kvalitet. Takodje ne smiju, i ukoliko se zaključi ugovor da ugovor da on sadrži odredbe koje će biti štetne po onoga ko koristi odnosno po kupca jer može se ograditi sa time da se oslobadja svih odgovornosti koje se tiču ovih obaveza, tako da je i to zabranjeno. Sve to naravno vršiće odgovarajući inspektor iz svoje oblasti, odnosno nadležnosti, odnosno vršeći inspekcijski nadzor i zaista su predvidjene i visoke kazne zavisno od toga je li u pitanju pravno lice ili je u pitanju preduzetnik ili fizičko lice. Fizičko lice će se kazniti od 100 do 1000 eura, preduzetnik, odnosno odgovorno lice u pravnom licu do 5.000 eura a čak do 20.000 eura će se kazniti pravno lice. U svakom slučaju jedan akt koji je izuzetno kvalitetan, izuzetno značajan i sigurno je da će se kvalitetnom primjenom istog u mnogome poboljšati stanje potrošača u Crnoj Gor. Demokratska partija socijalista će podržati isti. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Obradoviću, na iskrenom analitičkom čitanju ovog nacrta. Izvolite, kolega Miliću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Vjerovatno se neću uklopiti u to čitanje na ovakav način, kao što je bila do sada rasprava, jer ću imati odredjene dileme koje prije svega proizilaze da ne vidim nigdje mogućnost kontrolne ili nadzorne funkcije parlamenta u odnosu na sprovodjenje ovog zakona. Sve ovo govorim zbog toga što početak čitave priče je član 78 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Crne Gore i EU gdje se govori o zaštiti potrošača. Nakon toga formirana je nacionalna komisija za praćenje i realizaciju Nacionalnog programa za zaštitu potrošača i onda konstatacija da osim Ministarstva ekonomije i Uprave za inspekcijske poslove, što se tiče ovih ostalih subjekata 2011-2012. godina nijesmo imali mogućnosti da dobijemo kvalitetne izvještaje o onome šta su uradili kako bi se poboljšao kvalitet i položaj potrošača u Crnoj Gori.Da je to tako pokazuju i primjeri iz prakse. Dakle, volim da putujem o svom trošku i pitaju me je li skupo gorivo u Italiji, 1,60€ pa kada pogledate kolika je razlika izmedju 1,60€ u Italiji i 1,27€ euro dizela u Crnoj Gori rekli biste da tamo plaćam skuplje. Ali, sa tim gorivom ja manje trošim, troši manje auto. Šta smo napravili u dijelu zaštite potrošača što se tiče kvaliteta goriva u Crnoj Gori. Jer osnovna priča je ovdje da se vodi priča ka trgovinama.Vodimo priču o monopolistima i to ne o jednom monopolisti, nego ovdje postoje oni koji rukovode dominiraju tržištem i napravili su dogovor medju sobom. Govorio sam u prethodnoj taci oko banaka koje su napravile dogovor, prećutni dogovor, gdje imamo nivelisane kamatne stope koje su zelenaške, i imamo potrebu da nadjemo model kako ćemo zaštiti potrošače od toga da im ne oduzimaju imovinu, da uđemo prije svega u obračun sa onima koje zovem ljudima koji na nefer, nekorektan i na nepošten način oduzimaju gradjanima Crne Gore ono što su generacije i generacije sticale. Drugi model je mobilni telefoni, električna energija, voda. Gledao sam ovaj vaš akcioni plan i sada da ne bih ja to prolazi, gospodine Perišiću, nacionalni program zaštite potrošala, Ministarstvo ekonomije jul 2012. godina. Da li ćete se složiti samnom u jednom dijelu da jedan dio elemenata koji je trebao da se završi nije obavljen. Ovdje vidim izmjene i dopune Zakona o turizmu, vidim ovdje potrebu definisanja programa za subvencioniranje ugroženih potrošača za električnu energiju. Imamo danas informaciju da se Elektroprivreda Crne Gore sprema da ukine struju za 192.000 potrošača koji duguju za tu struju i izjednačava one koji su veliki dužnici u odnosu na one koji duguju možda 10,20 ili 50 evra. Druga stvar, prestaju sa onim što su radili prije, a to je subvencioniranje onih koji redovno plaćaju struju. Treće, samo 8 mil. evra od 190 mil. evra, koliko je potraživanje Elektroprivrede Crne Gore od domaćinstava duguju lica u stanju socijalne potrebe. Sve to ćete naći u zaključcima ove Skupštine, koja je podržala da nadjemo model kako ćemo zaštititi te krajne korisnike.. Imam informaciju gospodine Raduloviću da će u Budvi da kubik vode da košta i 7 evra, zbog toga što trebaju im se plaćati neke obaveze za nešto što ni vi ni ja nijesmo tražili a to je desolinizacija. Dakle, ne vjerujem da ćemo naći ni vi ni ja gdje god podjemo danas u svijetu čak i onamo gdje su izuzetno oskudni resursi vode da neko planira da sa 7 evra po kubiku oporezuje domiciono stanovništvo. Zbog čega? Zbog pogrešne politike tog preduzeća, zbog pogrešne politike lokalne vlasti, zbog pogrešne državne politike u sprovodjenju svega toga i onda se postavlja pitanje da li je ovo samo lije papir. Da ne bi ovo bio lijepo slovo na papiru, upravo zbog ovoga što mi se čini da nažalost pojedini državni organi samo zbog recki u izvještajima Evropske komisije , izuzimam Ministarstvo ekonomije, rekao sam vam na početku, a govorim o ostalima ovdje koji se nalaze, pokušavaju da stvore utisak da se vodi računa o zaštiti potrošača. Šta se kaže u ovom izvještaju Evropske komisije? Kaže se da je Centar za zaštitu potrošača Crne Gore u maju 2013. godine , nevladine organizacije, podnio prvu kolektivnu tužbu u ime 250 lica za zaštitu prava u oblasti potrošačkih kredita. Nevladina organizacija koju treba pohvaliti u onome što radi na polju zaštite potrošača. Što se tiče pitanja koja nijesu povezana sa bezbjednošću u prvom kvartalu 2013. godine organ nadležan za inspekciju tržišta izvršio je 1.752 kontrole i utvrdio 1012 neregularnosti, gospodine Raduloviću. Znači, utvrdio je skoro 60% u kontrole koje su sproveli na tržištu neregularnosti u dijelu zaštite potrošača. NVO, Građanski ombudsman je istakao da zakon nedovoljno štiti i ima manjkavosti u dijelu zaštite, ovaj predlog zakona, u dijelu zaštite ekonomskih ijnteresa potrošača, odnosno nedovoljno štiti korisnike finansijskih usluga i zbog toga je o tome govorio gospodin Lalošević i gospodja Popović. Mi zbog toga predlažemo zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga da bi ovo dopunili. Ne mijenjam stav koje su rekle moje kolege vezano za podršku ovom zakonu, ali tražim da Skupština Crne Gore povede računa, da nadjemo model kako ćemo, imamo do kraja razmijeo sam tako do kraja ovog zasijedanja mogućnost na amandmansko djelovanje, da nadjemo model kako ćemo imati kontrolnu funkciju u dijelu zaštite potrošača. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Miliću. Pošto imamo dinamičnu sjednicu, tačno do ponedeljka možete da djelujete sa amandmanima, do početka normalno, a sa vama se u potpunsoti slažemo bićemo dio EU kada budemo primjenjivali zakone. To je ono što fali dopuni zakona ta takozvana koleraciona tabela. Gospodine Perišiću, da li hoćete da iskoristite pravo ? Izvinjavam se ne možete zato što je ovo ono pravilo kada posljednji sat tada nema bočnih replika, Ako imate nešto važno da rečete, samo recite. Ne može zato što je na Kolegijumu tako dogovoreno. Trebao je predsjednik , šef poslaničkoga kluba da vam prenese.
  • Član sam Komisije koja prati radove na desolanizaciji, prostrojenju za desolanizaciju otpadnih voda Budve i čudi me samo njegov komentar gdje kaže nijesmo tražili to ni ja ni kolega Radulović, mislim da je to tražila privreda, da je to tražila Budva, kao metropola turizma i da ne možemo razvijati turizam a da bude ispust fekalija u more. Odgovorno tvrdim da još niko nikad nije spomenuo cifru da će kubik vode biti u Budvii 7 eura. Mislim da su to neke paušalne ocjene i mislim da nije korektno iznositi pred ovaj parlament dok se ne utvrdi ta cijena. Svi smo mi to tražili, to je tražila metropola turizma zbog unapređenja i poboljšanja kvaliteta usluga na crnogorskom primorju.
  • Kolega iz vaših u božije, pošto sam takođe Budvanin, 10 mjeseci godišnje, volio bih da plaćamo normalnu cijenu. Izvolite, kolega Milić.
  • Nemam posebno što da komentarišem osim da potvrdim još jedan put, sigurno nijesam a ubijeđen sam i profesor Radulović, tražio projekat za desalonizaciju da bude postavljeno onamo i da na takav način rješavamo pitanje vodosnabdijevanja u situaciji kada smo imali izdašne rezerve sa "Bolje sestre" i znalo se koliko smo uložili u projekat regionalnog snabdijevanja i da je on završen godinu dana nakon toga. Dakle, apsolutno ne dolazi u obzir da se može vezati i za jednog čovjeka iz SNP-a, a vjerujem niti i za jednog čovjeka iz opozicije projekat privatizacjie zna se ko je to radio i zato je taj projekat sada potpuno van funkcije zbog načina kako je sprovedena i tenderski postupak i sve ono što je rađeno, ali time se ne bavimo ni vi ni ja, ali se bavi nažalost neko drugi, jer onda kada smo upozoravali da treba da se vodi računa o svemu što se radi nije nas niko slušao. Zbog toga što se tiče cijene koju sam pomenuo ovdje, rečena je na Televiziji Budva, rečena je od odgovornih ljudi i sada vam kažem ni jedan cent preko toga neću dozvoliti da se poveća zbog toga što treba plaćati nekome što je dove desanilizaciju u Budvu. Hvala vam.
  • Hvala, kolega Miliću. Očito da će pitanje vodosnabdijevanja Budve i Crnogorskog primorja biti interesantno. Da li kolega Perišiću želite pravo na završnu riječ? Vrlo kvalitetno i sažeto. Izvolite.
  • Gospodine predsjedavajući, htio bih samo da se zahvalim na finim riječima o Prijedlogu ovog zakona.Nažalost, moram reći jedan podatak da u Crnoj Gori imamo par hiljada registrovanih nevladinih organizacija, a da u dijelu zaštite potrošača funkcionišu dvije organizacije. Možda to govori o svijesti naših potrošača i apelujem na sve nas ovdje da svojim prijateljima, rođacima ukažemo na ova prava koja daju potrošači i tim doprinesemo na kvalitetniju implementaciju samog zakona.
  • Hvala i Vama na učešću u današnjoj raspravi. Takođe, želim da kažem da je današnja rasprava iz ovog nacrta i predloga bila u velikoj mjeri analitična i provokativna. Očito da osim onoga što znači pravo i pravda kada je u pitanju Evropska unija je i ovo jedna od izuzetno kvalitetnih i interesantnih oblasti. Konstatujem da je pretres završen. O njemu ćemo se izjasniti u ponedeljak. Mali lapsus sam napravio u vezi tajminga za amandmane. Nijesam imao u vidu odbora, ako bi to ostavili sve za ponedeljak onda ne bi mogli završiti. Molim vas za sjutra do kraja radnog vremena u vezi ove tačke dostavite amandmane ukoliko želite da pokušate da ga unaprijedite. Prelazimo kolege na sljedeću tačku dnevnog reda. U pitanju je Predlog zakona o bezbjednosti i interoperabilnosti Željeznice. Sada je petnaest i trideset, četrdeset i pet minuta će biti u vezi ove tačke do pedeset minuta, tako da u odnosu na onu tačku posljednju ćemo imati negdje oko trideset minuta, tako da završimo obadvije tačke. Predlagač. Ministra ne vidim. Vi izvolite.
  • Hvala. Uvaženi predsjedavajući, dame i gospodo poslanici, uvaženi građani, Donošenjem novog Zakona o bezbjednosti i interoperabilnosti na Željeznici biće implementiran treći paket evropskih direktiva, čime će se zaokružiti proces prilagođavanja našeg zakonodavstva sa propisima Evropske unije iz oblasti Željeznice. Predlog obezbjeđuje očuvanje, uređenje bezbjednosti željezničkog sistema Crne Gore i postizanje interoperabilnosti u željezničkom sistemu Evropske unije. Osnovna odgovornost za bezbjednost željezničkog sistema je na upravljaču infrastrukturom i željezničkim prevoznicima, čiji rad reguliše i nadzire regulatorno tijelo, odnosno Direkcija Željeznice, kao nacionalno tijelo za bezbjednost u smislu evropskog zakonodavstva. Budući da interoperabilnost zasniva za regulatornim tehičkim i operativnim uslovima, koji moraju biti ispunjeni da bi se omogućio bezbjedan i neprekidan saobraćaj vozova, uz postizanje traženog stepena efikasnosti ovim zakonom će biti definisani svi prethodno navedeni uslovi, a ključni akcenat je na načinu izdavanja upotrebnih dozvola za podsisteme interoperabilnosti kao i izdavanje licenci sertifikata za bezbjednost operaterima i upravljačima infrastrukturom. Sertifikatima se utvrđuje da su željeznički prevoznici upravljač infrastrukturom uspostavili sistem upravljanja bezbjednošću kojima se postiže zajednički cilj bezbjednosti primjenom zajedničkih bezbjednosnih metoda. Zakonskim predlogom utvrđuju se osnove za postizacnje tehničke usklađenosti, smanjenje prepreka, kao i poboljšanje ravzoja usluga u međunarodnom saobraćaju i Evropskoj uniji i sa tećim zemljama. Usklađenim postupkom za izdavanje upotrebnih dozvola infrastrukturnih podsistema i dozvola za željeznička vozila doprinosi sa ostvarivanju interoperabilnosti, odnosno sposobnosti željezničkog sistema za bezbjedan i kontinuiran saobraćaj vozova u Evropskoj uniji. Zakonskim predlogom prenešeni su jedinstveni uslovi Evropske unije za davanje licenci mašinovođama za upravljanje lokomotivom i vozovima. Licencom za mašinovođe se dokazuje ispunjenje zdravstvenih zahtjeva, osnovne obuke i stečene i sticanjem sposobnosti, a sertifikatom se potvrđuje poznavanje infratrukture, sposobnosti upravljanja vozovima i poznavanje jezika. Ovaj zakonski predlog prenešene su odredbe važešeg Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju koji se tiču odvijanja i upravljanja saobraćaja, uslova za gradnju i održavanje željezničke infrastrukture, uslova za željezničke radnike, njihovo radno vrijeme te inspekcijski nadzor. Sve ove komponente neophodno je što prije implementirati, jer će stupanjem na snagu Zakona o željeznici tržište postati liberalizovano, a strani operatori dobiti mogućnost za saobraćaj na našoj mreži. S tim u vezi usaglašavanje standarda i propisa sa evropskim propisima dovodi do operativnog funkcionisanja željezničkog sistema, što podiže stepen nivoa bezbjednosti na viši nivo. Usaglašavanje propisa i standarda se vrši sa ciljem olakšavanja pristupa svim operaterima, kao i unifikacije načina vođenja evidencije sve sa zajedničkim ciljem koji je ujedno i primarnim, to jeste podizanje stepena bezbjednosti na viši nivo. Predložena zakonska rješenja prvenstveno utiči na definisanje odnosa između privrednih društava koja učešćuju u obavljanju željezničkog saobraćaja, jer se time postiže jasno i precizno preuzimanje obaveze i odgovornosti, a krajnje pozitivan rezultat se odnosi na ispunjenje potreba korisnika i učesnika u željezničkom saobraćaju. Zahvaljujem se.
  • Hvala i Vama, gospodine Obradoviću. Ja se izvinjavam što nijesam imao ovdje potpune informacije. Znači, ministar Brajović je bio na službenom putu u Briselu, sada je na putu i uskoro će nam se pridružiti. Sa nama je gospodin Kršanac, pomoćnik ministra i Vi gospodine Obradoviću, kao direktor Direkcije Željeznice. Poslanik Lalošević, proceduralno. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Ne bi da Vam oduzimam dragocjeno vrijeme, jer znam da moramo da raspravljamo i o ovom značajnom zakonu i ovom narednom koji slijedi, ali evo samo jedno pitanje, možda kao šlagvort, a opet ne željeći da, što bi rekli kradem ideju gospodina Bojanića koji je amandmanski takođe reagovao. Nije ni moje da ja sad ja Vas gospodine Obradoviću i vas iz Ministarstva upozoravam na određeni naslov ovog zakona, ali evo jedno prosto pitanje. Ovo možda i nije procedura nego naka vrsta suženog komentara. Je li moguće da nijesmo imali drugačiji naziv za ovaj zakon od Predloga zakona o bezbjednosti interoperabilnosti Željeznice. Da vam kažem taj izraz interoperabilnost koristi se minulih mjeseci, minulih godina novim strategijskim konceptom NATOA isključivo u vojne svrhe.Govori se o interoperabilnosti snaga NATO-a, snaga koji učestvuju u mirovnim misijama i možda je ova moja intervencija čak i amandman kolege Bojanića možda je suvišan u suštinskom smislu, ali govori o nečemu da, ipak, nijesmo pobjegli od, uslovno rečeno, ovlaš davanja imena upotrebe nekih stranih riječi, a nema nikakve potrebe. Znamo da je bezbjednost, zatim sve ono što ide ka organizaciji, ka efikasnosti jednog sistema možda je trebalo upotrijebiti. Ponavljam još jednom ovo neće uticati na kvalitet zakona, ali ajde da se jednom i mi naučimo pameti da imamo lijepe izraze. Ja govorim u mom srpskom jeziku, vi govorite možda u vašem maternjem jeziku, imamo lijepe izraze za nazive ovih zakona. Zahvaljujem i izvininjavam se možda ovo nije bila klasična procedura, ali sam imao potrebu da to kažem.
  • Hvala, kolega Laloševiću. U prvom krugu, u ime klubova, u ime DPS-a, kolega Vuković. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Sad ću morati i ja Vas, iako ste Vi professor, da savjetujem, odnosno da učim. Prvo ste trebali opet meni kao izvjestiocu ispred Odbora po ovoj tačci da date riječ, pa onda da pređemo na raspravu. U izvještaju Odbora se govori upravo o ovome o čemu je gospodin Lalošević sada uspio da preduhitri nas 13 tamo, koji smo takođe izrazili čuđenje. Evo tu je i predsjednik Odbora, kolega Bojanić je takođe tamo. Članovi Odbora su sugerisali da se pojam interoperabilnost zamijeni razumljivijim izrazom i tako dalje, što je kolega Bojanić učinio praktičnim kroz ovaj amandman. To je bio uvod mene kao izvjestioca sa Odbora i kao prvog diskutanta, ako dozvolite preći ću odmah na diskusiju. Direktor Direkcije Željeznice u svojstvu predstavnika predlagača upoznao je Odbor i sada Skupštinu sa razlozima za donošenje Zakona o bezbjednosti i interoperabilnosti, gdje je dat komentar šta to znači i ja se takođe slažem. (Upadica) Interoperabilnost? Znate kako, vi koji ste bliži NATO-u vjerovatno bolje baratate tim, nama koji smo malo manje u funkciji NATO-a taj termin još uvijek nije ušao u uši, kolega, tako da kad uđemo u NATO onda ćemo lako izgovarati te kovanice. Predsjedniče, molim vas omogućite mi da pričam.
  • Ja provociram? Ja sam Vas pokušao da provociram, ne njih.
  • Okrenite se Vi meni i sad pričajte.
  • U Izvještaju o napretku Crne Gore za 2011. se govori da je u željezničkom saobraćaju ostvaren mali napedak i da administrativni kapacitet Direkcije Željeznice još uvijek nije u potpunosti operativan i da su joj kapaciteti izuzetno slabi. Važnost zakona o kome raspravljamo i koji ćemo, nadam se, usvojiti, odnosno Predlog o bezbjednosti, govori i o značaju željezničkog transporta. Naime, budućnost teretnog saobraćaja tj. robnog saobraćaja je Željeznica. To je pogotovo bitno za Crnu Goru iz više razloga. Znači, uslov ulaganja u Željeznicu je zakonska regulative. Dalje, budućnost valorizacije crnogorskih proizvoda i crnogorskih prirodnih resursa nije tržište Crne Gore nego region i okruženje. Pričali smo ovdje dugo o "Boksitima", o aluminijumu, olovu i cinku koncentratu, o cement, o svim tim mineralnim sirovinama koje se ne troše u Crnoj Gori. Znači, da bi ih negdje nekome poslali i prodali one moraju da budu konkurentne sa tržištem, a da bi bile konkurentne sa tržištom moraju da imaju jeftin prevoz. Jeftin prevoz je u željeznici, nikako u drumskom saboraćaju. Ako tome dodamo da je željeznička infrastruktura koja se nanovo pravi skoro tri puta jeftinija, kilometar autoputa je tri puta skuplji od kilometra željeznice, onda takođemo možemo da kažemo koliko je važan ovaj segment željeznice i sve što je vezano za zakonsku regulativu koja obrađuje ovu vrstu saobraćaja. Takođe, kao što je važna željeznica za budućnost privrede Crne Gore važna su Pljevlja za budućnost ekonomije Crne Gore. Da bi to bilo operabilno moramo napraviti kvalitetnu željeznicu, a onda je staviti u inter svrhe. Kolega Bojaniću, Vi kao ekonomista vrlo često pravite te komparacije i poređenja jeftino skupo. Znači, zakon o kome je danas riječ ima realnog osnova da se usvoji. Ozbiljnost govori da je u tabelama urađen na 374 strane, uz predloge zakona, koji prikazuju sve direktive i gdje se obezbjeđuje potpuna ili djelimična usklađenost crnogorskog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije.Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Vukoviću. Slažem se sa Vama, ali da smo odavno prepoznali željeznicu i njenu misiju druga bi nam bila ona danas. Trideset i kusur sati se putuje do Beograda. Kolega Damjanović, a neka se pripremi kolega Bojanić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Raduloviću. Poštovani predstavnici predlagača, gosti iz Direkcije, Ja se neću baviti terminologijom koja vidim ovdje je izazvala dosta pažnje, interoperabilnost ili nešto što će biti zamjena za tu riječ, iako je interoperabilnost značajno definisana kroz član zakona koji ovdje imate. Prema tome ne smatram da postoji neka potreba da se to u Predlogu zakona mijenja, ako ima potrebe nikakav problem nije da se to podrži. Jeste neuobičajeno da se mijenja naziv Predloga zakona amandmanski, ali svakako možemo i o tome razgovarati. Više bih se bavio ovim što ste Vi sada potpredsjedniče rekli, što je suština, a to je kakav željeznički prevoz imamo, kakvu imamo željezničnu infrastrukturu. Imamo Zakon o željeznici, primjenujemo još neke zakone iz SFRJ odnosno SRJ i vjerovatno sa ovim Predlogom zakona, ako bude usvojen, nećemo više primjenjivati određene zakone iz prošlosti, već postoji namjera da se na jedan konzistentan način ovozaokruži uz želju da nam željeznički saobraćaj bude siguran i efikasan i dostupan, da bude i jeftin, a da svakako bude održiv i u skladu sa svim evropskim standardima. Zato ja ne bih ovdje čitao šta je sve u Izvještaju o napretku Crne Gore za prošlu godinu rečeno, pa vezano za željeznički saobraćaj o tome da je bio mali napredak i tako dalje, nepoštovanje naknade za infrastrukturu za putničke vozove i tako dalje, govori se značajno o povećanju kapaciteta Direkcije za željeznicu i Direkcija za željeznicu dobija velike nadležnosti kroz Predlog zakona. Bilo bi dobro da usmjerimo pažnju, da kada smo već formirali Direkciju za željeznicu, smatram da je bilo potrebe,kao što imamo Direkciju za saobraćaj, da vidimo kojim kapacitetima u ovom trenutku raspolaže Direkcija i da li Direkcija zaista može da uz ostale institucije,kao što je Ministarstvo, obavlja nadzor nad primjenom ovoga zakona. U tom smislu nekoliko stvari koje možemo ovdje da otvorimo. Podzakonska akta ćete donijeti u roku od dvije godine. Neuobičajeno dug rok za donošenje podzakonskih akata za jedan predlog zakona, iako znam da postoji potreba da se to odugovlači. Do donošenja propisa iz toga stava primjenivaće se podzakonski akti donešeni na osnovu Zakona o udruživanju u zajednicu jugoslovenskih željeznica SFRJ 18/78, 35 godina rješenje koja će se primjenjivati do donošenja ovih novih akata. Dvije godine su date za sve, imamo pola godine roka da se formira u skladu sa članovima 115 do 120 komisija za takozvane vanredne situacije. To smatram veoma značajnim tijelom, vidim da ste ostavili Predlogom zakona da Vlada ima početnu i završnu riječ oko te komisije, da komisija ima tri člana koji će biti prepoznati čak i u budžetu u smislu primanja i tako dalje. Ono što jeste interesantno je što se članom 118 prvi put, čini mi se, u našoj praksi jednoj takvoj instituciji daju enormna ovlašćenja, policijska ovlašćenja. Ovlašćenje da ta komisija, kada se desi vanredna situacija, ne daj bože željeznička nesreća, ima pravo da ispituje, istražuje, provjerava, čak čini mi se učestvuje kod obdukcije, tako da ima enormno ovlašćenje. To je prvi put u našem sistemu da prepoznajem tako nešto, a da to nije vezano za institucije sile koje to uobičajeno rade. Biće interesantno kako će se to definisati. Zato kažem, malo je problematično da sve što se odnosi na rad te komisije, definiše se kroz podzakonske akte Vlade, i primanje plate i sve ostalo. Takođe, za raspravu jeste formiranje unutrašnje kontrole. U ovom trenutku u upravljaču infrastrukture i u željezničkom pevozniku, to su i dalje monopolske institucije, nijesmo demonopisali željeznički saobraćaj, pa me interesuje kakvi su kapaciteti. Da se uspostavi unutrašnja kontrola po propisima,odnosno saglasnost Vlade. Da li ste sigurni, gospodo predlagači, da će željeznička infrastruktura, odnosno prevoz uspostaviti dovoljne po zakonu i potrebne unutrašnje kontrole na koje samo vi dajete mišljenje ili je bilo potrebe da im se da i određena stručna podrška. Ovaj zakoni se bavi tehničkim, uglavnom, normama i pokušava da uvede red i bezbjednost da nam se ne daj bože nikada više ne ponovi Bioče, a imali smo nakon toga jedan incident sa smrtnim ishodom, što je vjerovatno upalilo lampicu. Nije dobro da se te stvari događaju pa onda da prionemo i da onda ove stvari rješavamo. Neke stvari su u predlogu akta normirane. Po meni je dosta interesantno za naše pojmove. Sada se vraćam na priču potpredsjednika o željezničkim sistemima, o obezbjeđenju vozova, kašnjenju vozova i tako dalje. U članu 10 imamo željeznički sistem i taj termin interoperabilnosti koji definiše konvencionalni željeznički sistem i željeznički sistem velikih brzina. Konvencionalni sistem, član 11, jeste, gospodo kolege, građani, sistem projektovan za brzine do 200 km/h a ovaj brzih pruga je preko 250 km/h. Čini mi se da je u zakonu bila potreba da se definiše i neki naš crnogorski sistem jer se zna kakva je brzina prosječna vozova na crnogorskim prugama. To sve govori da ne samo kroz usvajanje ovoga predloga zakona i primjenu Zakona o željeznici i Direkcija treba da učini sve što je u njenoj moći da ovdje dobijemo neophodna ulaganja, ne samo u rekonstrukciju pruga, odnosno kupovinu vozova, već u sve ono što jeste podrška da dobijemo konačno željeznički sistem i saobraćaj kakav funkcioniše u ostatku Evrope. Ne može Crna Gora biti slijepo crijevo sa Lukom Bar na jednoj strani, sa Beogradom, Budimpeštom na drugoj strani, sa novom prugom od Podgorice do Nikšića, sa prugom od Podgorice do Skadra koja se ne koristi i pravi samo troškove. Jednostavno moja je želja i mi u Klubu SNP-a konstatno govorimo da je saobraćajni prioritet Crne Gore, možda čak prije nego da se gradi auto-put, rekonsrukcija pruge Beograd - Bar i njeno puno korišćenje. Neka ovaj predlog zakona bude u toj funkciji uz sve izražene sumnje u kapacitete u ovom trenutku, kapacitete za nadzorom primjenom ovog zakona i uz ono što jeste budžetska podrška Direkciji, kadrovska i svaka druga, kako bi Direkcija mogla svoj posao da radi. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Damjanoviću. Slažem se sa Vama u vezi vaših konstatacija. Pridružuje nam se kolega i ministar Brajović sa puta iz Brisela. Nadam se da nosi lijepe glase. Samo da znate, siguran sam da zna to dobro i ministar Brajović, 70% izgrađene saobraćajne infrastrukture Poljske je iz fonda Evropske unije. Negdje oko 40% je bilo Istočna Njemačka, 60% je dala Zapadna Njemačka. E, to su pametne države. Izvolite, kolega Bojaniću.
  • Zahvaljujem. Gospodine potpredsjedniče, prvi ili kako god, gospodo iz Direkcije i uvaženi ministre, Nekoliko stvari je već rečeno, vidim raspoloženje od strane poslanika i vjerujem da će amandman koji sam predložio na kraju biti usvojen iako predlagač na Odboru nije imao razumijevanje, jer smatram da stvarno nema potrebe da lomimo jezik i da u nazivu zakona imamo riječ koju ne možemo da izgovorimo. Evo i danas smo čuli da se svi mučimo da izgovorimo kako se zove zakon, tako da vjerujem da ćemo to na kraju usaglasiti i usvojiti. Ono što meni daje za pravo kroz sam naziv a i kroz ovu definiciju koju smo ranije čuli, da je ponovim, da se definiše zakonom koje su to konvencionalne brzine i koji je to sistem velikih brzina, predlagač je našao za potrebu da i to uključi, ne vjerujem da ćemo to brzo doživjeti, da li ćemo uopšte u Crnoj Gori da imamo brzinu tih vozova. Bitno je ono što mi se čini da se radi naopako, rekao bih da se samo ide u harmonizaciju odnosa potpuno stavljajući u drugi plan šta to stvarno nama donosi, odnosno koju tu korist imamo, da li će nam ti vozovi biti sigurniji, bezbjedniji, efikasniji samo time što ćemo da harmonizujemo sa direktivama Evropske unije. Čuli smo čak i da se riječ ineroperabilnost vezuje za NATO pakt a i gospodin ministar došao je iz Brisela pa da i to uvežemo. Ispade da smo vozom krenuli i u NATO pakt i u EU. Ali, ima jedan problem što kod naše željeznice najčešće čujemo, kada se negdje usudimo da putujemo, da voz kasni u polasku, ili drugim riječima – kasnimo a nijesmo ni krenuli, suštinski u te integracije jesmo harmonizacijom, ali sprovođenjem, pravom suštinom smo daleko od toga. Jasno nam je i to sam već pomenuo, a da još jednom potcrtam, Evropska komisija je dala jasnu sliku onoga što mi svi vidimo, da je slab napredak u željezničkom transportu, uopšte u saobraćaju, da nedostaju administrativni kapaciteti i da nedostaju tehnički kapaciteti. Sve mi se čini da je u prethodnom periodu više se pokušavalo da se našminkaju željezničke stanice, da to izgleda iz daljine lijepo, sve dok ne uđete u voz. Naravno, tu ću ostaviti po strani ova dva nova voza, "španska" takozvana, koji jesu lijepi, ali mi se čini da je to predimenzionirano i da je ta pruga "pojela" puno više novca , dok se zapostavila rekonstrukcija pruge Beograd - Bar. Već pomenuto, ali da još jednom pomenem željeznicu koju imamo prema Skadru, mislim da se više i ne koristi. Ne mogu da optužim sadašnjeg ministra jer zatekao je takvo stanje. Vjerujem da imaju motiva da to popravljaju, ali mi se čini da to jako slabo ide, da ova država ne prepoznaje željeznički prevoz kao neku bitnu stvar u svemu iz jednog prostog razloga - donosioci odluka se ne voze vozom. Vrlo jednostavno. Kada nijeste u vozu, kada ne koristite voz onda vas mnogo ne sjekira kako to tamo izgleda. Aerodromi su našminkani, ali vozovi nijesu za elitu pa elita o njima ne brine. Apelujem, ako ova Vlada misli da brine o nekom srednjem sloju neka pogleda kako funkcionišu vozovi. Ja sam malo starija generacija, otprilike srednju klasu, presjek društva upoznate najbolje u vozovima i naravno oni koji su služili vojsku, u vojsci. Družili su se u jednom određenom krugu, ali pravi presjek društva najbolje tu prepoznate i možda su vozovi prava slika i prilika naše razvijenosti saobraćaja, odnosno loši uslovi na željezničkim stanicama i u tim vozovima, a svakako ne našminkani aerodromi koji, eventualno, služe samo za mali broj ljudi. Zahvaljujem. PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ. Hvala i Vama, kolega Bojaniću. Ministre, da li želite da iskoristite pravo na komentar ili ćete u završnoj riječi? U završnoj. Posljednji prijavljeni po ovoj tački dnevnog reda je poslanik Pešić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi predstavnici predlagača, ministre Brajoviću, poštovane koleginice i kolege poslanici, Kao i za značajan broj zakona koji su bili na dnevnom redu skupštinskih zasijiedanja u minulom periodu tako je i donošenje novog zakona o bezbjednosti i interoperabilnosti željeznice potrebno iz razloga harmonizacije nacionalnog zakonodavstva sa propisima EU. Sa novim zakonom obezbijediće se očuvanje, unapredjenje u bezbjednosti željezničkog sistema Crne Gore, što je po meni ključna stvar, a takođe postići će se i interoperabilnost u željezničkom sistemu EU. Pored toga što član 10 ovog zakona definiše pojam interoperabilnosti koja označava sposobnost željezničkog sistema koja omogućava bezbjedan i neprekidan saobraćaj vozova uz postizanje traženog stepena efikasnosti koja se zasniva na regulativnim, tehničkim i operativnim uslovima koji za to moraju biti ispunjeni, uočio sam a i primjetio iz prethodnih izlaganja uvaženih kolega, u izvještaju Odbora za ekonomiju, finansije i budžet sugestiju da se riječ interoperabilnost zamijeni nekim razumljivim izrazom. Smatram da se radi o univerzalnom pojmu za ovu oblast i o međunarodno prihvaćenom izrazu. Interoperabilnost se može shvatiti kao sposobnost za zajednički rad različitih sistema, tehnika i slično ili organizacija. Takođe to je sposobnost heterogenih sistema da rade zajedno što je moguće bolje. U proceduri je amandman uvaženih kolega Bojanića i Perića članova Pozitivne Crne Gore. Amandman dakle, Predlog zakona kojim oni mijenjaju ovaj pojam, međutim, ne ulazeći kako će on proći na odboru i ovdje na glasanju prilikom izjašnjavanja. Mislim da su oni promijenili suštinu zakona, te su ga umjesto Predlog zakona o bezbjednosti željeznice nazvali - željezničkog prevoza. Tako da ste pogriješili, jer ste sa željezničkim prevozom suzili suštinu zakona. Željeznički prevoz je samo dio željezničkog sistema, i mislim da će to predstavnici predlagača kazati. Predlog zakona koncipiran je u 19 poglavlja. Nesumnjivo da je svako od tih poglavlja značajno i s pravom je našlo mjesto u Predlogu novog zakona, ali su meni posebno interesantna sledeća. Dakle, poglavlje 2, poglavlje 5 - upravljanje bezbjednošću željezničkom saobraćaju, poglavlje 6 - sertifikat o bezbjednosti za prevoz i sertifikat o bezbjednosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom, poglavlje 10 i 11 - željeznička vozila i željeznički radnici, kao i poglavlja 12 - istraživanje vanrednih događaja i 17 inspekcijski nadzor. U poglavlju 2 članovima 10, 11 i 12 definisani su željeznički sistemi, kako smo imali prilike da čujemo konvencijalni željeznički sistemi za velike brzine, i ja sam to primijetio i interesuje me zašto je u Predlogu zakona tretiran željeznički sistem za velike brzine kada ga u našoj zemlji nećemo siguran sam imati u bliskoj budućnosti. Harmonizacija našeg zakona u ovoj oblasti sa sličnim u Evropskoj uniji možda to zahtijeva, ali meni to ipak nije logično. Članom 35 Predloga zakona predviđeno je da su upravljači infrastrukture i željeznički prevoznik odgovorni za bezbjednost željezničkog sistema i kontrolu rizika. Zajednički pokazatelji bezbjednosti su elementi za procjenu nivoa bezbjednosti u željezničkom saobraćaju. Radi praćenja bezbjednosti željezničkog sistema u cjelini upravljač željezničke infrastrukture i željeznički prevoznik dužni su da sačinjavaju Godišnji izvještaj o bezbjednosti željezničkog sistema. Vjerujem da je obaveza podnošenja godišnjih izvještaja o bezbijednosti sistema postojala i u važećem zakonu i da li mi gospodo predstavnici Vlade, možete odgovoriti, kako su na nadležnim organima ocijenjeni poslednji godišnji izvještaji i koje su bile osnovne primjedbe i preporuke za povećanje bezbjednosti željezničkog sistema uopšte? Poštovane koleginice i kolege, ne sumnjam da ćemo ovaj Predlog zakona usvojiti velikom većinom. Međutim, to za bezbijednost željezničkog sistema neće biti dovoljno ako se zakon ne bude dosledno primjenjivao u praksi. Zato, pozivam sve one koji su na bilo koji način zaduženi za njegovo sprovođenje i nadzor nad njegovom primjenom da poštuju svaki, ne samo član, već i stav ovog zakona. Samo takvim pristupom izbjeći ćemo incidente ili nesreće koje su se nažalost dešavale u željezničkom sistemu naše zemlje. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Pešiću. Za komentar se javio kolega Bojanić, izvolite.
  • Povodom ovog izgleda najinteresantnijeg dijela naziva Zakona o interoperabilnosti ja sam se malo bavio tim. To mi je malo bilo strano moram da priznam i konsultovao sam klub i rekli su mi da je i njima to malo čudna riječ, tako da sam se bavio i onda već ako hoćete da stavite to, onda stavite o semantičkoj interabilnosti zakon, jer ima interabilnost, može imati tri nivoa. Može da bude fundamentalna, može da bude strukturna i može da bude semantička. Tako da ako već ostavite i za to, onda dajte da ga preciziramo pa da bude Zakon o bezbjednosti semantičkoj interabilnosti željeznice ako vam to onda zadovoljava standarde potpuno da budemo jasni i precizni. Da vratim, na kraju sam se šalio, ajte da vas zamolim stvarno da ovo vratimo, da izglasamo neka bude željeznica. Evo, mi ćemo prihvatiti da bude željezničkog prevoza ali dajte stvarno da se bavimo suštinskim stvarima, a da bar razumijemo zakon koji glasamo. Da bar razumijemo što znači i o čemu se tu govori. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Bojaniću. Kolega Pešiću, da li želite? Hvala.
  • U prvi dio komentara gospodina Bojanića neću ulaziti jer vjerovatno će na to dati odgovor predstavnici Vlade, ali mi je bitno da je ipak prihvatio da su pogriješili. Mislim nije meni bitno, nego je bitno da suština bude zadovoljena, da su pogriješili kada su amandman ovako koncipirali i da će ga ispraviti. Hvala.
  • Lijepo je kad se slažemo. Kolega Milić je htio da interveniše. Izvolite, kolega Miliću.
  • Mislim da smo malo i umorni i dosta imamo danas rasprave. Htio sam da iskoristim ovu priliku da se na javnoj sceni zahvalim ministru Brajoviću na jednom korektnom i ljudskom odnosu. On zna o čemu se radi, prilikom poslednjeg sastanka koji je bio organizovan kod njega, što mene lično nikada ne može začuditi, jer znam način kako radi gospodin Brajović, ali želio sam to i zbog ukupne javnosti, a vezano je za raspravu koju imamo danas ovdje. Hvala.
  • Hvala, kolega Miliću. Ministar Brajović, pravo na završnu riječ. Izvolite, ministre.
