• Otvaram treću sjednicu drugog redovnog zasijedanja u 2013.godini Skupštine Crne Gore 25.saziva, koju je predsjednik Skupštine sazvao u skraćenom roku saglasno Poslovniku Skupštine i dogovoru na Kolegijumu predsjednika Skupštine. Prije utvrđivanja dnevnog reda, treba da usvojimo zapisnike sa prve i druge sjednice drugog redovnog zasijedanja. Da li neko od poslanika ima primjedbi na ove zapisnike? Nema. Saglasno Poslovniku Skupštine, konstatujem da su usvojeni zapisnici sa prve i druge sjednice drugog redovnog zasijedanja. Prelazimo na utvrđivanje dnevnog reda. Predlog dnevnog reda imate u sazivu. Na Kolegijumu predsjednika Skupštine dogovorili smo se da se iz dnevnog reda izostavi Predlog odluke o donošenju Prostornog plana posebne namjene-Nacionalni park "Lovćen", pa se shodno uobičajenoj praksi ovaj predlog odluke izostavlja iz predloženog dnevnog reda. Kao predlagač dnevnog reda, a saglasno dogovoru Kolegijuma predsjednika Skupštine, dnevni red, pored označenog u sazivu, predsjednik Skupštine dopunio je sa nekoliko akata, i to: - Predlog zakona o izmjeni Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore i - Predlog zakona o izmjeni Zakona o Sudskom savjetu, koji su podnijeli poslanici Srđan Milić, Borislav Banović, Mladen Bojanić i Ljerka Dragičević. -Predlog Rezolucije o načinu, kvalitetu i dinamici procesa integracija Crne Gore u Evropsku uniju, koji su podnijeli poslanici Branko Radulović, Miodrag Vuković, Aleksandar Damjanović i Damir Šehović. -Predlog zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, koji su podnijeli poslanici Demokratskog fronta. -Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o administrativnim taksama, koji su podnijeli poslanici Srđan Milić, Neven Gošović, Snežana Jonica i Velizar Kaluđerović. Osim ovog,poštovani poslanici, naše kolege Predrag Sekulić i Miodrag Vuković predložili su da se na dnevni red stav i Predlog zakona o organskoj proizvodnji. Takođe, kolega Neven Gošović, predložio je da se na dnevni red stavi Predlog zakona o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. O ova dva predloga izjasnićemo se. Kolegi Daniloviću dajem riječ, jer je tražio, u ime Poslaničkog kluba Demokratskog fronta, tri minuta da obrazloži stav današnje sjednice i oko aktuelne situacije. Izvolite, kolega Daniloviću.
  • Uvaženi građani, gospodine potpredsjedniče, koleginice i kolege, dopustite mi da u najkraćem saopštim stav Poslaničkog kluba DF-a povodom ove sjednice, odnosno ovog zasijedanja. Dakle, mi smo prinuđeni nažalost da nastavimo svoj selektivni pristup sjednicama plenuma. Obavještavamo javnost da ćemo nastaviti intenzivno da radimo, kao što smo obećali i negdje rano ljetos ovdje u ovom Parlamentu, u radnim tijelima Parlamenta. Zamolili smo potpredsjednika Parlamenta koji je izabran sa liste Demokratskog fronta gospodina Branka Radulovića, da i on uzme učešće u radu ovoga plenuma jer nije izabran samo našom voljom nego i voljom parlamentarne većine, prije svega podrškom parlamentarne opozicije koja ovdje ipak radi i na plenumu, a mi ne želimo da našu volju namećemo nego da se dogovaramo. Suština je da smo mi vrlo nezadovoljni onim što parlamentarna većina podrazumijeva pod završenom pričom oko afere "Snimak". Za nas važi apsolutno rečenica koja stoji u izvještaju Evropske komisije. To mora dobiti politički i pravosudni epilog. DF definitivno neće pristati da se apsolutno uključi i samim tim da se riješi politička kriza, parlamentarna kriza u Crnoj Gori sve dok afera "Snimak" ne dobije politički epilog. To je naš zadatak i dok državni tužilac koji se vrlo često ljuti pa i na ovu Skupštinu, kao da je on birao nas, ne riješi da na pravi i adekvatan način krene u proces rasvetljavanja afere "Snimak". Nećemo prisustvovati ni Premijerskom satu, jer bismo time dali legitimitet čovjeku koji kaže da je sve izmišljeno, dakle premijeru, a vašem predsjedniku partije. DF mu šalje jasnu poruku da on ne može da izrugava realnost. Prosto ako želi dobro Crnoj Gori, mora shvatiti da je i Brisel kazao da ovdje trebaju epilozi za ove dvije stvari. Nadamo se da će Radna grupa za uspostavljanje povjerenja naći snage da makar dijelom otkoči, odnosno dijelom riješi nagomilanu političku krizu i parlamentarnu u Crnoj Gori i omogući da potom, uz rješenje afere "Snimak", na način na koji to očekuje i Evropska komisija, odnosno Brisel, dođemo do situacije u kojoj ćemo 2014.godinu proglasiti godinom stabilizacije političkih prilika, a ne obrnuto. Budite sigurni da DF nema potrebu da dokazuje svoju političku snagu. Mi smo je dokazali na izborima u međuvremenu i samo nećemo pristati na to da dan proglasimo za noć, zbog toga što ima neko većinu trenutnu, a mi smo trenutna parlamentarna manjina. Dakle, poziv svim političkim strukturama Parlamenta, svim političkim partijama koje dominantno utiču i kreiraju politički život u Crnoj Gori, prije svega, DPS-u i SDP-u da odgovorimo na ono što je zahtjev ne sada samo opozicije, i ne samo DF-a, nego zahtjev Evropske komisije, da afera "Snimak", dobije ovdje, za nas je bitno, politički epilog, a da i državni tužilac radi svoj posao. Uz ovo izvinjenje, što sam prekoračio, smatrao sam da je vama stalo do ovog našeg stava, vrlo pažljivo ćemo analizirati svaki potez vlasti, spremni da krizu rješavamo, da je ne produbljujemo, ali nespremni da zažmurimo pred činjenicama koje su dovele do toga da imamo nelegitiman izborni proces iza nas. Sve ovo što radimo je samo iz jednog razloga, da više nikada u budućnosti ne bude spornih izbora, ako možete nesporno da nas pobijedite, neka vam je sa srećom. Ako nas, sporno pobjeđujete, onda je to i vaš poraz i naš poraz i poraz cijele Crne Gore na koji mi ne pristajemo. Dakle, učestvovaćemo samo povodom dvije tačke dnevnog reda, zbog selektivnog pristupa, učestvovaćemo, vjerovatno, i povodom treće koje su predložili kolege iz SNP-a. Naravno, to je naš odnos prema opozicionim predlozima, i to će se dogoditi, koliko imamo jutros na Kolegijumu uvjeravanje, na kraju ovog zasijedanja. Tu je i gospodin Radulović, koji će nas o tome blagovremeno obavijestiti, a i vas. Vjerujem da je to i dalje dobar znak iz DF-a, da očekujemo da sve ovo na kraju završi pozitivno, da ne bude da smo sumnjivi i sumnjičavi unaprijed, ali vas molimo da najozbiljnije shvatite ovo naše upozorenje, jer mi predstavljamo, na osnovu izbora od 14. oktobra prošle godine 24% punoljetnjih građana. Odnos prema ovom našem stavu je odnos prema tim građanima, a siguran sam da će u ključnom trenutku znati da cijeni ovakav naš pristup i ostatak opozicije, a mi potpuno podržavamo način na koji se oni bore za svoja prava, vjerujući da ćemo u jednom trenutku naći zajednički sadržalac da potpuno zajednički do kraja odvedemo ovu bitku za povratak dostojanstva i povratak povjerenja u izbore u Crnoj Gori. Hvala najljepša.
  • Dobili smo obavještenje od šefa kluba, kako će se Klub Demokratskog fronta ponašati tokom ove sjednice i to smo primili kao informaciju, kao što je kolega Danilović rekao, primili k znanju i sada se vraćamo utvrđivanju dnevnog reda. Rekao sam da su kolege poslanici Predrag Sekulić i Miodrag Vuković predložili da na dnevni red današnje sjednice stavimo Predlog zakona o organskoj proizvodnji. Da li neko od poslanika želi da obrazloži predlog? Kolega Sekulić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvažene kolege, samo da podsjetim da je Odbor za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje kao matični odbor razmatrao Predlog zakona o organskoj proizvodnji, preporučio Skupštini, da on bude usvojen. Takođe, podsjećam da je Zakonodavni odbor razmatrao i dao pozitivno mišljenje i cijenim da nema ni jedan razlog da ovo ne bude dio našeg dnevnog reda, odnosno da se na ovom zasijedanju ne izjasnimo o ovom veoma važnom zakonu. Hvala.
  • Hvala Vama. Dakle, čuli smo predlog. Predlažem da istovremeno i čujemo obrazloženje predloga koji je učinio kolega Gošović, a onda ćemo pristupiti glasanju. Izvolite, kolega Gošoviću.
  • Koleginice i kolege predstavnici Vlade, poštovani građani, Od 18. jula 2013.godine u skupštinskoj proceduri je Predlog zakona o izmjeni Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju Crne Gore, podnesen od strane poslanika SNP-a. Cilj donošenja predloženog zakona jeste stvaranje normativnih pretpostavki da u 2013.godini ipak dođe do odmrzavanja penzija i njihovog usklađivanja u skladu sa zakonom. Na jednoj od prethodnih sjednica Predlog ovog zakona nije uvršćen u dnevni red niti je prihvaćen naš amandman sa istom sadržinom, kada je ova Skupština razmatrala Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskom osiguranju kojim su stvoreni povoljniji uslovi za odlazak u penziju zaposlenih u aluminijskoj industriji. Naše ponovno podnošenje predloga za dopunu dnevnog reda Predlogom zakona o izmjeni Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju motivisano je sljedećim po nama opravdanim razlozima. Kao što je poznato, Skupština Crne Gore, krajem mjeseca decembra 2012.godine, donijela je Zakon o dopuni zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju kojim je propisano da se u 2013.godini, penzije i ostale naknade iz penzijsko-invalidskog osiguranja neće usklađivati sa odgovarajućim procentom rasta prosjeka zarada i potrošačkih cijena. Primjenom tog zakona, počev od 1.januara 2013.godine, penzije za blizu 108.000 penzionera u Crnoj Gori i za oko 8.000 korisnika ostalih naknada, nijesu povećavane. Po tom osnovu penzioneri su uskraćeni za povećanje penzija od oko 3,3% na mjesečnom nivou, a Vlada bi na štetu penzionera na godišnjem nivou ostvarila uštedu od oko 12 miliona eura. Penzije su zamrznute sa obrazloženjem da bi finansiranje navedenih prava u višim usklađenim iznosima, mogli da dovedu u pitanje likvidnost budžeta. Članom 58 Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju propisano je da se vrijednost penzije za jedan lični bod usklađuje na osnovu statističkih podataka sa kretanjem potrošačkih cijena i prosječnih zarada zaposlenih na teritoriji Crne Gore u prethodnoj godini u odnosu na godinu koja joj prethodi u procentu koji predstavlja zbir 75% rasta, odnosno pada potrošačkih cijena i 25% rasta odnosno pada zarada. Prema zvanično objavljenim podacima Zavoda za statistiku, prosječna neto zarada u mjesecu septembru 2013. godine u Crnoj Gori u odnosu na prosječnu neto zaradu u 2012. godini bilježi pad za 2,5%. U odnosu na 2012. godinu nije za očekivati značajniju stopu rasta indeksa potrošačkih cijena u Crnoj Gori kao drugog kriterijuma na osnovu kojeg se vrši usklađivanje penzija u Crnoj Gori. Samim tim, više nego realno je za očekivati da primjena o kriterijumima iz člana 58 Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, procenata povećanja penzija u Crnoj Gori početkom 2014. godine, ukoliko ga uopšte i bude, neće biti iole značajan, i što je za penzionere posebno negativno,ukoliko Predlog ovog zakona ne bi bio uvršćen u dnevni red i prihvaćen, penzije bi na kraju 2013. godine ostale na nivou penzija od 1. januara 2013. godine. Samim tim ne bi došlo do povećanja osnovice za usklađivanje penzija, uslijedila bi i primjena negativnih efekata pada prosječnih zarada u Crnoj Gori, kao kriterijuma za usklađivanje penzija. Za sprovođenje ovog zakona za period od dva mjeseca u 2013. godini, potrebno bi bilo obezbijediti sredstva od blizu dva miliona eura. Obezbjeđivanje tog iznosa sredstava jasno je da ne može dovesti u pitanje likvidnost budžeta, a riječ je o sredstvima koja su predviđena Zakonom o budžetu za 2013. godinu, za potrošačku jedinicu Fonda penzijsko invalidskog osiguranja. Očekivati je valjda da će i do kraja godine doći do povećanja naplate milionskih dugovanja doprinosa iz penzijsko invalidskog osiguranja. Zbog istog ne postoji zaista niti jedan opravdani razlog da penzije u Crnoj Gori ostanu zamrznute i poslednja dva mjeseca 2013. godine, što bi imalo ove dvostruke negativne posledice na standard penzionera u Crnoj Gori, jer sa jedne strane ne bi došlo do povećanja, usklađivanja penzija u skladu sa zakonom u odnosu na 2012. godinu, a ostala bi ona ista osnovica od 1. januara 2013. godine na koju bi se primjenjivali ovi negativni efekti koji se realno očekuju kada su u pitanju kriterijumi za usklađivanje penzija. Zbog istog očekujemo da će Parlament uvažiti naš predlog da uvrstimo u dnevni red Predlog ovog zakona, i da dođemo u raspravi po tom Predlogu zakona do najboljeg mogućeg rješenja za one kojima je ipak najteže u Crnoj Gori. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala Vama. Poštovane kolege, sada su se stekli uslovi da se izjasnimo o dvije tačke koje su predložene kao dopuna dnevnog reda koji smo dobili u Sazivu. Prvo, molim da se izjasnimo o predlogu, a da u dnevni red uđe Predlog zakona o organskoj proizvodnji. Molim vas, ko je za, protiv, uzdržan? Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 52 poslanika, 47 za, protiv nije bilo, uzdržanih je bilo pet, pa konstatujem da je Predlog prihvaćen, da Predlog zakona o organskoj proizvodnji uđe u današnji dnevni red. Imamo drugi Predlog koji je sada obrazložio kolega Gošović, da u dnevni red uđe i Predlog zakona o izmjeni Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju, Molim vas da se izjasnite. Zaključujem glasanje. Ukupno je glasao 51 poslanik, 18 je bilo za, četiri protiv, uzdržanih 29, pa konstatujem da Predlog nije prihvaćen. Poštovane kolege, pozivam vas da se izjasnimo o Predlogu dnevnog reda u cjelini. Stavljam na glasanje Predlog dnevnog reda u cjelini. Izvolite. Zaključujem glasanje. Ukupno je glasalo 52 poslanika, 43 za, protiv nije bilo, uzdržanih je bilo devet, pa objavljujem da je za sjednicu utvrđen sljedeći dnevni red: 1. Predlog zakona o komunalnoj policiji, 2. Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, 3. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini, 4. Predlog zakona o izmjeni Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore, 5. Predlog zakona o izmjeni Zakona o Sudskom savjetu, 6. Predlog zakona o organskoj proizvodnji. Sljedeća tačka dnevnog reda- Izvještaj o stanju energetskog sektora Crne Gore u 2012. Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori za 2012. godinu i Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2012. godini, Izvještaj o radu Državne komisije za kontrolu postupka javnih nabavki za 2012. godinu, Izvještaj o radu Savjeta za finansijsku stabilnost u 2012. godini, Izvještaj o radu Fonda za zaštitu depozita za 2012. godinu, Izvještaj o radu Investiciono-razvojnog fonda AD za 2012. godinu sa Izvještajem nezavisnog revizora o reviziji finansijskih iskaza za 2012. godinu, Predlog rezolucije o načinu, kvalitetetu i dinamici procesa integracija Crne Gore u Evropsku uniju, Predlog zakona o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metaluškom sektoru, Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o administrativnim taksama, Izbor i imenovanje. Naravno, ovaj dnevni red koji smo sada usvojili, a posebno redosled, nešto je korigovan u odnosu na onaj koji smo usvojili na Kolegijumu i biće distribuiran za nekih 10 do 15 minuta. Prelazimo na dnevni red koji smo upravo utvrdili. Prva tačka dnevnog reda je Predlog zakona o komunalnoj policiji. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Raško Konjević ministar Unutrašnjih poslova i Jadranka Vojinović vršilac dužnosti državne sekretarke. Kolega Konjević je, kao što znate, na službenom putu u Briselu, tako da predlažem da ovu tačku dnevnog reda razmatramo u prisustvu koleginice Jadranke Vojinović vršioca dužnosti državne sekretarke, i Veselina Vukčevića, generalnog direktora za Državnu upravu. Izvjestioci Odbora su Radovan Obradović u ime Zakonodavnog odbora i Zoran Vukčević u ime Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade, želi li da da dopunsko obrazloženje? Želi. Riječ ima koleginica Vojinović, izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, poštovani poslanici, Strategijom reforme Javne uprave u Crnoj Gori za period 2011-2016 godina, predviđeno je donošenje Zakona o komunalnoj policiji kojim bi se po prvi put poslovi ovlašćenja, organizacija i druga pitanja Komunalne policije regulisala posebnim zakonom. Potreba za ovakvim zakonom je neposredno rezultirala iz postojećih znatnih teškoća u održavanju komunalnog reda i želje da lokalna samouprava preuzme i ralizuje sopstveni dio odgovornosti za obezbjeđivanje kvalitetnijeg života svojih stanovnika. Sadašnja pozicija Komunalne policije u sistemu lokalne samouprave nije bila u stanju da ispuni svrhu svog postojanja, i da obezbijedi da se dosledno poštuju opštinski propisi iz oblasti komunalnog reda. U najkraćem, predlaže se da ovim zakonskim tekstom urede poslovi, način osnivanja, saradnja, ovlašćenja i kontrola rada komunalne policije, kao i uslovi za obavljanje poslova komunalnih policajaca, njihovo stručno osposobljavanje i usavršavanje, zaštita i druga pitanja od značaja za rad Komunalne policije. Iz predloženih zakonskih rješenja proizilazi da je osnovna svrha Komunalne policije održavanje komunalnog reda koji će se obezbjeđivati kroz osnovni vid djelovanja komunalne policije, patrolna aktivnost. Zbog toga je postojala potreba da se ovim zakonom izvrši jasno razgraničenje poslova Komunalne policije od nadležnih inspekcija koji obuhvataju komunalni nadzor i obezbjeđivanje komunalnog reda u skladu sa zakonom u oblasti komunalnih djelatnosti i u drugim oblastima u kojima opštine vrše sopstvene poslove ili poslove državne uprave koji su joj prenešeni zakonom ili povjereni na osnovu zakona. Definisanjem poslova komunalne policije utvrđene su i njene granice postupanja i primjena datih ovlašćenja. Komunalni policajac neće više imati sadržaj ovlašćenja kao inspektori iz razloga što komunalna policija nije inspekcijski organ. Ne može preduzimati upravne mjere i radnje, već će kroz primjenu svojih ovlašćenja i definisanih poslova ovim zakonom pomoći nadležnim inspekcijskim službama da obezbijede da komunalni red bude onakav kakav je propisan. Dalje je predviđeno da komunalna policija u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti sarađuje sa komunalnom i drugom inspekcijom. U toj saradnji komunalna policija primjenjuje i svoja zakonom utvrđena ovlašćenja koja nemaju inspekcijski organi, što će doprinijeti efikasnijem kažnjavanju prekršioca komunalnog reda. U vezi sa tim značajne novine ovog zakona tiču se ovlašćenja koje komunalna policija može primjenjivati u vršenju poslova iz svoje nadležnosti. Ovlašćenja komunalnih policajaca uz procedure za kontrolu komunalne policije predstavljaju pitanja koja su dobila najdetaljnije zakonsko uređenje. Nesporno je da bez ovlašćenja kao što su upozorenje, usmeno naređenje, utvrđivanje identiteta, zadržavanje, pregledanje predmeta, oduzimanje predmeta, upotreba sredstava prinude, komunalna policija ne bi bila u stanju da ispuni svrhu svog postojanja, a to je da obezbijedi nesmetano izvršavanje poslova iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Iz odredbi Prijedloga zakona kojima se uređuju ovlašćenja komunalnih policajaca jasno se naglašavaju očekivanja da Komunalna policija u svom radu prevashodno djeluje preventivno, a što je i sam koncept zakona. Mogućnost da u vršenju poslova iz svoje nadležnosti komunalna policija upotrijebi sredstva prinude je ovlašćenje po kojim će se ova služba izdvajati od drugih organa u opštini. Upravo zbog prirode ovog ovlašćenja i zbog činjenice da ono po prvi put daje licima koja rade na poslovima održavanja komunalnog reda odredbe u vezi primjene sredstava prinude su jasne i precizno definisane. Komunalni policajac upotrijebiće sredstva prinude samo ako se zadatak ne može izvršiti na drugačiji način i to srazmjerno opasnosti koja prijeti zaštićenom dobru. Sa druge strane kako upotreba sredstava prinude može da zadire u određena ljudska prava u zakonu su jasno propisani mehanizmi kontrole primjene takvih ovlašćenja. Upravo kompletno jedno poglavlje Predloga zakona posvećeno je procedurama kontrole primjene ovlašćenja u namjeri da se spriječi ili svede na najmanju mjeru, a što će obezbijediti pouzdano utvrđivanje zakonitosti i pravilnosti upotrebe sredstava prinude, a na osnovu čega će se odlučivati o eventualnoj odgovornosti komunalnog policajca. Prema tome, opasnost da će se primjenom ovlašćenja nekontrolisano zadirati u ljudska prava i slobode je svedena na najmanju moguću mjeru tako što su određene granice postupanja komunalnog policajca u tim slučajevima. Donošenjem nekoliko podzakonskih akata iz nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova kontrola ovlašćenja Komunalne policije će se dalje razrađivati. Ne treba zanemariti ni kontrolu koja se sprovodi od strane starješine Uprave gradske skupštine, kao i za druge organizacione jedinice lokalne uprave. Radi se o sljedećim podzakonskim aktima koji su u završnoj fazi pripreme kod nadležnog ministarstva, i to: -Pravilnik o izgledu, uniformi i oznakama na uniformi i način nošenja uniforme kojim će se bliže urediti izgled uniforme i način nošenja uniforme, -Pravilnik o bližem načinu izdavanja, sadržini i obrascu u službene legitimacije kojim će se bliže urediti način izdavanja sadržine i obrazaca službene legitimacije, -Pravilnik o bližem načinu vršenja poslova i primjeni ovlašćenja kojim će se bliže urediti uslovi i principi za vršenje poslova i primjeni ovlašćenja datih u zakonu, -Pravilnik o boji, oznakama službenih vozila i posebnoj opremi kojim će se bliže urediti boja i oznaka službenih vozila, -Pravilnik o programu i načinu polaganja stručnog ispita kojim će se urediti programi, vrijeme i način stručnog osposobljavanja i način polaganja stručnog ispita, kao i -Pravilnik o bližem sadržaju i načinu vođenja evidencije kojom će se bliže urediti vođenje evidencije i upotrebe sredstava prinude. U obavljanju svojih poslova komunalna policija treba da djeluje kao dio jednog šireg sistema. Od naročitog značaja su njeni odnosi sa građanima i inspekcijskim službama. Saradnja između građana i komunalne policije i pravnih lica ima jednu važnu obostranu korist i u zajedničkom je interesu. Da bi se stvorili uslovi za implementaciju ovog zakona, a samim tim i za obezbjeđivanje komunalnog reda na propisan način predloženo je da primjena ovog zakona otpočne šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Za to vrijeme Ministarstvo unutrašnjih poslova će donijeti sve potrebne podzakonske akte, a jedinice lokalne samouprave će uskladiti organizaciju službi Komunalne policije u skladu sa ovim zakonom. Primjenom Zakona o komunalnoj policiji stvoriće se uslovi da komunalni red u praksi zaista bude onakav kakav je propisan, obezbijediće se bolji rad opštinskih organa, očuvanje njenih dobara, zaštita stanovnika i životne sredine, odnosno stvoriće se uslovi za sveobuhvatno obezbjeđivanje komunalnog reda u cjelini. To je inače razlog za postojanje službe sa ovakim ovlašćenjima, da obezbijedi vladavinu prava na lokalnom nivou. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice Vojinović. Obaveštenje samo povodom ove tačke dnevnog reda, dogovor sa Kolegijuma da rasprava povodom ove tačke traje do tri sata. Prvi učesnik u raspravi u ime kluba će govoriti u trajanju do deset minuta, a ostali u trajanju do pet minuta. Za komentar se javila koleginica Jonica. Molio bih koleginice Jonica, ako nije problem, da komentar ostavite za kasnije, jer su zaista objektivni razlozi u pitanju. Želim da dam riječ koleginici Azri Jasavić koja treba da govori ispred Kluba Pozitivne Crne Gore, zbog neodložnih i objektivnih obaveza koje taj kluba ima za nekih 15-ak minuta, tako da predlažem da prvo čujemo koleginicu Jasavić, onda ćemo ići uobičajenim redom, a naravno nećemo ostati dužni ni Vama ukoliko budete željeli komentar na uvodno izlaganje koje smo upravo čuli. Predlažem da idemo tako zaista zbog objektivnih razloga kada je poslanički klub Pozitivne Crne Gore je u pitanju. Slažete li se koleginice Jonica? Slažete. Zahvaljujem. Riječ ima koleginica Azra Jasavić. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani predstavnici Vlade, poštovani građani, Zakon o komunalnoj policiji predstavlja važan zakon za građane Crne Gore i ja sam kao neko ko je otvoreni i dokazani borac za ljudska prava, kao neko ko je imao u svojoj karijeri kao advokat vrlo uspješne slučajeve odbrane građana od policijske torture, od zatvorske torture, sa efikasnim i zatvorskim kaznama za policajce koji su zlostavljali građane, sa ostavkama izvjesnih funkcionera Demokratske partije socijalista koji su naređivali zlostavljanje zatvorenika, vrlo osjetljiva na pitanje upotrebe sile i primjene sile nad građanima Crne Gore. Između ostalog, u Parlament sam i došla kao neko ko je svjestan potpuno činjenice da ova vlast zloupotrebljava silu. Jedna odredba me motivisala da se zaista detaljno pozabavim ovim zakonom, a to je odredba, poštovani građani, kojom se ovim zakonom omogućava komunalnoj policiji da upotrijebi fizičku snagu službene palice i sredstva za vezivanje, u daljem tekstu sredstva prinude, nad vama. Postavila sam pitanje sebi kako vas zaštititi. Mi smo u prinicipu protiv toga da komunalna policija ima primjenu sile i mogućnost za tim, ali imajući u vidu činjenicu da, poštovani građani, DPS i ostali u vladajućoj koaliciji imaju većinu, mi smo se odlučili da ponudimo amandmane kojima ćemo pokušati da obuzdamo silu ove odnarođene vlasti koja se primjenjuje prema vama, jer će zapošljavati ,sasvim je sigurno, u toj komunalnoj policiji koju će moći po samom sistemu zakona kroz sistem imenovanja načelnika, predsjednik opštine da instalira kroz šefove područnih jedinica i kroz aferu snimak imaćemo u stvari pretorijansku gardu, predsjednika opštine, Komunalnu policiju koja će biti policija ove vlasti, odnosno vladajuće strukture i na taj način Vi jeste ugroženi. Mi ćemo pokušati amandmanima da poboljšamo vaš položaj na način što ćemo kontrolisati prinudu sile na najbolji mogući način. Ono što jeste indikativno da u članu 10 se predlaže zadržavanje učinioca prekršaja i drugog kažnjivog djela. Ne znam da li su predvidjeli predsjednici opština koji imaju i manire šerifa u ovim našim opštinama i zatvorene za vaše privođenje, pa pošto to zakon nije definisao gdje ćete biti zadržavani, mi predlažemo da se zadržavanje učinioca prekršaja ili drugog kažnjivog djela omogući samo ukoliko lice ne posjeduje dokumenta radi utvrđivanja identiteta i to do momenta utvrđivanja identiteta. Ono što mi želimo da obezbijedimo za vas kroz naše amandmane, jeste da u članu 11 dodamo obavezno dva stava, a to je da komunalni policajac je dužan da prije primjene ovlašćenja procijeni uz ispunjenjenost zakonskih uslova za primjenu svojih ovlašćenja i da je odgovornost za pogrešnu procjenu disciplinska, krivična i prekršajna. To je predlagač naveo u obrazloženju, ali mi želimo da to bude odredba koja će ući u zakon, jer to je nešto što pruža garanciju vama građanima da vas neće tući palicama i pendrecima kada bacite maramicu na ulicu, ako ne pripadate Demokratskoj partiji socijalista. Vezano za član 12 mi, pošto vi građani od sada možete tražiti da se i po vašim predstavkama postupa, želimo komunalni red, ali ne želimo zloupotrebu ovog zakona za partijske svrhe, želimo da se vaši pozivi integralno snimaju. Nemojte se, gospodine predsjedavajući, truditi da me poslanici DPS-a slušaju, jer oni ne znaju o čemu ja govorim. Ja govorim našim uvaženim građanima, želimo da se vaši pozivi integralno snimaju. Dalje, pokušaćemo da ograničimo upotrebu sile na način što ćemo tražiti da se šef područne jedinice kao i načelnik komunalne policije imenuje na osnovu javnog konkusa na četiri godine, a ne kako to hijerarhijski šerif opštine, odnosno gradonačelnik opštine odredi sa načelnikom komunalne policije. Želimo da vas zaštitimo od norme iz člana 41 koja predviđa vrlo neobičnu odredbu da se aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji službe komunalne policije mogu utvrditi i drugi posebni uslovi za zasnivanje radnog odnosa lica iz stava 1 ovog člana na taj način što ćemo predložiti brisanje ovog, jer postoji zakon o državnim službenicima i namještenicima, on propisuje opšte uslove za zasnivanje radnog odnosa, ovaj zakon propisuje posebne uslove za obavljanje poslova. Ovdje se traži da komunalni policajci imaju posebne psihofizičke sposobnosti i da imaju takođe neke druge posebnosti, ali njih mora propisati zakon a ne akt o unutrašnjoj organizaciji pa onda načelnik da predviđa šta i kako treba neko da ispuni za uslov za zasnivanje radnog odnosa i onda da i dalje kao i sada vrše zloupotrebu državnih resursa.I sada i poslije nerasvijetljene afere “snimak”, i neprocesuiranja odgovornih u aferi “snimak” imamo pred lokalne izbore građani da se vrše zloupotrebe državnih resursa od ove vladajuće strukture i na taj način ova vlast nelegitimno vlada ovom zemljom. Dalje, predlagač je predložio da se u postupku kontrole komunalne policije imenuje posebna komisija koja podnosi izvještaj predsjedniku opštine. Ali šta je uradio predlagač? On uopšte tu nije predvidio da se tretira pitanje povrede dostojanstva povrede ličnosti. Ide se samo na to da se prilikom upotrebe sredstava prinude, kada nastane tjelesna povreda ili nastupi smrt lica, načelnik Komunalne policije podnosi izvještaj o tome predsjedniku opštine, odnosno gradonačelniku koji obrazuje komisiju. Ovo znači, kako je predlagač predložio da to može sve da se zatvori u jednom krugu i da možete da stradate a da niko ne zna kako i pod kojim okolnostima se to desilo. Zato smo mi predložili amandmane da se ovakav izvještaj podnosi predsjedniku opštine i kada dođe do povrede dostojanstva ličnosti, jer to nam Ustav garantuje, jer tjelesna povreda ili smrt lica definitivno jesu važni razlozi zbog kojih se mora podnijeti izvještaj ali veoma često oni koji vrše prinudu mogu da povrijede dostojanstvo ličnosti i moramo održati dostojanstvo ličnosti. Što se tiče sastava komisije, predlagač je, pogledajte, stavio da komisiju čine tri člana od kojih je jedan član predstavnik policije. Šta ovo znači? Ovo znači da predsjednik opštine, pored toga što će biti obaveza da imenuje predsjednika policije, imenuje koga on hoće. Šta će to u praksi da znači? To će, poštovani građani, u praksi da znači da će biti pojela maca što ste vi dobili batine. Mi predlažemo da komisiju čine pored predstavnika policije i aktivni nevladin sektor, odnosno član iz nevladinog sektora koji se bavi preko pet godina zaštitom ljudskih prava i to uspješno, kao i ugledni sudija koga predlaže Konferencija sudova. Jer ne možemo ostaviti predsjednicima opština da oni imenuju komisiju kako oni hoće. Zašto? Zato što ta komisija ima svoje ingerencije i predsjednik opštine ima mogućnost da taj izvještaj koji dobije od komisije po ovom zakonu negdje stavi u fijoku i da ga uopšte ne objavi. Mi to nećemo dozvoliti. Tražićemo da taj izvještaj bude objavljen. Ovdje je predlagač rekao da samo pritužbe može podnijeti lice prema kome je primijenjeno sredstvo prinude ili kroz preporuku zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Mi ne želimo da ovo ovako bude, zato što ja znam iz svog ličnog iskustva da u ovoj zemlji živi puno ugroženih, obespravljenih, osiromašenih i ojađenih ljudi, koji nemaju mogućnosti ni snage da dignu svoj glas protiv ove odnarođene vlasti i zbog toga smo predložili da se amandmanski djeluje na ovaj član, da i drugo zainteresovano fizičko i pravno lice može podnijeti pritužbu. Treba obrazovati komisiju u sastavu za koga mi smatramo da je ispravan, koji će objektivno sačiniti nalaz i na osnovu toga se može utvrđivati i disciplinska i prekršajna i krivična odgovornost onih kojima ova vlast daje palicu u ruke, a to su komunalni inspektori, koji su do sada po Zakonu o lokalnoj upravi vršili poslove koji se odnose na oblasti parkiranja, deponovanja otpada, snabdijevanja vodom, odvođenjem otpadnih voda, javne čistoće, javne rasvjete, održavanja pijaca, parkova, taksi prevoza, da ne nabrajam. To su ingerencije bile ranije, e sada da ne bismo došli u poziciju da nas tuku kako im padne na pamet, dajte da se ograničimo i da zaštitimo sebe koliko možemo. U izvještaju Komisije u članu 50 se predlaže da se taj izvještaj dostavi predsjedniku opštine, ali se ništa ne piše šta će predsjednik da radi sa tim izvještajem. Mi smo iz Pozitivne podnijeli amandman da je predsjednik opštine dužan ovaj izvještaj učiniti dostupan javnosti, objaviti ga na sajtu opštine, poštujući propise kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti. Zašto smo ovo uradili? Ovo smo uradili iz razloga zato što će predsjednik kada dobije taj izvještaj, znamo i kakvi su, znamo da ih tuku po gradu, znamo da naše građane isti gradonačelnici nazivaju džukelama, znamo da naši gradonačelnici nazivaju kriminalce dobrim momcima, takvi gradonačelnici, takav izvještaj će vjerovatno da stave u fijoku. I šta će se desiti od svega toga? Ništa. Na kraju predložili smo da član 51 bude brisan. Zašto? Zato što je predlagač htio da zaštiti one koji vas tuku, na način što je rekao da se u slučaju primjene sredstava prinude kad nije nastala tjelesna povreda niti nastupila smrt lica, načelnik komunalne policije ocjenjuje opravdanost i pravilnost primjene tih sredstava, što podrazumijevaju ocjenu srazmjernosti, odnosno utvrđivanje prekoračenja ovlašćenja. Ovo praktično znači da načelnik komunalne policije je taj koji, ukoliko nijeste mrtvi, i ukoliko nijeste tjelesno povrijeđeni, odlučuje da li je neko nad vama upotrijebio zakonitu ili nezakonitu silu. Mi tražimo da se ovo briše i da se naši amandmani usvoje jer ukoliko se ne usvoje Vi ćete, građani, kao i do sada biti još više tučeni, bijeni, zlostavljani. Zahvlajujem.
  • Zahvaljujem. Idemo dalje. Sad se vraćamo, ako tako mogu da kažem, na redovne uslove našeg rada povodom tačaka koje imamo na dnevnom redu. Nakon ove molbe kojoj smo udovoljili poslaničkom Klubu Pozitivne Crne Gore sada dajem riječ koleginici Jonici, jer je imala komentar na uvodno izlaganje. Izvolite. Molim Vas ovo slušajte, imaćete mogućnost da odgovorite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Moj komentar je dijelom pitanje predlagaču ali na određeni način i proceduralna reakcija. Dakle, dvije stvari. Jedna, kad smo u julu na Odboru za politički sistem, provosuđe i upravu razmatrali ovaj zakon gospodin Vukčević je, kao jedan od predstavnika predlagača, na jedno od stručnih primjedbi da uopšte nijesu razgraničene nadležnosti komunalnih ispektora, komunalnih policajaca odgovorio: “Predstavnik predlagača na kraju je podsjetio da su predloženim zakonskim tekstom načelno navedene nadležnosti komunalne policije pa je neophodno donijeti zakon o komunalnoj djelatnosti kojim će se definisati pojedinačne nadležnosti te da ta dva zakona trebaju biti dio jednog paketa.” Sad se vraćam na onaj drugi dio koji ne mogu da uputim Ministarstvu nego prije vama, potpredsjedniče. To je da je Predlog zakona o komunalnim djelatnostima od 25.10.2011. godine, dakle dvije godine u skupštinskoj proceduru, i da danas imamo na dnevnom redu zakon koji treba da proizađe iz tog zakona koji je dobro ili loše rješenje. Očigledno loše čim postoji niz stvari koje su prethodile činjenici da do danas nije na dnevnom redu, ali me interesuje čime se rukovodstvo Skupštine rukovodilo kad je ovaj zakon stavilo na dnevni red, a da ovaj zakon za sve ovo vrijeme nije stavljen na dnevni red i na taj način preskačemo neke korake da jasno regulišemo ovu oblast. To je prvo pitanje. Drugo pitanje se odnosi na činjenicu da, gospodin Konjević nije tu kao resorni ministar, po pravilu ministri prisustvuju raspravama koje se tiču zakona koje predlaže njihovo ministarstvo, da smo mi svi u prilici bili iz medija da konstatujemo da je gospodin Konjević u Briselu, pa mi je čudno da na relaciji rukovodstvo Skupštine i ministar Unutrašnjih poslova makar na to interno iz SDP-a ne postoji ta informacija i da ne postoji potreba da se ova tačka danas ne stavi kao prva nego da se sačeka već od sjutra prisustvo gospodina Konjevića u Crnoj Gori, pa da on stane iza ovih rješenja koja su očigledno sporna svim poslanicima, a tiču se primjene sile. Dakle, ovaj dio oko redifinisanja redosljeda se odnosio na proceduru kao i na to zbog čega Zakon o komunalnim djelatnostima do danas nije stavljen na dnevni red, a ovaj i ako je bilo svijesti o tome proizašao, a usput je to bio komentar predlagača mislili da će moći kvalitetno da brane ova razgraničenja kad u osnovnom tekstu imaju Zakon o komunalnim djelatnostima koji je davno prevazišlo vrijeme i ovo što oni predlažu treba da proizađe iz novog zakona koji, nažalost, ne znamo kad će biti donijet. Hvala.
  • Dobro. Ako hoćete da odgovorite prije toga ću ja, naravno, kratko komentar u dvije rečenice, jer je dio bio upućen prema rukovodstvu Skupštine. To ste mogli da pitate kada smo utvrđivali dnevni red, a na dnevni red se stavljaju one tačke koje se prethodno razmatraju od strane odbora i koje su dobile zeleno svjetlo tih odbora, matičnog i ostalih odbora koji je razmatran. Dakle, mi pratimo na kolegijumu i dobili smo izvještaj od Odbora da je ovaj Predlog zakona razmatran, prihvaćen i onda smo ga stavili na dnevni red. Dakle, i pored najbolje volje to u dominantnoj mjeri ne može zavisiti od rukovodstva Skupštine nego, prije svega, od ažurnosti odbora koji su dužni da što ažurnije razmatraju Predloge zakona koje su iz njihove nadležnosti. Drugo, što se tiče ministra Konjevića, već je objašnjeno. Dakle, on je u Briselu. Rekli ste da on stane iza ovih rješenja. Naravno, čim je predstavnik predlagača pročitao sam ga kao prvog, on stoji iza ovih rješenja, do kraja bio tu ne bio tu ova rješenja su rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova kojim on rukovdi tako da su to rješenja sa kojim je ne samo saglasan, nego i učestvovao u njihovom kreiranju i da je danas u mogućnosti vjerovatno da bi ih branio zajedno sa koleginicom Vojinović. Tako da su ta dva objašnjenja koja su bila neophodna povodom pitanja koje ste postavili, a u odnosu na pitanje koje je bilo upućeno prema predstavniku predlagača. Koleginice Vojinović, želite li da odgovorite? Izvolite, imate riječ.
  • U vezi Zakona o komunalnoj djelatnosti, uvaženi predsjedavajući, uvažena poslanice Jonice, mi se ne možemo odgovarati, jer nijesmo resorno ministarstvo. Vezano za Zakon o komunalnoj djelatnosti ja mogu samo da Vas upoznam sa prethodnom procedurom koja je prethodila izradi i samog Zakona o komunalnoj policiji. Imajući u vidu važeći Zakon o komunalnim djelatnostima koji još uvijek nije nijednim propisom stavljen van snage, rukovodili smo se da uvažimo važeći Zakon o komunalnim djelatnostima. A naravno u vrlo intenzivnoj saradnji sa kolegama iz Ministarstva održivog razvoja vezano za predloge novog Zakona o komunalnim djelatnostima pokušali smo uskladiti, znači i odrebe kako bi se one mogle primjenjivati nakon usvajanja novog zakona o komunalnim djelatnostima posebno u dijelu koji se odnosi na član 7 oblasti djelovanja komunalne policije. Eto toliko.