  • Poštovani potpredsjedniče Parlamenta, poštovani poslanici, Zaista se izvinjavam što sam kasnio na sjednicu, ali je i sa luksuznijim prevozom došlo do kašnjenja. Avion je kasnio i nijesam mogao stići. Išao sam Brisel-Beč, BečPodgorica, i tu je došlo do zastoja, tako da ja iz korektnosti prema vama i prema mom saradniku, pustiću da on odgovara na pitanja u diskusiji, jer je on slušao diskusiju. Želio bih da se zahvalim na Vašim riječima, gospodine Miliću, jer rijetko čujemo takvu komunikaciju između opozicije i Vlade. Naravno, da ne pominjemo tu priču, čini mi se da je to bio jedan sasvim normalan postupak. Ono što bih želio da kažem i kolege i Damjanović i Bojanić su o tome pričali željeznički prevoz u ozbiljnim strateškim razmatranjima je prevoz koji zauzima svu veliku pažnju, upravo zato što zbog odnosa prema zaštiti životne sredine stavlja se u red prioriteta. Gdje god možete uticati raznim mjerama, podsticajnim mjerama vi usmjeravate pažnju ka željezničkom prevozu, pogotovo pri teretnom saobraćaju, jer time eliminišete zagušenja na cestama, eliminišete zagađivanja na cestama i naravno, to bi trebalo da bude i neka naša obaveza i neka naša strateška opredijeljenost. Pri tome, mi imamo prugu koja je, ako u ovim opštim napomenama budem malo duži, izvinjavam se, imamo prugu koja je 335 km, znači to je relativno mala dužina pruge kroz Crnu Goru. Kičmenata pruga je Bar-Vrbnica dalje ka Beogradu. Znate, kad je rađena pruga i znate u kakvom je stanju pruga. Elementarna stvar koju govorimo svakome, na ovom potezu od 60 km od Podgorice do Kolašina vi dođete sa visinske razlike od 50 m nadmorske visine na preko 1000 m nadmorske visine. To je užasan teren, veoma težak za održavanje i zaista su potrebni ogromni napori da bi se na neki način obezbjđivao bezbjedan prevoz i vodilo računa da funkcioniše normalno saobraćaj. Pri tome imali smo, ovo nije kritika, jer mi zaista odlično sarađujemo sa kolegama iz Srbije, imali smo jedan duži period vremena, iza nas je protekao u tome da Srbija prosto nije prepoznavala kao neki svoj osnovni interes rekonstrukciju tog dijela pruge od Beograda do Vrbnice, zato često čujete vijesti, znate svi mi se zamislimo kad kažemo, voz je iskočio, pa kažu voz je iskočio na primjer tamo oko Požege ili nešto, pri brzini od 20 km/h zbog neodržavanja pruge. Vi imate zaista te perfomanse te pruge, koje su veoma, veoma loše. I pri poslednjoj posjeti premijera Dačića, bio je sa njim i novi ministar saobraćaja Antić. Dogovarali smo se i imamo obećanje od kolega iz Srbije, da će dio od 100 miliona dolara ruskog kredita usmjeriti ka rekonstrukciji te pruge. Zatim, u Bukureštu sastanak gdje su bili premijeri zemalja sa kineskim premijerom bila jedna od osnovnih stvari, priča o brzoj pruzi Budimpešta-Beograd i dalje nastavak od Beograda ka Baru, gdje je onda i kineski premijer neposredno izrazio veliku zainteresovanost za razvoj kapaciteta luke Bar i priči da bi to trebalo da bude potencijalno jedna od centralnih luka gdje bi oni skratili putovanje tamo do Roterdama, Hamburga išli bi Mediteranom kroz Jadransko more do Bara. Sve to nameće potrebu za kičmeni dio naše pruge, značajno ulaganje. Ne mogu da se hvalim epohalnim stvarima, ali mi jesmo 170 miliona u poslednjih šest godina eura uložili u rehabilitaciju te pruge. Prethodni poslanici su rekli da li se možda nekad usmjeravalo na neke stvari oko željezničkih stanica ili čega, to možemo da razgovaramo, a ne želim da govorim o vremenu koje je bilo prije mene. Želim da vam kažem da je ona u značajnom dijelu, do Kose je ona značajno rehabilitovana. Povećane su brzine vožnje na toj pruzi i naravno da očekujemo sad značajnije intervencije na dijelu pruge koji prolazi kroz Srbiju. Time bi ona postala konkurentnija. Vjerujte ja kad sam došao u ministarstvo nijesam vjerovao u podatke da kašnjenje međunarodnih vozova na teritoriji Crne Gore iznosi 12 minuta, što znači, naravno uz neke potpuno neočekivane zastoje ispada električnog napajanja i tako dalje, što se dešavalo, a da su dominantna kašnjenja na onoj teritoriji kroz Srbiju. Opet ponavljam, nadam se da me shvatate, ne želim da kritkujem, oni su imali neke druge strateške pravce infrastrukturnog razvoja, tome su se usmjeravali, nadam se da će u ovom dijelu pogotovo kad krene taj razvoj pruge Budimpešta - Beograd ići značajnim intervencijama dolje ka granicama sa Crnom Gorom ka Baru. Mi i ove godine intervenišemo značajno u pojedine segmente pruge pokušavajući da rehabilitujemo i da u neko dogledno vrijeme završimo rehabilitaciju dalje do Bara. Pri tom, tačno je bilo da je u jednom trenutku bila uknjižena kao imovina željezničke infrastruktuire jednog preduzeća nešto što je po prirodi stvari državna imovina mostovi, tuneli i ostalo. Sad je oformljena komisija koja to isknjižava, znate to kod manjinskih akcionara dolazi, zašto im smanjujete vlasništvo, jer došli smo bili u jednom trenutku da je imovina željezničke infrastrukture nekih pola milijarde. To da vam ne objašnjavam, odlično znate šta znači onda kad baratate imovinom preduzeća koja je tolika, a u suštini je to imovina države. Zato mislim da nas očekuje jedan značajan posao. Radimo ga i naravno proći će neko vrijeme dok ona bude značajno rehabilitovana i u ovom donjem dijelu, na primjer od Kosa pa niže ka Podgorici. Sa druge strane, tačno je da su značajna sredstva uložena u prugu Podgorica Nikšić. Možemo sad govoriti sa ovog stanovišta, ja znam šta sam govorio kao neko ko je neposredno vezan bio za Ministarstvo saobraća, tada kad se opredjeljivalo uzimanje tog kredita za tu prugu. Ona je izgrađena i ona sad treba da se stavi što više u funkciju. Naravno, nestala je priča i velika potreba saradnjom, radom privrednih kolektiva gdje je ona dominantno bila prevoz za teret, ali ću sad da vam kažem nešto da ona još nema upotrebnu dozvolu. Produžavamo to ne zbog razloga bezbijednosti, nego zato što se još nijesu riješili putni prelazi na teritoriji Opštine Danilovgrad. Zato smo sad uz velike napore opredijelili u kapitalnom budžetu sredstva gdje će se sanirati, napraviće se podvožnjaci i preusmeravanje na neke puteve, tako da nemamo baš na svakom dijelu gdje poželimo prelaz pruge. Time će se omogućiti da se ta brzina vožnje na toj pruzi značajno poveća. Ono što hoću da vam kažem, mi smo imali stimulativne cijene poslednjih mjesec i po dana. Poslednjih mjesec i po dana smo uveli tu cijenu jedan euro Podgorica - Nikšić već u oktobru je bilo 17 hiljada putnika. Sad to, naravno dovodi do nezadovoljstva autobuskih prevoznika koji kažu, pa zašto to omogućavate tako na našu štetu. Naravno, uvijek treba postići jedan korektan balans između raznih vidova transporta. Ali i tu se značajno ulaže i imamo ovaj krak koji ide ka Albaniji i u tom smislu mi ćemo razgovarati sa našim kolegama, jer bi to moglo da bude u perspektivi značajna priča. To sam želio da vam kažem, da vas uvjerim u želju da zaista se prave napori i zaista shvatamo tu osobnu poruku da je strateški pravac, da je jedan od strateških razvoja saobraćaja i razvoj željezničkog saobraćaja. Kada razmišljate o prevozu na bilo koju dužu destinaciju zadnja pomisao koja vam pada na pamet je željeznica. Ja sad mislim da ovim mjerama sve više će ljudi Podgorica-Nikšić putovati željeznicom. Pošto je potpredsjednik Radulović pitao, sa zadovoljstvom da konstatujem, imali smo ministarski sastanak to je bio deveti ministarski sastanak ministara regiona, zajedno sa potpredsjednikom Evropske komisije, zamjenikom Baroza, Siimom Kallasom. Imao sam priliku da razgovaram i sa njim. Pazite, u opredjeljenju kad iz Brisela idete za Pariz ili London vi mnogo češće birate voz nego avion. Nisam siguran baš da ćemo tako brzo stići da tako opredjeljenje imamo i kod nas, ali treba da idemo u tom pravcu. To zahtijeva značajana ulaganja i kažem vam to su od tih samo 30-tak miliona, 40- tak miliona nije povučeno sredstava od tih 170 ostalo je ulagano u mjeri u kojoj smo mi značajno više rehabilitovani naš dio pruge. Ali to je jedan infrastrukturni pravac i sve ćemo uraditi, naravno, da i forsiramo kolege iz Srbije da i oni rade na svom dijelu pruge i da to bude jedan vezani čvor koji će omogućiti da na taj način Luka Bar bude strateška luka, jer ona je od Rijeke i Kopra bliža za dva dana plovidbe. To je nevjerovatna prednost kad govorio o blizini. Izvinjavam se što sam odužio, zamolio bih samo da dozvolite i mom saradniku da i on odgovori na konkretna pitanja u diskusiji koja ja nijesam čuo. Oprostite.
  • Izvinjavam se, kolega Brajoviću, ali Vi ste potrošili vrijeme i za njega. Očito da Vam je on kvalitetno prenio što smo mi razmišljali. Volio bih da ova naša priča duga se pretoči u nešto što ćemo kost benefit analizu praviti oko realizacije nekog projekta do Pljevalja do saobraćajnice da je povežemo i realizacije sa dvije domicilne evropske države Srbija i Crna Gora i sa Italijom kao trećom domicilnom Evropskom unijom u realizaciji ovog projekta i neka se takmiče i kineski budžeti i kineski krediti sa Ipa fondovima Evropske unije. Sa ovim konstatujem da je pretres završen u vezi ovog Predloga zakona. Prelazimo na Predlog zakona o sigurnosti pomorske plovidbe u istom sastavu, ministar Brajović, pomoćnik ministra Kršanac. Izvjestioci odbora su Marta Šćepanović iz Zakonodavnog odbora i doktor Filip Vuković Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Predlagači zakona, da li želite uvodnu riječ? Ministre, znači pomorska plovidba. Izvolite.
  • Hvala Vam, potpredsjedniče. Predlogom zakona o sigurnosti pomorske plovidbe koji sadrži 208 člnova raspoređenih u 16 poglavlja uređuju se uslovi za plovne puteve i plovne objekte koji plove unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnim morem Crne Gore, pomorske objekte crnogorske državne pripadnosti i posadu na tim objektima kao i druga pitanja kojima se obezbjeđuje sigurnost pomorske plovidbe. U odnosu na postojeći zakonski okvir u smislu propisa Evropske unije i međunarodnih konvencija ovim zakonom uređeni su, između ostalog, radni i životni uslovi pomoraca kao i istraživanje pomorskih nezgoda i nesreća i mjesta skloništa. U okviru opredjeljenja Crne Gore za pristupanje Pariškom memorandumu o kontroli države luke predlogom zakona propisane su odredbe koje se odnose na Pariski memorandum. Pristupanjem memorandumu inspekcijski nadzor sigurnosti plovidbe biće podignut na viši nivo iz razloga, jer su se države potpisnice memoranduma obavezale organizovati jedinstveni sistem kontrole stranih brodova kako bi se udovoljilo standardima sigurnosti na moru, zaštite morske sredine, te radnim i životnim uslovima posade. Upravo u tom smislu implementacije predloga zakona predstavljaće izuzetno veliki korak ka uspostavljanju koordiniranog postupka kontrole brodova i eliminisanju pod standardnih brodova koji uplovljavaju u vode Crne Gore. Naši inspektori sigurnosti plovidbe biće povezani sa inspekcijskim službama u drugim evropskim zemljama, a pregledi brodova u crnogorskim lukama će se obavljati koristeći iste procedure, bazu podataka, zapisnike i ostale formulare. Stvaranjem ovakvo ujednačenog koordiranog postupka kontrole brodova povećava se stepen sigurnosti plovidbe i zaštite životne sredine, kao i radnih i životnih uslova članova posade. Inspektori će, osim što će imati uvid u prethodne preglede brodova i njihove rezultate, izbjegnuti i nepotrebne ponovne preglede brodova. Naravno, ove aktivnosti su potvrda Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore koji crnogorska pomorska administracija postiže u dijelu sigurnosti plovidbe. Imajući u vidu aktivnosti koje se sprovode na realizaciji IPA projekata kojima je predviđena nabavka opreme za nadzor, praćenje, uplovljavanje pomorskim saobraćajem i zaštitu životne sredine u vrijednosti od 3,5 miliona eura, a koji će u potpunosti biti realizovan u 2014. godini, predvišene su odredbe kojima se rebuliše sprovođenje ovih aktivnosti u smislu pravne tekovine Evropske unije. Međunarodni karakter plovidbe na moru, problemi i otvorena pitanja koja prate rad i boravak pomoraca na brodu, kao specifičnom radnom okruženju zahtijevaju postojanje i primjenu jednoobraznih međunarodnih standarda. U tom smislu se, po prvi put, u naš pravni sistem uvode odredbe koje na cjelovit način implementiraju zahtjeve međunarodne konvencije o radu pomoraca 2006. za koje očekujemo da će biti ratifikovana u prvoj polovini iduće godine. Predlogom zakona uređen je postupak izdavanja odobrenja pravnim licima koja obavljaju poslove posredovanja pri zapošljavanju pomoraca na domaćim brodovima i brodovima strane državne pripadnosti na način propisan konvencijom o radu pomoraca, čime će se omogućiti nesmetani nastavak zapošljavanja crnogorskih državljana na pomorskim brodovima, te jasniji parametri za vršenje nadzora nad radom ovih agencija. Kada je riječ o novinama koje se uvode ovim predlogom zakona mora se napomenuti i neophodnost formiranja Komisije za sprovođenje pomorskih nezgoda i nesreća, koja mora biti samostalna u radu i funkcionalno vezana od svih organa državne uprave nadležnih za pomorstvo. Jedna mala digresija, naš plan je, pošto takva komisija za ispitivanje nesreća u vazduhoplovstvu postoji, da vežemo zajedno tu komisiju i zbog racionalnosti, koja će se baviti i nesrećama u pomorstvu i u željezničkom saobraćaju i da funkcioniše kao jedno samostalno tijelo. U dijelu koji se odnosi na pilotažu, novina je što će poslove pilotaže moći da vrši pravno lice na osnovu odobrenja Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Takođe, kod uplovljavanja i isplovljavanja brodova u, i iz luke, zapovjednik je dužan da zatraži upotrebu tegljača, odnosno potiskivača, uz mogućnost izuzetaka u zavisnosti od tipa, veličine i opremljenosti broda. Naravno, uvođenjem ove norme imalo se prije svega na umu podizanje nivoa sigurnosti u lukama, pri čemu treba imiati u vidu da je u prošloj godini u naše luke uplovilo 1171 plovni objekat i taj broj se iz godine u godinu povećava. Na kraju, želim da naglasim neophodnost usvajanja Predloga zakona o sigurnosti pomorske plovidbe koji predstavlja osnovni zakon u oblasti pomorstva, a u smislu međunarodnih konvencija i preporuka i pravne tekovine Evropske unije. Ono što, poštovani poslanici, želim da posebno pocrtam je dio koji sam sad pomenuo, a tiče se člana 44 ovog zakona. Predsjednik Odbora za ekonomiju i finansije mi je u razgovoru tada rekao, u raspravi na matičnom odboru, bila je priča samo oko tog člana i rekao je, ako tih drugih 200 članova su dobri, da nemaju primjedbi, onda je ovo jedan od boljih zakona koje smo predložili. Dobili smo amandman od strane poslanika i znam da postoji značajna želja da se amandmanski djeluje na taj dio o obaveznosti tegljača i remorkera. Ono što je opredjeljivalo MInistarstvo da predloži ovakvo rješenje je apsolutno insistiranje na bezbjednosti. Čak, tada je rečeno - ako zapovjednik broda može da dokaže da brod raspolaže sa svim, da je savremen tako da ima te boltrastere koji omogućavaju sigurnu navigaciju uplovljavanja i ostalo, on treba da dokaže to da bi dobio saglasnost da uđe bez upotrebe tegljača. Na žalost, vi znate da tehnika može uvijek da otklaže i zbog razloga sigurnosti insistiram na ovakvom rješenju, i tu možemo praviti razne varijacije rješenja, jer, na primjer da neko zbog sigurnosti angažuje u pripravnosti remorkere, a da ako remorkeri ne budu upotrijebljeni, oni imaju jednu značajnu nižu cijenu, a ako budu iskorišćeni za uplovljavanje broda onda dobiju tu svoju punu cijenu. Pri tom, ovo zaista je osnovni razlog kojim smo se vodili. Mi smo pomorske poslove privatizovali i monopol koji sada postoji za vršenje tih pomorskih poslova, traje do 2016. godine i u ovim uslovima sad Ministarstvo propisuje maksimalnu naknadu, a poslije 2016. godine to je liberalizovano i ja samo mislim da ovdje, ne čujem nikakvu priču o zaštiti bilo koga ili potraživanju bilo koga. Osnovna namjera nas iz Ministarstva je bila da se vodi prvenstveno računa o sigurnosti i bezbjednosti, i zbog toga smo insistirali na prioritetnoj obaveznosti upotrebe tegljača i remorkera, a u slučaju kad brod zaplovi može da dokaže s kakvim uređajima brod raspolaže. Hvala vam na prekoračenju i izvinjavam se.
  • Hvala i vama, ministre. Priznajem, jako obiman materijal. Prelazimo na prvi krug. U ime DPS-a gospodin Vuković.
  • Opet me, predsjedniče, odnosno predsjedavajući upućujete da raspravljam s kolegama iz SNP-a. Kad oni mogu da se bave sa sjeverom iz Budve, možemo i mi iz Pljevalja da se bavimo s Barom i Budvom.
  • Branio sam vas i rekao da ste bili u mornarici u vojsci.
  • Evo, prvo želim da pozdravim ministra saobraćaja i da ga podsjetim pošto je donedavno bio poslanik da poslanici sugerišu ministrima, a ne ministri poslanicima. Znači ovo vaše prejudiciranje ne želim da čujem i ne želim ovo. Pročitaću konkretno ko je intervenisao da većina u odboru ne izglasa i ne da saglasnost ovom predlogu zakona, odnosno da budu uzdržani. Zato, sad sam u ulozi i podnosioca amandmana i prvog diskutanta u ovoj raspravi i izvjestioca ispred Odbora, pa ću onda sve to troje vrlo brzo i efikasno, nadam se dovoljno je četiri minuta. Znači, Odbor se takođe upoznao sa razlozima za donošenje zakona o sigurnosti morske plovidbe, i sve ono što je ministar prije u svom uvodnom izlaganju naveo kao razlog, jer s obzirom da mi imamo jednu uredbu po kojoj se do sada funkcionisalo i ta uredba je iz 2006. a oslanjala se na zakone iz 78, 87, 90. i 91. godine, Uredba u kojoj je vjerovatno bilo manjkavosti te je uslijedilo donošenje Prijedloga zakona o sigurnosti pomorske plovidbe, kako sa usklađivanjem sa evropskim zakonima, navode se tamo pariske odredbe, itd. Međutim, na Odboru je uglavnom bila priča o ovom spornom članu 44. koje daje pravo Upravi lučke kapetanije da ona određuje i broj remorkera koji će uvesti brod bezbjedno u luku i sve vezano za to manervisanje broda. Na Odboru je, znači jedan glas bio za i šest glasova je bilo uzdržano tako da Predlog zakona o sigurnosti pomorske plovidbe nije dobio potrebnu većinu odbora. S tim što smo uputili amandman na ovaj zakon, ja ću samo pročitati zašto je taj amandman upućen. Prvo smo dobili izvode iz zakona, odnosno uredbi svih jadranskih luka i Đenove i Sredozemske luke gdje ta obaveza ne postoji. Ukoliko bi mi tu obavezu uveli u konkretno u luci Bar, ili eventualno u Luci Kotor, one automatski postaju potpuno ekonomski diskvalificirane u konkurenciji ostalih luka bez obzira na dva dana plovidbe od Bara do Rijeke, Ploča ili neke sljedeće jadranske luke, s obzirom da cijene transporta u ovom brodskom transportu, padaju i svaki trošak je i te kako važan, a pogotovo taj trošak gdje usluga remorkera košta, ne znam hiljadu i po, dvije hiljade eura, puta dva tri ili četiri za jedno uvođenje broda. I na kraju krajeva, ja kao poslanik moram vjerovati potpisnicima ove inicijative, a to su uglavnom firme koje se bave time, a to je Jugoagent, Luka Bar, to je Generalni rasuti teretni kontejnerski transport, Luka Kotor itd. I razlozi su za to, uglavnom, negativni efekti obaveze upravljača. Isključivo kapetan broda određuje da li mu treba i koliko mu treba.Ako je neko kapetanu dozvolio i povjerio, vrijednost broda se kreće u milionima, desetinama nekada i mnogo više desetina miliona, onda mislim da ne treba sumnjati da on to će uraditi najbolje i najefikasnije i najsigurnije. Znači, razlozi koji su nas naveli da podnesemo amandman, odnosno da ne damo prohodnost na matičnom odboru, prirodne i tehničke karakteristike crnogorskih luka od zakonodavca u dosadašnjoj regulatornoj praksi nisu iskazivale potrebu propisivanja ovakvih i sličnih mjera, pa nisu jasni razlozi za uvođenje predložene norme. Konvencije i preporuke međunarodne pomorske organizacije Imo brodarima, takođe ne nameću slične troškove i obaveze. Obaveza upotrebe tegljača ne postoji u Hrvatskoj, Italiji, Malti, kao i u drugim mediteranskim i drugim lukama. Brojni su ekonomski razlozi koji ovakav predlog čine neodrživim zbog velike krize pomorstva na globalnom planu, a posebno kada se uzme u obzir uticaj na poslovanje konkurentnosti naših luka. Na vijest da crnogorska vlada predlaže uvođenje ovakve mjere, već su reagovali brojni poslovni partneri naših kompanija i istakli pitanje buduće saradnje zbog neisplativosti poslovanja pod tim uslovima, naročito operatora kontejnerskog transporta i organizatora kruzer putovanja. Barska luka bi usvajanjem predložene norme pretrpjela znatne negativne posljedice usljed prestanka redovnog pitanja od strane kontejnerskih brodova zbog neisplativosti. Primjena predložene norme na Luku Kotor, je takođe negativna, jer istu čini daleko najkonkurentnijom u odnosu na ostale destinacije za kruzere koji je podsjećuju. Luksuzni putnički brodovi, pored dva redovna pogonska motora imaju i po nekoliko prančanih i krvnih propelera, te je angažovanje remorkera opciono po odluci zapovjednika, pilota i kapetana, a nikako obavezno. Upotreba amorkera je uvijek bila u domenu zapovjednika te predlažemo da se ta okolnost uredi kao opcija na njegov zahtjev, uz savjet pilota ili po posebnoj odluci lučke kapetanije, a ne kao obaveza. Ja sam u ovom amandmanu koji sam podnio i dao tu mogućnost da se taj sporni dio, inače jednog vrlo preciznog, obimnog i kvalitetnog predloga zakona, kao prelazno rješenje, da ne ispadne da sad sve ovo urađeno nije dobro zbog jednog člana, da se tu napravi jedna prelazna odredba, a to ste vjerovatno i pročitali. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Vukoviću. Idemo dalje. Možete, ali kad završimo ovaj prvi krug. Sada ima riječ kolega Gojković, neka se pripremi kolega Abazović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Gospodo iz Ministarstva, poštovane kolege, Vrlo kratko o ovom članu 44, bez ikakve primisli da presuđujem u tome, kad neko povjeri kapetanu vrijednost broda koji vrijedi 100 miliona eura, on ga nije samo povjerio kapetanu, taj brod ima osiguranje, brodovlasnik je zaštićen i on je zaštitio sebe. Kako mi da zaštitimo Boku kotorsku, ako se to desi. Šteta od Koste konkordije je bila 600 miliona eura ili milijardu dolara, a imala je sve te uređaje i boutrastere i sve to drugo što je bilo potrebno, što imaju najsavremeniji brodovi. Znači, kad nesreća hoće onda se to desi, a štete su ogromne. Ja ću u vezi ovog zakona da tražim neka pojašnjenja, pa ću sada reći šta mi je potrebno da bih se ja opredijelio oko ovog zakona. Prvo me interesuje u kojoj fazi stvaranje sistema nadzora koje je Hrvatska već sprovela iz sredstava Evropske unije, da li je kod nas bilo nekih govora o donacijama iz Evropske unije o stvaranju tih radarskih stanica koje bi pokrivale naš vodeni prostor? To je prva stvar. Druga stvar, interesuje me zašto je poglavlje 11 traganje i spašavanje tako kratko i šta je sa obalskom stražom. Da li smo napokon riješili kome pripada obalska straža, da li pripada Ministarstvu saobraćaja, Vojsci, ili nekom drugom? To mi je važno zbog ovih stvari, jer jednostavno mi nemamo ovaj sistem, ja mislim dobro razvijen, pogotovo što su veliki rizici, veliki su rizici i u Boki Kotorskoj od kruzera. Ukoliko bi se desio neki incident, to bi bila katastrofa. Mi nemamo ni zaštitu prirode u Boki Kotorskoj, zaštitu dovoljnu na adekvatan način, a nemamo ni spašavaje ljudi. Mi nemamo čak, ja mislim, ni mogućnosti da prebacimo veći broj rajenih ili povrijeđenih do bolnice, niti imamo plan do koje bolnice bi to trebalo raditi, jer tu se radi o dvije do četiri hiljade ljudi koji su na brodu. Sljedeća stvar koja me interesuje da li je poglavlje 10 - Životni radni uslovi, tačke 155 i 165 u skladu sa ITF međunarodnim sindikatom pomoraca, i da koji od mlađih ljudi koji možda imaju namjeru da se bave pomorstvom, da samo kažemo koliko je to težak posao. Član 155 da im kaže minimalno vrijeme odmora je 10 sati u periodu od 24 sata. To znači da vas brodar, kapetan može angažovati dnevno i do 14 sati, tako da bi odradio svoj posao, a to se na kraju oni koji su plovili plaća kroz overtajm, u stvari na neki način vas prisiljava da radite mnogo više nego što je radno vrijeme da bi u svakom momentu mogao da osigura funkcionisanje broda gdje bi god plovio. Sljedeća stvar koju želim da kažem to je ovaj član 163 gdje bih pohvalio predlagača. Radi se o agencijama gdje ste ostavili mogućnost, napokon, jedna čista, čist član, čisto određenje, da ljudi koji su u ovom tranzicionom periodu pomorstva ukrcavali naše ljude i odradili tu časnu ulogu i donijeli velike doprinose da naši ljudi mogu da rade na stranim brodovima, na žalost, bez pomoći države, neke adekvatne svih ovih godina, sada imamo čistu situaciju gdje Ministarstvo može da da dozvolu da se formira agencija za ukrcaj pomoraca, i da to rade na potpuno uređen i jasan način. Želio bih da čujem informaciju oko člana 157gdje ste formulisali kao mlađi pomorci, radi se vjerovatno o asistentima i kadetima, kolika je funkcija dva broda koje imamo u crnogorskoj plovidbi, koliko oni mogu da zadovolje naše kadrove koji izlaze sa Fakulteta za pomorstvo za obuku i dobijanje zvanja kao asistent i kadet? Takođe bih želio, ukoliko ste u mogućnosti da mi objasnite, a to jeste sigurno, znači poglavlje 7 - lutajući nepomični objekti, ja pretpostavljam da se tu radi o platformama, jer je to vrlo značajno zbog ovog zakona o ugljovodonicima, istraživanju nafte i gasa, ako možete da nam date neke informacije kao poslanicima da li imate, što se tiče interesovanja za tu oblast, i o čemu se tu sve radi. Imao bih i nekih par pitanja, ako mi dozvolite produženje 20-tak sekundi, znači član 32 gdje je brod u raspremi, mislim da, nekim podzakonskim aktom, možda zakonom je trebalo odrediti koliko brod može da bude u raspremi jer se to zloupotrebljava. Dovedu brod u luku i onda neće danima da ga izvuku, ne možete funkcionisati, funkcionišete u našim turističkim lukama zato što neko to zloupotrebljava i zauzima prostor. Takođe, ne funkcioniše ni ovaj dio gdje su brodovi oštećeni i nasukani. Mi smo imali primjer u Herceg Novom da je brod nasukan. Vidim da je po ovom zakonu riješeno, data je nadležnost, da je brod stajao nasukan nekoliko godina i da niko nije htio da ga pomakne jer nije postojala nadležnost, zakonska nadležnost, opasan i za plovidbu i za sve ostalo. Takođe, član 21 gdje se pruža mogućnost plovnim objektima da se približe na razmjeri manje od 150 metara u lukama, itd. gdje se kaže da moraju da manervišu na siguran način da bi mogli da izmanervišu prepreke i tako, smatram da tu Ministarstvo, čisto iz iskustva, i gospodin Kršanac to zna, ne znači da je brod opasan ako plovi najvećom brzinom. Dešavalo se da kada se brod ne koristi na pravi način, kada se ..... digne najveće talase i bilo je čak smrtnih slučajeva u Rosama gdje je jedan talas usmrtio. Znači, tu bi trebalo dodati na najsigurniji mogući način i upravo potencirati to, da kažem izbjegavanje pravljenja talasa jer to u malim lučicama, kao što mi imamo, može da bude katastrofalno, da napravi velike štete. I napokon, ovaj član 119 koji mi je možda najznačajniji od svega ovoga, radi se obuka za skutere. Malo bi htio pojašnjenje, znači odrađuje Morsko dobro tu oblast gdje se pravi obuka za skutere. Svake godine imamo ili ranjene ili mrtve, što se skutera tiče i očigledno da tu ne idemo naprijed. Dali ste mogućnost da obuku na poligonu za obuku, dozvolu daje Morsko dobro u pogledu opreme i kadra, itd. U ovom donjem dijelu u stavu ste rekli da propisuje organ nadležan za poslove održivog razvoja uz saglasnost ministarstva. Mislim da ovo nije jasno. Znači, ovdje bi trebalo da se tačno kaže da onaj ko obučava skutere mora da dobije sertifikat od lučke kapetanije ili Ministarstva saobraćaja. Da se ovdje ne pobrkaju ministarstva zato što je Ministarstvo održivog razvoja nadležno za Morsko dobro, pa da ne ispadne da oni daju licencu za kadrove koji će obučavati na skuterima. Eto to su ta pojašnjenja.
  • Hvala, kolega Gojkoviću, posebno na analitičkom čitanju.. U ime Pozitivne, kolega Abazović.
  • Hvala, prvi potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, poštovani saradnici ministra, Evo ja, na početku samo da se složim sa konstatacijom predsjedavajućeg da je gospodin Gojković zaista, kao veliki ljubitelj mora, zaista neko ko savršeno poznaje ovu oblast i drago mi je da je on već ukazao na neke stvari koje ne bi trebalo ponavljati, a koje su se prije svega odnosile na sigurnosne stanice i na obalsku stražu koju sam želio da pomenem. Daću jedan komentar vezano za zakon. Mislim da je zakon obiman i vrlo korektan i potreban i da u našim integracionim procesima sigurnost kao jedan od najvažnijih aspekata života i razvoja, ekonomskog ili bilo kakvog drugog, zaista jeste od velikog značaja, pa i kad se odnosi na more. Mi smo nekada imali mnogo veću flotu nego što imamo danas i to je ono što trebaju građani da znaju, odnosno da ih podsjetimo, nekada smo imali više od 30 brodova, a kako je vrijeme odmicalo postali smo sve manje primorska, a sve više kontinentalna zemlja koja se svela na par brodova. Hvala bogu, posljednjih godina se nešto mijenja u tom pravcu, ali moramo priznati da su to zaista skromni pomaci i ja vjerujem da i vi kao ministar nijeste zadovoljni tom dinamikom, jer nije lijepo reći ministar pomorstva i saobraćaja, a imati brodova koji se mogu nabrojati na prstima jedne ruke. Nadam se da će se to promijeniti. Želio sam da kažem da će postojati određeni problemi u sprovođenju, vi me pokušajte ubijediti u suprotno, a to se odnosi na preplitanje obaveza. Mislim da je to djelimično pomenuo gospodin Gojković, zaista je potpuno nevjerovatno da mi nijesmo u stanju da u toku ljetnje turističke sezone regulišemo skutere. Ja ne znam, ne daj bože da dođe do neke veće katastrofe nekog velikog broda, kako bismo mi to regulisali. Zaista, kada nemamo kapaciteta da se izborimo za sigurnost kupača i da zabranimo prilaz plovnih objekata na neke zone gdje ne bi smjeli da budu. Sa druge strane, u Ulcinju, neću propustiti priliku da kažem, imamo jednu specifičnu situaciju. Dobili smo nakon puno godina i mnogih insistiranja lučicu Kacema, koju građani vrlo kreativno nazivaju Đakuzi, jer liči na kadu, vrlo je mala. Tamo se svaki put kad je nevrijeme lome ili potapaju čamci. Nedavno smo imali primjer lomljave jednog lijepog drvenog broda, manje barke, jer tamo brodovi ne mogu da pristupaju i ja nijesam siguran više šta je čija nadležnost, ali sam siguran da ste vi kao Ministarstvo saobraćaja pozvani, ako ništa drugo, da zabranite parkiranje barki u toj lučici dok se nešto povodom toga ne riješi kako građani dodatno i dalje ne bi imali štetu povodom toga. Što se tiče životnih i radnih uslova pomoraca na brodu, ja želim da navedem jedan slikovit primjer samo da uporedimo da li zaista imamo te kapacitete kao zemlja. Slikovit primjer jednog ulcinjskog pomorca koji se našao na brodu zarobljenom u luci Liverpul, kada su tada bivšoj Jugoslaviji uvedene sankcije. Čovjek priča kako su oni svaki dan redovno bili servisirani hranom i svim ostalim potrebama, dok je trajala blokada, jer brod faktički nije mogao da isplovi. Da li mi kao zemlja zaista imamo te mogućnosti? Ja znam da mi svom srećom nijesmo u Africi i da ne živimo u Somaliji gdje postoje problemi sa piratima, jer naši pirati su na kopnu i vrlo dobro inkorporirani u nekim drugim sferama, sitno bi im bilo preuzimanje takvih brodova. Ali šalu na stranu, moramo posvetiti pažnju i tome. Ipak, zemlja koja pretenduje da bude članica Evropske unije, bez obzira na svoje kapacitete i veličinu, ja mislim da na kvalitetan način treba da zaštiti i svoju obalu i sve što je vezano za plovljenje objekata i za objekte koji se zbog turističkih ili drugih komercijalnih ili nekomercijalnih razloga sidre u našim lukama. Još samo jednu stvar sam želio da pomenem, radi se o podvodnoj kartografiji. Mislim da bi tome trebali posvetiti posebnu pažnju. Ja sam upoznat da postoji napredak u tome i nijesam siguran sad koji to institut radi, ali znam da se nešto radi po tom planu, da se radi ta podvodna kartografija. Mislim da bi ona umnogome pomogla nama kao zemlji, pomogla bi ljudima koji dovode plovila u našu zemlju, ali mislim da bi bila značajna i sa turističkog aspekta zato što i nautički turizam svakako ima jednu perspektivu u Crnoj Gori, ukoliko bude znao da se eksploatiše na jedan kvalitetan način. Sve u svemu, mislim da se radi o jednom kvalitetnom zakonskom rješenju. Ja nijesam vidio one manjkavosti koje je primijetio kolega iz Demokratske partije socijalista, moguće da mi je nešto promaklo, ali u svakom slučaju želim da pohvalim ovakav zakon i nadam se uz sav skepticizam koji moram priznati da će samo njegova implementacija biti problematična, znajući da mi zaista nemamo resurse onakve kakve bi trebali da se ovako obiman zakon sprovodi u praksi. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. U ime Kluba poslanika četiri partije kolega Nimanbegu, još jedan poslanik iz toplih mora.
  • Hvala, potpredsjedniče Raduloviću. Poštovane kolege i koleginice, poslanice i poslanici, poštovani ministre, Želim iznijeti moje utiske oko pomenutog zakona. Prvenstveno, ja potičem iz jedne pomorske porodice koja je igrom slučaja stala na meni. Znači, od mog koljena nema više pomoraca u mojoj porodici užoj i to je ono što ja moram iskazati povodom toga, da je država Crna Gora dovela u nezavidan položaj pomorstvo u Crnoj Gori, a posebno pomorstvo Ulcinj. Ministre, nije prava adresa, ali Vi ste član Vlade, pa eto da kažem. Za 130 godina koliko je Crna Gora, u Ulcinju nije bila u stanju luku da napravi. Ono što je gospodin Abazović rekao, to je nešto što je bila investicija sa Morskim dobrom, neki da kažem kozmetički prikaz koji rezultira lomljenjem tih čamaca i barki non-stop. Nego da pozdravim ovaj zakon, iz samog razloga što je ovdje definisano da pomorski put nije samo obala, nego i rijeka Bojana i da pohvalim da je drugim članovima zakona definisano da se ti pomorski putevi moraju održavati. Propisano je da će to raditi organ uprave. Mi pošto nemamo luku, jedina naša luka je rijeka Bojana i Ulcinjani su stalno u opasnosti kad oni ulaze i izlaze na ušće u Bojani zbog podvodnih sprudova, zbog neodržavanja. Taj put se održavao prije 100 i nešto godina, kad je bila redovna linija između Trsta i Skadra, između Kotora i Skadra, koja je stajala u Ulcinju, i to je ono na što vaše Ministarstvo mora hitno djelovati. Znači, napraviti sve moguće pokušaje u kontaktima sa Albanijom, sa međunarodnim institucijama, da se rijeka Bojana učini što prije plovnom i sigurnom za plovidbu. Obilježavanje ušća je prioritet, ne samo njegovo podubljivanje, nego i obilježavanje. Znači, da ona bude sigurna za pomorstvo. Ja stičem malo utisak da ovaj zakon ima naziv zakon o sigurnosti pomorske plovidbe. Po meni to je jedan skraćeni dio, jer u ovom zakonu imate još dosta toga što se definiše, obuhvata. Imam jednu logičku primjedbu na način kako ste definisali plovne objekte, da je moguće bilo proširiti da između čamaca i broda mora postojati još jedna nova kategorija - brodica. To bi bilo vezano za snagu motora i vrstu motora koju oni imaju. Jer, za ono što građani Crne Gore mahom posjeduju, otprilike imate dvije kategorije. Čamci do 12 metara, brodovi preko 12 metara i jahte. Ne govorim o iskustvima susjednih država jer ih ne znam tačno, ali pretpostavljam da postoji mogućnost da između čamca i broda postoji još jedna kategorija koja je vezana i za veličinu i za snagu motora. Ona bi se trebala nazvati brodica. To su barke koje imaju kabine, a koje nemaju dovoljnu snagu motora da budu brze kao jahte i nemaju taj komoditet. Takođe ono što sam želio istaći je da pojasnite, znači imam dva pitanja na kraju, to je da li je najbolje promišljena odrednica da brod koji plovi pod zastavom Crne Gore da zapovjednik mora biti crnogorski državljanin. Što ako mi stvorimo uslove da se pod našom zaštitom registruju i drugi brodovi, druge kompanije, zašto to ograničavati? Ako je to jedan dio vaše zamisli, želio bih pojašnjenje. Takođe, želio bih pojašnjenje, jer sam kontaktiran od strane naših privrednika, da još jednom pojasnite, u svom uvodnom izlaganju ste probali, ministre, ako već idemo u taj nazvao bih patriotizam, što se tiče zapovjedništva nad brodovima, da imaju pomoćni kapetani, zašto to ne radimo i sa remorkerima i tegljačima. Toliko i hvala.
  • Hvala i vama, kolega Nimanbegu, posebno na ovim lucidnim razmišljanjima oko varijacije državljanstva i zapovjedništva broda. Ministre, sa da i ne, kratko, koncizno, hoćete li da komentarišete? Imamo još deset minuta, još dva prijavljena i vašu završnu riječ.
  • Potpredsjedniče, da ne bih upao kao prošli put kod Zakona o Željeznici, kratko ću da dam par komentara, a onda ću zamoliti da moj saradnik generalni direktor Kršanac odgovori na konkretna pitanja, pogotovo što je veliki broj pitanja poslanika Gojkovića i poslanika Nimanbegua i ostalih, mislim da je dobro da se ispoštuje.
  • Vrlo kratko, a onda će na kraju u završnoj riječi vaš pomoćnik.