  • Zahvaljujem. Čuli smo objašnjenje. Idemo dalje. U ime Kluba Bošnjačke stranke kolega Kalač ima riječ, neka se pripremi koleginica Ljerka Dragičević koja će govoriti u ime Kluba četiri partije. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvaženi predstavnici Ministarstva, kolege i koleginice poslanici, uvaženi građani, Ja smatram da je bila bolja varijanta da je ministar Konjević danas sa nama, bilo da se radi o komunalnoj policiji ili o policiji, to su jako važne teme. Dosadašnja rješenja i Zakon o lokalnoj samoupravi a koji se odnose na službu komunalne policije nijesu pokazala očekivane rezultate. Nedoumica o primjeni propisa i postupanja komunalne policije u odnosu na rad inspekcijskog nadzora i dalje imaju nejasnoća. Mišljenja sam da se ovim zakonom želi poboljšati rad komunalne policije, ali ga dosljedno treba primjenjivati. Svjedoci smo da se mnogi zakoni primjenjuju selektivno. Određeni broj saobraćajnih policajaca zbog djelimično zatamnjenih stakala na autu kažnjava vozače, dok u tom momentu prolaze automobili sa totalno zatamnjenim staklima, ali takvi nijesu predmet njihovog interesovanja. Drugi primjer da saobraćajna ili komunalna policija nekom siromašku naplati kaznu za nepropisno parkiranje, a ta kazna je pet puta veća nego što je vrijednost poljoprivrednih proizvoda koje je on donio da proda. Naravno, lokalna samouprava nije učinila dužne da obezbijedi parking prostor pa tek onda da insistira na poštovanju ovih propisa. Analizirajući predloženi zakon već na početku u članu 4 naglašeno je da komunalna policija može primjenjivati sredstva prinude. Tek od člana 7 definisani su poslovi komunalne policije i način vršenja poslova. U članu 14 stoji da ovlašćenja komunalne policije prema maloljetnim licima primjenjuju komunalni policajci koji imaju posebna znanja za rad sa maloljetnicima. U zakonu stoji da dolazi jedan policajac na pet hiljada stanovnika, a moje pitanje bi bilo da li komunalni policajci trebaju da idu na obuku radi sticanja tih posebnih znanja. Drugo pitanje ili potpitanje - da li svi komunalni policajci treba da idu na takvu vrstu obuke? Da li i ovdje važi da pritužbe mogu podnijeti samo lica nad kojima je izvršena prinuda, iako se radi samo o maloljetnim licima? U članu 31 stav 2 precizirano je gdje, odnosno u koje djelove tijela ne smiju da se nanose udarci. Vjerovatno će komunalni policajac u klasičnoj tuči zamoliti lice koje čini prekršaj da se namjesti kako bi ga mogao udariti po dozvoljenim djelovima tijela. U članu 32 stav 1 stoji sredstva za vezivanje mogu se upotrijebiti radi odbijanja napada usmjerenog na komunalnog policajca, tako da tražim pojašnjenje ovog stava. Da bi bila upotrijebljena sredstva za vezivanje, znači prethodno to lice mora biti savladano, tako da nije riječ o odbijanju napada. U članu 40 se navodi da komunalni policajac mora imati najmanje četvrti nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje jednu godinu radnog iskustva. Međutim, predloženi zakon, pa samim tim ni ovaj član ne definiše na kom radnom mjestu je neophodno traženo radno iskustvo. Učinak komunalne policije je, izgleda, najbolje mjerljiv u eurima, tako da u današnjoj štampi imamo informaciju da je komunalna policija u Baru za devet mjeseci naplatila skoro 480.000 eura. U tom izvještaju stoji da je bio veliki broj pritužbi građana usmeno ili u pisanoj formi. Međutim, ne postoji podatak koliko je tih primjedbi bilo opravdano, iako je dat podatak da je većina tih zahtjeva riješeno. Ne može komunalna policija, ni inspekcijska služba kvalitetno raditi svoj posao, ukoliko se prije toga ne obezbijede uslovi. Primjer za to je, a osvrćem se na rad inspekcijske službe, deponija Vasove vode, deponija pored Mojkovca na obali Tare, deponija pored Rožaja na obali Ibra. Umjesto da lokalne samouprave odrede lokaciju koja odgovara za odlaganje otpada, a to nije slučaj, određene su lokacije koje direktno zagađuju rečne tokove, nalaze se iznad izvorišta pitke vode. Toliko priče o ekološkoj Crnoj Gori. Vidim da pristiže veliki broj amandmana u cilju poboljšanja ovog zakona, pa tražim i kvalitetno pojašnjenje na moja pitanja kako bismo mogli podržati predmetni zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Koleginica Dragičević sada ima riječ, a neka se pripremi koleginica Vuksanović koja će govoriti u ime Kluba Socijaldemokratske partije. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče Skupštine. Uvažena Skupštino, uvaženi predstavnici Ministarstva, poštovani građani, Prijedlog zakona koji je danas pred nama o komunalnoj policiji meni je veoma interesantan, da ne kažem čudan i ne korespondira opet, po meni, sa nekim zakonima gdje je sve i sja komunalna policija. Da vas ne bih, poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, ostavljala u nedoumici, odmah da vam kažem i o čemu se radi. Prva nelogičnost je data u članu 5 Prijedloga zakona gdje stoji: “Za vršenje poslova komunalne policije u opštini osniva se služba u skladu sa zakonom kojim se uređuje sistem lokalne samouprave”. Sada se više ne biraju gradonačelnici na slobodnim izborima već ih biraju odbornici. Čim je tako izabran gradonačelnik nije u obavezi da sluša glas naroda, odnosno građana, već čuje samo određene ljude, da ne kažem kako drugačije. Nijesu ga birali građani, ne zavisi od njih i eto diskriminacije člana 3 Prijedloga ovog zakona. Konkretno, u Prijedlogu zakona o zaštiti od buke u životnoj sredini stoji da opštine donose strateške karte buke, a komunalna policija nadgleda ovaj nivo buke, i to onda kada su najhrabriji, od ponoći do ure po ponoći. Karte se rade prema nahođenju gradonačelnika, Komunalna policija za svoj rad odgovara gradonačelniku ili, kako piše u članu 37 ovog prijedloga zakona, načelnik odgovara za rad službe predsjedniku opštine. Ovo je ona - kadija te tuži, kadija ti sudi. Do sada komunalna policija je intervenirala na pozive građane, ali nije bila nadležna za buku i mjerenje buke. Niko nije bio nadležan za tu vrstu presije, uznemiravanja i diskriminacije i sve je išlo kako su njih pet, šest moćnika htjeli tj. po onoj Luja XIV - država to sam ja. Bitno je da oni zarade imaju, a za nikog drugog nije važno ni hoće li zaraditi, ni hoće li imati da preživi i hoće li odmoriti za sjutrašnji rad, ni hoće li poludjeti itd. U članu 10 ovog prijedloga, a podnaslovu vrste ovlašćenja stoji, citiram, u vršenju poslova za svoje nadležnosti komunalna policija je u skladu sa ovim zakonom ovlašćena da daje upozoravanje, daje usmena naređenja, utvrđuje identitet za državu učinioca prekršaja ili drugog kažnjivog djela, pregleda predmeta, privremeno oduzima predmete, primijeni videonadzor, upotrijebi fizičku snagu službene palice i sredstva za vezivanje, u daljem tekstu sredstva prinude, a može i izdati prekršajni nalog, podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili krivičnu prijavu i, naglašavam, kada utvrdi da nije nadležna za postupanje obavijesti nadležni organ radi preduzimanja mjere iz svoje nadležnosti, završen citat. Poštovani građani, mislim da vam je sve jasno. Imaćemo komunalnu policiju koja se ni za što ne pita i, izgleda, nikome ne odgovara, ali može da bije i kakvo je to, molim vas lijepo, upozorenje kao mjera ili usmeno naređenje. Kako da odgovara za ono što nema kaznenih mjera. Gradonačelnik će se dobro oznojiti dok im da ova jaka ovlašćenja. Samo me je strah da ne bude pucalo gdje ne treba, a ne gdje treba. U članu 12 podnaslova postupanje po prijavama građana stoji da komunalna policija postupa po prijavama građana. Uvaženi građani, da znate samo kako se daju prijave. Citiram:”Prijava iz stava 1 ovog člana može se podnijeti pisanim putem, elektronskom poštom, a u hitnim slučajevima telefonom i neposrednim usmenim obraćanjem.” Tko ima snage da satima okreće telefon jer je stalno zauzet i niko se ne javlja, nek izvoli da okreće. Što li rade da su tako prezauzeti, i to baš u vrijeme kada muzika gruva? Možda kupe snagu jogom za ono od 24 do 01 h. U Budvi, u naselju Polje, iznad Starog grada, ako neko udari čekićem u zid u dvanaest sati, odnosno, naški rečeno, u podne, komunalna će po pozivu odmah da dođe i uzme 50 eura, što je minimalna kazna. Što bi ti koji se žale na čekiće i na buku čekića radili da po noći ne mogu da zaspu, kao što se ne može zaspati u zidinama i van zidina Starog grada. Sigurna sam da je ovaj zakon o inspekcijama koji je do sada važio mnogo bolji, bez obzira što je toliko nedostatan, a ovaj novi je, po meni, nikakav. Neće biti sreće ni koristi od komunalne policije dok bude zavisna od lokalne samouprave, jer na koncu konca ona nju kontrolira. Samostalnost i odgovornost su u radu najbitniji da bi funkcionirala ta služba. Ako tako ne bude, građanima za borbu protiv nasilja ma kakve vrste, ostaje samo policija jer bar oni ne traže napismeno pozive već što je iz njihovog domena završavaju maksimalno. U članu 34 stoji da su najmanje troje u komunalnoj policiji tj. na 5.000 stanovnika jedan komunalni policajac. Ovo je veoma diskutabilno. Znate, uvaženi građani, meni se čini da ovaj zakon postoji samo da bi ga imali, a što ne vrijedi to nikome ništa. Nažalost, u članu 54 Prijedloga zakona stoji da nadzor nad sprovođenjem njegovog zakona vrši Ministarstvo. Uvaženi predstavnici Ministarstva, molim vas da prenesete gospodinu ministru, da bi bilo bolje da, već kada ima nadzor, ima i ovu službu pod Ministarstvom jer u rukama lokalne uprave dok je komunalna policija imaće više posla od njih. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala vama, koleginice. Pozivam koleginicu Vuksanović da uzme riječ, a nek se pripremi koleginica Jonica u ime Kluba Socijalističke narodne partije.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, kolege poslanici, uvaženi predstavnici ministarstva, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je jedan značajan Predlog zakona, kao što ste već upoznati, Zakon o komunalnoj policiji i Socijaldemokratska partija će podržati ovaj zakon. Iz ugla Socijaldemokratske partije ovaj zakon je značajan iz više razloga. Prvo, ovim zakonom prvi put se jedna ovakva oblast, a to je nadležnost komunalne policije i djelatnost njihovih poslova reguliše posebnim zakonom. I samom tom činjenicom ukazuje se na značaj ove oblasti inspekcijskih poslova i na sam značaj ovog predloga zakona. Drugo, čitajući odredbe ovoga zakona,primjećujemo da je zaista uložen veliki trud i ja želim ovdje da istaknem rad kolega iz Ministarstva unutrašnjih poslova i trud uvažene koleginice Vojinović za koju se vidi da se zaista trudila da na adekvatan način iskoristi i pravnu terminologiju i na pravni način postavi stvari kako treba da stoje. Ovaj zakon značajan je upravo zato što se njime jača uloga komunalne policije i samim tim se ona i inspekcijski poslovi ovog dijela policije tačno pozicioniraju i odvajaju od druge kategorije inspekcijskih poslova. Takođe, značaj ovog zakona jeste u tome da se želi postići sljedeća svrha, a to je poštovanje propisa lokalne samouprave, koje donose Glavni grad, Prijestonica i ostale jedinice lokalne samouprave. Ovaj zakon značajan je takođe što se usaglašava sa principima Savjeta Evrope, sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, a takođe, veliki dio odredaba ovoga zakona implementirao je zaista korisna rješenja iz zakona koje primjenjuju države u regionu, a koje su takođe težile da odredbe svojih zakona usaglase sa principima o kojima sam prethodno govorila. Socijaldemokratska partija ukazaće na neke dileme u vezi sa pojedinim odredbama zakona, cijeneći sljedeće: ono što su naveli kolege poslanici do sada, a na što se posebno obraća pažnja jeste vrsta ovlašćenja koje su predviđene ovim zakonom, a koja Komunalnoj policiji daju šira ovlašćenja i širu ulogu. U tom smislu Socijaldemokratska partija će predložiti sljedeće: Kada govorimo o članu 10 u stavu 1 poslije alineje 4 dodaje se nova alineja koja glasi: "Zaustavi i isključi iz saobraćaja vozilo zatečeno u vršenju prekrašaja, iz svoje nadležnosti". Pored svih ovlašćenja koja su predviđana ovim odredbama zakona, a to su mjere upozorenja, zatim izdavanje naređenja, uz naravno utvrđivanje obavezno identiteta, zadržavanju učinioca prekršaja ili drugog kažnjivog djela, dodaje se upravo ova alineja koja se odnosi na ono na šta sam ukazala. Može se desiti, evo daću konkretan primjer da kroz centar, recimo jednog rada, ili kroz neka obližnja mjesta prolazi kamion koji je natovaren sa puno pijeska i kamenja, da je rpetovaren i da se taj pijesak, znači na neki način, prosipa po putu i po ulici i da u tom dijelu smatramo da je to u nadležnosti iz djelokruga komunalne policije i da u tom smislu ova alineja bi zaista bila korisna na ovom mjestu. Što se tiče primjene odredaba novog zakona prema maloljetnicima, Socijaldemokratska partija stoji na stanovištu, a nadam se da se sa time slažu i ostali poslanici, da su maloljetnici zaista posebna i osjetljiva kategorija, to su maloljetna lica ispod 18 godina, i da u tom smislu treba član 14 da se mijenja i glasi: "Ovlašćenja prema maloljetniku primjenjuje komunalni policajac koji ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta i pravilima postupanja prema propisima, kojima se uređuje postupanje prema maloljetnicima". Znači, nije dovoljno samo da posjeduje to lice znanje iz oblasti o maloljetnicima, već iz ugla Socijaldemokratske partije je bitno da se tu konsultuju i propisi kojima se regulišu posebna prava i postupanja prema maloljetnicima u ovom dijelu eventualnih prekršaja koja bi bila učinjena od strane ovih lica. Ono na što želim sljedeće da ukažem, to je vezano za član 27, koji se tiče oduzimanja predmeta, to je neka eto pravnička dilema više koja ukazuje na sljedeće: komunalni policijac kada zatekne lice u narušavanju komunalnog reda, priveremeno će oduzeti predmete kada je propisano njihovo obavezno oduzimanje. Zatim, kada je njima učinjen prekršaj ili krivično djelo, u skladu sa zakonom koim se uređuje inspekcijski nadzor. Željela sam da postavim pitanje: Kada pominjemo krivično djelo, da li se onda ovaj zakon o inspekcijskom nadzoru tretira kao lek specijalis u odnosu na Zakonik o krivičnom postupku, koji u članu 85 predviđa tačno uslove i način na koji se u krivičnom postupku oduzeti predmeti, imovinska korist i imovina. Smatramo da ako je ovdje Zakon o inspekcijskom nadzoru lek specijalis, znači onda ćemo primijeniti pravno pravilo lek specijales derogat legi generale i da će u ovom dijelu, znači taj dio oduzimanja predmeta biti regulisano ovim zakonom. Ako nije to u pitanju, onda da vidimo da li postoji potreba da se na ovaj član doveže i taj dio koji bi se ticao primjene Zakonika o krivičnom postupku iz člana 85 koji decidno reguliše način i uslove pod kojim se može privremeno odzeti predmet kojima je pokušano ili učinjeno krivično djelo. Ono što za mene predstavlja, a i za Socijaldemokratsku partiju neku vrstu dileme i koju samo želimo eto da podijelimo sa vama, a tiče se upotrebe sredstava prinude. Vidjeli smo da se sredstva prinude prema odredbama ovog zakona, mogu grupisati u tri dijela. Prvi dio to je fizička prinuda, drugi dio jeste palica, i treći dio je upotreba same fizičke sile. Ovdje ste rekli to su sredstva vezivanja, preciznije rečeno, zakonom je to napisano kao sredstva vezivanja. U članu 31 stav 3, kaže sljedeće: "Prema licima mlađim od 14 godina, očigledno bolesnim i iznemoglim licima, licima sa teškim invaliditetom, i ženama čija je trudnoća vidljiva, palica se može upotrijebiti, ali samo ako neko od tih lica vatrenim oružjem, oruđem ili drugim opasnim predmetom, ugrožava život drugog lica". Za nas postoji samo jedna dilema, ako trudnoća žene nije vidljiva, ili žena ne zna da je trudna, imamo i takvih slučajeva, kako onda postupati u odnosu na tu ženu? Imate žena kojima je trudnoća vidljiva tek možda u petom mjesecu. Znači, to je neka dilema, da vidimo kako bi se vi u odnosu na to, što naravno ne opravdavam nijednu ženu, bez obzira da li je trudnoća vidljiva ili ne, ili uopšte ako nije trudna da može da upotrebljava oružje i da krene prema nekome, jer svako ima pravo da se brani, znači pravo na nužnu odbranu. I ono što sam htjela da podijelim sa vama takođe, jesu ova ovlašćenja koja se tiču zadržavanja lica. Iz ovog zakona i onog što smo mi čuli na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, komunalni policajac koji ima ovlašćenje da zadrži neko lice, mi smo postavili kao dileme - gdje se to lice odvodi. Vi ste rekli da se odvodi u prostorije policije, znači u jedinice pritvora, znači policija, pa postavljamo jedno pitanje - ako je već ovim zakonom dat širok krug ovlašćenja komunalnom policajcu da li postoji u budućnosti, možda neka mogućnost da se neke posebne prostorije u okviru same inspekcije Komunalne policije, adaptiraju za te potrebe. Jer, imamo takođe i ovdje jedan član zakona koji se odnosi na to da će komunalni policajac uvijek pozvati i tražiti saradnju policije ukoliko ne može primjenom ovih sredstava prinude da sam izađe u susret tim problemima. Međutim, ako komunalni policajac može sam da se izbori sa tim problemom, da li zaista to lice treba voditi u jedinice policije, ili možda adaptirati u budućnosti neke prostorije koje će biti pri toj inspekciji za te poslove komunalne policije, i ta lica odvoditi na to određeno mjesto. Ja ću sada završiti svoje izlaganje, još jedanput navodeći i smatrajući da usvajanjem Predloga ovog zakona o komunalnoj policiji, zaista se na tačan i precizan način utvrđuje, ono što sam rekla na samom početku, a to je krug svih djelatnosti ovlašćenja koja su u nadležnosti komunalne policije, što je novitet za ovaj naš prostor, i smatramo da će komunalna policija, u skladu sa zakonom, Ustavom, poštujući prava čovjeka i građana, postupajući na način koji je najbolji u interesu građana i države. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Koleginica Jonica sada ima riječ, neka se pripremi koleginica Zorica Kovačević koja će govoriti u ime Kluba Demokratske partije socijalista. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Na početku moram da kažem da činjenica da se priča o Zakonu o komunalnim djelatnostima objasni na način da nešto nije prošlo odbor, meni nije baš potpuno utemeljena imajući u vidu da, ukoliko jedan zakon je u skupštinskoj proceduri dvije godine i ukoliko nije došao na dnevni red Skupštine s tim zakonom postoji neki problem ili postoje neki razlozi u rukovodstvu Skupštine zbog kojih taj zakon neko ne želi da stavi na dnevni red. Onda je korektno upoznati i poslanike, ne govorim ovo konkretno Vama, jer predsjednik Skupštine ima pravo da definiše dnevni red po Poslovniku, ali nijesam u prilici da to njemu danas uputim. Korektno je i upoznati Vladu da taj i takav zakon nemamo namjeru da stavljamo na dnevni red, pa nešto da urade sa njim, da ga povuku i da predlože drugi, jer na ovakav način smo dovedeni u poziciju da se izjašnjavamo o zakonima koji su komplementarni, koji bi da je sreće trebalo danas da budu zajedno na dnevnom redu i da na kvalitetan način možemo da uredimo ovu oblast. Dakle, iz tih razloga naglašavam ono što mi je od početka bilo sporno, a to je činjenica, da meni, a pravnik sam, pa bi po logici stvari trebalo negdje jasnije da prepoznajem te definicije iz zakona, nisu jasne uopšte nadležnosti komunalne policije i komunalne inspekcije, na način da to bude potpuno jasno i precizno definisano. Pitam se, koliko će biti jasno građaninu, i koliko će biti jasno i onima koji će te nadležnosti i ovlašćenja ovako definisane iz starog Zakona o komunalnoj djelatnosti i novog ako se donese Zakon o komunalnoj policiji primjenjivati, i da li će se preplitati itd? Ono što najviše dilema proizvodi jeste definicija ovlašćenja komunalnih policajaca i činjenica da smo došli do toga da se predlaže da im se obezbijedi upotreba fizičke sile. Činjenica da je to definisano na način da vrlo specifično imamo mogućnost dakle, i za održavanje i za upotrebu fizičke sile, a da sve to nije razrađeno dovoljno dobro da ne proizvede posledice po kršenju ljudskih prava naših građana, a uostalom ni po kvalitet rada komunalnih policajaca. Podsjetiću, da je u članu 25 definisano, da je lice zatečeno u narušavanju komunalnog reda, komunalni policajac može zadržati u skladu sa zakonom kojim se uređuje prekršajni postupak. Definitivno, prekršajni postupak u ovom trenutku nije uređen na način da se definiše koga može i kada komunalni policajac zadržati, tako da je norma nedorečena, a potpuno je nejasno i nedovršeno i tu smo se složili na odboru, to gdje će ta lica biti zadržavana. Dakle, mislim da u ovom momentu i ovlašćenje i kapacitete za to imaju samo Uprava, Područna jedinica Uprave policije, ali vi to ovdje morate definisati. Znači, mora se definisati ukoliko ostanemo pri normi da se komunalnom policajcu, koja je meni vrlo upitna, daje pravo na zadržavanje određenog lica gdje on od momenta kad preuzme radnje da ga zadrži, vodi to lice. Drugo je pitanje koje se tiče maloljetnika, i dobro ovo mi je možda i šlagort da kažem da mi je drago što nakon rasprave na Odboru gdje su mi bukvalno kolege, jer sam potencirala sve ovo, rekli da im je naporno jer je to nebitan zakon, da se time svime bave, vidim da su posle toga sve one stvari na koje sam ukazivala polako počele da se pojavljuju kao amandmani kolega iz raznih partija i određenih odbora, ali je dobro da konačno pokušavamo da korigujemo neke stvari. Dakle, definitivno se mora definisati gdje se i na koji nači vrši zadržavanje, ali u tom kontekstu i priču o maloljetnicima moramo definisati, ne onako kako je to uradio Zakonodavni odbor koji se pozvao da se to radi u postupku koji je definisan Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u prekršajnom postupku, jer taj zakon ne postoji, nego onako kako je korektno parafrazirala koleginica Draginja Vuksanović, a to je, da to može biti definisano propisima kojim se uređuje postupanje prema maloljetnicima, jer imamo i taj zakon i Zakon o unutrašnjim poslovima kojim se to definiše. Međutim, interesantno je kako je definisana upotreba fizičke snage. Dakle, u stavu 2 imamo normu kojom se kaže: Upotrebom fizičke snage u smislu ovog zakona smatra se upotreba različitih zahvata borilačkih vještina. Moja prva asocijacija kada to pročitam je bila da pogledam koje to karakteristike mora da ispunjava komunalni policajac da bi dobio posao, i tražila sam negdje među posebnim uslovima znanje borilačkih vještina. Nijesam prepoznala da u posebnim uslovima za obavljanje posla komunalnog policajca imate definisane borilačke vještine. Vidim da se radi o srednjoj stručnoj spremi i godinu dana radnog iskustva, da se radi o psiho-fizičkim sposobnostima koji se dokazuju ljekarskim uvjerenjem i položenom stručnom ispitu za vršenje poslova komunalne policije. Stručni ispit se polaže u okviru kojeg ćete možda tražiti da neko ima crni pojas iz borilačkih vještina, da bi na onaj način kako ste definisali zahvatom iz karate je li se obračunao sa licem koje narušava komunalni red, ali ćete taj Pravilnik donijeti po ovome kako je sada propisano u roku od šest mjeseci od donošenja ovog zakona. U roku od šest mjeseci treba da stupi i zakon, da počne da se primjenjuje zakon, a u roku od šest mjeseci od početka primjene treba komunalni policajaci i načelnik da polože stručni ispit. Pa kako će da se primjenjuje zakon kad će po ovome za godinu dana tek da se stvore uslovi da ljudi polože stručni ispit koji je njima uslov za zapošljavanje, a vi ih već definišete kao načelnika komunalne policije, komunalnog policajca. Oni će to valjda postati, imaju obavezu da polože do tada i tada. Oni će valjda to tek postati kad ispune jedan od uslova koji su posebni uslovi za obavljanje poslova da bi mogli biti uopšte zaposleni na to. Dakle, stvari koje su totalno nejasne. A onda se, dakle, odlukom koja je meni i dalje nejasna, zašto kad uvodimo priču o komunalnoj policiji ne idemo sa tim da se definišu ova osnovna ovlašćenja, pa možda posle nekih godinu dana iz prakse definišemo, da li je baš pametno dati upotrebu fizičke prinude komunalnim policajcima koji po ovome što vi predviđate mogu da završe bili koju srednju školu, jer takva ovlašćenja imaju policajci koji ipak završavaju konkretnu školu, i imaju konkretne karakteristike i preduslove za obavljanje tog posla. Pa, recimo, imate priču o upotrebi palice u kojoj se kaže, da se palica ne može upotrijebiti u predjelu vrata, glave, kičmenog stuba, grudnog koša, genitalija, zglobova, to je otprilike čitavo tijelo osim noge, pa će taj što je završio srednju školu, bilo koju, ili biti toliko precizan hiruški da nanišani noge tom licu koje dakle, narušava komunalni red. Dakle, igramo se sa stvarima koje će proizvesti štetu i po one koji treba da vrše ta ovlašćenja, a i po one na kojima treba da se vrše ta ovlašćenja. Ono što moram takođe, da ukažem kao nedostatke jeste priča o ovlašćenjima u kojima je definisano da komunalni policajci obavljaju niz stvari. Ali, recimo nije precizno definisano, ali čujem da je to već na relaciji sa SDP-om dogovoreno i drago mi je, pa ja neću predavati taj amandman jer će Ministarstvu lakše pasti amandman iz SDP-a, a tiče se zaustavljanja vozila na mjestima gdje se vrše prekršaji, jer imajući u vidu nadležnosti komunalne policije koje su do sada postojale mi imamo veliki broj nelegalnih prevoznika, iako komunalni policajac ima pravo da kontroliše legalnog prevoznika, sasvim je korektno dati mu ovlašćenje da može da zaustavi nelegalne prevoznike naročito one koji se zaustavljaju na autobuskim stajalištima i time krše i Zakon o bezbjednosti saobraćaja i preuzimaju putnike. To je jedan doprinos i svemu onome što radimo i u drugim sferama, a to je suzbijanje svojevrsne sive ekonomije i u tom kontekstu priče. Ono što, takođe, ukazujem kao dilemu jeste priča o primjeni video nadzora, jer smatram da ovako definisana norma, u kojoj piše kad je to potrebno radi sprečavanja narušavanja komunalnog reda određeni prostor i objekat može se obezbijediti video nadzorom, može biti vrlo upitna zato što ne mislim da su komunalni policajci dovoljno edukovani da mogu da definišu na kojem će mjestu video nadzor kad to nalože, biti nešto što dakle, sprečava narušavanje komunalnog reda između onoga što je Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti definisano, da time ne narušava i privatnost pojedinaca. Ono što su stvari na koje smo ukazivali, osim ovoga koji će se propisi kod maloljetnika primjenjivati, meni je i dalje upitna norma koja je ostala u stavu 2, a to je da će oni voditi računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti, ličnim svojstvima i privatnosti maloljetnika. Dakle, završila sam fakultet na kojem, između ostalog, i bilo niz predmeta koji su se bavili pitanjem maloljetnika. Nisam sigurna da bih sebi dala za pravo da sa ovom školom, a nismo slučajno imali u raspodjeli zanimanja one koji treba da se bave maloljetnicima i one koji treba da vode računa o duševnoj razvijenosti i osjetljivosti, i ne mislim da komunalnom policajcu pripada kapacitet da on može da određuje duševnu razvijenost i osjetljivost, lična svojstva i privatnost maloljetnika i opredjeljuje da li je to moguće. Ovim zakonom je takođe, i time završavam, definisano konačno da komunalni policajci mogu izdavati prekršajne naloge. Ja ne mogu da ne iskoristim priliku da podsjetim da smo imali interesantnu situaciju u Glavnom gradu da i kada to nije bilo definisano Zakonom, niti Uredbom Vlade Crne Gore, komunalna policija Glavnog grada je prilikom korišćenja pauka izdavala prekršajne naloge i značajan broj građana je plaćao, dakle po tim prekršajnim nalozima, prekršajne kazne iako su nalozi neovlašćeno izdati. Pitala sam to gospodina Vukčevića na Odboru, rekao mi je da je tačno, da je Uredba nakon toga izmijenjena, ali da nikome nije palo na pamet da se utvrdi koji je broj građana koji oštećen, jer je neko neovlašćenim prekršajnim nalogom uzeo od njih neovlašćeno iznos novca za prekršaj za koji nije imao pravo. Dakle, mi ćemo naravno, imati amandmane kojima ćemo ukazati na nedostatke ovog zakona i predložiti rješenja koja smatramo boljim. Smatramo da je potrebno vrlo obazrivo ući u priču o primjeni sile, i naš će predlog najvjerovatnije biti da se ipak ovo ovlašćenje ostavi za neki drugi period primjene zakona, da prvo ustanovimo lokalnu policiju, da vidimo kad će to lokalne samouprave uskladiti institute, kad će pravilnik donijeti, ko će sve položiti stručni ispit, ko će sve biti, dobiti posao komunalnog policajca, kako će ga sve primjenjivati, pa ćemo lako izmjenom zakona, ako sve to bude tako savršeno, dodati i ta ovlašćenja, ali mnogo kvalitetnija nego što su ovdje definisana. Hvala.
  • Zahvaljujem. Prije nego što uzme riječ, koleginica Kovačević, samo jedna napomena. Očigledno nijesmo se dobro razumjeli prilikom vaše prethodne intervencije.Ja sam razumio da se vaše pitanje odnosi na to - Zašto je Predlog zakona o komunalnoj policiji danas na dnevnom redu i ja sam odgovorio da je prošao nadležne odbore i da su se time stekli uslovi da on uđe u dnevni red. Dakle, sada vidim da je suština vaše intervencije bila drugačija, da se odnosila na Zakon o komunalnoj djelatnosti, kao što znamo blizu dvije godine, poslat je prema Skupštini, ali još uvijek ga nemamo na dnevnom redu. Takođe, kao i vi, vjerujem kao i svi poslanici sam očekivao, s obzirom da je riječ o kompatibilnoj materiji, da i jedan i drugi zakon budu u paketu, Zakon o komunalnoj djelatnosti i Zakon o komunalnoj policiji. Međutim, Zakon o komunalnoj djelatnosti očigledno, ja ne znam razloge do kraja, ali još uvijek nijesu usaglašena određena rješenja iz toga zakona o komunalnoj djelatnosti, tako da se radi na tome usaglašavanju, to su one informacije koje ja imam, a što se tiče Predloga zakona o komunalnoj policiji, on je usaglašen i kao takav je pošao prema odborima i prema plenumu, tako da su se stekli uslovi da ih razmatramo, s tim što samo jedna dopuna ovoga o čemu ste vi govorili. Možemo i mi kao poslanici, kod utvrđivanja dnevnog reda da tražimo da Predlog zakona o komunalnoj djelatnosti bude na dnevnom redu što prije i vjerujem, zaista, imajući u vidu materiju koja se detaljno reguliše tim zakonom, da taj zakon treba što prije da razmatramo i usvojimo ovdje u ovom parlamentu. Dakle, samo kratko pojašnjenje. Predlog zakona o komunalnoj policiji je prošao nadležni odbor i je stekao uslove da se razmatra. Oko komunalne djelatnosti još uvijek ima određenih neusaglašenih rješenja i time nijesmo mogli da ta dva zakona koji jesu, dijelim vašu ocjenu, kompatibilni i najbolje bi bilo da se razmatraju u paketu da ih danas razmatramo i jedan i drugi. Samo forma objašnjenja. Koleginica Kovačević ima riječ u ime Kluba DPS-a. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, kolege poslanici, poštovani građani, predstavnici Vlade, Predlog zakona o komunalnoj policiji koji je danas na dnevnom redu, kao što smo čuli, rezultat je postojećih znatnih teškoća u održavanju komunalnog reda i želje da lokalne samouprave preuzmu i realizuju sopstveni dio odgovornosti za bezbjedniji i mirniji život svojih stanovnika. Sadašnja pozicija komunalne policije u sistemu lokalnih samouprava nije bila u stanju da ispuni tu svoju svrhu svog postojanja, a to je da se dosljedno poštuju opštinski propisi, tako da je u praksi umjesto komunalnog reda postojao komunalni nered. U najkraćem, Predlog zakona o komunalnoj policiji bavi se uređenjem načina osnivanja, poslovima, unutrašnjim uređenjem, saradnjom, ovlašćenjima i kontrolom komunalne policije, kao i uslovima za obavljanjaeposlova komunalnih policajaca, njihovo stručno osposobljavanje i usavršavanje, zaštitom i drugim pitanjima od značaja za obavljanje poslova. Iz predloženih zakonskih rješenja proizilazi da je osnovna svrha komunalne policije održavanje komunalnog reda. U vezi sa tim, značajne novine ovog zakona tiču se ovlašćenja koje komunalna policija može primjenjivati u vršenju poslova iz svoje nadležnosti. Ovlašćenja komunalnih policajaca, uz proceduru za kontrolu komunalne policije, predstavljaju pitanja koja su dobila najdetaljnije zakonsko uređenje. Nesporno je da bez ovlašćenja upozorenje, usmeno upozorenje, utvrđivanje identiteta, zadržavanje, pregledanje predmeta, oduzimanje predmeta, upotreba sredstava prinude, izdavanje prekršajnog naloga, komunalna policija ne bi bila u stanju da ispuni svrhu svog postojanja, a to je da obezbijedi nesmetano izvršavanje poslova iz nadležnosti Glavnog grada, Prijestonice i ostalih jedinica lokalnih samouprava. Odredbe zakona kojima se uređuju ovlašćenja naglašavaju očekivanja da komunalna policija u svom radu neposredno više djeluje preventivno a manje represivno. Ovakva orijentacija ispravna i saglasna koncepciji Zakona, pa bi ona trebala i da ostane strateški cilj komunalne policije, ali bez odustajanja od korišćenja navedenih represivnih ovlašćenja kada su ona neophodna za obezbjeđenje zakonitosti. U vezi sa odredbama kojima se uređuju ovlašćenja može se postaviti pitanje njihovog kvaliteta i s tim u vezi učestalosti i eventualnih problema u primjeni pojedinih od ovih ovlašćenja, posebno ovlašćenja za korišćenje sredstava prinude i kvalitet zakonskih rješenja o tim sredstvima. Upotreba sredstava prinude je najoštrije ovlašćenje, a i karakteristika po kojoj će se komunalna policija izdvajati od drugih organa u opštini. Naime, u vezi primjene sredstava prinude su jasno precizirane - komunalni policajac upotrebiće sredstva prinude samo ako se zadatak ne može izvršitina drugačiji način i to srazmjerno opasnosti koja prijeti zaštićenom dobru. S obzirom da je upotreba sredstava prinude fizička snaga, službena palica i sredstva za vezivanje, može da zadiru u određena ljudska prava, u Zakonu su jasno propisani mehanizmi kontrole primjene takvih ovlašćenja, što je veoma dobro. Svrha kontrole je da se pouzdano tvrdi da li je sredstvo prinude upotrijebljeno u skladu sa Zakonom i pravilima i da se na osnovu toga odluči o eventualnoj odgovornosti komunalnog policajca. Prema tome, ne postoji opasnost da će se primjenom ovlašćenja nekontrolisano zadirati u ljudska prava i slobode, jer su definisanjem poslova obezbjeđeja komunalnog reda u oblasti komunalne djelatnosti i u drugim oblastima u kojima opština vrši sopstvene poslove određene njene granice postupanja. Specijalne procedure za kontrolu komunalne policije koje su propisane zakonom imaju za cilj da spriječe ili svedu na najmanju mjeru nekontrolisanu primjenu ovlašćenja. Ove procedure će i dalje razrađivati podzakonskim aktima, koji će donijeti u Ministarstvo, o kojima smo i danas od predstavnika Vlade obaviješteni: 1. Interna kontrola nad upotrebom sredstava prinude, izvještavanju o svakom slučaju upotrebe tih sredstava i ocjenjivanje opravdanosti njihove upotrebe, 2. Podnošenje izvještaja o policiji o upotrebi sredstava prinude radi kontrole, i 3. Kontrola putem rješavanja pritužbi građana na rad komunalne policije. Pored takvih procedura kontrole, komunalna policija podjednako kao i druge jedinice lokalne samouprave potpada pod kontrolu koja se sprovodi od strane starješina uprave gradske skupštine, sudova i drugih organa. Polazeći od činjenice da je jedan veliki broj učinilaca prekršaja iz oblasti u kojima opštine imaju nadležnosti maloljetna lica, ovim zakonom data je mogućnost komunalnom policiju koji ima posebna znanja za rad sa maloljetnicima, da primjenjuje svoje ovlašćenja i prema ovoj kategoriji lica. To podrazumijeva da je komunalni policajac dužan da postupa obazrivo, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti, ličnim svojstvima i privatnosti maloljetnika. U bavljenju svojih poslova komunalna policija treba da djeluje kao i dio jednog šireg sistema. Od naročitog značaja su njeni odnosi sa građanima, inspekcijskim službama. Saradnja između građana i komunalne policije ima jednu važnu obostranu korist, mada je značaj dobrih odnosa između komunalne policije i građana od ključne važnosti u ostvarivanju njene funkcije. Potrebno je uložiti dodatni napor kako bi se pripremio i usvojio poseban kodeks ponašanja za komunalne policajce. Njegovu sadržinu bi trebalo da čine jasne smjernice, etičke i profesionalne za uspostavljanje odnosa sa građanima i drugim subjektima u zajednici, kao i za obavljanje svih poslova u primjeni ovlašćenja komunalne policije. Saglasna sam sa konstatacijom da primjena Zakona o komunalnoj policiji, da će se stvoriti uslovi da komunalni red u praksi bude onakav kakav je propisan, odnosno da ponašanje fizičkih i pravnih lica bude približnije onom redu koje propisuje pravo. Obezbijediće se bolji rad opštinskih organa, očuvanje njenih dobara, zaštita stanovnika i životne sredine, odnosno stvoriće se uslovi za sveobuhvatno obezbjeđivanje komunalnog reda u cjelini. Zbog toga se i od ovog zakona očekuje da njegovom implementacijom služba zauzme značajno mjesto u rješavanju velikog broja problema komunalnog reda. Na kraju, tekst ovog zakona usaglašen je sa opštim principima Savjeta Evrope, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, kao i sa rješenjima najbolje prakse kako u okruženju, tako i u drugim evropskim zemljama. Takođe, odredbom člana 3 Evropske povelje o lokalnoj samoupravi propisano je da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih vlasti, da u granicama zakona reguliše i rukovode znatnim dijelom javnih poslova na osnovu sopstvene odgovornosti i u interesu lokalnog stanovništva. Naš Klub će imati amandmane koje će moj kolega Zoran Vukčević upoznati sa sadržajem i, naravno, nakon svega toga Poslanički klub DPS-a podržaće Zakon o Komunalnoj policiji. Hvala.
  • Zahvaljujem. Na ovaj način smo završili prvi krug rasprave. Čuli smon predstavnike političkih partija. Sada ulazimo u drugi krug rasprave, gdje ćemo govoriti u trajanju do pet minuta o predmetnoj tački dnevnog reda. Pozivam koleginicu Martu Šćepanović da uzme riječ, a neka se pripremi kolega Obrad Gojković. Izvolite.
  • Poštovani predlagači, kolege i koleginice poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Što se tiče Zakona o komunalnoj policiji koji je na današnjem dnevnom redu, želim da izrazim zadovoljstvo što je Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo ovaj izuzetno važan zakon predložilo i što se ovo pitanje po prvi put reguliše zakonom. Naime, Zakonom o lokalnoj samoupravi je predviđeno da opština ima službu za vršenje komunalnog nadzora, komunalnu policiju, te je svaka opština svojim odlukama osnovalo ove službe. Međutim, problemi sa kojima se suočavaju ove opštine su veliki. Oni se, prije svega, odnose na održavanje čistoće, uređenje zgrada, održavanje parkirališta, ulica, trgova i šetališta, javne rasvjete, fontana, javnih česmi, urbanog mobilijara, raskopavanje javnih površina, javnog saobraćaja, zaštite lokalnih puteva, voda, buka. Čitav niz propisa određuje vršenje inspekcijskog nadzora u ovim oblastima. Namjerno ističem ove nadležnosti Komunalne policije koje do sada niko nije pomenuo, da bi se shvatilo koliko je, u stvari, širok krug nadležnosti koje ima Komunalna policija. Ovo je upravo pokušaj Ministarstva, odnosno Vlade, imajući u vidu ovako široke nadležnosti da se ojača uloga Komunalne policije u lokalnoj zajednici kako bi se stvorili bolji uslovi za efikasnije sprovođenje propisa iz nadležnosti opština, odnosno obezbijedio bolji rad organa lokalne samouprave u sprovođenju njenih politika. Takođe, važan razlog za donošenje ovog zakona je ocjena da će se drugačijim organizovanjem Komunalne policije i davanjem ovlašćenja koje do sada komunalni policajci nijesu imali, doprinijeti sprječavanju kršenja komunalnog reda i preventivno djelovati. Predlogom zakona predviđeno je da je osnovna uloga Komunalne policije da obezbjeđuje komunalni nadzor i održavanje komunalnog reda u komunalnoj djelatnosti i u drugim oblastima. Imajući u vidu nova ovlašćenja Komunalne policije, želim samo da se građanima da precizniji odgovor, kao i onima koji će izvršavati ovo u praksi, na koji način će se razgraničiti nadležnosti komunalne policije I policije, s obzirom na nadležnosti opštine koja ima sopstvene poslove i povjerene poslove. Ono što su značajne novine u ovom predlogu, a u odnosu na dosadašnja ovlašćenja komunalne policije jeste uvođenje novih ovlašćenja, a to su upozorenje, usmeno naređenje, utvrđivanje identiteta, zadržavanje, pregledanje predmeta, upotreba sredstava prinude, izdavanje prekršajnog naloga i pokretanje prekršajnog postupka, na koji način se poboljšava preventivna uloga Komunalne policije. U potpunosti podržavam namjeru predlagača za jačanje preventivne uloge komunalne policije, ali se pitam u odnosu na dosadašnje iskustvo komunalnim policajaca kakav će biti efekat u praksi. Takođe, ovdje u zakonu prosto fali jedan dio koji se odnosi na postupak primjene ovih ovlašćenja komunalnih policajaca. Komunalni policajac po predlogu ima mogućnost usmenog naređenja, a fali dio koji se odnosi na sačivanje zapisnika i utvrđivanje roka u kom roku će subjekat nadzora otkloniti nepravilnosti na koje je ukazao komunalni policajac. Imajući u vidu da se ovim daje ovlašćenje službenicima komunalne policije na upotrebu sredstava prinude, smatram da bi bilo realno da nadležno ministarstvo, poslije određenog vremena primjene zakona, dostavi Skupštini Izvještaj o implementaciji zakona sa svim onim podacima koji se odnose koliko je bilo predmeta gdje je upotrijebljeno sredstvo prinude, kako je komunalna policija postupala, da li je bilo prekoračenja ovlašćenja i sl. Kako se Predlogom zakona predviđa i donošenje podzakonskog akta kojim će Ministarstvo propisati izgled uniformi, takođe i pitanje novca za obezbjeđivanje ovih uniformi, jer su sada lokalne samouprave dovedene u situaciju da moraju da vrše nabavku novih uniformi iz sredstava rada. Ovo posebno, imajući u vidu da pojedine lokalne uprave na sjeveru opštine jedva obezbjeđuju i sredstva za isplatu zarada zaposlenima, pa se nadam da će se država aktivno uključiti i pomoći lokalnim samoupravama da obezbijede ova sredstva. Posebno značajno je pohvaliti i odredbe kojima se mijenja organizacija službe komunalne policije i uslovi koji se tiču obavljanja poslova komunalnog policajca i načelnika komunalne policije. U skladu sa tim, ono na što bih ja ukazala je da je možda trebalo, imajući u vidu da je Predlogom zakona predviđeno da se za obavljanje poslova komunalnog policajca traži uslov od najmanje četvrtog stepena školske spreme, trebalo je možda predvidjeti koliko u jednoj službi, osim načelnika koji svakako mora imati visoku stručnu spremu, mora imati izvršilaca sa visokom stručnom spremom jer prosto u postupku inspekcijskog nadzora postoje radnje koje ne može lice potpisati sa srednjom stručnom spremom. Takođe, članom 36 Predloga zakona predviđa se, odnosno daje se mogućnost osnivanja zajedničke službe za više opštine. Smatram da je to u potpunosti sa ciljevima Evropske unije koja se trudi da u Crnoj Gori unaprijedi i pospiješi međuopštinsku saradnju jer bi osnivanjem ovakve jedne zajedničke službe bilo prednost za te opštine u smislu smanjenja troškova, boljeg vršenja inspekcijskog nadzora i sl. Ključno da bi Komunalna policija u potpunosti mogla da obavlja svoj posao je usvajanje Zakona o komunalnim djelatnostima, a takođe, što je još važnije, da se izmijeni Zakon o prekršajima kako bi Komunalnoj policiji bila obezbijeđena puna primjena njenih ovlašćenja. Na kraju, mislim da je suština da se usvajanjem ovog zakona građanima bude bolje jer smo i do sada imali službe komunalne policije, ali ako građanin koji prijavi određenu nepravilnost ne osjeti promjenu na bolje, nadam se da neće biti u istom položaju kao do sada i smatram da smo tek onda, u stvari, dobro odradili posao. Zbog svega ovoga, poslanici DPS-a će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Kolega Obrad Gojković će sada govoriti, a neka se pripremi kolega Šefkija Murić. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane kolege, što bi rekao naš narod, da se čovjek krsti i jednom i drugom rukom, da jedan ovakav tekst zakona dođe u ovaj parlament. Razmišljao sam gdje bi se ovaj zakon, eventualno, mogao primjenjivati. Možda u Siriji, tamo je građanski rat i vjerovatno da ga je Asad napisao tamo bi imao neku svoju svrsishodnost. Onda mi je palo na pamet šta je moglo da isprovocira ovaj zakon. U šali, sjetio sam se fejsbuk grupe Luka Berane i njihovog stripa koji su oni stavili na fejsbuk o tri sličice. U prvoj je Obama koji kaže da će bombardovati režime koji su potrovali više od 1000 svojih građana. U drugoj je Asad zabrinut. U trećoj Obama izjavljuje da su njihovi avioni iznad Berana. Znači, vlast koja tako vodi jedan komunalni red, piše jedan ovakav zakon, vlast koja ne odgovara u Beranama za ono što je uradila, ovdje predviđa palice i sredstva za vezivanje svojih građana. To je način kako ova vlast doživljava svoje građane. Po meni, jedino rješenje svega ovoga je povlačenje zakona. Ovaj zakon u potpunosti ne korespondira sa stvarnošću. Govorim to kao čovjek koji se bavi politikom i dolazi iz opštine gdje je opozicija koja je na državnom nivou vlast u lokalnoj sredini. Prije su o tome govirile kolege iz Pozitivne Crne Gore i napadali su predsjednike opština iz DPS-a. Ovo ni jedan predsjednik opštine ne može da prihvati i ne može da primijeni, zato što zna da će doći do zloupotreba. Ovaj predmet zakona samo pokazuje nedostatak autoriteta vlasti. Vrlo lako je uvesti komunalni red ako vi ljudima obezbijedite životni standard, povjerenje u pravosudni sistem, povjerenje u državne institucije i sve ono što narodu treba. Kada vlast ne može to da obezbijedi onda mora da piše ovakve zakone i da maše palicama, da maše sredstvima za vezivanje i primjenom sile. Samo ću pročitati ove članke koje su već čitali, to je 29, 31 i 32 gdje se kaže udarci palicom da se pazi da se ne udari u genitalije i trbušni zid i tako dalje, ali i to može u krajnjoj mjeri. Sada će to jedan komunalni policajac koji je toga dana nešto slučajno ljut on će da procijeni da li treba nekog da udari u genitalije, u glavu ili u nogu. Druga stvar, upotrebom sredstava za vezivanje smatra se po pravilu vezivanja ruku iza leđa. Znači, poštovani građani ukoliko ste pogrešno parkirali automobil možda vam se desi da vam dođe komunalni policajac koji je toga dana nešto ljut, da vas udari palicom po glavi, da vas veže i tako dalje. Razlog je, između ostalog, da ako se policajac ometa ili spriječi u vršenju svoje djelatnosti. Znači, komunalnom policajcu je ostavljeno da on procijeni da li ga neko ometa ili ga sprečava i da uzme palicu i razbije čovjeku glavu. Znači, jedan zakon koji ni u kom slučaju ne smije da prođe ovu proceduru ovdje. Po meni je jedini način da se ovaj zakon povuče iz procedure. Shvatam u potpunosti poslanike koji hoće da djeluju amandmanski. Znaju vjerovatno da će silom većine ovaj zakon biti izglasan i pokušavaju koliko toliko da spriječe negativne posljedice ovog zakona. Ovaj zakon, još jednom da ponovim, prije svega demonstracija sile vlasti i nedostataka autoriteta vlasti. Znači, vlast je svjesna da je građani ne poštuju i ona vlast koja je svjesna da je građani ne poštuju će sprovoditi ovakav zakon. Mi iz Socijalističke narodne partije ćemo izbjeći sve moguće slučajeve da se ovaj zakon u potpunosti sprovodi, da ne bijemo ljude palicama, da ih ne vezujemo lisicama i tako dalje. Koliko je zakon besmislen samo pokazuje i ovo o maloljetnicima i njihovoj duševnoj razvijenosti. Ja sam jutros nazvao uglednog neuropsihijatra iz Kotora i zamolio ga za svoje mišljenje kako se procjenjuje da li je maloljetnik duševno razvijen. Rekao mi je da bi se procijenilo da mu je potrebno deset dana, da su mu potrebni testovi koje on može da izvrši tek za deset dana i da on eventualno tek posle deset dana može da procijeni da li je maloljetnik duševno razvijen. Vi ovdje imate situaciju komunalnog policajca sa pendrekom za pojasem, sa lisicama ispred maloljetnika i on tada vrši svoju dužnost. Znači, imate struku koja kaže da je ovo potpuno nemoguće. Druga stvar je video nadzor. Ovim zakonom uopšte nije predviđeno ko određuje video nadzor. Ja ću sa kolegom vjerovatno djelovati amandmanski da video nadzor može da se odredi samo zakonom i zakonskim propisima koje donosi lokalna skupština. Ako se to ostavi komunalnoj policiji i partijskim određivanjima gdje će to da bude, to će da bude totalna katastrofa. Nije dobar ni onaj član, gdje je na pet hiljada jedan komunalni policajac. To je potpuno besmislena norma. Mislim da to treba raditi drugačije i da je to dobra praksa Ministarstva unutrašnjih poslova bila kada su uvođeni kontakt policajci, ovi obični policajci i da je to dalo rezultate. Otprilike to treba raditi na taj način, jer je to dobra praksa, da su ti policajci uspjeli da uspostave kontakt sa sredinom koja ih okružuje, a ne na ovaj način što odrađuju na pet hiljada birača. Stvarno odbacujem ovakav Predlog zakona, tražim da se on povuče i smatram da ovakav Predlog zakona nije smio uopšte da dođe u proceduru. Ono što je interensantno, vlast, sva ministrarstva pokušavaju da stalno pokažu neku sofisticiranost, evropsku sofisticiranost, a kad dođu ovakvi predlozi zakona onda imate palice, imate lisice, imate privođenja, imate zadržavanja. Mnoge od ovih stvari su vjerovatno protiv ustavna, koja su ovdje predviđena. Hvala.
  • Hvala Vama. Kolega Šefkija Murić ima riječ, nakon njega kolega Neven Gošović. Kolega Aprcoviću, možemo li dalje? Možemo, hvala.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi građani, poštovani predstavnici Vlade, gospođo Vojinović i gospodine Vukčević, Pokušaću da nešto kažem o Predlogu zakona o komunalnoj policiji i pokušaću da nešto kažem što kolege nijesu rekle, a ako se preklopimo unaprijed se izvinjavam, jer mislim da je dobro i neke stvari ponoviti, dati im akcenat i dati na značaju da se one poboljšaju ili da se promijene. Vi ste u uvodnom izlaganju rekli da je reforma javne uprave iziskivala u određenom periodu da donesemo Zakon o komunalnoj policiji. To je sadašnja potreba i slažem se sa tim, ali prilikom definisanja neke nove oblasti i uvođenja u zakonske okvire uvijek izaziva više dilema nego nešto što je ranije definisano. Čitajući ovaj zakon vidio sam da ste njime predložili da se definišu uslovi ovlašćenja i rada Komunalne policije, ali nigdje nijesam mogao da pročitam da li su definisane komunalne djelatnosti. Možda je to tretirano nekom drugom materijom, ali kada se radi ovakav zakon mislim da bi trebalo precizirati koje su to komunalne djelatnosti koje treba da obavlja Komunalna policija da ne bi došlo do preklapanja sa nadležnostima policije. Bojim se da ćemo ući u jednu sferu gdje ćemo pokušavati da dokazujemo često koje su nadležnosti. Da bi to izbjegli cijenim da je bilo bolje definisati ove djelatnosti ili će to možda biti definisano nekim drugim zakonom ili nekom drugom materijom. Drugu stvar koju želim da kažem, pokušaću da određene članove, odnosno članove zakona prokomentarišem. Potpuno se slažem sa ovim oko vrste ovlašćenja da zadržavanje učinoca prekršaja ili drugog kažnjivog djela treba precizirati. Znači, ko je taj kad komunalni policajac treba da zadrži neko lice, gdje da ga zadrži, da li su to prostorije policije? Ovu normu bi trebalo precizirati. Ne znam, čini mi se da nije bilo amandmana na ovu normu, možda će ih biti, ali trebamo voditi računa i o ovom, detaljno i detaljnije precizirati. Sledeća stvar, u članu 12 "Postupanje po prijavama građana". U zadnjem stavu rekli ste da će komunalna policija podnosioce prijava obavijestiti o ishodu postupanja po prijavi, pa ste stavili zarez, "ako podnosilac prijave to zahtijeva", mislim da je ovo višak, da ako se neko usudi da prijavi određene nepravilnosti obaveza je i organa koji sprovodi tu akciju da ga obavijesti. To je član 12, zadnji stav, odnosno treći. Takođe se slažem da je primjena ovlašćenja prema maloljetnicima posebna materija i posebno je treba posmatrati i posebno je treba definisati. Znam da je zakonodavac, pretpostavljam šta je htio da kaže, da komunalni policajci moraju prema njima postupati obazrivo, ali čisto u primjeni, u praksi mislim da ljudi koji su tamo zapošljeni, oni bi sada trebali da traže neka nova lica koja imaju više znanja prilikom postupanja sa maloljetnicima. Znači, da li su to psiholozi, pedagozi ili nešto slično. Značaj ovoga razumijem. Pošto mi je ostalo još malo vremena pokušaću da malo brže pređem preko ovoga. Dijelim dilemu sa Martom Šćepanović, kada je u pitanju član 17, gdje ste propisali boju, oznake službenih vozila i kao posebnu opremu. Neukusno bi bilo da se to nasloni lokalnim samoupravama, mislim da treba i planirati u budžetu ako se već ide unificirati i oprema i vozila, to je značajan dio sredstava i to možda treba rješavati na državnom nivou. Pošto mi je vrijeme pri kraju nijesam imao dovoljno vremena da sve ono što sam zabilježio prilikom čitanja, biću kratak desetak sekundi, da saopštim da ćemo mi imati raspravu po amandmanima i mislim da će dio ovih sugestija koje sam ja dao i koje su dali poslanici značajno uticati na poboljšanje teksta zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega. Kolega Neven Gošović sada ima riječ. Neka se pripremi kolega Zoran Vukčević. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, predstavnici Vlade, poštovani građani, Svakako kada se jedna materija uređuje po prvi put da nosi dosta dilema, dosta nejasnoća, ali se dijele mišljenja kolega da ipak Predlog ovog zakona ne sadrži ona rješenja koja će obezbijediti njegovu adekvatnu primjenu, odnosno se njime ne stvaraju kada su u pitanju pojedine norme jedne takve pretpostavke. Prvo oko tih pitanja o kome je već bilo ovdje riječi, jesu poslovi komunalne policije. Ti poslovi Predloga ovog zakona, određeni su samo načelno. Definicijom da Predlogom zakona o komunalnoj policiji su propisani poslovi o kojima se u Opštini Glavnog grada i prijestonici obezbjeđuje komunalni nadzor i održavanje komunalnog reda u oblasti komunalne djelatnosti i u drugim oblastima u kojima opština vrši sopstvene ili prenesene ili povjerene poslove iz nadležnosti državne uprave. Međutim, ovim zakonom je bilo neophodno precizno definisati komunalne i koje su to komunalne i druge oblasti u kojima komunalni policajac vrši poslove održavanja komunalnog reda i izvršava komunalni nadzor. Ovo posebno ako se ima u vidu činjenica da Zakon o komunalnim djelatnostima već duže vremena ne dolazi na plenum. I, takođe, da je posve po nama pogrešan korak, ako bar ne obezbijedimo istovremeno razmatranje predloga ova dva zakonska akta. Čak su ove oblasti u kojima komunalna policija obezbjeđuje komunalni red mnogo potpune i uređene Zakonom o lokalnoj samoupavi, član 79, stav 2, koji se stupanjem na snagu ovog zakona stavlja van snage. I ono što je takođe neprihvatljivo i mislimo suprotno našem pravnom sistemu jeste određenje sadržano u članu 60 Predloga zakona, da danom početka primjene ovog zakona prestaju da važe i svi propisi opština kojima su uređena pitanja u vezi nadležnosti načina rada komunalne policije. Mislim da se ne mogu na ovakav način zakonom stavljati van snage propisi Skupština ili lokalne samouprave doneseni u jednoj oblasti. Sa druge strane, i načelo pravne sigurnosti nalagalo je da se precizno navede naziv propisa koji prestaje da važi stupanjem na snagu jednog zakona uz tačno navođenje broja Službenog lista u kojem su objavljeni. Na Zakonodavnom odboru na ovaj propis ukazala je koleginica poslanica Marta Šćepanović. Shvatio sam da su predstavnici predlagača iskazali spremnost da se taj propust otkloni, ali ne vidim da je do toga došlo, ako nijesam bio u prilici da dođem do takvog saznanja ja se izvinjavam, ali ako to nije urađeno, onda je evidentno da odredbe člana 60 nijesu u skladu sa našim pravnim sistemom. Kada su u pitanju ovlašćenja komunalnih policijaca u vršenju poslova iz njihove nadležnosti i kada su u pitanju mjere prinude, posebno je značajno ovlašćenje zadržavanja lica zatečenog u narušavanju komunalnog reda. Naime, odredbama člana 25 Predloga zakona, propisano je da lice zatečeno u narušavanju komunalnog reda koji predstavlja prekršaj komunalni policajac može zadržati u skladu sa zakonom kojim se uređuje prekršajni postupak. A u skladu sa zakonom kojim se uređuje prekršajni postupak komunalni policajac bi imao ovlašćenja i podrazumijevalo bi to zadržavanje, da to lice liši slobode. Ako nije poznat identitet tog lica, ako to lice nema prebivalište i boravište u Crnoj Gori, postoje okolnosti koje ukazuju da će se ponoviti prekršaj itd. Na osnovu tako datog ovlašćenja komunalni policajac bi bio dužan da o lišenju slobode lica koje je učinilo prekršaj sačini službenu zabilješku koja sadrži vrijeme i mjesto lišenja slobode i da to lice odmah bez odlaganja uz zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka privede sudu. Ako se lice lišeno slobode ne može odmah privesti u sud, komunalni policajac mogao bi učinioca prekršaja zadržati najduže osam časova. To su ovlašćenja, koja bi proisticala iz Zakona o prekršajima, ako bi zaista komunalni policajac imao ova ovlašćenja koja su mu određena odredbama člana 25 kada se tiče primjene zakona, Zakona o prekršajima. Jasno je da ovako propisana ovlašćenja su neprimjerena i da je apsolutno moguće da komunalni policajac dovede to lice do organa nadležnog za utvrđivanje identiteta ako ne može da utvrdi identitet tog lica, ali da ima ovlašćenja lišenja slobode i preduzimanja ovih mjera, shodno Zakonu o prekršajima. To je nešto što je apsolutno neprihvatljivo kao takvo. Jedno od ovlašćenja komunalnih policajaca jeste i ovlašćenje oduzimanja predmeta s tim što se navodi da se to čini u skladu sa Zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor. Ovim se mora jasno reći da li u ovakvim propisivanjem komunalni policajac preuzima, ima prava i obaveze inspektora, kada su u pitanju oduzimanje predmeta utvrđene Zakonom o inspekcijskom nadzoru. Ako ima ta prava, a proističe da ima, onda bi se morale utvrditi i obaveze koje proističu iz toga zakona i to jasno naznačiti. Prvo, da je riječ o predmetu koji je nastao izvršenjem i proizvodi izvršenja prekršaji iz nadležnosti koje prati komunalni policajac. Drugo da je u obavezi da izda potvrdu o oduzetom predmetu. Treće, da je dužan da taj predmet dostavi nadležnom oraganu za pokretanje odgovarajućeg postupka, i ako se taj postupak ne pokrene da je njegova obaveza da taj predmet vrati licu i to odmah bez odlaganja. Oduzimanje predmeta, ako je istovremeno u pitanju i krivično djelo, je nešto što izaziva s pravom pažnju, pažnju iz prostog razloga što bi komunalni policajac u tom dijelu, prije svega, mogao imati samo ovlašćenja, ako posumnja da predmet predstavlja predmet kojim je izvršeno krivično djelo da o tome obavijesti nadležni organ, prije svega Upravu policije i da postupa po njihovim instrukcijama, a ne da on ima ovlašćenje oduzimanja predmeta za koje komunalni policajac posumnja da je njime izvršeno krivično djelo. I niz drugih stvari, zaista, bi trebalo puno vremena. Ovo sve jasno ukazuje da prava i obaveze komunalne policije u primjeni ovlašćenja utvrđenih novim zakonom moraju biti jasno precizirana, uređena na potpuni način i usklađena sa našim pravnim sistemom. Dijelim dilemu kolega da li je to uopšte podnesenim amandmanima moguće uraditi, bilo bi po nama ipak najcelishodnije rješenje. Poslovnik naš poznaje i tu mogućnost da Predlog ovog zakona usvojimo u formi nacrta, biće puno amandmana u odnosu na predlog tog zakona i da obezbijedimo onu istovremenu, bar istovremenu raspravu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima i da na taj način stvorimo te sve normativne pretpostavke, da imamo jedan zakon koji će imati one norme koji će obezbijediti jasna ovlašćenja, jasnu primjenu, naravno i kada su u pitanju nadležnosti i kada su u pitanju ovlašćenja. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala Vama. Kolega Vukčević ima riječ. Shvatio sam da će obrazložiti amandmane DPS-a, a nakon njega koleginica Zdenka Popović. Izvolite.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče, uvažene kolege, gospođo Vojinović, gospodine Vukčeviću. Kad govorimo o ovom zakonu moramo poći od jedne veoma važne pretpostavke da se ovim zakonom zapravo definišu veoma važne oblasti kada je u pitanju ukupna komunalna djelatnost na nivou lokalne samopurave. Druga stvar je da ovim zakonom se po prvi put, kao što su kolege navele, definišu neke oblasti koje su važne po pitanju regulisanja komunalnih djelatnosti, odnosno komunalne policije, prije svega se misli na ovlašćenja, na organe i uopšte organizaciju. Međutim, ja smatram da je veoma važno da bi se ova oblast uredila da je neophodno bilo da se uradi prethodna stvar, a to je usvajanje Zakona o komunalnim djelatnostima kojim bi se veoma precizno definisalo koje su to komunalne djelatnosti. Zapravo, Zakonom o kumunalnim djelatnostima bi se smatrao jedan temeljni zakon koji bi ovu oblast do kraja doveo sa aspekta obezbjeđivanja svih neophodnih pretpostavki za funkcionisanje svih onih stvari koji su potrebni da komunalna uređenost na lokalnom nivou bude na potrebnom nivou. Prije svega mislim na organizaciju Komunalne policije. Mislim da je neopravdano da se ovaj zakon poziva samo na Zakon o lokalnoj samoupravi i da se poziva na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, a da se u svojoj realizaciji ili svojoj pripremi ne poziva i na Zakon o komunalnim djelatnostima. Zakon o komunalnim djelatnostima koji sada važi je donesen 1995. godine. Tim zakonom su definisane neke djelatnosti vezane za način rada i organizacije ukupne komunalne djelatnosti na lokalnom nivou. Moramo priznati da od 1995. godine pa do danas mnogo toga se promijenilo i da zaista taj zakon zahtijeva dosta izmjena koje bi morale biti prethodno doneseni, pa tek onda ovaj zakon o komunalnoj djelatnosti. Vlada je usvojila Nacrt zakona 6. oktobra 2011. godine i ovaj zakon se nalazi u proceduri u Skupštini. Zato zbog čega ovaj zakon nije usvojen odgovornost treba da preuzme ova Skupština. I da vidimo zbog čega taj zakon nije usvojen kao temeljni zakon za ostvarivanje svih neophodnih pretpostavki da stvorimo uslove zbog čega su nam potrebne izmjene i dopune zakona o komunalnoj policiji. Nije logično usvajati zakon o komunalnoj policiji a da prethodno nisu definisane sve neophodne pretpostavke koje su potrebne kada je u pitanju komunalna djelatnost na lokalnom nivou. Želim da izrazim zaista i brigu, prije svega, kolega iz Skupštine Glavnog grada i kada je u pitanju pozicija i kada je u pitanju opozicija i kolege iz Kluba odbornika i SNP-a i kolege iz vladajuće koalicije su poslali zahtjev da se ova tema što prije stavi na dnevni red Skupštine i da što prije usvojimo zakon o komunalnoj djelatnosti, jer je to pretpostavka zaista ostvarivanju svih onih osnovnih ciljeva a koje želimo zaista da iskreno do kraja sistemski riješimo problem kada je u pitanju komunalna djelanost na lokalnom nivou. Važno nam je definisati taj zakon iz razloga što zapravo Zakonom o komunalnoj djelatnosti u nacrtu zakona o komunalnoj djelatnosti su predviđene mnoge stvari. Na primjer dio koji ističe prekršajne i kaznene odredbe sa sadašnjim rješenjim, mi moramo da se oslanjamo, Zakon o komunalnoj policiji mora da se oslanja na zakon o prekršaju. Zašto kada postoji osnovni temeljni zakon koji mora definisati sve neophodne preduslove da bi ostvarili sve ono što nam je potrebno da ova djelatnost bude uređena. Međutim, imajući u obzir ovu činjenicu mi smo predložili nekoliko amandmana. Kolega ja ću se samo osvrnuti na dva jer smo željeli da koncentrišemo našu pažnju na dio koji se tiče davanja većih ovlašćenja komunalnim policajcima, kako bi mogli što je moguće efikasnije da rade svoj posao, posebno u onim situacijama koje predstavljaju velike problem s kojima se na lokalnom nivou suočavaju i organi, prije svega mislim na komunalnu policiju, ali i građani. To znači da komunalni policajci imaju mogućnost da zaustave određeno vozilo, kada se radi o slučajevima nelegalnog taksiranja, odnosno zloupotrebe taksi vozila i kada se radi o neovlašćenim situacijama, primjera radi kada vozite neki kamion pa ostavljate ostatke, šut pored puta. Na žalost smo svjedoci toga da i u glavnom gradu i u drugim gradovima imamo takve situacije da zaista predstavljaju ruglo Crne Gore i da se mora efikasnije voditi borba protiv takvog ponašanja naših građana. Na kraju, mislim da i ovaj zakon i Zakon o komunalnim djelatnostima mora imati dva aspekta. Jedan je preventivno djelovanje u rješavanju ovih problema, a isto tako moraju postojati i represivne mjere u onim situacijama kada se ekstremno ponašaju naši građani, suprotno od onoga što predstavlja osnovnu kulturnu, civilizacijski iskorak u ponašanju u skladu sa evropskim stremljenjima državne Crne Gore. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Vukčeviću. Očigledno nijeste bili u sali u jednom dijelu naše rasprave kada smo govorili o odnosu Zakona o komunalnoj policiji i Zakona o komunalnoj djelatnosti, jer smo istakli tada upravo ovo o čemu ste vi govorili da bi današnja rasprava bila mnogo sadržajnija i mnogo konkretnija i mnogo, vjerovatno i sa boljim rješenjima i u jednom i drugom zakonu da su ti zakoni razmatrani u paketu jer je riječ o materiji koja je slična, jednostavno jedinstvena materija. Tamo se reguliše djelatnosti ovdje organi koji sprovode tu materiju, tako da smo sve to objasnili, a podaci koje ste vi istakli su tačni. Od 11. mjeseca je taj zakon, predlog toga zakona je pristigao u Skupštini, ali evo još uvijek ga nemamo na dnevnom redu zbog nekih različitih stavova oko pojedinih pitanja koja se regulišu tim zakonskim predlogom. Ali, opet kažem u svakom slučaju je i naša mogućnost kao poslanika da predložimo da na prvoj sjednici imamo na dnevni red predlog zakona o komunalnoj djelatnosti a kažem opet, ponavljam ono o čemu smo ranije govorili, slažem se da je neophodno bilo, odnosno bolje bilo da imamo ta dva zakona u paketu. Cijeneći činjenicu, naravno i tu da nije isti predlagač kada je u pitanju Zakon o komunalnoj djelatnosti jedan predlagač, kada je u pitanju Zakon o komunalnoj policiji drugi, ali cijeneći takođe činjenicu koja se prosto podrazumijeva da imamo koordinaciju između nadležnih ministarstava koji se bave tom materijom. Dakle, koleginica Zdenka Popović sada ima riječ, nakon nje kolega Andrija Popović. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, poštovani predlagači ovog zakona o komunalnoj policiji, U obrazloženju Predloga zakona pozivate se na usaglašenost sa opštim principima Savjeta Evrope, Evropskom poveljom, a istovremeno se u lokalnoj samoupravi ne donosi odluka o mjesnim zajedinicama, makar ne u Podgorici, koja nije u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Da podsjetim, važeća odluka o mjesnim zajednicama usvojena je 1995. godine na osnovu Zakona iz 1991. godine. I, sama ta činjenica govori da su građani u potpunosti blokirani i da nemaju aktivnu poziciju u ostvarivanju prava koja su im garantovana Ustavom i zakonima Crne Gore a i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Istovremeno nije donijet Zakon, evo pričamo o njemu i o komunalnim djelatnostima, i tu sam potpuno saglasna sa kolegom Vukčevićem da je taj zakon morao biti donesen, posebno iz razloga što je taj zakon donijet19 95. godine. Ovo sam morala da pomenem jer u Predlogu zakona o komunalnoj policiji u članu 7 koji tretira oblast djelovanja, kaže se da poslovi komunalne policije obuhvataju komunalni nadzor i obezbjeđuju komunalni red u skladu sa zakonom u oblasti komunalnih djelatnosti i potpuno mi je neshvatljivo da se donosi zakon o komunalnoj policiji sada 2013. godine, a da se zanemaruje Zakon o komunalnim djelatnostima koji je donijet 95. godine. Takođe, nije donijet ni zakon o lokalnoj samoupravi kojim bi se preciznije definisao način osnivanja komunalne policije, način vršenja komunalnog nadzora. Ono što, takođe, želim da ukažem jeste da je Ustavom Crne Gore propisano da se zakonom u skladu sa Ustavom usklađuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje i sistem lokalne samouprave da pravo na lokalnu samoupravu obuhvata pravo građana i organa lokalne samouprave da uređuju i upravljaju određenim javnim i drugim poslovima, na osnovu sopstvene odgovornosti a u interesu lokalnog stanovništva i da zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima. A Zakon o lokalnoj samoupravi je propisao da za vršenje specifičnih poslova mora da se osnuje komunalna policija, da opština ima službu za vršenje komunalnog nadzora. Da komunalna policija obezbjeđuje komunalni red u oblasti parkiranja, deponovanja otpada, snabdijevanja vodom i dalje da ne nabrajam koje su sve nadležnosti iz oblasti komunalnih djelatnosti i ja sad vas pitam, da li će se sredstva prinude, kako ste vi to prepisali ovim zakonom, odnositi i na nekoga, recimo, ko baca smeće pored kontejnera i time krši zakon onako kako ste ga vi definisali, da li će nad njim biti sprovedena sredstva prinude i da li će on možda biti zadržan u neke prostorije, pitam se samo u koje. Nadalje, Predlog zakona o komunalnoj policiji daje zaista prevelika ovlašćenja komunalnim policajcima,koji će biti pod direktnom kontrolom pedsjednika opštine,imaće sredstva prinude, lisice i pendreke.Ono što je nejasno i nedovoljno definisano je kako je podijeljena nadležnost između komunalne policije i komunalne inspekcije, jer će komunalna policija vršiti i inspekcijska ovlašćenja,kako je to definisano članom 26. Predloga zakona o komunalnoj policiji, a sve poslove predviđene ovim predlogom zakona već radi postojeća inspekcija i neminovno je da će doći do preplitanja nadležnosti inspekcijskih organa i komunalne policije. Zakon, takođe, može drastično da naruši ljudska prava i pravo na privatnost, jer u članu 10 važećeg Predloga zakona kažete da komunalni policajac daje upozorenja, izdaje usmena naređenja, utvrđuje identitet privremeno oduzima predmete, zadržava učinioce prekršaja i sad ja vas pitam, a to je takođe regulisano i članom 25 ovog Predloga zakona, gdje će se vršiti zadržavanje učinioca prekršaja? S obzirom da je ovaj zakon, odnosno Predlog zakona od nadležnosti lokalne samouprave, nekako je logično onda da lokalne samouprave imaju određene prostorije gdje će se zadržavati učinioci prekršaja iz oblasti komunalnih djelatnosti. Takođe, jako problematična norma koja se tiče maloljetnih lica, bez obzira na ono što smo mi čuli da će Socijaldemokratska partija uložiti amandmane koji se tiču maloljetnika, ja vas pitam,da li je moguće da komunalni policajac preduzme neke mjere, represivne mjere prema maloljetnom licu, a da nije tu njegov roditelj, staratelj ili neko stručno lice i gdje će se u nekom slučaju, ako se izvrši neki pekršaj od strane maloljetnog lica, to maloljetno lice zadržati? Ono što je problematično po meni je član 31, gdje kažete kako će se izvršiti ta upotreba fizičke snage, fizičke sile, pa onda kažete kako se vrši upotreba palice, znači da ne može povrede nanijeti u predjelu glave, vrata, kičmenog stuba, grudnog koša i tako dlaje,kao što je rekla moja koleginica Jonica,znači, komunalni policajac će morati tačno da cilja na noge. Ja vas pitam šta u ovom zadnjem stavu pominjete i žene čija je trudnoća vidljiva. Zašto se vrši diskriminacija prema ženama čija je trudnoća vidljiva i čija trudnoća nije vidljiva, bez obzira na to kakav će prekršaj uradi iz oblasti komunalne djelatnosti, jer ovo ipak nijesu krivična djela, ovo su ipak prekršaji iz oblasti komunalne djelatnosti, makar ih ja tako razumijem. Ono što mi je, takođe, problematično jeste član 21 u kome se kaže da komunalni policajac određuje, na neki način,način djelovanja regularnog policajca, pa se u tom slučaju prepliću ovlašćenja komunalnog policajca regularnog policajca i ukazuje se da dolazi do problema u svojevrsnoj hijerarhiji između ova dva organa, odnosno komunalnog policajca i regularnog policajca. Član koji se tiče korišćenja podataka od građana, kada kažete- može da postoji i usmena korespodencija sa građanima, ta usmena korespodencija u vidu upozorenja je kasnije nedokaziva praktično, jer u slučaju da treba da dođe do zadržavanja kako će komunalni policajac dokazati da je on usmeno naredio nekom čovjeku koji je prekršio nešto iz oblasti komunalne djelatnosti da će morati biti zadržan u prostoriji za zadržavanje. Hvala lijepa. PREDṤEDAVAJUĆI ŽELJKO ŠTURANOVIĆ. Zahvaljujem. Kolega Popović ima riječ, nakon vas kolega Velizar Kaluđerović.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore i crnogorske dijaspore, poštovani predstavnici Vlade, Predlog zakona o komunalnoj policiji je za Libaralnu partiju sasvim solidan. Naravno, vjerujem da će biti sluha da se prihvate pojedini amandmani kako bi se ovaj zakon poboljšao. Reći ću nekoliko stvari, inače, ja sam radio desetak godina u lokalnoj upravi Kotor, samo postojanje komunalne policije je bilo praktično obesmišljeno. Postojanje komunalne policije bez sredstava prinude, vjerujte mnogo puta se desilo da mi je prosto bilo žao komunalne policajce koji su dolazili u takve situacije đe su se praktično pojedini građani nad njima iživljavali, zato što su znali da tu ne postoji nikakva sankcija, to će ići poslije kod sudije za prekršaje, naročito se to odnosilo na pojedine ugostitelje koji bi onda kod sudije za prekršaje, govorim o zaštiti od buke, recimo sad i ne znam više koliko decibela je propisano da li 50 ili 70 nije ni bitno. Pojedini ugostitelji bi puštali 700 decibela u ponoć, jedan, dva, tri sata ujutro. Govorim o primjeru iz Kotora đe ima nekoliko komunalnih policajki veoma vrijednih, veoma profesionalnih koje su praktično plakale, jer nijesu imale nikakve načina da zaustave sve to. Sa ovim sredstvima prinude sigurno da to daje autoritet komunalnoj policiji, na žalost naš je narod takav kakav je. Sredstva prinude će se odnositi možda na najviše 1% stanovništva. Imamo ovdje sredstva prinude palica, sredstva za vezivanje, jedino što mislim da nedostaje to je i pištolj, da mora i komunalni policajac imati pištolj. Mislim da je to tako u Srbiji.Ovaj zakon je praktično prepisan kao Zakon o komunalnoj policiji u Srbiji. Mislim da je on stupio na snagu prije par godina u Srbiji i da je dao odlične rezultate. Samo da kažem kod pojedinih članova zakona, dakle kao što sam rekao, upotreba sredstava prinude, palica, sredstva za vezivanje, mislim da tu nedostaje ovo što sam rekao pištolj. Ovo, što se tiče broja komunalnih policajaca i ako se ovdje prepliću sad što je komunalna policija, što je komunalna inspekcija, tako da na svakih 5.000 stanovnika određuje se jedan komunalni policajac.Ovo će biti teško raščistiti. Mi imamo tu situaciju da imamo, govorim ponovo o opštini Kotor, koja ima, mislim 15 komunalnih inspektora i redara. Kako će se ovo svesti na taj broj na 5.000 stanovnika jedan komunalni policajac.Komunalni policajac mora imati najmanje četvrti nivo kvalifikacija, to je srednja stručna sprema, do sada smo imali primjer - komunalni inspektor mora biti visoka strčna sprema, a komunalni redar viša školska sprema. Do sada nijesmo imali niže od toga, tako da mislim da je ovo korak nazad u odnosu na sadašnje stanje da bi na to trebalo obratiti pažnju, i ako kažem da su nejasna preplitanja nadležnosti komunalna inspekcija, komunalna policija.Hvala vam.
  • Zahvaljujem kolega Popoviću. Kolega Kaluđerović sada ima riječ, a neka se pripremi kolega Obradović. Izvolite.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodo iz Vlade, koja je predlagač ovog zakona, Kao peti učesnik u raspravi iz Kluba SNP-a, slobodan sam da konstatujem da su moji prethodnici dali dovoljno argumentacije, da bi morali najjozbiljnije, gospodo iz Vlade, da razmislite da li da ovaj zakon povučete iz skupštinske procedure i da se on vrati u skupštinsku proceduru i da ga razmatramo, naravno sa uvažavanjem značajnih primjedbi i sugestija koje su se čule, ali i nakon osnovne pretpostavke koja mora biti ispunjena, da se ovdje prvo raspravlja i donese zakon o komunalnim djelatnostima. I ja ću potencirati, bez obzira što su to učinile moje kolege iz Kluba SNP-a i još jedan broj uvaženih kolega koji je učestvovao u raspravi, da Predlog zakona o komunalnim djelatnostima,imamo u fijokama Skupštine od oktobra mjeseca 2011.godine. Dakle, za koji dan će punih dvije godine, zbog čega se zastalo sa njihovim donošenjem?Jesu li to neki amandmani na koje jedan od bivših poslanika iz DPS-a i aktuelni gradonačelnik intervenisao, pa nijesu usklađeni stavovi oko tih stvari u okviru Kluba DPS-a ili između klubova DPS-a i SDPa-a, nije moje da komentarišem i da nagađam, ali ukazujem na činjenicu da je zbog toga što dvije godine držimo u fijoci Predlog novog zakona o komunalnim djelatnostima, jednostavno neshvatljivo da sada razgovaramo o Predlogu zakona o komunalnoj policiji, kojom definišemo nadležnosti kako komunalna policija vrši nadzor u oblasti komunalne djelatnosti, jednostavno je to nelogično i neshvatljivo. A kada pri tome imamo na umu da je važeći zakon o komunalnim djelatnostima iz početka 1995.godine, onda je složenost problema još i više prisutna. Pritom, imajmo na umu, kolege, da podsjetim i ja i nemojte zamjeriti, da smo kada je donesen važeći Zakon o komunalnim djelatnostima usvojili novi Ustav, potpuno novi Zakon o lokalnoj samoupravi sa nekoliko izmjena i dopuna tog zakona, usvojen je Zakon o policiji, Zakon o inspekcijskom nadzoru i set velikog broja drugih zakona koji u određenoj mjeri dotiču ovu problematiku, tako da, ako budemo usvojili predloženi zakon o komunalnoj policiji pri činjenicom da imamo važeći zakon o komunalnim djelatnostima, koji je star više od 18 godina, i nakon svega ovoga nema nikakve dileme da nećemo imati harmonizovan pravni poredak u ovoj sferi. Nemam apsolutno dileme, još jednom i izazov predlog vama da povučete potez koji je jedino logičan da se ovaj zakon povuče iz procedure dok se ne stvore elementarne pretpostavke da se i o njemu na odgovarajući način raspravlja. Do tada da i ja samo kažem, ove nove nadležnosti korišćenja službene palice, mogućnost da se koriste sredstva za vezivanje, da se autonomno postavlja video nadzor od strane komunalne policije, da se vrši zadržavanje lica je vrlo interesantno i da u vezi sa tim i potrebom da se sa takvim ovlašćenjima prema komunalnoj policiji ide, evo da iskoristim priliku da javnost obavijestim. Prije nekoliko mjeseci, je li tako koleginice Popović, koja je i naš odbornik u Skupštini Glavnog grada, Skupština Glavnog grada je bila u prilici da razmatra informaciju o radu komunalne policije Glavnog grada Podgorica za 2012.godinu, na 20 strana,to je služba koja ima oko pedesetak zaposlenih, koja je u toku 2012.godine po informaciji koju su ponudili odbornicima Skupštine Glavnog grada imala oko 15.000 intervencija nadležnoti i tako dalje. Nećete naći ni jedne jedine riječi, ni jednog jedinog slova da predstavnici ove komunalne policije traže nove nadležnosti u smislu ovih o kojim je najviše bilo riječi, koje su najviše s razlogom pod pažnjom, naprotiv govore o veoma korektnoj saradnji u asistiranju Uprave policije, odnosno službenika Uprave policije. Ja mislim, da bi to trebao da bude dodatni razlog da pod najvećom i najstrožijom lupom postavimo ova pitanja i ova predložena rješenja koja komunalnoj policiji daju ovlašćenja, koja dotiču ovlašćenja Uprave policije, a posebno je, još jednom da ponovim, prosto neprihvatljivo da se ni jednom jedinom riječju u Predlogu zakona o komunalnoj policiji, osim što se nudi deklarativna norma da ona vrši poslove komunalnog nadzora i poštovanjem komunalnog reda u oblasti komunalnih djelatnosti, ni jednom riječju ne govori šta je u osnovi to, koji su to poslovi koje komunalna policija u obavljanju komunalnog nadzora i održavanju reda u komunalnoj djelatnosti obavlja, ni jedne jedine riječi. Hvala vam.
  • Hvala vama. Kolega Radovan Obradović, ima riječ i nakon njega, posljednji učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda, kolega Husnija Šabović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi gospodine predsjedavajući. Poštovani predstavnici Vlade, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Mišljenja sam da Zakon o komunalnoj policiji ne treba povlačiti, već treba ga donijeti da će se u periodu dok on ne stupi na snagu, a to je šest mjeseci od dana objavljivanja u Službenom listu Crne Gore, donijeti podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona, da će lokalne samouprave, ukoliko nemaju vozila i uniforme pribaviti isti, da će se donijeti svi i propisi od strane jedinice lokalnih samoupava, i prije svega da će se donijeti novi zakon o komunalnim djelatnostima u ovom periodu od šest mjeseci, koji je zaista iz 1995.godine. Siguran sam da se mora donijeti ovaj zakon iz razloga što oblast komunalnih djelatnosti nije dovedena do kvalitetnog komunalnog reda, a znamo da je to širok spektar djelatnosti, koji je propisan Zakonom o komunalnoj djelatnosti. Pojedini poslanici pogrešno misle da se Zakonom o komunalnoj policiji mogu odrediti te djelatnosti u tom smislu i nadležnosti, ne, to se radi zakonima i podzakonskim aktima i odlukama jedinice lokalnih samouprava, a komunalna policija, je ta koja sprovodi te zakone, odnosno vrši nadzor u određenim oblastima. Inače, kažem da je zaista širok spektar djelatnosti komunalne u oblasti parkiranja, održavanja javnog reda, koji se tiče javnih površina, zelenih površina, sahranjivanja, pijačne prodaje, zatim postavljanje privremenih objekata slobodnostojećih i tako dalje, zatim iz oblasti deponovanja komunalne otpadi, odbvođena atmosferskih komunalnih voda, otpadnih voda, kada je u pitanju auto taxi, linijski prevoz u gradskom prigradskom saobraćaju, održavanje i kontrola puteva, prije svega opštinskih, odnosno lokalnih puteva gradskih ulica i ulica u naseljima. Dakle, jedan širok spektar djelatnosti koje vrši komunalna policija i zaista ona mora da ima sve mehanizme da bi odgovorila tom izuzetno važnom zadatku. Njene nadležnosti su značajno otupljene izmjenama zakona kada se više u odlukama jedinice lokalnih samouprava nijesu mogle naći kaznene odredbe, tako da oni nijesu mogli direktno da primijene određenu kaznenu odredbu, gdje su morali inspektori da primjenjuju Zakon o inspekcijskom nadzoru, da donesu odgovarajuće rješenje i onda da podnose zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ali da izdaju prekršajni nalog, ukoliko, dakle, se nije postupilo po rješenju komunalnog policajca, odnosno inspektora. Sa ovlašćenjima i kaznenim odredbama koje će biti sadržane u zakonima, posebno u Zakonu o komunalnim djelatnostima, oni će imati zaista sve te mogućnosti da primjenjuju i neposredno samu sankciju. Što se tiče same sankcije, veoma je važno da komunalni policajac ima ta ovlašćenja i po pitanju vezivanja, privođenja, pretresa stana, oduzimanja privremeno predmeta za koje se sumnja da su učinjeni prekršaji sa istima i da procesuira određene radnje. Ali ipak, kod člana 10 mislim da do kraja nijesu izvedene nadležnosti iako je u članu 33 propisano da će se o tome donijeti bliži propis, odnosno da će Ministarstvo donijeti isti, posebno kada je u pitanju nadležnost koja se tiče samog donošenja zapisnika. I pitanje je da li može donijeti rješenje, ovdje nije navedeno, komunalni policajac s obzirom da je sa srednjom stručnom školom, ali mislim da to treba doraditi u tom dijelu. Smatram, pošto je shodno Zakonu o lokalnoj samoupravi služba komunalne policije obavezna služba, da je moraju imati sve lokalne samouprave, ali naravno, što bi rekli od viška glava ne boli, ovdje imamo i tu odredbu da ukoliko ocijene dvije ili više lokalnih samouprava da mogu imati jednu službu komunalne policije, ali smatram da je racionalnije da svaka ima svoju službu. Naravno, dobra je norma da bude najmanje tri komunalna policajca službe odnosno na pet hiljada stanovnika po jedan komunalni policajac. Veoma je važno da imaju ovlašćenja šira komunalni policajci. Primjera radi često im je bilo neophodno da traže asistenciju policije, pa ukoliko bi predvidjeli određenu akciju policija bi se odazvala, shodno zakonu o policiji, shodno svojim pravilnicima itd, ali ukoliko ne bi bio to slučaj nego se moralo postupiti ad hok onda su bili nemoćni i da legitimišu počinioca krivičnog dijela, a posebno da ga privedu, da uzmu od njega podatke, da procesuiraju nadležnom organu određenu prekršajnu prijavu, odnosno odgovarajući zahtjev. Stoga zaista smatram da treba što prije usvojiti ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Obradoviću. Dakle korekciju, odnosno na najavu koju sam imao maloprije, sada će govoriti kolega Lalošević, i onda kao poslednji učesnik u raspravi kolega Šabović. Izvolite, kolega Laloševiću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Ja sam bio u klubu, za one kolege koje su malo zlonamjerno i tendiciozno dobacili. Zaista nemam taj običaj, ja volim da se našalim i volim da napravim jednu atmosferu korektnosti među nama svima. Ali zaboraviću, ja sam čovjek hrišćanin, pravoslavac, vjerujem u svetosavsku Srpsku pravoslavnu crkvu i Mitropoliju crnogorsko-primorsku i ja ću ovim potezom apsolutno odagnati sve ono što je bilo negativno u ovom dobacivanju. Sada da se vratimo na jedan veoma značajan zakon o kojem je, da parafraziram mog uvaženog kolegu Velizara Kaluđerovića, on je rekao peti je učesnik u raspravi u ime Socijalističke narodne partije, evo ja sam šesti. Ovih trideset sekundi ćete mi dodati ovog uvoda, koji je bio neophodan da se doda. Veoma značajan zakon, zaista je nevjerovatno da nakon ovoliko primjedbi niko od predlagača se ne javi da komentariše. Ja znam da će oni koristiti ono pravo koje je po Poslovniku precizirano, da u tih pet minuta završne riječi možda i nešto više kažu, ali je objektivna činjenica da nakon najave ovoliko amandmana, nakon ovoliko priče o takozvanom usvajanju ovog zakona kao nacrta i otvaranja javne rasprave, mislim da je to bio pametniji potez, pogotovo u kontekstu priče mojih uvaženih kolega vezano za ovaj dio oko Zakona o komunalnoj djelatnostima. Ja bih se bavio jednom oblašću koja je u ovom zakonu zadobila nekoliko članova, a tiče se kontrole komunalne policije. Imam ispred sebe zakon iz jedne susjedne, nama bratske drage zemlje, Republike Srbije, koji govori o takozvanom proširivanju ovlašćenja u vezi te kontrole Komunalne policije. Ja ću ukazati na nekoliko stvari za koje smatram da su veoma bitne, a što je upravo bila intencija nas iz Socijalističke narodne partije koji smo predlagali da neke stvari unesete, imamo vremena i da ponesemo još amandman, mislim da ne bi bilo zgorega da neke stvari primite znanju a možda i primjenite. Recimo da krenemo oko ovog dijela koji se tiče komisija, odnosno podnošenja izvještaja takozvanom načelniku, kako stoji u našem zaključku. Zašto se nije krenulo ka ovoj verziji koju su naše kolege iz Srbije usvojile, koja govori da se može napraviti i takozvana kontrola rješavanjem pritužbi, dodati se osim ovog izvještaja načelniku gdje se govori da se 24 sata nakon toga mora upoznati načelnik sa eventualnom zloupotrebom prinudne sile. Zašto se ne bi otvorila i ta komisija, koja nije komisija koja se bavi pitanjima nastanka tjelesnih povreda ili ne daj bože nekih teških povreda? Odmah da vam kažem, apsolutno sam protiv toga da stvaramo, barem na papiru, kontrapoliciju ovoj pravoj policiji. Član 45 je morbidan član, ja znam da život nosi takve stvari, ali on je morbidan jer govori o nastupanju smrti lica. Je li moguće da mi u najavi rada komunalne policije sa sve palicama i svim ovim što smo pričali najavljujemo mogućnost smrti nekoga ko će biti žrtva djelovanja komunalnog policajca? Pa je li komunalni policajac da štiti sve ono što se tiče infrastrukture grada, da štiti sve ono što se tiče komunalnih djelatnosti grada ili prestonice ili gravnog grada, a mi najavljujemo ovdje nekakve morbidne stvari, dajemo na taj način možda nekakvu vrstu prihološkog straha običnog naroda od ovih ponašanja. Da se vratimo ovome o čemu sam govorio. Član 51 govori o ocjeni načelnika. U slučaju primjene sredstava prinude kada je nastala ne daj bože smrt lica, načelnik komunalne policije ocjenjuje srazmjernost odnosno utvrđuje prekoračenje ovlašćenja. Kolege iz Srbije i kolege iz Hrvatske kada su se bavili ovim pitanjem govorili su prije svega o ovoj komisiji prilikom pritužbi, ali govorili su i o komisiji koja će između ostalog, osim izvještaja načelniku, podnositi izvještaje policiji. Je li moguće da u ovom našem zakonu stoji da će se podnijeti izvještaj načelniku Komunalne policije, a da se neće podnijeti izvještaj regularnoj policiji i svim onim aparatima sile koje država ima a koji bi trebali da se tiču toga? Ja moram da vam kažem da je potpuni vakuum prostor između tog dijela, jer realna činjenica je ne daj bože da se desi bilo kakav čin nasilništva komunalnog policajca nad ljudima koji se bave tim takozvanim nezakonitim radnjama ukoliko ih ima, a da se taj slučaj ne prijavi policiji regularnoj. Je li moguće da toga nema? Kad već govorimo o akciji ljudi koji se bave ovim poslom, a koji govore o takozvanoj zloupotrebi službenog položaja, hajde da vidimo jedan član koji je dosta interesantan, a koji govori o tome šta se radi kada se zaplijeni neka roba. Ovdje smo u Zakonu crnogorskom, dakle ovom koji je aktuelan, predvidjeli ono što je kolega Gošović na jedan lijepi način elaborirao što se tiče privremenog oduzimanja predmeta. Ja sam imao u planu da predložim amandman koji bi osim toga da će komunalni policajac privremeno oduzeti predmet dodao i ovu stvar - privremeno oduzete predmete komunalni policajaci dužni su da predaju nadležnom organu. O tome je kolega Gošović govorio. Dabome, kome će drugo da ih predaju nego nadležnom organu, ili da postupaju sa tim predmetima u skladu sa nalogom tog organa. U slučaju kad se protiv lica od koga je predmet oduzet ne pokrene postupak pred nadležnim organom, predmeti će se odmah vratiti licu od koga su oduzeti. Zašto tu stavku nijesmo dali u našem zakonu, vezano za oduzimanje predmeta? Mi u tom članu samo govorimo da će komunalni policajac kad zatekne lice u narušavanju komunalnog reda privremeno oduzeti predmete i tu završavamo. Naravno, sve ono što je kolega Gošović govorio o onim djelima, u skladu sa zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor. Mislim da bi sa ovim dodavanjem da će se vratiti predmeti nakon završenog postupka i da će se privremeno oduzeti predmeti, popisati i uputiti zaista onamo gdje treba, jer mi u ovom slučaju ne znamo ko je organ koji će u slučaju da je neprijavljena roba, da se prodaje na ulici itd, ko će te predmete čuvati, ko će njima gazdovati, ko će odlučiti kada će se vratiti sve to itd. Dakle, bila je intencija zaista da se ukaže na jedan dio veoma značajno što se tiče kontrole komunalne policije, jer mislim da se na ovaj način ostavlja ovlašćenje nekim ljudima koji, bojim se, nijesu kapci da odlučuju o svemu tome. Pride ono što su kolege prije govorile, ko ima mogućnost da napravi psihološki profil tog maloljetnika ili nekoga ukoliko na ulici zatiče tog maloljetnika da radi ove radnje, ko ima od ovih komunalnih policajaca mogućnost da uđe u psihu tog maloljetnika? Kolege su govorili dovoljno o tome i ja ne bih dalje širio. Hvala vam, potpredsjedniče, uz izvinjenje što sam malo odužio, ali mislim da nije zgoreg ova priča, čak ni ona na početku.
  • Sve što će doprinijeti dinamici i kvalitetu i sadržajnosti nije višak. Hvala i vama, kolega Laloševiću Izvolite, kolega Šaboviću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Generalni sekretaru, predstavnici Vlade, kolege poslanici, Polazeći od navedenih odredbi predloženog zakona lokalna samouprava dobija punu autonomiju i u cjelini pravo i odgovornost da zadovolji osnovnu svrhu rada komunalne policije. To znači da svrha komunalne policije jeste da služni Glavnom gradu, prijestolnici, jedinicama lokalne samouprave tako što će obezbijediti da se dosledno poštuju zakoni i propisi lokalnih samouprava o komunalnom redu. Osim svoje osnovne svrhe utvrđivanja komunalnog reda, sprečavanja i suzbijanja kršenja komunalnog reda, Komunalna policija ima još dvije važne uloge. Prva, pruža pomoć organima i javnim službama jedinica lokalnih samouprava u izvršavanju njihovih odluka. Druga, preduzima hitne mjere i učestvuje u vršenju spasilačkih funkcija što podrazumijeva i pružanje pomoći prilikom otklanjanja elementarnih nepogoda i drugih nesreća. Znači, cilj zakona jeste jačanje pozicije komunalne policije u lokalnoj zajednici i njeno razgraničenje sa poslovima drugih nadležnih inspekcija, čime bi se stvorili uslovi za efikasniji rad organa jedinica lokalne samouprava u realizaiciji njihovih politika. Ja kao i mnogo kolega danas mislim da je donošenje Zakona o komunalnim djelatnostima bilo prioritetnije od ovog zakona jer nedonošenje Zakona o komunalnim djelatnostima predstavlja ograničenje komunalne privrede i njenog razvoja, kao i to da od načina organizovanosti komunalnih preduzeća, a posebno nekih lokalnih samouprava, zavisi komunalni red u jednoj lokalnoj zajednici. To sigurno nije slučaj u opštini Plav gdje građanima na osnovu onog što je lako vidljivo, a na osnovu nalaza Instituta za javno zdravlje Crne Gore, prijeti epidemija poput one u susjednoj opštini Berane iz razloga neriješene lokacije za deponiju čvrstog otpada i neispravnosti plavskog vodovoda. Mislim da ima elemenata i amandmanskog djelovanja na član 34. Stav 1 i 2 utvrđuju najmanji broj komunalnih policajaca - stav 1, stav 2 izričito kaže da broj komunalnih policajaca se povećava adekvatno na svakih pet hiljada stanovnika. Mislim da u opštinama poput Plava gdje tokom ljeta se povećava broj stanovništva za najmanje još deset hiljada stanovnika, ili u primorskim opštinama, ova cifra je nedovoljna. Stav 3 daje izuzetne slučajeve, ali mislim da je trebalo možda decidno naznačiti da na svake tri hiljade se povećava broj. Takođe ima još jedan opravdani razlog da u pojedinim opštinama imate komunalnih policajaca, recimo danas u Plavu osam komunalnih policajaca, pa se postavlja pitanje šta onda sa tehnološkim viškom tih policajaca, a naglasio sam da je stanje komunalnog reda u opštini Plav takvo da zbog nekontrolisanog bacanja smeća i zagađenosti vodovoda plavskog prijeti opasnost za eventualnu epidemiju poput one u Beranama. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Šaboviću. Da obavijestim poslanike, na molbu poslanice Jonice, da poslanici mogu povodom ove tačke dnevnog reda da dostave amandmane sjutra do početka rada ovoga plenuma. Sa ovim smo, kolege, iscrpili listu poslanika koji su izrazili želju da diskutuju povodom ovog predloga. Pitam predlagače da li žele da iskoriste pravo na završnu riječ. Izvolite.
  • Uvaženi poslanici, Prije svega da vam se zahvalim na vrlo kvalitetnoj raspravi koju smo imali, koju smo očekivali da će ovaj prijedlog zakona izazvati u Skupštini, s obzirom da se prvi put uređuje jedna oblast koja je do sada dosta dilema i u samoj praksi otvarala, i način kako da obezbijede se adekvatni mehanizmi da lokalne samouprave, glavni grad i prijestonica mogu imati jedan dobar mehanizam da i one odluke koje donesu u svojim parlamentima mogu sprovoditi na terenu. Ono što je jako bitno jeste da mi smo i tokom razgovora i rasprava na matičnim odborima izrazili otvorenost da razgovaramo upravo imajući u vidu da će nam jedna otvorena diskusija i konkretne sugestije pomoći da što bolje preciziramo određene odredbe ovoga zakona gdje nećemo dozvoliti da praksa na neki način sjutra zaloupotrijebi određene odredbe, bude što jasnija i što lakša za inplementaciju sa strane komunalne policije koja će morati postupati u skladu sa ovim propisom. S tim u vezi vrlo smo zahvalni, posebno u dijelu sagledavanje odredaba koje se tiču ovlašćenja prema maloljetnicima i tu smo izrazili otvorenost da te odredbe se preciziraju. Takođe, u dijelu koji se tiče zadržavanja i postupka zadržavanja prekršioca bićemo spremni da sa podnosiocima amandmana razgovaramo o preciziranju tog dijela odredbi. U dijelu gdje smo dobili sugestije koje su vezane za prolongiranje primjene odredaba zakona iz razloga i neke sumnje koja je izražena da li ćemo u roku od šest mjeseci biti spremni da usvojimo i potrebne podzakonske propise, posebno dio podzakonskih propisa kojima će se preciznije i detaljnije regulisati primjena ovlašćenja kao i program i način polaganja stručnog ispita i samo sprovođenje programa i obuke službenika koji će biti radno angažovani u komunalnoj policiji, mislim da tu postoji prostor da razmislimo i o prolongiranju tog dijela odredaba člana 60 Predloga zakona o komunalnoj djelatnosti. Takođe, potreba za preciziranjem broja komunalnih policajaca tu smo isto izrazili i mislim da smo tokom Zakonodavnog odbora tu odredbu i precizirali u pravcu da je minimum tri komunalna policajca u komunalnoj policiji, a onda na svakih pet hiljada po jedan komunalni policajac, upravo imajući u vidu razloge i specifičnosti i veličinu lokalnih samouprava na teritoriji Crne Gore. Ukoliko ima prostora odnosno zahtjeva da se taj amandman i dalje precizira u odnosu na ono što je dogovoreno, izjasnićemo se po dobijanju sugestija. U svakom slučaju, dileme koje smo danas ovdje čuli su dileme sa kojima smo se i mi tokom rada na izradi teksta Zakona o komunalnoj policiji susretali, diskutovali ne samo sa odgovornim licima u okviru nadležnog ministarstva nego i sa drugim ministarstvima i nadležnim organima kako u državi Crnoj Gori, tako i sa kolegama koji već u svojoj praksi imaju iskustva sa primjenom odredaba Zakona o komunalnoj policiji, iz Srbije, iz Slovačke i drugih zemalja. Pokušali smo da najbolju praksu i one odredbe na koje su oni imali dileme tokom svoje prakse, da ih sad ne ugrađujemo u ovaj propis kako bismo dali prostora našem tekstu Zakona o komunalnoj policiji da u praksi eventualno pokaže nedostatke i u jednoj regularnoj proceduri radimo zajednički na jačanju tih odredaba kroz izmjene i dopune. Predsjedavajući, uvaženi poslanici, hvala još jednom. Toliko od mene.
  • Hvala i vama na učešću u raspravi. Konstatujem da je pretres završen, izjasnićemo se naknadno. Prelazimo, kolege, na sljedeću tačku dnevnog reda. U pitanju je Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branislav Mićunović, ministar kulture i Lidija Ljesar, pomoćnica ministra. Ministar je na službenom putu, nadam se da ćemo uvažiti tu činjenicu. Da pređemo na ovu tačku dnevnog reda, sa još jednom javnom opomenom i upozorenjem ministrima da im je Skupština adresa br. 1 od koje zavise ne samo njihovi i naši zakoni nego i njihova pozicija. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja, Zakonodavnog odbora i mr Branka Tanasijević, Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport. Otvaram pretres. Da li predstavnica Vlade želi da da dopunsko obrazloženje? Izvolite.
  • Poštovani predsjedavajući, poštovane poslanice i poslanici, Ustavni osnov za donošenje Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora sadržan je u članu 16 tačka 5 Ustava Crne Gore. Područje Kotora je zbog svojih izuzetnih, univerzalnih i prirodnih kulturnih vrijednosti 1979. godine upisano na listu svjetske baštine UNESKO-a. Iz tih razloga, 1999. godine donesen je Zakon o obnovi spomeničkog područja Kotora koji je umnogome doprinio očuvanju kulturnih vrijednosti Kotora, ali je već normativno prevaziđen i faktički neprimjerljiv, iz razloga što su potrebna nova i savremenija rješenja i norme. Termini koji se koriste u samom zakonu su zastarjeli i više se ne primjenjuju poput spomenik, spomenički i sl. Takođe, predmet važećeg zakona je obnova spomeničkog područja Kotora, što stvara probleme u praksi jer se u vezi toga ne može graditi nijedan novi infrastrukturni, arhitektonski objekat jer obnova po prirodi stvari poznaje samo postojeće i ranije stanje. Uvodni dio zakona navodi da je Kotor upisan na listu svjetske baštine i liste svjetske baštine opasnosti, ali već dugi vremenski period od 2003. godine Kotor više nije na listi svjetske baštine opasnosti. Takođe, opis granica spomeničkog područja Kotora nije precizno definisan i topografski određen. Odredbe Zakona o obnovi spomeničkog područja Kotora koje se odnose na urbanističke programe i planove nijesu u skladu sa važećim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata. Takođe, važeći zakon ne sadrži bilo kakvo određenje prema prirodnim vrijednostima područja Kotora, što nije u skladu sa njegovim statusom svjetske, prirodne i kulturne baštine. Rukovodeći se navedenim razlozima, Prijedlog zakona u samom nazivu otklanja nesklad između međunarodnog tretmana područja Kotora i njegovog režima zaštite na nacionalnom nivou. Navođenjem da je područje Kotora prirodno i kulturno-istorijsko dobro svjetske baštine, iskazana je njegova specifičnost koja zahtijeva jedinstven tretman kulture i prirode. Granice područja Kotora određene su u skladu sa smjernicama UNESKO-a, precizno definisane topografskim opisom njegovih granica i nabrajanjem katastarskih opština koje ga čine. Posebna zaštita područja Kotora Predlogom zakona uspostavlja se radi očuvanja njegove izuzetne univerzalne vrijednosti kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine. Subjekti zaštite područja Kotora su organi državne uprave, organi lokalne uprave, javne službe i drugi subjekti i osnivač država ili opština Kotor. Prijedlogom zakona, u skladu sa standardima UNESKO-a predviđeno je da Vlada Crne Gore obrazuje posebno radno tijelo, Savjet za upravljanje i za koordinaciju poslova zaštite i očuvanja područja Kotora koji se biraju iz reda Ministarstva uređenja prostora, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, prevashodno predstavnika opštine Kotor, predstavnika UNESKO-a. Predlogom zakona smo dali kao mogući i prijedlog da član savjeta bude i predstavnik opštine Tivat i opštine Herceg Novi koji su u zaštićenoj okolini područja svjetske baštine. Uspostavljanje savjeta kao centralnog tijela koje će objedinjavati i usmjeravati aktivnosti svih ostalih subjekata zaštite je i neposredna briga o implementaciji menadžment plana područja Kotora kao strateškog dokumenta za zaštitu i očuvanje izuzetnih vrijednosti kulturne i prirodne baštine područja Kotora. Posebne mjere zaštite područja Kotora koncipirane su kroz obavezu donošenje, takođe, strateških dokumenata, a to je studija za zaštitu kulturnih dobara i studija vizuelnog uticaja koja je propisana da bude sastavni dio planske dokumentacije za izgradnju infrastrukturnih i građevinskih objekata površine preko 3.000 m2. Izgradnja određenih prvenstveno infrastrukturnih objekata izaziva bitne promjene u prostoru, odnosno moguću devastaciju pejzaža područja Kotora. Iz tog razloga, Prijedlog zakona propisuje korektivne i sanacione mjere i daje pravo nadležnim subjektima zaštite da zavisno od vrste i obima narušavanja pejzaža sprovedu u svakom konkretnom slučaju mjere kojima će se ublažiti, a vremenom nadomjestiti oštećenja pejzaža. Decidno je propisano da se u Starom gradu Kotoru, Perastu i ulici Gabela u Risnu ne mogu graditi novi objekti i da je u ovim starim gradovima jedino moguća gradnja kroz rekonstrukciju objekata na osnovu istorijske urbane matrice. Poseban segment zaštite područja Kotora je linija morske obale u odnosu na šta je propisana rehabilitacija i revitalizacija, a nikako izmjena istih. Ostvarivanje propisanog režima i mjere zaštite područja Kotora podrazumijeva i obezbjeđivanje izvora. Skupštini opštine Kotor data je mogućnost da propiše obavezu plaćanja naknade za ekonomsko iskorišćavanje područja Kotora kao kulturnog dobra ili pojedinih njegovih djelova kao namjenski prihod za njihovo očuvanje, što će doprinijeti ekonomskom razvoju područja. Za povrede određenih odredbi ovog zakona, predviđena je i prekršajna odgovornost. Zaključila bih da je Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora urađen u skladu sa Uneskovim konvencijama, prevashodno u Uneskovoj Konvenciji o zaštiti svjetske baštine, usvojene u Parizu 1972. godine. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, pomoćnice ministra. Kolege, samo da vas podsjetim da je dogovor na kolegijumu bio da se o ovoj tački raspravlja sat vremena, što znači uvodnih pet, pa ostali opet u drugom krugu po pet. Već se prijavilo osam, to je već skoro sat vremena, imamo obezbijeđen televizijski prenos do 17:00 h, tako da ću morati da uvedem onu svoju mjeru pet plus jedan da bi završili o ovoj tački, da bi bili ekspeditivni. Prelazimo na prvi krug. U ime Kluba četiri partije, kolega Popović. Izvolite.
  • Prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore sva naselja u Crnoj Gori podijeljena su u dva tipa, naselja gradskog karaktera i naselja. Ovim zakonom Kotor je tretiran ravnopravno sa svim ostalim naseljima gradskog karaktera u Crnoj Gori, bez obzira na svoju izuzetnost koja ga sasvim sigurno odvaja od svih ostalih naselja i zbog čega zaslužuje da dobije poseban status u zakonu sličan Glavnom gradu ili Prijestonici. Činjenica da je područje Kotora 1979. godine upisano na listu svjetske, prirodne i kulturne baštine UNESKO, a grad Kotor kao svjetska kulturna baština i baština u opasnosti samo po sebi ga izdvaja iz reda gradova sjedišta opština u Crnoj Gori. Zbog čega, onda, Kotor sa vrijednostima koje su ga uvrstile, i ne samo njega nego više od polovine površine teritorije opštine na listu svjetske, prirodne i kulturne baštine ne može imati poseban status u zakonodavno-pravnom, funkcionalnom i prostorno-planskom smislu. Zašto je Kotor izuzetan i zaslužuje poseban status? Liberalna partija je predala amandman đe se traži da Kotor bude grad kulture. Prije svega, treba istaći veliku i specifičnu ulogu Kotora i njegovog područja kroz vjekove, jer Kotor je imao ulogu graničara među svjetovima, civilizacijama i kulturama. Preko Kotora je zračio mediteranski, kulturni i prostor balkansko područje, ostvarujući pozitivno prožimanje i simbiozu Istoka i Zapada. Kotor je svojim kulturno umjetničkim sadržajima presudno uticao na razvoj arhitekture, slikarstva i umjetničkog zanatstva, prostrane kontinentalne zone u zaleđu. To se nije odnosilo samo na dio Crne Gore koji je gravitirao pomorsko-trgovačko-umjetničkom Kotoru nego i na prostore Srbije, Kosova, pa i Makedonije. Putem političkih i ekonomskih veza, trgovačke ili kulturne ekspanzije dolazilo je do direktnih uticaja prilikom izgradnje crkava, manastira i zadužbina izrade skulptura, srebrnih i zlatnih predmeta, sakralne i profane namjene i oružja. Na ovom području velikih kontrasta, kao i susreta i kontinuiteta različih kulturnih slojeva čvrsto je izgrađen smisao za njihovu asimilaciju i kreativno prihvatanje. Kotor i Crna Gora su vjekovima bili upućeni jedni na druge jer Kotor je bio praktično jedina veza Crne Gore sa svijetom. Preko kotorske luke je išao izvoz crnogorskih proizvoda i uvoz svega onoga što je nedostalo Crnoj Gori. Preko Kotora Crna Gora je držala priključak sa razvijenom Evropom i polako prihvatala sve one vrijednosti koje su je učinile modernom državom. Kotor je jedini grad u Crnoj Gori koji u svom arhivu čuva izuzetnu dokumentaciju ranijih vjekova kojoj ni po starini, ni po količini i značaju nema premca u današnjim granicama Crne Gore. Kotor ima izuzetnu graditeljsku baštinu, to je grad sa sačuvanom srednjovjekovnom matricom, sa ostacima crkava i krstionicom iz 6. vijeka, sa šest romaničkih crkava iz perioda 12. i 13. vijek, što ga čini najoromaničkijim gradom na jadranskoj obali, sa katedralom Svetog Tripuna, osvještenom 1166. godine koju je Papa Benedikt XVI proglasio malom bazilikom zbog njenog značaja, sa sačuvanih 13 crkava od 30 koliko ih imao, sa brojnim palatama i pučkim zgradama, sa ostacima iz perioda romanike i gotike jedinstvenim fortifikacijama dugim četiri i po kilometra. Na području Kotora sačuvana je i nematerijalna kulturna baština koja je predložena za upis na listu UNESKO i po kojoj je Kotor prepoznatljiv i van granica Crne Gore. To se u prvom redu odnosi na bokeljsku mornaricu koja je sačekala mošti Svetog Tripuna 1809. godine. Kotor je zbog svojih izuzetnih vrijednosti 1979. godine upisan u listu svjetske kulturne baštine kao jedini grad u Crnoj Gori, jedan od tri na jadranskoj obali, uz Dubrovnik i Split, i jedan od oko 900 spomenika kulture ukupno upisanih na listu na planeti. Kotor i njegovo područje od oko 1650 registrovanih u Crnoj Gori nepokretnih spomenika kulture baštini oko 650 ili nešto manje od 40%, a baštini i oko 107.000 artefakata, tri puta više nego ostatak Crne Gore. Traži se izmjena statusa i spriječi dalja degradacija Kotora, grada na listi svjetske kulturne baštine i da se pokretanjem procesa revitalizacije i vrati Kotoru status regionalnog i opštinskog centra koji je imao kroz 15 vjekova. Predlažem, u ime Liberalne partije, da se status grad kulture dodijeli Kotoru u predloženom Zakonu o zaštiti prirodnog i kulturnog područja Kotora, a da se to isto uradi kasnije u Zakonu o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore. Kako se Crna Gora diči Kotorom, njegovim istorijskim, kulturnim i graditeljskim nasljeđem, tada treba da učini sve da vrati Kotoru status koji mu istorijski i po značaju pripada. Prijedlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora je solidan temelj za poboljšanje statusa Kotora koji se mora amandmanski poboljšati u narednom periodu. Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče.
  • Hvala i vama. U ime SDP-a, koleginica Vuksanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvažena predstavnice Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je još jedan veoma značajan zakon, Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog značaja grada Kotora. Ovo nije zakon koji je značajan samo za grad Kotor i za građane grada Kotora. Ovo je zakon koji je pod posebnom zaštitom UNESKO, posebnom zaštitom države i značajan je, kao što sama riječ kaže, za čitavu našu državu i njene građane. Ono što treba napomenuti jeste da ne postoje posebnim propisi u okviru Evropske unije kojima se reguliše pitanje zaštite grada Kotora. Ono što je značajno jeste da poseban izvor prava u ovom dijelu regulisanja ove zakonske regulative predstavljaju značajne konvencije i značajne preporuke kojima se štite svjetske kulturne prirodne baštine, štiti se ljepota i karakter pejzaža i predjela, zatim štite se spomenici kulture koji su ugroženi od strane eventualnih izvođača javnih i drugih privatnih radova i uopšte preporuka na nacionalnom planu kulturnog i prirodnog nasljeđa. U tom smislu smatramo da su odnosu na odredbe ovog zakona, zaista, primijenjeni adekvatni propisi koji će imati svoju uspješnu implementaciju i u samoj praksi, a u cilju zaštite ovog značajnog kulturnog i istorijskog grada. Ono što sam željela da postavim kao neku dilemu Socijaldemokratske partije jeste sljedeće: Prvo bih se osvrnula na član 3 kojim se reguliše javni interes. Željela bih, ovako kao pravnik, da istaknem značaj Zakona o svojinsko-pravnim odnosima koji u okviru svojih odredaba reguliše primjere nekih dobara u našem pravu. Znači, sa aspekta pravne tačke gledišta koristi se termin dobro. U tom dijelu, neke primjere dobara u našem pravu dijelimo na dobra od opšteg interesa, dobra u opštoj upotrebi, javna dobra i dobra mrtve ruke, da to ne bih sada objašnjavala, to je više za onaj studentski dio populacije. U ovom dijelu govorimo upravo o tom opštem javnom interesu. Možda je, eto, samo trebalo naglasiti u zagradi taj termin opšti i javni interes, ali pretpostavljam da ste vi imali u vidu da javni interes ima taj opšti karakter. Govorim samo iz ugla zakona, da se tu naglašava i termin opšti i termin javni interes, radi preciznijeg osvrtanja na onu podjelu primjera dobara na koje sam ukazala u prethodnoj konstataciji. Poseban značaj ovog zakona vidjeli smo, ono što je istakla predstavnica Vlade, a to je da član 7 tačno precizira da područjem Kotora upravlja poseban savjet, je li tako? Prije svega, kaže ovako - područjem Kotora se upravlja u skladu sa menadžment planom Kotora, u daljem tekstu menadžment plana. Stav 2 menadžment plana donosi Vlada Crne Gore u skladu sa zakonom. Stav 3 člana 7 radi koordinacije vršenja poslova zaštite, očuvanja i upravljanja Vlada obrazuje Savjet za upravljanje područja Kotora. Nakon toga slijedi član 8 koji tačno taksativno navodi koji su to članovi savjeta. Znači, mi vidimo da u ovom dijelu člana 7 dominira upravo uloga Vlade i samim tim vidjeli smo koji je sastav ovog savjeta. Uvidjeli smo, takođe, i amandman Demokratske partije socijalista koja smatra da u stavu, odnosno stav 2 člana 8, a koji se odnosi na tačku 5 da se povećava taj broj članova u odnosu na predstavnike opština grada Kotora sa dva na pet, a da se na neki način brišu tačke 7 i 8, čime se isključuju članice opštine Herceg Novi i opštine Tivat, sa čime bi se saglasila i naša partija. Iako znamo da je to na neki način zaštićeno područje, ne bismo željeli da diskriminišemo ni druge gradova koji, takođe, imaju kulturne i istorijske spomenike kao što je, recimo, grad Bar iz kojeg potičem, tako da sam morala i to da naglasim. Sada imamo jednu dilemu sljedeće prirode: Kaže se da je predsjednik, odnosno predsjednika opštine Kotor po položaju predsjednik savjeta. Mene sada interesuje, s obzirom na onu konstataciju na koju sam ukazala maloprije, to je da dominantnu ulogu ima Vlada i menadžment plana Vlade i da je Vlada ta koja na neki način obrazuje savjet po odredbama zakona, da li je možda bilo prostora, s obzirom na član 9 stav 1 tačka 1 gdje je nadležnost savjeta, između ostalog, da promoviše značaj univerzalnih prirodnih i kulturnih vrijednosti područja Kotora, a da Kotor funkcioniše i da sve propise u vezi Kotora donose odbornici u Skupštini, da li je možda, eto, bilo prostora da u ovom dijelu koji se odnosi na članove da iz Opštine Kotor bude možda i po jedan predstavnik odbornika iz reda opozicije, jedan predstavnik odbora iz reda pozicije. S obzirom da je ovdje dominantna uloga Vlade koja obrazuje Savjet, da li je možda bilo prostora da i neki predstavnik iz reda zakonodavne vlasti grada Kotora, bude takođe i član Savjeta? Na tu našu dilemu nadovezuje se i sledeća dilema. S obzirom da je Vlada ta koja obrazuje Savjet, imamo ovdje član 14 u kojem se kaže da je Savjet dužan da najkasnije do 1.marta tekuće godine dostavi Vladi godišnji izvještaj o sprovođenju menadžment plana i stanju područja grada Kotora. Da li je tu možda sad bilo mjesta da eventualno taj izvještaj prvo prođe Skupštinu grada Kotora, znači podnese se izvještaj Skupštini pa onda Vladi, ili upravo zbog ovog što potiče obrazovanje Savjeta od strane Vlade, nije bilo mjesta za ovu našu dilemu? Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala i Vama, koleginice Vuksanović, uz molbu svima da poštujemo ono pet plus jedan, jer nećemo stići svi. U ime Pozitivne Crne Gore, kolega Tuponja. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvažena Skupštino, uvaženi građani Crne Gore, Želio bih da podijelim sa vama naše razmišljanje vezano za ovaj Predlog zakona. Naime, nesporno je da se ovim zakonom želi unaprijediti područje Kotora i zaštititi njegova kulturno-istorijska vrijednost. Međutim, istovremeno postavlja se pitanje koliko je donošenje jednog posebnog zakona za kulturno dobro koje je upisano na listu svjetske kulturne baštine, naime zakonopisac uvodi praksu da zaštitu, upravljanje i posebne mjere očuvanja svakog budućeg UNESCO lokaliteta u Crnoj Gori, onda obavezno reguliše posebnim pravnim propisom, a tu govorimo o istorijskom jezgru Cetinja, zatim stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, arheološkog lokaliteta Duklja i Starog grada Bara. U vezi sa tim, donošenje ovakvog zakona otvara mnogobrojna pitanja koja se odnose na nadležnosti i ovlaštenja. Dakle, u ovom zakonu nalazimo jedan cijeli niz propisa koji su već pokriveni drugim zakonima, to je Zakon o zaštiti kulturnih dobara. Tako je član 2 ovog zakona - određivanje područja, već pokriven članom 26, član 3 - javni interes, članom 3 stav 2, članom 33. Da ne nabrajam sad sve zakone koji su u ovom zakonu sadržani, a koji su već sadržani u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. Postavlja se samo pitanje tih nadležnosti, što koja zakonska regulativa reguliše. Takođe, kada se predlog ovoga zakona iščisti od tih preklapanja sa drugim zakonima, dolazimo do zaključka da je težište ovoga zakona praktično na formiranju Savjeta. Postavlja se pitanje potrebe formiranja ovog Savjeta, jer vi unutar toga Savjeta imate 10 članova plus jednog člana predsjednika - 11 članova. Prihvatanjem i formiranjem Savjeta za upravljanje prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora nameće se obaveza da za svaki budući UNESCO lokalitet u Crnoj Gori formiramo praktično slično tijelo. Da li to onda znači, u nekoj budućnosti, pet takvih savjeta, jer će svaki budući UNESCO lokalitet imati praktično isti tretman, to jest imati ovakvu zakonsku regulativu, to jest opet imati formiran savjet koji broji 11 članova, a čije nadležnosti su već pokrivene drugim zakonima? Imenovanje predsjednika opštine za predsjednika savjeta je takođe diskutabilno. Nameće se pitanje kako će predsjednik Opštine Kotor funkcionisati i u ulozi predsjednika savjeta i kako će se odvijati pisana i usmena komunikacija između ova dva predsjednika. Potrebno je istaći da savjet, to jest nadležnosti savjeta, koji nema nikakva ovlašćenja, budžet i karakter pravnog lica, najslikovitije pokazuju apsurdnst osnivanja jednog ovakvog tijela. Kako savjet koordinira izradu i reviziju menadžment plana kada njega, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, donosi Vlada na predlog Ministarstva kulture? Da li u ovom slučaju menadžment plan radi Ministarstvo kulture, a poslovima izrade koordinira savjet? Nejasno je ko traži mišljenje, kome se mišljenje dostavlja. Za koju svrhu je mišljenje potrebno, koga ono obavezuje, i šta će savjet ili neki drugi organ preduzeti ako se ne uvaži mišljenje savjeta. Posebno je apsurdno da se zahtijeva od državnih institucija, Opštine Kotor i nadležnih organa preduzimanje odgovarajućih mjera iz njihove nadležnosti, kad su upravo njihovi predstavnici članovi ovog savjeta. Htio bih samo da kažem da možda je najbolja namjera ovog zakona malo dovedena u pitanje kroz formiranje toga jedanaestočlanog tijela koje se naziva savjet i koje, naravno, građane Crne Gore ekstra košta, jer za to postoji novčana naknada. Na čelo toga savjeta se stavlja opet predsjednik dotične opštine i upozoravamo na to da će svaki budući, ili bilo bi logično da svaki budući UNESCO lokalitet onda bude potpuno na isti način tretiran, jer nema razloga da bude drugačije tretiran nego lokalitet Kotora. Takođe, da bude tretiran posebnim zakonom, takođe da bude formiran poseban savjet i da i dalje dolazi do preklapanja zakona i ljudi koji rade u raznim državnim tijelima na više funkcija koje se opet bave istom tematikom. Hvala vam.