  • Hvala, potpredsjedniče. Ovo je zakon na kome se dugo radi. Na njemu je radio i moj prethodni kolega gospodin Lompar koji je, zaista, ekspert u oblasti pomorstva. Zakon je dugo rađen. Pomenuo sam moj razgovor, sada se poslanik Damjanović vratio tu, ako je problem u članu 44, jednom od 208, mi smo napravili dobar zakon. Uostalom, sve kolege koje su uzele učešće na neki način su pohvalile zakon, i zadovoljan sam zbog toga. Ono što sam htio da komentarišem, jako mi je žao što poslanik Vuković nije tu upravo zbog mog dugogodišnjeg parlamentarnog iskustva, siguran sam da dijelite moje mišljenje da ja vrlo pazim kako komuniciram sa poslanicima i kako odgovaram na svoje obaveze prema poslanicima, jer sam dugo bio poslanik, mnogo duže nego što sam ministar. Ono što želim da kažem, kada govorimo o odnosima po članu 44, sadašnji brodovi, ja sam jedan od ovih posljednjih ogromnih brodova Celebrity Silhouette, ušao sam u Luku Zelenika, ukrcao se 22. novembra, i išli smo do Kotora. To je brod dug 322 metra, 47 metara širok, 61 metar visok, sa 16 paluba. Zapovjednik tog broda nam je pričao, meni i kolegi Kršancu, nije njemu problem kiša ili bilo šta drugo, njemu je problem vjetar, jer onda imate vjetar koji udara u ogroman zid. Vi zato imate obaveze, gospodin Gojković je o tome govorio, šta se desilo sa Kosta konkordijom, mada je to i nepažnja i suviše približavanje obali, da budete sigurni da imate remorkera u pripravnosti. Zato govorim i zato sam mislio, bez ikakvog dociranja poslanicima, ako imaju primjedbe na jedan član, onda će oni na taj član djelovati amandmanski, vidjećemo kako će se u proceduri prilikom glasanja prema tome odnijeti plenum, ali ne zbog toga odbiti zakon nego na takav način se odnosili prema konkretnoj stvari na koju institiraju, na primjer, poslanici da se poboljša. Znači, to je jedna stvar. Druga stvar, poslanik Abazović je o tome govorio, kako obezbijediti potpunu kontrolu nad svim dešavanjima na moru, pogotovo u turističkoj sezoni. Moram da vam kažem, nijesmo stigli o tome da pričamo prilikom prethodnog ovog zakona, u svemu ovome mi imamo veliki deficit zaposlenih u tim segmentima, i u Lučkoj upravi, i u lučkim kapetanijama, i u Upravi pomorske sigurnosti i u Direkciji za željeznice, jer imamo potrebu za mnogo više zapošljavanja, a imamo ograničena budžetska sredstva. To je vrlo teško probiti da bi se dao neki budžet koji je, što bi se reklo, budžet koji se može progutati sa stanovišta potreba svih ostalih korisnika budžeta. To je jedna stvar vrlo kratko. Nije bilo preko 30, bilo je 48 brodova u Jugoceaniji i prekookeanskoj plovidbi. Mi smo u onim najboljim turističkim godinama imali više zarade od pomorske privrede nego od turizma. Ovo su skromni počeci, ali počeci oporavka. Imamo dva broda, Kotor i 21. maj koji su u punom najmu i ovu godinu i prošlu godinu su i vrlo problematičnim uslovima na tržištu sa stanovišta zakupa, oni imaju dobre zakupe, zakupac zadovoljan njima i mi zadovoljni njima isto. Naravno, još su dva broda naručena koji se trenutno rade u Kini za potrebe barske plovidbe, isto tipa .., brodovi od 35-36.000 bruto registarske nosivosti. Ono što sam još htio da kažem, već smo mi razgovarali što se tiče rijeke Bojane i razgovarali smo što se tiče Skadarskog jezera i sa kolegom Hadžinastom koji je ministar saobraćaja u novoj Vladi Republike Albanije. Čak sam imao prilike da razgovaram i sa gradonačelnikom Skadra. Naravno, vi bi imali izuzetnu stvar da imate Skadarsko jezero kao slatkovodnu marinu u tom nekom periodu. To treba raditi ne samo na produbljavanju Bojane zbog plovnosti nego i zbog poplava, zbog zaštite od takvih elementarnih nepogoda i svega. Izvinjavam se, sada tu prekidam, neka gospodin Kršanac nastavi na ova vrlo konkretna i korektna pitanja.
  • Ministre, tamo ćete to u Ministarstvu, a gospodin pomoćnik ministra će u završnoj riječi. Prelazimo na drugi krug. Izvolite, kolega Obradoviću.
  • Zahvaljujem, uvaženi prvi potpredsjedniče Skupštine, poslije gospodina Željka Šturanovića i koalicionog kolege gospodina Sulja Mustafića, Gospodin Filip Vuković i ja sa sjevera dajemo podršku ovom zakonu upravo iz razloga što je on veoma kvalitetan. Smatramo da određene odredbe koje su možda sporne mogu lako amandmanski da se riješe i da treba usvojiti Zakon o bezbjednosti pomorske plovidbe u Crnoj Gori. Takođe, zahvalnost gospodinu Ljubu Škrelji koji je dao podršku kao strastveni plivač vezano za ovu temu. Želim da kažem da je veoma važno da imamo kvalitetan ovaj zakon, jer nema cijenu nijedan ljudski život. Dakle, ne može se izmjeriti sa cijenom, bez obzira što postoje mnoge osiguravajuće kuće, bez obzira što se osigura plovilo, bolje spriječiti nego liječiti, odnosno bolje unaprijed obezbijediti sve mehanizme, norme, pravila kako bi plovidba tekla na kvalitetan način i kako bi se obezbijedila bezbjednost plovidbe. Mi imamo teritorijalne morske vode, imamo veliki potencijal u Jadranskom moru, ali i unutrašnje morske vode, prije svega rijeka Bojana. Slažem se sa gospodinom Gencijem da treba obezbijediti, odnosno obilježiti samo ušće ove rijeke i uopšte treba imati kvalaitetnu signalizaciju kada je u pitanju i Luka, odnosno pristanište kako ne bi dolazilo do nesreća, kako se ne bi, takođe, u slučaju podizanja talasa dolazilo do prevrtanja čamaca, brodova itd. Veoma je važno, što je gospodin Dritan Abazović istakao, da se obezbijedi kupalište, jer često tu imamo slučaj da i pored one mreže, odnosno zastavica gdje se ne smije kupati dođe do uplovljavanja skutera, glisera itd, imamo nesreće. Ovaj zakon predviđa, opisuje i uređuje pitanje brodova, čamaca, skutera, pitanje samog rukovodećeg kadra, pitanje lučke kapetanije, upravljanje sa plovilima itd. Sigurno da ovaj zakon crpi i određene odredbe iz, prije svega, Zakona o međunarodnom javnom pravu i međunarodnom privatnom pravu, da prije svega ovo o čemu je, takođe, gospodin Genci govorio da kapetan broda ukoliko je crnogorski brod treba da bude crnogorski državljanin. Imamo u međunarodnom privatnom pravu da bi nadležnost prava one države po čiji brod plovi u slučaju spora, u slučaju da se desi određena šteta, nadležnost je tamo gdje je nastala šteta. Ukoliko iskrcaj, odnosno ukrcaj robe nije u istoj državi, nadležnost je organa, odnosno suda gdje je izvršen iskrcaj robe. Sigurno je da je sa bezbjedonosnim snagama, sa inspekcijskim organima, sa opremom koja će biti, vidim, pribavljena u iznosu od 2,5 miliona eura, sa povezivanjem naše inspekcijske službe sa službama iz zemalja iz okruženja, da će se podići nivo bezbjednosti i da će se podići sigurnost kada je u pitanju pomorska plovidba. Veoma je važno istaći da se mora zaista voditi računa i o zaštiti životne sredine i o brodovima koji uplovljavaju u crnogorske luke. Koji su tovari u pitanju, da li prevoze opasne tovare ili ne i da se to zaista kvalitetno iskontroliše, kako ne bi došlo do odredjenih nemilih dogadjaja. Sigurno je da ovaj zakon propisuje i dimenzije brodova, propisuje i same određene činjenice koje se odnose na eventualnu količinu tereta koje mogu da nose brodovi kako ne bi došlo i do pretovara. Često se i to dešavalo. Neka to bude opomena. Srećom da je to bilo u inostranstvu, nesrećom da se to bilo gdje desilo, ali da je bilo pretovara brodova ili po pitanju putnika ili po pitanju robe i da su se dešavale odredjene nezgode. Na, kraju ovaj zakon zaista ima dosta članova, dosta odredbi i u kaznenim odredbama jasno je definisano i precizirano koje slijede sankcije i za pravna lica, za preduzetnike i za odgovorna lica, fizičko lice, pravno lice, ukoliko ne poštuju odredbe ovog zakona, uz odredjene po meni neophodne amandmanske korekcije biće kvalitan zakon i treba ga u ovom parlamentu usvojiti. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Obradoviću, bez moga komentara. Izvolite, kolega Lalošević . Uz kratku intervenciju, koju je zamolio kolega Damjanović, na kraju. Kod mene nema pola poslanika nego cio poslanik.
  • Pošto sam željan slave jedno pitanje na početku. Ima li TV prenosa?
  • Hvala. Poštovani građani Crne Gore, gospodine Brajoviću, poštovani ministre sa saradnicima, gospodine potpredsjedniče Parlamenta, zaista nije ni jednim gestom upućeno Vama i nije Vaša krivica, mislim da je ovo jedan od najznačajnijih zakona koji je minulih dana i sedmica došao u Crnogorski parlament. Mislim da je veoma malo 50 minuta razgovarati na ovu temu, ali takav je ritam rada Parlamenta, takva je bila odluka na Kolegijumu. Ovom prilikom ne želim apsolutno da sada komentarišem to. Veoma značajan zakon i ne može se, ponavljam, niti za pet minuta, niti za 50 minuta govoriti o sigurnosti plovidbe obalom morem Crne Gore, održavanju i uređivanju pomorskih plovnih puteva, zatim vršenju tehničkog nadzora nad svim objektima koji uplovljavaju, zaštitu mora od zagađenja od plovnih ili plutajućih objekata i svih drugih poslova koji su u nadležnosti i vašeg Ministarstva i Uprave za pomorsku sigurnost i lučkih kapetanija. Moram samo jednu stvar da kažem, nekada se Crna Gora ponosila, i dalje smatram, jer i u užoj i široj familiji imam dosta pomoraca, da su crnogorski pomorci bili jedni od najcijenjenih u svijetu. U ovom trenutku dok mi ovo pričamo gotovo 5 000 crnogorskih pomoraca plovi na stranim kompanijama, pod tuđim zastavama, donosi velike prihode Crnoj Gori. Potpredsjednik Parlamenta bi kazao da u jednom trenutku '79. godine GDP a ja bih rekao BDP Crne Gore bio negdje 20 i nešto procenata na skoro 30, ticalo se pomorske privrede i brodogradnje, u ovom trenutku, na žalost svi znamo koliko. 40 -ak brodova Barske prekookeanske plovidbe, Jugooceanije Kotor, su bili impozantni. Gradio se Bar, gradio se Kotor, gradili su se gradovi na Primorju, gradile su se kuće po kontintentu i svuda onamo gdje su barski, kotorski pomorci stizali. Na žalost, u ovom trenutku nemam vremena niti želim da politizujem ovu temu, jer je ovo vrlo značajna tema i ne bih želio da ulazim u razloge za sunovrat i propast crnogorske pomorske privrede. Na sreću, evo kreće crnogorska plovidba Kotor, barksa plovidba se buni, nema na žalost više Prekookeanske plovidbe. Jedna je emisija na Radiju Crne Gore, apsolutno ilustruje tadašnje stanje i sadašnje stanje. Kada je bila popularna emisija "Naši talasi vašima u susret" i kada su se čitala obavještenja preko radija talasa Radija Crne Gore gdje su sve brodovi crnogorskih kompanija, Prekookeanske, Jugooceanije, ta emisija je trajala gotovo sat vremena, a dok su spikeri čitali na brod taj i taj, u Jokohami, brod taj i taj u Baltimoru, brod taj i taj u Porto Elizabetu, na svim krajevima zemaljskoga šara, to je bilo lijepo za čuti. Na žalost, sada nemamo tu situaciju, daj bože da će biti. Sada jedna stvar, pošto objektivno nemam vremena da analiziram sve ove stvari iz zakona koji je veoma obiman, koji je veoma sveobuhvatan, da kažem da nije samo ovaj zakon se bavio ovim. Mi znamo, i ovdje smo analizirali i Zakon o lukama, Zakon o jahtama, Zakon o moru, Zakon o zaštiti mora od zagađenja, imali smo nekoliko navrata da razgovaramo na ovu temu i šteta, ponavljam još jednom, što objektivno nije se dao makar rok od tri sata da razgovaramo na ovu temu, da pokušamo da i amandmanski djelujemo. Ovako učinjenom poslu mane nema i sada bih vratio priču na ono što je bio predmet spora na Odboru za budžet i finansije, što je bio predmet spora i upućen ka vama i vašem ministarstvu, gospodine Brajoviću, da se malo vratimo u prošlost. Taj famozni zakon i član 44 koji se bavi pilotažom i svim onim što je taj posao podrazumijevao. Mislim da gospodin Kršanac kao iskusni kaptena se sjeća toga, u svoje vrijeme u Barskoj luci udario je jedan japanski brod u jedan dok. Šteta na tom doku je bila ogromna, gotovo se mjerila šteta koju je prouzrokovao katastrofalni zemljotres '79. godine. I mi sada vraćamo priču na one sjajne pilote u Barskoj luci koji su i u svim drugim lukama, koji su tada radili i egzistirali, i onda je došlo do jedne famozne odluke, ne znam čije.Možda vašeg prethodnika, možda te Vlade, možda nekog drugog iz Ministarstva saobraćaja da se odredjenim kadrovima iz te pilotske službe u Baru da otkaz da to krene u privatne ruke, da se javljaju i strane kompanije i svi zainteresovani da pruzmu pilotsku službu. Desilo se da su sjajni piloti, kapetani, zapovjednici iz Bara, imam dosta drugova, sada uvode brodove u velikim svjetskim lukama, na različitim kontinentima, nema ih na žalost više u Baru. Porodice su im tu, oni idu trbuhom za kruhom i sada imamo ovu situaciju da vraćamo remokere, odnosno pilotažu pod pravnu sigurnsot države ili već ne znam kolektiva koji time gazduje. Ovom prilikom zamoliću vas i zaista hvala vam što ste toleratni da mi date vremena, ovom prilikom ne želimd a potenciram koji je predlog bolji i ko je u pravu, ali želim samo da kažem ono što ste i vi kazali, taj član 44 ukoliko je ovaj zakon sveobuhvatan, a tiče se elaboracije iz A4-5 zakona koje sam naveo, treba doći do objektivnog kompromisa i treba doći do tog stava da Odbor za budžet i finansije može da uradi takvo rješenje koje bi zadovoljilo i koje bi riješilo mnonga pitanja koja su veoma važna u ovom zakonu, a nije samo ta pilotaža Bogom dana da odlučuje i opredjeljuje sudbinu tog zakona. Ponavljam još jednom, pretpostavljam da je riječ o ulasku određenog kapitala iz inostranstva, određenog kapitala možda i odavde, veoma je složena materija i ja ovom prilikom ne želim da arbitriram, ali vraćam priču na početak, na sudbinu četiri i po do pet hiljada pomoraca koji u ovom trenutku su vani, da se i ovim zakonom mora regulisati, kolega Gojković je to pomenuo, sva prava, obaveze i nadležnosti tih ljudi. Mi imamo katastrofalne slučajeve. Kolega Abazović je pominjao jedan, a to se dešavalo u ono doba kad je bilo, kad su brodovi Prekookeanske Jugooceanije bili zaplijenjeni po svjetskim lukama. Tamo pomorcima nije falilo ništa. U ovom trenutku imamo sudbine određenih pomoraca koji po godinu dana, po dvije godine bez pare i dinara borave na brodu sa veoma oskudnom hranom i vodom, i država Crna Gora mora da ovakvim zakonskim rješenjima obrati pažnju na te ljude. Jer tih pet hiljada pomoraca donosti ogroman priliv novca u Crnu Goru. Ako je plata zapovjednika na stranim kompanijama sedam, osam hiljada evra, plata prvog, drugog, trećeg oficira, pet, četiri, tri ili šest nije ni btno, onda samo saberimo koliko je to sredstava, koliko se pomorskih familija hrani od toga. Koliko se novih objekata može i treba izgraditi od tih para, i ovo zahtijeva jedan sistemski odgovor države, jednu široku raspravu, jer ponavljam još jednom, u ovih pet minuta nijesam imao mogućnost da pričam ni o jednom segmentu značajnom za ovaj zakon, samo smo pokušali da nagovijestimo razrješenje ove situacije vezano za taj 44 član. Još jedna stvar, gospodine ministre. Vi možete ubijediti možda i Vaš Klub SDP- a koji je čini mi se najavio neke amandmane, tako da u razgovoru i sa njima ovo nije upućeno Vama kao nekakva vrsta provokacije, nego jednostavno da pokažemo da zaista u crnogorskom Parlamentu postoji demokratičnost, da u jednom klubu drugačije misle o nekim pitanjima, ali da se može naći kompromis između vladajućeg kluba i vladajućeg ministra i da jednostavno razriješimo. Vi ste moj prijatelj iz mladih dana sa sporta i iz građanskog života i očekujem da će ovaj zakon, koji ste predložili Vi i vaše Ministarstvo, naći prolazak u ovom Parlamentu. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Laloševiću. Kolega Damjanović je htio decidno, u trajanju od dva minuta. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče Raduloviću. Daću svoj doprinos racionalizaciji zbog vremena koje smo potrošili, i kolega Gojković u uskostručnom smislu iznio sve što se tiče ovog Predloga zakona. Mi ostale kolege smo se više bavili sa famoznim članom 44 pilotažom, i evo ispade da sam kao jedini poslanik koji je podržao ovaj predlog zakona u Odboru, jer su ostali nešto bili uzdržani povodom ovog pitanja, bio upravu. Dobro je što je ovaj Predlog zakona danas ovdje i znam da će on morati da prođe, jer je ozbiljan Predlog zakona, a ovo oko pitanja član 44, mi smo možda mnogo bolje riješili da je pilotaža u državnim rukama. Onda mislim da ne bi nikom smetalo kome idu ti prihodi. Jedan sam od onih koji birajući između sigurnosti i bezbijednosti na moru i takozvanih olakšica, biznis olakšica u smislu da se ta sredstva ne daju za pilotažu, biram ovo prvo, jer znam da bi jedan akcident na moru bio dovoljan da nam sve ovo što smo ušteđeli time što nijesmo imali obavezu za pilotažu potre. Prema tome, što se lično mene tiče naravno, poštovaću stav kluba. Dogovorićemo se oko svega toga. Meni je bliskije ovo rješenje koje je sada u Predlogu zakona, ali evo, dozvoljavam da ćemo u nekoj raspravi doći do ovog kako je rekao kolega Lalošević, kompromitnog rješenja. Ono što sam htio ja da skrenem pažnju jeste ovo pitanje 4,5 hiljde pomoraca, pet hiljada pomoraca koji su vani i namjere da se Zavod za zapošljavanje kao ta institucija koja treba da vrši posjedovanje, da uloga, odnosno da se konačno sistematizuje zapošljavanje naših pomoraca na stranim brodovim, jer to su desetine i desetine miliona koje dolaze u Crnu Goru putem doznaka. Mislim da se negdje mora naći u primjeni ovog zakona balans između onoga što taj zavod treba da radi i ovih agenata koji vrše posedovanje. Ne zaboravimo da je to zavod mogao sam da uradi bez agenata mi bi davno imali ulogu zavoda kao ključnoga koji posreduje. Definitivno agenti koji vrše zapošljavanje pomoraca imaju iskustv, znanje i veze što je ključno u ovom poslu, u želji da se iskontrolišu jedni, ne pogubi sve ono što ti agenti rade za ove pomorce. Prema tome vrlo osjetljivo pitanje i nije ga lako riješiti i molba da se to postavi na institucionalan način i da u primjeni ovog zakona obratimo pažnju.Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Damjanoviću. Razumije se, završna riječ da iskoristi pomoćnik ministra kapeta Kršanac, pošto su u dva dokumenta različito vaša prezime, tako su bile odredjene greške. Proceduralno je li? Izvolite kolega Nimanbegu.
  • Da li cijenite da bi bilo potrebno da se podnošenje amandmana produži sjutra do 12 sati, poslije ovakve rasprave?
  • Rekao sam i za prethodni zakon i to do kraja dana. Znači sjutra cio dan, ali u petak nema više.
  • Poštovani predsjedavajući, dame i gospodo poslanici, Želim da vam se obratim u vezi Zakona o sigurnosti plovidbe. Ovaj zakon će donijeti, nadam se, mnogo više reda u Crnoj Gori što se tiče samog pomorstva. Želio bih uvaženim poslanicima da objasnim i da odgovorim na njihova pitanja. Što se tiče nadzora na kretanjima brodova kroz Crnu Goru u teritorijalnim vodama tu nadam se već u maju 2014. godine imati kompletnu opremu postavljenu Upravi pomorske sigurnosti u Baru, koja će kontrolisati cijeli dio crnogorske obale i normalno Bokokotorskim zalivom, tako da ćemo tim kontrolisati i brzinu brodova i njihova kretanja na plovnom putu. Najvažnije je od svega toga da bude bezbjedna plovidba. Ponude smo dobili već od IPA programa, zagadjenja od vazduha, tzv. airpollution, inicijalni je sastanak bio prije 20-tak dana u Kotoru, bili su prisutni i predstavnici Hrvatske i EU, gdje je počelo da se razmatra da se iskoristi taj 1.7 mil. eura u takozvani, kao što je već Evropa uvela Ceka sistem ili upotrebu goriva bez sumpora do 0.1%. Da li ćemo to prihvatiti da to bude samo ulaz u Bokokotrski zaliv na 0.1%, a prvih 12 milja teritorijalnih voda da bude 1%, o tome treba da se donese odluka. Nadam se da će to biti isprano, jer cijeli mediteran će biti do kraja iduće godine Ceka sistem, znači zaštita od zagađenja. Ovo je pogotovo važno jer vi znate da Parinow pokriva cijelu Evropu, Južnu Ameriku pokriva Japanow, a Amerika ipak ima svoja posebna pravila, to su posebna pravila, to je Cosgard. Tako da smo mi imali prije 10 dana jedno predavanje Cozgarda u Kotoru, u crnogorskoj plovidbi, gdje gospodin Akara iz Patriot kompanije koja je produžena ruka Cosgarda, objasnio kako se to radi u Sjedinjenim Američkim Državama i kolika je kontrola same obale i na koji način se radi. Izuzetno smo zadovoljni sa tim predavanjem, tako da se nadam da ćemo i mi nešto naučiti od njih i sprovesti te sve najnovije sisteme koji su potrebni za sigurnost i bezbjednost brodova u teritorijalnim vodama. Što se tiče člana 155 gdje govorimo o res periodu, takozvanom odmoru pomoraca i posade na brodu, tačno je da tih 10 sati je sprovedeno da bude minimum odmora u roku od 24 sata. Što to podrazumijeva? Imate situacije na brodu gdje ne postoji radno vrijeme, dolazite u situaciju ako je nevrijeme, kada treba spašavati ljudske živote, teret i brod, onda u tim trenucima se radi ako treba i 24 sata, nema ko da vam pomogne kada ste na otvorenom moru. Medjutim, medjunarodni propisi su takvi IM organizacija iz Londona je potpisala tačno koliko mora da bude taj odmor. Ljudi nakon osam sati rada, on mora minimum 4 sata da odmora, jer on ima svoju službu od 4 sata pa je 8 slobodan, pa opet 4. Što je rekao kolega Gojković, to je tačno da mora se voditi računa, jer brod je brod, a najvažniji su ljudski resursi, pa onda je sve ostalo iza toga. Što se tiče zapošljavanja posade član 163, mi u crnogorskoj plovidbi to dobro znate, potpisali smo ugovor sa Fakultetom za pomorstvo u Kotoru, da najbolje studente nekako motivišemo i da im damo prioritet ukrcaja kao kadeti-asistenti, što je do sada već maksimalno iskorišćeno. Mi u punom sastavu imamo na dva broda crnogorske plovidbe dva kadeta, dva asistenta, znači normalno je 19 članova posade, mi imamo 23 sa tim pripravnicima, dva asistenta i dva kadeta. Znamo da to nije dovoljno na ono koliko izbacuje Fakultet kadrova, ali pokušavamo zajedno sa ostalim agencijama koje vode ukrcaj brodova na strancima kompanijama, pokušavamo da te ljude plasiramo koliko možemo. Vjerujte tu su teški testovi koji moraju ljudi da prodju da bi dobili zeleno svjetlo da bi se ukrcali, od jezika, pa do ostalih stvari koje pogotovo po ISM menadžmentu koji sada svi brodovi moraju da imaju. Što se tiče platformi, kolega Gojković je rekao, tačno je da moramo kroz i taj način, već smo razgovarali ministar i ja, da možemo, ako bude došlo do podmorja da se budu radili bušotine, možemo da iskoristimo nešto i od opreme da se dovede sa tom kompanijom u tenderu, da se dovede i da možemo da obezbijedimo obalu, jer vi znate da prilikom bušenja i tako dalje, grilovanja, može doći do izlaska velilkoga mulja, krenuti plima i tako dalje. To je izuzetna mogućnost Crne Gore u ovom trenutku kada bude taj tender da se uključi i ovo da bi zaštitili našu obalu. Što se tiče nasukanja brodova. Imali smo taj slučaj, to dobro znamo u Malim Rosama kod Herceg Novog gdje je stojala olupina 4 - 5 godina. Ovim zakonom ćemo sada to regulisati, tako da u slučaju da u izvjesnom vremenskom terminu vlasnik broda koji je već nosilac toga, ne izvrši osukanje i odrtine otklanjivanja sa tog dijela obale, to je obaveza države da to napravi, uz to da mora naplatiti tome vlasniku sudskim putem ili na bilo koji drugi način. Što se tiče brzine, svi pokušavaju da povećaju brzinu, mi smo Zakonom predložili 10 čvorova, da bude u zalivu, osim Kumbora i tjesnaca Verige da bude šest čvorova, što je potpuno sasvim ok da bi mogli da štite nešto što se desilo u drugim zemljama. Evo, pokušaću što kraće. Što se tiče skutera, vi znate dobro Zakon je tačno obilježena putanja skutera, znači neće moći izlaziti van toga gdje će biti vježba i da nauči da koristi skutere. Znači, neće biti kao do sada može da koristi bilo gdje i normalno moraće imati dozvolu za polaganje za skutere. Što se tiče davanje osnovnih uslova za život kad brod dođe do zaplene broda u nekoj luci, normalno je po međunarodnim propisima, što smo ih mi prihvatili ,Crna Gora je to imala prošle godine tu situaciju da brod putnički koji je bio zaplijenjen prebačen je u Luku Bar i normalno Crna Gora je kao država morala obezbijediti tim članovima posade, pošto brodovlasnik nije uspio da obezbijedi hranu i osnovne uslove za život, Ministarstvo, odnosno Vlada Crne Gore je obezbijedila sve to na tom brodu dok nije završen sudski postupak. Što se tiče zapovjednika po brodovima koji su pod crnogorskom zastavom, vjerujte sve zemlje svijeta drže to pravilo zapovjednik i prvi oficir trebali bi da budu iz države koju zastavu brod vije, a ostali postoji mogućnost da se dođe do kompromisa nekog, da se zaposli drugi. Ali smatram da imamo dovoljno kapaciteta u Crnoj Gori, što se tiče pomoraca, da je iluzorno da tražimo negdje sa strane nekoga da dođe da plovi na našim brodovima, a imamo, prije smo sami rekli, 4,5 do 5.000 ljudi. Ovo što se tiče toga Agencije će maksimalno ja se nadam učiniti, dovešćemo to u red što se tiče ukrcaja i obaveza prema državi što sleduje, ali i prava i obaveza pomoraca po svijetu. Hvala.
  • Hvala i Vama, pomoćniče ministra. Konstatujem da je pretres završen, izjasnićemo se naknadno. Zahvaljujem se ministru i njegovim pomoćnicima, zahvaljujem se i Vama na učešću u radu. Sa ovim je današnja sjednica završena. Počinjemo sjutra u 11 sati sa Predlogom zakona o obezbjeđivanju krvi. Dobra noć. 05.12.2013. u 11.20h
  • Poštovane kolege, dobar dan. Nastavljamo sa radom. Došli smo do tačke dnevnog reda - Predlog zakona o obezbjeđivanju krvi. Ovlašćeni predstavnici Vlade kada je ova tačka dnevnog reda u pitanju su Miodrag Radunović, ministar zdravlja i Gorica Savović, pomoćnik ministra. Obaviješten sam da je ministar Radunović na službenom putu van zemlje. Tu je pomoćnica ministra Gorica Savović, koja može odgovoriti na sva naša pitanja i interesovanja. Izvjestioci Odbora su Vladislav Bojović u ime Zakonodavnog odbora, Izet Bralić u ime Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Otvaram pretres i pitam da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko obrazloženje. Želi. Riječ ima pomoćnik ministra gospođa Savović. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovane dame i gospodo, Predlog zakona o obezbjeđivanju krvi predstavlja rezultat nastojanja da se osavremeni obavljanje ransfuziološke djelatnosti upodobljavanjem normativnog okvira sa evropskom pravnom tekovinom u ovoj oblasti. Predlog ne sadrži suštinski drugčija rješenja od zakona iz 2007.godine kada je ova oblast prvi put normativno uređena. Predlog zakona sadrži preciznije odredbe kojim se stvaraju pretpostavke za primjenu visokih standarda kvaliteta i bezbjednosti u prikupljanju, testiranju, preradi, skladištenju i prometu ljudske krvi i komponenata krvi, koji su utvrđeni direktivom 2002-98 Evropskog parlamenta i Savjeta, tako da će implementacija zakona eliminisati mogućnost upotrebe krvi i krvnih komponenti koji ne ispunjavaju visok nivo kvaliteta i bezbjednosti i spriječiti prenos krvlju zaraznih bolesti. Kao i u važećem zakonu Predlog zakona je zadržao rješenje da poslove prikupljanja, testiranja, prerade, skladištenja i distribucije krvi i komponenti krvi vrši Zavod za tranfuziju Crne Gore preko organizacionih jedinica u zdravstvenim ustanovama koje koriste krv u liječenju. Predlog zakona je precizirao obaveze Zavoda u smislu dužnosti da uspostavi i održava sistem kvaliteta na način da svi važni procesi u ovoj zanačajnoj djelatnosti budu dokumentovan, opisani odgovarajućim uputstvima i procedurama, obavljeni od strane zdravstvenog radnika koji ima odgovarajuće stručne kvalifikacije u skladu sa naučnim razvojem u ovoj oblasti, kao i da prostor u kojem se obavlja djelatnost i oprema koja se koristi budu održavani na način da se rizik od greške svede na najmanju moguću mjeru. Predlogom zakona je prepoznata važnost prikupljanja krvi, kontinuirane aktivnosti koja se obavlja uz poštovanje principa dobrovoljnosti, anonimnosti i davanja bez naknada, a u cilju obezbjeđenja dovoljnih količina krvi i većeg broja dobrovoljnih nenamjenskih davalaca. Značajnu ulogu imaju Ministarstvo zdravlja, Zavod, Crveni krst i druge zdravstvene ustanove, obrazovne ustanove, mediji koji su dužni da kontinuirano vrše zdravstveno prosvjećivanje stanovništva i da podrže promotivne akcije koje se organizuju za prikupljanje krvi. Značajno poglavlje Predloga zakona je hemovigilansa, kao vid organizovanog sistema nadzora nad kojim se obezbjeđuje praćenje ozbiljnih neželjenih događaja i ozbiljnih neželjenih reakcija kod davaoca ili primaoca krvi. Hemovigilansa uključuje i epidemiološko praćenje davaoca krvi i na način da svaka prikupljena, testirana, prerađena, skladištena i izdata i distribuirana jedinica krvi i komponenta krvi mora da bude evidentirana i praćena od davaoca do primaoca i takođe da svaka jedinica krvi i komponenta krvi mora da ima jedinstven identifikacioni broj. Obavještavanje o ozbiljnim neželjenim događajima i reakcijama podrazumijeva obavezu Zavoda da bez odlaganja obavijesti Ministarstvo o svim ozbiljnim neželjenim događajima u vezi sa prikupljanjem, testiranjem, preradom, skladištenjem i distribucijom krvi i komponenti krvi koji mogu da utiču na kvalitet i bezbjednost, kao i svim ostalim neželjenim reakcijama koje mogu da nastupe tokom ili poslije tranfuzije a koje mogu biti posljedica kvaliteta ili bezbjednosti krvi. Propisana je i obaveza zakona da uspostavi sistem za efikasno i precizno povlačenje iz dalje distribucije krvi i komponenata krvi koje su izazvale ili mogu da izazovu ozbiljan neželjeni događaj, odnosno ozbiljnu neželjenu reakciju, čime se otklanja svaka mogućnost upotrebe takve krvi. Zakon je apostrofirao dobrovoljni informisani pristanak davaoca, popunjavanje upitnika i neposredan razgovor sa davaocem, pri čemu se prikupljanju potrebne informacije, vrši laboratorijski pregled i testiranje krvi, kao i ljekarski pregledi i procjena podobnosti davaoca krvi ili komponente krvi. Takođe, krv se primaocu samo može dati na osnovu informisane saglasnosti uz propisivanje odgovornosti doktora koji u liječenju primjenjuje krv za opravdanost u upotrebi i ispravnost postupaka upotrebe krvi u skladu sa dobrom kliničkom praksom i obavještavanje o svim ozbiljnim neželjenim događajima i reakcijama. U svim postupcima se obezbjeđuje zaštita ličnih podataka i podataka o zdravstvenom stanju i davaoca krvi, rezultatima obavljenih testiranja, postojanju zabrane davanja krvi i reakcijama tokom uzimanja krvi, genetičkim informacijama koji su profesionalna tajna i čuvaju se kao lični podaci u skladu sa Zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti. Zavod vrši uvoz krvi i komponenti krvi u vanrednim situacijama ili u slučaju rijetkih krvnih grupa uz prethodno odobrenje Ministarstva, a propisana je obaveza uvoza samo iz ustanova koje obezbjeđuju krv i komponente krvi koje imaju uspostavljen sistem kvaliteta i sistem sledljivosti koji je u ekvivalentnom sistemu propisano ovim zakonom. Važnost praćenja racionalne upotrebe krvi, kao i postupanje sa krvi i komponentama krvi prepoznata je kroz propisanu obavezu zdravstvene ustanove koja u svojoj djelatnosti koristi krv, da obrazuje komitet za transfuziju krvi sa definisanim sastavom i nadležnosti. Zavod je dužan da čuva dokumentaciju o propisanim postupcima, smjernicama dobre proizvođačke prakse i dobre laboratorijske prakse, priručnike i obrasce izvještaja o uzimanju, prijemu, testiranju, preradi, skladištenju, distribuciji i izdavanju krvi, kao i evidenciju o davaocima krvi. Evidenciju o davaocima krvi Zavod vodi na jedinstven način, koji onemogućava nastanak rizika od zamjene identiteta. Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donijetih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo, a poslove inspekcijskog nadzora, organ naležan za poslove inspekcijskog nadzora preko zdravstvene inspekcije. Ovlašćenja inspektora su proširena u skladu sa važnošću uspostavljanja i održavanja kvaliteta i bezbjednosti krvi. Predlogom ovog zakona propisane su kaznene odredbe i novčane kazne za prekršaj za Zavod, zdravstvene ustanove koje u liječenju koriste krv, odgovorna lica u njima kao i za postupajuće doktore i lice koje u upitnik svjesno unese netačne podatke. Najzad, treba naglasiti da su za implementaciju ovog zakona obezbijeđena sredstva kroz kofinansiranje projekta harmonizacije i implementacije evropskog sistema transfuzije krvi u Crnoj Gori koji se realizuje u okviru IPA 2010. pri čemu delegacija Evropske unije u Crnoj Gori finansira nabavku opreme, edukaciju i uspostavljanje sistema kvaliteta, a Crna Gora iz kapitalnog budžeta finansira izgradnju objekata za koje je zaključen ugovor o izgradnje i gradnja je započeta. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Otvaram raspravu povodom ove tačke dnevnog reda i pozivam kolegu Zorana Srzentića da uzme riječ. Neka se pripremi kolega Goran Tuponja. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažena gospođo Savović, koleginice i kolege, uvaženi građani, Danas je pred nama u skupštinskoj proceduri Predlog zakona o obezbjeđivanju krvi. Značaj ovoga zakona je vidljiv iz njegovog naziva, jer je krv kao tjelesna tečnost jedinstvena, dragocjena i neponovljiva. Krv se sastoji od plazme i krvnih elemenata sa mnogobrojnim funkcijama čiju sublimaciju možemo u jednoj riječi nazvati "život". Bez krvi nema života. Ovim predlogom zakona uređuje se organizacija transfuzijske djelatnosti, uslovi i standardi kvaliteta, sigurnosti nadzora u prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji i izdavanju ljudske krvi i krvnih sastojaka. Dosadašnja organizacija transfuzijske službe u našoj državi bila je Zavod za transfuziju krvi koji je bio ustanova tercijalne djelatnosti i kabineti za transfuziju krvi u ustanovama bolničkog tipa sekundarnog nivoa, tamo gdje se krv koristi. Ovim predlogom zakona stvara se nacionalna služba vertikalno povezana koja će na taj način mnogo bolje funkcionalno obezbijediti ono što ovim zakonom spada u djelokrug njenog rada. Obezbjeđenje dovoljnih količina bezbjedne krvi i produkata od krvi za liječenje oboljelih i povrijeđenih u Crnoj Gori je osnovni cilj ove nacionalne službe, ali se taj plan ne može ostvariti bez saradnje sa ostalim učesnicima u ovom lancu, a to su prvo ustanove koje koriste krv i produkte od krvi u svome radu, do udruženja dobrovoljnih davalaca krvi i Crvenotg krsta. Da bi se postigao jednak kvalitet rada u svim transfuziološkim ustanovama neophodno je u sve procedure bazične transfuziologije implementirati elemente obezbjeđenja kvaliteta poštujući zahtjeve dobre medicinske i proizvođačke prakse, zakonsku regulativu, direktive Evropske unije i međunarodne standarde. Uspostavljanjem ovako integrisanog sistema upravljanja u nacionalnoj službi transfuzije postići će se jednak kvalitet u svim ustanovama koje koriste krv, što će povećati sigurnost primjene krvi i derivata krvi u liječenju povrijeđenih i oboljelih kojima je ona potrebna. Ima istine u tome da neke stvari ljudi više vole da potisnu nego da o njima misle. Bolest i bolovi, nesreće, samo su neke od njih. Dok smo zdravi to nam nije važno, a tada kada se nešto desi odjednom postanemo zavisni od onih ljudi na koje nijesmo ni mislili, a njih tada nema dovoljno. Dobrovoljno davalaštvo krvi predstavlja humanitarnu aktivnost ljudi, koji davanjem krvi šire ideje i osnovne postulate dobrovoljnog davalaštva, anonimnost, solidarnost, dobrovoljnost i besplatnost. Zašto je davanje krvi potrebno? Zato što se krv ne može proizvesti. Vještačka krv uprkos mnogobrojnim naporima još uvijek ne postoji, a ne postoji ni adekvatna zamjena za ovu dragocjenu tečnost. Jedini izvor je zdrav čovjek. Davaoci krvi mogu biti sve zdrave osobe oba pola između 18 i 65 godina. Zašto treba dati krv? Prvenstveno zbog humanosti. Od momenta kada se odlučimo da damo krv postajemo potencijalni spasilac nečijeg života, ali se osjećamo boljim i vrednijim. Zato, budimo junaci makar jednom, jednoga dana u godini. Prije svakog davanja krvi ili krvnog sastojka mora biti dobijena pisana saglasnost davaoca. Saglasnost mora biti izraz slobodne volje davaoca. Ako se utvrdi, opravdano posumnja da davalac krvi ne može dati krv iz određenih razloga, da li su to razlozi zaraženosti nekim od uzročnika bolesti koji se prenose krvlju, odgovorno lice je dužno pozvati davaoca, obavijestiti ga o mogućoj infekciji, njenim posledicama po njegovo zdravlje i preporučiti dalje korake u medicinskom tretmanu kao i mogućnost rizičnog ponašanja. Svaka jedinica prikupljene krvi i krvnih sastojaka testiraće se najmanje na ABO i RHD krvnu grupu. Krvlju prenosive bolesti HIV1 i HIV2, hepatitis B i C i lues, i na prisustvo antitijela usmjerenih na antigene krvnih grupa. Prikupljanje krvi vrši se planski, godišnje potrebe utvrđuju se jednom godišnje. Plan mora biti zbir potreba svih ustanova koje koriste krv u svome radu i potreba derivata krvi koji će se proizvoditi u Zavodu za transfuziju krvi. Odgovornost za izvršenje plana koji donosi Zavod za transfuziju krvi pada na sve učesnike lanca, a ne samo na Zavod za transfuziju krvi. Ovim zakonom koji je usklađen sa evorpskom regulativom i međunarodnim zdravstvenim standardima iz ove oblasti obezbjeđuje se jednakost, sigurnost i dostupnost ove dragocjene tečnosti svim bolesnim i povrijeđenim kojima je ona potrebna na teritorije čitave Crne Gore. Zato ovaj zakon treba da bude i biće usvojen. Hvala.