  • Hvala i Vama. Sada u ime SNP-a kolega Lalošević. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče, Dame i gospodo, poštovani građani Crne Gore, Zamislite grad između dvije rijeke, Škurde i Gurdića, koji ima takvu istoriju kakvu ima grad Kotor. Zamislite grad koji ima u svom fortifikacionom okruženju 30 crkava. Zamislite grad koji ima Crkvu svetog Luke iz 1195. godine. Zamislite grad koji ima Crkvu svete Ane iz 1190. godine. Zamislite grad koji ima Crkvu svete Marije iz 1222. godine i zamislite grad koji ima Katedralu svetog Tripuna iz 1166. godine. Zamislite grad koji ima sve one sjajne trgove i zamislite grad koji je u jednom trenutku tog srednjovjekovnog dijela naše istorije bio zanatski, industrijski, kulturni centar cijelog regiona. Upravo u kontekstu toga želim da pričam i da potenciram da se sve ovo o čemu smo se danas sastali da diskutujemo, apsolutno mora pimijeniti. Odmah jedna molba ljudima iz Kotora grada koji pokušavaju možda da na neki način poboljšaju ovaj Predlog zakona. Nema potrebe da se eleminišu članovi savjeta koji dolaze iz susjednih opština, Tivta i Herceg Novog. Ništa oni neće taj savjet, možda će se povećati broj Kotorana, to apsolutno podržavam, ali nemojmo, Boka Kotorska je jedna cjelina. Predstavnici Tivta, Herceg Novog samo mogu da doprinesu da se jedan prelijepi grad koji je pod zaštitom UNESCO-a apsolutno valorizuje. Suština cijele priče je da mi imamo danas Kotor pod zaštitom UNESCO-a. Na sreću, sve opasnosti nad njim one 1979. godine, katastrofalne, kada je zemljotres porušio ili poremetio i oštetio jedan dio ovih fenomenalno značajnih objekata koje sam pomenuo, prestala je ta opasnost i sada moramo napraviti nešto da se on zaštiti. Mi smo obavezni prije svega zbog promjena Ustava po ovom pitanju da napravimo one odrednice koje su ustavne kategorije i jednostavno smo prihvatili usvajanjem nekih zakona i neke druge stvari koje moramo zaštititi, ne samo iz oblasti istorije nego i iz oblasti ekologije. Prema tome, u tom kontekstu doživljavam sve ovo što danas pričamo. Ali, treba podsjetiti i čulo se danas da mi imamo sjajnih potencijala da napravimo još neka mjesta koja su pod budnom pažnjom UNESCO-a Evo, Stari grad Bar iz koga dolazim zajedno sa koleginicom je fenomenalna cjelina. Dakle, postoji realna šansa da se u doglednom vremenu napravi nešto kao što će se napraviti oko Kotora, ovaj savjet. Da li ćemo onda duplirati, troduplirati posao? Ne znam, ali možda bi bilo dobro da se na nivou države napravi takozvani nacionalni savjet koji će koordinirati sve ovo i koji će ići u susret svemu onome o čemu govorimo. Ovo nema veze sa izbornom kampanjom na Cetinju, ovom prilikom pozdravljam sve glasače Socijalističke narodne partije na Cetinju, rukovodstvo i želim puno uspjeha izbornoj listi Socijalističke narodne partije koja je predata juče, za koju smatram da će postiči solidan rezultat. Ali, sjetimo se istorijskog jezgra grada Cetinja. Sjetimo se i ovih stećaka u blizini Podgorice, sjetimo se i ovog drevnog grada Duklje. Dakle, postoji u jednoj fazi vjerovatnoća da mi imamo od UNESCO-a akciju da se i neki drugi lokaliteti zaštite, i u tom kontekstu je bila priča o takozvanom nacionalnom savjetu. Ali, nemam ništa protiv da se i na ovaj način sve ovo riješi. Hajde da uzmem konkretno jednu stvar, a 2011. godine kada je pravljena javna rasprava o svemu ovome čule su se i ove stvaru. Prijestonica Cetinje je donijela bila odluku o osnivanju takozvane agencije za upravljanjem kulturnog dobra, odnosno očuvanja istorijskog jezgra grada Cetinja, starog, urbanog, istorijskog, veoma značajnog, kulturno nemjerljivo vrijednog dijela grada. U ovoj odluci navodilo se da ta agencija promoviše značaj i vrijednosti istorijskog jezgra, inicira i prati realizaciju projekata i sve ono što mi imamo i u ovom Predlogu zakona kada se tiče istorijskog jezgra grada Kotora koji je pod zaštitom UNESCO-a. Ali, sad postavjam pitanje. Tu imamo riječi o menadžment planu, imamo riječ i o dokumentaciji koja treba da prati sve ovo o čemu se radi. Imamo tu riječ o takozvanom informacionom dijelu, da sakupljamo na jednom mjestu sve one podatke. Ali, zašto se po uzoru na tu odluku grada i Skupštine prijestonice Cetinja nije napravila možda odluka da to imamo i u Kotoru, da to imamo i u svim ovim gradovima koji plediraju da postanu jednog dana pod zaštitom UNESCO-a? Možda bi ta agencija koja bi vršila monitoring stanja istorijskog jezgra bila bolja varijanta, o čemu smo maloprije pričali i ja i uvažene kolege, i pretpostavljam uvažene kolege koji će govoriti iza mene kada se tiče sastava i imenovanja savjeta. Menadžment plan uradićemo, i naravno da ćemo u svemu tome konsultovati i struku i sve to. Ali je možda bila varijanta da se u tim godišnjim izvještajima koje će ta agencija raditi i stručne službe specijalizovane, napraviti sve ono što potencira zaštitu, očuvanje i razvoj u ovom slučaju istorijskog jezgra grada Cetinja, a u konkretnom slučaju o kojem danas pričamo, istorijskog jezgra zaštićenog grada od strane UNESCO-a, Kotora. Naravno da ovde dolazimo do jedne krucijalne stvari, koju je možda neko od kolega danas potencirao. Koje su nadležnosti ovog savjeta koji se formira u članu 8 ovog Predloga zakona? Ima li mogućnosti da taj savjet bude samo na papiru, a da on u praksi i stvarnosti, ukoliko nema svoj budžet, ukoliko nema karakter pravnog lica, ukoliko nema izvjesna ovlašćenja koja bi imala agencija o kojoj sam maloprije pričao, a koja se tiče istorijskog jezgra grada Cetinja, uopšte zaživi? Zato sam i pogledao mog uvaženog kolegu gospodina Aprcovića kada sam pomenuo ovu priču da treba udjenuti u taj savjet, možda povećati predstavnike Kotora, ali ostaviti i ove ljude koji dolaze iz ovih susjednih opština. Mislim da sam ovim govorom potencirao neke nove momente u ovom zakonu, pa mi dozvolite jo 50-60 sekundi da kompletiram ovaj drugi minut. Ali evo, kako Vi sami ocijenite. Mislim da je vrlo značajno zato što uvodimo novi institut u Predlog zakona, mogućnost osnivanja agencije, i vama, gospođo Ljesar, i vašem ministarstvu dajem šlagort za jednu lijepu priču koja može da uslijedi i za nove destinacije. I zaista ovim završavam. Kada smo govorili o sabiranju svih podataka, kada smo govorili o svemu onome što treba da radimo da jednostavno tim ljudima prezentiramo sa čime raspolažemo, a nije teško prezentirati ljepotu ovih gradova i ljepotu crnogorskih starih gradova, treba da govorimo i o jednom informacionom sistemu koji će raditi, da li ovaj nacionalni savjet, da li će to raditi neka buduća agencija, ne znam. Što se tiče troškova za rad nacionalnog savjeta, najmanje je bitno da li će članovi tog savjeta imati 50, 100 evra ili 200 evra nadoknade. Njih već plaćaju institucije iz kojih dolaze, i tu nema nikakvog troška ukoliko taj savjet ili možda buduća agencija budu radili posao na zadovoljstvo svih nas, na zadovoljstvo države Crne Gore i prije svega žitelja ovih prelijepih gradova koji zaslužuju da budu ne samo pod nadzorom UNESCO-a nego pod nadzorom svih nas, jer mi živimo u njima. Hvala vam.
  • Hvala i vama. Izvolite, koleginice Tanasijević.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovana gospođo Ljesar, koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Ulaskom Kotora na listu svjetskog kulturnog nasleđa ovo područje predstavlja dio univerzalne kulturne i prirodne vrijednosti, što obavezuje sve subjekte u sistemu zaštite da primjenjuju svjetske standarde prilikom donošenja propisa i drugih akata vezanih za to područje, odnosno da primjenjuju međunarodne propise sadržane u mnogim konvencijama i deklaracijama, ali i odluke, smjernice i upustva UNESCO-a. Na području kotorske opštine se nalazi između 50 i 60 pokretnog i nepokretnog spomeničnog fonda, odnosno rečeno savremenom terminologijom kulturnih dobara države Crne Gore. Iz tog razloga Kotor zahtijeva poseban tretman u finansijskom i normativnom smislu radi realizacije podrške od strane države i nadležnih organa i tijela Evropske unije. Kotor kao područje svjetske baštine predstavlja univerzalnu vrijednost koja prevazilazi nacionalne granice jednako značajnu, kako za sadašnje tako i za buduće generacije. To je jedan od osnovnih motiva za posebnu zaštitu ovog područja, ali i za donošenje novih propisa iz ove oblasti. Jedan od njih je i Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora koji je usklađen sa propisima UNESCO-a, Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, preporukom o zaštiti ljepote i karaktera pejzaža i predjela, preporukom o zaštiti spomenika kulture ugroženih izvođenjema javnih i privatnih radova, preporukom o zaštiti o Nacionalnom planu kulturnog i prirodnog nasleđa. Predlogom zakona područje Kotora je određeno navođenjem naselja koje obuhvata, a njihove granice su određene u skladu sa smjernicama UNESCO-a. Navedeni su i ciljevi koji imaju suštinski značaj za definisanje režima i mjera zaštite koje treba sprovesti prije ili prilikom preduzimanja bilo kakvih radnji i aktivnosti koje mogu uticati ugrožavajuće i da zaštite vrijednosti ovog specifičnog prostora i pojedinih njegovih djelova. U članu 4 koji se odnosi na ciljeve zaštite se kaže: “Područje Kotora se posebno štiti radi očuvanja izuzetne univerzalne vrijednosti kao dijela svjetske prirodne i kulturne baštine, trajnog očuvanja autentičnih prirodnih, istorijskih, urbanističko-arhitektonskih, ambijentalnih, umjetničkih, estetskih i pejzažnih vrijednosti, obezbjeđivanja uslova za održivi razvoj i korišćenje, prezentacije i stručne i naučne valorizacije.” Predviđene novine u Predlogu zakona odnose se i na uspostavljanje baze podataka relevantnih za zaštitu područja Kotora, ustanovljenje posebnih mjera zaštite, obavezu izrade studije vizuelnog uticaja kao sastavnog dijela planske dokumentacije. Predlogom zakona zabranjena je pretjerana urbanizacija koja se definiše kao izuzetan rizik za svako zaštićeno područje. Iz tog razloga je propisano da se u Starom gradu Kotoru, Perastu i Gabeli u Risnu ne mogu graditi novi objekti. Poseban segment zaštite područja Kotora je linija morske obale, zbog čega je članom 17 propisano da se ona ne može mijenjati osim radi rehabilitacije, revitalizacije i u skladu sa zakonom. Takođe, predviđeno je da Vlada Crne Gore obrazuje posebno radno tijelo, Savjet za koordinaciju poslova zaštite očuvanja i upravljanja područjem Kotora. Ovaj član, član 8, izazvao je dileme, veliko interesovanje i polemiku ne samo ovdje i na Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport koji je matični za predlog ovog zakona, ali takva polemika nastavila se na Odboru za zakonodavstvo. Iz tog razloga, grupa poslanika Demokratske partije socijalista podnijela je amandman na ovaj član a detaljnije taj amandman će obrazložiti moj kolega Željko Aprcović. Želim da kažem za kraj da će Demokratska partija socijalista podržati Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, jer je to jedan od načina da se sačuva jedan od 25 najljepših fjordova na svijetu i sačuva univerzalna vrijednost koja spada u 830 punktova planete Zemlje koji pripadaju čitavom čovječanstvu. Mislim da ovi podaci na kraju govore zašto treba čuvati Kotor i zašto je Kotor jedan od najznačajnijih djelova identiteta Crne Gore. Hvala lijepo.
  • Hvala i vama, koleginice Tanasijević, na ekspeditivnosti. Sa ovim smo zatvorili i završili prvi krug. U ime DPS-a riječ ima kolega Aprcović, a neka se pripremi u ime SNP-a kolega Gojković. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažena gospođo Ljesar, kolege poslanici, građani Kotora i cijele Crne Gore, Drago mi je što je Predlog zakona koji danas razmatramo, Zakon o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja opštine Kotor, izazvao jednu dobru rekaciju, pozitivne vibracije i nadam se da će ovo biti samo prelazni put ka dobijanju adekvatnog zakonskog rješenja. Moram da priznam da se slažem sa kolegama poslanicima u dijelu koji se odnosi na koncipiranje savjeta odnosno njegove buduće nadležnosti, ali to prihvatam kao prelazno rješenje ka onome za šta se ja zalažem, da će u budućnosti to biti agencija koja će na pravi način štititi kulturna dobra Kotora i koja će imati mogućnost da valorizuje sve ono što je nama ostavljeno iza naših predaka u amanet. Počeli smo ovu priču sa kolegom Laloševićem koji nas je podsjetio na kulturnoistorijsko bogatstvo grada Kotora a koji se tiče ogromnog fonda, znači crkvava, od Sv.Luke, Sv.Ozane, Sv.Tripuna, Sv. Ane do fortifikacijskih objekata koji su smješteni na oko 4,5 km dugim bedemima grada Kotora sa širinom bedema preko 20m i visinom bedema preko 20m. Ja se nadam da će ovaj zakon nama doprinijeti da mi od Kotora napravimo ono što je napravio grad Dubrovnik od svojih objekata. Prema zadnjim podacima, moram da istaknem, prihod od posjete bedemima Dubrovniku kreće se ove godine na nivou od nekih sedam miliona. Na žalost, mi smo tek sada u prilici da kroz određene projekte za koje tražimo saglasnost i radimo dokumentaciju, radimo studije vizuelnog uticaja na svu prirodnu i kulturnu baštinu grada Kotora, da te projekte polako privodimo kraju. Tu prevashodno mislim na lift koji vodi prema tvrđavi San Đovani, prema jednom vrlo respektabilnom prostoru sa 650 m zatvorenog prostora, gdje ćemo moći da radimo određene centralne sadržaje i gdje ćemo moći dodatno da valorizujemo kulturno-istorijsku vrijednost Kotora i da dodatno damo impute daljeg razvoja grada Kotora. Moram da kažem da je ovaj zakon izazvao budnu pažnju i rekaciju građana Kotora iz prostog razloga što se ovaj zakon posmatra kao restriktivni zakon. Iz kojega aspekta? Mi svi znamo dobro, na nivou Crne Gore, a pogotovo u Kotoru, da je problem saobraćajna infrastruktura u Kotoru, jedan izuzetno značajan problem, da smo mi iz opštine Kotor uradili projektno-tehničku dokumentaciju zaobilaznice grada Kotora koja ide podnožjem brda kroz Dobrotu, međutim, do dana današnjeg nijesmo dobili neophodnu saglasnost UNESCO-a za projekat zaobilaznice Kotora. Da li smo dovoljno vodili računa o tome kako i na koji način postojeća saobraćajnica - a svi koji su boravili u Kotoru, pogotovo tokom ljetnjih mjeseci, znaju koji je to kolaps u saobraćaju - dodatno utiče na stabilnost fortifikacijskih objekata tj. bedema koji korespondiraju sa tom saobraćajnicom. Na žalost u pripremi moje diskusije o izuzetno važnoj tački dnevnog reda, moram da kažem da sam došao do podataka da se svake godine uslijed prometa i tereta na postojećoj saobraćajnici dešavaju određene promjene i na objektima tj. na glavnim ulaznim vratima prema Trgu od oružja. Moramo da vodimo računa o tome, ne smijemo Kotor da pretvorimo u ono što se zove konzervirani grad, da ga zatvorimo, da prođe vrijeme pored nas, a nadam se da su ovako predložena rješenja upravo išla u cilju da Kotor zaštitimo ali da i dalje omogućimo razvoj Kotora. S obzirom na činjenicu da predloženo zakonsko rješenje tretira preko 6000 hektara kopnene površine i 2500 hektara morske površine, moramo dobro voditi računa kako i na koji način radimo projekte koji moraju biti kompatibilni sa menadžment planom za čiju će implementaciju odnosno realizaciju odgovarati savjet kao radno tijelo koje će podnositi račun Vladi jedanput godišnje u vezi realizacije menadžment plana. Međutim, moram da istaknem da je u Kotoru dodatno razočaranje bilo činjenicom da je dosta osoba predviđeno koje nisu iz Kotora da participirau u radu toga savjeta. Savjet kao prelazno rješenje ka agenciji za zaštitu kulturnih dobara, po mom dubokom ubjeđenju, po ubjeđenju Kotorana, treba da ima više Kotorana u odnosu na one koji su predviđeni članom 8 predloga Zakona o zaštiti prirodnog i kulturnog područja Kotora. Zbog toga je Demorkatska partija socijalista, uviđajući mogućnost amandmanskog djelovanja, predložila amandman na član 8 gdje pozicioniranje Kotora je potpuno drugačije u odnosu na ono što je predloženo zakonskim rješenjem. Evo iz koga razloga. Našim amandmanom smo predvidjeli da članstvo u savjetu imaju predstavnici Ministarstva kulture, Ministarstva uređenja prostora, Uprave za zaštitu kulturnih dobara, jedan predstavnik Nacionalne komisije za koordinaciju rada sa UNESCO-m, iz prostog razloga što je on taj koji treba da napravi jedan dobar balans, jednu dobru relaciju sa UNESCO-m, da upravo artikuliše sve probleme sa kojima se Kotor suočava i da ti problemi budu prepoznati u UNESCO-u kada se donose određene preporuke koje nisu obavezajuće za Kotor, ali Kotor ne želi, Crna Gora ne želi da izgubi. Kada budu donošene određene preporuke UNESCO-a za dalju zaštitu i valorizaciju kulturno-istorijskih potencijala Kotora, opredijeli smo da pet članova iz reda stručnih, naučnih javnih radnika, kojih u Kotoru ima dosta, koji su nezavisni intelektualci, koji su svojim radovima doprinijeli valorizaciji kulturno-istorijskog bogaTstva Kotora, da oni budu participirani u radu savjeta, jer će oni najbolje znati da prepoznaju probleme sa kojim se Kotor suočava, upravo ovoga čemu zajednički stremimo a i što je Predlog zakona. Znači, da zaštitimo Kotor, ali da mu damo dovoljno prostora za dalje njegove razvojne perspektive. U prethodnom periodu smo štitili Kotor kroz prostorni plan opštine Kotor za koji je dobijana saglasnost Ministarstva kulture, kroz sve one detaljne urbanističke planove za koje je takođe dobijana saglasnost Ministarstva kulture, do urbanističkih projekata koje smo imali, urbanistički projekat grada Kotora i urbanistički projekat grada Perasta koji su u sebi sublimirali, gospođo Ljesar vi to dobro znate, studiju zaštite graditeljskog nasleđa i grada Perasta i grada Kotora, tako da smatram da nijesmo morali dodatno da apostrofiramo da mi sada ne dozvoljavamo gradnju u Kotoru, u Perastu i Gabeli jer ni do sada nije bilo novih intervencija u tim starim urbanim jezgrima koja predstavljaju zaštitni znak i Kotorskog i Risanskog zaliva. Nadam se da ćemo imati priliku da sve nedostatke koje uočimo u praktičnoj primjeni ovog zakona kroz poboljšanje teksta kroz izmjene i dopune Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora u narednom periodu zajednički rješavamo. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. Izvolite kolega Gojkoviću, neka se pripremi koleginica Filipović.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospođo Ljesar, poštovane kolege, Mislim da ovaj predlog zakona ima jednu dozu svečanosti, kako je koncipiran i o čemu se radi. Međutim, ovo je prilika da razmislimo o nekim stvarima. Današnja prva tačka dnevnog reda je bio Zakon o komunalnoj policiji. Zakon u 21. vijeku, gdje imamo situaciju da jedna država rješava komunalni red dajući ovlašćenja svojim službenicima i formirajući službu koja može da tuče građane, da ih bije po nogama i .... po glavi. Zakon XXI vijeka koji je u potpunosti anahron. Imamamo ovaj zakon koji je velikim dijelom vezan za prošlost i koji je sasvim moderan i sigurno će donijeti do ekonomske valorizacije i napretka i Kotora i Crne Gore. Moramo da postavimo pitanje, kakvi su to paradoksi? Pa to su sve, prije svega, paradoksi vlasti. Paradoks je da je u Kotoru velikim dijelom istorije bila okupatorska vlast, ali su našli načina da stvore ekonomsku i svako i kulturno blagostanje. Mi danas ne možemo u XXI vijeku da donesemo jedan zakon koji se tiče komunalnog reda. Javio sam se da govorim zbog činjenice da je u Savjetu koji će brinuti o ovom zakonu bilo mjesta i za predstavnike Opštine Herceg Novi, na čemu zahvaljujem i što je sasvim logično, ali nije problem ni ovo što je rekla gospođa iz SDP-a, sasvim je prihvatljivo da bude neko iz opozicije. Ono što ne bi bilo dobro da je nekoga strah od institucionalnog povezivanja unutar Boke Kotorske. To nekako sve vlasti od rata na ovamo bježe od tog povezivanja makar institucionalnog u okviru Boke Kotorske. Zbog toga je došlo do formiranja određenih političkih partija koje su imale program u Boku kao regiju. Mislim da svi u Crnoj Gori treba da znaju da je Boka jedinstveno i kulturno istorijsko i svako drugo zajedničko područje i da smo upućeni jedni na druge. Prije svega, želim da kažem na prirodnu upućenost Opštine Herceg Novi, u istom smo zalivu, a ne znam da li poslanici znaju podatak, da je i ogroman dio planine Orijen koja je najveća na Jadranu, mislim i njen vrh da pripada katastarski Opštini Kotor. Bilo je dosta zajedničkih projekata oko valorizacije tog područja, prije svega odlaganje otpada, a važan je i ovaj dio nekada najvažnija grana privrede, pomorstva i ribarstva gdje smo upućeni jedni na druge. Mislim da će ta prirodna povezanost, pogotovu u svjetlu ovih projekata koji se rade na zaštiti životne sredine, pravljenje kolektora omogućiti ponovo da dobijemo čisto more i možda je i to neki paradoks da poslije toliko godina u Kotoru imamo čisto more i cijeli zaliv da bude čist i da volorizujemo to na jedan pravi način. Što se tiče ovog djela oko kulture, želim da kažem da definisanost kulture u Kotoru i svim našim gradovima na primorju je bila zbog ekonoskog prosperiteta. Imali smo pomorstvo, imali smo tu granu privrede koja je dovela do toga da su to bili urbano najrazvijeniji centri i odatle potiče i danas ovo bogatstvo koje imamo i ovaj zakon je posljedica toga da je kultura vezana za ekonomski prosperitet. Onda da postavimo jedno logično pitanje, sve ovo što danas imamo u ovom zakonu to smo naslijedili i od toga imao koristi, da li postoji naša obaveza kao vlasti i opozicije u ovom Parlamentu, kao ove države da ostavimo nešto i budućim generacijama? Kad pogledate Kotor i kad pogledate sve to, to je dio istorije, to su nam preci ostavili. Šta to mi njima možemo ostaviti u Herceg Novom ili u Kotoru za buduće generacije? Da li će oni moći kulturno istorijski da valorizuju "Fjord" i "Rivijeru"? Da li ćemo mi moći u Herceg Novom da hotel "Igalo", "Tamaris" i tako dalje? Ruševina do ruševine. Mislim da građani ovo čuju i da treba da se zamisle koja je odgovornost vlasti, bez obzira na političke partije, ko kome pripada, i šta ostavljamo svojim potomcima u nasleđe. Teško bi danas bilo izračunati u nekom novčanom iznosu vrijednost tog kulturno istorijskog nasleđa Kotora ili bilo kojeg drugog grada na primorju. To bi bile vjerovatno neke basnoslovne cifre, a mi im ostavljamo ruševine, ostavljamo im uništenu privredu, a bez privrede, bez ekonomskog prosperiteta nema ni kulture, nema ni tradicije, nema ni istorije, mnogo toga nema. Mislim da na ovim generacijama leži velika odgovornost kada je to u pitanju. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Gojkoviću na ekspeditivnosti. Izvolite, koleginice Filopović, neka se pripremi kolega Perić.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažena gospođo Ljesar, poštovani građani i građanke, poštovane koleginice i kolege, Ustavom Crne Gore kao najvišim pravnim aktom, članom 78 propisana je dužnost svakog pojedinca da čuva prirodnu i kulturnu baštinu od javnog interesa i obavezu, naravno, države da je štiti. Shodno tome, Ministarstvo kulture Crne Gore je nakon institucionalih i zakonodavnih reformi u oblasti kulture posvetilo značajnu pažnju projektima iz oblasti kulturne baštine cijeneći da je kulturna baština prepoznata kao važan faktor nacionalne identifikacije i da ona predstavlja osnov svih savremenih državnih politika. Cijeneći da ona predstavlja osnov nacionalnog identiteta i njen razvoj mora biti zasnovan na potpunom poznavanju njenih istorijskih, umjetničkih i kulturnih vrijednosti, poznavanju opasnosti, mogućnosti koje pruža status kultrune baštine, kao i poznavanje resursa koje baština sa sobom nosi. Neadekvatno korišćenje i, da kažem, pogrešna prezentacija kulturne baštine može nanijeti nepopravljive štete vrijednostima kulturnog identiteta naše države. Zato smatram da je važno donositi ovakve zakone, zakone koji štite prirodna i kulturno-istorijska područja naše države. Koliko je izuzetna i univerzalna vrijednost grada Kotora i ovog područja govori i sama činjenica da je Vlada Crne Gore i resorno ministastvo pripremilo poseban zakon za zaštitu Kotora. Šta reći o Kotoru za pet minuta? Kotor je grad koji se nalazi na vrhu najljepšeg zaliva na Mediteranu, kako reče koleginica Branka Tanasijević, zaliva koji je u julu 2000. godine proglašen za najljepši zaliv na Mediteranu. Mislim da su ovih 24 preostalih svi u Skandinaviji, a mi smo na Mediteranu najljepši. Prema menadžmet planu region Kotora uključuje istorijski grad Kotor kao istoriski centar, uključuje grad Perast, grad Risan i 11 naselja uz obalu Kotorsko - risanskog zaliva. Istorija Kotora može se pratiti u kontinuitetu od najstarijih vremena. Svi dobro znamo da je on bio politički, kulturni centar, da je on bio komercijalni centar, da je bio centar zlatarskih i konografskih škola, da se možemo podičiti najvećim arhitektonskim zdanjima, veličanstvenim palatama i crkvama grada Kotora. Naravno, nekoliko utvrđenja, među kojima i najznačajnija kotorska tvrđava zbog koje smo u stvari najviše i zaslužili da budemo na UNESCO listi. Dakle, grad Kotor, složićemo se svi, je živi muzej, muzej koga treba sačuvati za buduće generacije i grad čije vrijednosti pripadaju cijelom čovječanstvu, jer svi smo ovdje pomenuli da je on 1979. godine upisan u spisak svjetske kultrune baštine pod zaštitom UNESCO-a. Po podacima Uprave za kulturna dobra, koje sam dobila juče na teritoriji Opštine Kotor imamo 459 nepokretnih kulturnih dobara, od kojih je 430 nepokretnih i 29 spomen obilježja, a zaštićeni su državom svih 459. Različito su kategorisani u prvoj, drugoj i trećoj kategoriji, ali to je još uvijek po onom starom Zakonu o zaštiti spomenika kulture. U toku je valorizacija i revalorizacija svih kultrnih dobara na teritoriji Crne Gore. Gospođa Ljesar je uradila jedan sjajan i kapitalan projekat Ministarstva kulture, a to je ova valorizacija i revalorizacija kulturnih dobara i trenutno na cijeloj teritoriji Crne Gore su stručnjaci iz Ministarstva kulture, Uprave za kulturna dobra i lokalnih samouprava koji će nam dati ponovno neko novo stanje kulturne baštine Crne Gore. Što se tiče pokretne kulturne baštine na teritoriji Opštine Kotor nalaze se 142 kulturna dobra, a od nematerijalne zaštićene kulturne baštine pomenuću samo Bokeljsku mornaricu, Bokeljsku noć, Vještinu izrade dobrotske čipke i Perašku fašinadu. Dakle, Kotor jeste živi muzej, svi ćemo se složiti sa tom činjenicom, ali Kotor je i grad koji mora da se razvija na održivi način. Da bi se Kotor razvijao a zadržao ovaj status svjetskog kultrunog nasleđa mora poštovati sve one propise koje je pomenula koleginica Branka Tanasijević, da ih ja ne ponavljam, zbog ovog vremena. Što se tiče Predloga zakona, ja ga potpuno podržavam. Podržavam menadžment plan koji je rađen od 2003.godine vrlo ozbiljno, vrlo studiozno, to je menadžment plan grada Kotora koji je usvojen 2011.godine, koji će reći kako treba da upravljamo područjem grada Kotora. Ono što je meni jako bitno, bitno je formiranje savjeta. Kolega Tuponja, ja se slažem da se formira jedan savjet u kome će biti eminentne ličnosti, respektabilne ličnosti iz reda kulturnih i javnih radnika grada Kotora, jer moramo dati struci da odlučuje kako će upravljati gradom Kotorom. Bitno je da tu bude Kotorana, jer oni najbolje svojim zalaganjem i svojim radom će nastaviti da razvijaju Kotor na pravi način. Hvala.
  • Hvala, koleginice. Vrlo mi je bliska ova vaša sintagma „živi muzej“. Bojim se da Kotor, zbog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nije živi grad 12 mjeseci. To je naš problem. Sada ima riječ kolega Perić, neka se pripremi kolega Vukčević.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažena pomoćnice ministra, kolege poslanici i građani Crne Gore, Diskusija o ovom zakonu podrazumijeva jednu kratku uvertiru. Ako danas raspravljamo o zaštiti prirodnog, kulturnog, istorijskog područja Kotora, očekivati je da je ovo jedan od prioriteta Ministarstva u ovom trenutku, očekivati je da je izdavaštvo u sjajnoj situaciji, očekivati je da slikari ne slikaju u prostorijama koje su tretirane kao poslovni prostor, očekivati je da je stanje u kinematografiji jako dobro. Prosto, kada smo završili, očekivati je da primjenjujemo Zakon o zaštiti kulturnih dobara u punom kapacitetu i kada smo sve to već ispunili, sad idemo korak dalje i zaštićujemo lokalitet samog Kotora. Nažalost, ništa od toga nije tako, ali teško je polemisati sa rješenjima koja nam šalju čelni ljudi Ministarstva, koje je pokazalo ignoraciju i agresivanost u branjenju neutemeljenih stavova. Tako smo prije neki dan dobili bukvicu usred ovog visokog doma. To što nije urađena revalorizacija je nešto što niko živ ne može da razumije i što onaj, ako nije stručnjak, ne treba ni da komentariše. Ovdje je pominjan proces revalorizacije koji, iako je istekao zakonski rok, nije završen. Čelni ljudi ovog Ministarstva prave takođe u tom procesu glomazan i neefikasan sistem gdje ljudi u bezmalo dvadeset komisija usporavaju rad u samom tom procesu i gdje je veliki broj stručnjaka ili neupošljen ili radi u prazno. Svaki ministar ili njegov pomoćnik može nekada da izgubi kompas, da izgubi mjeru, ali samo ministar kulture ne smije da pokaže toliko ignorantski nadobudan i agresivan stav. Da ne odgovara na pitanja, da ne podnosi izvještaj koji obećava i da daje netačne informacije. I sada neko sa takvim odnosom treba da nam drži slovo o suptilnoj materiji kakva je zaštita prirodnog i kulturno-istorijskog područja grada Kotora. Kao da do sada nije postojao Zakon o zaštiti kulturnih dobara, nego sada, kada ne može da se primijeni ni ovaj Zakon, ide se korak dalje. Ono što ovu materiju čini veoma spornom jeste zašto se ova materija zaštite kulturno-istorijskog jezgra Kotora i cijelog područja Kotora izmješta van institucija Kotora, jer ipak je najzainteresovanija strana upravo Opština Kotor i građani Kotora. Svi smo ovdje danas komentarisali to krovno tijelo, da tako kažem, savjet za upravljanje područjem grada Kotora, kojeg inače obrazuje Vlada, ne obrazuje skupština opštine. Takođe ovakvim rješenjem imate derogiranje člana 1 i člana 3 Zakona o lokalnoj samoupravi koji obezbjeđuju decentralizaciju i autonomnost organa lokalne samouprave. Takođe, imenovanje tijela koje u svom sastavu ima 11 članova, a nikome to nije profesionalna obaveza, a između ostalog propisati tim ljudima da daju mišljenje na inicijative, programe, projekte i planska dokumenta koja se odnose na područje Kotora i njegovu zaštićenu okolinu, radi njihovog usklađivanja sa menadžment planom. Dalje, podstiče i usmjerava realizaciju aktivnosti i projekata koji doprinose unapređenju zaštite, očuvanja i razvoja područja Kotora. I na kraju, vrši monitoring stanja područja Kotora i zahtijeva od subjekta iz člana 6 ovog zakona, koji se takođe odnosi na ovu predmetnu materiju. Sve ovo govori da je ovaj zakon klasičan primjer Čerčilove rečenice "Kada nećete da riješite problem, formirajte komisiju". U konkretnom slučaju, formirajte savjet. Takođe, jako važna stvar je da su neprecizno postavljeni okviri u čitavom nizu članova, ali koje sada zbog vremenskog okvira nemam vremena da pobrojim. Pred savjetom su dati zadaci koje on, jednostavno, ne može da ispuni. Mi možemo vršiti evaluaciju rada ovog savjeta za dvije, tri, ili pet godina i plašim se da savjet ne može i nema sredstava i nema mogućnosti niti zakonskog okvira u skladu sa ovim zakonom da ispuni ono što se traži od njega. Ako bi donošenje ovog zakona za bilo koji kulturno-istorijski spomenik značilo njegovu zaštitu i adekvatnu brigu u odražavanju, mi bismo podržali da se donese onoliko zakona koliko je potrebno. Međutim, ako se radi samo o pukoj legislativi, za koju je sam predlagač svjestan da nije spreman da je primijeni, veliko je pitanje koja je zapravo strategija u ovoj oblasti. Pozitivna će biti uzdržana samo iz razloga jer ne želi čak ni na nominalnoj ravni da bude protiv zaštite kulturno-istorijskih i prirodnih dobara. Ali, ako imamo u vidu kvalitet predloženog teksta i njegov suštinski karakter, koji derogira lokalnu samoupravu, mi ne možemo podržati predloženo rješenje, već ćemo biti uzdržani. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. Riječ ima kolega Vukčević, ja bih ga zamolio da ovo preostalo vrijeme podijeli sa koleginicom Jonicom, koja je posljednja prijavljena. Izvolite.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče, uvažiću to kao predlog i biću veoma koncizan. Kada govorimo o zaštiti kulturno-istorijskih dobara u Crnoj Gori, moramo poštovati jedan princip, a to je da u svim situacijama moramo da se ponašamo odgovorno i prema svima isto. Meni su izuzetno bliska razmišljanja kolege Laloševića i koleginice Vuksanović. Mi govorimo o Kotoru i zaista dužno poštovanje Kotoru koji je dio svjetske kulturne baštine i pod zaštitom UNESCO-a. Izražavam veliko zadovoljstvo što Crna Gora ima takav grad, ali želim da iskažem i svoj odnos prema nekim isto tako važnim kulturno-istorijskim spomenicima koji se nažalost nalaze u takvom stanju u kakvom ne bi trebalo da se nalaze. Gospođo Ljesar, da vas podsjetim. Znate li šta se dešava sa čuvenim manastirom Beška, znate li u kakvom je on stanju? Znate li, gospođo Ljesar, šta je sa crkvom "Sveta Bogorodica", kako je narušena? Uzgred, crkva "Svete Bogorodice" je zadužbina Jelene Balšić, znate li u kakvom se ona stanju nalazi, znate li kako je ona devastirana? Znate li koliko su graditelji srpske pravoslavne crkve na nelegalan i nestručan način uništili manastire Starčevo i Morčanik? U kakvom stanju se nalaze Žabljak Crnojevića ili recimo Stari Bunar, Starčeva Gorica? Znate li u kakvom stanju je Vranjina sa crkvom Svetog Nikole, znate li u kakvom je stanju tvrđava Lesendro ili recimo tvrđava Oblun, znate li u kakvom je stanju Balšin grad u Ponarima ili na koji način možemo da se odnosimo prema manastiru na ostrvu Kosmača? Govorim o tome da imam odnos prema tome što su to kulturno-istorijski spomenici na dijelu Skadarskog jezera i oni za mene predstavljaju Mesopotamiju Crne Gore. To su prvi oblici života na ovim područjima i moramo imati odgovornost prema onome što je preduzeto u prethodnom periodu i zaštite prije svega Države Crne Gore i na taj način moramo pokazati svoj odnos i prema prošlosti, ali i prema budućnosti. Ako ne riješimo sve te probleme, nećemo biti u prilici da govorimo o državi Crnoj Gori u narednom periodu. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega. Izvolite, koleginice Jonica, vaših pet minuta.
  • Hvala. Za malo sam došla u iskušenje da ovo što smo kolega Vukčević i ja trebali da dijelimo vrijeme ustupim kolegi Vukčeviću, jer je u opozicionim klupama bio komentar da se kolega Vukčević očigledno sprema za funkciju opozicionog poslanika, pa vježba opozicioni nastup. Međutim, ja moram da priznam da je kolega iznio niz stvari koje sam željela i ja da kažem, a koje se tiču onoga što započinjemo donošenjem ovog zakona o zaštiti prirodnog i kulturnoistorijskog područja Kotora, a to je činjenica da je naša obaveza da, nakon toga za sve one lokalitete koji ispunjavaju, ili koji će ispuniti uslove,odnosno nalazi se na listi čekanja odnosno takozvane tentetiv liste za upis na listu Svjetske kulturne baštine na isti način zakonom uredimo sve ono što smo uradili ovim zakonom. Ono što je suština priče na koju ću, zbog ograničenosti vremena, svesti svoju priču jeste činjenica da smo, na žalost, od naziva zakona od kojeg sam mnogo očekivala do suštine ili sadržine zakona našla veliku nesrazmjeru i da mi je žao što će ova priča ostati samo da smo donijeli zakon kojim smo ustanovili praksu koja će nakon toga nadam se sledeće što će biti realizovano biti da ovakav zakon donesemo za istorijsko jezgro Cetinja, pa nadalje sveo ono što slijedi što smo svojim kulturno-istorijskim karakteristikama zaslužuje ovakav tretman. Međutim, moj utisak je ipak da nijesmo puno radili na ovom tekstu zakona. Postavila sam sebi pitanje kada sljedeće nedelje odem u Kotor i kada me Kotorani budu pitali šta smo mi to dobili, šta je to Kotor dobio tim zakonom, šta im reći. Ciljevi da je područje Kotora posebno zbog toga što se time očuvavaju univerzalne vrijednosti znaju Kotorani, znamo svi mi u Crnoj Gori da je Kotor univerzalna vrijednost i ponosni smo što posjedujemo upravo takvu vrijednost u Crnoj Gori. Primjena drugih propisa da će se na Kotor primjenjivati, dakle propisi koji već postoje, opet ništa. Zaštita upravljanja i tu dolazimo do onoga što meni jako smeta u ovom zakonu a to je: područjem Kotora se upravlja u skladu sa menadžmetom plana Kotora, a menadžment plan donosi Vlada Crne Gore. Dakle, ono što znam pouzdano, jer mnogo vremena provodim u Kotoru i najviše smeta Kotoranima, da se budućnost Kotora kreira od onih koji definitivno ne mogu imati takav osjećaj za ono što je specifičnost Kotora kao to što mogu biti Kotorani. Dakle, menadžment plan će donositi Vlada. Vlada će formirati i savjet za upravljanje područjem Kotora a sastav, kako je predloženo, ide ovako, jedan predstavnik organa državne uprave, dakle Ministarstvo kutlure nije iz Kotora. Drugi, predstavnik Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine, dakle opet nije iz Kotora. Treći, organ uprave nadležan za zaštitu kulturnog dobra, eto taj će biti iz Kotora. UNESCO, naravno nije iz Kotora, Opština Kotor dva člana, Nacionalna komisija za zaradnju sa UNESCO-om logično je i vrlo vjerovatno je da u njoj nema nikoga iz Kotora i da ne bude ni tu, Opština Herceg Novi, Opština Tivat i taj jedan predstavnik nevladinih organizacija. Dakle, u svoj ovoj priči Kotorom će u većini u ovom dijelu upravljati, odnosno ovim područjem definisati sve ono što treba da se radi ljudi koji nijesu iz Kotora. Očekivala sam da bi kolega Aprcović podnio amandman za izmjenu sastava ovog Savjeta jer smo o tome pričali da taj lokalni patriotizam manifestuje na način na koji smo svjesni i on i ja, a da može jedino da se realizuje priča o budućnosti Kotora i očuvanju onoga što su karakteristike Kotora kao univerzalne vrijednosti u kulturno-istorijskom smislu, a to je da Kotorom, da u ovoj priči moraju biti uključeni svi. Na žalost, njihov predlog, odnosno predlog amandmana kolega iz DPS-a da opština Kotor predlaže pet članova, možda bi bilo logičnije i bolje da je predloženo da Skupština opštine Kotor predlaže pet članova jer Skupština opštine Kotor predstavlja cijeli Kotor, opština Kotor predstavlja u ovom momentu samo onaj dio koji je trenutno, voljom građana, taj koji upravlja i mislim da bi ovo rješenje bilo mnogo bolje. Ono što mi takođe smeta je nadležnost Savjeta. Šta reći Kotoranima šta će taj Savjet da radi za Kotor? Da promoviše značaj univerzalnih prirodnih i kulturnih vrijednosti. U raspravi nijesam razumjela kojim će to kapacitetom i na koji način će to Savjet da radi.Da koordinira izradu reviziju i sprovođenja menadžment plana, to će onda ovaj savjet da koordinira Vladu a Vlada će da formira savjet koji će da koordinira Vladu koja će da donosi menadžmetn plan, inicira i prati realizaciju projekata ili ono što mi je najupečatljivije da daje mišljenje na inicijative, programe, projekte i planska dokumenta. Postavlja se pitanje: da li će se tom savjetu neko obraćati za mišljenje ili će taj savjet samoinicijativno da daje mišljenja, ili ćemo u traganju tumačenja ove norme doći do toga da smo ovo napisali a da od toga neće ništa biti. Očekivala sam da će se mnogo preciznije definisati uloga ovog savjeta i moram da kažem, do kraja priče, nije bilo neophodno uz uvažavanje gospođe Ćatović da ona bude predsjednik, odnosno bilo ko ko je predsjednik opštine, jer ovdje je jedna od uloga savjeta da vrši moritoring i da komunicira sa subjektima koji se pominju, izmedju ostalog, i organima opštine. Biće neobična priča, završavam, kada se predsjednik savjeta bude obraćao predsjedniku opštine i tražio od njega da pojasni neke stvari i nema potrebe da sve stvari svodimo u okviru jedne ličnosti ili jedne funkcije. Postoji jako mnogo ljudi u Kotoru koji žele dobro Kotoru, koji znaju šta sve treba uraditi kako bi se zaista zaštitila kulturna baština, ali mislim da o nadležnostima savjeta i davanjem prevelikog prostora da oni koji o tome budu odlučivali ne budu iz Kotora, nećemo postići ono što je cilj i namjera bila ovog zakona. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Jonice. Pomoćnice ministra gospođo Ljesar, želite li riječ? Izvolite.
  • Poštovani predsjedavajući, poštovane poslanice i poslanici, zahvaljujem Vam se na svim izlaganjima u odnosuna Predlog zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Cijenim da najveći dio izlaganja, gotovo sva izlaganja su u cilju unapređenja i samog zakona i onoga čemu je namijenjen a to je unapređenje stanja zaštićenog područja Kotora. Ono što je definitivno a što ste i vi zaključili, svakako i ja, da je najviše pažnje izazvalo kroz vaša izlaganja to je upravljačko tijelo, koja je funkcija, koje su nadležnosti, koliko će ono biti snažno , narodski rečeno moćno, kakve su mu igerencije i tako dalje, mislim da ovo što je zakonom dato sasvim dovoljno mehanizama daje upravljačkom tijelu da sve povjerene zadatke obavlja na pravi način. Zašto je predložen savjet? Znači, mi se kada je u pitanju osnivanja agencije u Kotoru borimo punih devet godina, pa smo negdje zahtijevali da to bude na nivou opštine, zato što su to medjunarodni UNESCO standardi i kada smo radili Nacrt zakona predložili smo agenciju. Međutim, odbijena je zbog krize, finansiranja i tako dalje i predloženo je pošto postoje dva mehanizma, ili savjet ili agencija. Zbog čitave situacije i tako dalje da to bude savjet, to je bio način da zakon koji je predložilo Ministarstvo kulture bude uopšte pušten u proceduru dalje, kažem zbog te barijere koja je bila finansijska. U odnosu na ono što je bila pomenuta agencija za upravljanje Cetinjem to je apsolutno u odnosu opet na zalaganja Ministarstva kulture i standarda i što smo uradili sa Cetinjem. Upravo smo, prije nego što je Cetinje i dobilo status mjesta svjetske baštine kroz proces nominacije koji traje gotovo četiri godine preduprijedili da nam se ne dese situacije koje su nam se desile kada je u pitanju Kotor i sa predstavnicima Prijestonice i tu smo postigli dogovor od starta negdje i oni su shvatili sav značaj agencije. Takodje, i opština Kotor je shvatila značaj. Medjutim, zbog ekonomske situacije koja je galimatijas tog tijela uloge agencije ako uzmemo u obzir da područje Kotora ima više od 10.000 hektara štiti se, a područje Cetinja koje će biti nominovano, tj. nominovano je ali u proceduri, 54 hektara, znači kada napravimo tu komperaciju svakako da je upravljanje Kotorom mnogo zahtjevnije i tako dalje. Iz tih razloga 2003. godine smo počeli izradu menadžment plana, medžu prva država u regionu koja je uradila menadžmnet plana, radili smo ga devet godina. Kada smo stavili u zakonu tu obavezu da savjet izradjuje i implementira, menadžment plan je donesen ali je on limitiran na 15 godina. Nastao je, znači punim konsenzusom, ponavljam da smo ga radili više od devet godina, punim konsenzusom, lokalne zajednice svih subjekata na nacionalnom i lokalnom nivou. To što ga osniva Vlada mi smo time pokušalil da damo značaj da odogovornost je Kotora, Skupštine, predsjednika i tako dalje, svih subjekata na niovu opštine, da upravljaju Kotorom, ali uvažavajući tih puno hiljada hektara sa svim specifičnostima, kulturne i prirodne baštine, ali i nekih drugih okolnosti koji su od značaja za razvoj, cijenili smo da je značajno da Vlada preuzme tu odgovornost osnivanja savjeta. Znači, savjet je mogao na nivou opštine da bude formiran. To su sve neke značajnosti za koje smo držali da država ni u jednom trenutku ne smije da odgovorinost svu u odnosu na Kotor, prebaci na Kotor. I kada su u pominjani, slažem se apsolutno, Bar, istorijsko jezgro Cetinje, Duklja, da ne pominjem i one druge koje smo nominovali, oni se već nalaze na listi, znači istorijsko jezgro koje sam pomenula, znači već smo uradili menadžment plan, ovo je četvrta godina njegove uspješne implementacije, nominacioni dosije već negdje završavamo. Takođe, znači pripremne aktivnosti na izradi menadžment plana Starog grada Bara su u toku. Zašto to pominjem?Pominjem iz razloga zato što smo na primjeru Kotora shvatili da je jako značajno da upravo te mehanizme upravljanja prije nego što to postane mjesto Svjetske baštine, kvalitetno uradimo. Znači, koja su to najbitnija dva mehanizma: to je upravo taj menadžment plan i agencija to jest tijelo u bilo kojoj formi, da li agencija ili savjet za upravljanje tih područja, i ništa manje značajnim, zbilja, ne držimo da je baština Starog grada Kotora, Duklje, i drugih mjesta, u odnosu na Kotor koji to već jeste, Cetinja koji će sasvim izvjesno tu biti, i td. Mislim amandmanE koji su predloženi da će Ministarstvo kulture, u svakom slučaju razmotriti ih, uvažiti. Da li znamo u kakvom su stanju manastiri Skadarskog jezera? Znamo. Radimo puno toga, veliki broj godina, razne neke reorganizacije, transformacije u institucijama smo radili iz razloga nepreduzimanja odgovarajućih mjera. I ono što je uvažema poslanica Filipović pomenula projekat revalorizacije, a propo komentara koji su apsolutno prihvatljivi iz Poslaničkog kluba Pozitivne, da revalorizacija ne ide i nije završena u zakonskom roku, moja je obaveza i ovom prilikom da javnost informišem da je najbitnije, kada je u pitanju revalorizacija kulturnih dobara po prvi put na taj način tretirana da nam za rezultat donese kvalitet a ne broj od 1960 elaborata koliko je trenutno kulturnih dobara koje tretiramo revalorizacijom. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, pomoćnice ministra, na učešću u raspravi. Konstatujem da je pretres završen. Izjasnićemo se naknadno. Podsjećam vas, kolege, da amandmane na Zakon o komunalnoj policiji, možete dostaviti sjutra do 11 sati. U 11 sati počinjemo sa trećom tačkom dnevnog reda. Završavamo današnju sjednicu. 23.10.2013. u 11.15h
  • Poštovani poslanici 25. saziva Skupštine Crne Gore, nastavljamo treću ṥednicu jesenjeg zasijedanja. Na redu je Predlog zakona o elektronskoj trgovini. Potpredsjednik Vlade Lazović zamolio je, zbog diplomatske obaveze, da ga danas predstavlja Ivan Lazarević, pomoćnik ministra. Radi se o stručnoj materiji koja nije mnogo politička pa neće imati taj deficit u prezentaciji stavova. Otvaramo pretres. Želite li uvodnu riječ? Izvolite, gospodine Lazareviću.