  • Hvala Vama. Kolega Tuponja ima riječ. Izvolite. Neka se pripremi kolega Andrija Popović.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažena gospođo Savović, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Ovaj zakon je na matičnom Odboru nakon diskusije dobio podršku svih poslanika. Mislim da ta činjenica govori dosta sama za sebe. Zaista vjerujemo da se radi o zakonu koji je potreban, rekao bih neophodan crnogorskom zdravstvenom sistemu i vjerujem da će primjenom ovog zakona kvalitet zdravstvene zaštite se izdići na jedan veći nivo. Radi se o preciznom zakonu koji predviđa cio niz radnji, obaveza koje moraju biti ostvarene da bi ovaj zakon zaživio u cjelini. Zakonom se predviđaju i konstantne edukacije medicinskog i drugog osoblja koje je uključeno u proces obezbjeđivanja krvi i komponenti krvi, a potpuna usklađenost sa direktivom Evropskog parlamenta i Savjeta će se postići donošenjem podzakonskog akta iz člana 15, kojim će se urediti sistem obilježavanja, vođenja evidencije i sledljivosti kao i druga pitanja od značaja za identifikaciju svake prikupljene jedinice krvi i komponente krvi. Nimalo jednostavan zadatak koji nakon usvajanja ovog zakona tek treba da bude urađen. Moje povjerenje u rad ove Vlade i resornih ministarstava nije visoko.Moja bojazan je da ovaj zakon nije rezultat iskrenih želja da unaprijedimo zdravstvenu zaštitu naših građana, već da je morao biti samo još jedan štrik u nizu koji traži Evropska unija na našem putu ka Evropskoj uniji, da smo morali uskladiti naše zakonodavstvo sa evropskim i da će onda kao mnogo puta do sada u realizaciji, u implementaciji, država pokazati svoju nemoć, da će ovaj zadatak ostati samo mrtvo slovo na papiru od kojeg niko neće imati koristi, a ponajmanje građani Crne Gore. Ono što bih htio posebno da akcentujem, a nije direktno tematika ovog zakona iako ga se i te kako tiče, sadržano je u članu 26. Naime, član 26 kaže da lični podaci i podaci o zdravstvenom stanju davaoca krvi, rezultati objavljenih testiranja, postojanje zabrane davanja krvi, reakcija tokom uzimanja krvi i genetičke informacije su profesionalna tajna i čuvaju se kao lični podaci u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti. Zabranjeno je neovlašćeno davanje podataka, njihovo brisanje ili izmjena u zdravstvenom kartonu davaoca krvi i informacionom sistemu, kao i podataka o zabrani davanja krvi i svaki prenos ili ustupanje informacija i tako dalje. Naglasak je na tajnosti ovih podataka. Međutim, stvarnost je drugačija. Svi znamo, svi smo svjedoci kako se kod nas čuva profesionalna tajna u zdravstvu. Prije nekoliko dana je obilježen svjetski dan borbe protiv AIDS-a, mi na Odboru za zdravstvo na tematskoj sjednici posvećenoj tom danu imali smo prilike čuti vrlo interesantna iskustva o borbi ljudi koji su posvećeni tom poslu. Nimalo lak zadatak u sredini kao što je naša. Ono što bih istakao kao veliku slabost cijelog sistema je upravo ono što je sadržano u članu 26 ovog zakona. Lični podaci, profesionalna tajna. Potpuno je prihvatljivo i normalno da davaoci krvi, tj. njihova krv mora biti zdrava kako bi se bezbjedno mogla dati osobi kojoj je potrebna. Dakle, krv se mora pregledati, na taj način se mogu eventualno ustanoviti i neke bolesti davaoca, bilo da se radi o HIV-u ili o nečem drugom. Problem nastaje onda kad počnu da cure te informacije, kad se pacijent ili davalac krvi izloži ugrožavanju prava na privatnost i kad se zbog te slabosti u sistemu zdravstvene zaštite čovjek ili dijete, u praksi smo imali slučaj djeteta, izloži diskriminaciji i stigmatizaciji. Moramo biti svjesni da građani nemaju visoko povjerenje u sistem zdravstvene zaštite, da će se poštovati profesionalna tajna i da će njihova neka eventualna bolest ostati drugima nepoznata. U tom dijelu zdravstvene zaštite potrebno je podići standarde, takođe, na evropski nivo. Nije neophodno da cijela čaršija bude upoznata sa zdravstvenim kartonom pojedinca. Takođe, nije neophodno da prilikom posjete zubaru, zubar pita pacijentkinju o njenim ginekološkim problemima, jer je on na ekranu svog računara vidio da je ona prošle nedelje posjetila svog ginekologa i vidi njen zdravstveni problem sa kojim zubar niti treba da bude upoznat, niti ona želi da on to zna. Tako nešto nije u redu. Tu imamo sistematski problem koji traži rješenje. Pitam vas, da li je iko ikad u crnogorskom zdravstvu odgovarao zbog nečuvanja profesionalne tajne. Pitam vas, a svi znamo odgovor. Nije. Želim samo da akcentujem taj problem i da vas pozovem da radite i u tom pravcu. Mislim da je to veoma veliki prostor koji se može štetno odraziti i na ovaj zakon i da je potrebno da Ministarstvo počne da preduzima odgovarajuće disciplinske mjere za nečuvanje profesionalne tajne i nepoštovanje privatnosti pacijenata. To je dio u kojem su nam potrebni takođe evropski standardi. Kao što sam na početku izlaganja rekao, mi pred sobom imamo dobar zakon. Na koji način će biti primjenjivan u praksi, to je drugo pitanje. Tu imamo svoje sumnje i dileme, a ovako u teoriji zakon će dobiti podršku Pozitivne Crne Gore. Hvala vam.
  • Hvala Vama, kolega. Kolega Andrija Popović ima riječ. Neka se pripremi kolega Izet Bralić. Izvolite.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani, poštovana gospođo Savović, Aktuelni Zakon o obezbjeđivanju krvi iz 2007. je pokazao dosta nedostataka. Ovaj Prijedlog zakona je ipak korak naprijed iako ima nedostataka. Prema direktivama Evropske unije obezbjeđivanje krvi i krvnih komponenata kao lijeka humanog porijekla predstavlja nacionalni interes. Obezbjeđenje bezbjedne, sigrune krvi podrazumijeva standardizovani proizvod za potrebe svakodnevnog liječenja oboljelih, kao i dovoljnu zalihu krvi za potrebe urgentnih stanja i vanrednih prilika. Zbog njene važnosti u liječenju bolesnika potrebno je kroz kontinuirano obezbjeđenje snadbijevanja krvlju i krvnih komponenata tokom čitave godine osigurati i mogućnost liječenja svakom bolesniku. Iz razloga što je krv u nekim stanjima jedini i nezamjenjiv lijek nameće se obaveza društva za aktivnu ulogu u planskom obezbjeđenju rezervi krvi. U akcijama dobrovoljnog davanja krvi odaziva se relativno mali procenat ljudi u Crnoj Gori, ne zato što naši ljudi nijesu humani, već zato što ne smiju biti sporadične akcije, već stalne i na taj način se može doći na evropski prosjek dobrovoljnog davanja krvi. Glavni cilj Ministarstva zdravstva i institucija koje se bave ovom problematikom u narednom periodu treba da se ogleda u unapređenju promocije dobrovoljnog, kontinuiranog, planski organizovanog davalaštva krvi, razvijanja osjećaja humanosti i solidarnosti, te većoj brizi društvene zajednice o dobrovoljnim davaocima krvi. Smanjiti broj i potrebu za ciljanim davaocima krvi i obezbijediti potrebne rezerve krvi i ljjekova od krvi. Jedan od ciljeva mora biti nabavka većeg broja separatora trombocita koji bi omogućili bolju iskoristivost krvi od dobrovoljnih davalaca. Sprovođenjem akcionog plana za poboljšanje stanja u oblasti prikupljanja rezervi krvi mora se postići obezbjeđenje potrebnih rezervi kroz planski organizovano davalaštvo u procentu duplo većem od sadašnjeg. Liberalna partija će podržati Prijedlog zakona o obezbjeđivanju krvi. Hvala vam.
  • Hvala Vama. Kolega Braliću, imate riječ. Time ćemo završiti prvi krug učešća u raspravi i početi sa drugim krugom u kome riječ prvi ima kolega Halil Duković. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, uvažena gospođo Savović, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani, Zakon o obezbjeđivanju krvi je prvi ozbiljni zakon iz ove oblasti u Crnoj Gori i pripremljen je na ozbiljan, studiozan način i usklađen sa potrebama Crne Gore i usklađen sa propisima Evropske unije u ovoj oblasti. Predloženi zakon je kvalitativni iskorak u oba ova pravca. Sam čin davanja krvi je humani gest koji nema cijenu, čovjek pomaže drugome čovjeku dajući svoje tkivo. Na žalost, ljudi se sa ovim suoče tek kad je njima lično potrebna krv ili nekom od članova porodice, stoga i činjenica da u Crnoj Gori još uvijek imamo dominantno porodično davalaštvo u odnosu na dobrovoljno davalaštvo. Dobrovoljno davalaštvo jeste tradicija ovog kraja i odraz nečega da čovjek na ovim prostorima uvijek solidarno daje krv. Svjetska zdravstvena organizacija propisuje da je za potrebe liječenja i urgentna stanja potrebno 4-5% od ukupnog broja stanovništva da se uključi kao davaoci krvi. Na žalost mi u Crnoj Gori imamo nešto niži procenat, naročito imamo procenat dobrovoljnih davaoca nešto niže. Krajnji cilj ovog zakona trebalo bi da bude da davalaštvo krvi preraste u potpuno dobrovoljno davalaštvo, porodično. Podaci iz 2012. govore da imamo napredak u odnosu na 2011, kada smo imali 20% dobrovoljnih davaoca u odnosu na porodična davanja krvi, a 2012. godine imamo taj procenat nešto iznad 33%. Međutim, brine činjenica da smo u 2012. imali pad u broju datih doza krvi. Tako da imamo 2011. godine 15.325 doza, dok 2012. godine imamo 14.831 dozu. Predloženi zakon na dobar način obezbjeđuje okvir za obezbjeđivanje krvi na osnovu potreba i za kontinuitet u snabdijevanju krvi. Krv je lijek koji ima svoj vijek trajanja. Veoma je važno da nam nijedna doza ne propadne zbog isteka roka, i ovaj zakon i tu oblast na dobar način uređuje. Prema procjenama prije jedne decenije, u Crnoj Gori je bilo potrebno oko 3% davaoca krvi da bi zadovoljili svoje potrebe, danas su potrebe narasle što zbog primjene složenih operativnih zahvata, manjeg odlaska na liječenje u inostranstvo, te zbog sve većeg broja turista u Crnoj Gori. Najsvježiji primjer je tragedija rumunskih turista kada su građani Crne Gore još jednom potvrdili solidarnost i kada je krv u pitanju. Zato, treba sve učiniti da u svakom momentu imamo na raspolaganju zalihe za sedam narednih dana. Iako do sada nije bilo značajnih nestašica, potrebe su sve veće i zato su dobrovoljci u ovoj oblasti dobro došli. Kao ljekar smatram da je potrebno zakonski obezbijediti finansiranje Udruženja dobrovoljnih davaoca krvi i uvesti mjere zaštite dobrovoljnih davaoca krvi, naročito višestrukih davaoca krvi. Zbog toga, predlažem da svi davaoci krvi imaju besplatne ambulantne preglede, da višestruki davaoci krvi imaju besplatan sanitetski prevoz, besplatnu stomatološku zaštitu. Oni koji daju 25 puta i više krv da besplatno imaju preglede na skeneru, magnetnoj rezonanci, da imaju popust kod nabavki urgentnih ortopetskih pomagala i implatata, da žene davaoci krvi imaju povećani popust u odnosu na muškarce zbog bioloških razlika organizma žene, da dobrovoljni davaoci krvi imaju popust pri nabavci ljekova shodno broju datih doza krvi, kao što su mjere da svaki davalac ima slobodna dana, da se davaoci krvi više od 20 doza oslobode troškova rehabilitacije u Crnoj Gori, da se nezaposlenim davaocima krvi isplate dvije dnevnice, da zaposleni imaju dva slobodna dana, što je zakonom i regulisano. Svi ovi prijedlozi su sa ciljem veće brige o dobrovoljnim davaocima i te mjere će doprinijeti konačnom cilju da uvijek imamo svježe i dovoljno krvi na raspolaganju. Na kraju, kao ljekar želim da poručim svim građanima i dam neke osnovne karakteristike. Jednim davanjem krvi uzima se 450 ml krvi, što je trinaesti dio ukupne krvi u ljudskom organizmu, da se tečni dio krvi nadoknadi nakon 30 minuta, a da se ćelijski dio krvi nadoknadi nakon 30 dana. Krv može dati svaka zdrava osoba od 18 do 65 godina, nakon sprovedenih kliničkih i laboratorijskih ispitivanja. Žene mogu dati krv godišnje tri puta, a muškarci četiri puta u toku godine. Socijaldemokratska partija će podržati predloženi zakon, uz sugestije koje sam naveo i koje moguće zadiru i u neke druge oblasti, u neka druga ministarstva. Ali, želim da sa ovog mjesta pošaljem poruku da se ove odredbe koje sam predložio, naročito koje bi stimulisale davanje krvi u Crnoj Gori na najozbiljniji način razmotre u svim ministarstvima koja tangiraju ovo pitanje. Hvala vam.
  • Hvala vama. Kolega Halil Duković sada ima riječ, a nakon njega koleginica Žana Filipović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvažena gospođo Savović, Kontinuirano, efikasno i blagovremeno snabdijevanje zdravstvenih ustanova i pacijenata bezbjednom krvlju i komponentama krvi predstavlja veoma važan segment, odnosno preduslov za funkcionisanje cjelokupnog zdravstvenog sistema. Ovaj zakon koji je danas pred nama bavi se baš regulisanjem ove sigurno danas najznačajnije i najvrednije tečnosti koja postoji, a to je krv. Savremena medicina, odnosno situacija u kojoj se često, nažalost, danas nalazi medicina zahtijeva da zdravstvene organizacije u svojim ustanovama moraju imati određenu količinu rezervi ovog dragocjenog lijeka koji u čestim, posebno u hitnim slučajevima često znači i život. Složićemo se da je danas takvih slučajeva, nažalost, sve češće i sve više. Razvojem saobraćaja, sve češćih elementarnih nepogoda primjetna je i masovnost u povređivanju, odnosno obolijevanju kada je potrebno često intervenisati i u tim slučajevima često davanje krvi znači i povratak i u život. Naravno, ovaj zakon bavi se baš ovom problematikom i, mislim, na jedan vrlo efikasan način, uzimajući sve one medicinske stavove, doktrine i kriterijume koji su važni da bi ova oblast djelovanja medicine bila što bezbjednija. Naravno, ovom prilikom moramo pomenuti one koji čine da ovaj zakon bude sprovodljiv, da ovaj zakon može da zaživi, a to su dobrovoljni davaoci krvi, ljudi koji samo vođeni jednom humanom idejom daju svoju krv kako bi pomogli drugima, a često bogami i spasili život drugih. Naravno, ne treba zaboraviti ovom prilikom spomenuti organizaciju Crvenog krsta koja već decenijama radi na ovom problemu, prikupljajući organizovano one koji će dati svoju krv za dobrobit nekoga drugog. Čini mi se da je to najhumaniji gest i da ovom prilikom moramo pomenuti i te dobrovoljne davaoce krvi i organizaciju Crvenog krsta. Naravno, prikupljanje i testiranje krvi i komponenata krvi, bez obzira na njihovu namjenu, kao i preradu, skladištenje i distribuciju krvi i komponenata krvi obavlja Zavod za transfuziju krvi. Mislim da to, kao što znamo, nije nimalo lak posao, jako je težak i odgovoran. Ono što je najbitnije jeste da odgovornost za sva dešavanja u ovoj oblasti snosi baš ova institucija, Zavod za transfuziju krvi. Svi ćemo znati da kod davanja krvi postoji indikacija kada se može dati i kada ne može da se daje, tzv. privremene i trajne indikacije, posebno su bitne trajne indikacije, kada se izbjegava da druge osobe transfuzijom krvi dobiju i neke bolesti, što se u istoriji često i dešavalo. Možda jedan primjer iz ne tako davne prošlosti, 80-ih godina, kada se dijagnostikovala do tada jedna nepoznata bolest koja je tada bila smrtonosna, nažalost, a danas nije, a radi se o AIDSu, odnosno o sidi, kada je veliki broj ljudi transfuzijom krvi, kada se nije znalo za tu bolest, a nije bilo ni testova za njeno otkrivanje, dobio ovaj virus u krvi i time i oboljelo. Naravno, još veću težinu nosi činjenica da je veliki broj djece tada zaražen ovim virusom, što je, nažalost, učinilo da ova bolest bude pošast baš krajem 20. vijeka. Takođe, što je još važno, testiranje krvi. Mislim da su u ovom zakonu predočene sve one najsavremenije medicinske doktrine da bi ona bila bezbjedna, od testiranja na krvne grupe do raznih testiranja, pa i virusa kojeg sam pomenuo. Da se samo podsjetimo da se transfuzijom čovjek pokušavao davno baviti. Još u 15. vijeku su zabilježeni, nažalost, neuspješni prvi pokušaji, da bi ona postala mnogo bezbjednija tek početkom 1900. godine kada su otkrivene krvne grupe i kada je ljekar, koji je otkrio jedan bečki ljekar, za to svoje otkriće dobio Nobelovu nagradu. Na kraju ću još jednu stvar reći, što je u ovom zakonu prepoznata i ona specifičnost koju medicinska struka nosi sa sobom, a to jeste da u određenim situacijama ne možemo robovati proceduri, već se ... ta procedura mora i preskočiti. Naime, izvinjavam se predsjedavajući, ako može samo malo. Naime, u zakonu je rečeno i slažem se s tim da svako ko prima krv mora potpisati saglasnost . U zakonu je takođe navedeno da u hitnim slučajevima, što je i ispravno, da može po procjeni ljekara, ljekar u situacijama kada je život ugrožen i bez tog pristanka dati krv i to je ona prava doktrina, to su samo jedna od onih specifičnosti kojim se medicina često susreće i u kojima uvijek mora reagovati ali uvijek u korist pacijenta. Na kraju, samo da kažem da je ovo jedan zakon koji stvarno reguliše ovu oblast na jedan najbolji i najvredniji način onako kako se reguliše u cijelom svijetu, i naravno, apsolutno da ga treba podržati. Zahvaljujem. Izvinjavam se na prekoračenJu.
  • Hvala vama, kolega Dukoviću. Pozivam koleginicu Žanu Filipović, da uzme riječ. Nakon nje koleginica Zorica Kovačević.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana gospođo Savović, poštovani građani, uvažene koleginice i kolege poslanici, Prepoznajući važnost transfuzijske djelatnosti u cjelokupnom sistemu zdravstva, usvajanjem prvog Zakona o obezbjeđivanju krvi 2007. godine u Crnoj Gori, implementirana su već unaprijed pripremljena strateška dokumenta koja unapređuju ovu važnu bazičnu granu medicine i onu granu medicine bez koje ostale grane medicine ne bi mogle raditi svoj posao. Stav razvijenih zemalja je da razvijena transfuziološka služba je i razvijeniji cjelokupni zdravstveni sistem. U svijetu je njena važnost odavno prepoznata, tako da je u Evropi 1950.godine davanjem preporuka i uvođenjem direktiva, zakonski regulisana ova oblast.Naravno da je zbog svoje specifičnosti i osjetljivosti i Zakon o obezbjeđivanju krvi i kod nas bio, da kažem, regulisan, ali su se daljim razvojem bazičnih nauka koje predstavljaju osnov transfuzione medicine, razvojem struke i neophodnošću obezbjeđenja sigurnog lika, ovi zakonski okviri pokazali kao nedovoljni, tj. nisu bili obuhvaćeni svi aspekti ove kompleksne djelatnosti. Samim tim postavili su se zahtjevi da se kompletan proces rada ustanovi u skladu sa usvojenim standardima i da se sve to reguliše zakonom. Potreba kontinuiranog snabdijevanja zdravstvenih ustanova ovim lijekom za redovno liječenje pacijenata, zatim zbrinjavanje urgentnih stanja, kao i zapotrebe u vanrednim situacijama, nameće neophodnost obezbjeđivanja sigurnog izvora dobrovoljnog nenamjenskog davalaštva krvi i sopstvenih potencijala koje predstavljaju nacionalni interes i osnov planskog i kontinuiranog snabdijevanja. U skladu sa zahtjevima Evropske unije, ovaj zakon ima za cilj da u jednom svom dijelu, naročito u članu 13, identifikuje te institucije, da propiše generalno njihove nadležnosti koje će detaljnije biti propisane drugim dokumentima, a većim dijelom da uredi ovaj stručni dio obrade jedinica krvi namijenjenih liječenju kao i njihovu primjenu. Značajan korak ka unapređenju ove oblasti bilo je osnivanje javne zdravstvene ustanove Zavoda za transfuziju krvi, koja je osnovana 15.decembra 2011. godine, a poslije opredjeljenja budžeta 1.07. 2012. godine, ova ustanova je počela da radi. Ona je objedinila devet nezavisnih službi, i sa izuzetno različitim obimom i kvalitetom rada u jednu ustanovu koja je nacionalno koordinisana, i ona će obezbijediti uslove za implementaciju svih ovih propisanih standarda, a na prvom mjestu ustanovljavanje sistema kontrole kvaliteta u svakom segmentu transfuziološkog rada, ali i njihove nadležnosti i odgovornosti. Po mom mišljenju glavni cilj ovog zakona i da je u skladu sa Ustavom Crne Gore obezbijedi dovoljne količine sigurne krvi kao lijeka na cijeloj teritoriji Crne Gore, da omogući jednakost u dostupnosti ovog lika istog kvaliateta na cijeloj teritoriji države i osigura maksimalnu bezbjednost u liječenju ovim lijekom humanog porijekla. Dakle, sve ovo osigurava implementaciju standarda iz zakona propisanih regulativom Evropske unije za oblast transfuzije krvi. Naravno da ću podržati usvajanje ovog zakona koji reguliše veoma osjetljivu oblast, a to je liječenje ljudskom krvlju čiji su resursi veoma ograničeni. Ono što zaista na kraju želim da kažem da je Ministarstvo zdravlja prepoznalo značaj ove djelatnosti i da je apliciralo 2010. VIP -a projekat koji je pod nazivom "Transfuzija krvi u Crnoj Gori", aplikacija je usvojena, projekat je u završnoj fazi realizacije, dakle tri miliona eura, od kojih će Vlada i država Crna Gora obezbijediti milion i 200 hiljada za izgradnju zgrade Zavoda za transfuziju krvi u Podgorici, a ostalih milion i 800 hiljada eura, Evropska delegacija u Crnoj Gori. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, koleginice. Koleginica Zorica Kovačević ima riječ. Izvolite.
  • Kolege poslanici, poštovani građani, uvažena gospođo Savović, Kao što su moji prethodnici kazali, dosadašnja primjena Zakona o obezbjeđivanju krvi iz 2007. godine, ukazala je na potrebu potpunijeg unapređenja standarda kvaliteta bezbjednosti nadzora u prikupljanju, testiranju, preradi, skladištenju, distribuciji, izdavanju i upotrebi krvi i komponenti krvi, u cilju obezbjeđenja visokog nivoa zaštite zdravlja ljudi i potpunijeg usaglašavanja sa propisima Evropske unije koju uređuju ovu oblast. Ovim zakonom će obavljanje transfuziološke djelatnosti u Crnoj Gori dostići visok nivo standarda kvaliteta i bezbjednosti. Uspostaviće se takođe, očuvanje javnog zdravlja, sprečavanje prenosa zaraznih krvlju prenosivih bolesti, preduzimanje mjera i sistema kvaliteta u obavljanju transfuziološke djelatnosti, uz obezbjeđenje davanja krvi koje je dobrovoljno, anonimno i bez naknade. Dakle, donošenjem ovog zakona i njegovom primjenom obezbijediće se sistem djelatnosti koji će eliminisati mogućnost upotrebe krvi i krvnih komponenti koje ne ispunjavaju visok nivo kvaliteta i bezbjednosti. Ovaj zakon je u cjelosti usaglašen sa direktivom 2002/98 Evropskog parlamenta i Savjeta kojom se utvrđuju standardi kvaliteta bezbjednosti za prikupljanje i testiranje, preradu, skladištenje i promet ljudske krvi, i komponenti krvi. Prikupljanje i testiranje krvi i komponenti krvi, bez obzira na njegovu namjenu, kao i preradu, skladištenje i distribuciju krvi i komponenti krvi, koje su namijenjene za transfuziju vrši Zavod za transfuziju krvi Crne Gore u skladu sa dostignućima u ovoj oblasti. Poslove prikupljanja, testiranja, prerade, skladištenja, distribucije i komponenti krvi mogu da obavljaju zdravstveni radnici koji imaju odgovarajuću stručnu kvalifikaciju za vršenje ovih poslova i kojima Zavod obezbjeđuje kontinuirane edukacije obuke u skladu sa naučnim razvojem u ovoj oblasti. Prostor mora da bude opremljen i održavan na način koji obezbjeđuje da se rizik od greške svede na najmanju moguću mjeru sa opremom koja je validna i u skladu je sa svojom namjenom, a mora biti i obezbijeđeno i odgovarajuće čuvanje dokumentacije. Prikupljanje krvi je kontinuirana aktivnost pri čemu su Ministarstvo zdravlja, Crveni krst, Zavod i druge zdravstvene ustanove, obrazovane ustanove, mediji i druge organizacije dužni da vrše zdravstveno prosvećivanje stanovništva i da informišu stanovništvo o značaju davanja krvi, kao i da podrže promotivne akcije koje se organizuju za prikupljanje krvi, sve u cilju obezbjeđivanja dovoljnih količina krvi i većeg broja dobrovoljnih nenamjenskih davaoca, poštujući principe dobrovoljnosti, anonimnosti i davanja bez nadoknade. Ovim zakonom u cilju obezbjeđenja sistema kvaliteta obavljanja djelatnosti, standarda kvaliteta i bezbjednosti krvi i komponenti krvi, posebno su uređeni sistem kvaliteta, zaštita podataka davaoca, uvoz i izvoz krvi, kao i klinička upotreba krvi. Donošenjem ovog zakona obezbijediće se potpuna zaštita ličnih podataka i podataka o zdravstvenom stanju davaoca krvi, rezultatima objavljenim testiranjem, postojanju zabrane davanja krvi, reakcijama tokom uzimanja krvi i genetičkim informacijama koje su profesionalna tajna i čuvaju se kao lični podaci u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti. Takođe, treba naglasiti da su za implementacije ovog zakona, kao što je uvažena koleginica Filipović rekla, obezbijeđena sredstva kroz projekat harmonizacije i implementacije evropskog sistema, transfuzije krvi u Crnoj Gori, koji se realizuje u okviru IPA projekta za 2010. godinu, pri čemu Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori finansira nabavku opreme, edukaciju uspostavljanje sistema kvaliteta, Crna Gora je iz kapitalnog budžeta finansirala izgradnju objekta koji je u završnoj fazi i koji očekujemo da će biti vrlo brzo završen. Imajući sve ovo u vidu, ja nemam dileme da ovaj zakon treba podržati u Skupštii. Hvala.
  • Hvala vama, koleginice. Na ovaj način smo iscrpili spisak kolega koji su zainteresovani bili za učešće u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda. Zaključujem raspravu i pitam predstavnika predlagača želi li da iskoristi pravo na završnu riječ. Želi. Riječ ima gospođa Savović. Izvolite.
  • Uvaženi poslanici i poslanice, Zahvaljujem se svima koji su učestvovali u diskusiji koja je omogućila da se bolje shvati cilj i predmet ovog veoma značajnog zakona. Moram odmah na startu da kažem da se ne bih složila da je ovo samo jedan u nizu zakona čija implementacija neće biti predmet pažnje Ministarstva, a o tome svedoči ulazak IPA projekta o kome je već bilo riječi, da je obezbijeđena edukacija, oprema u skladu sa svjetskim standardima, kao i izgradnja zgrade čija je gradnja u toku. Kad se govori o važnosti ovog zakona čija implementacija treba da bude korak dalje u uspostavljanju kvaliteta, ovog puta kvaliteta krvi i komponenti krvi, to je jedna karika koja će u krajnjem dovesti ostvarenju onog cilja kome streme sve one aktivnosti koje se sprovode u Ministarstvu zdravlja posljednjih godina, a to je unapređenje kvaliteta i bezbjednost pružanja zdravstvene zaštite. Zahvaljujem se što ste prepoznali da je implementacija ovog zakona veoma važna sa aspekta postojanja humanih i skromnih anonimnih ljudi kjoi daju svoju krv i da bez jednog pristupa odnosno motivisanja organizovanog, a to nije samo, moram da kažem dio Ministarstva, već zadatak čitavog društva, ono što je Ministarstvo moglo da uradi, to je da smo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju koji je usvojen pod ovim krovom dobrovoljnim davaocima krvi koji su dali krv više od 10 puta omogućili da ne uplaćuju dopunsko osiguranje, ato u krajnjem znači i besplatnu zdravstvenu zaštitu kad se implementira dopunsko osiguranje. Svakako da će, ukoliko dođe do izmjena Zakona o osiguranju, biti mjesta i prostora da se i dalje sagleda mogućnsot da se stimuliše ovakva aktivnost. Gospodin Tuponja je govorio da nema povjerenja u zaštitu podataka. Ministarstvo zdravlja je posljednjih godina donijelo čitav jedan set zakona o primjeni biomedicine u liječenju, a svi oni su zbog mogućnosti posjedovanja informacija o genetičkoj privatnosti, o biološkom statusu i prepoznali sve odredbe kojima bi se lični podaci štitili. Ne mogu da se složim da pojedinačni slučajevi kršenja ovih prava predstavljaju sistemsku promjenu, ali i o tome smo vodili računa tako da je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji je prošao Vladu, i koji će uskoro biti upućen Skupštini, upravo prepoznali pravo pacijenta da bude vlasnik svojih zdravstvenih podataka, što znači da će moći da obezbijedi nivo podataka koji će biti dostupan drugom ljekaru, do kojeg nivoa, odnosno koji set podataka treba da bude dalje dostupan. To je još jedan korak zaštiti prava u zaštiti ličnih prava u zaštiti zdravstvenih podataka kao dijela ličnih podataka, koje ministarstvo teži donošenjem seta zakona o primjeni biomedicine u liječenju. Ostaje mi samo još jednom da ponovim da mi je drago što ste svi prepoznali da se ovim zakonom postiže ujednačenost sistema kvaliteta u svim ustanovama koje koriste krv u liječenju, komponente krvi, i da se na ovaj način obezbjeđuje visok stepen zaštite zdravlja stanovništva. Čini mi se da u tom dijelu nije bilo dileme i sigurna sam da će implementacija ovog zakona dovesti do unapređenja zdravlja stanovništva Crne Gore. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Konstatujem da je ukupni pretres povodom ove tačke dnevnog reda završen, a o ovoj tački izjasnićemo se naknadno zajedno sa ostalim iz dnevnog reda. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović i pomoćnica ministra Ivana Vojinović. Oni su tu i pozdravljam ih. Izvjestioci odbora su Vladislav Bojović u ime Zakonodavnog odbora i Strahinja Bulajić u ime Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li da iskoristi pravo za dopunsko obrazloženje. Želi. Riječ ima ministar Gvozdenović. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče, Uvaženi članovi Parlamenta, poštovani građani. Zadovoljstvo mi je što ćemo danas razgovarati na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. Priroda predstavlja temeljnu vrijednost Crne Gore, jedan je od najvažnijih resursa za dalji razvoj, pa s tim je važno da sačuvamo i unaprijedimo postojeći nivo biološke raznovrsnosti. Iako su izloženi brojnim pritiscima, biodiverzitet i ostala prirodna i pejzažna vrijednost Crne Gore su u značajnoj mjeri očuvani. Učešće nacionalno zaštićenih područja prirode na teritoriji Crne Gore je preko 9% i uglavnom se odnosi na pet nacionalnih parkova. Značajan dio teritorije 17,2% je međunarodno zaštićen po osnovu izuzetnih prirodnih i kulturnih vrijednosti ili kao močvarno područje od međunarodnog značaja po kriterijumima UNESKO programa, svjetska prirodna i kulturna baština i čovjek i biosfera. Takođe u decembru 2008. godine, Savjetu Evrope podnijet je finanlni izvještaj implementacije general projekta koji predstavlja pilot projekat o prepoznatljivosti područja od značaja za Evropsku uniju. Poseban izazov u zaštiti biodiverziteta i prirodnih vrijednosti predstavlja rješavanje konflikta između očuvanja prirode i razvoja. Ovo pitanje je bilo predmet posebne konferencije koju smo prošle nedjelje imali u organizaciji ministarstva ... i međunarodnih organizacija gdje se okupio značajan broj ljudi gdje smo razmatrali kako obezbijediti zaštitu, a obezbijediti ukupan održivi razvoj i dobili sve pohvale o načinu realizacije svih tih poslova u Crnoj Gori. Da bi razvojne odlike bile održive neophodno je uključiti mehanizme kojima se procjenjuje uticaj privrednog i društvenog razvoja na prirodu i biodiverzitet i preduzimanju mjera za njihovo očuvanje. Generalno, prostorno lociranje velikih razvojnih kapaciteta i projekata, kao što su veliki infrastrukturni projekti, putevi, cjevovodi, željezničke pruge, itd. itd.ne smiju biti u koaliziju sa očuvanjem integriteta zaštićenih prirodnih dobara, posebno onih koji imaju međunarodni značaj. Predloženim predlogom zakona o izmjenama dopune Zakona o zaštiti prorode ostvariće sveobuhvatna zaštita prirode kroz identifikovanje zaštićenih područja prirode, korišćenjem evropske tipografije, staništa značajnih za zaštitu i unapređenje efikasnog sistema za upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima. Na ovaj način osiguraće se uslovi za razumno korišćenje prirodnih dobara na principima održivosti a na dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Donošenjem ovog propisa ostvariće se napredak u pregovaračkom poglavlju 27 Životna sredina i klimatske promjene. Na ovaj način ... će se direktiva Savjeta evrope koja postoji za oblast zaštita prirode. Naime u Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2012. godinu, ukazano je da su ovoj oblasti potrebni dodatni napori po pitanju usklađivanja zakonodavstva. Realizacijom ovog usklađivanja ostvarujemo progres po ovoj, da tako kažem, sugestiji. Za sprovođenje propisa nisu potrebna finansijska sredstva iz budžeta Crne Gore, a implementacija propisa ne prouzrokuje međunarodne finansijske obaveze. U cilju postepene harmonizacije u oblasti zaštite prirode sa legislativom Evropske unije, kako bi se ispunili prioriteti u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja, na ovaj način se obezbjeđuju standardi koji su primjenjivi u Evropskoj uniji. Na taj način se obezbjeđuje poštovanje direktive Savjeta 92-43 o zaštiti prirodnih i poluprirodnih staništa flore i faune. Takođe direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta 2009.godine broj 147, pravne tekovine Evropske unije u oblasti zaštite životne sredine koje se sastoje od većeg broja pravnih dokumenata. Prilikom pripreme izmjene i dopune ovog zakona korišćena je i regulativa Savjeta 338 i pri izradi Zakona konsultovani su sljedeći međunarodni ugovori: Konvencija o međunarodnom prometu ugroženih vrsta divlje flore i faune, Konvencija o zaštiti predjela, Konvencija o zaštiti slijepih miševa, migracionih vrsta, divljih životinja itd. Uvaženi poslanici, biće nam zadovoljstvo da zajedno sa svojim saradnicima odgovorim na vaše interesovanje i vaša pitanja. Hvala lijepo.
  • Hvala Vama, ministre Gvozdenoviću. Ulazimo u prvi krug rasprave gdje ćemo čuti predstavnike poslaničkih klubova. Počinjemo sa kolegom Brankom Čavorom, koji će govoriti u ime Demokratske partije socijalista, odnosno njenog kluba poslanika, nakon njega kolega Obrad Gojković u ime Kluba poslanika SNP-a. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi ministre, pomoćnice ministra, koleginice i kolege poslanici, Na samom početku da kažem da je Crna Gora posvećena očuvanju životne sredine i održivom korišćenju prirodnih resursa. Priroda kao dio životne sredine ali i kao dobro od opšteg interesa za Crnu Goru uživa posebnu zaštitu propisanu i ovim zakonom. Ona je jedinstvo geosfere i biosfere izloženo atmosferskim promjenama i uticajima i obuhvata prirodna dobra i prirodne vrjednosti koje se iskazuju biološkom, geološkom i predjelnom raznovrsnošću u Crnoj Gori. Zaštita prirode podrazumijeva skup različitih postupaka i mjera koji sprečavaju ugrožavanje životne sredine sa ciljem očuvanja biološke ravnoteže. Crna Gora predstavlja jedan od evropskih odnosno svjetskih centara biološkog diverziteta. Na prostoru naše teritorije evidentan je visok procenat prisustva rijetkih, endemičnih i ugroženih biljnih životinjskih vrsta. Imajući ovo u vidu, prvi i svakako značajan korak u zaštiti biodiverziteta, a prevashodno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, kao i eko sistema, predstavlja administrativno-pravna normativna zaštita. Ona podrazumijeva donošenje novih i unapređenje već postojećih različitih pravnih akata kao što su zakoni, uredbe, naredbe, deklaracije i tome slično, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou. Predlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode u velikom dijelu usklađen je sa evropskom direktivom u ovoj oblasti, a potpuna harmonizacija sa evropskim propisima postići će se donošenjem predviđenih pravilnika koji je pravni osnov dat i u predlogu ovoga zakona. Ovaj zakon nudi rješenja koja treba da se usklade sa međunarodnim obavezama koje proizilaze iz ratifikovanih međunarodnih konvencija u oblasti zaštite biodiverziteta. S druge strane, kroz izmjene i dopune Zakona unapređuje se i naš institucionalni okvir u cilju racionalizacije i povećanja njegove efikasnosti. Tako je Zakonom predviđeno da Zavod za zaštitu prirode postaje sastavni dio Agencije za zaštitu životne sredine. Ovo iz razloga jer je snažan, efikasan i stabilan institucionalni okvir nužan i neophodan preduslov potpune primjene propisa iz oblasti zaštite životne sredine. Prioritetni zadaci u ovoj oblasti su svakako povećanje nacionalno zaštićenih područja prirode, uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja, unapređenje zakonskog okvira zaštite biodiverziteta, jačanje kadrovskih kapaciteta i izgradnja djelotvornog sistema za monitoring biodiverziteta. Poseban izazov u zaštiti biodiverziteta i prirodnih vrijednosti predstavlja razrješenje konflikta između očuvanja prirode i razvoja. Da bi razvojne odluke bile održive, Predlogom izmjena i dopuna Zakona akcenat se stavlja na razrađene mjere i uslove zaštite prirode prilikom pripreme prostorno planske dokumentacije. Cilj je precizno definisanje lokacija na kojima se projekti mogu realizovati, kao i pronalaženja alternativnih rješenja za one lokacije na kojima realizacija projekata može imati negativan uticaj na očuvanje bioloških, geoloških i predionih raznovrsnosti. Korak naprijed svakako je napravljen prenošenjem u nacionalno zakonodavstvo jednog od najvažnijih mehanizma Evropske unije u očuvanju područja tj. ekološke mreže. Dalje, Predlogom izmjena i dopuna Zakona definisana je obaveza Crne Gore za formiranje ekološke mreže kao koherentnog sistema prostornih cjelina. Ovdje je važno istaći da je formiranje ekološke mreže multidisciplinarni zadatak koji treba da definiše i objedini interese zaštite prirode, vodoprivrede, poljoprivrede i šumarstva kao i ekonomske interese lokalnog stanovništva u skladu sa mogućnostima razvoja pojedinih regiona. Imajući u vidu da je sveobuhvatnost zaštite prirode, a posebno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta i eko sistema, izuzetno složen i odgovaran posao koji se sastoji od čitavog niza metoda i postupaka, predloženim izmjenama i dopunama Zakona stvorena je bolja struktura u cilju veće preglednosti i pojednostavljivanja njegove primjene za sve učesnike sistema zaštite prirode u Crnoj Gori. Dakle, sistem očuvanja prirode, režimi zaštite, uspostavljanje posebno zaštićenih područja, upravljanje i kontrola utvrđeni su ovim predlogom izmjena i dopuna Zakona. Primjenog ovog zakona osiguravaće se razumno i dobro korišćenje prirodnih dobara, što je svakako značajno i za sadašnju generaciju, a posebno za buduće generacije. Na kraju želim istaći da je na matičnom odboru bila konstruktivna rasprava i da je matični odbor jedinstveno podržao predlog ovoga zakona. Uz konstataciju da prihvatamo predlog izmjena i dopuna ovoga zakona, želim da kažem da je veoma važno pitanje implementacije zakona, tako da pozivam sve one subjekte koji su nosioci ovih aktivnosti u zakonu da budu predani ovome poslu, a posebno Vlada u onome dijelu kada treba utvrditi podzakonska akta u roku od godinu dana, da bi zakon bio u potpunoj primjeni. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Čavor. Kolega Gojković sada ima riječ, nakon njega koleginica Draginja Vuksanović. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospodo iz Ministarstva, poštovane kolege, Kao član Odbora za turizam i prostorno planiranje, matičnog odbora vašeg Ministarstva, vrlo često se kao poslanik susrećem sa određenim problemom kada su predlozi zakona vašeg Ministarstva u pitanju. Naime, radi se o tome da su predlozi zakona koje upućujete pisani na najvišem stručnom nivou, međutim, kada to analizirate i želite nešto da uradite, da pomognete, onda vidite da u praksi nije tako, da je u praksi potpuno druga situacija. Kao član Odbora sam više puta djelovao amandmanski, ali to su rijetke situacije. Da ponovim, što mislim da je korektno prema vama, da su ti zakoni vrlo stručni i vrlo korektni. Da vidimo gdje je problem i sa ovim zakonom, koji je pisan na stručan način i koji je korektan zakonski predlog, da vidimo šta je to u praksi. Mislim da u praksi najveći dio problema što se tiče ovog zakona se rađa iz situacije da ovakve zakone najviše ne poštuju ministarstva i neusklađeno zakonodavstvo koje imamo, koje apsolutno nije usklađeno sa drugim zakonskim aktima. Ja ću vam dati neke primjedbe. Ovdje se radi o Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti prirode. Prije dvije godine Ministarstvo poljoprivrede je izdalo dozvolu za ribolov u Bokokotorskom zalivu firmi iz Hrvatske, sa alatom koji je zabranjen u cijelom Mediteranu, to je takozvana tramata ili ludar, koja obuhvata velike prostore i bukvalno uništava ribu na tom prostoru. Znači, zabranjeno je u svim zemljama u našem okruženju, a ako se dozvoljava, recimo u Hrvatskoj, onda samo u pojedinim djelovima godine, na pojedinim područjima i strogo kontrolisanim. Znači, Ministarstvo koje je izdalo zakon koji je zabranilo takvu vrstu alata, daje rješenje da se taj alat koristi u Crnoj Gori, zato što ne postoje adminsitrativni kapaciteti u tom Ministarstvu koji znaju o kakvom alatu se radi i o čemu se radi. Imamo situaciju, recimo, da već dvije godine ne možete vidjeti komad kvalitetne ribe u Herceg Novom. Ja odavno nijesam vidio velikog zubaca, oradu ili da se to hvata u serijama itd. Ako ja kažem sada da je posljedica upotrebe upravo ovog alata to što danas nema ribe, podržaće me većina ribara, ali će možda neki skeptik da kaže možda je to sezonski. Onda dolazimo u razne dileme, konfliktne situacije, ali je činjenica da ribari ne zarađuju danas kao što se zarađivalo prije dvije godine i vrlo teško žive. Drugi dio problema je neusklađenost zakona. Mi u Crnoj Gori imamo Zakon o klasifikaciji djelatnosti. Nećete vjerovati, ali u tom zakonu o klasifikaciji djelatnosti, koji je važeći i koji ja nijesam uspio amandmanski da promijenim, koji je predložilo Ministarstvo finansija, među zanimanja u Crnoj Gori se svrstava i lovac na kitove, lovac na kornjače koje su zabranjena vrsta. Inače one su zabranje međunarodnim zakonima, ali ako tražite dozvolu da se bavite ribolovom na kornjače dobićete je, jer onaj ko izdaje dozvole mora to da vam da. Takođe, imate u tom zakonu lovac na korale, imate lovac na sunđere, sve neki, kako bih rekao, paradoksi i na kraju to proizvodi jednu potpunu konfuziju i loše stanje na terenu. Da ne govorimo o primjeru kršenja zakona od strane vašeg ministarstva, o deponiji o kojoj smo skoro ovdje imali povoda da pričamo. Ta deponija i danas radi, iako ste vi poništili to rješenje, gdje je potpuno van svih planova i van svih zakona od strane Agencije za zaštitu životne sredine registrovana i data lokacija da se deponija pravi tamo gdje nijednim planom nije predviđena i to još u regionalnom parku prirode. Znači, Orjen je regionalni park prirode. Agencija je mimo stava opštine Herceg Novi izdala rješenje da ona može da obavlja tu djelatnost. Poslije sve te peripetije koja je nastala vi ste to poništili, ali ta deponija i dan danas radi, iako se nalazi u blizini parka prirode, iako su u blizini vodotoci, iako ona može da zagađuje cijelu okolinu. Znači, da rezimiram. Zakonski projekti su dobri, predlozi su dobri. Međutim, postoji potpuno druga situacija na terenu, nekoordinisanost među ministarstvima i nekoordinisanost između zakonodavstva. Znači, postoje zakoni koji su potpuno u konfliktu u svojim normama. Ovaj zakon je, recimo, u konfliktu sa Zakonom o klasifikaciji djelatnosti gdje se dozvoljavaju bavljenja djelatnostima koje su zabranjene po principima zaštite prirode. Mislim da sam bio jasan. Svakako podržavamo ovakve vrste zakona, samo smatramo da u praksi oni ne proizvode efekte koje bi trebalo da proizvode. Hvala.
  • Hvala vama. Koleginica Vuksanović ima riječ, a nakon nje kolega Mladen Bojanić, u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, predstavnici Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je zaista jedan važan zakon tj. Predlog o izmjenama i dopunama važećeg Zakona o zaštiti prirode koji datira od 2008. godine. Crna Gora je ekološka država i treba da prihvatimo sve one pravne norme koje teže usavršavanju postojećih zakonskih rješenja i koje će donijeti dobrobiti pravoj slici onoga što znači ekološka država. Ono što je značajno istaći vezano za ovaj zakon o zaštiti prirode jeste činjenica da su novim izmjenama i dopunama Zakona posebno precizirane zabrane branja, skupljanja, uništavanja divljih vrsta biljaka, uznemiravanje i hvatanje rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, uništavanje ili oštećivanje njenog staništa i mijenjanje njihovih životnih uslova, u mjeri u kojoj bi ta životna vrsta postala ugrožena. Ono što je posebno interesantno u ovim novim odredbama zakona jeste tzv. ekološka mreža. Ta ekološka mreža podrazumijeva ekološki značajne lokalitete, konkretan zaštitni pojas, kao i prirodne i vještačke ekološke koridore. Mislimo, iz ugla Socijaldemokratske partije, da je ovo značajna novina, jer će i na taj način oni koji su zaduženi za zaštitu prirode, u stručnom smislu riječi, poštujući te koridore tačno znati koja su ta mjesta precizirana i zavisnosti od toga mogli ažurnije i efikasnije da rade svoj posao, u cilju očuvanja i zaštite prirode. Ono što je još značajno jeste da se uspostavljanjem ekološke mreže obezbjeđuje povezivanje i očuvanje staništa u povoljnom stanju, kao i obnavljanje staništa kojem je narušeno to povoljno stanje ukoliko do njega dođe. Upravo u cilju toga sam govorila u prethodnom izlaganju. Izbrisani su oni članovi koji se odnose na osnivanje, finansiranje nadzora nad radom pravnog lica, a to je javna ustanova Zavoda za zaštitu prirode. Mi smatramo da je razlog tome što je novom uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave utvrđeno da upravo Agencija za zaštitu životne sredine preuzima te poslove u svoju nadležnost. Vjerujemo da je to neko dobro rješenje jer će se opet na taj način tačno diferencirati poslovi i u toj mjeri će tačno biti podijeljeni poslovi i oni će samim tim dobiti epitet efikasnosti i ažurnosti, a sve to, nadamo se, u očuvanju i zaštite prirode. Mi smatramo da se po pitanju ekološkog očuvanja Crne Gore i stvaranju te slike, ali ne toliko dovoljno. Mislimo da će se ovim novim odredbama zakona konkretno neka rješenja implementirati u praksi. Ono što je bitno jeste činjenica da od načina na koji mi čuvamo našu prirodu mi u stvari pokazujemo drugima kakva je naša kultura, kultura nas kao zajednice. Ovo se sada ne odnosi konkretno na vaše ministarstvo, vidimo da su u proceduri iz sjednice u sjednicu uvijek novi zakoni i da ovaj zakon i svi ostali predlozi, izmjene i dopune, nastaju kao posljedica usaglašavanja sa pravilima Evropske unije i prihvatanja direktiva. U tom smislu, mi nećemo nastojati samo da prihvatamo ta rješenja kako bismo samo ispunili taj uslov jer idemo ka Evropskoj uniji već da će se raditi na tome da se ta rješenja primjene i u praksi i da će se oni ne rade odgovorno svoj posao u svakom dijelu sfere društva pozvati na odgovornost. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, koleginice. Kolega Mladen Bojanić sada ima riječ, a nakon njega kolega Andrija Popović. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, Pred nama je jedan prilično važan zakon. Počeo bih nekim citatom ili parafrazom jedne izjave koju sam imao prilike da čujem na promociji knjige "Planine Crne Gore", planinarski vodič od autora Vinceka-Kovačevića-Popovića koji su tada rekli da ta knjiga nije samo za čitanje nego knjiga i za hodanje. Tako i ovaj zakon koji je pred nama nije zakon koji samo treba da usvojimo nego je zakon koji treba da i pijemo i dišemo sjutra, odnosno od njegove primjene nam zavisi životna sredina. Meni je žao što moram da konstatujem da nemam povjerenja u ovu Vladu da će da sprovede ovaj zakon kao što ni mnogo drugih nije sprovela ili je promijenila mišljenje poslije godinu, dvije najviše, pa je potpuno u nekom drugom pravcu krenula mnoge stvari da radi, ali je za nadati se, nada umire posljednja, da će konačno da podvuče crtu i ova Vlada i da vidi šta se uradilo, šta je bilo naopako, da neko podnese odgovornost i da krenemo dalje. Samo da se ne desi, kao što smo imali primjer od nekadašnjeg ministra turizma, odnosno ..., čega god, kada je rekao da je Budva devastirana i malo mu je žao što se to tako desilo, ali ne možemo sada tu ništa više da popravimo, pa da se pomirimo sa tim. Bojim se da za neku godinu ne čujemo od nekih novih ministara da, eto, priroda nam je uništena, ali bože moj desilo se, idemo dalje. Potpuno sa spreman da ustvrdim da nama ni prethodni zakon onakav kakav je bio nije smetao da bolje štitimo prirodu. Nije nam niko branio, štaviše obavezao nas je zakon da spriječimo devastaciju šuma na sjeveru Crne Gore, da spriječimo uništavanje morske obale, sjetite se slučaja Lipci. Takođe, niko nam ni sada ne brani da pokušamo da oslobodimo onih zarobljenih 18.000 stabala u uvali Valdanos da ne propadaju. Eto, izgleda da je kriv zakon, pa ćemo sada sve ispočetka da uredimo, ovaj zakon promijenimo i onda ćemo, po starom dobrom običaju, da sve zaboravimo i da svu krivicu svalimo na zakon. Da Vlada nije konzistentna evo i ovaj primjer. Koleginica je maloprije pominjala da je dobra stvar što je ovim zakonom Agencija za zaštitu prirode preuzela i kadrove i sve od Zavoda za zaštitu prirode. Meni je to jasan primjer da ova Vlada luta u svojoj namjeri da reguliše mnoge stvari, pa da još jednom pomenem da sve to može, jer nemamo ni zakona o Vladi, a ona uredbom može nešto da rješava dvije godine prije nego što usvojimo zakon koji to treba da reguliše. Samo da vas podsjetim, 2009. je ta ista Vlada donijela odluku o reosnivanju ili osnivanju Zavoda za zaštitu prirode, pa je onda 2011. godine donijela uredbu da taj zavod ne treba da postoji, da će to da uzme Agencija, a onda danas imamo zakon koji to reguliše. Eto, svake druge godine se mijenja namjera, odnosno mišljenje Vlade kako treba da reguliše ovu oblast. Neću ulaziti u to, nijesam dovoljno stručan. Koliko sam shvatio, a vi me ispravite, da je otprilike sada došla situacija da Agencija treba da traži mišljenje od same sebe, jer više nemamo neko stručno tijelo kao zavod, koje bi trebalo da se bavi tim naučnim radom i da daje naučna mišljenja o raznoraznim oblastima, odnosno o zaštiti prirode, ali to će sada Agencija od same sebe da dobije. Očigledno da je to, po vama, dobro rješenje. Molio bih da mi objasnite zašto je to dobro rješenje. Da pomenem neke stvari koje ste unijeli u zakon, dobre su, ali znamo za sve to, stotinama godina razne zemlje to primjenjuju, drže se toga i, naravno, kažnjavaju svakog onoga ko uništava životnu sredinu ili bilo kakvim činjenjem ugrožava zdravu sredinu za sve ostale građane. Da se malo taknem teorije, još 1911. godine je o tome pisano i tada su negativne eksternalije prepoznate kao nešto što u teoriji jeste da ugrožavate nečije interese i nečiju sredinu i da za to treba debelo da platite. Nadam se da ćemo konačno nešto i u praksi od toga da imamo. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Bojaniću. Kolega Popović trenutno nije u sali, obavješten sam da je na sjednici nekog od odbora. Kolega Almer Kalač, u ime Bošnjačke stranke, sada ima riječ. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi ministre, predstavnici Ministarstva, građanke i građani Crne Gore, Unapređenje zakona u bilo kojoj oblasti, pa tako i u oblasti zaštite prirode je proces koji treba da traje u kontinuitetu. Važeći Zakon o zaštiti prirode je donesen 2008. godine. Zakonskim promjenama u ovoj oblasti ostvariće se sveobuhvatna zaštita prirode. Propisanim mjerama zaštite osiguraće se uslovi za razumno korišćenje prirodnih dobara na principima održivosti, na dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode postiže se i postepena harmonizacija u ovoj oblasti sa legislativom Evropske unije. Očuvanje i svaki vid zaštite kako značajnih lokaliteta, tako i ostalih prirodnih dobara treba da nam bude prioritet. Narušavanje prirodne ravnoteže može imati dalekosežne posljedice, iako možda u ovom trenutku ne izgleda tako dramatično. Korišćenje prirodnih resursa mora biti plansko i kontrolisano. U suprotnom, dobijamo negativne efekte koji često puta ne mogu biti sanirani. Jedan od takvih primjera je i nekontrolisana sječa šume, gdje je nakon tog procesa izražena erozija, a često puta i pojava klizišta. U skorijem periodu nije mi poznato da je vršeno pošumljavanje ovakvih govedi. Drugi primjer je nekontrolisana eksploatacija šljunka iz rječnih korita koja opet sa sobom donosi negativnosti kao što su poplave, promjena brzine toka i sl. Loše pozicioniranje lokacija za odlaganje otpada, a najbolji primjer za to je primjer Vasove vode, onda deponija pored Mojkovca na obali Tare, deponija pored rijeke Ibar u opštini Rožaje, postavljanje lokacija na mjestima koje su iznad izvorišta pitke vode, sigurno nijesu rješenja koja će doprinijeti očuvanju prirode i životne sredine. Nešto što se tiče drugih zakona jeste posipiranje solju magistralnih puteva u zimskom periodu, naročito je to problematično za veće nadmorske visine. Na taj način zagađuju se vodoizvorišta, jer umjesto čišćenja puteva, a stalno se pozivamo na evropske propise da, nakon što snijeg napada u visini od 12 santimetara, putevi se čiste, kod nas je praksa da sačekamo da snijeg prestane da pada, pa tek onda da se čisti i najčešće se ti putevi posipaju solju. Imamo i veliki problem rješenja problema odlaganja otpada životinjskog porijekla. Još jedan primjer devastacije spomenika prirode je u Bijelom Polju. Radi se o klisuri rijeke Bistrice gdje se nalazi čuvena Ćalovića pećina. Tamo je sada već bivši koncesionar koji je trebao da izgradi hidrocentralu. Probijajući put devastirao je ovaj prelijepi kanjon do te mjere da je to sada ružno za pogledati, a da ne govorimo o turističkoj valorizaciji. Ono na čemu insistiram je primjena zakona. Na taj način ćemo u startu riješiti veliki broj problema. Poslanici Bošnjačke stranke podržaće ovaj zakon. Hvala.
  • Hvala vama, kolega. U međuvremenu je došao kolega Popović, tako da mu sada dajem riječ. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Zaštita prirode u Crnoj Gori vuče svoje korijene iz daleke prošlosti, tačnije 1878. godine, kada je na području Biogradske gore nastao knjažev zabran poznat kao branik kralja Nikole. Upravo taj raniji osjećaj našeg čovjeka da vrednuje prave prirodne vrijednosti bio je od prevashodnog značaja da se ovaj zanimljivi i specifični objekat sačuva u skoro izvornoj formi do današnjeg dana. Ovaj važan događaj u istoriji zaštite prirode u Crnoj Gori dogodio se samo nekoliko godina poslije proglašenja prvog nacionalnog parka u svijetu Yellowstone u Sjedinjenim Američkim Državama 1872. godine, što govori o brizi i kontroli države o najvrednijim prostorima zemlje koji imaju izuzetan naučni, kulturni i turistički značaj. U 20. vijeku je proglašeno nekoliko nacionalnih parkova u našoj državi. Nacionalni park Durmitor proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine, površine 390 km. Nacionalni park Biogradska gora, takođe 1952. godine je proglašen, površine 54 km. Nacionalni park Lovćen proglašen je nacionalnim parkom, takođe 1952. godine, površine 64 km. Nacionalni park Skadarsko jezero proglašeno je nacionalnim parkom 1983. godine, površine 400 km2. Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore iz 1967. godine kanjon rijeke Tare proglašen je spomenikom prirode. Kanjon rijeke Tare, u dužini od ušća rijeke Bistrice, nedaleko od Mojkovca, pa do Šćepan polja stavlja se pod zaštitu zakona kao spomenik prirode. Sva raskoš prirodnih ljepota, ambijentalnih i kulturnih vrijednosti Durmitora i rijeke Tare preovladala je da se nacionalni park Durmitor uvrsti u popis svjetske kulturne i prirodne baštine odlukom Međunarodnog odbora za svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu u Parizu 1980. godine dok je rijeka Tara i njena kanjonska dolina UNESCO-vim programom čovjek i biosfera 1977. godine uvrštena u svjetske ekološke sfere biosfere. Područje Kotora je zbog svog izuzetnog ekološkog i društveno-kulturološkog značaja od 1979. godine područje pod UNESCO-vom zaštitom, odnosno na listi svjetske prirodne i kulturne baštine. Ovaj slijed događaja koji je započeo od prije preko 100 godina potvrđen je na Žabljaku 20. septembra 1991. godine usvajanjem Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori. Godinu dana kasnije u Ustav Crne Gore 1992. godine uneseno je u članu 1 Crna Gora je demokratska, socijalna i ekološka država. Ekološkorazvojno opredjeljenje potvrđeno je Ustavom nezavisne Crne Gore iz 2007. godine. Član 1 Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde zasnovana na vladavini prava, tu nijesmo baš poodmakli. Ovo su neki od najvažnijih datuma i događaja u ekologiji Crne Gore. Bez obzira na jako nizak procenat zaštićene teritorije u ekološkoj državi, može se reći da potencijalno zaštićenih područja ima znatno više. Mnoga su već prepoznata i biće predmet interesovanja naučnika u periodu koji dolazi. Ipak, postoji realna opasnost da će ekonomski interes za njihovu eksploataciju biti znatno brži od procedura za njihovu zaštitu. To se prije svega odnosi na priobalje, u prvom redu na ekonomski i ekološki visoko vrijedna područja - Buljaricu, Veliku plažu i Adu Bojanu. Liberalnoj partiji ekologija i zaštita prirode zauzimaju visoko mjesto na listi prioriteta i Liberalna partija će podržati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. Hvala vam.
  • Hvala Vama, kolega Popoviću. Na ovaj način smo završili prvi krug rasprave povodom ove tačke dnevnog reda, ulazimo u drugi krug. Zamolio bih kolegu Škrelju da zauzme svoje mjesto pošto upravo on ima riječ. Izvolite. Nakon kolege Škrelje, kolega Vasko Lalošević.
  • Izvinjavam se, gospodine potpredsjedniče, ujedno vas pozdravljam. Koristim priliku da i pojasnim zbog čega sam tražio da budem malo ranije. Pošto je meni sjutra krsna slava, a istovremeno koristim priliku da mnogim građanima koji slave ovu slavu, Nikoldan, katoličkoj vjeroispovjesti, zaželim sve najbolje i da u krugu svojih porodica osjećaju se onako kako priliči svakoj slavi. Takođe, koristim priliku da pozdravim i uvaženog ministra sa saradnicima, poslanice i poslanike, građanke i građane Crne Gore. Ekologija je sastavni dio čovjekovog života, rada i kulture u određenoj sredini. Uvažavajući svoje i društvene, nepisane kao pisane propise, počevši od najsitnijih estetskih nastupanja u uređivanju i očuvanju najbliže životne sredine, pa sve do prirodnih prostranstava velikih razmjera. Po izgledu i uređenju kraja, mjesta, sredine ili manjeg životnog prostora procjenjujemo stanovnike, njihovu kulturu i radne navike kojima možemo da se divimo ili svi gledamo iz nekog kritičkog ugla. Ekološki ugled i zaštita prirode nekog kraja je ujedno i ogledalo toga stanovništa, jer kako nam je pred kućom tako nam je i u kući, tako se osjećamo i u duši. Sticanje kulturnih navika, ulaganje u ekološke standarde i očuvanje životne sredine je dugotrajni proces. Isto kao i obrazovanje, počinje sa rođenjem i traje čitav jedan život, prenosi se na sledeće generacije. Pa kad je već sve tako, pokušajmo zaštititi ono što ljudska moć i znanje može sada uraditi i pored sopstvenih, voditi računa o interesima budućih generacija, a samim tim i prirode. Zašto sada svi da ne utičemo na odgovorne ljude u našoj državi koja je prije 18 godina proglašena ekološkom i nove vlasnike koji su morali preuzeti obaveze da zaštite prirodu i društvo praveći neophodne i kvalitetne filtere na proizvođačkim fabrikama i rudnicima, deponijama za čvrsti otpad, da prestanu sa bespravnom sječom šume po našim poznatim nacionalnim parkovima i devastacijom morske obale čime bi zaštitili podzemne i površinske vode, zaštitili bi vazduh, zemlju, šume i parkove koji su ujedno i pluća grada. U navedene zagađivače mogli bi nabrojati mnoge druge kao što su brojna vozila sa izduvnim gasovima, bespravna gradnja, a i ona koja je dozvoljena na mjestima na kojima su bili parkovi, meni se čini sve zelene površine, posebno u gradovima. Više je nego jasno da od toga koliko uspješno i brzo budemo riješili sadašnje probleme očuvanja životne sredine zavisi ne samo kvalitet življena naših građana već isto tako i privlačnost Crne Gore kao turističke destinacije, te očuvanje njene međunarodne percepcije kao zemlje fascinantnih prirodnih ljepota i raznovrsnosti, kao i započeti proces približavanja Evropskoj uniji. Prva zaštićena područja u Crnoj Gori, rekao je gospodin Popović, datiraju s kraja XIX vijeka, kada je kralj Nikola pojedina šumska područja proglasio lovnim zabranima, koja bi on ili njegov sin, prestolonasljednik Danilo, koristili za odlazak u lov sa diplomatskih korom ili visokim gostima koji su tada boravili u službenoj posjeti Crnoj Gori. Za zaštitu prirode Crne Gore značajna je 1952. godina kada su proglašena tri nacionalna parka - Durmitor, Biogradska gora i Lovćen, spisku se 1983. godine pridružuje i Skadarsko jezero kao i nacionalni park Prokletije. Zato razmišljamo o okolini, prirodi i Zemlji, jedinoj planeti na kojoj živimo, a čini se da će tako ostati još dugi niz godina, čak i u dalekoj budućnosti. Gledamo li iz sadašnje perspektive ona će biti jedino mjesto za život generacijama ljudi koji dolaze poslije nas. Naravno, ako mi uspijemo sačuvati i budemo im imali šta ostaviti u nasljeđe. Podsjetimo se da mi kao ljudska bića nijesmo ništa više no tek jedna od mnogobrojnih živih vrsta koje nastanjuju Zemlju. Sve što je na njoj živo ne živi samo za sebe već i u suživotu sa ostalima. Još od prapočetaka i samog postanka života na Zemlji, svi odreda držali su se prirodom zadanih pravila u borbi za preživljavanjem i opstankom. Samo ljudska vrsta, zahvaljujući svojoj nevjerovatnoj moći, brutalno uništava prirodu ravnotežu ne mareći...(Prekid). Jedino je čovjek vremenom napustio ispravan pravac i svojom pohlepom i bahatošću, prije bahatošću, prijeti da uništi ne samo Zemlju nego i sve ostale organizme koji na njoj obitavaju. Svjedoci smo sve učestalijih ekoloških katastrofa, a naučnici kažu biće ih još više. Poštovani građani, naziru se naznake nekog novog svijeta. Gledati globalno, djelovati lokalno i te kako se može. Moramo se osvrnuti oko sebe i naučiti da zamislimo, kreiramo neki ljepši svijet. Pođite od sebe i od onoga što sami možete učiniti. Promijenite uobičajena shvatanja, iskorijenite loše životne navike. Počnite od svog dvorišta, jer nastavite li prljati svoj vlastiti krevet, jedne noći probudićete se u nečistoći. Kažu da su najednostavnija rješenja obično najbolja rješenja. Započnite još danas, da bi se postigao cilj. Još će se mnogo raditi i uraditi, jer ako narod nečemu teži, to će i postići iako taj proces traje polako i sigurno. Naš izbor bi svakako bio život u zdravoj sredini, gdje su uključeni svi ljudi sa poslom za koji su osposobljeni, uz svoju porodicu pružajući im makar skromne ali podnošljive uslove za život i napredak, jer ako porodice mogu da žive bez problema, država će im napredovati. Sve je međusobno povezano, jedno na drugo naslonjeno. Dozvolimo da nam djeca budu ukras svijeta, kao što je cvijeće ukras bašte. Ako svi solidarno na sve moguće načine spriječimo razna zagađenja stvorićemo ličnosti kod kojih će se buditi ekološka svijest i stvarati lična odgovornost prema životnoj sredini i zaštiti prirode, a to već mnogo znači, jer će se brzo osjetiti doprinos svakog pojedinca. Uredimo svoju okolinu i na taj način zaštitimo prirodu ne očekujući da nam to drugi radi. Hvala na pažnji.
  • Hvala Vama. Dobili ste i dodatno vrijeme, jer na taj način želim u ime svih nas, naravno i Vama da čestitamo sjutrašnju slavu, a i drugim našim građanima katoličke vjeroispovjesti koji sjutra slave Svetog Nikolu. Kolega Lalošević sada ima riječ. Izvolite, kolega Laloševiću, a nakon Vas, koleginica Žana Filipović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani građani Crne Gore, poštovane kolege i gospodine Gvozdenoviću, gospodine Čanoviću, gospođo Vojinović, Jedna retroaktivna rečenica, jer imao sam posla i nisam učestvovao u raspravi po prvoj tački dnevnog reda. Neće biti dugačka. Svaka čast dobrovoljnom društvu davalaca krvi iz Bara, svaka čast pokojnom Ljubu Jovičiću koji je osnovao to društvo, stotinama članova tog društva koji su spasili mnoge živote, organizaciji Luka Bar koja je davala logističku podršku. To sam imao zaista razloga da kažem, ti ljudi zavređuju ovih nekoliko rečenica. Sada se vraćamo takođe jednom veoma značajnom zakonu. Uvažene kolege prethodnici govorili su o svemu što treba da bude suština Zakona o zaštiti prirode. Ja ću se opredijeliti za dvije teme po ovom zakonu. Analiziraću, prije svega, kakva je situacija u mojoj opštini kada se tiče Skadarskog jezera i njegove zaštite, a opredijeliću se da govorim o očuvanju ulcinjske Solane, odnosno najznačajnijem staništu ptica na Balkanu koje se nalazi u ulcinjskoj Solani. Skadarako jezero, poštovani građani, gospodo iz ministarstva, vi to vrlo dobro znate, jedno je od poslednjih staništa u kojem se gnijezde mnoge vrste ptica, a od kojih su pelikani odabrani kao simbol jezera. Taj kudravi, neki ga i zovu dalmatinski pelikan, zaista je postao sinonim za nešto lijepo, ne samo na Skadarskom jezeru, u Crnoj Gori, nego i na prostoru Mediterana i Evrope. Crnogorski dio Skadarskog jezera i njegovo okolno područje proglašeni su, svi znamo to, 1983. godine nacionalnim parkom. Dobili su status važnog područja za ptice 1989. godine, dok su 1996. godine stavljeni na takozvanu Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja. Podsjetiću da je albanski dio dobio status prirodnog rezervata, čini mi se 2005.godine. Svi koji žive na području opštine Bar i oni koji prolaze pored Skadarskog jezera znaju da takozvane jesenje kiše plave sjeverne obale jezera i tako povećavaju površinu staništa za jezerske organizme, a istovremeno obezbjeđuju velike površine za mriješćenje, hranjenje, kako za ribe, tako i za ptice. Upravo ta oscilacija nivoa vode na jezeru daje jedinstvene karakteristike da ovo zaista bude stanište rijetkih ptica, ali i daje razloge zbog čega smo i uvršteni na takozvanu Ramsarsku listu, uključujući i ribe i plutajuću vegetaciju. Gospodine ministre i gospodo iz Ministarstva, poštovani građani Crne Gore, mi moramo vratiti jezeru njegovu staru slavu. Moramo napraviti takve programe koji će obuhvatiti da najširi slojevi stanovništva ponovo iznjedre taj visoki osjećaj takozvane ekološke vrijednosti jezera. Mi svi vrlo dobro znamo koje je to bogastvo, mi svi vrlo dobro znamo čime raspolažemo, ali treba da stvorimo taj osjećaj kod naroda. Na žalost, industrijalizacija i sve ono što je doprinijelo tom procesu i veliki obližnji gradovi u okolini Skadarskog jezera, mislim na Podgoricu i Skadar, doprinijeli su da se ispuštaju takozvane zagađujuće supstance u rijeke koje se ulivaju u jezero i to zaista uzrokuje veliku zabrinutost. Imali smo prilike da vidimo nakon one poplave prije dvije godine šta je sve isplivalo iz Skadarskog jezera. To su bile grozne slike i hajde da uradimo mnoge stvari da se takve slike više nikada ne ponove. Ponavljam još jednom, ovdje treba apsolutno obratiti pažnju na dugoročnu važnost čistoće vode, prirodnu produktivnost, biodiverzitet i ekološke procese koji ih održavju, jer džabe nam sve proklamacije i džabe nam svi zakoni ukoliko se to zaista dešava u stvarnosti. Ima jedna stvar koja je u onim ludim kriznim ekonomskim vremenima doprinijela da, na žalost, nestane jedan veliki fond ribe. Loveći ribu mnogi stanovnici, žitelji oko jezera su preživljavali i oni su znali da će na taj način hraniti svoje porodice, ali da će iscrpiti i rezerve ribe u jezeru. Država Crna Gora i svi oni koji gazduju nacionalnim parkom Skadarsko jezero moraju i tome posvetiti apsolutnu pažnju. Pride, treba apsolutno posvetiti pažnju zagađenjima koja potiču iz gradova. Evo, kolega iza mene, gospodin Kaluđerović je hiljadu puta u ovom parlametu govorio o svim onim zaštitnim faktorima koji su se trebali uraditi u Kombinatu alulminijuma, koji ne bi negativno uticali na Skadarsko jezero, odnosno rijeke koje se ulivaju u njega. Šta bismo trebali uraditi? Moramo da osiguramo da ovi uticaji o kojima sam pričao, na biodiverzitet, prije svega uzimajući u obzir rijeke sliva Skadarskog jezera, kod nas Moraču, Albanci neka to urade za Drim, naprave nove vodne infrastrukture koje će uticati da se zaista može integralno upravljati tim slivom. Nemam sada vremena da objašnjavam da u vašem zakonu ima jedan dobar izraz koji govori o prioritetu tipa staništa, jer je to tip prirodnog staništa kojem prijeti nestanak. Dozvolićete mi još 30-ak sekundi, da kažem nešto i o ovom drugom dijelu koji se tiče staništa ptica u ulcinjskoj Solani. Dakle, ovu priču o Skadarskom jezeru sam ispričao ne samo zato što sam iz Bara, nego zato što je to zaista dragulj Crne Gore, Mediterana, Evrope. Iz Ramsarske konvencije nekoliko puta su nas upozoravali, oni se bave zaštitom močvara od međunarodnog značaja, da se radi o jednom od najznačajnijih područja, ali veoma ranjivom. To je onaj dio koji se nalazi u ulcinjskoj Solani. Oni su kazali i poručili Vladi Crne Gore, pretpostavljam vama i vašoj službi, gospodine ministre, da se može servisirati biodiverzitet, zaštititi te rijetke ptice, a isto tako da se može napraviti ta industralizacija i održivi njen razvoj i način. Dakle, Solana može da radi, da proizvodi so, ali takođe možemo zaštiti to stanište ptica. Bila je lijepa slika prije neki dan na barskoj i sutomorskoj plaži kada su slećeli flamingosi, ružičasti flamingosi u Baru usred decembra. Prelijepa slika izmamila je brojne turiste koji se nalaze i ovih dana na barskoj i sutomorskoj rivijeri, da fotografišu. To je jedinstvena prilika da vidimo prelijepe ptice flamingose, kao što je jedinstvena prilika da vidimo ove pelikane na Skadarskom jezeru. Na žalost, veoma ih je malo. Završavam sa ovim, mislim da je ovo veoma značajno i da će ovo jednog dana, kada neko bude čitao, gospodine Šturanoviću, biti sinonim i primjer za kvalitetnu raspravu o nekim konkrtnim pitanjima. Zato vas molim da mi dozvolite još malo vremena. Dakle, iz međunarodnih naučnih klulbova Vladi Crne Gore je upućen ovaj zahtjev, hajde da sve urdimo da se obrati pažnja. Podsjetiću, GTZ i ostale međunarodne institucije su finansirale, Evropska unija podržala, Vlada Crne Gore i Ministarstvo realizovali onaj prostorni plan Crne Gore do 2020. godine, ali avaj, u tom prostornom planu do 2020. godine Solana je predviđena da bude turističko-razvojnograđevinsko-urbanistički kompleks. Drugim riječima, poštovani građani Ulcinja, Bara i ostalih djelova Crne Gore, neće više biti staništa za ptice, neće više biti Solane, nego će tu nići zgrade, poslovni prostori, možda i fabrike. Ja znam da je stopirana ta inicijativa, ali ćerki zborim snahi prigovaram, da se to ne bi desilo. Hvala, gospodine potpredsjedniče, i vaša će biti zasluga jednog dana, kada se budu analizirali stenogrami sa sjednica Skupštine, što ste dozvolili ovu raspravu i što su se ove vrlo značajne riječi čule u etar. Hvala.
  • Hvala. Koleginica Žana Filipović sada ima riječ. Nakon nje, kolega Srđan Perić.
  • Uvažni potpredsjedniče, uvaženi predstavnici Vlade, poštovani građani i građanke, uvažene koleginice i kolege, Problem zašite prirode koja predstavlja temeljnu vrijednost Crne Gore i njene racionalne eksploatacije veoma je star, kao i da se na različitim prostorima planete Zemlje pristupa različito, što je uslovljeno sa jedne strane borbom za preživljavanje, a sa druge strane nedovoljnom brigom o onome što nam priroda nudi. Crna Gora je svjesna da ima šta da čuva i da sačuva za sadašnje i buduće generacije, stvarajući stručnu i naučnu infrastrukturu i želi da valorizuje prirodne resurse, a istovremeno da sačuva njihov osnovni geno fond. Svaki doprinos u tom pravcu je svakako ogroman značaj i smatram da je ovaj novi Predlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode još jedan značajan korak u tom pravcu. U odnosu na postojeći zakon koji je na snazi od 2008. godine, ovim novim predlogom zakona se usaglašava naše zakonodavstvo sa međunarodnim ugovorima koji se odnose na ovu oblast. Prva cjelina ovih izmjena odnosi se na preciziranje opštih mjera i uslova očuvanja prirode, kako bi se izbjeglo i na najmanju mjeru svelo ugrožavnje i devastacija prirode. Izuzetno je značajno što se ovim izmjenama preciziraju prava, dužnosti i ovlašćenja u sprovođenju inspekcijskog nadzora i rok za uspostavljanje ekološki značajnih lokaliteta Evropske unije, Natura 2000. Godine, koju će Vlada utvrditi do ulaska u Evropsku uniju. Crna Gora zbog svog geografskog položaja, heterogene distribucije staništa, topografskih različitosti, geološke prošlosti, klimatskih uslova posjeduje procentualno veliki diverzitet vrsta iako spada u male evropske zemlje. U skladu sa nacionalnim zakonodavstvom zaštićeno je 9,04% teritorije. Uglavnom se to odnosi na pet nacionalnih parkova, dok se u skladu sa zaštitom po osnovu obaveza iz preuzetih relevantnih međunarodnih sporazuma nalazi 17,22%. Preostali dio čini 47 zaštićenih prirodnih dobara u okviru sledećih kategorija:opšti i posebni rezervati prirode, spomenici prirode, područja posebnih prirodnih karakteristika,područja zaštićena opštinskim odlukama. Ukupno po oba osnova zaštićena područja prirode obuhvataju 20,76% državne teritorije, pri čemu postoje područja koja su zaštićena po oba osnova. Kao rezultat ovih pojačanih mjera zaštite koje se uvode ovim izmjenama i dopunama zakona, imamo i preciznije definisanje obaveze izrade naučno stručnih studija ugroženih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva, takozvane crvene knjige, kao i crvene liste na osnovu kojih će se raditi kategorizacija i režimi zaštite u zaštićenim prirodnim dobrima. Kao rezultat ovoga što sam prethodno navela, imaćemo preciznije definisanje nekoliko režima zaštite. Prvi stepen stroga zaštita, drugi stepen aktivna zaštita i treći stepen održivo korišćenje i zaštitni pojas kako bi se kontrolisale sprovedene radnje, djelatnosti i aktivnosti u zaštićenom prirodnom dobru shodno definisanim zonama zaštite. Tekstom ovog novog zakonskog rješenja precizirani su i pojedini izrazi i termini što je meni naravno, ja mogu za sebe da kažem, u velikoj mjeri doprinijelo boljem isčitavanju i razumijevanju suštine ovoga zakona. A samim tim i njegove primjene. Novim tekstom Zakona o zaštiti prirode, a u skladu sa novom uredbom organizacije rada državne uprave, u dijelu koji se odnosi na obaveze i rad pravnoga lica, ovim izmjenama i dopunama obezbijediće se integrisanje poslova iz nadležnosti Zavoda za zaštitu prirode u Agenciju za zaštitu životne sredine. O značaju definisanja upravljača svim zaštićenim područjima prirode, a ne samo nacionalnim parkovima dovoljno je napomenuti činjenicu da su u okviru krovnog strateškog dokumenta prostornog plana Crne Gore do 2020. godine, koji je, o kome je govorio i uvaženi kolega Lalošević, da će se u okviru dugoročne projekcije prirode u Crnoj Gori dobiti dva nova regionalna parka, to su dakle, Piva i Komovi. Zahvaljujući ovom zakonu uspostavljanjem upravljača povećaće se percepcija vrijednosti kod lokalnih stanovnika i preduzetnika i podsticati stvaranje odgovornijeg odnosa između zaštićenih područja i zajednica u neposrednom okruženju. I na kraju, kao primjer dobre prakse svakako treba istaći primjer Lipske pećine i davanje iste na upravljanje lokalnoj samoupravi. Upravljanje zaštićenim prirodnim dobrom "Lipska pećina" u potpunosti integriše interese zaštite korišćenja i ...(Prekid)... na dugoročnijim i održivim osnovama. Hvala vam.
  • Samo kratko, s obzirom da vidim da nema diskusije od strane predlagača, pa sam da im kažem, vjerovatno to znaju, da se uključe u diskusiju, a ne da u završnoj riječi daju komentar, a mi onda nemamo više prava da reagujemo. Zahvaljujem.
  • Kolega Bojaniću, mogu samo da ponovim ono što sam bezbroj puta rekao ovdje, s vama zajedno da apelujemo na predstavnike predlagača da to ide u pravcu generalnone samo oko ove tačke, nego svih, u pravcu dijaloga i razmjene argumenata, ali u svakom slučaju i na predstavnike predlagača da sam procijeni koji će oblik učešća uzeti. Znamo i jedan i drugi da je moguće i ovo, da to nije povreda Poslovnika, ali to shvatamo kao vašu inicijativu. Kolega Srđan Perić sada ima riječ, nakon njega koleginica Branka Tanasijević. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi ministre, pomoćnice ministra, kolege poslanici i poslanice, Prije 22 godine Crna Gora je proglašena ekološkom državom, i od tada je prošlo više od dvije decenije, od jedne jako velike i dobre odluke. Na žalost, pored toga što je ta odluka marketinški samo izmanipulisana nije ona našla svoje ishodište u konkretnoj primjedbi, ono što je realno stanje, i nije takođe ni ekonomski valorizovana na pravi način. Priroda je jedan od osnovnih resursa koji se pazi za buduće generacije, i ja tu neću biti inventivan ako kažem da prirodu nijesmo naslijedili od svojih predaka nego smo je pozajmili od svojih potomaka. Ali, ako Predlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životne sredine predstavlja izmjenu Vladinog odnosa prema ovoj oblasti, mi ćemo i te kako pozdraviti. Ali imamo razloga da brinemo da li je to tako. To je ova ista Vlada kontinuiteta koja je recimo, predlagala da Solana "Bajo Sekulić" postane gradskograđevinsko zemljište i ta odluka je pala u ovom Parlamentu. Takođe, ako je ovaj zakon nešto što će ići ka primjeni onih odredaba na koje će se kasnije osvrnuti, i te kako će imati našu podršku. Međutim, da naše kritike ne bi bile paušalne, ja ću samo citirati dio iz Izvještaja Evropske komisije o napretku iz oktobra ove godine, gdje se konstatuje da je Crna Gora ostvarila mali napredak u oblastima životne sredine i klimatskih promjena. U istom izvještaju stoji, citiram: "Nepostojanje političkog prioriteta i adekvatnog finansiranje kao i ograničena svijest po zahtjevima u oblastima životne sredine i klime, i dalje koče napredak u ovoj oblast. Pripreme u ovoj oblasti su i dalje u ranoj fazi". Uz sve uvažavanje, nakon 22 godine mi smo u ranoj fazi. I ono što je jako bitno, pošto se u diskusijama čula teza da građani moraju da vode računa o životnoj sredini, ta teza svakako stoji. Ali, građani najčešće brane životnu sredinu, kao što je recimo bio primjer upravo sa Solanom ili Valdanosom, kada je ova vlast upravo imala drugačije namjere prema toj prirodi. Zašto smo takođe, u ranoj fazi, vrlo je jednostavno objasniti. Dovoljno je da se narodski rečeno, bilo kakav strateški partner ili neki značajan biznismen koga mi smatramo značajnim namerači na neku parcelu, i odmah će se zakon tumačiti na način koji njemu odgovara i to naravno, ide po sistemu ako prođe-prođe. Kao što je sistem bio za Solanu "Bajo Sekulić" ako prođe-prođe, da ide to u građevinsko zemljište, nije prošlo, idemo dalje, pokušaćemo negdje drugo, vjerovatno će proći. I takođe, tu nema nikakvog, nikakve dileme, citiraću predsjednika manje vladajuće stranke koji govoreći doduše o KAP-u, govorio da iza toga stoji ili neznanje ili korupcija, tu nema apsolutno nikakve dileme. Što se tiče samog Predloga zakona on ima jako puno dobrih stvari. Tako recimo, član 3 propisuje unapređenje uslove zaštite prirode u planovima osnovama programima i projektima . Potom član 31 propisuje zaštitu nezaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva. Onda imate članom 34 da se nadograđuju mjere zaštite ptica. I mogao bih ovako barem pola sata da čitam koji su to dobri segmenti u ovom zakonu, i on je zaista dobro koncipiran u smislu da se čine pomaci naprijed, ali mi kao da živimo paralelnu realnost, jednu u papirima, drugu u životu. Tako, opet kažem nakon 22 godine od proglašenja ekološke države u svakoj opštini maltene mi imamo ekološku crnu tačku. Tako imamo ogromnu devastaciju šuma koju je pominjao kolega Bojanić, imamo recimo alarmantnu situaciju u "Port Milena" gdje imamo ogromno odlaganje otpada i smeća, imamo pomor ribe, imamo Beranselo, imamo trovanje masovno ljudi u Beranama, i sve se to događa 22 godine od proglašenja Crne Gore ekološkom državom. Da ne bi samo bilo u domenu kritike, prosto želimo da damo jednu preporuku. Sa velikih riječi treba preći na djela, i preporučujemo da sarađujete sa ministarstvima sistema koji su slični našim po obimu, recimo, sistemu Malte koji su imali izvanredne primjere kada se radi o primjeni reciklažnih centara, i to bi moglo biti jako korisno. I opet kažem, Predlog zakona nije, sam tekst nije sporan, ali ja ću ostati na liniji Izvještaja Evropske komisije da ovoj Vladi treba podići svijest o značaju zaštite životne sredine, i mi to danas činimo, i biću slobodan da na kraju pročitam jedan mali pasus koje je 1854. indijanski poglavica Sijetla pisao predsjedniku Amerike, gdje govori: "Kako neko može kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje, ta misao je nama strana. Mi ne posjedujemo čistoću vazduha ili odsjaj u vodi. Kako to može kupiti od nas? Sva ova zemlja sveta je za moj narod. Svaka svetlucava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka izmaglica u mračnim šumama, svako svjetlucanje i svaka buba sveti su u tradiciji i svijesti moga naroda". Nadam se da je ovo mali doprinos razvoju svijesti kod naše Vlade o značaju zaštite prirodne sredine. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Možemo li nastaviti? Javio se gospodin ministar, ima komentar na izlaganje kolege Perića. Izvolite.