  • Hvala, predsjedniče. Pred nama je danas Zakon o elektronskoj trgovini koji pored Zakona o elektronskom potpisu i Zakona elektronskom dokumentu prestavlja jedan od osnovna tri akta kojima se uređuje sistem elektronskog poslovanja u Crnoj Gori. Donošenjem navedenih zakona reguliše se pravni okvir kojim se uspostavlja i razvija dalje informaciono društvo. Ustavni osnov za donošenje ovog zakona je sadržan u odredbi člana 16 tačka 5 Ustava Crne Gore kojom se govori da se zakonom uređuju i ostala pitanja od interesa za Crnu Goru. Zakonom o elektronskoj trgovini se uređuje pružanje usluga na razdaljinu uz naknadu putem elektronske opreme za obradu i skladištenje podataka na lični zahtjev korisnika, odnosno pružanje usluga informacionog društva. Takođe, definiše se odgovornost davalaca usluga informacionog društva i propisuju pravila za zaključivanje ugovora u elektronskoj formi. Takođe, ovim zakonom su propisani sloboda pružanja usluga, bilo da se davalac usluga nalazi u Crnoj Gori ili se nalazi u državi članici Evropske unije, obaveze informisanja i komercijalne poruke, isprave u elektronskom obliku, kao i saradnja u rješavanju sporova i nadzor nad ovim zakonom. Tokom implementacije Zakona o elektronskoj trgovini iz 2004. godine kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini iz 2010. godine uočene su određene nepreciznosti u pravnim rješenjima datim u tim zakonima. Takođe, na bilateralnom skriningu održanom početkom ove godine za poglavlje 10 Informaciono društvo i mediji, iste konstatacije i sugestije su date od strane Evropske komisije. S tim u vezi mi smo krenuli u izradu izmjena i dopuna postojećeg zakona iz 2010. godine kako bismo u potpunosti usaglasili sa direktivom, odnosno pravnim propisom Evropske unije. U pravnom propisu Evropske unije oblast elektronske trgovine regulisana je Direktivom 2000/31 kojom se definišu usluge informacionog društva, posebno elektronske trgovine u unutrašnjem tržištum, takozvana Direktiva u elektronskoj trgovini. S tim u vezi, prilikom izrade Predloga izmjena i dopuna Zakona o elektronskoj trgovini, vršili smo uvid u zakonodavstvo tj. u zakonska rješenja država članica Evropske unije, kao i u samu direktivu 2000/31. Predmetna direktiva nudi pravna rješenja i pravni okvir za zemlje članice da urede oblast elektronske trgovine u svom zakonodavstvu. S obzirom da postojeći Zakon o elektronskoj trgovini nije bio u potpunosti usaglašen sa pomenutom direktivom, a takođe u cilju otklanjanja literarnih nepreciznosti koje su prepoznate u samom zakonskom rješenju pristupili smo izradi ovog zakona kako bi se postigla puna usklađenost. Hvala.
  • Hvala na ovim literarnim nepreciznostima. Izvolite, otvorena rasprava. Prijavili su se kolega Srđan Perić, Zoran Jelić se prijavio prvi. Izvolite, kolega Zoran Jelić, pa neka se pripremi Srđan Perić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, poštovani gospodine predsjediče. Dame i gospodo poslanici, poštovani gospodine Lazareviću, Danas razmatramo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini. Kao što ste rekli u uvodnom izlaganju, ovim predlogom zakona se otklanjaju određene nepreciznosti kod definisanja pojedinih rješenja koja su uočena u primjeni aktuelnog Zakona o elektronskoj trgovini. Imajući u vidju da Zakon o elektronskoj trgovini predstavlja osnovi pravni akt kojim se uređuje oblast elektronskog poslovanja u Crnoj Gori i da je sa njegovim donošenjem započet proces stvaranja neophodnog pravnog okvira za uspostavljanje i razvoj informacionog društva. Sa ovim zakonom se, kao što ste Vi rekli, obezbjeđuje puna usklađenost sa Direktivom 2000/31 Evropske zajednice. Ono što želim da naglasim jeste da Zakon o elektronskoj trgovini, zajedno sa Zakonom o elektronskom potpisu, predstavalja osnovni pravni akt kojim se uređuje ova oblast poslovanja u Crnoj Gori. Postoje dva razloga koja ste Vi rekli zašto je važno da se donese ovaj zakon. Prvo, to je otklanjanje nepreciznosti i usklađivanje sa relevantnim propisima Evropske unije. Dakle, jedna od novina ovog zakona jeste da se predloženim rješenjem predviđa da nadležni organ za informaciono društvo, u ovom slučaju Ministarstvo za informaciono društvo i tehnologije, može preuzeti ograničenja pružanja usluge, ne na zahtjev fizičkog ili pravnog lica, već isključivo po službenoj dužnosti. U skladu sa tim nadležni organ ne dostavlja zahtjev za preduzimanje mjera već o tome da su preduzete mjere obavještava nadležni organ države članice Evropske unije i Evropsku komisiju. Takođe, jedna novina je da Predlog zakona uređuje i slanje netraženih komercijalnih poruka od davaoca usluga koji je dužan da uspostavi jednu evidenciju korisnika usluga koji ne žele da primaju takve poruke. Takođe, uređuje se mogućnost da ukoliko je predmet informatičke usluge prenos elektronske poruke kroz komunikacionu mrežu koju šalje korisnik usluga ili omogućava pristup mreži, davalac usluga nije odgovoran za sadržaj poslate poruke. Ovo se definiše u članu 5 izmjena i dopuna Zakona o elektronskoj trgovini. Ono što treba naglasiti jeste kad pogledamo tabele usklađenosti Predlog zakona ispunjava u potpunosti obaveze koje proizilaze iz ugovora o stabilizaciji i pridruživanju koji se odnosi na informatičko društvo. Takođe je usklađenost sa primarnim i sekundarnim izvorima prava. Važno je napomenuti da za implementaciju ovog zakona nijesu potrebna dodatna budžetska sredstva iz Budžeta Crne Gore. Želio bih ovdje da pročitam Izvještaj Evropske komisije o napretku za 2012. godinu, koje se odnosi na informaciono društvo i medije gdje se govori da usluge u oblasti informatičkog društva bilježe dobar napredak. Doneseni su propisi koji su za sprovođenje Zakona o elektronskom popisu, kao i nova nacionalna strategija razvoja informatičkog društva za period 2012-2016. godina. U tom Izvještaju od 2012. godine konstatuje se da nije ostvaren napredak u daljem usklađivanju Zakona o elektronskoj trgovini sa pravnom tekovinom Evropske unije. Upravo sa ovim izmjenama i dopunama ovog zakona se ostvaruju napredak i usklađenost Zakona o elektronskoj trgovini sa pravnom tekovinom Evropske unije. Na Odboru za ekonomiju, budžet i finansije raspravljali smo o ovom predlogu zakona i Odbor je odlučio da jednoglasno predloži Skupštini da usvoji Predlog o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini. Zahvaljujem, predsjedniče.
  • Hvala, kolega Jeliću. Kolega Periću, izvolite. Samo prije nego što počnete da konstatujem da je članu u Izbornoj komisiji Petnjica, Hajnizu Adroviću, prestao mandat, tako da tu konstataciju imamo. Više nije član Opštinske izborne komisije. Izvolite, kolega Periću.
  • Uvaženi predsjedniče, uvaženi pomoćniče ministra, kolege poslanici, građani Crne Gore, Pred nama je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini, i on sam po sebi nije sporan. Radi se o materiji koju je potrebno stalo osvježavati, nadopunjavati i eventualno nove izmjene i dopune zakona uopšte ne bi bile nepoželjne ukoliko vrijeme pred nama pokaže da one jesu nužne. Pozitivna Crna Gora ima jednu ključnu primjedbu na ovaj zakon u definisanju široko prihvaćenih i primijenjenih tehnologija u oblasti prikupljanja podataka i u tom smilu jesmo predložili amandman kojim bi se definisalo koje jesu to široko prihvaćene tehnologije, jer samo ukoliko obavežemo nadležni organ da donese pravilnik kojim definiše koje su to široko prihvaćene tehnologije možemo isključiti buduće proizvoljno tumačenje. I naravno, ukoliko predlagač bude prihvatio naš amandman mi ćemo podržati zakon, u suprotnom ćemo biti uzdržani, jer prosto smatramo da ovakvo formulisan član 6 može prosto da dozove puno nedorečenosti. Međutim, iskoristiću ovu diskusiju da iznesem nekoliko stavova koji govore o tome da mi usvajamo zakone koje ne možemo da primjenimo u punom kapacitetu, odnosno sa legislativom idemo puno ispred realnosti. Dobro je naravno da ona prati evropske trendove i globalne trendove, ali kada je riječ o primjedbi ne da nijesmo u globalnim ili evropskim okvirima nego u lokalu jako loše stojimo. Meni je zaista žao što danas ovdje nije ministar za informaciono društvo i telekomunikacije, jer ono što je sporno suštinski u radu ovog ministarstva jeste da se ono hvali da smo lideri u svemu i svačemu. Veliki apsurd je da mi danas usvajamo izmjene i dopune Zakona o elektronskoj trgovini a da nijesmo dio globalnog Pej pal sistema, a gotovo sve zemlje u regionu jesu. Dobijamo obrazloženje od Ministarstva da oni nemaju interes, mnogo je veći naš interes da taj sistem bude primijenjen u Crnoj Gori, ali naravno Ministarstvo to, odnosno čelni ljudi ne propoznaju. Dalje, u našim bankama ne možete da realizujete ni transakciju iz moni buker sistema, takođe globalnog servisa. Takođe, radi se o servisima koji omogučavaju takozvanu internet zaradu. Čelni ljudi Ministarstva nijesu voljni da prepoznaju značaj pune primjene ovih zakonskih odredbi. Radi javnosti radi se o tome da bi svaki student ili mlađi čovjek koji prosto vlada informacionom tehnologijama, da ova dva servisa jesu aktivna, mogao da zaradi makar džeparac, a onaj ko je punim kapacitetom u ovoj materiji mogao bi da zaradi solidnu platu. Međutim, našu Vladu interesuje samo projekti od milijardu i više eura, a za radna mjesta operiše samo ciframa od 40 hiljada i više. Taman koliko taj vladin marketing ima veze sa realnošću ima smisla i priča da smo mi lideri u informatici koja je toliko puta ponovljena od strane upravo čelnog čovjeka vašeg Ministarstva, čini mi se da smo lideri samo u bombastičnim izjavama. Na kraju, pozivam Ministarstvo da se aktivno uključi u rješavanje problema u ovoj materiji, a ne samo da usvajamo legislativu za koju nemamo kapaciteta da primjenimo u punom opsegu i da ne daje opravdanje kako neki servis nema interes da bude u Crnoj Gori, a gotovo svugdje u regionu ima.Tu smo na apsolutnom začelju u regionu. Ministarstvo za informaciona društva i telekomunikacije više od bilo kojeg drugog resora mora da brzo reaguje na ove potrebe jer jedna godina zaostatka u ovoj oblasti je kao deset godina u drugoj. I za vrijeme mandata ovog ministra naše zaostajanje u informatičkom smislu u odnosu na razvijeni svijet se nije umanjilo. Zahvaljujem.
  • Hvala. Evo da pokušam redom da odgovorim na vaša pitanja. Što se tiče amandmana koji ste predložili, nažalost, nijesmo u mogućnosti da ga prihvatimo samo iz tehničkih razloga, a to je da jedan takvi pravilnik ne bi mogao da obuhvati sve prikupljanje podataka koje treba da se prikuplja u elektronskoj trgovini. Nije moguće jednim pravilnikom definisati kako bi se prikupljali podaci, jer se podaci prikupljaju sa raznih strana i na različitim tehnologijama. Takođe, prilikom izrade zakona, to sam i na Zakonodavnom odboru rekao, koristili smo Direktivu 2000/31 i u potpunosti je baš u ovoj odredbi prenijeli u član našeg zakona. Tako da upoređivanjem iskustava iz regiona, recimo Hrvatske, oni su praktično na isti način riješili ovo zakonodavno rješenje kao i mi, tako da smo odlučili da zadržimo ovaj član kako stoji sada i da ovaj amandman kao predlagač zakona odbijemo. Što se tiče Pej pall sistema tu sam da kažem malo avizaniji, mi smo još prije dvije, tri godine, četiri čak, stupili u kontakt sa Pej pall kompanijom koja je, opet ću naglasiti, privatna kompanija koja ima stoja pravila poslovanja i profitna je kompanija koja zahtjeva ukoliko uđe na neko tržište od toga tržišta ima i novčanu nadoknadu.Tako da smo mi što se tiče Crne Gore, ispunili sve moguće zahtjeve koje je ta kompanija tražila od nas koji se prije svega tiču finansijskog sistema i od bukvalno 2010. godine, imamo čvrsta ovjeravanja da će, konkretno imam jedan mail kompanije Pej pall u kojem stoji da će 2013. godina biti posljednja godina bez Pej pall u Crnoj Gori. Nažalost, to se nije ostvarilo već smo i dalje u stalnoj komunikaciji sa njima. Pored toga što komuniciramo sa Pej pall-om komunicirali smo i sa amabasadom Sjedinjenih Američkih Država kako bi nam diplomatskim putem pomogli da što prije uđemo u ovaj sistem. Ipak, ponoviću ono što je Ministarstvo ranije ponavljalo, oni su privatna kompanija koja ima svoje interese, s tim da moram naglasiti da smo mi i dalje u programu za uključenje u Pej pall sistem. Hvala.
  • Da damo garanciju od 120 miliona, možda dođu. Izvolite.
  • Rijetke su oblasti gdje nepreciznost može da košta toliko puno kao oblast informatike. Dovoljno je da neko u Ministarstvu procjeni da je nešto uobičajni servis, odnosno da je prihvaćena norma rješenje u oblasti tehnologije prikupljanja podataka, a da neko nije, pa da vi kompletan jedan softver, jedan pristup možete da isključite i da u krajnjoj crti mi ne znamo koje je obrazloženje, koji je razlog da neko bude isključen samo zbog toga. Znači, samo na osnovu procjene nekog iz Ministarstva može kompletna jedna tehnologija biti isključena iz zakonske norme, prosto brine taj pristup. Ono što ću drugu stvar reči kada je riječ o Pej pall sistemu, kada je riječ o nečemu što je interes više države,odnosno građana Crne Gore, nego kompanije, država treba da ide korak naprijed. Uz sve uvažavanje mail prepiske, ja moram reći da je to za brigu da Ministarstvo donosi stavove na osnovu mail-a. Zemlje koje imaju niži BDP od nas uspjele su da dovuku, ajde da kažem tako, Pej pall u svoju zemlju. Pomenuo sam i druge, ima još dodatnih servisa, ne vidim zašto ne bi mi napravili korak dalje. Ako je privatna kompanija može se dati koncesija, može se dati ustupak, može se dati bilo što dok prosto ne bi imala ekonomski razlog da opstaje dodatno ovdje. U krajnjoj crti svi smo zaboravili da jedna telekomukaciona kompanija godinama imala odsustvo svih poreza, i to tada nikome nije smetalo, jer je bilo u redu da svi što prije dobijemo mobilne telefone. I to su dvostruki standardi, kad eliti nešto treba tu je da se donese uredba, zakon, šta god je potrebno, kada treba onima koji možda realno mogu da prežive o toga, znate kako- primili smo mail, biće to iduće godine, a možda i neće. Taman kao Tehnopolis u Nikšiću, bio je gotov za prošle izbore, a od svega smo dobili samo informaciju da će biti tender raspisan. Znači, samo pozivam na malo više ozbiljnosti i žao mi je što ste ovako lakonski odbacili naš zaista konstruktivni predlog koji je trebao da spriječi mogućnost nekog iz Ministarstva da na osnovu slobodne procjene, možda nedovoljne informisanosti , globalni servis proglasi da nije u opšteprihvaćen. Zahvaljujem.
  • Hvala. Sljedeći je kolega Šekija Murić i još je prijavljena samo koleginica Marta Šćepanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi predsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, uvaženi predstavniče Vlade, Ja ću vrlo kratko pokušati da dam doprinos današnjoj raspravi, vezano za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini. Razumijem potrebu u eri kompjuterizacije, elektronskog poslovanja da se u jednom društvu stvore uslovi da se i ovaj zakon usklađuje, dopunjava s vremenom i naravno usklađuje sa direktivama i onim što su standardi evropskih zemalja. Pokušaću da vrlo kratko prokomentarišem vaše predložene promjene, u cilju pojašnjenja, odnosno čisto da bi shvatili i mi i građani i svi oni koji žele da nešto čuju iz ove oblasti radi preciziranja određenih normi, zašto su određena rješenja ovakva ili da li treba da budu drugačija, čisto da razmijenimo mišljenje. U članu 6a vi ste predvidjeli da se određeni djelovi iz starog zakona, odnosno zakona koji je donesen 2004. pa onda 2010.bile su izmjene i dopune, briše jedan stav koji glasi na zahtjev pravnog ili fizičkog lica. Znači,organ državne uprave nadležan za informaciono društvo, može na zahtjev pravnog ili fizičkog lica preduzeti jednu ili više mjera ograničavanja slobode, pružanja informacionog društva davaocu usluga sa sjedištem u državi, članici Evropske unije, čija usluga predstavlja ozbiljnu opasnost,pa ste onda dolje nabrojali koje su to opasnosti. Znači, ovo su opasnosti koje su baš istaknute, znači pravni poredak, zaštitu javnog zdravlja, zaštitu bezbjednosti, zaštitu potrošača. Vi ste ostavili u Zakonu da može preduzeti mjere. Mislim da ovo može u prvom pasusu, u prvom stavu treba potpuno brisati,jer je organ dužan da odmah i bez odlaganja preuzme odgovarajuću mjeru. Ako ste to ostavili može,znači on treba sam da procijeni da li mu se neko sviđa ili ne sviđa iz određene članice države Evropske unije, ili ne znam koje druge, da preduzme mjeru. Ako su ove stvari ugrožene,onda ovo može je višak i treba ga brisati, a ne ostaviti da se briše samo ovo na zahtjev pravnog ili fizičkog lica. Znači, malo ne korespodira sa postavkama. Ipak, trebamo mi imati i jedan organ državne uprave koji će se baviti, isključivo ovime i prepoznavati te opasnosti, upućivati i objašnjavati građanima, šta to znači koje ih opasnosti vrebaju prilikom elektronske trgovine. U zadnjoj alineji, ne znam zbog čega ste ušli u promjenu roka.Znači, da li je to sada norma ili čisto tehnički dio, zašto ste stavili 15 dana, to bih volio da pojasnite. Sljedeća stvar koja je po meni bitna, da li možete objasniti član 13, kada se kao pretpostavka punovažnosti i nastavka ugovora zahtijeva potpis lica, smatra se da taj uslov zadovoljava, elektronska poruka potpisana naprednim elektronskim potpisom u skladu sa zakonom. Znači, to je neka novina, vjerovatno ste hteli da iskažete da imaju i novi standardi, a zašto baš u zakonu naprednim, znači elektronski potpis može da bude široka formulacija, ali zašto baš naprednim. To čisto radi pojašnjenja da ljudi koji sjede u ovoj sali čuju i neko ko gleda ovu raspravu. Imam malu dilemu nad primjenom ovog zakona, i to bih volio da pojasnite. Nadzor nad ovim zakonom vršiće nadležna inspekcija, preko inspektora za informaciono društvo. Da li su sad inspektori za informaciono društvo u sastavu inspekcije ili u sastavu Ministarstva. To čisto da bi mi znali, ovo je specifična oblast i specifično je treba posmatrati. Znači, zahtijeva određene pojedinosti i velika znanja iz ovoga, kako bi zaštitili naše građane i kako bi ih usmjerili i naučili kako da primjenjuju ovaj zakon i da koriste elektronsku trgovinu. Mada to u Crnoj Gori još nije zaživjelo adekvatno, ali moramo stvarati preduslove i uslove da naši građani imaju da primjenjuju ovu normu.Hvala vam.
  • Nažalost, bojim se da je zaživjelo mnogo više nego što mi znamo da se koristilo kao lokacija za razne elektronske aktivnosti i sajtove, piraterije i tako dalje, tako da takvi biznisi traže meke legislative i slabo iskusno tržište, tako da će kod nas vrlo brzo oživljeti, jer pogledajte broj sajtova koji se otvara na raznim mjestima iz Crne Gore, mislim da svi govorimo neke druge jezike, a ne ove koji govorimo, što će reći da ima tih aktivnosti puno u Crnoj Gori. Dobro ste vi ukazali na to da je potrebno što prije pripremiti dobre inspekcijske nadzore. Hvala, kolega Muriću. Izvolite, kolega.
  • Predsjedniče, ja ću pokušati da odgovorim, ne baš po redu kako ste mi postavljali pitanja, već da objasnim koji je bio duh zakona, pa da počnemo od kraja. Što se tiče naprednog elektronskog potpisa, to je jednostavno izraz iz drugog zakona, to je Zakon o elektronskom potpisu, koji poznaje napredni elektronski potpis kao izraz, tako da smo to u ovom zakonu usaglasili,kako bi bilo u skladu sa Zakonom u elektronskom potpisu. Što se tiče inspekcije, u pravu ste. Inspektor za informaciono društvo je sada u Upravi za inspekcijske poslove i on će vršiti nadzor nad ovim zakonom. Što se tiče roka koji ste pomenuli, to je bio rok koji je zahtjev Evropske komisije, da se taj rok promijeni i mi smo ga u skladu sa njihovim zahtjevom i promijenili. Što se tiče člana 6a, ovdje se više tiče komunikacije neke, koju imamo sa državama članicama Evrospke unije, gdje smo mi dužni da ukoliko prepoznamo da dolazi do nekog kršenja zakona u ovom smislu, da treba da komuniciramo sa njima što brže možemo, tako da je ova formulacija ostala. Pa takva je formulacija u principu i u Direktivi koju smo mi praktično prenijeli ovdje i nakon sugestija koje smo dobili od kolege od kolega iz Evropske komisije. Hvala.
  • Hvala. Najavio sam kolegu Damjanovića, a da se pripremi ovaj put koleginica Šćepanović.Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine pomoćniče ministra, Podsjetiću da smo u raspravi na Odboru dali podršku izmjenama i dopunama zakona, konstatujući da postoji dosta potrebe da se unaprijedi postojeće stanje u oblasti elektronske trgovine. Ja ću podsjetiti i da je Zakon o elektronskoj trgovini u funkciji već evo 10 godina, i da smo prije tri godine imali izmjene zakona gdje smo mijenjali 17 članova od postojećeg 25 članova. Tada sam insistirao da uradite tada novi predlog zakona, jer sam smatrao da se amandmanski ne može intervenisati gotovo na sve članove kao što je tada urađeno. Međutim, što se tiče ovih izmjena i onoga što ste nam poslali vezano za usklađenost sa direktivama to je možda i najmanji problem, ostavili smo prostora da razgovaramo o ovako važnoj oblasti i to je dobro primijećeno. Pomenuću samo konkretno neke stvari koje nam se javljaju kao problem i pomenuću otprilike kako primjenjujemo sadašnji zakon i gdje ja sagledavam te probleme. Dakle, u članu 2 važećeg zakona, to nijesmo dirali, sa izmjenama i dopunama imamo izuzetke. Dakle, tu je i zaštita podataka, oporezivanje unutrašnje djelatnosti i tako dalje, ali i igre na sreću sa novčanim ulozima, uključujući i lutrijske igre, igre u kazinima i tako dalje i tako dalje.Ni Zakon o igrama na sreću, važeći,koji je faktički doprinio ogromnim problemima u toj oblasti, nije dobro definisao lutrijske igre na sreću na daljinu,odnosno putem elektronskih komunikacija i uvjeren sam da ova država, dakle država Crna Gora, putem nelegalnih priređivanja igara na sreću od strane priređivača koji su van Crne Gore gubi velike pare, dakle ne oporezuje pare, dakle gubi ono što igrači u Crnoj Gori igraju, dakle prema stranim kompanijama koje priredjuju te igre i država nema nadzor nad tom oblašću. Da li je trebalo staviti da Zakon o igrama na sreću to definiše koji nije to definisao dobro i da li je trebalo obuhvatiti to kroz izmjene i dopune ovoga zakona, to je već pitanje za Ministarstvo, ali sam uvjeren da gubimo ogroman dio neoporezovanih od igara na sreću koje se priređuju od stranih kompanija, pa i iz država Evropske unije, a imamo u Predlogu ovoga zakona u važećem zakonu odnos prema tim kompanijama zbog neadekvatnog nadzora koje država ima u toj oblasti. Druga stvar jeste nešto što se, čini mi se, nije primjenjivalo sve ovo vrijeme, a to je komercijalne poruke. Dakle, kada otvorimo internet bilo koji portal ovih takozvanih nezavisnih novina bombarduju nas takozvane komercijalne poruke koje, recimo, ja nijesam kao korisnik tražio. Ovdje imate da je to dozvoljeno samo uz pristanak lica kojim je takva vrsta poruke namijenjena, ali u dosadašnjem važećem zakonu mi nijesmo imali ni registar. Nijesmo imali ni mogućnost da se sa tom kompanijom koja pruža usluge dogovorimo da nam takve usluge ne šalju. E sad uvodimo to, nakon tri godine, vi ste rekli u obrazloženju zbog propusta u važećem zakonu, ali me živo interesuje da li je iko po sada važećem zakonu kažnjen, u skladu sa članom 24, za prekršaje slanja netražene komercijalne poruke bez prethodnog pristanka, kazne od 517.000 evra. To bi bilo lijepo znati. Dalje, u članu 6a i u članu 6b, koji treba da se primjenjuju tek od ulaska Crne Gore u Evropsku uniju, stoje neke stvari koje se tiču reciprociteta odnosa prema kompanijama koje dolaze iz Evropske unije i koje daju usluge na našem tržištu. Pa me sad interesuje, gospodine pomoćniče, da li ima reciprociteta. Dakle, ovdje ste propisali neke obaveze, odnosno čak i u prekršajima, neke kazne vezane za preduzimanje ograničenja slobode pružanja usluga itd. davaocima sa sjedištem u državi članice Evropske unije. Dakle, kada neko iz Evropske unije daje neke usluge, koje se mogu ovdje blokirati zbog zaštite javnoga zdravlja, zaštite bezbjednosti pravnoga poretka. Ali tek ovo primjenjujemo kad Crna Gora bude punopravna članica Evropske unije. Šta sada radimo, imamo li sada tih nekih sadržaja koji dolaze u Crnu Goru i kakva nam je sad mogućnost da ove sadržaje blokiramo? Jasno mi je da ćemo to blokirati kada budemo punopravna članica, ali me interesuje kakve sada mjere možemo da preduzmemo. Ja mogu sada da vam sijaset banalnih primjera navodim, šta se sve dobija putem tih sadržaja, neću ići daleko i reći da ugrožavaju bezbjednosni poredak, državni poredak itd. ali ne vidim ovdje reciprocitet, pa me interesuje i nadležni organ i resorno ministarstvo i inspekcijski organi koji su zaduženi za vršenje nadzora kakve imaju sad ingerencije do primjene ovoga člana 2015.godine. I još jedan nonsens, zahvaljujem vam na dozvoljenom vremenu, a to je da smo i u ovom predlogu izmjena i dopuna kao i prošli put, ponovo mijenjali član 6a, član 6b, čija primjena je tek kada postanemo punopravna članica Evropske unije.
  • Evo ja ću pokušati da odgovorim što bolje umijem. Što se tiče izmjena i dopuna Zakona, naknadnih poslije tri godine, to je nešto o čemu smo raspravljali i na samom Odboru. Jedino što vam mogu reći da smo mi čak i pri izradi prethodnih izmjena i dopuna Zakona u 2010.godini tražili od kolega iz Evropske unije da nam pruže podršku, stručnu podršku za izradu tih izmjena i dopuna zakona i da smo od eksperta koji je radio sa nama na izmjenama i dopunama Zakona dobili ovu verziju koja je u manjoj ili većoj mjeri izmijenjena ili usvojena u 2010.godini. Tako da tu što se toga tiče pretpostavljam da je nastao problem u samom prevodu zakona i u tumačenju prevoda zakona koje smo mi slali Evropskoj komisiji i da smo zbog tih jezičkih nedoumica došli u situaciju da treba još opet mijenjamo zakon 2013.godine, što smo mi uradili. Što se tiče nekih suštinskih izmjena koje ste vi prepoznali u ovom zakonu, koji se tiču komercijalnih poruka, to je ono što smo i mi primijetili i mi tražili, a to je i ovim izmjenama i dopunama predviđeno a to je da se obaveže pružilac usluga da uradi registar ljudi koji jednostavno ne žele da primaju komercijalne poruke i samim tim nakon toga može biti kažnjen zašto i dalje šalje netražene komercijalne poruke. Što se tiče prekršaja da li je neko kažnjem po tome prekršaju ja zbilja kod sebe nemam tu informaciju, ali možemo u kasnijoj komunikaciji, ako želite, da provjerim pa da vas obavijestim. I što se tiče reciprociteta koji imamo sa Evropskom unijom, vi sami znate da u postupku pregovora mi smo u nekoj mjeri dužni da prihvatimo njihove sugestije koje oni nama daju, tako da i u ovom slučaju je to tako urađeno, s tim da u članu zakona mi imamo obavezu informisanja Evropske komisije u roku od 30 dana, kako je bilo prije, da obavijestimo ukoliko je došlo do prekršaja po onim odredbama kako stoji u članu.
  • Dakle, ova tema jeste značajna i biće sve značajnija jer će elektronska trgovina, kako vrijeme bude išlo, zauzimati sve veći opseg ukupne trgovine, vjerovatno i povoljnije za građane, dakle uz manje troškove i manje marže, ovo što sada možemo da trgujemo i plaćamo po Crnoj Gori i van Crne Gore. Ali dolazimo do suštinske stvari. Dakle, privremenoga sporazuma i odnosa prema Evropskoj uniji. Član 6a i član 6b, gdje je definisano da ukoliko se desi da nam od strane zemalja Evropske unije, od strane neke kompanije dolaze neke komunikacije itd. i neke usluge koje ugrožavaju pravni poredak, zaštitu javnog zdravlja, zaštitu bezbjednosti, zaštitu potrošača, koje uključuju invstitore, to smo dodali,mi možemo o tome samo da obavijestimo Evropsku uniju, da imali smo čak i u prošlom zakonu u važećem zakonu sad to mijenjamo i to na zahtjev nekoga lica, dakle ne po službenoj dužnosti, i ništa više. Ni to ne možemo, jer nam ta odredba važi od statusa punopravnog članstva u Evropskoj uniji. Dakle, nikakvog mehanizma zaštite nemamo u odnosu na te stvari. Zato sam pitao o reciprocitetu. Pretpostavljam da ako nešto iz Crne Gore ide ka njima, da i te kako oni to mogu da blokiraju, zabrane, a sami znate koji su mehanizmi da se to zaustavlja.Nabrojali ste ih ovdje i u važećem zakonu i u Predlogu zakona. To je jedna stvar. Ali, to je pitanje za sve nas vezano za pregovore sa Evropskom unijom. Evo vidim i novinari su svi ovih dana zvali i pitaju šta mislite o izvještaju o progresu itd. itd. Izvještaj o progresu je ocijenjen kao dobar za Crnu Goru, ali i dobar u ispunjavanju zadatih uslova i zadataka, a ne dobar u ispunjavanju one naše domaće agende o napretku ove države. Da te stvari zaista sada razgraničimo. I dvije stvari koje imajte na umu koje nijesu, čini mi se, dobro definisane, a to je izmjena u članu 3, imate i mogućnost kao podnosilac Predloga zakona, da ovo definišete do kraja. Kažete pružalac usluga, koji šalje netražene komercijalne poruke to je suština izmjene ovoga puta, dužan je da uspostavi evidenciju korisnika svojih usluga, koji su izjavili koji nijesu željeli da primaju neželjene poruke. Dakle, taj neki tamo portal ili već ti koji nas bombarduju tim komercijalnim sadržajima ponekad i vrlo glupim. Nigdje nemate propisana pravila o tome kako to on evidentira, na koji način da je to usaglašeno, da je to jedinstveno, da kažemo na nivou Crne Gore, već će to da rade oni kako oni budu htjeli, a onda imate u Predlogu izmjena i dopuna Zakon u članu 9, da će biti kažnjeni, kaznama do 17.000 evra itd., ako nijesu uspostavili evidenciju. A ne kažete ni u kom roku, ne kažete ni na koji način, ne kažete ni po kojim pravilima, ne kažete da to i to moraju da imaju i ja mogu doći u situaciju da me taj davalac usluga nikad ne obavijesti o tome da ja mogu kod njega da se evidentiram i da neću da primam te usluge, i da nikad ne može biti kažnjen za to, jer je njemu po slobodi ostavljeno da tu evidenciju napravi. Zato molim vas, pogledajte mogućnost da propišete aktom Ministarstva, nižim aktom dakle, sve obaveze i rokove do kada svi oni, a nema ih mali broj moraju da dostave te evidencije, pa da ih onda, bogami, kaznimo ako budu kršili zakon. Hvala vam.
  • I da obavijeste da evidencije postoje i da ih možete koristiti, zajedno sa komercijalnim porukama da budu obaviješteni korisnici. Najavio sam koleginicu Šćepanović, a priprema se kolega Srđan Milić. Izvolite.
  • Pred nama je Predlog zakona o izmjenama i dopunama o elektronskoj trgovini, Zakon koji tretira važnu oblast elektronske komunikacije koji su integralni dio svih sektora privrede i jedan od osnovnih faktora, ne samo ekonomskog već i društvenog razvoja. Pregled stanja elektronskih komunikacija, kao značajnog ekonomskog i socijalnog pokretača, odnosno dostupnost različitih oblika u komunikaciji servisa, predstavljaju jedan od vrlo bitnih indikatora. U tom smislu je potrebno dodatno unapređenje pravnog i regulatornog okvira u Crnoj Gori, donošenjem novih i izmjenama postojećih propisa u ovoj oblasti u potpunosti usaglašenih sa regulatornim okvirom Evropske unije. Upravo to je i jedan od razloga za donošenje ovog Predloga zakona, odnosno usaglašavanje sa direktivom Evropskog Parlamenta i Savjeta Evrope iz 2000. godine o određenim pravnim aspektima usluge informacionog društva, posebne elektronske trgovine na unutrašnjem tržištu, Direktiva o elektronskoj trgovini. Nadalje, činjenica da živimo u informacionom društvu u kome je tehničko-tehnološki progres i u ovoj i u drugim oblastima gotovo dnevnim, naložila je potrebu da se i ova oblast, odnosno postojeća zakonska rješenja preciziraju. Zakon o elektronskoj trgovini reguliše pravnu sigurnost za učesnike roba i usluga putem Interneta i drugih informacionih mreža. Zakon je donesen 2004. godine kada je po prvi put uključena oblast elektronske trgovine u naš pravni sistem i uredio obavljanje prometa elektronskim putem. Prve izmjene je pretrpio 2010. a sada su stvoreni uslovi za njegovu novu izmjenu. Suštinsko u ovom Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini jeste da su većinom izmjena u potpunosti inkorporirani članovi direktive u postojeći zakon. Neću pominjati član 2 ovoga zakona, jer kolege su već dosta govorile o njemu, koji tretira član 6a i 6b, ali pomenuću neke druge članove. Ono što je značajno je ugrađivanje člana 12 stav 1 direktive koji propisuje da ukoliko je predmet informatičke usluge samo prenos kroz komunikacionu mrežu podataka koje šalje korisnik usluga ili jedino omogućavanje pristupa komunikacionoj mreži, države članice treba da obezbijede da se pružalac usluga ne smatra odgovornim za prenijete podatke. Te je u tom smislu upodobljem član 9 postojećeg zakona sa direktivom. Nadalje, članom 7 Predloga izmjena zakona predviđena je izmjena članom 22 stav 1, koji propisuje da prilikom pružanja usluga informacionog društva davalac usluga nije dužan pregledati podatke koje je uskladištio, prenio ili učinio dostupnim, odnosno ispitivati okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno djelovanje korisnika. Izmjenama je predviđeno potpuno usklađivanje sa članom 15 stav 1 direktive kojim se predlaže da se neće propisivati opšta obaveza pružalaca usluga, da prilikom pružanja usluga, naziru podatke koje prenose ili pohranjuju, niti da tragaju za činjenicama ili okolnostima koji ukazuju na nezakonitu aktivnost. U ovom kontekstu mijenja se stav 2 člana 22 važećeg zakona koji propisuje da se mogu propisati obaveze pružaocima usluga informacionih. Ovdje je zbog preciznosti dodato da onaj ko skladišti podatke bez odlaganja obavijesti nadležni organ o sumnji da korisnik njihovih usluga obavlja nezakonitu aktivnost. Takođe, izmjenama je precizirano da se inspekcijski nadzor vrši preko ispektora za usluge informacionog društva. S obzirom da postojeća zakonska norma u zakonu je bila nejasna, te nije propisivala koji je inspektor u pitanju i isto izazivala probleme u praksi u inspekcijskim kontrolama od strane ispektora. Predlogom izmjena se dopunjuju kaznene odredbe i vrši se usklađivanje zakona sa Zakonom o izmjenama zakona kojim su propisane novčane kazne za prekršaje. Imajući u vidu da je Predlog izmjena zakona upotpunosti usklađen sa Evropskom direktivom koja reguliše ovu oblast i da su predviđene izmjene u smislu preciziranja pojedinih odredbi koje su se u primjeni pokazala kao nejasne, poslanici Demokratske partije socijalista će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala, koleginice Šćepanović. Kolega Milić i više nemamo prijavljenih za raspravu. Izvolite.
  • Hvala, gospodine predsjedniče. Nažalost, imao sam neodložnih obaveza pa nijesam mogao da učestvujem u raspravi na Odboru za ekonomiju i budžet. Eto, makar da se čuje od čega, po meni, bi se trebalo plašiti u budućnosti. Dakle, potpuno slažući se s Vama i kolegama i koleginicom koja je govorila prije, radi se o oblasti koja, prije svega, zaslužuje da se harmonizuje sa evropskim zakonodavstvom, a da sa druge strane ne smijemo zaboraviti interes Crne Gore, i ne smijemo biti u situaciji da se harmonizujemo na uštrb poreskih prihoda Crne Gore. Jasne su prednosti, mislim da ste govorili oko toga svega, započeta priča iz 2004. godine, interesantna mogućnost da putujete bez pasoša, da kupujete bez pasoša, da omogućavate da budete dio jedne globalne trgovine, na kraju krajeva da možete da pružite neke određene usluge koje, mislim da se time nijesmo bavili, koje bi se ovdje mogle, nešto se ovdje moglo proizvesti pa to što proizvedemo ovdje i da prodamo. I sada se postavlja pitanje, gdje su barijere, gdje su problemi? Mislim da su problemi u jednom dijelu kojeg još uvijek kao društvo nismo dotakli, a to je jedan izuzetno jaki uvoznički lobi koji postoji u Crnoj Gori. Uvoznički lobi koji ruši sve pretpostavke privrednog rasta, koji ruši sve pretpostavke visine potrošačke korpe i svega onoga što nam se dešava. Jer u zemlji gdje vrlo malo toga proizvodite, a najveći dio uvozite, iako imate pretpostavke da sve to proizvedete ovdje, onda vam postoji problem u ličnom interesu. A taj lični interes je kod onih koji uvoze tu robu danas u Crnoj Gori. I moj poziv Vladi Crne Gore i onima koji se bave ovom problematikom, dajte malo pročešljajte te uvozničke fakture. Dajte, pogledajte koje su marže tamo evidentirane. Dajte, vidite zašto mi danas plaćamo u regionu vjerovatno najskuplju hranu. Dajte, da vidimo zašto smo sebe doveli u situaciju da 50 miliona evra milijeka uvozimo godišnje u Crnu Goru? Zašto smo doveli sebe u situaciju da uvozimo 30 miliona evra vode? Zašto smo sebe doveli u situaciju da uvozimo 200 miliona evra prehrambenih proizvoda danas u Crnu Goru? Ništa od toga se ne baci, sve se to potroši. Imamo s jedne strane, turizam kao nevidljivi izvoz, kao mogućnost da prezentujete domaću proizvodnju, i sa druge strane imate politiku koja sebe bazira na uvoz. Hajdemo da nađemo neđe gdje je to jeftinije. Super. Hajmo da zaposlimo 20,30 mladih ljudi pa da ne vodimo računa o kvalitetu te robe, hajmo sve da uvozimo. Ali, to nije bio razlog čega sam se javio, znate da se javljam zbog druge stvari. Upravo oko turizma. Na ovom prostoru postoje firme koje prodaju naše usluge, kao što je booking.com. I oni prije pet minuta imaju na svom sajtu u ponudi 949 raznih turističkih objekata koje prodaju širom svijeta i po tom osnovu naplaćuju 15% provizije od svakoga, počevši od hotela sa pet zvjezdica u Crnoj Gori do onih koji imaju kampove. Mene samo interesuje, to nije pitanje za Vas, to je pitanje za ministra finansija, šta od toga ima Crna Gora? Da bih pomogao ovome svemu, jer kad počnem da pričam oko poreza baš zapnem. Napravio sam problem u relacijama sa bookingom, da bih mogao da vidim ko su ovih 949 firmi koje posluju sa njima, koliko su platili poreza državi Crnoj Gori. Dakle, ovo o čemu ja govorim su milionski iznosi, i ovo je samo jedan primjer kako se koristi elektronska trgovina. Ali, nemojmo da mislimo da ovi koje posluju u Evropi baš posluju po svim tim principima. Ne vidim na koji način smo zaštitili državu Crnu Goru. Zbog toga mi je bilo potrebno da kroz nešto što možda neće biti direktno vezano za ove izmjene, izmjene su više usaglašavanje sa evropskim zakonodavstvom i onim što nas čeka, da porazmislimo samo, da li su naši svi problemi ovdje u Crnoj Gori. Da li postoje firme koje koriste našu još uvijek nažalost, neoliberalnu politiku u svemu, našu otvorenost da odavde uzimaju kajmak?Još jednom samo ponavljam, 15% bruto iznosa od onoga što su ovih 949 objekata, to su desetine hiljada kreveta po Crnoj Gori, smještajnih objekata. Ta firma je 15% bruto iznosa iznijela iz Crne Gore da nije platila niti jedan cent obaveza ovoj državi. Hvala vam i izvinite.
  • Hvala Vama na brizi o državnoj kasi. Mislim da nemate odgovor, a ministar finansija će ga morati naći. Ovim smo završili raspravu. Hvala pomoćniku Lazareviću. Idemo na sljedeću tačku, ministar i pomoćnik danas su tamo gdje im treba najčešće biti mjesto, na terenu, pa imamo uvažavanje da to nećemo danas razmatrati. Kolege iz SNPa su sugerisale, i mislim da je to opravdano, imajući u vidu značaj izvještaj o stanju energetskog sektora Crne Gore, da to pomjerimo jer treba dobro pripremiti tu raspravu, a i oni rade na druga radna tijela, tako da poslanici koji nam trebaju za uspostavljanje povjerenja bi nam bili otsutni u cjelini i sa tog dijela vrlo važne tačke dnevnog reda. Idemo na 6. a i 7. ćemo pokušati danas da završavamo, a to je: Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja Crne Gore za 2012. godinu. Tu je gospodin Branko Vujović, pa ćemo mu dati riječ. Izvolite.
  • Hvala, predsjedniče. Poštovani poslanici, vjerovatno ste iz materijala koji ste dobili prepoznali trend rasta na tržištu osiguranja u Crnoj Gori u zadnjih nekoliko godina. Radi se zaista o blagom rastu na tržištu osiguranja, ali ipak je vrlo značajno da praktično od vremena krize iz 2010. godine u svakoj narednoj godini imamo trend rasta. U prošloj godini je taj trend bio 3,2% kada je u pitanju rast bruto premije, ali isto tako svi parametri u osiguranju takođe iskazuju rast. Naše životno osiguranje učestvuje i u ukupnom osiguranju svega 14%. Još uvijek je to nizak nivo u odnosu na ono koliko životno osiguranje ima učešća u zemljama Evropske unije. Kada bi pogledali druge parametre mogli bi konstatovati da smo zaista još uvijek tržište u razvoju osiguranja, s obzirom na činjenicu da izdvajanje u osiguranju po glavi stanovnika recimo kod nas 107 - 108 eura, u Evropi je to blizu 2000 da još uvijek je naše učešće, znači tržište osiguranja u bruto proizvodu svega oko 2% negdje je to i do 7%. Dakle, možemo govoriti o razvoju tržišta osiguranja u Crnoj Gori, ali ipak sa jednim trendom rasta što ipak je za nas prihvatljivo. Ako pogledamo sve ostale parametre u osiguranju koji iskazuju rast, čini nam se da ohrabruje u činjenici da možemo očekivati dalje trend rasta u skladu sa onim što će biti novi zahtjevi i standardi Evropske unije u oblasti osiguranja. Kada je u pitanju solventnost društava, kao likvidnost,stanje je dobro kada je u pitanju, ono što je za nas kao regulatore najvažnije, rješavanje ili ažurnost u rješavanju šteta u osiguranju, to je sada stiglo preko 90% ažurnosti u rješavanju šteta. Mislimo da je to nešto što zaista treba ocijeniti kao uspješnim. I pored toga, dakle i pored uspješnosti društava u osiguranju takođe imamo društava koje još uvijek kubure sa ispunjenosti uslova i prihvatanje novih standarda koji proističu iz Zakona o osiguranju. Dakle, društva još uvijek imaju potrebu da se kroz dokapitalizaciju osposobe za ispunjenost uslova koje zahtjeva Zakon o osiguranju, a očekujemo da će makar jedno od tih društava do kraja godine to uspjeti, ali vidjećemo da li će i sva društva biti u prilici da to obezbijede. Društva su suočena sa potrebom da primjenjuju nove obaveze i nove standarde koji proističu iz Zakona o osiguranju koje smo usvojili prošle godine i podzakonskih akata i naravno standarda iz Evropske unije koje smo u obavezi da primjenjujemo ili ćemo ih primjenjivati u narednom periodu. Kada je u pitanju adekvatnost kapitala, dakle, kada je u pitanju procjena rizika kada su u pitanju interne kontrole, sve ono što će društva morati da primjenjuju od ove godine, jer smo i usvojili podzakonska akta u skladu sa Zakonom o osiguranju i praktično ta primjena propisa je na snazi. Što se tiče biroa zelene karte, odnosno udruženja nacionalnih osigurača mislim da smo obezbijedili da funkcionišemo sa sistemom zelene karte, kao što funkcionišu sve zemlje članice već 1. februara prošle godine. Imamo garantni fond koji obezbeđuje poštovanje obaveza koje proističu iz zakona, vezano za izmirenje obaveza koje garanti fond izmiruje za slučaj da nijesu riješena druga pitanja i drugi način izmirenja obaveza prema osiguranicima. Nešto što je dosta karakteristično jeste kadrovska osposobljenost, kod nas kao regulatora, kao i kod društava koja moraju voditi računa opremljenosti i spremnosti kadrovskog potencijala za primjenu novih propisa. Nešto što smo uveli kao novinu kao regulatori jeste da zajedno sa regulatorima iz država gdje imamo najveći broj društva iz osiguranja radimo zajedničku kontrolu. Dakle, kontrola se u Crnoj Gori radi po standardima koji se radi u Austriji i Sloveniji. Trenutno u Crnoj Gori, odnosno kod nas u Regulatornoj agenciji imamo kolege iz Regulatorne agencije iz Slovenije i vršimo kontrolu Lovćen osiguranja. Radili smo to u Savi osiguranju prije nekoliko mjeseci, radićemo to kod društava čije su matice odnosno njihove centrale u Austriji, zajedno sa njihovim regulatorom.Dakle, prosto nam je namjera da primijenimo standarde koji se primjenjuju u državama Evropske unije. Ono što će svakako biti u narednom periodu posebna obaveza jesu dalji zahtjevi koji su sve strožiji kada su u pitanju standardi Direktive Evropske unije. Mi za sada još uvijek ne možemo govoriti o asolventnosti dva, nijesmo spremni za to, ali smo sebi dali zadatak da u narednom petogodišnjem periodu sve pripremamo, kroz primjenu postojećih standard, da spremni na neki očekujemo ono što će biti vezano za nove standarde. Dalja promocija osiguranja, posebno životnog osiguranja je naša obaveza, radili smo u prošloj godini, radili smo neke naučne skupove i u ovoj godini, radićemo to i u narednom period. Čini mi se kod životnog osiguranja da je dosta velika šansa za razvoj, dobra saradnja društava sa bankama, jer kroz taj odnos i tu vrstu saradnje čini nam se da se može povećavati životno osiguranje. U svakom slučaju, mislim da rezultati koji su u prošloj godini ohrabruju, iako kažem još predstoji dosta izazova i dosta obaveza i kod društva za osiguranje i kod nas kao regulatora u pripremi i primjeni propisa koji su sve zahtjevniji kada su u pitanju standardi Evropske unije. Toliko. Hvala.
  • Hvala, gospodine Vujoviću. Da čujemo u diskusiji koliko država troši na osiguranju, ukupno sve institucije države od Vlade do drugih institucija države koliko plaćaju za osiguranje. Dobar parametar kolikav je odliv kroz taj sektor.Bolje da čujemo ciftu koliko država Crna Gora troši po tom osnovu i da izvedemo kalkulaciju da bi bilo bolje da dobijemo svoje državno osiguranje na taj način mjesto odliva dobijemo i nešto malo priliva ali to tokom diskusije. Izvolite, kolega Jelić, a poslije njega kolega Damjanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani predsjedniče, dame i gospodo poslanici, gospodine Vujoviću. Dakle, danas razmatramo izvještaj o stanju na tržištu osiguranja za 2012. godinu. Ovaj izvještaj je dosta obiman, sadržajan, kvalitetan i daje zaista obilje podataka. Najznačajniji događaj i trendovi na tržištu osiguranja u 2012.godini, ako gledamo finansijske pokazatelje, to je da je bruto premija osiguranja nastavlja blagi rast i u 2012. godini, takođe i rast bruto premije životnog osiguranja i bruto premije neživotnog osiguranja, što su svakako dobri pokazatelji. Takođe, što se tiče još finansijskih pokazatelja nastavljeno je ostvarivanje pozitivnog neto finanskog rezultata poslovanja na cjelokupnom nivou tržišta osiguranja u 2012. godini, tako da je šest društava u 2011. godini zabilježilo neto dobit u iznosu od 3.420.000. Što se tiče pravne regulative, tu su donesene izmjene i dopune Zakona o osiguranju, Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju i drugi podzakonski akti koji su važni za regulisanje ove oblasti. Na crnogorskom tržištu osiguranja imamo 12 društava koje je obavilo osiguranje u prvoj polovini. Međutim, jedno društvo je u toku 2012. godine prestalo da radi, tako da smo godinu završili sa 11 društava, od kojih pet se bavi neživotnim osiguranjem i šest društava koja obavljaju funkciju životnog osiguranja. Ono što je važno saopštiti jeste da je na 31.12.2012. godine ukupni akcijski kapital iznosio 45.988.000 eura, a u strukturi tog akcijskog kapitala 75% je akcijskog kapitala koji je stranog porijekla i 25% otprilike je domaći kapital. Takođe, u 2012. godini na tržištu osiguranja Crne Gore poslove zastupanja obavljalo je ukupno 19 društava za zastupanje i dva zastupnika koji su bili preduzetnici, dok je za poslove posredovanja u osiguranju obavljalo šest društava za posredovanje. Takođe je jedna široka mreža oko 450 fizičkih lica zastupalo poslove osiguranja, dok je 122 lica bilo u poslovima posredovanja u samom osiguranju. Takođe, što je veoma važno saopštiti jeste da rast zaposlenih u ovom sektoru osiguranja je konstantan, imamo zabilježen rast od 2008. do 2011. godine, a zbog prestanka rada ovog društva u 2012. došlo je pada. Tako da u ovom trenutku, u stvari na 31.12. imamo oko 786 zaposlenih na tržištu osiguranja, što govori o jednoj stabilnosti samog tržišta osiguranja, što se tiče pogleda zaposlenih. Koji su to osnovni pokazatelji tržišta osiguranja? Treba saopštiti da je bruto fakturisana premija u 2012. godini iznosila oko 66.900.000. Takođe, da je učešće bruto fakturisane premije u bruto društvenom proizvodu imalo blagi rast i on je iznosio oko 2,1%. gustina osiguranja.Takođe je jedan od važnih pokazatelja i on se koristi kao jedan od najčešćih pokazatelja na tržištu osiguranja i predstavlja iznos bruto fakturisane premije po glavi stanovnika. Vi se u izvještaju ovdje saopštili da je ta premija po glavi stanovnika u Crnoj Gori 107,9 eura, a da je prosjek Evropske unije 2137 eura. Postavio bih vam jedno pitanje, gospodine Vujoviću, šta, po vašem mišljenju, treba uraditi da se ova razlika koja je, zaista, drastična smanji u korist naših građana? Pošto nemamo dovoljno vremena, želio bih još nešto da saopštim, dileme koje smo imali na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet. Saopšteno je da je koeficijent likvidnosti za osiguravajuća društva 3,96%. Takođe, tarife premije osiguranja društva dovoljne za izmirenje budućih obaveza po osnovu tarifa i drugih obaveza po osnovu ugovora o osiguranju i koliko su navedene tarife optimalne za klijente. Takođe, saopšteno je da je visoka kvota troškova, odnosno učešće troškova sprovođenja osiguranja i ostalih troškova koji proizilaze iz poslova osiguranja u mjerodavnoj premiji 45,5% i ukazuje na visoke izdatke koje imaju osiguravajuća društva. Da li postoji, to bi bilo pitanje za vas, način da se ovi troškovi na neki način racionalizuju? Takođe, jedna od dilema ili rasprava na Odboru se vodila u smislu da je poreska stopa na obavezno osiguranje od auto odgovornosti koji iznosi 6% i na kasko osiguranje 3%, da li ona treba da bude niža od stope poreza na dohodak i dobit? Ukazano je na Odboru da bi izmjenom poreske politike u ovoj oblasti država ostvarila dodatne prihode. Interesuje me kako vi gledate na ovo i da li urađena analiza kako bi ovo djelovalo povećanje stope poreza i da li bi se ono u krajnjem slučaju prevalilo na klijente. Takođe, želim da saopštim da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet većinom glasova podržao Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u 2012. godini. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Jeliću. U ime SNP-a, kolega Damjanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Gospodine Vujoviću, predstavnici Agencije za nadzor osiguranja, Nadovezaću se na priču koju je izrekao moj kolega. Jeste Odbor podržao većinom glasova, mi u SNP-u smo bili uzdržani, uzdržani više zbog ocjene samog stanja u oblasti osiguranja i ocjene da se to stanje može i te kako popraviti. Ne samo u dijelu ovoga što je pomenuo predsjednik parlamenta kada je pitao koliko nas košta, misleći, prije svega, na državne organe, odnosno javni sektor koji plaća osiguranje stranim osiguravajućim kućama i što je, i neka se to zna, obnovio ideju, evo već dvije godine, SNP-a da bi Crna Gora trebala da ima jedno jako osiguravajuće društvo u svom vlasništvu i jako reosiguravajuće društvo. Po osnovu reosiguranja, vi znate da se odliva jedan dio novca iz Crne Gore. To da će neko reći da je konkurencija u osiguranju kao i svugdje dobra mogu da podržim, ali osiguranje je, takođe, jedna specifična djelatnost gdje nije konkurencija toliko sama po sebi značajna.Ima tu dosta prostora za veoma visoke zarade koje se mogu ostvariti i u ne tako konkurentnom društvu kao što je crnogorsko, tako da postoji potreba da se razmišlja o nacionalizaciji, u onom najboljem smislu, a to je da se formira jedno društvo, to je bila ideja moga kolege Šćekića, koju smo imali u zaključcim aSkupštine prije dvije godine kada smo govorili o izvještaju tada za 2010. godinu. Čini mi se da nema dovoljno političke volje ili neke druge volje da se i država nađe kao konkurent pošto je prodala Lovćen osiguranje koje i dalje ima najveći obim osiguranja, pogotovo od autoodgovornosti na našem tržištu. No, ono što je suština i što želim ovdje da opet testiram, a pričali smo na Odboru, nažalost mediji kao mediji, što ne razumiju, što im nije puno interesantno da prenesu neke stvari koje se tiču desetina i stotina miliona evra, ali imamo plenum na sreću, pa onda mogu da čuju i građani i ti kojih se to tiče. Reklame koje plaćaju osiguravajuće kuće medijima nisu tako jeftine, pa medijima nije u interesu da mnogo ratuju, odnosno kritike koje poslanici kažu, a koje se ne reklamiraju, prenesu, a ti se mediji znaju, neka se markice vide tih osiguravajućih kuća na naslovnim stranama. Da testiramo ovdje nekoliko stvari. Rast premije osiguranja u prošloj godini i neto dobit od dva miliona evra ukazuju da je ovo jedna od rijetkih djelatnosti koja je ostvarila profit. Ubijeđen sam da bi ova dobit, odnosno profit u osiguranju bio mnogo veći i to ubijeđen zbog vaše konstatacije, na strani 36, gdje kažete da su i dalje veoma visoki izdaci društava za sprovođenje poslova osiguranja. Dakle, kada bi osiguravajuće kuće bile u nekim manje luksuznim objektima i trošile manje za zakup i kupovinu tih objekata, kada bi ove plate koje su iznad prosjeka bile možda niže i neki troškovi koje svi onako teško možemo da sagledamo, ubijeđen sam da bi ova dobit bila ne dva miliona nego četiri, pet puta veća. To je prva stvar. Zašto ovo govorim? Ovo govorim jer postoji mogućnost da ova država zaradi, odnosno da budžet zaradi od ovog tržišta, ne ugrožavajući ni konkurentnost ni poslovanje ovih jakih osiguravajućih kuća iz inostranstva.Nekoliko miliona evra veoma lagano. Ovdje sam to rekao da ću na plenumu da pomenem, rekao sam to na Odboru, ja ću u mojoj moći, dakle uz podršku partije, mogu to podnijeti i sam ili sa kolegama, dogovorićemo se, dati jedan”mali” predlog zakona od sedam članova, on je već spreman i kod mene je u kancelariji, koji može da na jedan relativno lak način prihoduje budžetu tri i po ili četiri miliona evra. Ovo je Zakon o porezu na premije osiguranje iz 2004.godine i ovim zakonom je predviđeno da se oporezuju samo premije od auto odgovornosti i kasko osiguranja sa 6, odnosno 3%.To su poreske stope ispod svih poznatih poreskih stopa u Crnoj Gori i u Evropi. E, prvo pitanje i prva moja dilema će biti zašto samo auto odgovornost i zašto samo kasko osiguranje?Zašto ne sve premije osiguranja i životna i neživotna i sve one vrste koji su dobro pobrojane u Zakonu o osiguranju? Drugo pitanje, zašto stopa od 3 odnosno 6% zašto nije minimalna stopa od 9% takozvana čuvena jednocifrena stopa poreska koja nam je omogućila ovakav ambijent, a i neke veće poreske stope. Što to znači konkretno za budžet i za građane Crne Gore. A vi ste kao agencija potpuno vlasni da onemogućite da se te poreske stope inkorporiraju u tarifu osiguranja i da iskoriste to društvo da povećaju tarife.Reći ću kako. To znači, da ako imamo 6% poresku stopu na premiju od auto odgovornosti od nekih tridesetak miliona evra mi u budžet definitivno ne možemo da uberemo više od dva miliona evra od osiguranja. Neko bi rekao, pa pojeli bi im sav profit. Ja kažem profit može da bude i mnogo veći da malo štede. Ako primijenimo stopu od 9%, na kompletnu premiju osiguranja i na one druge vrste osiguranja životne i tako dalje, ne samo na autoodgovornost, to je već 9% na više od šezdeset miliona evra. I to vam je gospodo, odnosno gospodine Vujoviću gotovo šest miliona eura. Šest ili dva evo da ovdje sami izaberemo. Biće malo nervoze kod osiguravajućih društava, a ja kažem da vi to lagano možete kao nadzorni odgan da spriječite, to takozvano netržišno prelivanje tog poreza koji treba da plate osiguravajuće kuće smanjujući svoje luksuzne troškove poslovanja ne prenesu na građane. A zato sam i ubijeđen da to možete da uradite, jer ste vi sami u vašem izvještaju na strani 33 rekli da su tarife premija osiguravajućih društava dovoljne za izmirenje budućih obaveza i ja vjerujem da jesu i da one kako god da uradimo, a raspravljaćemo, nadam se i u ovom predlogu koji će biti podnešen, pa i ako ne prođe, ali neka to građani vide, kako god da uradimo ove tarife su sasvim visoke i tih malih par procenata neće oštetiti osiguravajuće kuće, a donijeće budžetu od tri do četiri miliona evra. I sami znate da se budžet zbog ovakvih stvari finansira takozvanim porezima ” euro po euro”, taksama prema građanima. Možda bolje da građane ovako relaksiramo a da ovdje uvedemo porez. Dvije, tri stvari uz veliko prekoračenje i veliku zahvalnost potpredsjedniku, pošto je ovdje tema stanje na tržištu osiguranja, a mi ćemo raspravljati i o finansijskom izvještaju koji će uključiti i vaš izvještaj o radu. Nekoliko tema svima nama za razmišljanje, a i vama gospodine Vujoviću do te rasprave koja nas čeka vjerovatno negdje u novembru, decembru. Dakle, sudbina tužbe Magnat osiguranje, oduzimanje licence, beskonačan sudski spor, revizija kod Vrhovnoga suda i tako dalje, jer i ja kao poslanik dobijam i informacije i apele da se vidi šta se tu sve dešava.Zahvaljujem i kažem izvještaj kao izvještaj o stanju korektan je, jer je objektivan, pokazuje kakva je situacija na tržištu osiguranja, a hvala vam i na podatku koji ste nam dostavili, odnosno na moje insistiranje, a to je Izvještaj o reviziji godišnjeg računa udruženje Biro osigurača i o tome kako društva za osiguranje deponuju desetine miliona eura rezervi u nekretnine i u akcije. Koje su to nekretnine od onih po Zeti i tako dalje i koje su to akcije, kakve su to cijene akcija išle gore, dolje, pa je možda neko oštećen a to nije ni znao. Dakle, veoma interesantan izvještaj i jedno polje koje je kao i polje finansijskih usluga u bankarstvu i tako dalje potencijalno, poželjno da se iz njega ostvari kakva, takva korist za ovu državu, a da se shodno tome relaksiraju građani. Znam da će ovo možda izazvati nervoze kod osiguravajućih društava ovih 11 kuća koje rade u Crnoj Gori, ali znate kako, mene kao poslaniku je preči interes građana, nama kao SNP-u svakako, interes države i građana nego interes stranih osiguravajućih društava, od kojih ni jedno jedino pobjeći neće, naprotiv, nego će gledati da bolje i racinalnije radi, ako mu malko povećamo ovaj porez na premije. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Damjanoviću. U ime Pozitivne Crne Gore kolega Bojanić. Znam da ste i vi iz ove struke, pa da vas emocije i znanje ne povede ka kolegu Damjanovića.
  • Zahvaljujem. Blizu se konstatacije, odnosno nijesam baš iz ove struke, ali jeste bliska mi je materija, ali u svakom slučaju govoriću kao poslanik,naravno imaću i neko svoje viđenje, kao ekonomista. Pa ovako da krenem od onih konstatacija koje se i vide u izvještaju. Dakle, sami ste konstatovali da je tržište nedovoljno razvijeno, dobrovoljno osiguranje. Konstatovali ste da je veoma malo učešće životnog osiguranja i naravno ono što mi je najviše privuklo pažnju to smo znali manje, više i znamo da teško vi možete u ovoj situaciji natjerati nekoga da dobrovoljno ulaže u osiguranje kad buhvalno sastavlja kraj s krajem.Znamo da je ostalo 94% čini mi se da sam vidio u izvještaju od tog obaveznog osiguranja se odnosi na motorna vozila. Dakle ništa novo se nije desilo svih ovih godina i ostalo je nešto što je meni jako privuklo pažnju, a to se i ovim indexom HH indexom ili ej čejdž indexom sad modernije da zvuči, malo stručnije ste sami konstatovali vidi se iz izvještaja da je ovo koncentrisano tržište. Koncentrisano tržište je ustvari samo lijepa riječ za monopol. Mi imamo monopol na tržištu osiguranja i taj monopol je trebao da se ukine ili smanji, bar je takva najava bila Vlade, bar je tako obrazloženje bilo Vlade, nije to tako davno bilo kada se prodavalo "Lovćen" osiguranje. Gotovo slično obrazloženje imali smo kod prodaje svih monopola "Jugopetrol", "Telekom", "Elektroprivreda", vrlo lako smo se odrekli svih monopola koje ima država, a sve u cilju razbijanje monopola i pružanja prostora tržištu, odnosno ostalim akterima da se uključi. I šta smo dobili poslije nekoliko godina? Gotovo iste stvari. Jedino što smo ostali bez prihoda, odnosno kompanije koje su kupile ta preduzeća, odnosno državne monopole ubiraju i dalje prihod ogroman. Tržište se nije razvilo, teško da će se i razviti i zakleli smo se, odnosno nećemo da priznamo, odnosno ne mi, nego oni koji su donosili te odluke, da su napravili grešku i da je red da nešto mijenjamo. Imamo dva rješenja, da li da idemo što smo malo prije čuli, da se ponovo podržavi ili otkupe akcije "Lovćena", jer je on u prvom redu, na njega se odnosi, on kao on najveći monopolista ili ćemo ići u nekom drugom pravcu i da stvarno razvijamo tržište, tako što ćemo, odnosno vi kao agencija nadzorna, uvesti neke norme na ograničavanju tržišta, odnosno procenta, koji bi trebao da bude maksimalan dio, tržište koje izuzima pojedina kompanija. Mislim, da ovaj drugi dio ćete teško sprovesti, ovaj prvi vezano za kupovinu ponovo akcija od nekad prodatih smo debelo zakasnili.Napravili smo ogromnu štetu, tako da doveli ste me u situaciju da, odnosno donosioci odluka, ko god bio, da prolazi izvještaj iz godine u godinu, nešto malo, da kažem poboljša se situacija, ali i dalje ogromna sredstva Crne Gore se iznose na taj način i što je još interesantnije kupljene su od državnih kompanija. Mi smo privatizaciju uradili tako što smo stranim državnim kompanijama dozvoljavali da kupuju naše kompanije i to smo proglašavali za privatizaciju. E, to je jedinstven slučaj da ja znam, ali evo. Po mnogo čemu smo lideri pa izgleda i po tome da prodajemo državne firme drugim državama, a vičemo da je to privatizacija. I još jedan segment bih pomenuo. Ja sam ga više puta pominjao i mislim da je jako važan, pomenuću ga opet. U svijetlu sve ove racionalizacije koje imamo od zamrzavanja penzija pa nadalje, povećanje poreza, mislim da je neophodno da se razmisli i o racionalizaciji finansijskih regulatora jer mislim da apsolutno nema potrebe da u Crnoj Gori imamo na ovakvom tržištu zasebno Agenciju za nadzor osiguranja, Komisiju za hartije od vrijednosti, Centralnu banku i tu bih, da kažem i ako je dio državne uprave nije regulator, ali jeste neko ko ima bliske poslove, pomenuo i Komisiju za sprečavanje pranja novca, odnosno Upravu za sprečavanje pranje novca. Smatram da je to nešto što je neophodno Crnoj Gori da se uvede, da će to doprinijeti efikasnijem radu svih ovih agencija, odnosno nadzoru tog tržišta, jer evo i kolega Damjanović je pominjao, prepliću se mnoge ingerencije, prepliću se nadzori, jer ako osiguravajuća kuća ulaže u hartije od vrijednosti tamo treba da je kontroliše Komisija za hartije za taj dio. Centralna banka na deponovanje sredstava takođe, treba kod određenih banaka, tamo je Centralna banka, banke se javalju kao osnivači, odnosno akcionari pojedinih osiguravajućih kuća, tako da sve u svemu mislim da nema potrebe i da su Crnoj Gori potrebne reforme u tom dijelu. Nije ništa strašno, ono što jeste problem, jeste glavni nedostatak takve reforme, objedinjavanje finansijskih regulatora, jer od tri loša regulatora ne možete napraviti jednog dobrog. Trebalo bi i u tom dijelu puno uraditi, napraviti jedan sistem da jedna agencija bilo da je to u sklopu Centralne banke ili izdvajanjem kontrole Centralne banke i formiranjem nove agencije za nadzor finansijskih usluga sa Komisijom za hartije i sa Agencijom za nadzor osiguranja napravite tijelo koje će moći puno efikasnije, racionalnije da odgovori svim zadacima koji su pred njima. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Bojaniću. Gospodine Vujoviću, bilo je dosta pitanja, dileme su iznijete počev od predsjednika Krivokapića, pa svih uvaženih govornika. Imate li mogućnost, imate li želju, samo ćete na kraju. Možete i sad da bi doprinijeli dinamici. Izvolite.
  • Prvo pitanje je koliko država plaća za osiguranje? Mi nemamo egzaktan podatak jer se ne vrši evidencija po korisnicima nego po vrstama osiguranja, ali se može vjerovatno u vrlo kratkom vremenu doći do nekih makar približnih podataka o tome koliki su iznosi koje naša državna preduzeća izdvajaju za osiguranje. Čini mi se kad je priča o osiguranju i potrebi da evenutalno država ima osiguravajuće društvo, a posebno reosiguravajuće, treba imati u vidu činjenicu da je neophodno pripremiti jedan elaborat iz kojeg će se sagledati opravdanost takve inicijative. Mislim da je ta inicijativa svakako postojala i u prošloj godini kada smo raspravljali o stanju tržišta osiguranja od gospode poslanika iz SNP-a i tada smo govorili da je zaista neophodno napraviti jednu elaboraciju iz koje bi se procijenila opravdanost posebno kada je u pitanju reosiguranje. Treba imati u vidu da, recimo iz prošle godine imamo za reosiguranje, premija reosiguranja je bila oko devet i po miliona, milion 600-700 hiljada su dobili, to je u stvari naša provizija, društva koja se bave osiguranjima. Učešće iz tog fonda reosiguranja u štetama je bila negdje oko dva miliona i 600, dakle, četiri i po miliona je praktično za državnu a oko pet miliona je otišlo na ta društva koja se bave reosiguranjem. To su velika društva, reosigurači koji imaju visoke sume reosiguranja. Dakle, znate da je kod Montenegro Airlines velika suma osiguranja, na stotine i stotine miliona, kod Elektroprivrede, da je kod Telekoma preko 200 miliona, kod MUP-a je preko 20 miliona. To su osigurane sume na koje treba pripremati, odnosno imati mogućnost da se obezbijedi reosiguranje. Kako god mi organizovali društvo ili za osiguranje ili reosiguranje imaćemo potrebu da reosiguravamo, naravno tako velike sume kod velikih reosigurača u Evropi. Pitanje tarifa, konstatovali smo da jesu dovoljne za ono što su obaveze koje se zaista vide iz rezultata poslovanja, ali treba imati u vidu da mi imamo na tržištu osiguranja oko dva miliona profita, međuitim imamo samo šest društava koje posluju pozitivno, ali pet društava posluju negativno. Dakle, još uvijek je to nestabilno sa stanovišta sigurnosti poslovanja i u ovakim uslovima u kojima jesmo. Mi tarife nijesmo mijenjali već dvije godine i mi smo dužni da damo saglasnost na promjenu tarifa i zaista ćemo to raditi u krajnjem slučaju kada zaista postoji puna opravdanost, a jedan od razloga za preispitivanaje tarifa svakako će biti troškovi osiguranja. Ti troškovi osiguranja su još uvijek visoki, oni objektivno moraju da postoje kod društava koja se sada pojavljuju na ovom tržištu. Troškovi osnivanja filijala po svim makar većim centrima u Crnoj Gori su troškovi od društava za osiguranje, angažovanje njihovih zastupnika, posrednika, takođe su troškovi kroz provizije koje su dosta visoke, ali u svakom slučaju to jest jedan od naših prioriteta u narednoj godini da se pokušamo baviti tim troškovima i smanjenjem u okviru onih regulativa koje važe u Evropi. Zna se tačno koliko od tehničkih rezervi može ići na troškove osiguranja, po raznim vrstama osiguranja i sigurno ćemo insistirati na tome da se ti troškovi svode u tim okvirima koji su zakonom definisani. Pitanje poreza. Apsolutno smo saglasni da svaku inicijativu koja bude pokrenuta i koja će biti pokrenuta podržimo u smislu davanja pravih informacija i prave analize koja će pokazati opravdanost povećanja stope poreza za kasko osiguranje i za obavezno osiguranje ili za sva druga osiguranja. Zaista to treba da bude predmet jedne ozbiljne analize i saglasni smo da damo svoj doprinos. Naravno, radiće to resorno ministarstvo, ali sa naše strane sve informacije koje budu neophodne da bi se sagledala opravdanost i ta visina, odnosno uticaj te eventualne promjene stope poreza na poslovanje društava osiguranja. Što se tiče koncentracije tržišta, ako ste primijetili iz ranijih perioda mi praktično iz godine u godinu imamo manje učešće Lovćen osiguranja na tržištu osiguranja. Sada je oko 40%, a znamo da je nekad bilo 70-80%, pa to postepeno pada i tako će i biti. Naravno, konkurencija čini svoje, maltene svi pokazatelji ukazuju na to da praktično iz godine u godinu se snižava ta konkurentnost tržišta i mislim da je to odraz konkurencije u Crnoj Gori. Što se tiče reformi u dijelu finansijskih regulatora, apsolutno smo na tome da se napravi pažljiva analiza, da se vidi opravdanost načina organizacije i naše agenicije ili bilo koje druge agencije, da se traži najbolje rješenje ono koje će biti sa stanovišta efikasnosti i pružanja usluga koje rade regulatori, apsolutno sam za to da se to preispita, da vidimo. Mi zaista sada imamo jednu zaokruženu i kadrovsku i organizacionu cjelinu koja apsolutno može da odgovori zadacima koji stoje pred regulatorom kada je u pitanju osiguranje i u sprovođenju svih novih zahtjeva koje stoje pred tržištem osiguranja, jer koristimo i ta iskustva koja su naravno u okruženju i u Evropi pa da vidimo da li je možda i neki drugi oblik organizovanja pogodniji od ovoga. To je stvar o čemu će voditi računa resorna ministarstva i država, konačno i ovaj Parlament. Što se tiče magnata u odnosu na informaciju koju smo imali na odboru u međuvremenu smo imali sjednicu Upravnog suda na kojem je raspravljana odluka Vrhovnog suda o poništenju prethodne odluke i još uvijek je ta sudska procedura u toku, traje previše dugo. Zaista, mi se nadamo da ćemo konačno doći u poziciju da se i donese konačna odluka. Mi ćemo svakako pratiti rad i poslovanje ova dva društva koja su na granici ispunjenosti uslova, kojima smo dali određene rokove do kada treba da ispune sve zahtjeve iz zakona i na osnovu toga ćemo svakako donositi odgovarajuće odluke pa makar one bile i oduzimanje dozvole. Hvala.
  • Hvala i Vama, gospodine Vujoviću. Predsjednik Krivokapić i kolega Damjanović su odsutni opravdano, tako da ne mogu da potvrde da li ste ih ubijedili ili ne. Kolega Bojanić se ne javlja. Prelazimo na drugi krug. Radivoje Nikčević u ime DPS-a, a neka se pripremi Srđan Milić u ime SNP-a.
  • Poštovani potpredsjedniče, gospodine Vujoviću, kolege poslanici, Kao što je već rečeno, osnova za izradu ovog izvještaja koji danas razmatramo je svojevrsna analiza revidiranih godišnjih finansijskih iskaza i drugih podataka koje društva za osiguranje dostavljaju Agenciji za nadzor osiguranja koja obuhvataju i godišnji izvještaj o poslovanju sa mišljenjem spoljnjeg revizora. Prije nego se osvrnem na predmet Izvještaj, ovim povodom treba reći sljedeće: Da sektor osiguranja ima značajan uticaj na ekonomski privredni razvoj svakog društva pa trebalo bi i naše države, osigranje se pokazalo kao faktor unapređenja opšte ekonomske aktivnosti društva kroz potporu finansijske stabilnosti i jačanja socijalne sigurnosti. Ono po definiciji omogućava finansijsku stabilnost na nivou pojedinca, porodice, privrede. To potvrđuje i podatak da je vlasnicima po osnovu životnog i neživotnog osiguranja na ime naknade za osiguranje, štetne događaje isplaćene oko 5% svjetskog bruto proizvoda, podatak iz 2009. godine. Neke međunarodne studije pokazuju da dobro razvijena tržišta osiguranja pospješuju privredni rast i napredak, tržište osiguranja pospješuje razvoj finansijskog tržišta. Takođe je poznata činjenica da između premije osiguranja i bruto domaćeg proizvoda postoji direktna korelacija, naime porastom bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika povećava se i premija osiguranja, čak i znatno brže od rasta bruto društvenog proizvoda. I obrnuto, sa smanjenjem bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika pada nivo premija osiguranja. Tržište osiguranja u našoj državi spada u grupu tržišta u razvoju sa značajnim potencijalima za dalji razvoj i unapređenje. Iskustva iz zemalja u tranziciji ko što je naša, upućuju na činjenicu da je za razvoj tržišta osiguranja potrebno vrijeme da se on razvija uporedo sa razvojem bankarskog sektora. Osim toga treba imati u vidu i činjenicu da još postoji potreba za povećanjem informisanošću o značaju samog osiguranja. Bez obzira što tradicija osiguranja u Crnoj Gori počinje davne 1353.godine, a vezana je i za takozvanu bratovštinu, pa preko družbe pomorske sigurnosti 1849-1858. narodnog osiguranja 1858-1884., prve polise pomorskog osiguranja izdate 3. aprila 1852. godine u Dobroti, a u Knjaževini Crnoj Gori donijet je i Zakon o osiguravajućim društvima 1904. godine. Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja za prošlu 2012. godinu i pored stagnacije naše ekonomije a koja je posljedica uticaja svjetske ekonomske krize, pokazuje nastavak ostvarenja pozitivnih trendova u ovoj oblasti, u odnosnu na period, odnosno na prethodnu 2011. godinu. Ali, bez obzira na taj pozitivan trend rasta, mi smo u ovoj oblasti još daleko od nivoa razvijenih zemalja. To se najbolje može vidjeti iz podataka o gustini osiguranja, odnosno ukupne premije po glavi stanovnika, koja je osnovno mjerilo kojim se određuje nivo razvijenosti tržišta osiguranja. Ne treba zaboraviti i drugi, ne manje značajan parametar, nivo razvijenosti tržišta osiguranja, a to je ukupno učešće premija osiguranja u bruto društvenom proizvodu. Ukupna premija po glavi stanovnika, na kraju 2012. godine iznosila je 107,93 eura, što je blagi rast u odnosu na 2011. godinu koji je iznosio 103,62 eura. Međutim, to je daleko ispod prosjeka zemalja članica Evropske unije koji je već rečeno 2.037 eura u 2010. godini bio, ali nešto iznad zemalja bivše SFRJ, ako se izuzmu Slovenija i Hrvatska. Ako to uporedimo sa periodom unazad šest godina, to bi izgledalo ovako: da smo 2006. godine imali 63,84; 2007 - 82,26; 2008 - 97,67; 2009 - 104,35; 2010 - 99,45; 2011 - 103,62 i 2012 107,93. Iz ovih podataka može se zaključiti da je najveća gustina osiguranja kod nas ostvarena u 2009. godini, pretpostavlja se kada je bila ekonomska ekspanzija 104,35 eura, dok je zbog indirektne finansijske krize 2010. godine bio pad, da bi nakon toga nastupio blagi porast, a to je možda i pokazatelj početka oporavka naše ekonomije. Interesantno je to upoređivati sa podacima iz Evrope. Ja imam ovdje podatke iz 2010. godine, imam i najnovije od 2011. kada se upoređuje gustina sa drugim državama. Švajcarska ima 8012 u 2011. a u 2010. je imala 6.724, pa do Holandije 6.600, Luksemburga 5.900, Danske 5.619.Znači daleko daleko smo od toga. Karakteristika tržišta osiguranja u 2012. godini je povećanje učešća životnog osiguranja, uz neznatan pad učešća neživotnog osiguranja. Međutim, ovakav odnos učešća u ukupnoj premiji je i dalje nepovoljan. Sama činjenica da je premija neživotnog osiguranja 6,06 puta veća od premije životnog osiguranja koja je u 2011. godini bila 6,15 puta govori o nivou razvoja tržišta posebno kada se ima u vidu da je u članicama Evropske unije na kraju 2012. godine premija životnog osiguranja 1,41 put veća od premije neživotnog osiguranja. Kada je u pitanju učešće bruto premije u bruto domaćem proizvodu ona je na približnom nivou u 2011. godini, znači 2,01 kada je bila 1,97. I na kraju, bez obzira što nam predstoji dosta rada, ja bih rekao na ovom planu i pretpostavke su da će uz jednu bolju i organizovanu i kadrovsku regulativu usaglašavanja našeg zakonodavstva sa evropskim zakonodavstvom, vjerujem i kretanjem ekonomije nabolje, da će se ova oblast sve više prepoznavati kao jedan značajan i finansijski i razvojni resusr Crne Gore. U tom smislu i saglasan sam sa ovim izvještajem koji je zaista cjelovit i obuhvatan imajući u vidu da je ovo i mlada, ja bih rekao agencija, i mi se tek sada upoznavamo, vjerujem da ćemo u narednom periodu svi zajedno dati doprinos da se ovo tržište što više i bolje razvija unutar Crne Gore. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Nikčeviću. Izvolite, kolega Miliću. Neka se pripremi kolega Obradović, kao posljednji danas prijavljeni po ovoj tački dnevnog reda.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče, Čuli smo dosta podataka vezanih za tržište osiguranja. Krenuću iz onog dijela o kome je govorio gospodin Vujović, da učestvuje, čini mi, se oko 2% u društvenom proizvodu Crne Gore, pa 0,1 i da sa drug strane to tržište vrijedi nekih 66 miliona, ili ukupne premije su na nivou 66 miliona. Ja uvijek postavljam nekoliko pitanja - Šta ima od toga Crna Gora? Kakav je kvalitet regulacije? I ono što bih preporučio, gospodine Vujoviću, su određene preporuke,ili neki zaključci, neka vaša mišljenja o tome šta bi trebalo raditi u narednom periodu i u zakonodavnoj oblasti i u dijelu regulacije, a i u ovom dijelu koji se tiče poreske politike. Sami kažete da šestoro, šest firmi je poslovalo pozitivno, a da su pet poslovale sa negativnim finansijskim rezultatom. Pa možda je to najbolji elaborat. Kada budemo ovih šest elaborata o ekonomskoj opravdanosti da Crna Gora razmišlja ili o kupovini jedne od ovih pet koje su poslovale sa negativnim finansijskim rezultatom, ili o formiranju državne firme. Predlažem da napravimo jednu analizu u vezi ovih šest koje su poslovale pozitivno. I odmah ću da vam kažem da su svih šest poslovale za državu i da svih šest su jedan dio svojih prihoda ostvarili upravo po osnovu osiguranja onamo gdje su sigurni novci, a novci su sgurni u budžetu. Mi imamo situaciju da je rastao broj zaposlenih u osiguravajućim društvima. Sa nekog nivoa, čini mi se 639, 2008. godine, danas imamo 786, ako se dobro sjećam, ali godine čine sve svoje, gospodine potpredsjedniče, kada dođete u moje godine shvatićete koliko je teško se sjetiti svega onoga što je bilo u prošlosti, Čini mi se da je prosječna plata zaposlenog u ovim osiguravajućim firmama bila negdje na nivou, a vi ste to tačno definisali pa se bojim da ne, to mislim da je bilo u onom dijelu vašeg izvještaja, dvije hiljade i nešto preko toga evra, neto plata je bila na tom nivou. I onda dolazimo do zaključka da postoje mogućnosti da ovaj finansijski rezultat koji je bio ostvaren negdje na nivou tri i po miliona evra, i neto dobit, ali je milion i 400 hiljada evra bio gubitak ovih pet firmi, ako sam dobro zapamtio, da u toj kvoti troškova se učestvuje sa nekih 46-7%.primanja, a da u istom trenutku prosječna plata kod vas je dva puta niža, je li tako, a vi trebate da kontrolišete, da regulirate ovo tržište i sve ostalo. To je ozbiljnost i to je, prije svega, ne moramo se mi plašiti, ovdje će se konkurencija prije ili kasnije pojaviti. A najbolje će se pojaviti ako se pojavi preduzeče, ako se pojavi državna firma, i ako izuzmemo jedan dio prihoda gdje mi ustvari finansiramo nekoga ko te prihode iznosi iz Crne Gore. Mene bi strašno interesovala struktura troškova u ovih pet osiguravajućih društava koja su poslovala s negativnim rezultatom. Da vidimo šta je to bio razlog da su poslovali s negativnim rezultatom. I sada u jednom dijelu dosta stvari sam preskočio, u jednom dijelu koji mi je bitan. Bio sam u prilici da ovdje kod vas na strani koju već od 3-5 bruto fakturisana premija osiguranja osiguranja dobijemo tabelu sa strukturom osiguranja sa vrstama osiguranja u 2011- 2012. godini. I ono što nije dobro je ta struktura, po meni nije dobro kao neko ko se ne bavi ovim kao profesionalno. Vidimo da pojedine vrste osiguranja dominantno učestvuju, a to je prije svega osiguranje odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila itd. Pa imamo da je osiguranje vazduhoplova 2011. godine bilo milion evra, a 2012. godine 500 hiljada evra. Pa onda imamo da su plovni objekti čiji je prihod bio 63 hiljade evra 2011. a 2012. godine 247 hiljada evra. Moje pitanje je, da nije ko što prodavao od aviona privatnih po Crnoj Gori i da ne znate je li ko što kupovao od ovih brodova, jahti i svega ovoga te su ovako drastične razlike. Ali, šalu na stranu, time neka se bavi Poreska uprava. Ono što mene interesuje je, da je osiguranje imovine od požara i drugih opasnosti bilo na nivou tri 3.586.000 evra. Mi smo imali ogromnu štetu kod pojedinih poljoprivrednih proizvođača naročito u Malesiji, gdje nijednoga centa nijesu mogli da naplate, gospodine Vujoviću, po osnovu stakleničke proizvodnje i svega onoga. Znate zbog čega? Zato što nijedna osiguravajuća kuća neće da osigura zato što nemaju ateste za stakleničku proizvodnju. Ajmo da povedemo računa malo o ovim ljudima koji ovdje žive. Nemojmo da dozvolimo da nam na jedan, izvinjavam se na izrazu, sirov način izvlače pare za ono što je najsigurnije kada je pitanje osiguranja, to je čista računica. Politika koja vas nikada ne može dovesti u gubitak, samo je bitno da imate one koji sigurno plaćaju, izvinjavam se gospodine potpredsjedniče što sam malo produžio diskusiju, ali je bilo bitno zbog toga što sam bio u situaciji da neposredno, zajedno sa kolegama iz Kluba poslanika SNP- a budem u Malesiji kada je prošao, zaista ga možemo nazvati jedan tajfun, gdje su imali ogromnu štetu ljudi koji su se time bavili. I da dođu iz Ministarstva poljoprivrede i da im kažu, vi možete da budete korisnici ove politike, sanacije od štete ako nam pokažete da vam je osiguravajuće društvo isplatilo nešto po osnovu te štete, a u istoj situaciji nemamo mogućnost da to imamo kao premiju kod osiguranja. Zato bih vas zaista zamolio, Vi o ovome znate profesionalno kao Agencija mnogo više nego što mogu da znaju poslanici ovdje u ovim klupama. Naš je cilj da ovo tržište bude u funkciji građana Crne Gore, a ne da bude u funkciji osiguravajućih društava i ovih 786 zaposlenih u tim osiguravajućim društvima. A ovdje stajem, ne pominjem aktuarstvo kao dio koji posebno zaslužuje da se njime bavim. Hvala velika, izvinjavam se.
  • Hvala Vama, kolega Miliću. Posljednji po ovoj tački dnevnog reda je poslanik Obradović, izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi gospodine predsjedavajući. Uvaženi predstavnici Vlade, poštovani poslanice i poslanici, poštovani građani Crne Gore. Izvještaj o stanju tržišta osiguranja u Crnoj Gori je sveobuhvatan, kvalitetan i realan prikaz stanja u ovoj oblasti u Crnoj Gori, i on pokazuje rast na tržištu osiguranja u našoj zemlji, i što je ohrabrujuće, iako naravno nije ni približno u onoj mjeri, s obzirom da tržište osiguranja datira u Crnoj Gori još od 14. vijeka kako bi dostigli zemlje Evropske unije, prije svega Austriju koja ima zanačajan uticaj na tržištu osiguranja u Crnoj Gori i njihove osiguravajuće kuće. Mi imamo 11 privrednih društava, odnosno osiguravajućih društava koji se bave osiguranjem imovine i lica u Crnoj Gori od kojih šest su životnog osiguranja, pet neživotnog osiguranja. Šest je poslovalo profitno, odnosno uz odgovarajuću dobit, pet negativno, ali bitno je dakle, obezbijediti njihovu likvidnost i na taj način solventnost, a dobit je inače ukupna oko dva miliona eura u Crnoj Gori u prethodnom periodu u prošloj godini. Moja je želja da zaista osiguravamo sve one gdje je to zakonom predviđeno. Dakle, to je obavezno osiguranje i po tom pitanju da država osigurava sve zaposlene lokalne samouprave, svi privredni subjekti, pravna lica, preduzetnici itd. i da se zaštite posebno oni koji rade u uslovima pod otežanim okolnostima gdje je mogućnost povrede na radu realna, objektivna i u tom dijelu apelujem na nadležne inspekcijske organe, prije svega inspekciju rada i zaštitu prostora da preduzimaju mjere iz svoje nadležnosti. Takođe, slažem se sa kolegom Milićem vezano na nadoknadu koja se tiče poljoprivrednih proizvođača koji često imaju štete usled, da kažem više sile itd, da se obeštete do kraja i u potputnosti. U značajnoj mjeri je to unaprijeđeno sa samim osiguranjem poljoprivrednih proizvođača gdje se uplaćuju određeni doprinosi, gdje oni obezbjeđuju sebi egzistenciju. Ali, naravno, bitno je da se vodi kvalitetan registar istih, i da se na kvalitetan način vrši procjena štete i da se kvalitetno ona obešteti. Sigurno je i jasna je činjenica da nijesu građani dovoljno obaviješteni o samim uslovima osiguranja tako da oni koji posreduju, zakonski zastupnici osiguravajućih društava čine u tom dijelu značajne napore, ali oni moraju da znaju kvalitetno sve što se tiče samih uslova i mogućnosti dobijanja premija i poštovanja ugovora o stanju osiguravajućih društava i samih njih i samog načina raskida eventualno ugovora itd. Želja mi je da se osiguranje proširi ne samo na one obavezne gdje je to zakonom predviđeno, nego da i sportska društva, udruženje, sportski kolektivi takođe osiguravaju sportiste, jer znamo da su oni često podležni povredama i da posle sami brinu o svojoj budućnosti ukoliko im se desi određena povreda. Pravi primjer tome kako treba raditi je sigurno obaveza prilikom registracije vozila, a znamo da je u najvećem procentu učešće osiguravajućih društava u upravu osiguranja putničkim motornih vozilima, avio kompanija itd, i u tom slučaju oni ne mogu naravno registrovati svoje vozilo ukoliko ne izmire određene obaveze i na taj način su uslovljeni, i na taj način stopostotno je učešće njihovo u registraciji svojih vozila. Takođe, postoje određena pravila igre koja se moraju poštovati i koje moraju da znaju učesnici u istima, na primjer od kasko osiguranja koje obuhvata u potpunosti nadoknadu štete, ona će se dati, odnosno premija će se dodijeliti onima koji su je pretrpjeli, naravno, pod određenim uslovima neće ako je neko vozio bez vozačke dozvole, ako je vozio u pijanom stanju itd. Dakle, postoje određeni uslovi koji predviđaju na koji način treba regulisati sva ova pitanja. Na kraju, opet želim da pohvalim ovaj izvještaj uz apel da se oni kojima je, čiji je zadatak da vrše kontrolu ove oblasti do kraja to i rade na kvalitetan način. Siguran sam da je Agencija za nadzor osiguranja uradila svoj posao veoma kvalitetno. Ona obavještava javnost o stanju o tržištu kapitala shodno zakonu, mjesečno, kvartalno i godišnje i to proizilazi o radu, kvalitenom radu ove Agencije i samog izvještaja nezavisnog revizora koji je istakao da su oni zaista profesionalno, objektivno dali prikaz o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Obradoviću. Gospodine Vujoviću,da li želite da iskoristite? Izvolite. Kolega Damjanović.
  • Izvinjenje, uradio sam to elektronski, mogao sam i da Vam signaliziram, ali probaću da u dva minuta uklopim. Slušao sam pažljivo gospodina Obradovića i ponukalo me za komentar ovo njegovo da kažem, ova zadnja rečenica, gdje je rekao da je izvještaj dobar i objektivan.Tu se možemo složiti, i da će ga podržati. Ali, bih volio da sam čuo i izjašnjenje najvećeg kluba u Parlamentu od koga će vjerovatno zavisiti i većina potrebna za izmjenu Predloga zakona o porezu na premiju osiguranja koji ćemo staviti u proceduru. Da li i kako vi sagledavate mogućnost da ova država prihoduje ovih 3,5 - 4 miliona evra koji sada ostaju osiguravajućim društvima uz sve ove troškove koje oni imaju i uz neracionalno poslovanje smatramo da tu ima prostora da se to popravi. To je bilo jedno pitanje i ovo što ste rekli da građani Crne Gore trebaju da budu informisani pa i poslanici dakle, slažem se. Da je ova oblast zapostavljena konkretno od svih nas. Konkretno koleginica Dragičević me sada ovdje pitala, u smislu povećanja premije da li će te poreze na premije, da li će te premije biti povećane onda od strane osiguravajućih društava da bi ih na kraju platili građani. Dakle, građani trebaju da znaju da u ovom trenutku, kada konkretno recimo govorimo o auto odgovornosti o tih 30 miliona evra koje već oporezujemo, imamo na tražištu takozvani monopol. Mi nemamo slobodnu konkurenciju, jer u zakonu dakle, koji definiše obavezno osiguranje o saobraćaju, mi imamo u članu 10 da društva sama određuju premije. Međutim, znate kad će određivati sami premije? Za pet godina od kada smo donijeli ovaj zakon. To sada rade dobrovoljno, dogovarajući se sa Biroom osiguravača, usaglašavajući taj zahtjev koji ide ka Birou i na kraju ono što je ključno i koleginice Dragičević i da i vi i svi ovdje znamo i građani dakle, upravo će Agencija za nadzor osiguranja biti ta koja će davati saglasnost na premije, odnosno njihovo povećanje. Prema tome, veoma lako ova agencija uz podršku Parlamenta koji je njoj nadležan, poštujući njenu autonomiju i zakonske ingerencije može da spriječi da se tarife prenesu na teret građana, odnosno da se porez na premije koji ćemo povećati 3 do 6% i obuhvatiti sve premije prenese na teret građana.Pogotovo ne što može da spriječi, nego ima obavezu da spriječi. Završavam sa time, a neću citirati podatke, jer podaci nijesu javni, nijesu dostavljeni za moju upotrebu, kada znamo da su neka osiguravajuća društva ulagala i u takve hartije od vrijednosti kao što su AD Kombinat aluminijuma, pa onda AD Montenegro berza, nekoliko fondova koji su propali bukvalno i da već ne nabrajam sa ovoga spiska gdje se sve ulažu sredstva, u krajnjemu sredstva građana. Dakle ovi koji osiguravaju i društva za osiguranje. Evo toliko. Hvala vam.
  • Hvala, kolega Damjanoviću. Da li želite kolega Obradoviću? Imate pravo. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Iz iskaza gospodina Damjanovića, očigledno proizilazi da zaista i on se zalaže da se građani zaštite kada su u pitanju premije, osiguravajuća društva, kuće, kada su određena akcedentna stanja, nepogode elementarne, više sile itd. i da se na neki način uveže država, odnosno i da imamo mehanizme kojima ćemo diktirati uslove za upoznavanje građana sa svim tim i dakle, omogućavati da korigujemo one elemente koji su negativni po tom pitanju i to je sigurno priča za buduće zakone i Demokratska partija socijalista će se sigurno odgovorno odnijeti prema tom pitanju, prema tom zakonu, kako bi prema svima ostalima, kako bi dakle, zaista išli u prilog interesa svih naših građana. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama kolega. Gospodine Vujoviću, da li hoćete završnu riječ da iskoristite? Izvolite.
  • Kratko prije svega da se zahvalim svim poslanicima koji su učestvovali u ovoj raspravi. Očigledno da tržište osiguranja zaslužuje pažnju i potrebu da se kroz promjenu regulative razvija tržište osiguranja. Naravno, poštujući ono što su standardi Evropske unije i koji nas obavezuju. Dakle, kada je bilo pitanje, što treba uraditi. Dakle, mi definitivno htjeli ili ne htjeli moramo primjenjivati standarde Evorpske unije koji se odnose na trište osiguranja i to pitanje koje je sada već aktuelno, načinu utvrđivanja adekvatnosti kapitala procjene rizika, internih kontrola to je nešto što sada već mora da se poštuje kroz zakonske, podzakonske akte koje smo mi već usvojili. Dakle, treba razvijati i tržište osiguranja u onim oblastima gdje nije samo obaveza, apsolutno i ne treba da bude dominantno to osiguranje auto odgovornosti treba da se obezbijedi i ta pokrivenost osiguranja u svim drugim vidovima osiguranja. Posebno životno osiguranje i kada je bilo pitanje gdje vidimo šansu i mogućnost razvoja tražišta osiguranja, prije svega ja vidim u životnom osiguranju koje bi trebalo značajno, značajno da bude veće. Dakle, kroz različitu vrstu proizvoda koja moraju da ponude društvo za osiguranje, da bi zainteresovali građane da iskoriste tu mogućnost i ako su naše ekonomske prilike takve prirode da nije realno očekivati neke značajne skokove u tom dijelu. Kada su u pitanju troškovi osiguranja rekli smo i do sada. Dakle, saglasni smo da to zaista zaslužuje posebnu pažnju i to će biti predmet našeg interesovanja u narednom periodu. Lični dohoci naravno, ovaj prosjek o kojemu je riječ, odnosi se na menadžmentnu strukturu, ti su lični dohoci značajno veći nego što su naši i vaši zajedno. To je zaista tako. Ima tu mogućnsoti da se kroz kontrolu troškova i svođenje troškova u onim okvirima koji su zakonom propisani vrši kontrola rada društva za osiguranje i siguran sam da kroz pažljivu analizu će se stvoriti pretpostavke da se ne dozvoli dalje povećanje tarifa, bez zaista krajnje mjere i krajnje opravdanosti. Ono što je poslanik Damjanović rekao jeste, mi smo ti koji dajemo saglasnost na minimalne tarife o auto-odgovornosti i zaista kažem već dvije godine to nijesmo radili. Mislim, da je 6% bilo zadnje povećanje u nazad četiri - pet godina i mislim da su te naše tarife kod auto-odgovornosti konkurentne. Moramo se sučiti sa time da ćemo za pet godina imati liberalno tržište i tada će se davati saglasnost ali na odluke aktuara vezano za način utvrđivanja tarifa pojedinih društava, ali će biti tržište otvoreno za utvrđivanje tih cijena. Isto tako mi treba da stvorimo pretpostavku da imamo sad kod auto-odgovornosti bonus - maus koji imaju države u okruženju, ali moramo imati jaki informacioni sistem o kojemu pričamo koje treba podržati da zajedno sa Ministarstvom unutrašnjih poslova imamo tu evidenciju načina registracije šteta i mogućnosti da građani koji praktično nemaju tih šteta imaju te povoljnosti koje se inače nude u drugim državama kada je u pitanju auto-odgovornost. Pitanje osiguranja u poljoprivredi je posebno značajno slažem se sa gospodinom Milićem. Zaista tu imamo dosta veliki problem. Pokušaji koji su bili do sada da država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, participira sa polovinom vrijednosti osiguranja nijesu dali rezultate. Ne radi se samo o staklenicima, nego o poplavama ili drugim vrstama šteta koje naši poljoprivrednici imaju. Ali, još uvijek nemamo tu taj osjećaj pogodnosti koje daje osiguranje vezano za zaštitu poljoprivrednih proizvoda čak i kroz ove stimulativne mjere koje su značile makar polovinu troškova osiguranja pa da kažem da će to da pospješi i da je to pospješilo ili zainteresovalo poljoprivredne proizvođače da se više angažuju na tom osiguranju svojih zasada. Čak to kod staklenika smo i više puta inicirali definitivno su to standardi, pa teško je to očekivati da društvo osigura staklenik koji nije urađen po nekim propisima.To nam je bio najveći problem. Nijesmo tu uspjeli da nađemo neki mehanizam koji bi mi mogli, ajde da kažem imati značajniji uticaj na društvo da se bave tim osiguranjem. Ali definitivno i generalno kod poljoprivrednih proizvođača zaista treba napraviti tu punu informisanost koja daje šansu i mogućnost da iskoriste te pogodnosi koje daje osiguranje. Dakle, da gospodin Damjanović nije bio prisutan, saglasni smo, daćemo punu podršku kroz informacije koje su nam dostupne da analiziramo sve ono što će značiti unapređenje pa makar to značilo i povećanje poreza ili preispitivanje poreske politike u oblasti osiguranja, zaista do onog nivoa kojim neće biti ugroženo poslovanje društva, niti će ti troškovi eventualno biti prenijeti na građane. To zaista u onom dijelu u kojem smo mi nadležni možemo da držimo pod kontrolom i to će biti naša obaveza. Hvala.
  • Hvala i Vama, gospodine Vujoviću, na prisustvu i gospođi Pantović. Pretres je završen, izjasnićemo se naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2012.godini. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava i Sabahudin Delić, pomoćnik ministra. Izvjestioc Odbora za ljudska prava i slodode je Husnija Šabović. Otvaram preters. Da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko obrazloženje? Izvolite.