  • Zahvaljujem svim govornicima koji su zbilja na jedan konstruktivan način tražili određena rješenja. Što se tiče ove diskusije ne treba razvijati…Vlada predlaže ova rješenja. Cilj ovog zakona je da svi zajednički utičemo da se priroda bolje zaštiti i ako ste vidjeli u ovom, takođe smatramo da neka rješenja moraju mnogo bolje da se implementiraju i zbog toga smo ovdje značajnu pažnju posvetili kaznenim odredbama koje su duplo veće nego što su bile u nekom prethodnom rješenju. Što se tiče određenih citata čuli smo ih nekoliko puta i slažem se sa vama da nisu više originalni. Takođe, što se tiče određenih rješenja ovdje predlažem da budemo vrlo precizni i što se tiče Solane i što se tiče maslina u Valdanosu. Prostorno planskom dokumentacijom koja je bila ponuđena za svih 18 hiljada stabala, ako ih ima toliko, su bili zaštićeni i to je bio tenderski proces i precizno je bilo definisano kako u slučaju realizacije tog kompletnog posla se štiti svaka maslina koja predstavlja prirodno dobro na tom prostoru. Što se tiče Solane, ako ste precizno čitali taj dokument, jasno su definisani određeni elementi koji su vezani za zaštitu. Zašto ponekad u politici ne odgovara da se do kraja isčitaju određeni dokumenti to vi bolje znate, vjerovatno, nego ja. Ja samo želim da vrlo precizno komuniciramo i kažemo na strani toj u članu tom, precizno to i to. Ili, izgleda ne vidimo isto određena rješenja. Što se tiče svih rješenja prostorno planska dokumentacija koju donese Ulcinj će konačno staviti tačku oko svih elemenata koji su danas bili predmet određenih rasprava. Smatram da Vlada ima političku volju a ja mogu vas da pitam - zašto je osam mjeseci ovaj zakon stojao u skupštinskim klupama. Znači, iskazali smo političku volju da raspravljamo o ovom pitanju. Ja vas samo molim da usmjerimo u tom pravcu. Vrlo generalno pričam, smatram da su bile vrlo afirmativne ocjene za realizaciju ovog kompletnog posla, smatram da postoji puna politička posvećenost, imamo vrlo dobru komunikaciju sa Evropskom komisijom, imali smo i posjetu evropskog komesara i precizno definisali kako da ostvarimo značajan progres u narednom periodu. I sve vas pozivam da ostvarimo progres o svim kritičnim tačkama koje su predmet naših rasprava. Mnogo je važno od određenih sugestija i predloga i ovog parlamenta, i oko Vasovih voda i oko drugih projekata ako više usmjerimo u pravcu implementacije određenih rješenja, a ne ako samo usmjerimo određene stvari da bi ostvarili kratkoročne političke poene. Hvala lijepo.
  • Zahvaljujem. Kolega Perić želi odgovor. Izvolite.
  • Dakle, vrlo jasno i vrlo precizno kada je riječ o Solani, mi apsolutno ne bježimo od istine i mi je saopštavamo svakom prilikom. Znači planom privatizacije je bilo predviđeno da se Solana može prodati mimo tendera. Ali, ona druga stvar, tu popravke nema, druga stvar koja je bitna, cilj rada Vlade nije donošenje zakona već njihova primjena. To je u krajnjem crta ingerencija ovog doma, stvaranje efikasnog, dobrog zakonodavnog okvira, i treba da ga implementirate. A vi nama dolazite sa deklarativnom pričom. Znači, ja kažem, ovaj citat, znam da ga nisam prvi pročitao i nije apsolutno originalan, ali ponavljanje je majka učenja. Prosto nije doprlo do Vlade. Značaj ovih stvari uopšte ne dopire do Vlade. Prirodni resursi, to je nešto onako usput, strateški partneri su glavna priča, oni će doći i sve riješiti. Ali je i druga stvar koja je za nas mnogo značajnija, ministre, da mi pređemo konačno sa nečega što bi se zvalo, uslovno rečeno, prebacivanje odgovornosti - zašto je zakon čekao osam mjeseci u fijoci. Pa koliko ja znam, parlamentarnu većinu u ovom parlamentu čine DPS i SDP i nekoliko manjih stranaka. To je takođe, onda kritiku adresirate ponovo sebi da imate neefikasnu koaliciju. Znači, prosto u tom dijelu usaglasite te koalicione odnose i budite efikasni. Nemojte nama prebacivati odgovornost. Mi smo se apsolutno o svakom zakonu izjašnjavali u predviđenom roku, svaki zakon, pa i ovaj zakon ćemo podržati, jer ga smatramo dobrim. Ali smatramo jako lošim da vi nemate svijest koliko je bitno da se on neselektivno primjenjuje. Vi imate primjer Bjelasice gdje je prodato zemljište sa skijalištem. I to se sad tretira kao sjajna stvar. Znači, prosto imate jako puno stvari u realnosti koje vas demantuju da imate veliko odstupanje u odnosu na ono što su zakonska rješenja. Žao mi je ako nemate tu informaciju. Provjerite je. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Periću. Samo kratko pojašnjenje na tragu ovoga o čemu je govorio kolega Perić. Poslanici ni većine ni manjine u parlamentu nemaju mnogo uticaja na to kada će se na dnevni red staviti neka tačka, to zavisi od odgovarajuće procedure, kada će proći, prije svega, odbore, matični odbor i Odbor za zakonodavstvo, a onda je prilikom utvrđivanja dnevnog reda rukovodstvo Skupštine na potezu da li da određene tačke stavi na dnevni red. Toliko pojašnjenja radi. Dakle, niti možemo kritiku uputiti parlamentarnoj manjini niti parlamentarnoj većini oko koalicionih odnosa, prosto dnevni red je u nadležnosti rukovodstva Skupštine, nakon utvrđivanja odgovarajućih struktura, a prije svega to je tretiranje kroz odbore, prije svega matični odbor, a onda i Odbor za zakonodavstvo. Zahvaljujem i predlažem da idemo dalje. Koleginica Branka Tanasijević sada ima riječ. Nakon nje, prijavljen je kolega Aleksandar Damjanović, ja ne znam da li je tu. Pošto vidim da ga nema trenutno u sali, dobro. U svakom slučaju sačekaćemo dok koleginica Tanasijević završi svoje izlaganje. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre Gvozdenoviću sa saradnicima, koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Odnos prema prirodnoj sredini istovremeno je ekonomsko, političko, antropološko, sociološko ali i sudbinsko pitanje savremene civilizacije. Zato je veoma važno razvijati ekološku etiku koja podrazumijeva svijest o presudnom značaju životne sredine i univerzalnu naklonost prema prirodi. Čovjek mora sarađivati sa prirodom jer je on dio prirode, njen osjetljivi vrh. Mora se u njoj ponašati prirodno, imati osjećaj za mjeru i znati gdje je granica koju ne smije preći. Prema Norbertu Vineru, jednom od poznatih svjetskih ekologa, mi smo našu okolinu korjenito izmijenili pa sada moramo izmijeniti sebe da bi u toj novoj prirodi mogli opstati. Da bi se to ostvarilo neophodno je prevazići suprotstavljanje prirode i kulture, jer je čovjek i u jednoj i u drugoj sferi, i uspostaviti sklad ili ravnotežu između civilizacijskog napretka i očuvanja prirodnog ambijenta. Tim povodom se u sociološkoj literaturi iznosi stav: "Razumjeti prirodu znači živjeti u skladu sa svim što je u njoj, red i mir kojim odiše priroda, suprotnost je zbrci i nemiru u društvu, jer u prirodi nema ničeg neprirodnog, ima ga u nama". Američki ekspert Dej Forman koji se bavi ekološkim dilemama je rekao: "Najgore što jednoj civilizaciji može se desiti je da živi u vještačkom raju". On smatra da je posljedica otuđenja čovjeka od prirodnog ambijenta može biti pogubna. Čovjek mora da dostigne ne samo nivo dovoljnog znanja, divljenja i poštovanja prema svijetu u kojem živi, nego i da stekne moć ispravnog vrednovanja u konkretnim prilikama. Iz tog razloga politika zaštite prirodne sredine podrazumijeva uspostavljanje, ili ću reći obnavljanje odnosa sa prirodom i sprječavanje značajnih promjena koje mogu nastati u djelovima prirodne sredine, usljed određenih aktivnosti. Da bi se negativne promjene mogle spriječiti, umanjiti ili ublažiti, potrebno je uvesti posebne mjere zaštite u očuvanju prirodnog ambijenta. Upravo su ovo mjere koje su predmet izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode, članovi od 31 do 35 koji se odnose na preciziranje zabrane, branja, sakupljanja i uništavanja divljih vrsta biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ozleđivanje divljih životinja, smanjivanje brojnosti populacije divljih vrsta, uništavanje ili oštećenje njihovog staništa ili mijenjanje njihovih uslova u mjeri u kojoj bi vrsta bila ugrožena. Predlogom zakona propisan je i način izvođenja radnji i aktivnosti u prirodi kojima se zadire u staništa divljih vrsta. Zabranjena je upotreba svih sredstava za hvatanje, ubijanje divljih vrsta životinja, koje ugrožavaju njihova staništa, i koje mogu prouzrokovati njihovo lokalno nestajanje. Zab ranjeno je i namjerno ubijanje ili hvatanje strogo određenih ptica, uništavanje njihovih gnijezda, čak i ako su prazna, držanje ptica koje je zabranjeno loviti i td. Smatram da pošto je Predlog ovog zakona usmjeren na zaštitne mjere i unapređenje prirodnog ambijenta, ja sam jedna od onih koja će sa zadovoljstvom glasati za ovo zakonsko rješenje. Hvala.
  • Zahvaljujem. Pozivam kolegu Filipa Vukovića da uzme riječ.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre sa saradnicima, Najteže je o nečemu pričati kad si među zadnjim diskuntantima, i najteže i najlakše. Ministar Gvozdenović je počeo da je priroda temeljna vrijednost Crne Gore, uopšte prirodni resursi Crne Gore su temeljna vrijednost i sadašnjost i budućnost Crne Gore i crnogorske ekonomije. S obzirom da je ovaj zakon, odnosno izmjene zakona uglavnom vezani za, u određenim djelovima, da se izvrši revizija u cilju usklađivanja sa Evropskom unijom, i da smo uglavnom čuli većinu razloga za to, ja ću se osvrnuti na jedan vrlo bitan segment kad su ovakvi zakoni u pitanju, to je onaj čuveni konflikt interesa između očuvanja prirode i između razvoja, odnosno privrednih grana koje se odvijaju i u kojima mora doći do određenog konflikta interesa. U organizaciji naše vlade je dobro što je ministarstvo koje se brine o zaštiti životne sredine, ujedno i ministarstvo koje ima ingerencije u sferi urbanizma, odnosno prostornog planiranja. Svakako da neko ko ima ingerencije u obje važne stvari, može da vrlo precizno kontroliše i da ovaj konflikt koji je neminovan napravi da bude bezbolan ili što manji. Podsjetiću da 39% teritorije Crne Gore čini poljoprivredno zemljište i podsjetiću vas da velika Amerika ili silna Amerika ima svega 18% svoje teritorije poljoprivrednog zemljišta, da je skoro 30% teritorije naše države u šumama, da imamo ogroman broj ležišta mineralnih sirovina, neka su ekonomski opravdana za eksploataciju, neka će biti u nekom narednom periodu, da imamo morsku obalu koja je takođe prirodni resurs i koja vrlo često dolazi u konflikt interesa privrede i prirodnih resursa. Pet nacionalnih parkova, 9% teritorije. 17,2% međunarodno zaštićenih kriterijuma po UNSCO-u. Dobro je što je i Agencija za zaštitu prirodne sredine preuzela većinu ingerencija u ovoj oblasti. Reći ću za kraj jednu interesantnu stvar, pošto se ovih dana ili u ovom vremenu jako puno priča o gasu, gasovodima, pokazuju se različite želje i potrebe, i nešto što se dešava, pomalo Evropa ne obraća, naravno ni mi pažnju na to da Amerika polako preuzima primat u proizvodnji tj.eksploataciji uljnih škriljaca uglavnom u sferi gasa i nafte. To je jedan od najvažnijih resursa i prošlog vijeka i ovog vijeka, nafta i naftni derivati, naravno gas. Na svu sreću, mi nemamo naftu, na svu sreću nemamo vjerovatno ni uljnih škriljaca. Podsjetiću vas da su, recimo, jako bitne evropske države, kao što su Francuska, Holandija, Njemačka, Luksemburg, Austrija, Češka, Bugarska, zabranile fraking, odnosno metodu eksploatacije uljnih škriljaca, odnosno postupke dobijanja gasa i nafte, iz razloga što se znatno ili trajno ili katastrofalno narušava prirodna sredina, konkretno vodoizvorišta, pošto se u tom postupku opšte eksploatacije uglavnom radi gdje se pod pritiskom ubacuje voda i pijesak i jako puno vrlo problematičnih hemijskih supstanci, među kojima je radon, olovo itd. Znači, mi imamo mineralne sirovine, mi imamo važne resurse, bez kojih nećemo moći da preživimo, odnosno moći ćemo da preživimo, jednom je jedan moj kolega bivši, tada smo bili kolege, rekao - ako želite da dođete u Kolašin da lovite leptire, a mi da ništa ne radimo, izvolite platite to. Znači ukoliko postoje takvi turisti i takvi građani koji će doći u Crnu Goru da se dive samo prirodi, a bojim se da ne postoje, onda ćemo mi ovaj konflikt svesti na najmanju moguću mjeru. Znači, znamo da neće biti toga, da će konflikta biti, imamo povjerenja u resorno ministarstvo, i naravno da prijedlog ovog zakona dolazi u pravi čas upravo u postupku pristupnih pregovora sa Evropskom unijom. Slažem se da je urađen kvalitetno, da ima jako puno novina koje su, pretpostavljam usklađene sa normama Evropske unije. Hvala.
  • Hvala vama, gospodine Vukoviću. Pozivam kolegu Obradovića da uzme riječ, kao posljednji prijavljeni učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi predsjedavajući. Uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, svi prisutni, poštovani građani Crne Gore, Čovjek treba da shvati da nije individualno biće već da živi i u kosmosu, i da nije jedino živo biće već da živi u okruženju sa biljnim i životinjskim svijetom, da treba da očuva i vazduh i vodu i da treba, zaista, prije svega raditi na poboljšanju svijesti u očuvanju životne sredine. To naravno treba raditi i u porodici, u školama i u predškolskim ustanovama, u radnim zajednicama i svugdje drugo gdje je moguće, ali dok ne sazri svijest, dok ne bude na tom nivou da se očuva životna sredina moramo imati kvalitetne zakone i poštovati ih. Jedan od tih prijedloga izmjena i dopuna zakona je sigurno ovaj o zaštiti prirode, i njegov značaj je izuzetno veliki. Samim zakonom se propisuje na koji način treba zaštiti pojedine vrste, posebno one koje su rijetke, a kojima možemo zaista da se ponosimo u Crnoj Gori i po pitanju biljnih i životinjskih vrsta, endemskih vrsta, autohtonih vrsta, da se ne naruši biodiverzitet, da imamo prirodna staništa očuvana, odnosno unaprijeđena. Da se ne vrši izlov i zaštićenih i nezaštićenih životinja, da se ne uništavaju plodovi, sjemena, jaja i td. i da se omogući da oni nastave da žive i da imaju kvalitetne uslove. Ukoliko sve prepustimo prirodi, majka priroda će zaista sve regulisati na kvalitetan način, ali čovjek je taj koji mora da ima tu svijest da čini sve to kako bi se i zaštitio ozonski omotač kako ne bi došlo do otapanja lednika, kako bi zaista i deponije bile i uređene, kvalitetne i kako bi se obezbijedio kvalitetan život, bila čista pitka voda i udisao zdrav vazduh. Sigurno je da Crna Gora ima mnogo prirodnih ljepota koje treba da očuva, između ostalog i ustavno određenje da je ona ekološka država, da ima pet nacionalnih parkova koji su zaista predivni, počev od Lovćena, Biogradske gore, kanjona Tare, preko Durmitora, preko drugih prirodnih ljepota Prokletija, Bjelasice, itd. i zaista moramo uraditi sve da preduzmemo da zaštitimo čovjekovu okolinu, da zaštitimo biljni i životinjski svijet, a samim tim i da omogućimo kvalitetniji život. Određene novine ovog zakona se tiču i speleoloških objekata, odnosno pećina i raduje činjenica da je prepoznat uopšte u Evropi, posebno u Crnoj Gori, značaj turističkih potencijala, valorizacija određenih pećina. Znamo samo u Sloveniji šta znači Postojna, znamo šta znači kod nas Lipska pećina, takođe u Bijelom Polju imamo Novakoviće i izuzetno Đalovića pećinu koja je do sad istražena otprilike oko 16 kilometara, a koja ima još kilometraže. Zaista se ovim zakonom propisuje na koji način treba zaštititi iste, odnosno sve što nije zabranjeno to je dozvoljeno, a zabranjuje se ovim zakonom ubacivanje leševa životinja u pećine, zabranjuje se ispuštanje otpadnih voda, ubacivanje smeća i drugog otpada, a naravno i očuvanje onih ukrasa pećinskih, nakita, stalagnita i stalaktita koji su formirani hiljadama, može se reći milionima godina. Zakon je posebno kvalitetan i u dijelu koji ukazuje na to šta je sve neophodno da onaj podnosilac određenog akta koji želi da dobije određeno odobrenje, odnosno saglasnost, šta je neophodno da ispuni od forme, u tom pravcu postoji određena komisija od eksperata iz te struke koji daju određeno mišljenje, državni organ uprave daje saglasnost na elaborat kao recimo na elaborat o procjeni uticaja na zaštitu životne sredine. Posebno naglašavam da su, kao što je uvaženi gospodin ministar istakao, kaznene odredbe pooštrene, tako da su otprilike one u duplo većoj mjeri prekršaja i sankcije novčane nego što je to poznavao raniji zakon i u tom dijelu zaista ima i zakon značajno veću dimenziju. Zakon takođe ukazuje na koji način neko ko ipak ugrozi životnu sredinu i uništi istu da vrati u prvobitno stanje, odnosno da taj biodiverzitet dovede u onu mjeru koja je bila prije narušavanja i ima zaista i dosta odredaba kvalitetnih i usljed svega toga sigurno da zavređuje pažnju poslanika u smislu tome da podrže ovaj veoma bitan zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Obradoviću. U međuvremenu je stigao u salu kolega Aleksandar Damjanović, koji se još ranije prijavio za učešće u raspravi kada je ova tačka dnevnog reda u pitanju i ja mu sada dajem riječ. Izvolite.
  • Zahvaljujem se, potpredsjedniče Šturanoviću. Poštovani ministre, pomoćnici ministra, ja ću se truditi da zbog toga što ističe vrijeme za predviđenu raspravu i zahvalnost što ste izmijenili redosljed javljanja i dali mi riječ, zaista budem koncizan i da postavim samo jedno pitanje i da iskoristim prisustvo ministra da u kontekstu rasprave povodom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, zaista ponovo aktuelizujem latentan problem deponije regionalne na Vasovim vodama. Dakle, ministre mi imamo jednu situaciju koja nije dobra ni za građane Berana i za Crnu Goru ni za legimitet institucija kako u lokalnoj samoupravi, tako na nivou države. Imamo nezapamćenu situaciju da se građani od 95 godina privode u policiju, zato što se bore da očuvaju životnu sredinu na Vasovim vodama. Imao sam prilike da nekoliko puta budem tamo da vidim o čemu se radi, da se lično uvjerim kakva se šteta pravi prirodnoj sredini, da ne pominjem ovaj drugi aspekt tradicionalnih kulturoloških, istorijskih blizina manastira itd. Volio bih da jednostavno ovu sjednicu ovdje i ovu raspravu iskoristimo da taj problem polako uvodimo u rješavanje na način da mi moramo poštovati jednoglasno volju žitelja Beran sela i okoline Vasovih voda, koji jednostavo neće da dozvole, da im se kroz ugrožavanje životne sredine ugrožava i zdravlje i da se narušava ambijent koji je jedan od najljepših ambijenata, prirodnih ambijenata, u Crnoj Gori. Dakle, imali smo ovdje i proteste građana Beransela prije nekoliko dana ispred parlamenta. Imamo konstantno sukobljavanje sa organima javnog reda i mira koji opet moraju da poštuju zakone i da jednostavno ulaze u konstantan konflikt sa građanima, a njima se to svakako ne radi i bojim se da je toliko vremena prošlo u nerješavanju ovog problema, da može doći do neke eskalacije koju onda neće biti moguće uopšte kontrolisati. Dakle, neko je očigledno u jednom momentu procijenio da Vasove vode mogu biti dobra deponija da i građani Rožaja, Plava i okoline i svih ostalih opština bacaju smeće tu. Ne samo građani Berana. Očigledno da taj neko je napravio grešku i nije problem da se ta greška prizna i ko god da je napravio. Ali je problem da krenemo da rješavamo to pitanje. Dakle, imamo ne samo zalaganje Kluba odbornika Socijalističke narodne partije Crne Gore u Skupštini opštine Berane, da se to pitanje aktuelizuje, da se rješava na način da se ta deponija izmjesti, odnosno da se ona ne može koristiti za te namjene već i zalaganje ostalih klubova u Beranama pa i onih koji se protive ideji da se izmjesti ta deponija, ali koji su svjesni da je situacija veoma, veoma napeta i da je nervoza velika kod građana. Dakle, situacija koja se desila sa neodloženim smećem nekoliko dana u Beranama kada je prijetila epidemija, situacija koju smo imali sa epidemijom vodom, je li tako? Probijanja cijevi to je posebni aspekt, toga što se dešavalo u Beranama i način kako su reagovali i lokalni funkcioneri u Beranama i kako su reagovali odgovorni državni funkcioneri na nivou Crne Gore. Sve to ukazuje da imamo problem koji ni iz bliza nijesmo počeli da rješavamo. Apel Kluba poslanika Socijalističke narodne partije Crne Gore i Kluba odbornika SNP-a u Opštini Berane. Idu izbori u Beranama. Hajde makar da tu jednu temu koja može biti izvor velikog sukobljavanja i svakog drugog skinemo sa dnevnog reda. Da ovdje dakle koristeći vi vaše ingerencije, ingerencije lokalne samouprave da se jednostavno donese odluka da ta deponija regionalne može biti na Vasovim vodama. Da tražimo alternativno mjesto za deponiju. Ja sam siguran da na teritorijama opština koje gravitiraju u tom području Bijeloga Polja, Berana, Rožaja itd. možemo naći adekvatno mjesto, gdje bi uz angažaman države i lokalne zajednice imali za jedan duži period vremena riješeno odlaganje otpada iz tih opština, akoe neće narušavati ni životnu sredinu, niti biti, maltene, pred nosom građana, pa makar to bili građani bilo kojega sela ili bilo koje opštine na tom području. Prema tome, još jednom zbog bojazni da će doći do eskalacije. Još uvijek, bogu hvala nije bilo nekih žrtava konstantnih da kažem sukoba koji imaju mještani Beransela u namjeri da brane živote i zdravlje svoje i svojih familija. Hajde da razmišljamo da polako ne budemo toliko sebični i da ne budemo toliko inatni da se presaberemo svi zajednički i Ministarstvo i Vlada i lokalna samouprava i da se donese odluka da se taj problem riješi na taj način što će se ta deponija zatvoriti ta priča o Beranselu i adaptirati, da se to vrati na način kako je to prvobitno izgledalo, da se sanira sve to što je sad oštećeno.Tu je i pitka voda koja takođe može opet biti izvor zaraze i da tražimo rješenje između ovih opština, ja sam uvjeren da se može naći adekvatno i dugoročno i trajno rješenje za odlaganje otpada na nivou ovih opština. Hvala vam.
  • Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Pitam ministra Gvozdenovića, želi li da iskoristi pravo na završnu riječ? Želi. Riječ ima ministar Gvozdenović. Izvolite.
  • Još jedanput zahvaljujem se na skoro 95% konstruktivnih sugestija, dijaloga i izlaganja koje smo imali na današnjoj sjednici, što ukazuje da svi imamo i potrebu i želju da u skladu sa jasno definisanim zakonskim rješenjima vodimo računa o zaštiti naše prirode. Jasna su zakonska rješenja, jasna su i rješenja koja nudi ovaj zakon, ovaj zakon ukazuje da određeni elementi implementacije moraju i mogu da budu mnogo bolji, iz tog razloga je kaznena politika ovdje dobila značajan primat. Takođe nije nama ambicija bila samo da uskladimo određena rješenja sa evropskim direktivama. Prije svega bila je usmjerena u pravcu da zaštitimo ovaj prostor i na taj način učinimo kvalitet života na ovom prostoru još kvalitetnijim. Što se tiče nekih konkretnih rješenja članom 82 je zabrana upotrebe sredstava u kojima se onemogućavaju populacije i određena staništa koja bi mogla da dovedu do njihovog izumiranja. Konkretan odgovor na određeno pitanje gospodina Gojkovića, ovaj zakon nudi određena rješenja, slažem se da se može desiti da postoje određena neusaglašenost između zakonskih rješenja zato pozivam i moje kolege iz drugih ministarstava koje sam siguran da prate ove diskusije, da u što kraćim rokovima usaglasimo određena rješenja i na taj način damo doprinos kvalitetnim diskusijama koje su vođene povodom ovog zakona. Siguran sam da je značajna novina zato što se jasno definišu koridori zaštite i očuvanja od prirodnih na taj način se fokusira određena zaštita gdje će inspekcijski organi o tome posebno voditi računa. Kada govorimo o nizu projekata reći ću vam da se intenzivno u Vladi radi na projektima kao što je kamp projekat, to je projekat zaštite obalnog područja i siguran sam da će tokom 2014.godine prostorni plan obalnog područja koji će imati osnovne elemente definisani preko kamp programa biti jedan jako dobar materijal koji će usvojiti Supšina Crne Gore i gdje ćemo otvoriti diskusiju. Što se tiče dodatne zaštite prostora u sljedećoj godini ćemo imati zaštitu Pive i Komova kao regionalnih parkova što je dodatno jasna implementacija ovog zakonskog rješenja. Takođe, kao što je rekao uvaženi gospodin Lalošević, mora se posebna pažnja posvetiti Skadarskom jezeru i u skladu sa tim pristupa se izradi prostorno-planske dokumentacije koja je vezana za Skadarsko jezero s ambicijama da im se vrati ekološka vrijednost jezera. Siguran sam da će i Nacionalni park "Lovćen" biti, čini mi se, na sljedećoj sjednici razmatranja takođe predmet naše rasprave i usvajanja i na taj način podignut nivo zaštite. Slažem se sa vama da postoji određeni broj ekoloških tačaka koje treba da prevazilazimo. Pet ključnih ekoloških tačaka su predmet naše rasprave sa Svjetskom bankom i uspjeli smo i to je odgovornost Vlade da se obezbijede značajna finansijska sredstva za realiizaciju tog problema i to je nešto preko 50 miliona eura. Vlada je dala podršku uzimanja kredita od Svjetske banke da bi se eliminisali određeni problemi, što jesno ukazuje u političkoj volji, spremnost i odgovornosti da se uhvatimo ukoštac sa takvim stvarima. Što se tiče projekta Vasovih voda, saglasan sam da se mora staviti određena tačka na to pitanje. Ali, podsjetiću da je 1996.godine, znači koliko je to godina do danas, 17 godina, Skupština opštine Berane jasno donijela tu lokaciju analizom drugih lokacija. Danas planiram da prezentiram te odluke. Nakon toga, 2005.godine, takođe jasne odluke koje su vezane za ta rješenja. Nakon toga 2010.godine i nakon toga ekspertski izvještaj. Za taj projekat postoji nekoliko alternativnih rješenja. Ali, prva stvar koja mora da se uradi u Beranama jeste da se mora selektivno odlagati otpad, što znači od 25 tona koliko ih danas odlažemo ili ukupno 896 tona koliko je tokom čitave godine preko 50% može da se tretira na jedan savremeni način. Jedan takav dobar reciklažni centar imamo u Baru, imamo u Podgorici, a imamo i u Herceg Novom. Baš sam gledao juče slike te. To je jedan jako dobar centar i predlažem da svi pogledate te snimke koje ćemo danas objaviti. Znači tada dolazimo do duplo manjih količina. Obavezno se moraju sanirati Vasove vode. Našli smo prezentaciju Googla, pa možete vidjeti koliko je ta pozicija bolja ili gora u odnosu na druge. To ipak ne odlučuju ljudi u Beranama, neka definišu koja je to lokacija. Postoji alternativno rješenje, uopšte ne mora da bude na tom prostoru, mogu da urade ono što smo mi uradili, a smatrali smo da su mogli drugi da urade. Može otpad sa tog prostora ili sad kako treba da se zove otpadni materijali koji ako izvrše svi građani selektivno odlaganje gdje će biti duplo manji, može da se odlaže i u Podgorici ili u Baru, samo što to košta i neka o tome odluče građani Berana, da li će da košta između 10 i 15 eura svako domaćinstvo mjesečno ako se to usmjerava u pravcu Podgorice ili 17 u pravcu Bara od 10 do 15 ili će da realizuju taj projekat na sjeveru Crne Gore gdje će odlaganje biti između tri, četiri eura, neka odluče. Meni kao ministru koji je zadužen za taj dio posla je jako važno bilo da uradimo nekoliko deponija koje su urađene prema evropskim standardima, tako da svako može da izabere i da to bude to njegovo pitanje odgovornosti prema finansijskim sredstvima, a na taj način uradimo kako treba. Jedna od velikih obaveza koje ćemo uraditi u narednom periodu jesu sanacija smetlišta i Vlada je spremna da odvoji značajna finansijska sredstva, nekoliko stotina hiljada eura da se sanira ozbiljan problem koji postoji u Beranama i to ćete vidjeti to će biti i u naznakama budžeta koji ćete usvojiti, siguran sam da ćete dobiti vašu podršku za ta pitanja, jer je to smatralo Ministarstvo da je važno pitanje. Očekujem da na jedan odgovoran način sve partije u beranskom parlamentu ili odnose se prema ovim pitanjima. Da zajednički nađemo rješenja, da zajednički nađemo najbolja rješenja. Mi smo ponudili rješenja. Postoje znači nekoliko mogućih rješenja da se izabere i da svi odgovorno se odnose prema tome. Nismo samo prepustili da odgovornost bude na lokalnoj samoupravi jer smo spremni finansijskim sredstvima i na stručni način da pomognemo da se to važno pitanje riješi na jedan kvalitetan način. Zahvaljujem se što ste mi dali priliku da i na ovaj način odgovorim na to važno pitanje. Hvala lijepa. Uz još jednu molbu. Na Vladi Crne Gore imao sam šest tačaka i zamolio sam da do 1.30 h se odloži rasprava na tim tačkama, jer imam važno pitanje koje je vezano za zaštitu prirode. Sljedeća tačka vezana je za Zakon o stanovanju. Ako prihvatate mislim da bi bilo korisno da mogu da završim te tačke na Vladi Crne Gore, a da moje kolege nastave da razgovaraju sa vama oko stambenih pitanja. Ali ako insistirate, ja ću ostati. Hvala lijepo.
  • Kolega Gvozdenoviću, kolika je Vaša procjena da će trajati, da je neophodnost Vašeg učešća u radu Vlade? Predlažem sljedeće, nema pauze, moramo da radimo da pređemo dnevni red. Sljedeća tačka dnevnog reda je tačka koju je predložio poslanički Klub Socijalističke narodne partije. Da li možemo tu tačku sada razmatrati? Dobro. Izvolite,kolega Simoviću, u ime Kluba poslanika DPS-a.
  • Kompromisno rješenje. Da ne pravimo pauzu, da efikasno trošimo naše vrijeme, da uvažimo obavezu koju ima kolega ministar Gvozdenović na sjednici Vlade povodom već zakazane konferencije za štampu, da ga zamolimo da da uvodno izlaganje povodom ovoga zakona i da se u završetku rasprave ponovo pojavi i prenijeće mu saradnici interesovanje. Ova tačka koju je predložio kolega Gošović trenutno se razmatra na matičnom odboru i nema uslova da krenemo sa tom tačkom. To je razlog zbog čega predlažem ovo kompromisno rješenje. Molim sve koleginice i kolege da prihvate ovu ideju. Hvala.
  • Takođe proceduralno, koleginica Jasavić. Izvolite.
  • Znam da je rad Vlade jako važan, ali zakon koji reguliše pitanje stanovanja nije bio na javnoj raspravi, ministar je Vladi sigurno dao obrazloženje zašto taj zakon nije išao na javnu raspravu, jer to mu je obaveza po pozitivnim zakonskim propisima. Ovaj zakon reguliše vrlo važno pitanje, dodjela stanova sudijama, tužiocima i sudijama Ustavnog suda. To je jedna novina koju ovaj zakon tretira, ovaj zakon na drugačiji način reguliše i pitanja prava i obaveza građana, uvodi krivičnu, odnosno prekršajnu odgovornost za etažne vlasnike i odnosi se na veliki broj prava i obaveza građana. Imajući u vidu da reguliše vrlo važnu materiju ovaj zakon, željela bih da ministar bude prisutan da čuje ono što imamo mi da kažemo i da čujemo mi argumentaciju na osnovu onog što će nam ministar izložiti kao svoje razloge, zašto zakon nije išao na javnu raspravu. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem i evo predlažemo konačno sljedeće. Kolega Gošović je stigao, predlažem a možemo da nastavimo rad sa tačkom dnevnog reda Predlog zakona o dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti koju je predložio Klub poslanika Socijalističke narodne partije i koju će, shvatio sam, u ime Kluba obrazložiti kolega Gošović, a da kolega Gvozdenović za to vrijeme završi svoje obaveze u radu Vlade i očekujemo ga u ovom vremenskom intervalu koji je on sam odredio za nekih 45 minuta do sat vremena. Je li u redu tako? Hvala vama. Zahvaljujem. Prelazimo na ovaj nešto izmijenjeni dnevni red. Predlog zakona o dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Predlog zakona su podnijeli poslanici Srđan Milić, Neven Gošović i Snežana Jonica. Izvjestioci Odbora su Miodrag Vuković u ime Zakonodavnog odbora i nemam još uvijek obavijest ko je u ime Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Otvaram pretres. Shvatio sam da će kolega Gošović dati uvodno obrazloženje. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, Kratko ću obrazložiti Predlog zakona o dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Cilj podnošenja ovog zakona jeste stvaranje tih zakonskih pretpostavki da dođe do povećanja one naknade od osiguranja od nezaposlenosti za korisnike tog prava od 33 eura na mjesečnom nivou i korisnike tog prava kada su u pitanju invalidi rada druge i treće kategorije. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje dostavljenih Klubu poslanika SNP-a dana 20.11. 2013. godine, pravo na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti u neto iznosu od 33 eura, ostvaruju 2.842 korisnika. Pravo na novčanu naknadu u visini od 33 eura nezaposlena lica ostvarivala su saglasno Zakonu o zapošljavanju, koji je prestao da važi 2010. godine, kada je donesen sada važeći Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Saglasno tom zakonu, nezaposleno lice koje ima više od 25 godina staža osiguranja, imalo je pravo na novčanu naknadu od 33 eura, odnosno 60% od najniže cijene rada, do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupanja nekog od osnova za prestanak prava na novčanu naknadu prema odredbama ovog zakona. Iznos naknade po osnovu nezaposlenosti od 33 eura, važeći Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti prepoznaje jedino kao stečeno pravo tih lica, kako u pogledu trajanja tako i u pogledu iznosa te naknade. Dakle, postojeći zakon ne poznaje ovaj vid naknade u visini od 33 eura, ali ga je prepoznao kao stečeno pravo shodno ranije važećem Zakonu o zapošljavanju. Ta naznačena najniža novčana naknada po osnovu nezaposlenosti nije usklađivana niti u odnosu na rast zarade u Crnoj Gori, niti u odnosu na rast potrošačkih cijena godinama, jednostavno nije mijenjana. A zadržavanje tog iznosa nakanade ovu kategoriju stanovništva žrtave tranzicije bez mogućnosti zaposlenja, nakon toliko godina radnog staža dovodi u stanje apsolutnog siromaštva i potpune socijalne nesigurnosti. Među korisnicima prava po osnovu osiguranja od nezaposlenosti nalaze se i nezaposleni invalidi druge i treće kategorije. Na dan 18. novembra 2013. godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, nalazilo se 1338 nezaposlenih invalida rada druge i treće kategorije. Od tog broja pravo na novčanu naknadu ostvaruje 564 invalida rada druge i treće kategorije, od čega je 35 korisnika novčane naknade u neto iznosu od 33 eura, 355 korisnika novčane naknade u neto iznosu od 77, 20 eura, i 175 korisnika novčane naknade u neto iznosu od 100,40 eura, odnosno u iznosu one takozvane mini penzije. Pravo na novčanu naknadu u visinu najniže penzije 175 invalida rada druge i treće kategorije ostvarilo je primjenom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju donesenim u mjesecu martu 2008.godine. Važećim Zakonom o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti propisano je da naznačeno pravo na isplatu naknade u iznosu od 100,40 eura predstavlja stečeno pravo tih lica kako u pogledu trajanja tako i u pogledu iznosa te naknade. Invalidi rada druge i treće kategorije su svakako najugroženija populacija među nezaposlenim licima, kako po pitanju mogućnosti zaposlenja tako i u pogledu mogućnosti sticaja bilo kakvih drugih prihoda. Zbog istog je neophodno iznos novčane naknade za nezaposlene invalide rada druge i treće kategorije utvrditi u iznosu najniže penzije u Crnoj Gori u kom cilju se takođe predlaže donošenje ovog zakona. Predlaže se Skupštini da u skladu sa članom 151 Poslovnika Skupštine ovaj zakon donese po skraćenom pstupku kako bi se počelo od 1. januara 2014. godine, omogućilo povećanje predmetnih novčanih naknada po osnovu nezaposlenosti na način kako je to predviđeno Predlogom ovog zakona. I samo da vas informišem da je na Odboru za zakonodavstvo podržan Predlog zakona, da je matični Odbor za rad, zdravstvo i socijalno staranje danas razmatrao predlog ovog zakona. Nije se izjašnjavao o prihvatanju ili neprihvatanju Predloga zakona, ali je u suštini data, da tako kažem, saglasnost o potrebi izmjene zakona u ovom smislu. Predstavnici Ministarstva rada i socijalnog staranja su iznijeli stav da je programom i Vlade predviđeno za iduću godinu, ali negdje od drugog kvartala, da se donese zakon koji bi bio indentičan sa predloženim zakonom i u odnosu na korisnike ..(Prekid)... bi bila predložena, i onda je donesen jednoglasan stav, zauzet jednoglasan stav na Odboru za rad i zdravstvo, da se sačeka sa izjašnjavanjem, a da se u međuvremenu pribavi mišljenje Ministarstva finansija vezano za mogućnost obezbjeđenja ovih dodatnih sredstava koja bi, ukoliko je Vlada predvidjela dodatna sredsta za pola godine po ovom osnovu, predstavljala neki iznos od milion eura dodatnih sredstava koje bi trebalo obezbijediti u budžetu za isplatu sredstava za ove namjene. Evo, očekujemo da će i rasprava u Parlamentu o Predlogu ovog zakona pokazati punu opravdanost podnesenog predloga imajući u vidu zaista ovaj ekonomsko-socijalni status u kojem se već godinama nalaze ove kategorije lica u Crnoj Gori. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala Vama. Dakle, shvatio sam da Predlog zakona nije dobio ni podršku ni nepodršku, nije se izjašnjavao matični odbor o tome želeći da u međuvremenu dobije mišljenje od Vlade, prije svega u pogledu finansijskih sredstava koje je neophodno obezbijediti za sprovođenje, eventualno, ovakvih rješenja koja su ugrađena u vaš predlog. Je li tako? Izvolite kolega Jeliću, imate riječ.
  • Zahvaljujem, poštovani gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, Prepoznao sam u Predlogu zakona o dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti jednu dobru namjeru predlagača da riješimo jedan problem koji je nastao izmjenama i dopunama ili donošenjem drugih zakonskih rješenja, da je jedna kategorija nezaposlenih lica ostala da tako kažem, na primanjima koja su na dosta niskom nivou. Mi smo neposredno prije početka plenuma o ovoj tačci imali matični Odbor za rad, zdravstvo i socijalno staranje. Mi smo tu sjednicu prekinuli dok čekamo podatke od nadležnog Ministarstva finansija kako bismo dobili informaciju da li sredstva koja se predviđaju za implementaciju ovog zakona se nalaze u budžetu, na kojim pozicijama i da li se ona mogu naći na pozicijama transfera pojedinaca u okviru budžeta Zavoda za zapošljavanje koji je nadležan za isplatu novčanih naknada. Ali, evo da krenemo redom. Dakle, zakon je dobro koncipiran i što se tiče samog obrazloženja i podataka koji su dati, mislim da su korektno i tačno interpretirani. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, dakle, ukupno imamo nešto oko 9.657 korisnika novčane naknade od kojih je 2.842 korisnika koji primaju novčanu naknadu u iznosu od 33 eura, zatim 3.519 korisnika koji imaju novčanu naknadu u iznosu od 77,2 eura i 3.296 korisnika koji imaju novčanu naknadu u iznosu od 100,4 eura. Ovo se sve odnosi na neto primanja. Dakle, na ovo treba dodati i onaj iznos poreza i doprinosa koji je obavezan da se plati za korisnike ovih novčanih naknada. Da tako kažem, do penzionisanja ili zaposlenja 2.842 korisnika prima novčanu naknadu u iznosu od 33 eura i to je stečeno pravo koje su ti korisnici stekli sa zakonom koji je važio do 2010. godine. Dakle, oni su imali svi tada 25 godina radnog staža i stekli su to pravo kažem do penzionisanja ili do zaposlenja ili do jednog od uslova s kojima se briše pravo sa evidencije nezaposlenih lica. Takođe, što se tiče drugog dijela koji se odnosi na kategoriju invalida rada druge i treće kategorije, to pravo trenutno sada ostvaruje nekih 564 invalida, od čega je 35 korisnika novčane naknade u neto iznosu od 33 eura i 355 korisnika novčane naknade koji koriste pravo od 77,2 eura i 175 korisnika koji primaju novčanu naknadu u iznosu od 100,4 eura ili takozvana mini penzija. To je sve iznos u neto iznosu. Dakle, naročito je problem ovih 30, da tako kažem invalida druge i treće kategorije koji su ostali zbog raznih razloga da nijesu prešli u veću kategoriju od 77,2. Kad smo na Odboru za rad, zdravstvo i socijalno staranje primili invalide iz Bijelog Polja konstatovali smo da je jedan dio tih osoba ostao sa ovom kategorijom od 33 eura i onda smo tražili zašto je to uzrok da ovih 35 lica i dalje imaju novčanu naknadu od 33 eura i nijesu prešli da tako kažem, u veću kategoriju. Dobio sam informaciju, o tome sam detaljno saopštio na Odboru, da jedan broj ovih korisnika nije dostavio rješenje o kategorizaciji što je bio obavezan da dostavi.Takođe, i jedan dio njih izgubio je status, dakle, nije obnovio dokumentaciju ili na kontrolnom pregledu koji je obavljen nijesu imali status lica koji imaju kategoriju druge ili treće kategorije invalidnosti. Zatim, jedan broj je imao probleme sa nedostajućom dokumentacijom. Takođe, par njih je željelo da pređe u višu kategoriju, jedan broj je koristio primanje od Fonda PIO ..(Prekid)... eura. Ovdje treba napomenuti da ne mogu po istom osnovu primati dvije nadoknade, to jest jednu od Fonda PIO, a drugu od Zavoda za zapošljavanje, nego se moraju izjasniti koju nadoknadu žele i o tome treba da obavijeste svog savjetodavca. Ono što želim da naglasim jeste, da je planom Vlade predviđeno da u drugom kvartalu ove godine se sistemski riješi ovaj problem i kako smo čuli danas od pomoćnika ministra, oni su već preuzeli određene aktivnosti za izmjene i dopune ovog zakona u drugom kvartalu. Sugerisali smo da je to dobro rješenje, da se na jedan kvalitetan način riješi ovaj problem. Sjednicu smo u tom dijelu prekinuli jer čekamo izjašnjenje Ministarstva finansija, kako bismo imali sredstva koja su korektno izračunata u iznosu od 1.996.000 eura, na kojim pozicijama kako bi se moglo u budžetu koji je predviđen za 2014. godinu ova sredstva staviti u poziciju transfera za davanje i ostvarivanja prava po osnovu osiguranja nezaposlenosti. Dakle, po osnovu toga ćemo vidjeti kakav je stav Ministarstva finansija. U suštini to smo i saopštili na Odboru, treba podržati ovaj Predlog zakona, kažem, imajući u vidu taj stav koji ćemo imati, jer na ovaj način se izjednačavaju neka prava koja su određene kategorije nezaposlenih lica ostala uskraćena. Dakle, mi ćemo kad dobijemo taj stav nastaviti sjednicu i matični odbor će se o tome izjasniti. Dakle, vidjećemo koliko tih sredstava zaista nedostaje, i ako je planiran zakon u prvoj polovini, to jeste u drugom kvartalu ove godine, dakle da je predlagač razmišljao da ta sredstva postoje u budžetu i da ih treba na neki način implementirati kroz ovo zakonsko rješenje. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Jeliću. U ime Kluba Socijalističke narodne partije, shvatio sam, govoriće kolega Kaluđerović. Izvolite.
  • Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, Dakle, Klub poslanika SNP-a, kolega Gošović je obrazložio ovaj kratki zakonski projekat kojim se predlaže intervencija na važeći Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti, u suštini traži da se vrati i da postane dio našeg pozitivnog zakonodavstva nešto što je inače u najvećem dijelu bilo prisutno do 2010. godine. Izmjenama ovog zakona, na žalost, iz 2010. godine napravili smo restrikciju tako da lica koja su nezaposlena, koja se vode na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, koja primaju novčanu naknadu po osnovu osiguranja od nezaposlenosti od 33 evra su ostala ne kao trajno rješenje, odnosno kao rješenje koje poznaje naš zakon, već kao rješenje po osnovu stečenog prava koje su imali u trenutku kada je došlo do izmjena i dopuna ovog zakona. Kolega Gošović je s razlogom potencirao da ovaj iznos novčane naknade već dugi niz godina nije promijenjen. Sada imamo situaciju da lica koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje imaju više od 25 godina staža osiguranja, ovu novčanu naknadu mogu da primaju najduže 12 mjeseci. Dakle, mi se zalažemo predlažući ovaj zakon, odnosno izmjene i dopune zakona da ovo postane ponovo rješenje koje će koristiti sva lica koja imaju duže od 25 godina staža osiguranja, i taj iznos će umjesto sadašnjih 33 evra iznositi 77,2 evra. Saopšteno je na osnovu podataka koje imamo, a to može biti najviše, ubijeđen sam, jer se iz dana u dan broj ovih lica na evidenciji Zavoda za zapošljavanje samo smanjuje, može se samo smanjivati makar kada su u pitanju lica koja nijesu invalidi rada druge i treće kategorije, a najveći broj ovih lica pored toga što pripada kategoriji neminovno koja imaju više od 25 godina staža osiguranja, takođe pripada kategoriji teško zapošljivih ili gotovo uopšte sa gotovo nemogućnošću zaposlenja, jer su lica koja već imaju blizu 60 godina života, tako da se primiču, iz dana u dan su prinuđena da koriste i vrlo nepovoljnu onu prijevremenu starosnu penziju kada ispune 62 godine starosti i najmanje 15 godina staža osiguranja. Dakle, mi predlažemo da se ovaj zakon njegovim usvajanjem počne primjenjivati od 1. januara naredne godine, dakle i početkom naredne budžetske godine, a imamo srećnu, povoljnu okolnost da smo tek dobili u skupštinsku proceduru Predlog budžeta za narednu godinu i intervencijom ako Vlada to do sada nije to učinila ili ako to sama ne učini, ubijeđen sam da se lagano možemo usaglasiti i naći rezerve od najviše dva miliona koliko je neophodno da se pokriju izdaci za sve invalide druge i treće kategorije i za sva lica koja sada primaju 33 evra, a na evidenciji su Zavoda za zapošljavanje, a u pitanju je nekoliko hiljada lica. Dakle, imamo dug kao država koja u svom Ustavu ima zapisano da između ostalog država socijalne pravde prema tim licima ne zaboravimo, da lica koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje da bi mogla da ostvaruju ovo pravo uz ispunjenost uslova u pogledu staža osiguranja, godina starosti treba da ispune i onaj uslov da su bez posla ostala bez svoje krivice. Sama ta činjenica obavezuje da ovaj zaista bijedni iznos od 33 evra moramo da makar solidarno podijelimo sa njima i zbog toga što treba da nosimo osjećaj da smo u najvećem dijelu, evo da kažem u množini iako ta odgovornost u suštini pripada vlasti, neodgovornim odnosom pored da kažem, nekih objektivnih kriterijuma i ambijenta koji nosi svjetska ekonomska kriza, ajde da i tum dijelu imamo razumijevanja, ali Boga mi mnogo više zbog neodgovornog odnosa, loše privatizacije, lošeg izbora strateških investitora je mnogo njih ostalo bez posla i u ovoj poziciji mislim da ne bi trebalo da bude dileme da prihvatimo ove izmjene zakona i da makar minimalno popravimo njihov socijanoekonomski status. Hvala vam.
  • Hvala Vama, kolega Kaluđeroviću. Kolega Goran Tuponja sada ima riječ u ime Pozitivne Crne Gore i on će završiti prvi krug učešća u raspravi. Izvolite, kolega.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažene koleginice i kolege, Moje javljanje će biti dosta kratko, već su moji prethodnici rekli izuzetno povoljan stav i pozitivno mišljenje oko ovoga zakona. Mi pred sobom imamo jednostavno jedan dobar zakon koji je kratak, vrlo dobro objašnjen i veoma smisaon. Kolega Gošović je vrlo precizno iznio i novčane potrebe koje su potrebne za ovaj zakon. Ono što smo mi na Odboru za rad, zdravstvo i socijalno imali priliku da čujemo je gospođa NikolićVučinić, pomoćnica ministra rada i socijalnog staranja, koja nas je obavijestila da je ovakva ideja ovoga zakona bila i planirana za ... godinu, da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja uz neke dopune koje još oni žele da razrade, planirala da ovaj zakon bude u drugom kvartalu na Vladi, što bi značilo da bi tek nakon toga išao prema Skupštini i vjerovatno negdje prema kraju godine uopšte na njegovu realizaciju. U ime Kluba Pozitivne Crne Gore mogu da kažem da podržavamo ovaj zakon i da ćemo se, takođe, založiti da ova procedura bude ubrzana, da ovaj zakon, ipak, bude kako je predlagač zamislio, da stupi na snagu već od 01.januara. Prema onome što smo takođe čuli od gospođe Nikolić Vučinić dio sredstava je već planiran u budžetu za ovaj zakon, tako da jedan dio sredstava koji nakon mišljena Ministarstva finansija budemo čuli, dio sredstava koji nedostaje mislim da možemo naći neko rješenje kako doći do tih sredstava, iz kojeg fonda. Ovo je jedan od onih rijetkih zakona gdje vjerujem da ćemo konsenzusom ovdje u Skupštini ga podržati, jer je stvarno i veoma socijalan i human i radi se o kategorijama ljudi koji su u izuzetno nepovoljnom finansijskom položaju i očekujem od drugih kolega da će biti podržan. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Prelazimo na drugi krug rasprave, koleginica Zorica Kovačević sada ima riječ, nakon nje kolega Vasilije Lalošeić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče, pa evo ja ću biti kratka da vrijeme uštedimo. Na početku želim da kažem da je i za mene kao i za prethodne diskutante predlog ovog zakona imao dobru namjeru da riješi određen broj pitanja, u stvari velikog broja ljudi koji prema sadašnjem Zakonu o zapošljavanju, o ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti prima tri različite visine novčane naknade. Kao što je uvaženi kolega Gošović rekao, novčanu naknadu od 33 eura, novčanu naknadu od 40% minimalne zarade i novčana naknada koja se utvrđuje na osnovu najniže penzije od 100 eura. Ja bih na početku htjela da kažem da je, po meni, bilo veoma dobro da smo danas na Odboru za zdravstvo čuli da je Vlada Crne Gore u svom programu rada za 2014. godinu predvidjela da u prvom kvartalu ove godine vrši izmjene i dopune ovog zakona i da je njeno Ministarstvo rada i socijalnog staranja takođe imalo u vidu jedan broj lica i kategorija lica koja imaju veoma niska primanja. Mislim da je to veoma dobro. Ono što, po nama, danas na odboru nije bilo moguće dobiti informaciju, jeste kao što su prethodnici rekli, da li su sredstva u budžetu za 2014. godinu predviđena u potpunom iznosu kako smo i danas čuli od predstavnika Ministarstva rada. Obezbijeđen je jedan dio sredstava pa smo zamolili predstavnike Ministarstva rada da zajedno sa predstavnicima Ministarstva finansija do kraja ovog radnog vremena dobijemo informaciju da li su sredstva za nadoknadu ovim licima predviđena u vezi sa ovim zakonom u potpunosti primijenjena. Kao poslanik vladajuće partije, takođe sam na tom fonu da treba podržati jedno ovakvo zakonsko rješenje i da treba ne samo na informaciju koju ćemo dobiti u toku radnog vremena i prilika je da tokom rasprave o budžetu za 2014. godinu zajednički svi konstatujemo i učinimo napor da ova sredstva koja su nedostajuća za sprovođenje ovog zakona na neki način pokušamo, da li izmjenama budžetskih stavki ili na neki drugi način, uštedama, učinimo napor da ovaj zakon donesemo ako je moguće do kraja godine. U tom cilju ja podržavam predloge koje je moj kolega Zoran Jelić dao i nadam se da će Ministarstvo finansija i Ministarstvo rada do kraja radnog vremena učiniti napor da stvarno ova sredstva koja su nedostajuća, za koje sad u ovom vremenu ne znamo u kolikom su iznosu, pokušamo da obezbijedimo. Ako ne, prilika je da na raspravi o budžetu za 2014. godinu učinimo napor da zajednički konsenzusom ostvarimo da ovaj zakon bude donešen do kraja godine. Meni je bilo prihvatljivo i rješenje predlagača da to bude u prvom kvartalu godine, ali znajući da prvi kvartal godine su nekih tri mjeseca od 01.marta do 01.06. nijesam sigurna da će i Vlada i Skupština taj zakon po skraćenom postupku usvojiti, pa onda ulazimo u onu zonu da li će zakon biti primijenjen u drugoj polovini 2014. godine ili krajem godine. Iz tog razloga sam potpuno saglasna da na matičnom odboru i na Skupštini učinimo napor da ova sredstva koja su neophodna obezbijedimo. Hvala.
  • Hvala, koleginice Kovačević. Riječ ima kolega Perić, neka se pripremi kolega Obradović.
  • Zahvaljujem. Kad je stvar jasna ne treba mnogo prostora da bi se ona objasnila i raduje činjenica da ćemo sasvim izvjesno imati konsenzus u odnosu na ovaj zakon o dopunama Zakona o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti. Kolege su objasnile šta on znači ranije, međutim, ono što je bitno, ovaj zakon šalje jednu dobru poruku da promovišemo koncept solidarnosti. Radi se dominantno o ljudima koji su u petoj - šestoj deceniji svog života, koja su izuzetno teško zapošljiva. Sa druge strane on nosi jednu prohtjevnu komponentu i to je razlog mog javljanja. On promoviše i taj princip da u suštinu državu košta nezaposlenost. Dakle, što duže ti ljudi budu na birou rada to će i biti davanja države veća, do duše ne velika, ali ipak značajna. Međutim, ono na šta bih se kratko osvrnuo, jeste da je loša politika ekonomska Vlade i dovela do toga da imamo ovoliki broj ljudi koji imaju potrebu upravo za ovom nadoknadom i da nas negdje ne opije ta samodovoljnost da mislimo da smo riješili problem sa 33 eura, ne da se ne može živjeti, već je to ispod svakog praga dostojanstva, ali se šalje jedan signal koji je jako dobar, zato što prvi put nakon gotovo 13 mjeseci ovog saziva Parlamenta mi usvajamo zakonsko rješenje koje pokazuje minimalnu brigu za one koji imaju najmanje i koji su socijalno najranjiviji. U tom smilsu, sa tim završavam, mi ćemo ovaj zakon podržati, ne iz kolegijalnih razloga, već zato što je on zasta dobar i zato što, barem jednim malim dijelom ispravljamo nepravdu koja je učinjena ovim ljudima. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Periću. Izvolite, kolega Obradoviću. Neka se pripremi kolega Lalošević.
  • Zahvaljujem, uvaženi gospodine predsjedavajući, uvažene poslanice i poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Demokratska partija socijalista kao odgovorna partija sigurno će učiniti sve napore da predlog ovog zakona dobije zeleno svijetlo i potrebnu većinu u Parlamentu, kako bi zaista on stupio na snagu, kako bi omogućili da onim kategorijama građana koji zaista teško žive iz raznoraznih razloga, prije svega invalidi rada druge, treće kategorije i ona lica koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i koji imaju ta minimalna mjesečna primanja u iznosu od 33 eura, budu u prilici da imaju veća primanja i na taj način, zaista, da podignu nivo svog minimalnog životnog standarda. Očigledno je da određene pravne praznine postojećeg Zakona o zapošljavanju i ostvarenju prava osiguranja od nezaposlenosti, da su onemogućili do sada da oni imaju veća primanja i da se na ovaj način ispravlja ta pravna praznina i da se popunjuje. Zaista je predlog veoma kvalitetan, precizan, koncizan i on se ne donosi na buduće slučajeve, samo na postojeće slučajeve i u tom pravcu neće biti povećanja korisnika već njihovog smanjena. U pitanju su one kategorije lica koje su teže zaposlive, dakle invalidi rada druge i treće kategorije i lica koja imaju najmanje 25 godina staža osiguranja, nalaze se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, dakle, teže zapošljiva lica i sigurno da će trajati to dok oni ne ostvare pravo na prijevremenu penziju ili dok, eventualno, se ne zaposle. Da napomenem, takođe, da je Zakonodavni odbor utvrdio da je ovaj predlog zakona usklađen sa pravnim sistemom i da nije u suprotnosti sa Ustavom i vjerujem da će odgovorna Vlada, odnosno Ministarstvo finansija iznaći sredstva i opredijeliti iste u budžetu kako bi se zaista i mogao realizovati ovaj zakon, odnosno predlog zakona, kao bi mogao biti usvojen u Skupštini. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Obradoviću. Izvolite kolega Laloševiću.
  • Hvala vam potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, Gotovo da nije bilo ni razloga da se javljam za riječ po ovom pitanju, jer su kolege Gošović i Kaluđerović, u ime Socijalističke narodne partije kao predlagača elaborirali sve ono što treba da uradimo da pomognemo zaista jednoj ranjivoj kategoriji koja je krajnji korisnik svega onoga onoga što će se desiti, odnosno benefite iz ovog zakona. Danas sam na osnovu diskusija mojih uvaženih prethodnika, a i na osnovu klime koja se ticala i dešavala na matičnom odboru zaključio da postoji volja, da postoji želja i da ćemo vrlo brzo, nadam se, na glasanju u ponedeljak usvojiti ovaj zakon, sačekati mišljenje Vlade i jednostavno omogućiti da sve ono što smo govorili ne postane prazna priča, nego da na kraju oni građani koji zaista imaju potrebe i koji se nalaze u toj kategoriji socijalno ugroženih i ranjivih kategorija zaista osjete benefite. Naravno da je kolega Gošović elaborirao taj dio. Ovom prilikom posjećam i uvažene građane Crne Gore da smo to uradili po skraćenom postupku, da bi se donošenjem ovog zakona stvorio i preduslov za projekciju potrebnih sredstava u Zakonu o budžetu za 2014.godinu za ove namjene. Nijednim gestom, iako bi možda neko rekao zašto se čeka da prođe taj prvi kvartal 2014. godine da počne da se ostvaruje ovaj zakon, ne želim da pomislim da neko hoće na taj način da zaustavi Predlog zakona. Još jednom poruka svim građanima Crne Gore: Socijalistička narodna partija je još od 2009. godine u svom programu zaključila da će raditi na korjenitoj reformi sistema socijalne sigurnosti i socijalne zaštite nezaposlenih lica. Svih ovih godina i kolega Gošović, i Kaluđerović, i sve kolege iz Kluba Socijalističke narodne partije, i onda kada nas je bilo puno više, zalagali smo se za i proširenje broja kategorija lica koji će ostvarivati pravo iz socijalnog osiguranja i povećanje visine primanja ovih lica. Naravno da smo tada postavili prioritete u odnosu na lica koja su i kao tehnološki viškovi ostali bez zaposlenja, lica sa posebnim potrebama i teže zapošljivim kategorijama. Juče smo, kada smo diskutovali po drugim zakonima, potencirali, bio je dan invalida, potencirali smo da se toj ranjivoj kategoriji u Crnoj Gori mora posvetiti dužna pažnja. Ovo nijesu priče koje hoće da uberu političke poene, ovo su priče stručnih ljudi, ljudi koji su se na kvalitetan način bavili ovim problemima svih ovih godina. Veoma sam zadovoljan što su i kolege iz ostalih klubova u ovom Parlamentu, a nadam se da će odgovor iz Vlade biti takav da ćemo možda već u ponedeljak imati priliku da usvojimo ovaj zakon, jednostavno dokazli da kada se govori o ovim temama, moramo svi imati senzibilitet. Još jednom zaista sve pohvale kolegama iz SNP-a, mojim kolegama iz Kluba zato što su na ovaj način pokazali da se može jednom stručnom i argumentovanom pričom doprinijeti da zaista dođe do usvjanja zakona koji će kao krajnji benefit donijeti dobro ovim ljudima kojima je namijenjen. Hvala vam.
  • Hvala, kolega Laloševiću. Sa ovim smo iscrpili listu prijavljenih diskutanata. Završna riječ, siguran sam da će kolega Gošović to iskoristiti. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče, Zaista koristim priliku da zahvalim svim kolegama na podršci predloga ovog zakona. Vaša rasprava je u suštini pokazala da je ovo predlog zakona svuh nas. Ja zaista vjeujem da će Vlada, odnosno nadležno ministarstvo, iznaći mogućnosti, ako je već programom rada Vlada za iduću godinu predvidjeno stupanje na snagu ovog zakona najdalje u drugom kvartalu naredne godine, već su i planirana sredstva za taj vremenski period od drugog kvartala do kraja godine, da će iznaći mogućnosti da se prethodni period pokrije potrebnim sredstvima i da već od 01.januara krene primjena ovog zakona. Zaista je ovim licima, mislim da dijelim mišljenje svih vas, svaki mjesec veliki, imajući u vidu iznos sredstava naknade koju sada ostvaruju. Samo još oko dva razloga koja smatramo bitnim za prihvatanje predloga ovog zakona, to je princip solidarnosti koja nas obavezuje kada su u pitanju lica koja ostvaruju pravo na iznos naknade od 33 eura na Zavodu za zapošljavanje. Samo da podsjetim, ta lica su do 2010. godine morala imati najmanje 25 godina radnog staža, znači, sada imaju ili blizu 30 ili preko 30 godina radnog staža, a ostvaruju isti iznos naknade. Ta lica su, dok su bila u radnom odnosu godinama izdvajala sredstva doprinosa za zapošljavanje, od svojih plata izdvajala te doprinose i princip solidarnosti sada svakako zahtijeva da im se i društvo na odgovarajući način oduži bar povećavajući taj iznos naknade sa 33 eura na ovu naknadu koja postoji sada u zakonu, 40% od minimalne zarade, a to su tih 77,20 eura. Svakako da bi najbolje bilo rješenje kada bismo kao društvo mogli stvarati uslove za zaposlenje tih lica, ali nam je poznata činjenica da su značajno smanjena sredstva koja su trebala da podstaknu mjere aktivnog zapošljavanja i zaista nije realno očekivati da može doći do zapošljavanja ovih lica, tako da im ovaj iznos naknade predstavlja taj glavni materijalni prihod u porodici. Sa druge strane, kada su u pitanju invalidi rada druge i treće kategorije, samo da podsjetim, da dio njih, odnosno u mjesecu oktobru njih 1 068 ostvarivali su i pravo na privremenu naknadu kod Fonda penzijsko invalidskog osiguranja u prosječnom iznosu od 193,43 eura. To je pravo stečeno prije donošenja Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti 2004. Godine. Svakako da tu imamo još uvijek aktuelan zahtjev predstavnika invalida rada druge i treće kategorije da je pored ovog poboljšanja njihovog statusa primanja naknade na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, koje bismo riješili na moguće odgovarajući način ovim predlogom zakona, ostaje njihov zahtjev gdje treba Ministarstvo rada i socijlanog staranja da zauzme stav vezano za stvaranje nekih povoljnijih uslova za ostvarivanje prava na penziju, povoljnijih uslova bar u onom dijelu da tako ostvareno pravo na penziju ne bi trebalo da dovede ni u kom slučaju pitanje visine ove privremene naknade koju sada ostvaruju kod Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Još jednom koristim priliku da se zahvalim svima na podršci ovom zakonu. Hvala vam.
  • Hvala i Vama, kolega Gošoviću. Konstatujem da je pretres završen, izjasnićemo se naknadno, kao što znate u ponedeljak. Po dogovoru se vraćamo na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja, koji će nam se uskoro pridružiti, i Marko Čanović v.d. pomoćnika ministra. Izvjestioci odbora su Radovan Obradović Zakonodavnog odbora i dr Predrag Sekulić Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Kako je uvijek uvodno izlaganje pripremljeno iz Ministarstva tada možemo uvažiti i činjenicu da je ministar Gvozdenović još neko vrijeme odsutan tako da će to uvodno izlaganje završiti i obaviti pomoćnik ministra Čanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada uređuju se prava i obaveze etažnih vlasnika u pogledu održavanja stambene zgrade i zajedničkih djelova stambene zgrade i druga pitanja od značaja za oblast stanovanja. Osnovni cilj zakona jeste očuvanje i unapređenje postojećeg stambenog fonda, imajući u vudu njegovu ekonomsku vrijednost. Budući da je institut etažne svojine definisan Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima kao sui generis zakon ne sadrži odredbe o daljoj razradi odredaba koje uređuju ova pitanja i ne sadrži sankcije za slučaj njihovog nesprovođenja. Predlogom ovog zakona propisane su mjere i upravne radnje inspektora i kaznene odredbe za sprovođenje normi ovog zakona. Predložene izmjene i dopune nijesu usmjerene na utvrđivanje novih prava i obaveza za građane, već su usmjerene na preciziranju pojedinih odredbi koje su pokazale nedostatke u primjeni. Izmjenama i dopunama propisa otkloniće se slabosti koje su prepoznate u implementaciji, a koje se odnose prvenstveno na nedostatke u dijelu sprovođenja inspekcijskog nadzora, ali i druga pitanja čija implementacija je u praksi izazvala nedoumice pri tumačenju. Novina predviđenog zakona je podijeljena na nadležnost u dijelu inspekcijskog nadzora i organa uprave za inspekcijske poslove, odnosno Inspektorata za stanovanje i komunalnu inspekciju. Predlagač se povodom ovog pitanja opredijelio da podjeli inspekcijske nadzor, odnosno dio nadležnosti inspektora za stanovanje, dodijeli nadležnom inspekcijskom organu, jedinice lokalne samouprave, komunalnoj inspekciji. Nesporno je da su kapaciteti inspektora za stanovanje ograničeni imajući u vidu da je za ove poslove sistematizovano ukupno 3 izvršioca. Stav predlagača je da je neophodno uključivanje komunalne inspekcije koja ima kapaciteta za vršenje inspekcijskog nadzor jnad primjenom zakona i sprovodjenjem pojedinih odrdbi. Smatramo da komunalna inspekcija shodno svojim kapacitetima može efikasno obezbijediti nadzor nad primjenom zakona i štititi interese lokalnog stanovništva, odnosno etažnih vlasnika. Lokalna samouprava, izmedju ostalog, podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti da u granicama zakona regulišu i rukovode znatnim dijelom javnih poslova na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitšva, tako što će se obezbijediti da se dosledno poštuju zakoni i propisi. Ostale predložene izmjene ovog zakona se odnose na rješavanje pitanja otvaranja zajedničkog računa stambene zgrade u saradnji sa nadležnim organima. Predložena je norma koja je formulisana obaveze investitora da održava stambenu zgradu u roku od jedne godine dana od dana prodaje najmanje jedne stambene ili poslovne jedinice. Predloženo je rješenje koje omogućava da se na način organizovanja održavanja stambene zgrade i visina troškova održavanja stanova za luksuzno stanovanje može odrediti kupoprodajnim ugovorom. Takodje je Predlogom zakona propisano ovlašćenje nosiocima pravosudne i ustavno-sudske funkcije da samostalno urede pitanja rješavanja stambenih pitanja posebnim propisom. Zahvaljujem.
  • Hvala, pomočniće ministra. Kolege, da se dogovorimo. Danas maksimum ćemo raditi po ovoj tački do 16 sati, ide pet plus jedan, da bi mogli sve da završimo danas i sjutra. U 16 h ćemo početi sa sljedeće dvije tačke oko regionalngo razvoja i pokušati eventualno da završimo. Ako ne, sjutra ujutro ćemo je nastaviti, a sjutra imamo takodje obiman dnevni red kojeg moramo završiti. Sjutra ne može nikako televizija jer ima tu šemu, nemam pojma zašto, tako smo dobili informaciju. Završićemo sa 17 sati , tako da vas molim da budemo racionalni i da izvršite eventualne rokade, izmjene, mnogo ima prijavljenih, da oni koji su više u ovoj materiji zastupljaju poslaničke klubove. Idemo na prvi krug. U ime Kluba poslanika DPS-a, poslanik Pešić, pet minuta.
  • Zahvaljujem, gospodijne potpredsjedniče. Poštovani predstavnici Vlade, poštovani gospodine ministre Gvozdenoviću, dame i gospodo, uvaženi građani, Adekvatno i pristupačno stanovanje jeste jedan od osnovnih zahtjeva društvene zajednice. Milenijumskom deklaracijom Ujedinjenih nacija, pravo na stanovanje je promovisano u jedan od zadataka na globalnom nivou. Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada stupio je na snagu 2011. godine i u toku njegove primjene, a to je period blizu tri godine, uočeni su određeni nedostaci. Suočeni sa tim iskustvom nastala je potreba za donošenje zakona o izmjenama i dopunama postojećeg Zakona. Dakle, Predlogom zakona kako smo čuli se bitno drugačije ne uređuje pitanje prava i obaveza etažnih vlasnika u pogledu održavanja stambene zgrade i zajedničkih djelova stambene zgrade. Predložene izmjene i dopune nisu usmjerene na utvrđivanju novih pravila i obaveza za građane, već su usmjerene na preciziranje pojedinih odredbi postojećeg zakona. Kako i gospodin Čanović je kazao, osnovni cilj zakona je očuvanje i unapređenje postojećeg stambenog fonda, imajući u vidu njegovu ekonomsku vrijednost. Ovim zskonom predviđena je mogućnost očuvanja i unapređenja ne samo novog stambenog fonda nego i stambenih jedinica u stambenim zgradama koje su uglavnom usled nemara vlasnika stanova i nepostojanja skupštine stanara, ali i odsustva inspekcijskog nadzora u lošem stanju. Posebno se to odnosi na zajedničke prostorije. Predlagač zakona je izmjene i dopune postojećeg zakona koncipirao u 18 članova. Komentarisaću neke od njih. Članom 3, prvom izmjenom uvedena je obaveza plaćanja akontacije troškova i za garažni prostor, odnosno garažno mjesto i to u iznosu od 0,5 bodova po m/2.Taj iznos za stambene površine vidjeli smo u Predlogu zakona je 1 bod po m/2 a 3 boda po m/2 korisne površine poslovnog prostora. Akontaciju za navedene troškove etažni vlasnici su dužni da mjesečno uplaćuju na zajedničk račun zgrade. Možda nijesam u pravu ali mislim da je iznos akontacije troškova od pola boda po m/2 koji je predviđen za korisne površine garažnog prostora ili garažnog mjesta previsok u odnosu na iznos predviđen za stambene površine i molio bih predlagača zakona da mi odgovori da li su prilikom utvrđivanja ovog predloga imali dilemu oko vrijednosti ovog iznosa. Članom 11 predviđeno je da nadzor nad primjenom ovog zakona i drugih propisa iz oblasti stanovanja i održavanja stambenih zgrada vrši rogan državne uprave nadležan za stambene poslove i nadležni organ lokalne urpave. Ipak najveći broj nedostataka aktuelnog zakona odnosile su se u dijelu sprovođenja inspekcijskog nadzora.Tako je članom 13 Predloga zakona izmijenjen član 30 i propisane su nadležnosti inspektora za stanovanje i ovlašćenog lica u organu lokalne uprave sa jasnom međusobno podijeljenim nadležnostima. U vršenju poslova inspekcijskog nadzora inspektor za stanovanja ima obavezu definisano u 17 tačaka, dok je njegov kolega sa lokalnog nivoa, komunalni inspektor, u obavezi vršenja inspekcijskog nadzora definisanim kroz 26 tačaka. Članom 14 izmijenjen je član 31 zakona kojim su jasno propisane mjere i radnje inspektora za stanovanje i komunalnog inspektora koje preduzimaju kada utvrde da je povrijeđen zakon ili drugi propis. Poštovani građani, kako ne postoji razlog da postupimo suprotno jer se Predlogom zakona unapređuje postojeći Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada, poslanici Demokratske partije socijalista će ga podržati. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala i Vama, kolega. Moram da rečem da sam i ja predsjednik skupštine stanara, to mi je prva funkcija i znam koja je to muka. U Budvu, ali je tamo zgrada nova, a ovamo đe živim u Podgorici to je katastrofa. To je katastrofa i tu se mora nešto činiti. Izvolite u ime Kluba poslanika SNP-a, kolega Gojković.
  • Hvala, potpredsjedniče, gospodo iz Ministarstva, poštovane kolege, Ministar je povodom prethodnog zakona tražio da budemo konkretni po članovima. Rekao sam konkretno po članovima, nemam nikakvih primjedbi. Međutim, ima i druga konkretnost. Bio sam vrlo konkretan i biću sada. Ovaj zakon, prethodni, ako mi zatvorite oči bilo koji član pokažem prstom taj član je u suprotnosti sa rješenjima koje izdaje vaše Ministarstvo. Recimo, Daliborka Pejović, mjesec dana prije izbora deponije, Daliborka Pejović, direktorica Agencije za zaštitu životne sredine. Imamo jednu priču u zakonima, a imamo drugu priču potpuno u praksi. Kada se radi o rješenju o deponiji isto i u ovom drugom zakonu. Konkretno nemam primjedbi po članovima ovog Zakona o održavanju stambenih zgrada i tako dalje, ali isto tako konkretno vam kažem da gubitak Montenegroairlinesa 70 mil€ uložen u održavanju stambenih zgrada bi donio više dobrobiti nego što će ovaj zakon za 20 godina. U Crnoj Gori sa 70 mil€ uloženih u ovu oblast ne bismo imali ni jedne fasade neokrečene. To je vrlo konkretno. Konkretno da vam kažem, ovaj zakon neće biti sproveden u praksi na način kako bi to bilo dobro. Zašto? Zato što je u Crnoj Gori došlo do raslojavanja, ne samo u standardu građana nego i u vrsti stambenih objekata gdje ljudi žive. Podijelio sam to na sljedeći način. Stambeni objekti do 1990. godine, većinom vlasnici tih stanova su radnici koji su prošli tranziciju i koji su danas penzioneri, ljudi u vrlo teškom položaju. Oni će se ovdje opredjeljivati na sljedeći način. Vjerovatno im je za ogrijev potrebno šest metara drva ili ne znam koliko struje, nemaju para, kupiće četiri, a onda moraju da plate još 120 eura za neki prosječan stan za održavanje godišnje. Neće se oni odreći toga novca za račun ogrijeva. Znači, oni će morati ono najelementarnije, mi smo kao građani dovedeni u situaciju, nažalost, da biramo ono najelementarnije za naše preživljavanje. Ovdje će ta sredstva koja će biti potrebna uložiti u Skupštinu stanara da bi se to održavalo, nažalost, biti žrtvovana za račun ovih drugih potreba. Druga grupa građana, to su stanovi iz ovog ekonomskog buma, investicionog buma 2007. godine do danas, to su novi stanovi. Moramo znati da većina tih stanova kupljeno iz sredstava kredita, da su to mlađi bračni parovi koji imaju djecu ili nemaju i da su oni kreditno zaduženi. Takođe, prosječna plata je 458 eura, a potrošačka korpa 850 eura. Doći će u situaciju da biraju da li da kupe godišnje obuću za zimu za djecu ili da plaćaju ovo. Normalno, oni nemaju sredstava da sve to podmire. Treća stvar, to je ovo što ste uveli novinu u zakonu, ova luksuzna stanovanja itd, gdje je bilo problema, gdje postoje pojedinci kojima nije apsolutno problem da izdvoje po 5.000 eura u Crnoj Gori samo za održavanje stana. To je bilo u Porto Montenegru, tamo je bilo problema. Pitam vas da li su ti ugovori koji su do sada postojali bili u skladu sa zakonom i na koji način se to rješava. To bi bilo moje pitanje prema vama. Sama geneza moje priče od situacije da imamo žrtve tranzicije koji imaju stanove starije od 30 godina, da imaju mlađi naraštaji koji je kupio u ovom investicionom bumu i koji je kreditno prezadužen do ovoga da imamo pojedince koji mogu godišnje da izdvoje i 5.000 ili 6.000 za održavanje stanova, pokazuju u kakvoj smo mi situaciji kao društvo, do kojeg je raslojavanja došlo i kakvi će biti efekti ovog zakona. Za ove koji imaju novac to neće biti problem. Međutim, za ogroman broj građana sigurno 60% do 70% vlasnika stanova u Crnoj Gori, oni će se opredjeljivati prema svojim prioritetima da bi zaštitili svoje najelementarnije potrebe. Hvala, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Gojkoviću. U ime Kluba poslanika SDP-a, koleginica Vuksanović. Još sam pod utiskom tih brojki.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvaženi predstavnici Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je jedan veoma važan zakon koji bi trebalo, nadamo se, ubuduće da ova pitanja reguliše na adekvatan način i pokaže adekvatne rezultate u praksi. Prvi zakon kojim se regulisala ova oblast bio je Zakon o etažnoj svojini iz 2004. godine. Kasnije je ova materija kodifikovana u okviru Zakona o svojinsko-pravnim odnosima koji je danas postavio osnovne i najvažnije principe i okvir za donošenje jednog ovakvog zakona. Zakon o svojinsko-pravnim odnosima Crne Gore reguliše sva pitanja od pojma etažne svojine preko pojma etažnih vlasnika, posebnih i zajedničkih djelova stambene zgrade, nabrajanje taksativno šta se podrazumijeva u posebne, a šta u zajedničke djelove stambene zgrade, kao i najvažnija pitanja za organe upravljanja, upravnik stambene zgrade, Skupštine etažnih vlasnika i ono što je vrlo bitno, a to su međusobni odnosi etažnih vlasnika. To su sva pitanja koja precizno definiše Zakon o svojinskopravnim odnosima. Mislim da je potrebno ovdje radi javnosti pomenuti da u našem narodu je onako uvrženo da se kaže predsjednik sudskog savjeta i kućni savjet. Danas je to upravnik stambene zgrade i Skupštine etažnih vlasnika i imamo novi organ, a to je predsjednik Skupštine etažnih vlasnika. Inače, izraz etažni potiče iz francuskog jezika etaž što znači sprat. U tom dijelu, mi smo preuzeli taj izraz kao moderni izraz i potpuno se slažemo sa tim da se to prihvati i mislimo da će većina građana biti upućena u ovo. Nakon tog Zakona o svojinsko-pravnim odnosima koji reguliše ove osnovne principe koje sam naglasila, imali smo Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada. Očigledno je da su se pokazale neke nejasnoće u primjeni ovog zakona. Mogu da kažem iz prakse da ima mnogo ulaza i mnogo zgrada koji nemaju organe upravljanja i niko ne snosi odgovornost i posljedice za to. Uvijek se prebacuje loptica u odnosu na pitanje ko je nadležan da kažnjava. Nadležna je Komunalna policija, drugi tvrde nije nego neki opštinski organ iz same skupštine opštine, te imamo veliki broj ulaza i zgrada koje, evo, dopustite mi da kažem, pogotovo gdje su one starije zgrade, liče na horor filmove. Što se tiče ovog dijela u kome se govori o nadogradnji stambene zgrade, postoje zakonom propisani uslovi kada se može dozvoliti nadogradnja stambene zgrade. U konsultaciji sa brojnim inženjerima, stanovišta sam da uopšte ne treba dozvoliti nadogradnju stambene zgrade, jer pretpostavljam da u onim momentima kada je građevinski inženjer ili inženjer građevinske struke pravio sam projekat, da je tačno procijenio te potrebne elemente, počev od statike, pa na dalje, a možda ne koristim adekvatne izraze jer to nije moja struka. Tačno se tim projektima predvidjelo i moglo predvidjeti koliko ta zgrada treba da ima etaža tj. spratova i ne znam čemu te dozvole za nadogradnju stambene zgrade. Takođe, postoje propisi koji zabranjuju mijenjanje spoljnjeg izgleda zgrade, u smislu mijenjanja fasade, zastakljivanje itd. Niko se ne obazire na to, i dalje se vrši zastakljivanje i narušavanje spoljnjeg izgleda stambene zgrade. Sada mi u Socijaldemokratskoj partiji postavljamo pitanje, nije problem da se usvoji ovaj zakon, ali je problem da li će se i dalje loptica prebacivati, da li će ovaj zakon biti slovo na papiru, zašto do sada pojedine zgrade nijesu stvorile organe upravljanja, zašto se ništa ne radi na tome. Da li ćemo usvojiti zakon koji se opet neće primjenjivati? Evo, iskreno se nadam, s obzirom na činjenicu da se ovim zakonom tačno preciziraju u članu 13 poslovi inspektora za stanovanje s jedne strane i poslovi komunalnog inspektora s druge strane, da će ta lica raditi svoje poslove profesionalno. Zašto ovo govorim? Zato što smo mi mala sredina i vi odlično znate da može da dođe u jedan ulaz - a, ja te znam odlično, proći će ti ovog puta, progledaću ti kroz prste i nikad se više neće pojaviti i opet će imati ulaze gdje nemamo organe upravljanja. Znam ulaz u Baru, neću konkretno da navodim primjer, jer jednostavno treba ona gospođa koja održava higijenu da ide od vrata do vrata maltene kao da traži milostinju zato što čisti. Mi pojedini redovno dajemo, drugi neće da daju, to ih ne interesuje, a nema zakona koji će da ih obaveže za to. Zaista, smatramo da ne treba zakon usvajati samo radi toga da nešto prilagođavamo, već da ljudi koji su odgovorni treba da preuzmu određene mjere. Izvinjavam se, uvažena kolega predsjedavajući, završavam, samo još jedna konstatacija. Ne znam što mislite vi o ovome, ali možda ne bi bila loša sugestija. Održavanje stambene zgrade, znamo da Zakon o svojinsko-pravnim odnosima to reguliše, takođe i ove odredbe zakona koje se odnose na nužne i hitne radove. Imamo jednu odrednicu koja kaže redovno održavanje. Da li bi možda bilo dobro dodati samo jedan član, možda kroz dva stava i predvidjeti, takođe, obavezu da oni ulazi u onim zgradama koji su stari, a nijesu sređeni, a ne može se podvesti pod izraz nužno i hitno, ali bi podpadalo pod ovo redovno i korisno? Imate ulaze koji su stari preko 30 godina, koji su neokrečeni, koji su prljavi, gdje se osjećaju neprijatni mirisi zato što životinje preko noći ulaze jer nemamo vrata, nemamo interfon, znam takve slučajeve. Imate ljude koji imaju para, a neće da daju pare, to ih jednostavno ne interesuje. Da li postoji ikakva mogućnost da vi kao predlagači samo u odnosu na ovo dodate jedan član gdje ćete te ulaze obavezati da moraju biti sređeni, barem minimum, okrečeni, imati vrata itd. jer ćete uvijek imati izgovor tih stanara - nijesu to nužni, nijesu to hitni radovi i onda vežete ruke upravniku stambene zgrade, pet etažnih vlasnika posebnih djelova stambene zgrade hoće da plati, a 25 neće i kako da riješimo to pitanje? Molim vas ako možete ikako da nađete rješenje za to, da predvidite barem taj jedan član. Zahvaljujem.