  • Kao što znamo ovaj Izvještaj je obaveza resornog ministarstva da svake godine Skupštini dostavlja i prosto cilj ovog Izvještaja jeste da pruži politiku zaštite manjina, kako u normativnom dijelu tako i u pojedinim oblastima društvenog života, značajnih za zaštitu manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Podsjećam vas, što se tiče pravne osnove da, krenuću od Ustava Crne Gore u kojem od 158 članova 68 članova govori o poštovanju ljudskih prava i sloboda, prosto tu je pravni osnov, kao i u Zakonu o manjinskim pravima i slobodama koji na bliži način uređuje set manjinskih prava i mehanizme zaštite tih prava. Zakon se odnosi na očuvanje nacionalnog identiteta manjina, tj. zaštite od asimilacije manjina, kao i omogućavanje djelotvornog učešća manjina u javnom životu. U institucionalnom smislu vi znate da smo u posljednjih nekoliko godina osnovali između ostalog i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina kao i Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Takođe su formirani manjinski savjeti i to je prosto novi kvalitet institucionalne zaštite manjinskih prava. U ovom izvještaju koji ste dobili dat je prikaz o zaštiti i unapređenju manjinskih prava po oblasti kakve su antidiskriminacija, obrazovanje, kultura, informisanje, upotreba jezika i pisma, učešće u javnom i političkom životu, kao i razvoj i ekonomska politika. Proteklu 2012. godinu, obilježene su aktivnosti na sprovođenju edukacije i promocije antidiskriminacije sa ciljem jačanja svijesti, senzibiliteta i prije svega osposobljenosti u pružanju zaštite od diskriminacije ovoga puta na lokalnom nivou za razliku od ranijih godina kada smo edukacije vršili na državnom nivou. Medijsku kampanju koju smo sprovodili o antidiskriminatornom ponašanju smo osmislili sa ciljem stvaranja humanijeg i tolerantnijeg okruženja kao i upoznavanje najšire javnosti sa pravima koja su im garantovana zakonom. Po oblastima u pogledu obrazovanja koja su uređena Ustavom, Zakonom o manjinskim pravima, opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju, promovisanju međusobnog razumijevanja i tolerancije ogleda se u koncipiranju obaveznih i izbornih predmeta. Kada govorimo o ovim preporukama i Zakonu o manjinskim pravima predmetni programi za potrebe obrazovanja sadrže teme iz oblasti istorije, umjetnosti, književnosti, tradicije i kulture manjinskog naroda ili druge manjinske nacionalne zajednice, a obrazovni program u ustanovama i školama s nastavom na službenom jeziku sadrži teme iz maternjeg jezika i književnosti, istorije umjetnosti kulture manjina i druge sadržaje koje pospješuju međusobnu toleranciju i suživot. Podsjećam vas da je Ministarstvo kulture tokom 2012. godine nastavilo sa podrškom produkcije programa od posebnog značaja za opštine na sjeveru u razmjeni programa između srodnih institucija kulture u Crnoj Gori. Realizovano je 89 programa. Kroz podršku javnog konkursa Ministarstva kulture obezbijeđena je podrška za realizaciju nova 84 projekta i ono što jeste za 2012. godinu značajno da je Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina ostvario dobru komunikaciju sa stvaraocima, savjetima manjina, pojedincima, predstavnicima lokalnih samouprava, i u okviru svojih mogućnosti Centar je podržao i programe drugih institucija i organizacija. Tokom 2012. godine veoma zapažene akivnosti Centar je kao što se vidi iz izvještaja je imao. Što se tiče Ministarstva kulture on će nastaviti sa implementacijom medijske regulative kroz različite mjere ostvarivanja i unapređivanja prava manjina i informisanje pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih jezika na svom jeziku. Kada govorimo o interesovanju ovoga doma u prethodnom periodu ona je bila usmjerena na primjenu Zakona o ličnoj karti i Zakona o putnim isprava, Zakona o matičnim registrima i u ovom izvještaju mi smo dali prikaz sprovođenja ovih zakona gdje se kroz statistiku vidi kako se primjenjuju ovi zakoni. Što se tiče učešća u javnom i političkom životu kao bitnom segmentu zaštite manjinskih prava u izvještaju je prikazana struktura parlamenta nakon održanih izbora u oktobru 2012. godine gdje kao što sami znate ovdje u ovom domu je 22,21% udio u ukupnom broju mandata kada su pripadnici manjinskih naroda u pitanju, a što se tiče Vlade, poslije izbora u decembru 2012. godine u Vladi imamo 16,66% predstavnika manjinskog naroda. Odnos prema osjetljivoj populaciji, kao što su Romi i Egipćani i njihove socijalne integracije Vlada je prepoznala usvajanjem strategije za poboljšanje položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period 12-16, sa pratećim akcionim planom za sprovođenje strategije za 2012. godinu. U ovom dijelu pružene su informacije o sprovođenju zacrtanih politika prema Romima i Egipćanima a u sljedećim oblastima, prije svega u njihovom regulisanju pravnog statusa, zatim u obrazovanju, zapošljavanju, pravu iz radnog odnosa, zdravstvenoj, socijalnoj i dječijoj zaštiti, nasilju u porodici i nasilju nad ženama, kulturi, jezičkom identitetu ovog naroda, informisanju, stanovanju i učešću u javnom političkom životu. Kao što vidimo izvještajem smo prikazali aktivnosti Vlade na daljem unapređenju položaja manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Od 2006. godine, dakle od obnove nezavisnosti učinjeni su veliki pomaci na uobiličavanju pravne regulitive i donošenju strateških dokumenata kao i na njihovoj implementaciji. Ustavom Crne Gore, Zakonom o manjinskim pravima i slobodama i drugim zakonskim aktima, kao i prihvaćenim međunarodnim dokumentima stvoren je normativni okvir koji omogućava dalje unapređenje dobrih međunacionalnih odnosa u Crnoj Gori i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Usvojena strateška dokumetna su čvrst garant opredijeljenosti Vlade Crne Gore da pitanjima zaštite i unapređenja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica prilazi sa punom pažnjom i posvećenošću. Jačanje postojećih institucija kao i novim institucijama daje se novi zamah u ostvarivanju ovih posebnih prava. U pojedinim oblastima, kao što vidimo iz izvještaja, značajem za očuvanje identiteta manjinskih naroda preduzete su mjere koje daju rezultate u pravcu punog poštovanja međunarodnih standarda i dostignuća modernih multinacionalnih demokratija. Naravno svjesni smo da u pojedinim oblastima nijesu postignuti željeni ciljevi i nijesu dostignuti željeni nivoi i u tom pravcu ćemo svi zajedno raditi na dostizanju tih nivoa koji bi legitimisali Crnu Goru i njenu posvećenost daljem unapređenju tradicionalnih, dobrih međunacionalnih, međukonfesionalnih i međukulturalnih odnosa. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, ministre Numanoviću. Prelazimo na prvi krug rasprave. U ime Kluba poslanika DPS-a poslanik Halil Duković. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre Numanoviću, gospodine Deliću, proces zaštite i unapređenja manjinskih prava je proces koji u Crnoj Gori stalno napreduje. I uprkos ovakvoj ekonomskoj situaciji koja sigurno nikome nije olakšala posao u Crnoj Gori, evidentno je da je u ovoj oblasti napravljen jedan napredak. Proces zaštite i unapređenja manjinskih prava ne može biti samo posao Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Taj posao bi morao biti posao cjelokupne Vlade, a iz izvještaja koji ste nam vi dostavili vidi se da je u procesu zaštite manjinskih prava uključeno više ministarstava što samo ide u prilog onoj činjenici koju sam konstatovao na početku da proces zaštite manjinskih prava je proces koji se u Crnoj Gori ne zaustavlja. Naravno, svi znamo da je to dugotrajan proces, da je to proces koji se ne može riješiti preko noći i da u tom procesu treba učestvovati cjelokupna Vlada. Na početku ću reći i pohvaliti Ministarstvo kulture koje je sa velikim brojem podržalo veliki broj projekata posebno na sjeveru Crne Gore, gdje živi najveći broj pripadnika manjinskih naroda, a takođe učestvovalo u očuvanju nekih kulturnih spomenika, što opet ide u prilog očuvanja identiteta manjinskih naroda. Što se tiče Izvještaja koji ste nam vi dostavili ovdje, možemo samo reći da on daje jednu objektivnu i realnu sliku stanja manjinskih prava u Crnoj Gori. Naravno, možda nijesmo svi zadovoljni a i sami ste to rekli sa svim onim što piše u tom izvještaju, ali se moramo svi složiti da on stvarno daje jednu realnu sliku stanja manjinskih naroda u Crnoj Gori. Ako daje tako realnu sliku onda identifikuje one glavne probleme na koje naravno treba u budućnosti posebno voditi računa. Iz ovoga vašeg izvještaja ja ću se osvrnuti samo na dvije konstatacije koje smatram jako bitnim. Jedna je rad nacionalnih savjeta, manjinskih nacionalnih savjeta. Iz ovog izvještaja se jasno vidi da ste vi onu svoju obavezu iz finansiranja nacionalnih savjeta obavili u potpunosti. Znači, svaki nacionalni savjet je dobio po 50.000 eura godišnje za svoj rad i to je dobro. Međutim, da li je to sve ono što nacionalni savjeti trebaju, možda u ovom izvještaju nešto što nedostaje u radu nacionalnih savjeta jeste ono šta su oni radili. Nacionalni savjeti su konstituisani kao tijelo koje mora biti dio nacionalne politike u Crnoj Gori. Samim tim njihova uloga je veoma bitna. Svaki projekat koji ide preko Nacionalnog savjeta mora ići u prilog integracija manjina u crnogorsko društvo, jer jedino tako i manjine mogu ostvariti svoja prava, a jedino tako ide i u ukupnom doprinosu demokratizaciji Crne Gore. Ako bilo koji nacionalni savjet ide u nekom drugom pravcu onda to znači zatvaranje neke nacionalne organizacije što sigurno nije dobro prije svega ni za manjinske narode, a kamoli za ukupnu demokratsku Crnu Goru. Zbog toga i saradnja sa nacionalnim savjetima mora biti mnogo, mnogo izdašnija. Još jedna tema koja je sigurno nezabilazna kada se radi o stanju zaštite manjinskih prava jeste zapošljavanje u javnom sektoru. Naravno od one početne stavke kako smo krenuli, kad je bilo 0,2 pripadnika manjina zapošljeno u javnim ustanovama, danas već je taj procenat mnogo bolji, ali svi konstatujemo i svi znamo da nije onakav kakav treba. Jasno je svima da taj procenat nikad ne može biti u onom zadovoljavajućem obliku, da tačno koliko ima manjina toliko bude zapošljeno i u javnim ustanovama, ali ipak možemo popraviti. Ja se nadam da ćemo do kraja godine ili početkom naredne godine dobiti novi izvještaj da vidimo koliko je zapošljeno pripadnika manjinskih naroda u javnim ustanovama. Možda jedna najvažnija stvar koja se najmanje pominje jeste ono što je imperativ Vlade Crne Gore, a to je neujednačen regionalni razvoj. Mi svi znamo da sjever Crne Gore, gdje živi najveći broj pripadnika manjinskih naroda, zaostaje u ukupnom ekonomskom razvoju. Ono što treba potencirati jeste više ulaganja na sjeveru Crne Gore, tim bismo otvorili veći broj radnih mjesta, a čini mi se ako bismo pripadnicima kao i manjini i većini isto stvorili ta radna mjesta, gdje bismo materijalno obezbijedili njih i njihove porodice, sigurno bismo doprinijeli većoj afirmaciji svega ovoga što činimo u zaštiti manjinskih prava. Zbog toga pozivam i vas da budete pokretači u što većim ulaganjima na sjeveru Crne Gore, i Vladu Crne Gore, jer čini mi se da ćemo tako možda napraviti najbolji iskorak u zaštiti manjinskih i nacionalnih prava u Crnoj Gori. Potpredsjedniče, zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Dukoviću. U ime Kluba poslanika SNP-a kolega Lalošević. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovani ministre Numanoviću, pomoćniče Deliću, poštovane kolege, uvaženi građani Crne Gore, Pred nama je danas Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori i ja bih se osvrnuo na nekoliko segmenata iz ovog izvještaja, pogotovo na dio koji se tiče oblasti kulture i informisanja. Prije toga da napravim jedan mali uvod i dam sebi šlagvort da posle govorim i elaboriram ove teme koje sam htio. Crna Gora je ustavno definisana kao građanska država, potpuno se slažem i zalažem za to, definisana je kao demokratska. Je li ona demokratska, trudimo se svi i smatramo da jeste, i nadamo se da jeste, ekološka, malo se tu kolebamo i veoma smo nemarni, a ne trebalo bi da budemo. Ona je država socijalne pravde. Je li ona država socijalne pravde, i to je diskutabilno. Daj bože da ove stranke koje su trenutno na vlasti i mi ostali iz lijevog centra dovedemo do situacije da Crna Gora bude zaista država socijalne pravde i da po tom pitanju ne bude nikakve diskriminacije i da taj dio u ovakvim izvještajima apsolutno nema nikakve potrebe da se nalazi. Onaj drugi dio Ustava govori o tome da, osim što je građanska, osim što je ekološka, osim što je država socijalne pravde, ona je i država koja treba da obzbijedi prava manjinama, i to ona politička, ekonomska, kulturna i naravno osnovna ljudska prava. Dolazimo do pitanja koje će elaborirati uvažene kolege iz manjinskih naroda i ja ovom prilikom ne plediram da glumim pametnoga niti da izmišljam toplu vodu, nego samo hoću da ukažem na neke stvari koje su očigledne. Mi pravimo institucionalni okvir za zaštitu manjinskih naroda i manjinski nacionalnih zajednica kroz rad Ministarstva za ljudska i manjinska prava, cijenim napore koje ulažete, kroz savjete manjina, kroz Fond za zaštitu ostvarivanja manjinskih prava i kroz jednu instituciju za koju smatram da je nijesmo dovoljno favorizovali. Pitao sam uvažene kolege koje sjede pored mene, riječ je o takozvanom Centru za očuvanje i razvoj kulture manjina. Ja znam da je on formiran i kada je formiran, znam da ima samo dva zaposlena, znam da ima dobru namjeru da prati interkulturalnost i prati crnogorsku kulturnu šarenolikost, ali je pitanje da li ovaj Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina može da uradi one stvari za koje je osnovan. Evo još jedna prilika za vas, gospodine ministre, i za sve one koji odlučuju o tome, da se posvete toj instituciji, Centru za očuvanje i razvoj kulture manjina, da je ojačaju, da omoguće da ona koristi određena budžetska sredstva. Imao sam prilike da u mom gradu Baru pratim nekoliko sadržaja koji je organizovao ovaj centar, moram da vam kažem da su to bili sadržaji koji su zadovoljili sve umjetničke kriterijume, a pri tome nijesu predstavljali isključivo manjinski takozvani program, nego su bile univerzijalne poruke i manifestacija. Ja se borim da to tako bude i ubuduće. Sada ono što sam kazao u uvodu, a strahujući, neke veoma značajne oblasti koje se u ovom izvještaju pominju kao što su obrazovanje i svaka vrsta druge diskriminacije, ne daj bože po jeziku, o tome ću nešto na kraju. Ali evo, dolazimo do oblasti kulture. Mi smo u ovom izvještaju imali prilike da saznamo informacije da je jedan od glavnih segmenata ovog dijela takozvani Vladin program razvoj kulture na sjeveru. Ne smeta meni, je li bog dao da tih sadržaja ima dosta, je li bog dao da se oni upare, je li bog dao da se oni čak isprepliću, ali pod plaštom razvoja kulture na sjeveru i pod onom manifestacijom koja se inače odvija u sjevernim opštinama, čini mi se da ih je 11, možda je bez ikakve potrebe udjenuto i niz ostalih sadržaja. Ja znam da je to možda bio pokušaj da se kvatitativno poboljša izvještaj, ali suština priče je da mi sami sebi ovdje realno priznamo. Vlada Crne Gore i Ministarstvo za kulturu mora da prati te sadržaje koje je obećala, a to je razvoj kulturnih djelatnosti u tih 11 crnogorskih opština, a sve ovo što radi Ministarstvo za manjinska i ljudska prava i ovaj centar koji sam maloprije pomenuo je apsolutno dobrodošlo. Tako imate, recimo, situaciju da pominjete da je među značajnim programima kojima se propagiraju takozvana kulturna manjinska prava nekoliko manifestacija koje imaju apsolutno univerzalnu vrijednost i koje nemaju nikakve veze sa ovom konkretnom temom. Evo, recimo iz grada Pljevalja manifestacija: Dani humora i satire- Vuko Bezarević. Ja mislim da nije to manifestacija koju je instalirao ovaj fond niti je instalirao ovaj centar, to je manifestacija koja dugi niz godina egzistira u Pljevljima, koja uspješno zaista ostvaruje sve ono i koja nosi ime jednog čovjeka koji je udario temelj jedne oblasti umjetnosti u Crnoj Gori. Dakle, ja sam ovdje vidio da postoji još nekoliko manifestacija, kao što je festival "Zlatna pahulja", izvaredan dječiji festival u Rožajama, ali nema potrebe da se on daje i pridaje nečemu. Ponavljam još jednom, meni to ne smeta, ali mi je bila šansa da kroz ovu diskusiju ukažem i na te stvari. Hajde da preskočimo Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina uz još jednu konstataciju da vi iz Ministarstva morate pomoći taj centar, morate ga osposobiti. Osim dvoje zaposlenih dajte još, dajte im veća budžetska sredstva i on će apsolutno egzistirati. Informisanje. Zamolio sam potpredsjednika Radulovića da mi da mogućnost da malo duže govorim i on je bio u tom dijelu toleratan i vrlo profesionalan, ne da oduzme vrijeme drugim kolegama, nego jednostavno, pošto je vjerovatno sužen obim rasprave, on je dao priliku nekome ko se zanimao za ovaj izvještaj da to govori. Mi imamo set medijskih zakona, dakle Zakon o medijima, Zakon o radio difuziji i Zakon o radio difuznim servisima koji apsolutno ovu oblast tretiraju. Međutim, pitanje je jesmo li sa onim sredstvima koja dajemo iz budžeta Crne Gore konkretno javnom servisu Radio - televiziji Crne Gore za ona tri programa, za edukativni program, za program favorizovanja manjina i za osobe sa invaliditetom, a to nijesu mala sredstva, da li smo mi napravili jedan presjek. Ja to u izvještaju, osim ovih statističkih podataka koliko je Radio Crne Gore, koliko je Televizija Crne Gore, koliko su neki štampani mediji državni kao što je Koha ditore, koju finansira država, koliko je tu bilo sadržaja koji favorizuju ova manjinska prava, a s druge strane da li smo s ovim sredstvima, a čini mi se da se oko 1.800.000 daje za taj dio Televiziji Crne Gore za sva tri sadržaja, ne za manjinska nego za sva tri sadržaja, edukativni i ovaj za osobe sa invaliditetom, zaista postigli pravi cilj? Gospodine ministre, vi znate da vas uvažavam i vašeg pomoćnika vrlo i u privatnom životu imamo prilike da se družimo, dolazimo do strane 17 i do jednog čistog pitanja koje je jasno kao dan. Ja sam Srbin iz Crne Gore koji je sa obije noge u Crnoj Gori, čiji su se đedovi borili da ova država opstane i čiji su đedovi učestvovali i u balkanskim ratovima i u svim onim oslobodilačkim ratovima koji su se zalagali za slobodu Crne Gore. Zasmetala mi je činjenica, vi kažete, dakle u dnu strane 17, s obzirom na interesovanje Skupštine Crne Gore mi dajemo sljedeći prikaz. Onda pominjete od početka primjene Zakona o ličnoj karti koliko je procentualno i u hiljadama i brojkama konkretno Srba tražilo ili Crnogoraca koji govore srpskim jezikom tražilo da se upiše koliko je njih tražilo da im piše na srpskom jeziku u ličnoj karti. Dolje imate podatke o bosanskom, albanskom i hrvatskom jeziku. Prvo, Srbi u Crnoj Gori nijesu manjina, 32% nikako ne može biti manjina. Drugo, ako ste već to uradili, trebalo je da stavite podatke i za crnogorski jezik, a isto tako i za podatke svih onih koji su to tražili. Moglo se desiti, recimo, da neki Kinez koji je došao tu i možda dobio papire zatraži da ima lična dokumenta. Nemam želju niti namjeru da ovom prilikom karikiram, ali ako je Skupština Crne Gore tražila, postavljam logično pitanje koliko institucija ili pojedinaca ima mogućnost da traži te podatke od vas, pa ih vi nijeste stavili u ovaj izvještaj? Skupština je dom kome ja pripadam, Skupština je najviši zakonodavni dom i legitimno je da ona zatraži, ali mi se čini da u ovom izvještaju jednog vladinog resora Ministarstva nema apsolutno potrebe da se raščlanjuje ovaj dio. Ukoliko ste htjeli da u ovom dijelu pričate o zaštiti i pravima i manjina i svih građana Crne Gore da govore svojim maternjim jezikom, onda se slažem, ali u ovom trenutku mislim da ste napravili jedan mali korak koji nije bio u skladu sa ovim izvještajem, koji je govorio i o nekim stvarima kojih ne treba da bude u ovom izvještaju. Kada bismo pravili presjek ko govori srpskim jezikom, ko piše ćiriličnim pismom, ko govori crnogorskim jezikom, a da ne govorimo o značajnom broju manjina koje govore nekim drugim jezicima, trebalo bi nam tone i tone materijala. Bila je ovo namjera da apostrofiram neke segmente koji su meni bili zanimljivi u ovom dijelu i apsolutno znam da će kolege pripadnici manjinskih naroda i zajednica potencirati neke stvari koje su veoma značajne. Ovo je bila moja intencija da ukažemo na neke stvari, da ovaj sljedeći izvještaj koji dođe za 2013. godinu bude poboljšan, da bude kvalitetniji od ovoga i jednostavno bude u funkciji svega onoga za šta smo napravili ovakav zakon. Hvala vam.
  • Hvala i vama, kolega Laloševiću. U ime Kluba poslanika SDP-a, kolega Bralić. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, koleginice i kolege, uvaženi ministre Numanoviću, poštovani građani, Osnovni zadatak Izvještaja o pružanju prikaza zaštite manjina kako u normativnom dijelu, tako i u pojedinim oblastima društvenog života jeste da nam da realan prikaz. Na početku izvještaja, na strani 4, naveden je podatak da je po sistematizaciji definisano da poslove u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava obavlja 27 službenika i namještenika od kojih na tim poslovima danas radi svega 13. To možda dovoljno govori o odnosu prema zaštiti manjinskih prava u Crnoj Gori. Naravno da je to bilo u prethodnom periodu i nešto gore nego što je danas. U nastavku teksta pobrojani su programi obuke, u cilju zaštite od diskriminacije, sprovedeni u toku prethodne godine. Predmet koji se izučava u osnovnim i srednjim školama, gdje je ostavljeno prostora da 20% nastavnog gradiva bude izdvojeno u radu profesora na afirmaciji i zaštiti manjinskih prava. Posebno je pitanje da li se i tih 20% ostvaruje na pravi način u već postojećim nastavnim programima. Kada su u pitanju projekti iz oblasti kulture i umjetnosti, karakteristika je da je 2012. godine bilo prijavljeno veoma mali broj projekata i da je kompletan broj tih projekata prihvaćen, zapravo govori o svijesti u oblasti kulture kod manjinskih naroda, jer je bio veoma mali broj tih projekata koji su na pravi način isfinansirani. U okviru informisanja pripadnika manjinskih naroda putem štampanih medija u Crnoj Gori najveći broj se izdaje na albanskom jeziku, a zastupljeni su srpski, hrvatski, romski i bosanski jezik. Štampani mediji se uglavnom finansiraju iz sredstava Fonda za manjine, izuzev Koha Javore, od strane Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i Koha Javore je finansiran u okviru NIP Pobjeda. Takođe, značajan broj emisija je posvećen pripadnicima manjinskih naroda na TV kanalima, prije svega Vijesti, emisija Lajmet, 365 emisija u protekloj godini, zatim glas Roma 24 na Televiziji Crne Gore 753 emisije u 2012. godini. Ono što je za pohvalu jeste činjenica da je od septembra 2011. godine pokrenut televizijski serijal "Mostovi" koji se bavi kulturom, tradicijom, istorijom i položajem Bošnjaka, Muslimana, Albanaca, Hrvata i Roma u Crnoj Gori. Prije svega, tu želim da istaknem ulogu urednika Gogića Rakočevića koji na pravi način to radi, želim da mu uputim pohvale sa ove pozicije. Mislim da taj primjer treba da slijede i ostale institucije u Crnoj Gori. Kada govorimo u upotrebi jezika i pisma, bitno je naznačiti i podatak o kojem je govorio kolega Lalošević, da su ovdje navedeni podaci koliko je ličnih dokumenata u prethodnoj godini izdato na jezicima manjina. Imamo podatak da je na srpskom jeziku zatražilo 21.704 građanina da dokumenta budu urađena na srpskom jeziku, na bosanskom jeziku 1436. Ovaj podatak bode oči s obzirom da je 53.650 Bošnjaka u Crnoj Gori, a da je samo 1436 građana zatražilo da bude napisana dokumenta na bosanskom jeziku. Ovdje se postavlja dilema da li šalterski radnici rade svoj posao na pravi način ili pitanje informisanosti građana o svojim pravima u ovoj oblasti. Što se tiče učešća u javnom životu i političke participacije bitno je istaći da Ustav Crne Gore jamči pravo na afirmativnu zastupljenost. Ono što je najpozitivnije u zaštiti prava manjina jeste upravo taj segment koji govori o pozitivnoj diskriminaciji. Tako imamo podatak da, recimo, hrvatska nacionalna manjina sa 0,35% ima predstavnike u parlamentu, da imamo podatke koji govore o pozitivnoj diskriminaciji i kod ostalih manjina. U oblasti razvojne i ekonomske politike bitno je istaći da su donijeti planski dokumenti koji obezbjeđuju afirmativno pravo nacionalnih manjina. Takođe je za pohvalu da je od sedam klaster projekata koji su u prethodnoj godini podržani od strane Vlade Crne Gore, pet uglavnom na sjeveru, što dovoljno govori o afirmativnoj namjeri u ovoj oblasti. S obzirom na činjenicu da je Skupština Crne Gore na sjednici 5. aprila 2012. godine, usvojila je strategiju poboljšanja položaja Roma i Egipćana u Crnoj Gori, da smo preuzeli ulogu predsjedavajućeg u toj oblasti, mislim da u ovom segmentu i na pravima Egipćana i Roma, očekuju se još bolji rezultati u narednom periodu, i svakako da je to nešto što nije bilo na dobar način uređeno u Crnoj Gori. Kada je u pitanju obrazovanje saopšteno je da je učešće djece Romske i Egipatske populacije u predškolskom vaspitanju i obrazovanju 13,81%, što je 50% naspram 26,65 kod većinskih naroda, takođe još uvijek nedovoljno, ali ako uzmemo podatak da osnovnu školu ukupno u ovoj godini pohađa 1.853 učenika pripadnika Romske i Egipatske populacije, zapravo je 350% više nego 2005. godine, kada je bilo svega 530. Ovi podaci su dobijeni od pomoćnika ministra Sabahudina Delića. Svakako da će Socijaldemokratska partija podržati ovaj izvještaj, prije svega zato što je realan i tačan, a ne za to što smo zadovoljni pravima i zaštitama manjina u Crnoj Gori. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Braliću. U ime Kluba poslanika Pozitivne Crne Gore, kolega Abazović.
  • Hvala, prvi potpredsjedniče, Poštovane kolege, poštovani ministre Numanoviću, poštovani gospodine Deliću, Zaista ne znam hoću li se uklopiti u ovih pet minuta, ali siguran sam da ćete vi biti tolerantni prema meni. Jesam, pripadnik nacionalne manjine, jesam pripadnik jednog manjinskog naroda, ali kao i uvijek trudiću se da pričam istinu, a vi ćete poslije imati šansu, naravno, da me demantujete i da jednostavno opovrgnete ono što imam da kažem. Crna Gora je dobro odlučila kada je pitanje manjinskih naroda izdigla na nivo ministarstva. Ova zemlja, na primjer, nema ministarstvo energetike, nema ministarstvo ekologije, ali ima Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, i to je dobro. Ona je sada pokazala političku volju da institucionalno rješava jedan problem u društvu i da pokušava da sprovodi tu veću društvenu koheziju. Međutim, koliko smo uspjeli? Uspjeli smo toliko da se vi i ovim izvještajem i svim prethodnim izvještajima, kada kažem vi, ne mislim na vas nego na Vladu, uvijek mogli ste da se hvalite samo normativnim okvirom koji je, ja priznajem, dobar. I ustavno i ono što su zakoni je dobar, kao i u mnogo čemu, ali realizacija, kao što i sami znate, nekvalitetna, odnosno neadekvatna. Vrlo je jednostavno to objasniti. Životni standard građana manjinskih naroda je najmanji u Crnoj Gori. Područja gdje žive manjine su najugroženija ekonomski u Crnoj Gori, i vi to znate bolje od mene. Statistika zapošljavanja koju je radilo vaše ministarstvo 2011. godine je poražavajuća. Gospodine Numanoviću, na primjer u sekretarijatu Vlade od 58 zaposlenih, 57 su Crnogorci, kod Predsjednika države je nešto slično, samo što je broj zaposlenih manji. Vadite se samo na policiju i na lokalnu samoupravu, to je jedino mjesto gdje se vi možete vaditi vezano za adekvatnost nacionalnih manjina. Ovdje uopšte nisam od onih ljudi koji smatra da neko za to što je neko nacionalna manjina treba da dobije posao. Ja ne tvrdim da to treba da bude tako, ali želim da mi vi ovdje potvrdite da li nacionalne manjine, ili Srbi koji se ne osjećaju kao nacionalne manjina manjina jesu manje intelektualno osposobljeni, odnosno intelektualno su nesposobni od drugih. Želim da mi to ovdje javno kažete. Ako jeste to tako moguće, potkrepite to dokazima, nikad vam više ovu statistiku pominjati neću. Kulturna baština. Ova zemlja nema većinsko stanovništvo, odnosno nema ni jedan narod koji je iznad 50%. To moramo da prihvatimo. Kulturnu baštinu štititi centrom za očuvanje kulture manjina sa nešto od preko 100 hiljada eura godišnjeg budžeta, štitite kulturu više od 20% stanovništva, nebitno koja je, 25, ili 15, štititi, to je nemoguće. Ova skupština je odbila amandmane da se njima nešto dodatno pomogne. Oni da mogu da je zaštite, pa njih sve treba zaposliti u UNESKO, to oni trebaju da dobiju, ne znam, Nobelovu nagradu za organizaciju. To je pokazatelj odnosa prema kulturi nacionalnih manjina. Moraću brzo, jer imam dosta stvari koje želim sa vama da podijelim. Sudovi. Đe smo u sudovima? Sad smo mijenjali Ustav. Opet smo morali da inkorporiramo amandmane o zastupljenosti nacionalnih manjina. Đe su. Kako ćete da imate, rekao sam to gospodine Deliću, kako ćemo da imamo sudije Ustavnog ili Vrhovnog suda kada vam je potrebna praksa, trebate nekoliko godina da prođete u sudovima kojih nemate uopšte, nećemo ih nikada imati iz nacionalnih manjina, nikad ih nećemo imati, jer ćemo kršiti zakon ako ih budemo zapošljavali na nelegalan način. Zapisnici. Koliko je zapisnika sačinjeno na Albanskom jeziku. Naplaćeno je, po mojoj evidenciji, ja ću to da pitam ministra finansija poslaničkim pitanjem, više od tri miliona eura kazni. Je li jedan jedini zapisnik sačinjen na albanskom jeziku? Znam da nije vaš posao, u stvari znam da nije u domenu ovog izvještaja, ali jeste vaš posao. Vi morate da se interesujete, vi morate da imate inicijativu i poslanici naravno, i svako i civilni sektor, ali vi kao ministarstvo svakako. To je u domenu vašega posla. Vi sami trebate da identifikujete probleme, ne treba niko da upozorava. Treba da vidite, da sagledavate, da čujete, ako su ljudi koji trebaju da plate kazne, možda ne razumiju što treba da rade i imaju pravo da dobiju zapisnik na maternjem jeziku. Koliko se to koristi u sudovima. To je još jedno pitanje za vas. Fond za manjine. Fond za manjine na žalost, podržavam kao instituciju, naravno, ali na žalost je u javnosti prepoznat kao institucija gdje ima indicija da je bilo nelegalnih radnji. Što ste vi preduzeli povodom toga. Je li mislite samo da ako dajemo pare za projekte i na taj način jednostavno umirujemo i kupujemo neku socijalnu tenziju, da na taj način rješavamo pitanje manjinskih prava. Ja ne mislim da je to tako. Koliko je multikulturalnih projekata podržano kroz koje se prave mostovi između različitih nacionalnih manjina. Nijedan ili vrlo malo. Dalje, ono što je jako bitno jeste zapošljavanje. Ja sam već pomenuo ovu statistiku i ja znam da vi zapošljavate ljude samo koji su DPS, nebitno je koje su nacionalne, koja je njihova nacionalna opredijeljenost, to je evidentna činjenica. Ali je isto tako jako bitno da vi tu činjenicu, odnosno tu statistiku prezentujete. Nemojte da se libite da je izbjegavate. Najveća iseljavanja su sa područja gdje žive manjine.Odličnu je tezu rekla gospođa Jasavić da ljudi dolaze u Petnjicu samo da bi sklapali brakove, a onda idu u Luksemburg. Tamo ih ima šest hiljada koliko ih se iselilo. Koliko je građana Malesije otišlo, koliko je građana koje je iz Ostrosa iz predjela kraja otišlo, iz Ane manje, iz Ulcinja, koliko je ljudi otišlo. Kako mi pokušavamo da se pokažemo kao lideri u multikulturalnosti i u nacionalnom skladu a ljudi nam odlaze. Je li na način što neko ko je nezadovoljan i ko ne može da pronađe sebe ode, je li to riješen problem. Moguće za vas, ali za mene kao građanina ove zemlje nije. I ovaj izvještaj je pokazao realno stanje. Još i ovo, izvinjavam se znam da je prekoračenje veliko, ali ovo je teza koju ne smijem zaboraviti. Stanje u medijima. Na taj način informišemo javnost. Stanje u medijima, sami ste naveli u izvještaju, nekada su emisije na Albanskom jeziku trajale 60 minuta, a sada traju 30, to ste vi sami naveli u izvještaju. Isto tako je i sa mostovima na Bošnjačkom jeziku. Isto tako je i sa stanjem u medijima kada se radi o printanim medijima. Nikada nije bilo gore. Pitajte redakciju Koha javore. Dijeli sudbinu Pobjede, to je bio odgovor pomoćnika ministra koji je tačan, ali to nas ne treba da interesuje. Mi imamo ministarstvo koje treba da nađe drugi način. Možda kroz drugi mediji, kroz formiranje nezavisnog medija, odnosno kroz formiranje drugog subjekta koji nije vezan za Pobjedu da rješava ovja problem. Šta to znači. To znači da ako neće niko da čita Pobjedu ne treba niko da čita novine ni na Albanskom jeziku, je li to logika. MIslim da je to vrlo nekorektno. Nađite način zajedno sa drugim ministarstvima, kao što je Ministarstvo kulture da pomognete ono malo medija što je ostalo na manjinskim jezicima, a ne da se televizije, poput TV Pljevlja zatvaraju, za to što nemaju novca da se održe, a ima novca za druge stvari. Povećao vam se budžet za nekoliko puta. Tačno, to je istina, ali da li se zaista osjetio progres, izuzev u normativnom dijelu. U normativnom dijelu priznajem da imamo progres. Ministre, vjerujem da ni vi sami nijeste zadovoljni sa stanjem prava nacionalnih manjina. Očekujem da nešto preduzmete u tom pravcu. Vjerujem da ove probleme koje sam naveo znate bolje od mene, sigurno da znate bolje od mene, i ovakav izvještaj ne bih mogao da podržim ni na koji način, ne zato što je on pisan nekorektno i da su u njemu iznošene neke neistine, nego zato što zaista sam nezadovoljan aktivnostima koje je vaše ministarstvo sprovelo u prethodnom periodu. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Abazoviću. Ovo zbog vremenu kada su u pitanju zaštita prava manjina, nema ograničenja ukoliko je priča ljudska i crnogorska. U ime Kluba četiri partije kolega Nimanbegu. Nimanbegu, uvijek pravite nekakve probleme ovdje. Izvinjavam se, koleginice Dragičević, i draže mi je što ste Vi.
  • Gospodine potpredsjedniče, zahvaljujem posebno na ovim komplementima, što se od Vas i očekuje. Sada Vas pozdravljam kao sve kolegice i kolege, kao i uvažene građane, pozdrav i Vama ministre i Vama pomočnice ministra. Osnovni cilj ovog izvještaja je da pruži prikaz politike zaštite manjina u svim oblastima društvenog života. Naš Ustav, naš najveći akt, sadrži, kao svoje osnovne odredbe, i one suštinske za uživanje ljudskih prava i sloboda. Drugi dio Ustava sadrži 65. članova kojima se garantiraju ljudska prava i slobode, građanska i politička, ekonomska, socijalna i kulturna, kao i prava manjina. Crnu Goru obavezuje Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, ali ne kao ugovorna, već kao medjunarodno običajno pravna veza,od pravnih instrumenata Savjeta Evrope, to su evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, evropska Socijalna povolja, Okvirna konvencija za zaštitu prava manjina i Evropska Povelja o regionalnim i manjinskim jezicima. Obrazovanje je za sve manjinske narode Crne Gore veoma bitna segment. Tamo gdje žive pripadnici albanske nacionalne manjine, nastava se izvodi na albanskom jeziku. Da li u dovoljnoj mjeri, to će same moje kolege reći, u ostalim sredinama gdje je miješano stanovništvo školama je data mogućnost tzv. otvorenog kurikuluma gdje 20% nastvnih sadržaja kreiraju nastavnici, roditelji i škole u suradnji sa lokalnom zajednicom što značajno doprinosi ostvarenju prava na izučavanje specifičnosti jezika, kulture, istorije i drugih posebnosti manjinskih naroda. Ovo je dobro i lijepo, ali nigdje nisam našla u Izvještaju ko sprovodi moritoring ovog dijela i kako se on primjenjuje u školama. Koliko znam ovo zavisi samo od volje direktora, nastavnika ili profesora. Zato molim Ministarstvo da se malo i o ovome povede računa. Žao mi je što moram da iskoristim ovaj izvještaj koji je svestran i dobar onoliko koliko je moglo Ministarstvo samo da uradi, pa da ne pomenem da, što se tiče kulture manjinskih naroda i očuvanja kulturno-povjesnih spomenika manjinskih naroda, Ministarstvo kulture nije ama baš ništa uradilo niti radi. U ovom izvještaju je pomenuto da je i Ministarstvo i Centar za očuvanje i razvoj manjina ostvaruju dobru komunikaciju sa stvaraocima, asocijacijama, savjetima manjina i uopšte sa manjinama, i to za svaku pohvalu je i nadam se da će to se nastaviti uzlaznom putanjom. Posebno bih se ovdje osvrnula još i na informiranje, koliko se god postiglo još uvijek je to jako pomalo, posebno apeliram na Ministarstvo da sa javnim servisom sklopi ugovor da moraju, ako već oni nemaju ili imaju jako malo emisija na jezicima manjina Crne Gore, da onda bar dva do tri puta tjedno i Radio i Televizija preuzimaju emisije sa elektronskih medija manjina i emituju ih na javnom servisu kako Televizije, tako i Radija. Što se upotrebe jezika i pisma tiče to se još samo treba obnoviti onaj zahtjev lokalnim samoupravama da se na javnim ustanovama, gdje žive manjine, table sa natpisima istaknu pored crnogorskog i na jezicima manjina. Pripadnicima manjina Ustavom Crne Gore, član 79 tač. 9 i 10, jamči se pravo na utentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore, jedinicama lokalne samouprave, kao i pravo na srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave. Još uvijek nije adekvatno zastupljenost manjina ni u lokalnim samoupravama, ni u javnim ustanovama, nije postignuta na zavidnom nivou, ali se nadamo, Hrvatska građanska inicijativa i ja osobno, kao i svi pripadnici manjina da će se i ovaj problem razrješiti. Ono što je upitno jeste koliko su manjinski narodi i druge manjinske nacionalne zajednice zastupljene u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave u Crnoj Gori. Interesatno je ovdje pomenuti da bar što se hrvatske manjine tiče niko nije zastupljen u pregovaračkim timovima za poglavlja koja se tiču pristupu Evropskoj uniji. U Strategiji regionalnog razvoja Crne Gore od 2010. do 2014. definirani su prioriteti razvoja posebno za sva tri regiona Crne Gore (sjeverni, srednji i primorsk). Kod sva tri regiona razvoj ljudskih resursa predstavlja jedan od prioriteta u okviru kojeg su uključene aktivnosti usmjerene i na razvoj i na zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Što se tiče unapređenja života i rada Roma i Egipćana, Ministarstvo je uradilo dosta i nadam se da na tome neće stati. Vlada Crne Gore je usvojila Strategiju za poboljšanje položaja Roma i Egipćana kojom se definira značajnije oblasti njene primjene: rješavanje pravnog statusa, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, nasilja nad ženom i nasilje u porodici, kulturni jezički identitet, informiranje, stanovanje i učešće u javnom i političkom životu. Moje izlaganje završvam sa još jednom konstatacijom a to je, na sjednici Odbora za ljudska i manjinska prava i slobode razmatran je Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica za 2012. godinu i na toj sjednici je zaključeno da je u Crnoj Gori u 2012. godini ostvaren napredak na polju razvoja i zaštite prava pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, ali napominjem da je i Odbor zaključio da nedostaje podatak o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u javnim službama, organima državne uprave i lokalne samouprave i neophodno je da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava dostavi tu informaciju. Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2012. godini Hrvatska građanska inicijativa i ja osobno ćemo podržati. Hvala na pozornosti.
  • Hvala i Vama, koleginice Dragičević. U ime Kluba poslanika Bošnjačke stranke kolega Zoronjić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Hvala i na odobrenju da možemo da pričamo malo duže nego što ste se dogovorili na Kolegijumu, posebno nama poslanicima iz reda Kluba manjinskih partija. Još jednom poštovani potpredsjedniče, uvaženi ministre Numanoviću, pomoćniče ministra Deliću, koleginice i kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Danas je na dnevnom redu Izvještaj o razvoju i zaštiti prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u 2012. godini pitanje koje je za nas iz Bošnjačke stranke veoma, bitno budući da i sami pripadamo manjinskom narodu. Zaštita naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajendica utvrđene Ustavom Crne Gore, Ustav u članu 79, pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemči prava i slobode koje mogu koristiti pojedinačno i u zajednici sa drugima. Poštovani građani, položaj manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica se od 2006. godine kreće jednim pozitivnim smjerom. U okviru Vlade postoji ministarstvo koje se bavi ljudskim i manjinskim pravima. Osnovani su Savjeti manjina, Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava kao i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina. Takođe je povećana zastupljenost manjina u organima na državnom nivou. Međutim, i pored navedenog napretka smatram da je potrebno nastaviti dalje aktivnosti na poboljšavanju položaja manjinskih naroda u Crnoj Gori. Tu mislim na dalji nastavak ispunjavanja Ustavnih obaveza iz člana 79 Ustava Crne Gore, te zadržavanje našeg prepoznatljivog evropskog kursa multietničke, multikulturalne i multikonfesionalne države. Uvažni ministre, znamo da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava već duže vrijeme svoje poslove obavlja sa skromnim administrativnim kapacitetima. Da je Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji definisano da poslove u ministarstvu treba da obavlja 27 službenika i namještenika, a da definisane poslove obavlja pored Vas još 13 službenika i namještenika. Osim mandata koji se odnosi na zaštitu pripadnika prava manjina vaše ministarstvo ima obavezu izvještavanja o velikom broju međunarodnih obavezujućih dokumenata. Obzirom na već pomenutu strukturu i kapacitete ministarstva više nego očigledno je da ova institucija nema osnovni preduslov, ljudske resurse da bi na kvalitetan način obavljala ovaj zahtjevan posao, kao i druge poslove u domenu ovog svog mandata. S tim u vezi očekujemo da ćete kao što ste naveli u izvještaju raditi na jačanju administrativnih kapaciteta ministarstva. Ipak i pored ovog nemalog nedostatka vi trebate, jer ste za to zaduženi, da nastavite svoje aktivnosti na daljoj realizaciji i unapređenju manjinske politike u Crnoj Gori. Tu mislim na akitvnosti koje je neophodno preduzeti na daljem praćenju, ali i postizanju srazmjerne zastupljenosti manjina u organima državne i lokalne vlasti što je definisano Ustavom Crne Gore. Ipak, da bi smo o ovom veoma značajnom pitanju mogli razgovarati neophodno je da nam Vaše ministarstvo dostavi informaciju o zastupljenostima manjina u javnim službama, organima državne uprave i lokalne samouprave za 2012. godinu koju realizujete u saradnji sa Upravom za kadrove. Očekujemo da će pomenuta informacija pored podataka o zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda sadržati posebno i podatke o zastupljenosti žena u pomenutim organima iz reda manjinskih naroda. Obzirom da žene čine polovinu našeg društva, a manjinu na rukovodećim pozicijama. Još jedan vrlo važan segment koji ovom prilikom želim posebno da naglasim jeste da još uvijek nije realizovana autentična zastupljenost manjinskih naroda u lokalnim skupštinama i ako to Ustav kao najviši pravni akt predviđa. Takođe je neimplementirano pravo na kreiranje 1/5 nastavnih planova iz grupe društvenih predmeta sa sadržinom iz tradicije, kulture, jezika, lokalne sredine. Savjeti zbog ograničenih administrativnih i finansijskih kapaciteta uglavnom ne vrše zakonom data ovlašćenja i kao organ manjinske samouprave nijesu postali zastupnik manjine i zvaničan kanal saradnje sa Vladom. Nastavljeno je sa praksom malih izdvajanja iz budžeta Crne Gore prema institucijama čija je osnovna djelatnost promocija kulture i nacionalnih osobenosti manjinskih naroda u Crnoj Gori što znatno otežava njihov rad. Uvaženi ministre, mediji dovoljno ne izvještavaju po pitanju promocije prirodnih i privrednih potencijala sredina u kojima žive manjinski narodi. Rijetko se ističu neki pozitivni primjeri, a ima ih zaista puno. Ne samo iz oblasti kulture, već i sportskih, naučnih, ekonomskih, humanitarnih i drugih oblasti. Pravo na informisanje na meternjem, bosanskom jeziku u javnom servisu Radio- televiziji nije dostupno, zbog toga što nema redakcije koja bi kreirala te programe. Vrlo malo se proizvodi programskih sadržaja koji predstavalju kulturu, tradiciju i vjerske osobenosti bošnjačkog naroda. Ovo se odnosi i na druge manjinske zajednice u Crnoj Gori. Zaista su zabrinjavajući podaci dati u dijelu 44 ovog Izvještaja, a koji se odnose na informacije za televizijski serijal "Mostovi" na javnom servisu koji se bavi kulturom, tradicijom, istorijom i položajem Bošnjaka, Muslimana, Albanaca, Hrvata i Roma u Crnoj Gori i gdje u pomenutom serijalu u 2011. godini za tradiciju i kulturu Bošnjaka Muslimana posvećeno pet emisija, dok je u 2012. godini za isti serijal za kulturu i tradiciju Bošnjaka posvećeno tri emisije. Često budu te emisije i reprizirane. Slično je i sa drugim manjinskim narodima. Ovo nas može navesti na zaključak da bošnjački ili neki drugi narodi u Crnoj Gori nemaju ni kulturu, ni istoriju, ni svoj jezik, ni tradiciju, da su ne daj bože u nestanku, a zapravo je obrnuto. U Crnoj Gori žive manjinski narodi koji imaju bogatu kulturnu baštinu i materijalnu i duhovnu, evropskih ali i svjetskih razmjera. Uvaženi ministre, država je dužna da pomogne pripadnike manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i na taj način im omogući da dobiju status u društvu kakav i zaslužuju. Pitanje zaštite, položaj i prava manjina, demokratski je standard i uslov integrisanja neke države u međunarodnu zajednicu. Vjerujem da će politika razvoja i zaštita prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u narednom periodu unapređivati i mijenjati na bolje. Manjinski narodi i druge manjinske nacionalne zajednice su veoma svjesne svog položaja ali i svojih potreba, zato svi zajedno, i Vlada i Parlament, kao institucija koja nadzire rad Vlade, trebamo nastaviti dalje aktivnosti na iniciranju određenih zakonskih promjena, a sve u cilju implementacije Ustava Crne Gore, zakona, ali i određenih međunarodnih konvencija i povelja čiji smo potpisnici. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Zoronjiću. Ministre, da li želite da polemišete sa nekim konstatacijama ili da odgovorite na neka pitanja? Izvolite.
  • Predsjedavajući, znam da Vi volite dinamiku pa ste me zbog toga i prozvali, tako da sam i ja jedan od tih ljudi. Pokušaću da odgovorim, ne da polemišem, nego više da odgovorim, da dam neka dodatna pojašnjenja na pojedine dileme. Ono što jeste činjenica, a to je ovaj Izvještaj realan i prikazan onako kako jeste trenutno stanje, kako su to i poslanici rekli. Da li se sa ovim završava posao oko zastupljenosti manjinskih naroda prosto ni sa ovim izvještajem ni sa narednim izvještajima, narednih godina nećemo završiti taj posao i moramo prihvatiti kao što je i ovdje rečeno da je ovo proces i da statističke podatke iz godine u godinu poboljšavamo da bi došli do onoga što je realno i do onoga što su nam i obaveze kao države prema manjinskim narodima u svim ovim oblastima o kojima ste pojedinačno govorili. Složićemo se u jedom da je taj zakonodavni, normativni dio dobar, ali je taj zakonodavni, normativni dio ima jednu svoju dinamiku u realizaciji tih zakona i isto tako ako vidimo Izvještaj iz 2011. ili nekoliko godina unazad, a pogledamo statistiku u 2012. ili ćemo je pogledati narednih godina da ipak imamo tu pomaka. Da li smo zadovoljni? Nijesmo, ali ne samo u ovoj oblasti. Kada je Monstat u pitanju i kada su brojke u pitanju onda nikad ne možemo da kažemo ,, Da, ove nam brojke govore da smo idealno postigli i da smo prezadovoljni,“ ali trebamo realno da kažemo da postoje realni pomaci. Ovdje ne može da završi ovaj posao ni ministarstvo, ni Vlada, ni poslanici, ako to svi zajedno ne radimo, a svi imao zajedničke obaveze. U institucionalnom dijelu, vi znate, govorite o savjetima, govorili smo o savjetima, govorili smo o fondu. Fond je skupštinsko tijelo i vi ste odgovorni za funkcionisanje fonda. Sve ono što jesu bile sugestije i primjedbe na dobar ili loš rad tog fonda jeste i obaveza jednim dijelom ministarstva, ali vas kao osnivača fonda da sve one manjkavosti na kvalitetan način ispravite i da fond može da funkcioniše onako kako zaista svi očekujemo. Što se tiče savjeta ministarstvo nije taj organ koji ni imenuje savjete niti ukida savjete. Često čujemo da ministarstva ukidaju savjete, mi nemamo to pravo. Mi samo sprovodimo zakonsku proceduru koja mora da bude legalna da bi se neki od savjeta registrovao, stekao uslove za registraciju i ništa više i ništa manje. Ko je sproveo tu proceduru, jedan dio savjeta je sproveo, oni su registrovani. Oni koji nijesu sproveli proceduru u skladu sa zakonom, prosto nijesju registrovani. Mi ih nijesmo ukinuli, oni mogu da sprovedu tu proceduru ponovnog izbora u zakonskoj proceduri. Ali, ovdje podsjećam nas na ove savjete, jer vi znate po funkciji da su ovdje i ministri i poslanici članovi Savjeta. Ono što meni lično smeta jeste, da pojedini ministri ili pojedini poslanici čak i ne žele da po funkciji uđu u te savjete, što nije dobra stvar. Mislim da moramo da budemo prisutni ako nam to zakon dozvoljava a dozvoljava i da damo doprinos u realizaciji svih onih obaveza koje savjeti imaju. Kažu da savjet predstavlja i zastupa manjinu, podnosti predloge državnim organima, organima lokalne uprave i javnim službama za unapređenje i razvoj pravno manjinskih i manje manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih privrednika. Podnosi inicijativu predsjedniku Crne Gore da zakon kojim se narušavaju prava manjinskih naroda i njihovih pripadnika, ne proglasi. Učestvuje u planiranju i osnivanju vaspitno-obrazovnih institucija. Kad smo kod obrazovnih institucija govorili smo o 20% programa. I mi kao roditelji i škole i svi smo u obavezi da damo doprinos u tim sredinama za realizaciju ovih 20%. Nažalost, ono u šta sam se uvjerio, jer obilazim sve opštine, sa svima razgovaram, znate. Ovih 20% koji nam zakon omogućava jednostavno nijesmo iskoristili. Znači, mi kao nastavnici, kao direktori, kao roditelji nijesmo dali doprinos da iskoristimo i ovih 20% jer poslije toga bi, što kažu, dali doprinos ostvarenju ... na specifičnost jezika, kulture, istorije i drugih posebnosti manjinskih naroda. Dakle, moramo prepoznati se i kao roditelji i kao poslanici i kao ministri, jer je nam je to obaveza. Dalje, savjeti trebaju da pokrenu i inicijativu kod izmjene propisa i drugih akata, brže kod upisa broja studenata kao što znate, znači, savjeti imaju tu mogućnost da sugerišu i da daju, da shodno Zakonu o afirmativnoj akciji imamo mogućnost da upišemo. Moj je utisak posle godinu dana bavljenja ovim poslom, da savjeti nijesu u skladu sa zakonskim odredbama odgovorili svom osnovnom zadatku. Zato smo svi krivi, i Ministarstvo i savjeti i poslanici i članovi Savjeta. I tu nama ne treba novac. Za ovo nam ne treba novac, ili dobrim dijelom nam ne treba novac o kojem često govorite. Znate, da nam je više para onda bi mi to ralizovali, jer sa parama se mnoge stvari ne ostvaruju, ne kupuju, nego prosto samo da ispunimo one obaveze i onda će mnoge stvari i statistički da se poprave. Kad govorimo o zapošljavanju, vi znate da mi Izvještaj o zapošljavanju državnim organima i lokalnim organima dajemo, ove godine u julu mjesecu Vlada je usvojila taj Izvještaj. Imamo i po rodnoj strukturi, dakle, muškarci i žene, ovdje je traženo i za žene. Dakle, imamo taj Izvještaj. Proslijedićemo taj Izvještaj u socijalnoj zaštiti, obrazovanju i zdravstvu. Da li smo u potpunosti zadovoljni sa tim Izvještajem? Ne. Da li je napravljen progres? Da. Da li iz dana u dan imamo poboljšanje situacije? To sigurno i brojčano, statistički imamo i to ćete vi u Izvještaju da vidite, ali naravno, ne do onog projektovanog broja kojeg bi trebali ili morali shodno zastupljenosti koje pripada manjinskom narodu. Ali, prosto stvara se klima, stvara se ambijent, znate ako zakon kaže, kod zapošljavanja da pod jednakim uslovima vodimo računa da zaposlimo pripadnika manjinskog naroda, vjerujte da polako se stvara ta klima da onaj ko zapošljava već zajedno sa Upravom za kadrove koja to koordinira zajedno sa nama i pravi ove izvještaje, već postoji taj negdje u glavi, obaveza starješine organa da vodi računa o toj zastupljenosti manjinskog naroda, i prosto to se brojkama pokazuje. Ono što nije dobro, i to stalno govorim, pa čak i ovaj Izvještaj, vidjećete o zastupljenosti kod zapošljavanja. Na primjer, pojedine opštine u lokalnoj samoupravi nijesu dale podatke. Ja odem u svaku opštinu i prosto prozivam, molim, da prilikom zapošljavanja Upravi za kadrove, svako slobodno se izjasni onako kako se osjeća, Crnogorac, Musliman, Bošnjak, Srbin i da se to napiše, i da prosto brojkama vidimo zaista da li jeste negdje defekt, ali ne da stalno govorimo uopšteno, ne zapošljava se ovaj ili onaj zato što pripada nekome. Često se tamo u statistici ne navodi taj podatak, naravno, ne možete nikoga da natjerate, ali prosto bi dobro bilo i moja sugestija sa ovoga mjesta, da svako slobodno se izjasni onako kako se nacionalno osjeća da bi ono što je zakonska obaveza starješine organa prilikom zapošljavanja vodili računa o zastupljenosti prilikom zapošljavanja manjinskih naroda. Oko informisanja ovdje je bilo dosta riječi. Prosto jeste možda negdje podatak u ovom Izvještaju da smo neke emisije, odnosno ne mi, nego javni servis da je smanjio sa 45 trajanja na 30 minuta, ali smo učinili sve u toku ove godine da te emisje vratimo opet na 45 minuta. Prosto onoliko koliko je bilo i to se da vidjeti u Izvještaju i to se da vidjeti na javnom servisu. Neko je rekao, dijelimo sudbinu, i stanja i Pobjede i Javnog servisa, sigurno pa da i ovaj segment mada možda ne bi trebalo, ali prosto dijeli tu sudbinu i ako često imate tehničke mogućnosti Javnog servisa takve kakve imate, odnosno rekao bih nemogućnosti da mnoge događaje proprate onako kako bi to trebalo ili moralo onda moramo negdje zajednički dijeliti sudbinu i tih javnih preduzeća. Evo, siguran sam da sam malo doprinio dinamici, pa ćemo kasnije se ponovo uključiti i javiti za raspravu.
  • Vidjećemo, ministre, hvala. Za odgovor se javio kolega Abazović, izvolite.
  • Hvala, prvi potpredsjedniče. Poštovani minister, evo da nastavimo ovu dinamiku, a da ne ostanemo nedorečeni. Slažem se ja sa Vašim izlaganjem i sa prvim i sa drugim i sa Izvještajem, i on možda jeste realan i nebitno je, ja ne želim da ga podržimo, ali neću reći da je nešto pretjerano nerealan, ali gdje Vam je kritički ton, gdje Vam je kritični ton kao Ministarstvo. Vi možete da kažete da nemate novca, neće niko reći, da ste Vi krivi što nema novca u budžetu na primjer, ili date neki objektivni razlog zbog čega je došlo do slabijeg informisanja itd. Što se tiče nacionalnih savjeta, ja sam potpuno saglasan sa Vama, ali ja nijesam pisao ta pravila. Nacionalni savjeti u Crnoj Gori su politizovani, nažalost. Umjesto da budu tijela koja će da povezuju određenu nacionalnu skupinu da prave mostove, da izgrađuju jednom intelektualnom i kulturnom smislu, mi smo ih politizovali. Ja jesam član Nacionalnog savjeta, sjutra ću da izađem ili nebitno je, samo da dođe neko ko zaista nije politički obojen, ko može da- da, i sigurno veći doprinos od mene. Ali, pravila nijesam ja pisao. Vi ukoliko smatrate,a po vašim reakcijama mislim da ste saglasni donekle sa mnom u vezi ove politizaciji, promijenimo pravila načina izbora. Ajmo tamo da dovedemo književnike, ljude pisce, kulturne radnike, NVO aktivniste, ljude koji neće striktno i direktno biti iz politike. Možda i bude nešto ljudi iz politike, ali ne da ona dominira savjetima. Što se tiče zapošljavanja ovo vam je odlična teza. Tačno, ima i određenog napretka, ali vi ste napravili bre, ova Vlada kontinuiteta je napravila političku klimu da ljudi imaju problem čak i da se izjasne nacionalno, jer ne zna što ga čeka sjutra. Ja znam primjere ljudi koji se drugačije nacionalno izjašnjavaju kada sa vama sjede, a drugačije su napisali u papir, jer se plaše da će neko da kontroliše i da će zbog toga da imaju posledice. Pa ova Vlada je napravila takvu klimu nažalost, jer zašto bi nekoga uopšte pitali kako se on nacionalno osjeća ako profesionalno obavlja svoj posao. Međutim, stvorili ste klimu đe je to potrebno da se izjašnjavaju, stvorili ste klimu da su neki nepoželjni po političkoj liniji i onda imamo ove probleme. I ja ništa drugo ne mogu bez da konstatujem, da od vas kao krovne institucije, od vas kao jednog dijela Vlade, kao krovne institucije zaista aktivnije i mnogo dinamičnije učestvujete u rješavanju ovih problema. Toliko, zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Abazoviću. Izvinjavam se, kolega Bralić. Izvolite.