  • Hvala. Bilo bi bolje da ste djelovali tamo pošto se vidi da se razumijete u to. Svake godine skupština stanara donosi plan rada i ono što je hitno mora se popraviti, lift mora da bude siguran. I ono što nijesmo radili 20 godina, što smo mislili da su stanovi društveni, a ne da su naši, to ćemo sada da platimo da bi upristojili i osigurali život. Sada imamo stručno lice arhitektu, u ime Pozitivne, kolega poslanik Tuponja.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi predstavnici Ministarstva, koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Danas imamo ovaj predlog zakona kao jedan od rijetkih koji ovih dana prolaze skupštinsku proceduru, a da nije uslovljen usklađivanjem sa evropskim zakonodavstvom. Prosto malo osvježenje. Jednostavno predmet definisanja ovog zakona nije uređen odgovarajućim propisima Evropske unije, sa kojima je potrebno obezbijediti usklađenost. Dakle, ovaj zakon smo imali priliku da uradimo onako kako smo mi mislili da treba. Mislim da na kraju kao finalni proizvod koji imamo pred sobom, u vidu Predloga izmjena i dopuna ovog zakona, u najvećem dijelu nije loš i da predstavlja poboljšanje u odnosu na prethodni. Ono što ostavlja dosta nejasnoća, neko bi možda rekao korisnih nejasnoća u vezi sa ovim predlogom, tiče se člana 10 Predloga kojim se mijenja dosadašnji član 26, a koji govori o postupku, načinu i kriterijumima rješavanja stambenih potreba lica čiji je rad o interesa za državu, odnosno jedinicu lokalne samouprave. Taj član dalje definiše da će se to rješavanje stambenih potreba dalje urediti propisom Vlade, odnosno nadležnog organa lokalne uprave. Ono što je dopuna ovog člana, dakle nije ga bilo u trenutno važećem zakonu je da se na sličan način u stavu 2 istog člana reguliše rješavanje stambenih potreba sudija, tužilaca i sudija Ustavnog suda. Citiram Predlog izmjena i dopuna zakona, postupak, način i kriterijum za rješavanje stambenih potreba sudija, tužilaca, odnosno sudija Ustavnog suda, utvrđuju se aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta, odnosno predsjednika Ustavnog suda, završen citat. Kako je to novina koja nije bila sadržana u dosadašnjem zakonu zaključujem da tužioci i sudije do sada nijesu imali dovoljno dobru pravnu regulativu u ovoj oblasti, tako da ukoliko je nekome od sudija i tužilaca u međuvremenu riješeno stambeno pitanje vjerovatno je potrebno preispitati zakonsku pozadinu takvog rješenja. To je inače opšte poznata nepoznanica kako sudije i tužioci dobijaju stanove. Podzakonski akti koji će donositi jedinice lokalne samouprave ili Vlada ili sudski i tužilački savjeti, a koji se tiču jedne uvijek hiperosjetljive teme kao što je rješavanje stambenih potreba pojedinaca mogu u značajnoj mjeri uticati na ukupan kvalitet ovog zakona u kasnijoj praksi. Jasno je da se Skupština ne može baviti podzakonskim aktom. Ipak, želim da ukažem sa ovog mjesta na to da se kasnijom formulacijom podzakonskih akata u koje Skupština nema ni uvid ni moć odlučivanja o njima i načinom primjene nekog zakona dosta lako može izokrenuti smisao nekog zakona. Ostavljanjem tolikog prostora podzakonskim aktima otvaraju se sva mala i velika vrata za moguće kasnije zloupotrebe koje su van kontrole Skupštine. Suštinski je ova Skupština dala legitimitet tom i takvom zakonu uključujući i podzakonske akte. U suštini, predložene izmjene i dopune ne utvrđuju nova prava i obaveze za građane. Ovaj predlog izmjena i dopuna je nastao više iz potrebe da se postojeći zakon koji je stupio na snagu početkom 2011. godine preciznije definiše. Naime, iskustvo je pokazalo da je važeći zakon još jedan od mnogobrojnih koji se ne primjenjuju u praksi u punoj mjeri, da je mrtvo slovo na papiru. Ovim zakonom se predlagač nada, očekuje da će bolja, jasnija zakonska regulativa doprinijeti da profunkcioniše sistem u ovoj oblasti. Vaša nada je upravo moja bojazan tj. da neće profunkcionisati ova oblast novim zakonom, jer nije problem zakon, problem je u onome čiji je posao da obezbijedi sprovođenje zakona. Ova Vlada, Vlada kontinuiteta nam već više od dvije decenije uvijek iznova dokazuje da nije sposobna da implementira zakone koje sama piše, briše, predlaže, a u nekim slučajevima kada se radi o pojedincima bliskim vlasti i ne želi sprovođenje zakona ili, još gore, ne smiju da sprovedu zakon. Da nije ostavljen toliki prostor za korisne nejasnoće tj. smanjen prostor za manipulaciju i zloupotrebu, mi bi podržali predložene izmjene i dopune. Vjerujem da je ovaj predlog kvalitativno nešto bolji od prethodnog zakona. Međutim, kao što sam rekao, nije to srž problema. Trenutno važeći zakon je bio dovoljno dobar i dovoljno jasan da bi stanje u oblasti stanovanja mogli i morali da imamo na daleko boljem nivou. Zahvaljujem.
  • I vama hvala, kolega Tuponja. U ime Kluba poslanika četiri partije, kolega Popović. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani, poštovani predstavnici Vlade, Evidentno je da se aktuelni Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada koji je stupio na snagu u januaru 2011. godine ne primjenjuje, a strah me je da će tako biti i sa ovim Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona, ako se usvoje, iako su korak naprijed u odnosu na postojeći zakon. Održavanje stambenih zgrada kao dio svakog tehnološkog procesa koji slijedi nakon izgradnje objekata, montaže, opreme ili uređaja ili sl. u proteklom periodu bilo je zapostavljeno i dovedeno do nivoa minimalnog neophodnog za funkcionisanje bilo kojeg sistema. Jedan od uzroka takvog stanja bio i nedostatak novčanih sredstava koji može imati opravdanja za investiciono održavanje, ali se svakako ne može zanemariti činjenica da je jedan dio koji se odnosi na vizuelne preglede i tzv. preventivno održavanje đe se uz mala finansijska sredstva mogu spriječiti potrebe za većim investicionim ulaganjima, rezultat nebrige i kontrole zaduženih za njeno sprovođenje. Kao rezultat ovakvog odnosa prema održavanju, imamo i stanje u stambenim zgradama koje mora biti na mnogo većem nivou. Polovinom januara 2011. godine donijet je novi Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada. Ovaj zakon je imao određenih poboljšanja, ali suštinski nije riješio problem. Suštinski problem je zakonskim rješenjem stvoriti preduslove za naplatu sredstava za održavanje zgrada. Rješavanjem ovog, kako se pokazalo u dosadašnjoj praksi, velikog problema, zbog čega je funkcionisanje svih prethodnih zakona bilo ograničeno sprovođenje odredbi novog zakona je prilično zadovoljavajuće riješeno, a zakonom propisani rok za organizovanje zgrade, imenovanje predsjednika skupštine, upravnika, načina plaćanja, povjeravanja poslova za održavanje i evidencija postignutog, te da je to način za rješavanje problema, ali se ne sprovodi. Stanarima zgrada koji nijesu postupili po zakonu treba organizovati fakturisanje i naplatu preko ovlašćenog preduzeća uz obavezu striktnog čuvanja naplaćenih sredstava koja se mogu aktivirati za potrebe različitih intervencija na zgradu, uz nalog jedinice lokalne uprave sa evidencijom utrošenih sredstava, a koje se mogu odnositi samo na radove iz člana 9 ovog zakona. Neangažovana sredstva treba držati na računu zgrade do imenovanja uprave zgrade. Vlasnici stanova moraju znati da su sredstva uplaćena za održavanje samo njihova, a eventualno trošenje tih sredstava može biti samo na osnovu potpisanog ugovora o održavanju za pojedine segmente u skladu sa zakonom. Kako je novina u aktuelnom Zakonu o stanovanju uvođenje nadzora nad primjenom ovog zakona i drugih propisa iz oblasti stanovanja i održavanja stambenih zgrada u domenu inspektora za stanovanje, što je u principu dobro, ali uglavnom nije bilo kontrole jer, koliko znam, postoje samo tri inspektora na teritoriji čitave Crne Gore. Obaveze upravnika zgrade su po aktuelnom zakonu velike, pa je bilo vrlo teško obezbijediti kandidate za takvu funkciju. Poslove održavanja je trebalo podijeliti samo na tekuće investiciono održavanje radi manjeg zbunjivanja stanara sa raznim nužnim, hitnim i drugim radovima.Od ovih sredstava se izvode poslovi tekućeg održavanja, a za investicione radove većeg iznosa treba tražiti dodatna sredstva uz angažovanje nepotrošenih sredstava tekućeg održavanja. Prateći održavanje zgrada u proteklih dvadesetak godina može se zaključiti da je vidan napredak u shvatanjima o potrebi održavanja i finansiranja radova na održavanju. Problem broj jedan je prelaz vlasništva iz društvene u privatnu svojinu, đe je vrlo brzo prihvaćena mogućnost eventualne prodaje stanova po tržišnim cijenama, a smatra se da je država obavezna organizovati odražavanje objekata, pa čak i samih stanova. Održavanje novosagrađenih stambenih zgrada đe se vlasništvo steklo kupovinom stanova na mnogo je većem nivou. Sama činjenica da se u ovom periodu od dvadesetak godina Zakon o održavanju stambenih zgrada mijenjao četiri puta pokazuje da se nije odgovorilo suštini problema održavanja. Liberalna partija će podržati Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stanovanju i održavanje stambenih zgrada iako nijesmo optimisti da će se zakon konačno početi primjenjivati. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Popoviću, ni ja nijesam optimista, imajući u vidu stanje u kojem se nalaze naše zgrade. Ministre, da li hoćete da komentarišete uvodno izlaganje, ili ćete na kraju?Hvala, ministre. Prelazimo na drugi krug. U ime Kluba poslanika DPS-a poslanik Vuletić, a neka se pripremi poslanik Kaluđerović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo poslanici, poštovani ministre, uvaženi građani, Moram priznati da na samom startu imam malo treme pored mnogih titula koje uvaženi predsjedavajući ima. On ima i titulu predsjednika Skupštine etažnih vlasnika, tako da moram voditi računa. Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada iz moje vizure izgleda ovako. Uređuje prava i obaveze etažnih vlasnika u pogledu održavanja stambene zgrade i zajedničkih djelova stambene zgrade. Predložene izmjene idu ka stvaranju pravnih pretpostavki za unapređenje stambenog fonda. Bez obzira što su jasniji motivi i ciljevi predlagača za izmjene i dopune zakona, predložene izmjene su, po mom mišljenju, trebale proći još malo filter stručne i laičke javnosti, da kroz javnu raspravu se dođe do boljeg predloga o ostvarenju svih prava i obaveza vlasnika, posebnih djelova zgrada, a koje su uočene tokom praktične primjene osnovnog zakona koji danas treba da izmijenimo i dopunimo. U prethodnom periodu, veliki broj zgrada kolektivnog stanovanja nije imalo konstituisane organe koji bi štitili interese vlasnika posebnih djelova zgrada, nijesu otvarani računi na koje bi se uplaćivala sredstva za održavanje stambenih zgrada, koja čine zajedničku imovinu svih etažnih vlasnika, kao i da do kraja nije zaživljela dobra koncipirana zakonska norma, koja je se odnosi na dio inspekcijskog nadzora, kao što smo čuli u ovoj oblasti, kroz inspektore za stanovanje, jer odgovorno mogu da tvrdim da su građani Crne Gore u ovom dijelu ostali hendikepirani,jer nijesu znali kome i na koji način treba da se obrate u pogledu problema vezanih za zajedničku svojinu u kolektivnim stambenim zgradama. Institut etažne svojine je relativno novi institut i pravni teoretičari ga još nazivaju prinudna svojina u smislu da je to svojina za koju nije dozvoljena dioba, otuđenje ili odricanje od prava i obaveza svih vlasnika posebnih djelova zgrada na zajedničkim djelovima zgrade. Objektivno su vlasnici posebnih djelova zgrada faktički u problemu u smislu obaveze ko je nadležan za otklanjanje štete na zajedničkim djelovima objekta i što predstavljanju nužni radovi, koji se moraju izvesti o trošku vlasnika, posebnih djelova zgrada. Ovo ću primjerom jednim potkrijepiti, u Podgorici je poznato to, a ja živim u tom soliteru na lokaliletu Bloka V u ulici"Vijenac Kosovskih junaka" broj 5, soliter je useljen 1985.godine, ima 68 stambenih jedinica i oko 200 žitelja, a investitor je bio SIZ za stanovanje tada. Garancijana tom soliteru je 50 godina, postavlja se pitanje,budući da je došlo u zadnjih petnaestak godina do velikog gulljenja vode iz centralnom da kažem gradskog vodovoda, dakle tu trpi i gradski vodovod da trpe i stanari i ta voda se obrušava u osnovi, da kažem, ili temelje ovog solitera, ko je nadležan pored stanara, što je nesporno, etažnih vlasnika još da uzme učešće da bi sesanirao taj ogroman, da kažem tako, problem, koji treba hitno i nužno rješavati, a evo petnaestak godina zbog sukoba nadležnosti ili oglašavanje nenadležnost mnogih organa stanari trpe. Dakle, ukratko.Ko je pravni sledbenik SIZ-a za stanovanje i koji je dužan uključiti se u ove probleme? Mišljenja sam, dakle, da će potpunije razgraničenje u dijelu koji se odnosi na inspekcijski nadzor, ja sam jednu oblast, između organa Uprave za inspekcijske poslove, odnosno inspektora za stanovanje i komunalnu inspekciju, značajno doprinijeti da će svaki od njih u domenu svojih nadležnosti dosljedno primjenjivati zakon u cilju boljeg ostvarivanja svih prava i obaveza vlasnika posebnog dijela zgrada, a time i dalje očuvanje stambenog fonda. Sad sam malo devalvirao priču koju sam bio projektovao zbog ovog primjera, pa ću završiti da je predloženo rješenje kojim se utvrđuje obaveza Uprave za nekretnine da dostavlja potrebne podatke nadležnom organu za vođenje registra etažnih vlasnika, registra stambenih zgrada i njihovih posebnih djelova, kao i utvrđivanje obaveza investitorima novih stambenih zgrada, podatke o stambenim zgradama, značajno će doprinijeti boljoj sistematizaciji, ažuriranju ovih podataka, time i dodatno poboljšati stanje kada je u pitanju stambeni fond Crne Gore i očuvanje i održavanje stambenih zgrada. Cijenim da se predloženim izmjenama stvaraju dobre pravne pretpostavke za unapređenje stambenog fonda i boljeg načina njegovog održavanja, pa isti podržavam. Zahvaljujem, potpredjsendiče.
  • Ima vremena u pet minuta sve da se sažme. Malo možda i da proučite Zakon o zaštiti potrošača kojega smo usvojili, tako da se obratite Vodovodu i gradonačelniku Podgorice Mugoši da i on malo se anbažuje oko svega toga. Bilo je određenih izmjena u Klubu SNP-a. Ima riječ poslanica koleginica Popović, a neka se pripremi kolega Čavor.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, poštovane kolege, Mogu reći odmah na početku da sam zaista iznenađena zbog činjenice da se danas predlaže zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stanovanju i održavanju stambenih zgrada. Prvo zbog toga što postojeći Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada koji je donijet ovdje u Skupštini u decembru 2010.godine, a počeo da važi od januara 2011.godine, nije dao rezultate, apsolutno gotovo nikakve. Ja sam danas očekivala od vas da kažete koliko je formiranih skupština etažnih vlasnika na nivou Crne Gore,jer se praktično cijeli Zakon o stanovanju, a i ove izmjene i dopune zakona, oslanjaju na skupštinu etažnih vlasnika i na predsjednike skupštine etažnih vlasnika, odnosno na sve organe upravljanja zgrade. Ono što je i u prethodnom zakonu bila manjkavost, a što je i ovdje manjkavost, je to što je ovaj zakon u Crnoj Gori potpuno neprimjenjiv. Znači, mi ne živimo ni u Monaku ni u Švajcarskoj i nemamo finansijskih sredstava niti mogućnosti da izdvajamo ovolika sredstva kako vi predviđate i onim zakonom i ovim izmjenama za održavanje zajedničkih djelova stambenih zgrada. Ono što, takođe, i zakonom i izmjenama tražite, odnosno vi primoravate stanare ili etažne vlasnike da organizuju skupštinu etažnih vlasnika i da rade na volonterskoj osnovi, a uz to obavezujete i tražite nekim zakonskim rješenjima da se ogromne novčane kazne daju upravnicima i predsjednicima etažnih vlasnika zbog toga što ne obavljaju svoju funkciju onako kako bi trebalo. Zakon o svojinsko-pravnim odnosima definiše pojam upravljanja zgradom, obezbjeđenje finansijskih sredstava za održavanje zgrade i obavezuje vlasnike stanova da su dužni da obrazuju organe upravljanja. Znači, kako ćete primorati stanare jedne zgrade ili jednog ulaza da formiraju Skupštinu etažnih vlasnika, ako oni to neće? Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada takođe nalaže vlasnicima stanova da moraju da formiraju skupštine etažnih vlasnika, da moraju da snose troškove redovnog održavanja hitnih radova, a dužni su i da plaćaju za mjesečno održavanje zbog hitnih popravki, nekih naknadnih popravki određena novčana sredstva. Opet vas pitam na koji način ćete primijeniti ovo zakonsko rješenje? Znači, nemoguće je, neprimjenjivo je. Ono što znam je da se na nivou lokalne samouprave Agencija za stanovanje gdje ih ima,u Podgoviri ima, to znam, Agencija za stanovanje se zaista potrudila na sve moguće načine edukujući stanare da se formiraju skupštine etažnih vlasnika, i to je praktično bio nemoguć posao, tako da ono što znam je da u Podgorici od postojećeg stambenog fonda i postojećih stanova i ulaza, formirano je svega 956 skupština etažnih vlasnika. Ja vas molim da mi date podatak statistički, to računam da morate da imate, koliko je formiranih skupština etažnih vlasnika na nivou Crne Gore ili makar procenat, ako ne znate broj. Ono što kažete da sada izmjenama se ne utvrđuje i neka nova prava i obaveze građana, već se preciziraju pojedine odredbe zakona koji su pokazali nedostatke u primjeni, ja vas pitam koji to član pokazuje nedostatak u primjeni.Po meni su svi. Znači, nijedan član zakona koji je u proceduri i koji se sprovodi od 2010.godine nije dao rezultate.Ono što je novina ovog zakona, kako ste rekli, je da je podijeljena nadležnost u dijelu inspekcijskog nadzora na organe Uprave za inspekcijske poslove, odnosno inspektore za stanovanje i Komunalnu inspekciju, ja vas pitam zašto dijelite nadležnost? Zar, nije bilo bolje da se nadležnost iz oblasti stanovanja nalazi na lokalnoj samoupravi, da to radi Komunalna inspekcija? Mi dobro znamo da imamo samo tri inspektora za stanovanje za cijelu Crnu Goru.Koja je njihova nadležnost? Ako oni nijesu u situaciji nijesu u mogućnosti da uđu u neki stan bez pristanka stanara, na koji način će se regulisati bilo kakav problem iz oblasti stanovanja? Takođe, sam samo htjela da pitam još, kad već uvodite ovako drakonske kazne, kako ćete kazniti nekoga zbog loše napravljene zgrade, kako ćete kazniti nekoga zbog loše urađene instalacije i zbog lošeg krova, jer će stanari morati zbog nečijeg nemara i nečijeg lošeg rada da zastakljaljuju zgrade, a vi propisujete drakonske kazne? Ako neko strada ko će biti kažnjen, na kraju? I ono što sam htjela da predožim o čemu možda treba da razmišljate je da u stambenim zgradama gdje postoje zajedničke prostorije, sutereni, podrumi, stepeništa i podesti gdje se može napraviti neki stambeni ili poslovni prostor zašto se ne razmišlja u tom pravcu da taj dio pređe u nadležnost lokalne samouprave, ako stanari već neće da odvajaju sredstva i održavaju te prostorije, pa da to radi lokalna samouprava i od sredstava koja bi dobila izdavanjem tih prostora obezbijede se sredstva da se održava cijela zgrada ili ulaz? Donosite zakone, donosite izmjene i dopune zakona, a postuno ste svjesni da je nemoguće ovo primijeniti. Znači, nemoguće je zbog toga što nema volje građana da se organizuju zbog toga što građani Crne Gore nemaju para da plaćaju održavanje zgrada i zbog toga što uvodite imperativne norme, a znate dobro da su Cnogorci protiv imperativnih normi. Hvala lijepa.
  • Hvala i Vama, koleginice Popović. Sada ima riječ kolega Čavor, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi ministre, saradnici, koleginice i kolege poslanici, Pred nama je danas jedno rješavanje jednog značajnog životnog pitanja, pitanja stanovanja pojedinca i njegove porodice. Zbog toga i sam ovaj zakon dobija na posebnom značaju. Do sada je utvrđeno, dakle s pravnog aspekta,da je etažna svojina rješavana kroz dva osnovna pitanja Zakon o pravnoj svojini i Zakona o stanovanju i održavanju stambenih objekata. Zakon koji je donesen u 2011.godini je bio u primjeni i nijesam pristalica, odmah da kažem, onih zagovornika koji misle da nije dobro mijenjati ona zakonska rješenja u kratkom roku već to nije hendikep, za mene je hendikep ostati na istom rješenju ako praksa pokaže da u pojedinim elementima tih normi treba izvršiti određene izmjene i usaglašavanje. Navike su stečene u ranijem perijodu,to smo ovdje konstatovali svi, da o ovim prostorima treba da brine neko drugi, zbog toga i prelaz od tog vlasništva u ovo privatno vlasništvo stvara određeno nepovjerenje i određeno nerazumijevanje prema onim obavezama koje moramo da činimo kao stanari. Ako se tome doda i ekonomskosocijalna situacija, onda su sve to elementi koji pokazuju da se ne vodi dovoljno briga i da nam se često stambeni fond i urušava. Ako pogledamo podatke MONSTATA iz popisa 2003.godine da je u Crnoj Gori bilo 253.000 stanova, u 2011. 316.000 stanova, dakle za 25% više ili 62.000, ako pogledamo i statistiku u kojoj na 1000 stanovnika u Crnoj Gori ima 350 stanova, a na nivou Evrope 450 govori dovoljno o nekim podacima, ali, ipak, u neravnomjernoj raspodjeli stanova kod nas, jer postoji i 26.000 domaćinstava koji nemaju riješeno stambeno pitanje od kojih od 14.600 je u postanarskom statusu. Ako tome dodamo i podatak da, kao što je ovdje već rečeno, 30% ovog stambenog fonda da je urađeno prije 30 godina, dakle govori se o 70% stambenog fonda koji je urađen u mnogo ranijim periodima može se vidjeti u kakvom je on sadašnjem stanju, tako da traži mnogo veća i ulaganja za isto održavanje, ako dodamo i same navike koje su stvorene, eto bojazi svih nas ovdje kako će ići implementacija ovoga zakona. A da bi implementacija išla u tom dijelu, moramo biti svjesni svi, počev od stanara, inspekcije, lokalne zajednice i države da ovaj zakon postane i primjenjiv, jer cilj jeste očuvanje i unapređenje stambenog fonda u potpunosti važno za svakog od nas. I zbog toga jeste i ova dobra izmjena u zakonu koja ide u pravcu nadzora, jer nadzor očito pored ovih nekih edukativnih stvari, veoma važna stvar za sprovođenje ovoga zakona. Dosadašno rješenje se pokazalo nije bilo dobro, odnosno da se inspekcijski nadzor morao opredijeliti između državnog, odnosno inspektora za stanovanje i inspektora lokalne samouprave, odnosno komunalnoj inspekciji.U ovom smislu i vidim ulogu inspekcijskih organa s jedne strane za preventivno djelovanje, upoznavanje sa svim onim što su obaveze stanara, a s druge strane, ukoliko te preventivne mjere ne ulože ploda, da se ide i ima ovlašćenja u sprovođenju upravnih mjera i radnja za koje su i ovlašćeni. Ovim stvaraju sigurno i dobar uticaj u oblasti privrednih subjekata koji se bave ovim aktivnostima, da kažem i indirektno i zapošljavanje u toj oblasti. Ono što predložena mjera koja je, takođe jedina novina, pokazala se u praksi da u periodu od izgradnje određene zgrade brigu o toj zgradi do konačnog useljenja nije bila obaveza investitora da se vodi računa o njoj, tako da se moglo prepuštati slučaju da li to želi ili ne želi investitor. Ovim zakonom je utvrđeno da od prodaje prvog stana ostaje obaveza investitora da u narednoj godinu dana prvenstveno održava ovu zgradu sa jednog nivoa ili tu stambenu jedinicu i zajednički prostor, a sa druge strane i da postakne oraganizaciju organa uprave u toj zgradi. Znači, taj dio je važan za koje je dat invetitoru.To jeste prilika da se prilikom sklapanja i kupoprodajnih ugovora upoznaju stanari sa svojim obavezama, obavi se kako vrsta edukacije i da se definitivno kaže da u situaciji kakva jeste da svaki stanar mora da brine o svome stanu u zajedničkom interesu, kako je to ovdje i naznačeno. Da ne bih dužio više,predlažem da donesemo i prihvatimo ovaj zakon, ali slažući se sa svima vama da je problem impelementacije značajan problem, da svi subjekti u rješavanju ovoga problema, od stanara, inspekcije, lokalnih organa i države moraju učiniti sve da zakon u potpunosti zaživi. Imao sam informaciju, mislim da je korisna, ako je tačna, volio bih provjeriti, da u pripremi i ovoga zakonskog rješenja učestvovali su i predstavnici zajednica opština, tako da i to je jedno korisno,ako je bilo korisno, uvažavanje predloga predstavnika zajednica, opštinskih, a ujedno i povratna informacija kako da implementiraju zakon u svojim lokalnim sredinama. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Čavor. Ja znam da mi moramo rješavati ovo i da je ovo zajednički problem i volio bih da ima konsenzus, kao što je bio i konsenzus prije 10-20 godina kada smo pojedini kupovali te stanove u bescjenje. E, moramo da znamo da moramo investirati i u lift i ono što nam vrata ne zatvara nego ona donja vrata što nas zatvaraju. Moramo naći neka rješenja i sigurno da ono što smo bili zapustili 20 godina moraćemo prvih godina više da odvajamo, ali kada to dovedemo u neki normaljni nivo, tada će biti ono što je 60 - 70 eura na godišnjem nivou za tekuće održavanje kada je zgrada ok. To su te vrijednosti. Izvinjavam se što možda malo višem dajem sebe za pravo,zato što mislim da je to malo korisno. Izvolite, koleginice Jasavić, a neka se pripremi koleginica Šćepanović.
  • Poštovani gospodine Raduloviću, poštovane kolege, poštovani predsjednici Vlade, poštovani građani, Iz obrazloženja je jasno da su predstavnici opština zajednica prisustvovali vašem radu, ali građani nijesu. Ovaj zakon nije bio na javnoj raspravi. Zašto nije sprovedena javna rasprava, to je otvoreno pitanje. Iz obrazloženja smo vaših vidjeli da nije bilo potrebe,jer se ne mijanjaju bitnije prava i obaveza građana. Ja mislim ta argumentacija ne stoji, iz razloga što se utvrđuju nove obaveze, a i predviđaju se veoma visoke kazne za nepoštovanje i novih obaveza. Ovo tvrdim iz razloga što u ranijem zakonu nije bilo predviđeno da etažni vlasnici, odnosno korisnici poslovnih, posebnih i zajedničkih djelova stambene zgrade dužni su da se pridržavaju kućnog reda, jer da je bilo, sasvim sigurno, da te kaznene odredbe koje sada predviđate po ovom zakonu bi bile poznate i vlasnicima objekata koji su omogućavali kršenje, prije svega propisa o radu opštinskih i o boravku u ugostiteljskim objektima, jer mislim da je trebalo pitati građanina, odnosno građane, konkretno građanina lokala "Bahus", da li je bio spreman da plaća naknadu ovako visoku zato što je omogućio premijeru da sa svojim društvom do kasno u noć preko četiti poponoći se provodi i to zgradi stambenoj u kojoj dvije zgrade nijesu mogle da spavaju od te buke, a policija komunalna ni pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova nijesu smjeli po pozivu da dođu da upozore premijera da se zakoni ove zemlje moraju poštovati. Druga stvar je što je ovaj zakon pred nama morao ići na javnu raspravu, to što se na jedan neprimjeren način reguliše pitanje vezano u članu 10, na jedan neobičan način,vi ovdje predviđate da se postupak i način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija rješavaju na način što će to preći u ruke sudskih savjeta Ustavnog suda, i to sve nije loše, ali to mora da prođe provjeru građana. Zato što građani sve češće govore, ali vi ste daleko od građana pa možda i ne čujete, da je to vrlo loš način, da se potkupljuju moguće sudije,jer mi tražimo da se poveća visina plata sudijama i da oni po tržišnim cijemana mogu da kupuju stanove, a ne da dobiju stan pa da ona napuste pravosuđe, jer vi znate da je '92.godine, kao i ostalih godina, kada je Vlada dodjeljivala stanove bio veliki odliv kadrova, dobiju stan i odu i budu u nekim drugim profesijama. Mislim da to ne smijemo da radimo ako želimo nezavisno pravosuđe.Ovo su recidivi komunizma i zato imao zavisno pravosuđe, jer vi ste do sada davali po zaslugama stanove, ti su postupci bili netransparentni. Najbolje potvrđuje činjenica da je gradonačelnik davao stanove Opštine Podgorica, davao stanove sudijama i dan danas crnogorska javnost ne zna koje su sudije dobijale te stanove. Ono što mi želimo, želimo jasne procedure, transparentne procedure za dobijanje stanova i želimo da na tržišnim osnovama crnogorske sudije kupuju stanove od vrlo visokih plata koje moramo obezbijediti ako želimo da crnogorsko pravosuđe bude nezavisno. Ukoliko želite i dalje da imate svoje pulene, svoje sudije koji će donositi odluke da odgovaraju fizičkoj vlasti, vi onda usvojite ovaj zakon ovako kako ste ga predvidjeli, a mi smatramo da je ovo suprotno interesima građana, suprotno ostvarivanju osnovnih prava i sloboda, jer sudije moraju biti nezavisne i ekonomski nezavisne i daleko od izvršne vlasti, a vi ih na ovaj način držite upravo u rukama izvršene vlasti. Želim samo na kraju da kažem da su i kolege iz DPS-a, kolega konkretno koji je imao uvodno izlaganje, da su koleginice iz SDP-a,kao i koleginice iz SNP-a, ukazali na to da ste ovim zakonom vi zadrli u džep siromašnih građana Crne Gore, a ako nekom zadirete u džep i uzimate te pare koji imaju ili nemaju, onda ih morate pitati, morate na javnoj raspravi pitati kako to da regulišete. Vi ste to izbjegli i zato ćemo biti uzdržani, jer mi ćemo tražiti da ovaj zakon ide na javnu raspravu, da se građani izjasne da znaju šta ih čeka, pa tek onda glasati za zakon. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Jasavić. Izvolite, imate pravo, ministre. Za komentar se javio ministar Gvozdenović. Izvolite.
  • Ja razumijem ponekad da određene stvari zbog nekih političkih razloga treba da dobiju određenu diskusiju, ali ja sam siguran, kao iskusan čovjek da u kontinuitetu taj dio posla, ako budete samo iz tog razloga nijesu utemeljeni određenim rješenjima neće vam dati prave rezultate. Pričate o rješenjima koja su vezana za naknadu za plaćanje obaveza koje stanari trebaju da plaćaju. Da li je bila javna rasprava ili ne, siguran sam da vi to znate, ali nećete javno da kažete, to je bilo i u prošlom zakonu i to nije promijenjeno. Znači, vrlo precizno. Bilo u prošlom zakonu i nije promijenjeno. Znači, iz tog razloga ovaj zakon je bio u pravcu samo određenih dopuna, koje nijesu uticale na te stvari. Sugerišem da ipak budemo korektni prema građanima. Druga stvar. Nejasna mi je čitava vaša priča oko dijela koji je vezan za pravosudne organe. Da li mislite da ovo rješenje je više usmjereno u pravcu samostalnosti pravosudnih organa i da sami odlučuju o tome ili tražite da to radi Vladina komisija? Mi smo iz tog razloga shvatili bili sugestiju iz ovog doma da se ide u pravcu na taj način da se razdvaja pravosudna i izvršna vlast i da su oni u mogućnosti da realizuju određene stvari, onako kako, oni smatraju, u okviru raspoloživih sredstava, da najbolje mogu da urede. To je bilo nešto što je bio dio vaših diskusija kada se govorilo o tužilačkom savjetu, o sudskom savjetu i o određenim stvarima. Sljedeća stvar, ili ne želite ili ne znate, više pretpostavljam da znate. Nemojte da kažete da nemamo komunikaciju sa građanima. Imam intezivnu komunikaciju sa građanima, ja to vama ne kažem i vodite računa da zbilja pričamo na jedan korektan način. To su ozbilje riječi koje kažete, neko ima ili neko nema. Imamo stalnu komunikaciju sa građanima, stalno imamo određene javne rasprave. Raspravljamo o određenim stvarima, primamo određene građane, neke stvari možemo bolje, a neke gore i zbog toga mijenjamo zakone, zbog toga što smatramo da implementacija određenih rješenja može i mora da bude bolja. Ako budemo jasni oko svih ovih stvari, ovdje se radi o privatnoj imovini, o stanovima koji su u okviru jedne zgrade i prihvatili smo ta rješenja da to budu stambene jedinice u privatnom vlasništvu, i to otkupili ta rješenja i moramo da se bavimo sa njima. Zašto ovo nije moguće da se realizuje? Nije moguće ako odavde jedinstveno ne kažemo da to treba da se realizuje. Da svi moraju da učestvuju u tome, da moraju da daju doprinos da naši ulazi i naše zgrade, kvalitet naših ulaza bude sigurniji i kvalitetniji zbog naše djece i svih koji žive tu. To je poruka ovog zakona. To je zbilja poruka ovog zakona. Nismo dobili amandmane vaše da nam kažete - ovo može bolje da se uradi. Da ste imali bolja rješenja, siguran sam da bi predložili. Ni mi nismo zadovoljni određenim stvarima i zbog toga ćemo promijeniti opet ako treba. Ali, dajte da svako zauzme neku poziciju, da se budu predsjednici skupštine starali, da damo doprinos ovom rješenju, nemojte od svega da pravimo politiku. Ovo su važna pitanja. Tačno je da je ispod 30%, nekih 27% samo je formirano određenih skupština stanara. Dajte odavde poruku da kažemo - uvaženi građani, zbog toga što je to u vašem interesu formirajte skuštine stanara, jer na taj način, kad formirate skupštine stanara, bićete u mogućnosti da naši ulazi budu sigurniji, da naši ulazi budu čistiji. Na taj način realizujemo sva pitanja koja su vezana za kvalitet života naših građana. Dajte da damo zbilja doprinos, ovo su važna pitanja, ova važna pitanja ne mogu da se realizuju ako svi nemamo jasne poruke. Nema ni ministarstva, ni ekipe od 10 - 15 ljudi, niti 5 ili 55 inspektora koji mogu da riješe ovo pitanje. Ovo možemo svi da pomognemo. Ja smatram da to treba da radi Vlada, ali sam siguran da i odavde treba da bude jasna poruka. Pa evo, sugerišem da raspravljamo u tom pravcu.Zbilja želim jednu konstruktivnu raspravu, želim raspravu koja će uvažavati sva naša mišljenja. Dajte određene amandmane. Spremni smo svaki amandman koji smatrate da će da poboljša ovu implementaciju rješenja da ugradimo. Tražili ste i rekli ste - nema kaznenih odredbi. To je bilo prošli put, pa smo ugradili te kaznene odredbe. Niko ne komentariše određeno rješenje gdje smo tražili od investitora, smatramo da je jako važna stvar, da godinu dana poslije dobijanja upotrebne dozvole, moraju da održavaju ovu zgradu. Zašto je ovo važno pitanje? Nije važno, taj rok od godinu dana, nego je važno da dok ne dobiju upotrebnu dozvolu, jer se dešava u našem društvu dok se ne dobije upotrebna dozvola, takođe se koriste ti prostori. Morate čitavo vrijeme da to koriste. To su novine ovog zakona.. Hvala lijepo.
  • Hvala. Evo da se dogovorimo, do sjutra možemo da podnosimo amandmane u vezi ovoga predloga zakona. Izvolite, pravo na odgovor, koleginica Jasavić.
  • Vi ste ovdje govorili o tome da se nisu stvari mijenjale. Mijenjale su se stvari, nisu išle na javnu raspravu. Definitivno, vi ste ovdje uveli novinu i za garažna mjesta, i znate da je to novina. Ali, to je manje važno od onog što je za građane jako važno. A za građane je najvažnije da imaju nezavisno i nepristrasno, profesionalno i efikasno pravosuđe. Da bi ono bilo tako, kako to traže građani i kako to traži i Evropska komisija, moramo imati potpunu nezavisnost pravosuđa od izvršne vlasti sa stanovišta finansiranja. Vaš predlog da se o stanovima odlučuje u krugovima pravosuđa za nas je prihvatljiviji od onog koji je ranije bio, o kome sam ja govorila da je bio krajnje nezavidan, ali ni ovaj nije dovoljno dobar. Zbog toga vam poručujem da vam građani traže nezavisno, efikasno i profesionalno pravosuđe, gdje će se plata sudijama koji neće biti bliski vama, već građanima i štiti prava građana, povećati plate da oni mogu na tržišnim osnovama da kupuju stanove i da ne budu u rukama ni predsjednice Vrhovnog suda ili predsjednika Vrhovnog suda, ni predsjednika Ustavnog suda ni predsjednika Tužilačkog savjeta. Želimo nezavisno pravosuđe. Ono će biti nezavisno onog momenta kada pospješimo i povećamo plate sudijama na način da one budu kao u evropskom okruženju, od čega će ti čestiti i časni ljudi koji će raditi i koji djelimično i rade u crnogorskom pravosuđu moći pošteno da žive i pošteno da kupe stanove od svog zarađeog novca, a ne da im Vlada daje pa ih kao zadužuje i da onda od njih traži kako da se odlučuje. Ne zaboravite da samo u slučaju Telekoma, svi su građani Crne Gore izgubili sudske sporove protiv Telekoma. Zašto, zbog čega? Hvala.