  • Uvaženi ministre Numanoviću, Značajno je vaše prisustvo danas, jer rijetki su ministri koji u ovom domu redovno dolaze da polemišu sa poslanicima, i svakako to je vaš lični odnos prema ovom domu i prema problemima nacionalnih manjina. Ono što želim da kažem jeste neslaganje sa vašom tezom da finansije nisu te koje opredjeljuju prava i položaj nacionalnih manjina. Nažalost, finansije su jedna od najbitnijih stvari u životu i u pravu građanina Crne Gore. Sjever Crne Gore na kojem dominantno žive manjine je ekonomski nesolventan, ekonomski nije u stanju da rješava mnoga životna pitanja, pa samim tim i pitanja koja zadiru u zaštitu prava manjinskih naroda. Svakako da ima bezbroj primjera koji govore o tome i ne možemo da ne primijetimo da neka zakonska rješenja u oblasti obrazovanja, u oblasti zdravstva, uopšte u pravima ne zadiru u pravima nacionalnih manjina. Navešću primjere da djeca na sjeveru, bilo da se radi o Šavniku, bilo da se radi o Bijelom Polju, Rožajama, ili Plavu, po snijegu i ledu, predškolska ili školska djeca, imaju zakonsku normu da ukoliko ne pješače duže od pet kilometara nemaju pravo na prevoz i da je to zakonska norma koja jeste važeća na teritoriji cijele Crne Gore, ali ipak ako se uzmu uslovi u kojima ta djeca žive, bilo da se posmatra to regionalno ili nacionalno, dovodi u neravnopravan položaj tu djecu. Nije isto da djeca na Orahovu, u Petnjici, u Rožajama, ili pod Obrovom u Bijelom Polju, ili u Pljevljima, pješače pet kilometara po snijegu i ledu i dijete koje je u Podgorici na osvijetljenoj pješačkoj stazi pješači. Te norme se moraju mijenjati u svim oblastima. Iako to nije usko vaša oblast, mislim da neka zakonska rješenja u drugim ministarstvima treba da inicira upravo vaše ministarstvo da se te norme mijenjaju. Takođe, lokalne uprave kojima je ostavljena izrada projektne dokumentacije koje će mijenjati položaj nacionalnih manjina, nijesu više u stanju zbog svoje nerazvijenosti da na kvalitetan način odrade projekte i upravo na vašem ministarstvu je zadatak i uloga da možda putem sufinansiranja tih projekata ili kadrovskim jačanjem potencijala na lokalnom nivou u izradi projektne dokumentacije, jer smo vidjeli da imamo mali broj projekata i još manji broj kvalitetnih projekata koji se mogu realizovati upravo iz onih sredina gdje žive nacionalne manjine. Htio sam upravo da ukažem da vaše ministarstvo treba da inicira promjenu zakonskih rješenja u okvirima drugih ministarstava, kako bi poboljšali položaj nacionalnih manjina, a ne samo da se bavite protokolarno uskim nadležnostima vašeg ministarstva. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Braliću. Prelazimo na drugi krug razmatranja Izvještaja. Prvi poslanik je Popović, neka se pripremi kolega Damjanović.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Poštovani ministre i pomoćniče ministra, poštovane kolege i dragi građani, Nije baš jednostavno govoriti sad poslije ovakvih rasprava koje su bile i čini mi se da u startu želim da podijelim sa vama jednu moju podjelu u društvu, dijelim ljude na čovjek i nečovjek, radnik i neradnik.Takođe, van Crne Gore, kad predstavljam Crnu Goru, ono sa čime se posebno dičim jeste suživot svih građana Crne Gore i mislim da je to jedno dobro, da se to njeguje i da je to iz godine u godinu mnogo bolje. Mi smo ovaj Izvještaj razmatrali na Matičnom odboru 25. septembra i ubijeđen sam da je ovaj Izvještaj dobar, sveobuhvatan i da predstavlja realnu sliku stanja nacionalnih manjina i ostalih koji se nalaze u Crnoj Gori. Moj kolega i predsjednik Odbora, Halil Duković je govorio o nekim aspektima i ja ću se samo usredsrediti na ono što je možda meni malo bliže na oblast obrazovanja i još možda neke segmente koliko mi vrijeme bude dozvolilo. Ustav Crne Gore, i Crna Gora je Ustavom definisana kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde. Gotovo pola čalnova Ustava, 68 od 158 se odnosi na ljudska prava i slobode, čime je normativno potvrđen njihov značaj. Mislim da je ovo jedna činjenica koju ne možemo da prenabregnemo nego da to govori sve o odnosu Crne Gore kao države prema zaštiti nacionalnih manjina. Normativno su uređena ministarstva, savjeti itd, oblast zaštite prava kaže da će se usmjeriti malo na obrazovanje. Ministarstvo je to prepoznalo i uredilo je pored ostalog i opciji i Zakon o obrazovanju i vaspitanju i drugim zakonima iz oblasti obrazovanja i vaspitanja. Već se ovdje govorilo, neke kolege su govorile o načinu obrazovanja u Crnoj Gori, ali moram da kažem da je to Ministarstvo i Savjet za obrazovanje prepoznao kroz redovnu nastavu i kroz izbornu nastavu u svim školama, počev ov osnovnih škola preko srednjih škola, gdje se uveo posebni predmet građansko obrazovanje, istorija, istorija religije, sociologija, istorija evropske integracije u srednjoj školi itd. Kolege su ovdje pominjale jednu dobru stvar da je Ministarstvo omogućilo da predmetni nastavnici mogu 20% svog gradiva, odnosno da prilagode svojim potrebama. Mislim da je to velika stvar. Oni koji su radili nekad u učionici sa đacima znaju šta znači 20% gradiva, ako uzmemo da predmet koji se izučava sa četiri časa sedmično, to je negdje otprilike 136-140 časova u sedmici, u godišnjem nivou, može i te kako da sve ono dopuni što je karakteristično za nastavni predmet, odnosno materiju, odnosno ono što interesuje đake. Moramo se isto tako sjetiti ako uzmemo podatke da broj djece koji nastavu slušaju na albanskom jeziku u Crnoj Gori, da iz godine u godinu se povećava. Trenutno imamo u osnovnim školama 2813 učenika koji izučavaju nastavu na albanskom jeziku u jednoj školi u Baru, dvije u Plavu, četiri u Podgorici, jednoj u Rožajama i četiri u Ulcinju. Isto tako 1314 đaka nastavu sluša na svom maternjem jeziku u srednjim školama, što mislim isto da je kvalitetno i da je dobro. Ovo sa čime treba da se ponosimo i čini mi se što služi na čast i ponos Crne Gore jeste, da se nastava na albanskom jeziku u Crnoj Gori izvodi od predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Prema tome mislim da je to, a niko, da mi neko ne zamjeri od pripadnika nacionalnih manjina nije pomenuo tu jednu dobru stvar i mislim da je to ponos Crne Gore, i ja sam stvarno ponosan na to. Isto tako ako uzmemo pripadnike RAE populacije, što je jedan progresivan rast u odnosu na stanje kakvo je bilo, da trenutno imamo 1583 učenika Roma i Egipćana, koji pohađaju nastavu. Isto je dobar podatak, mislim da su 962 učenika dobili besplatne udžbenike za prvi, drugi i treći razred, što je negdje cifra oko 55 hiljada eura izdvojeno za njihovo obrazovanje, što mislim da je dobro. Vidim da vrijeme neumitno teče, imao sam puno toga, isto tako bih se samo osvrnuo na upotrebu jezika u Crnoj Gori jer je to ako ste pažljivo čitali ovaj Izvještaj, vidjeli ste da samo sa 21 zakonom je regulisano upotreba jezika i pisma u Crnoj Gori. Mislim da neke kolege nijesu baš dobro shvatile ovo kad se govori o ličnim kartama i pasošima, pravo je svakog građanina Crne Gore da se izjasni na kom jeziku govori, da da svoje opredjeljenje zašto se samo, neću ulaziti u detalj, zašto se samo opredijelilo kad je upitanju lična karta 21704 srbina, da im se upiše bošnjački jezik 1436, albanski jezik 5206, hrvatski 496 ili kad su u pitanju lične karte. Ono isto, čini mi se, čim možemo da se ponosimo jeste sastav našeg parlamenta kada su u pitanju nacionalne manjine i manjinski narodi, pa kažemo da od 81 poslanika u našoj skupštini 11 su Bošnjaci, što ukupno čini 13,58 od ukupnog broja mandata, a udio u stanovništvu Bošnjaka je po zadnjem popisu 8,65, prema tome, mislim da i sa tim moramo da se ponosimo. Albanaca ima pet poslanika, ukupno to je 6,1, a udio u stanovništvu je 4,90 i tako dalje, da ne nabrajam ostale. Prema tome, mislim da ovaj izvještaj, po mom dubokom mišljenju, da li zato što mi je prvi izvještaj koliko sam ja imao prilike da čitam, ali mislim da je dobro rađen, da je sveobuhvatan i da ću uvijek što bude u mojoj moći raditi na jačanju suživota u Crnoj Gori, što nam služi na čast. Hvala.
  • Hvala i vama. Izvolite, kolega Laloševiću.
  • Kolega Popović je u zadnjem dijelu priče pomenuo izvjesno nerazumijevanje od strane pojedinih poslanika koji su govorili o nekim ciframa koje se tiču koliko je u oblasti primjene Zakona o ličnoj karti izjasnilo se onih ljudi koji su tražili ličnu kartu a željeli da to bude na srpskom jeziku i ostalim jezicima. Gospodine Popoviću, intencija moje priče je bila zašto u izvještaju apostrofirati „na interesovanje Skupštine“. Pa dabome da je Skupština donijela sve te zakone, Skupština je najviši zakonodavni organ i sami ste rekli da dvadesetak zakona, da ih ja sada ne nabrajam, govore o upotrebi pisma i jezika. Hajde da budemo sad realni i otvoreni. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava bavi se samo onim stvarima koje dodiruju ove stvari vezano za obrazovanje, kulturu, informisanje. Hajde da pitamo da li se Zakon o matičnim registrima ispoštovao, da li se ispoštovao Zakon o kinematografiji, pozorišnoj djelatnosti, koji nemaju blage veze sa ovim svakodnevnim problemima sa kojima se manjine susreću, uložili sve napore autori tih zakona da riješe sva pitanja. Dakle, moja sfera interesovanja je bila zašto neko umeće u jednu lijepu priču o univerzalnim stvarima koje smo svi podržali ovdje, a odjednom se pojavljuje baš „na zahtjev i interesovanje Skupštine“. Pa mi smo najviiši zakonodavni organ, mi donosimo sve zakone i to je pleonazam. Nema interesovanja Skupštine, nego je ovo statistički pokazatelj koji je neko iz Ministarstva kao organ izvršne vlasti preuzeo. Ja sam samo rekao da smatram, kao Srbin iz Crne Gore, sa obije noge u Crnoj Gori, da Srbi nijesu nacionalna manjina. Pri tom podržavam sve one kulturne sadržaje, sve one informativne sadržaje u kojima se između ostalog govori o kulturi moga naroda. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Laloševiću. Izvolite, kolega Popoviću.
  • Nemam nekog razloga velikog za polemiku. Ja stojim sa obadvije noge kao Crnogorac u Crnoj Gori, sa malo većim ponosom od nekog drugog, kao građanin Crne Gore, jer sam dupli građanin. Potičem iz sela koje se zove Građani, tako da i po tom osnovu sam građanin Crne Gore, da kažem dupli. Ja isto tako smatram i slažem se sa kolegom Bralićem da možda ove cifre nijesu realan iskaz neobaviještenosti građana i isto tako mogu da prihvatim činjenicu da šalterski radnici i tako dalje možda našem "običnom građaninu” nijesu bili dostupni. Mislim da se razumijemo. Hvala.
  • Hvala, kolega Popoviću. Za komentar se takođe javila koleginica Azra Jasavić.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani kolega Popoviću, Demokratska partija socijalista koristi princip „što nas više ima, to nas manje ima, što nas više ima, to se manje čujemo“. Politika Demokratske partije socijalista jeste da uključi što veći broj pripadnika ostalih naroda da bi se glas tih naroda što manje čuo, a da bi se zbog toga što bolje štitili interesi političke oligarhije koja štiti vladajuću strukturu i par pojedinaca koji su poharali ovu zemlju, tako da to što o procentima govorite ne govorite kvalitetom, već kvantitetom. Ostali narodi u Crnoj Gori ne pristaju na statistiku i kvantitet, već traže kvalitet i tražiće u ime Pozitivne Crne Gore i promjenu Ustava, jer narod kojem ja pripadam ne doživljavam manjinskim narodom, već konstitutivnim narodom ove zemlje. Ovo nije zemlja samo Crnogoraca, ovo je zemlja Srba, Bošnjaka, Albanaca, Roma, Hrvata, Egipćana i ostalih naroda. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice. Da li želite da odgovorite? Izvolite, kolega Popoviću.
  • Ne vidim razlog za ovakvu repliku, da sam ja to ijednog trenutka zaslužio. Kada sam rekao na startu da dijelim samo čovjek-nečovjek, radnik-neradnik i da se dičim suživotom, mislim da sam sa tim sve rekao. Prema tome, mislim da koleginica Jasavić nije imala ni najmanje razloga da meni nešto uputi, ako nije htjela preko mene nekom drugom. To ne znam, ali meni sigurno nije mogla.
  • Hvala, kolega. Riječ ima kolega Damjanović, a neka se pripremi kolega Nimanbegu.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani ministre Numanoviću, pomoćniče Deliću, Za razliku od Odbora za ljudska prava, koji je 25. septembra razmatrao vaš izvještaj i od 11 članova šest ih je bilo na sjednici i sa svega četiri glasa za i dva uzdržana podržao je izvještaj i dao legitimitet da prođu ovdje na parlamentu, ja svakako neću podržati ovaj izvještaj. Navešću suštinske razloge, najmanje ću biti uzdržan, u zavisnosti od dogovora unutar našega kluba. Razlozi za nepodržavanje ovakvog izvještaja jesu zato što on, bez obzira što pokušava da skenira sliku zaštite stanja manjinskih naroda i nacionalnih manjina, nema konkretan pedlog mjera za poboljšanje toga stanja, naročito u pojedinim oblastima koje traže jasne i precizne odgovore. Počeću od toga da i ja dijelim mišljenje da Ustav Crnu Goru definiše kao građansku državu, SNP Crne Gore je građanska partija, shodno principu da živimo u građanskoj državi i da ovdje po popisu nema većinskih naroda i da je veoma teško tretirati oblast manjinskih prava kada se jasno ne zna ko su sve manjinski narodi odnosno manjinske zajednice u Crnoj Gori. Međutim, to opet ne znači da se ovaj zakon koji je Vlada predložila a većina u Parlamentu donijela, ne mora dosledno poštovati i da ako nešto treba da se mijenja Vlada na to treba da ćuti, umjesto da predloži te promjene. Vladi je vjerovatno lakše da kaže – eto, zakon je takav, mi radimo u okvirima sprovođenja zakona iako postoji niz oblasti koje se mogu popraviti. Da krenem redom. Ovo je Izvještaj o radu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava za 2011.godinu. Zbog izbora prošle godine, on nikada nije razmatran u Skupštini Crne Gore, iako je Odbor za ljudska prava 15.marta 2013.godine razmatrao izvještaj za 2011.godinu. Mi smo sada pred kraj 2013.godine, a Izvještaj o radu Fonda za manjine za 2012.godinu nije ni došao ovdje,niti je razmatran. Dakle 0,15% sredstava po zakonu odnosno gotovo milion evra, mi predstave nemamo kako smo i gdje potrošili. Neko će možda reći da je to je stvar Fonda, da je to stvar Parlamenta, a ja ću reći da je to stvar Ministarstva, koje po članu 39a ili ne znam kojem već, vrši nadzor nad sprovođenjem ovog zakona. Dakle, da vidimo zašto i kako i šta se dešava uopšte sa legitimitetom upravnog odbora Fonda, sa odlukama koje su donešene kada on nije imao puni legitimitet zbog prestanka mandata, sa odlukama Upravnog suda koji je donio odluku o tome da je raspodjela sredstava bila suprotna zakonu i tako dalje. Dakle, niz problema koji se tiču kako transparentnosti u radu, tako i eventualnih nepravilnosti, o čemu je neko od kolega govorio, ali svakako je to stvar institucija. Meni kao poslaniku nije cilj da uzimam posao od drugih institucija, već da ovdje možemo transparentno da pričamo o svakom centu koji je potrošen iz budžeta Crne Gore, a ne o milion evra. To je jedna stvar veoma, veoma problematična, koja je ostala, vjerovatno zbog toga što imamo odluku kakvu imamo i zbog toga što imamo zakonsku normu koju takvu imamo. Rečeno je da je ovaj zakon trebalo uskladiti sa Zakonom o finansiranju NVO organizacija koje su od kada je taj Zakon o NVO stupio na snagu dobile mogućnost da jedan dio sredstava prihoduju po osnovu koncesije od igara na sreću itd. Trabalo je, dakle, Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o imovinskim pravima i slobodama uskladiti i taj dio, kako se ne bi i dalje registrovale NVO koje bi u okviru mehanizama ovoga zakona mogle da ubiraju sredstva kada to imaju i na drugi način. Ni taj dio nije završen. Ovdje imam čak i krivične prijave koje su pojedine organizacije podnosile, ali kažem, to je stvar institucija za koje se nadam da će odraditi svoj dio posla. Ono što ja ovdje želim da konkretno postavim kao pitanje i vama, ministre, i svima nama jeste nešto što je neko stidljivo pomenuo kao politizaciju nacionalnih savjeta, a ja ću da kažem veoma otvoreno, kao napad pojedinih političkih partija na postojeće nacionalne savjete. Ne samo što ja kažem to ovdje otvoreno, nego su te političke partije u saradnji sa pojedinim takozvanim nezavisnim medijima javno govorili da je njihov cilj da osvoje savjet pojedinih manjinskih naroda. Iako mi u SNP-u imamo naš dobro poznati stav o tome ko su i ko nijesu manjinski narodi u Crnoj Gori, naročito o najvećim zajednicama u Crnoj Gori, iako mi dobro znamo da status manjinskog naroda ne mogu imati zajednice koje temelje Crnu Goru, a građanska smo država i temeljimo svi ovu Crnu Goru, meni je nejasno, ministre, da tako lakonski pređete preko svega i kažete - u redu, mi smo to govorili zbog procedure, svako ima pravo da pokrene ovu proceduru. Ja imam neke druge podatke. Ja imam podatke, recimo, kada je Srpski nacionalni savjet, kad su se birali elektori da je bilo sve kako treba, da je bilo kvoruma itd. Možda sad da otvorimo sumnju, zli jezici kažu da se možda neko iz Ministarstva, možda vi, ja to ne vjerujem, dogovorio sa jednom političkom partijom da poklopi jedan manjinski savjet i da tamo neki novac itd. i neke interese preko vas ostvaruje. Hajde da to demantujemo. Da vidimo ovdje u Parlamentu pred licem građana Crne Gore, na jedinom necenzurisanom mediju u Crnoj Gori a to je ovaj parlament, da jasno kažete je li bilo sprege jednog medija i jedne političke partije u osvajanju, recimo, Srpskog nacionalnog savjeta. Ne ulazim u to kakvi su projekti i koji je kvalitet projekata. Imam mogućnost da gledam televiziju, da čitam neke novine, ne samo Srpskog savjeta već i drugih savjeta i pratim. Ne ulazim u to na koji način se sredstva troše, to je predmet kako rada Državne revizorske institucije tako i ostalih institucija koje treba da čitaju te nalaze, ali ulazim u to da je došlo do otvorene politizacije. Nije dovoljno reći hoću da ohrabrim i vas i poslanike da stupate u te saveze kako bi odbranili, nego napraotiv, ako je mehanizam zakonski sada omogućio da se to politizuje, dajte onda da promijenimo nešto. Pa onda je bolje da ovakve savjete ukinemo ako su politizovani, ako služe pojedinim partijama, nego da postoje tu. Šta će da rade političke partije koje su osvojile taj savjet, šta će da rade sa sredstvima koje je taj savjet trošio? Šta će da rade sa ciljevima koje je taj savjet trošio? Ja sam to slušao, gospodine Numanoviću, i vaše je bilo da se vi na to osvrnete. Nama je, kaže predsjednik jedne političke partije koja je ovdje u Parlamentu, cilj da ugasimo taj savjet. Ne vidim da se taj cilj realizuje, nego vidim samo beskrajno stručni problem. Dakle, možemo da govorimo opet o legitimitetu i o legalitetu onih koji predstavljaju savjete manjinskih naroda, možemo da govorimo o političkoj kontroli koja dolazi od strane Parlamenta, a vi vršite nadzor, po zakonu, nad funkcionisanjem. Nije dovoljno dati jedan izvještaj koji je, kako vam je sugerisao Odbor za ljudska prava, sažet ovoga puta na 32 strane, a radu Savjeta posvetiti samo trećinu jedne strane. Tri tačke, 2. savjeti manjina, 3. tačka fond itd. Ni odluke Upravnog suda, ni krivične prijave, ni izvještaji DRI, ni uvid u svaki cent koji se potrošio, ni vaš stav o tome kako su se sredstva trošila itd. Ni ovaj dio koji se tiče legitimiteta upravnog odbora Fonda, ostavki, gubitaka funkcija, kašnjenja u izboru novih članova, donošenja odluka kad on nije imao čak ni kvorum itd. Znači, mnogo je problema, vjerujte mi. Bilo bi dobro, ne zbog mene nego zbog javnosti, da čujemo ove odgovore, a naročito ključni odgovor kako gledate na otvorene prijetnje političke partije da će da osvoji i ugasi, recimo Srpski nacionalni savjet. Srbi, naravno, za Aleksandra Damjanovića nikad nijesu mogli biti manjina u Crnoj Gori, ali kad imamo zakon takav kakav imamo, kada imamo savjet kakav imamo, pa je li nama onda cilj da ga gasimo i da ga neka politička partija osvaja? Zahvaljujem.
  • Ovdje je bilo direktno pitanje uvaženog poslanika Damjanovića oko Fonda. To je ono što je interesantno i javnost zaokuplja posljednjih godinu dana. Državna revizorska institucija imala je svoj izvještaj. Ja sam prvi put kada sam se javio istakao da je Fond skupštinsko radno tijelo, da ga je Skupština formirala, a samim tim nadzor nad radom fonda vrši Ministarstvo i skupštinsko radno tijelo, znači i skupštinsko. Zbog toga sam govorio o potrebi uključivanja svih i potrebi da i kod izrade samih pravila participiramo na taj način što ćemo sve one devijantne pojave otkloniti, a da pod jasnim uslovima izvrši se ta raspodjela sredstava i u Fondu. Što se tiče izbora savjeta, rekao sam da je procedura unazad nekoliko mjeseci započela, tri ili četiri su savjeta već formirana u skladu sa pravilima koja su uradili, na čelu sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, predsjednici, odnosno predstavnici savjeta. Učestvovali su u izradi pravila kako da dođe do izbora svakog savjeta. Prema tome, po tim pravlima svaki savjet je morao da sprovede jasnu proceduru. Svi ovi koji su registrovani su prošli tu proceduru i registrovani. Srpski savjet je prošao proceduru, ali nelegalno i nije registrovan. Zato što smatra da je legitimno prošao, on je pokrenuo postupak pred Upravnim sudom i taj se upravni postupak vodi. Mi smatramo kao Ministarstvo da nijesu prošli jasnu zakonsku proceduru u skladu sa pravilnicima koje su, ponavljam, sami donijeli. Prema tome, na Upravnom sudu je da dokaže da li je procedura ispoštovana ili ne. Da li se jedna individua u liku čovjeka odnosno elektora može dijeliti na procente ili je čovjek - čovjek, a ne procenat u liku čovjeka, to je stvar suda koji će to pokazati. Što se tiče politizacije savjeta, ja sam zaista pozvao, jer i sami su savjeti imali nekoliko ideja da li u savjetima treba da se nađu ljudi koji nijesu po funkciji ni političari ni članovi izvršne vlasti i to je bila jedna od opcija. Na kraju su se složili da ipak neko ko je prošao proceduru narodnog izbora, a to su poslanici, to su u krajnjem i članovi izvršne vlasti, treba da se nađu u procentualnom iznosu tamo u savjetu, ali da nema niko većinu, ni ovi koji su političari, ni oni koji nijesu političari, nego kulturni, zdravstveni, radnici i ostali članovi ovih savjeta. Prema tome, na pitanje da li je ovo ministarstvo odnosno ovaj ministar vodio bilo kakve razgovore sa političkim partijama ili pojedincima u smislu da ugasi neki savjet, moj odgovor je jasan – ne, nikada. To znaju poslanici, oni koji koji su izjavljivali da će ili da neće da ukinu savjete. Prosto, ovaj ministar je zadužen za zakonsku proceduru, uvijek je bio i uvijek će biti i tome se moraju povinovati i poslanici sa ovim ili onim idejama o ukidanju ili o neukidanju bilo kog pa i Srpskog savjeta. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, ministre. Kolega Damjanović. Izvolite.
  • Gospodine Numanoviću, nije trebalo čekati kraj oktobra i raspavu o vašem izvještaju da biste sada rekli neke stvari koje ste trebali shodno vašoj službenoj obavezi da kažete odmah kada su se u medijima pojavili napisi u smislu želimo da ugasimo Srpski nacionalni savjet, želimo da ga otmemo i tako dalje. Izazivate sumnju, kada ćutite, da ste možda u dosluhu sa tom opozicionom partijom, da ste zajednički na istom poslu. Evo, ja sam sada čuo da ta skupština nije prošla tkz. pravnu proceduru. Nisam čuo koji su to razlozi. Ja možda imam neke druge podatke, da je bio kvorum i sve utvrđeno i na kraju smo ustanovili da kao tamo nešto fali. I ovo jesu li ljudi procenti ili nisu procenti, da vam kažem nešto, kada odlučuje skupština akcionara bilo kojega privrednog društva i tamo ljudi predstavljaju procente. Prema tome ovdje je pandan jasan, ne možemo se na taj način ograđivati oko toga jesu li procenti ili građani. Dakle, ja želim ovdje da odagnam sumnje, da vam kažem, kao građanska partija jasno želimo da kažemo, a to smo rekli kada smo glasali za izborni zakon, da ni Srbi ni Crnogorci ne mogu biti manjina u Crnoj Gori. Mi imamo naš stav i zato nismo kao poslanici ulazili u manjinske savjete, ali ćemo, pošto je zakon takav kakav je, sve da učinimo da se on do kraja poštuje i da se nijedan manjinski savjet, odnosno članovi, zbog nekih drugih ciljeva ne diskriminišu, a naročito da pojedine političke partije osvajaju savjet. To je jedna stvar. Druga stvar. Vi sprovodite nadzor zajedno sa Odborom za ljudska prava. 2011. godine u parlamentu nemamo raspravu o trošenju sredstava, zbog izbora. Prolazi 2013. godina nemamo ni za 2012. godinu. Pa hoćemo li tek 2014. godine u novembru da raspravljamo o tome kako smo tri godine trošili sredstva ili tek u novembru iduće godine da raspravljamo o tome što je bilo sa ovim manjinskim savjetima? Je li tako? Upravni sud ima svoju proceduru, ja sam čuo da je tužba i kod Ustavnog suda, ustavna žalba, pa ćemo da vidimo. Gospodine Numanoviću, nemojte da shvatite da ja vas napadam zato što niste ili jeste uradili nešto. Samo vas kritikujem zato što sam smatrao da ste istog sekunda kada ste čuli da dolaze iz ovih klupa medijske najave da će neki savjet biti uništen i raspušten trebali da reagujete. Vi tada niste reagovali i sada dolazimo do situacije, gle čuda, to se desilo. Neko je osvojio taj savjet odnosno poništena je, kao prvi korak, procedura izbora u tom savjetu da bi se brže neki drugi organizovali pa da ovoga puta sistematski uđu i osvoje savjet. Ja se kao poslanik ovog doma, pripadnik građanske partije, sa time neću nikada složiti. Dakle, apel da ovu proceduru izvedemo do kraja i apel, gospodine Numanoviću, da ovdje na transparentan način dovedemo do kraja i odagnamo svaku sumnju bilo kjega pojedinca u način kako funkcionišu manjinski savjeti, a naročito kako se finansiraju. Još mi niste odgovorili na ovaj dio, i dalje imamo neusklađenost zakona ovoga kojega sada primjenjujemo i Zakona o NVO, i dalje NVO imaju mogućnost da i po ovom zakonu dobijaju sredstva iako je trebalo to uskladiti, jer oni dobijaju sredstva po drugim zakonima shodno Zakonu o NVO.
  • Hvala, kolega. Sada riječ ima kolega Nimanbegu, neka se pripremi koleginica Jasavić.
  • Hvala, potpredsjedniče Raduloviću. Ja ću biti korektan pa neću reći kao što ste vi rekli, da bi mi bilo draže da predsjedava neki drugi potpredsjednik, svejedno mi je drago kada vi ili ostali potpredsjednici Parlamenta predsjedavaju. Zahvaljujem.
  • Izvinjavam se, kolega, to je bilo nešto džentlmenski.Ukoliko ste shvatili da je to po nekoj drugoj osnovi pogrešno ste shvatili. U pitanju je bila koleginica. Pokušao sam da budem šarmantan, očigledno nijesam uspio. Hvala.
  • Mi moramo sačuvati korektnost u ovom domu, za svaku akciju ima reakcija. Poštovani ministre Numanoviću, poštovani dugogodišnji v.d. ministre Deliću, Vi ste, gospodine Deliću, kao alfa i omega dugo u ovom ministarstvu, nadam se da ste dobili jakog šefa u smislu ministra koji će rad Ministarstva za ljudska i manjinska prava da pokrene u pravcu za koje je bilo osnovano 1997. godine. Ja mislim da bi Ministarstvo i na osnovu ovog izvještaja trebalo da promijeni svoje prioritete. Ministarstvo treba da promijeni prioritete i zbog stanja na terenu da prioriteti Ministarstva budu prioriteti prava nacionalnih manjinskih zajednica u Crnoj Gori. U Ustavu piše da je Crna Gora građanska, demokratska, ekološka, država socijalne pravde i vladavine prava. Pa, vladavinu prava nam i dalje traži Evropska komisija. Socijalna država - imamo brojne radnike koji štrajkuju, koji su ostali bez posla. Demokratska država se ne može postići ako nema vladavine prava, ako nisu izbori korektni. Ekološka, znamo i sami koliko problema imamo oko toga a građanska, znači za sve ove pridjeve u ovom trenutku treba staviti da Crna Gora teži da bude takva. I građanska, i demokratska, i ekološka, i vladavina prava i socijalne pravde. Evo na što se svelo. Zadnji minuti naše rasprave pokazuju da se treba promijeniti odnos prema manjinskim pravima u Crnoj Gori, a svelo se na to kako funkcionišu manjinski savjeti i kako je Fond za manjine dijelio novac. A ovdje se radi, da napomenem građane Crne Gore, o najviše milion i dvjesta hiljada eura. Zato je bitno ovo što je cijenjeni gospodin Duković napomenuo u svom izvještaju pod tačkom 3, zaključak, da je neophodno da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava naknadno dostavi informaciju o zastupljenosti pripadnika manjinski naroda i drugih manjina. Moram vam reći zašto je ovo bitno. Ako imamo podatke da nemamo većinu u Crnoj Gori, što se tiče nacionalne, pa nekako u organima državne uprave sa lokalnom upravom, gdje se taj odnos mijenja, 80-90% zapošljenih, onih koji odlučuju u ministarstvima, nekako budu Crnogorci. Ja ne znam šta se dešava. Da li ti ljudi dobijaju prosvijetljenje, pa imaju takvu etničku pripadnost u ministarstvima, prosječnu, ili je to izraz nekih istorijskih, političkih trendova koji su bili u Crnoj Gori i koji bi trebalo ostati iza nas? Ono što treba ostati iza nas i što se treba mijenjati u zakonskim okvirima je ta centralizacija koja ne dozvoljava da pripadnici manjinskih naroda budu potpuno ravnopravni u Crnoj Gori. Imamo centralizaciju u obrazovanju, imamo centralizaciju u zdravstvu, imamo centralizaciju u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Imamo tako veliku centralizaciju da prioriteti vašeg ministarstva ne trebaju biti samo pojašnjavanje zakonskog okvira, nadgledanje rada Savjeta, nego treba da budu proaktivni u mijenjaju ekonomske politike u državi, u mijenjanju zakonske regulative što se tiče poreskog sistema, što se tiče zakonodavnog sistema, u oblastima gdje se jačaju prava lokalnih samouprava, jer znate i sami da evropske povelje kažu da se prava ostvaruju najbolje tamo gdje su najbliža građanima. A i nacionalne manjine su građani ove države. Što bih želio napomenuti, što se tiče ovog izvještaja. Gospodine ministre, ja ne znam kako bih mogao da podržim ovaj izvještaj iz ovoga razloga što je možda i gospodin Duković dao, da je u 2012. godini ostvaren napredak. Mislim da je bolja konstatacija da ovaj izvještaj predstavlja stanje, a ne da je ostvaren napredak. Jer u situaciji kada, što se tiče albanske nacionalne zajednice, od 2003. do 2011.godine, kada je bio popis, imamo pad broja stanovnika koji je veći od 5% na nivou Crne Gore, to su značajni pokazatelji zašto vaš izvještaj treba da ima više statističkih, više ekonomskih podataka nego podataka koje su kulturne i druge aktivnosti države Crne Gore u pomenutom periodu. Želio bih još jedan problem pokušati razmijeniti sa vama, a to je problem informisanja. Posebno u 2012. godini nije ostvaren napredak na tom niovu, mi dalje imamo nedefinisan status Koha javore, koja je, da vas napomenem, osnovana odlukom Skupštine Crne Gore. Treba naći mogućnost, vi iz izvršne vlasti, na koji način će se ona izdvojiti iz Pobjede, postaviti kao sredstvo informisanja koje će biti nezavisno i samoodrživo, da ne ide u proces privatizacije. Što se tiče informisanja na Radio - televiziji Crne Gore, radio sasvim korektno vrši svoju funkciju, ali Radio - televizija Crne Gore evidentno je smanjila vrijeme u kojem se emituju programi. Programi na albanskom jeziku se emituju u vrijeme kad gledanost nije velika, a da bi se na pravi način manjine integrisale mora se uzeti drugi pristup. Taj pristup bi bio da se mijenjaju emisije, da se nacionalne zajednice, ono što je neki od mojih kolega pohvalio u emisiji Mostovi, ali to mora da bude što ćešće i kvalitetnije. Na kraju krajeva, mi imamo zajednički sporazum, gospodine Numanoviću, manjinske partije i DPS, koji predviđa osnivanje redakcije koja će raditi oko manjinskih nacionalnih zajednica. To su načini da ovaj izvještaj bude prihvatljiviji u narednom period. Svakako treba uključiti ekonomske pokazatelje i strukturalno drugačije napraviti način izvještavanja oko prava nacionalnih zajednica. Hvala.
  • Hvala vama, kolega. Za kometar se javio kolega Škrelja. Pošto ste iz te velike koalicije, hoćete li mu oponirati ili aplaudirati?
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi ministre, naravno da nemam namjeru da oponiram nekome što misli da je tako kako on kaže, ali imam pravo da kažem da mislim drugačije. Pred nama je izvještaj o stanju i razvoju manjinskih prava u Crnoj Gori i sama riječ, sami prilaz tom izvještaju daje do znanja da imamo jedan pregled stanja dokle se stiglo. Apsolutno niđe nijesam pročitao niti može da bude sastavni dio izvještaja nešto što je završena priča, da smo mi kao društvo dostigli maksimalan nivo razvoja ne samo manjinskih nego uopšte građanskih prava u Crnoj Gori. Ja sam pripadnik jedne manjinske nacije, ali uvijek razmišljam, ponašam se i pričam građanski, pa zbog toga nemam ni običaj da se, kada su u pitanju pojedinačna prava manjina, izlažem takvom riziku i da pričam samo za sebe, jer čovjek kad priča za sebe on se zatvara u sebe i ne čuje šta misle drugi. Kad pričam o sebi volim da me čuju drugi i drugi daju sud o meni kakav sam. Upravo sam se javio gospodinu Nimanbegu da mu čestitam funkciju predsjednika Nacionalnog savjeta Albanaca. Iako ja oberučke prihvatam i prihvatio sam prethodni saziv, nisam dobio poziv za tu sjednicu, što apsolutno ne umanjuje značaj vašeg izbora. Znam, nemojte tamo pokazivati, jer sam to malo prije ministru rekao, ali evo prilike da iduće godine, ako smo živi i zdravi, u ovo vrijeme i u ovom visokom domu konstatujemo vaše zasluge kao predsjednika Nacionalnog vijeća Albanaca u poboljšanju stanja i presjeka i razvoju manjinslih prava, prevashodno Albanaca, pošto svi pričaju iz svog atara. Ja ne sumnjam da ćete vi dati puni doprinos tome i koliko je moj kapacitet u tom nacionalnom savjetu, budite sigurni da ćete imati podršku da zajedno sa ostalim građanima Crne Gore podijelimo taj kolač razvoja građanske države, multietničke i multikonfesionalne Crne Gore, za šta smo se svi prije nekoliko godina zalagali. Čuo sam maloprije jednu rečenicu koju treba da mi neko pojašnjava, a mislim da je došla od poslanika iz Pozitivne Crne Gore. Naveo sam tamo, zapisao sam zapravo da kaže da postoji politička oligarhija koja štiti vladajuću strukturu. Ne znam koja je to oligarhija, jer ako je mislio neko na DPS, mi nijesmo politička oligarhija i mi ne štitimo nikog, mi vršimo vlast sa raznoraznih perspektiva, od ministara, poslanika, državnih funkcija itd, tako da mi nemamo potrebe nikoga da štitimo. Znači, mi vršimo vlast i odgovaramo u punom kapacitetu za to što činimo, da neko ne pomisli da je ta politička oligarhija negdje ovdje sakrivena unutar ovoga doma, jer ja ne smatram sebe takvim. Hvala, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama. Pravo na odgovor, da li hoćete, kolega Nimanbegu? Izvolite.
  • Prvo želim zahvaliti gospodinu Škrelji na lijepim željama. Moram vas obavijestiti da je ovo za mene izuzetna čast i dužnost i očekujem od vas podršku. Ali, ne vidim gdje ste oponirali, čemu ste oponirali. Možda me podsjeća samo ovo što je koleginica Jasavić maloprije rekla, da treba da nas ima ovdje što više da naš glas bude što manji, da ne bude jasan. Evo, ja ću pitati vas, gospodine Škrelja. Navedite mi šta je u 2012. godini bio napredak u ostvarivanju manjinskih prava u Crnoj Gori, gdje nam je bio napredak. Što se tiče građanstva i negrađanstva, znate da na engleskom jeziku, ako govore o državnim partijama, govore nacionalne partije. To što neko zastupa određenu etničku manjinu ne čini tu partiju manje građanskom ili više građanskom. To su neki pojmovi koji su se valjda u srpskohrvatskom jeziku ovdje izgubili. Mi zastupamo autohtoni narod, a i svi ovdje isto. Stoga ne bih želio to iskoristiti, ono što ste rekli da predstavljate građansku partiju, da moju ili druge manjinske partije ovdje, imate primjer Hrvatska građanska inicijativa, i ona je nacionalna partija isto kao Forca. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Nimanbegu. Nemate pravo, vi ste po iskustvu stari poslanik, uvaženi kolega Škrelja, ali ima pravo Pozitivna dva minuta da odgovori na postavljeno pitanje gdje je prozvao kolega Škrelja. Kolega Periću, izvolite.
  • Crna Gora je zemlja čuda i ja dolazim iz naroda većine, i ja sam nezadovoljan pravima koje imaju manjinski narodi, a vi ste zadovoljni. Vi nastavite da budete zadovoljni, ali u pojašnjenju pitanja koje ste postavili da li je DPS oligarhija – da, jeste. Vi ste vladajuća i dobrostojeća klasa. Evo da pojasnimo i tu tezu. Ono što je jako važno istaći, gospodine Škrelja, počev od devedesetih “rata za mir”, barikada oko Pljevalja, u svim primjerima vi ste partija koja je uvijek funkcionisala na konceptu većine. Vi ste uvijek satirali manjinu, samo ste mijenjali modele koja vam je manjina. Ono što danas radite prema trenutnoj političkoj manjini je klasičan primjer diskriminacije, pri tom afera “snimak” je pokazala kako ste došli do te većine. Gospodine Škrelja, pošto ste toliko zadovoljni pravima, evo recimo Televizija Crne Gore, imate emisiju Mozaiku koja je imala trajanje jedan sat, sada je trideset minuta. Vi ste time zadovoljni, vjerovatno, kao građanin. Takođe, gospodine Škrelja, svaka manjina, kada je bila nacionalna manjina u pitanju, osjetila je dobro na svojoj koži u ekonosmkom smislu šta znači biti manjina. Danas to osjeća politička manjina. Vi uvijek i bez izuzetka jašete na talasu onoga što je većina, mijenjate model šta vam je većina. Posjetiću vas na vašu ulogu devedesetih, vaše partije, ta matrica samo promijenjena, ali model funkcionisanja većine i manjine ostaje nepromijenjen. Gospodine Škrelja, daleko smo mi od nekih visokih standarda u bilo kom smislu, a na žalost, danas je pored svih manjina koje nijesu u ugodnoj koži kada vi obnašate vlast, bilo da je u pitanju vjerska, seksualna, partijska, bilo koja druga, ipak je diskriminacija prema političkoj manjini zabrinjavajuća na visokom nivou. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega. Molim vas, kolege, samo da budemo u proceduri. Ukoliko želite po minut, izvolite. Ukoliko mislite da ćemo da doprinesemo da zaštitimo manjine, izvolite. Izvolite, kolega Škrelja, minut.
  • Prava se strikno primjenjuju kad sam ja u pitanju. Gospodine Periću, u nedostatku dokaza i onoga što sam ja rekao, onda se ima dosta priče počev od prije 50 godina itd. i tome sl. Apsolutno nikada nijesam rekao da sam zadovoljan ne stepenom zaštite ili razvoja manjinskih nego uopšte građanskih prava. To možemo da izvadimo stenogram, ali vi ne znate što drugo da pričate samo uzimate tu jednu opštu floskulu koju su građani prepoznali kao neplodnu koja vam ne daje rezultate. Nemojte to non stop da ponavljate, slušajte dobro što sam rekao. Ovdje je izvještaj o stanju, znači nijesmo dobili presjek da smo dostigli vrhunac nego šta je bilo u prethodnoj godini i o tome mi treba da konstatujemo. Nikome nijesam oponirao za ono što je rekao da nije istina, da nije tačno i da ne može bolje i da ne može više. Direktno sam pitao koja je ta politička oligarhija koja štiti vladajuću strukturu. Ne postoji u svijetu političke oligarhije koja štiti vladajuću strukturu jer oligarhija je dio te strukture. Mi nijesmo oligarhija, mi smo vlast, mi vršimo vlast. Plašim se da nijeste vi to, to sam javno i sada vam otvoreno kažem, a ne mi. Znači, mi nijesmo oligarhija, mi smo partija koja vrši vlast sa raznih perspektiva, od poslaničkih, ministarskih do državničkih. Nemojmo kada su u pitanju manjinska prava, možemo da pričamo i do sjutra ujutro, ali ja ne volim vas da povređujem. Kada vi kao manjinskih čovjek iz vladajuće manjine u Crnoj Gori kažete da ste hendikepirani, šta bih onda ja rekao. Vi ste sami rekli da ste ugroženi. Nemojte to da radite. Nije moj stil priče takav. Ja pričam o CrnojGori kao o građanskoj državi, unutar toga različitosti koje nijesu prepreka nego su bogatstvo. Hvala.
  • Hvala i vama. Kolega, molim vas samo da doprinesemo da dođemo ka nečemu što je zajedničko mišljenje koje se odnosi na doprinos kvalitetu rada ovoga parlamenta. Izvolite, gospodine Periću, isto minut.
  • Da, riječ je o političkoj oligarhiji koja vlada ovom zemljom 24 godine. Interesno se štitite na štetu ogromne većine građana. Tako ste štitili strateške partnere. Tako nijeste imali novca za trudnice, tako ste umanjivali plate. Da, štitite, u suštini, manjinsku klasu, dobrostojeću klasu koja je ekstremna manjina u Crnoj Gori. Hajmo da prevedemo stvari na tu ravan. Tako se ponaša politička oligarhija i tako se upravo vi ponašate, da ne bude nikakve dileme.
  • Hvala. Moraćemo da uvedemo naše domaće riječi zato što su strane riječi prihvatljive i nemaju negativnu konotaciju u pojedinom dijelu. Izvolite, sa izvinjenjem, koleginice Jasavić, a neka se pripremi kolega Obradović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani, poštovani predstavnici Vlade, Želim da ponovim svoju tezu ranije iznesenu da Demokratska partija socijalista, kada su drugi narodi u pitanju, neko bi rekao manjinski narodi ili manjinske nacionalne zajednice koristi metod da nas u parlamentu među njenim redovima ima što više da bi se što manje čuo glas upravo onih naroda koji su zastupljeni kroz parlament i izvršnu vlast u Demokratskoj partiji socijalista. To je prepoznat model. To prepoznaje građanska Crna Gora i na to ne pristaje građanska Crna Gora jer mi želimo društvo u kome će se glas svakog naroda čuti na ravnopravnim osnovama, bez asimilacije bilo kakve vrste, uz poštovanje nacionalnog i bilo kog drugog identiteta i uz spremnost da se zaštiti interes svih, a ne samo malog broja moćnih pojedinaca koji vladaju ovom zemljom, a nekima se samo čini da vrše vlast dok štite upravo interese onih koji su opljačkali ovu zemlju. Riječ pljačka je naša riječ i dobro se razumijemo. Ova zemlja je poharana, ova zemlja nema budućnost, zato što je par pojedinaca došlo u poziciju da bude u vladajućoj strukturi i da se ekstremno obogati dok je narod gladan. Od njihovih punih trpeza, od njihovih punih džepova našeg novca, naši novci su u njihovim džepovima, naša djeca su gladna, naša omladina nema posla, naša omladina nema perspektivu dok se njihova djeca rasipaju od našeg novca plaćajući ogromne račune, mala je Crna Gora i sve se zna, u bijesnim lokalima u kojima skromna djeca iz poštenih i čestitih kuća ne mogu ni da dođu, a i da mogu ne bi tamo dolazili jer tamo ne dolaze čestiti ljudi, tamo dolaze oni kojima je droga bliska, oni kojima je sve što nije civilizovanom svijetu blisko. Jednu stvar želim da kažem povodom ovog izvještaja, a to je da neću osobito komentarisati jer pripadam onoj kategoriji ljudi koji ne doživljava bošnjački narod kome pripadam manjinskim narodom već konstitutivnim narodom Crne Gore. Reći ću vam, gospodine ministre, da ja jesam član Bošnjačkog nacionalnog savjeta sa jednim ciljem, da taj savjet upravo sam sebe ukine na način što će inicirati izmjenu Ustava jer bošnjački narod je u istoriju Crne Gore utkao i svoju teritoriju i svoju istoriju i svoje ljudstvo i svoju kulturu i kulturno-istorijsko nasljeđe. Sve je to kulturno-istorijsko nasljeđe Crne Gore, građanske Crne Gore koju stvara Pozitivna Crna Gora. Nikada u onim školama gdje ste vi vršili vlast nijesmo čuli da su pripadnici bošnjačkog naroda bili pripadnici, recimo, u bitkama koje su istorijske bitke ove zemlje. Da li smo ikada čuli, ovdje ima Nikšićana sigurno, da je jedna porodica čiji se potomci bošnjacima zovu dala tri sina za bitku na Skadru. To nikada nije pisalo u udžbenicima, o tome se nikada nije govorilo. Pozitivna Crna Gora stvara zemlju u kojoj će se pošteno govoriti o svim njenim narodima. Ono što Demokratska partija socijalista radi jeste da njeguje negativne stereotipe i predrasude prema manjinama i na taj način upravo pravi razdor u Crnoj Gori. Tog razdora neće biti jer se stvara nova građanska, poštena, čestita Crna Gora koja nema namjeru jedna drugu da potire jer u ovoj zemlji ne smetaju Bošnjaci Crnogorcima, Crnogorci Srbima, Srbi Albancima, Albanci Hrvatima, Romima i Egipćanima. U ovoj zemlji smetaju svim poštenim ljudima nepošteni, oni koji kradu, koji uzimaju, koji otimaju, koji pljačkaju i institucije koje u njihovoj službi štite njihove interese. Najbolji snimak za to je afera snimak. Vi ste govorili o zapošljavanju manjina. Ja ću vam kratko reći, da bi se zaposlio pripadnik manjine, on mora pognuti glavu, on mora pognuti kičmu i biti dio Demokratske partije socijalista ili neke manjinske partije koja služi toj partiji. Vi upravo iz Demokratske partije socijalista vrlo uspješno politizujete nacionalne savjete i oni službe vama u svrhe koje vi znate bolje nego što ih mi znamo, a to je dijeljenje Crne Gore. Dijeljenja Crne Gore više neće biti jer vi ćete biti prošlost. Ono što vam na kraju želim reći, da je poguban statistički podatak da je Cedemovo istraživanje, samo pročitajte, etnička distanca poražavajuća u građanskoj Crnoj Gori koju vi zovete građanskom. Pogledajte samo istraživanje Cedema i vidite kakva je etnička distanca prema Albancima. To je nedopustivo za jednu zemlju koja se zove građanskom. Pozitivna Crna Gora će sa ostalim zdravim snagama u ovoj zemlji stvoriti građansku Crnu Goru u kojoj će svako dostojanstveno moći da kaže kako se zove, čemu teži i protiv čega se bori, a svi se zajedno borimo protiv zla, protiv lopovluka, protiv krađe, protiv otimačine, protiv prekrajanja izborne volje građana ove zemlje. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Jasavić. Sada ima riječ kolega Obradović, a neka se pripremi kolega Šabović kao posljednji poslanik koji učestvuje u raspravi po ovoj tački dnevnog reda.
  • Zahvaljujem. Uvaženi gospodine predsjedavajući, uvaženi gospodine ministre Numanoviću, uvaženi gospodine Deliću, uvaženi poslanici i poslanice, poštovani građani Crne Gore, Bogatstvo Crne Gore koje se mora čuvati i unapređivati u vidu razlikosti po pitanju nacionalnog, vjerskog, etničkog, kulturnog i drugog pitanja mora uvijek da bude prioritet svakog građanina Crne Gore. To je različitost koju bih ja poredio sa bogatstvom dobrog komšije kojeg je bolje imati nego rođenog brata u koliko nije dobar, a Crna Gora u malom je uopšte sama zgrada, sama ulica, selo, zaseok, grad i kasnije sama država. Moramo čuvati svoga komšiju kao dobrog čovjeka, kao dobrog prijatelja i uvijek štititi slabijeg od sebe i uvijek se držati one maksime Marka Miljanova "Čojstvo i junaštvo." Po meni čojstvo ima prednost braniti drugog od sebe, nego junaštvo braniti sebe od drugoga. U tom smilu siguran sam da ministarstvo radi veoma kvalitetno, veoma značajno, dat je ovdje prikaz po pitanju samih informativnih emisija kojih se emituju na jezicima manjinskih naroda po pitanju škola, po pitanju onih kulturnih događaja koje obogaćuju multukulturalnost, konfisionalnost Crne Gore do mog Bijelog Polja, festivala dramskih amatera, festivala tamburaša, od tog grada, pominjem ga namjerno, jer je to grad odakle je gospodin Numanović koj je dobio priznanje od Evrope kao šampion tolerancije multietničkog, multivjerskog, nacionalnog sklada. To je forma koju treba da primjenjuje Crne Gora i naravno da može i više i bolje i treba da se trudimo da unaprijedimo to pitanje. Posebno bih se osvrnuo romsku populaciju gdje imamo dosta toga što je odrađeno po pitanju kolektivnog stanovanja i u Beranama i u Podgorici. U Bijelom Polju imamo određenih problema, jer oni ne žele da kolektivno žive, žele da individualno žive u svojim stambenim jedinicama, da se bave svojim osnovnim djelatnostima, treba ih više uključivati u socijalizaciju, društveni život. Oni rijetko pohađaju školu i moramo uraditi zaista dosta toga da unaprijedimo stanje u oblasti romske populacije. Vjerujem da će ubrzo i Albanci imati svoju opštinu i to je proces decentralizacije, demokratizacije vlasti i zaista sam ponosan u koliko nacionalne manjine ostvaruju sva svoja prava koja su zagarantovana počev od Ustava preko Zakona o zabrani diskriminacije, preko Krivičnog zakonika, Zakona o lokalnoj samoupravi, statuta Poslovnika Skupštine Opštine i drugih akata. Generano, kako ja gledam i posmatram stvari imamo jedan regionalni razvoj koji nije ravnomjeran, imamo odnos šta je to većina ili manjina u pojedinim opština, šta je vićina u drugim je manjina i tako dalje. Vidim tu jednu zapostavljenost sjevera u smilu regionalnog razvoja i ako je ovdje navedeno da je odrađeno dosta toga po pitanju projekta zemljišne administracije upravljanja, po pitanju izrade prostornog urbanističkog plana koju je radila Planer iz Španije, kasnije "Montenegro projekt" koji su preduzeli, jer moramo da imamo prostorni plan na teritoriji čitave Crne Gore kako bi doveli investicije, moramo da radimo dosta toga da iskoristimo obnovljive izvore energije, da gradimo hidrocentrale i ribnjake, da imamo etno sela i farme, da gradimo auto-put, da gradimo aerodrom i da unaprijedimo stanje na sjeveru, kako bi ljudi ostajali, kako se ne bi dešavale migracije, napuštanje seoskog stanovništva, da gradimo i puteve, i mostove, i vodovode i elektrifikaciju sela, i školskih objekata, rekonstrukciju i obnavaljanje. Što smo mi i činili, ali zaista mora da bude sa vrha jedna takva politika da se unaprijedi stanje, da se garantuje otkup poljoprivrednim proizvođačima i da sve manje smanjujemo razliku između sjevera i juga. Bogatsvo je imati more, ali i jezera, rijeke, planine, iskoristiti sve ono što je vitalan interes i što je strateška grana Crne Gore poljoprivrda, turizam i to uvezati, umrežiti za dobrobit građana Crne Gore. Najveće bogatstvo je to što smo različititi i što treba da smo tolerantni jedni prema drugima i da gledamo tako kao napredak ekonomije koja će zajedno sa ovim ljudskim pravima i slobodama čiji je zaista širok spektar doprinijeti Crnoj Gori. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Obradoviću. Za komentar se javio kolega Abazović. Izvolite.
  • Hvala, prvi potpredsjedniče. Zaista nemam namjeru da kvarim utisak koji je draga koleginica stvorila svojim govorom, a Vi ovako pognuli glavu pred istinom, nijeste imali više ni šta da kažete s obrzirom da nije ni lako sve to progutati. Ne mislim na Vas gospodine Obradoviću, na Vas uopšte ne mislim da ste dio ove oligarhije, nemojte da se ljutite, imam jako pozitivno mišljenje o Vama kao čovjeku i kao poslaniku, samo sam htio neke teze da podijelim sa Vama koje su suprotne. To što smo mi šampioni u evropskim integracijama i šampioni u toleranciji dobro je, lijepa je reklama, ali mislim da to ne odgovara onom realnom stanju. Nije bitno kako nas drugi osjećaju bitno je kako mi zaista mislimo da su naša prava, odnosno naša zajednica, koliko je ona zaista napredna i koliko je ona zaista šampion. To možete da vidite iz one etničke distance o onom istraživanju o etničkoj distanci i da napravite neku anketnu pa ćete vidjeti da među građanima postoji malo drugačije razmišljanje. Sa druge strane rekli ste da će i Albanci konačno imati svoju opštinu. To je potpuno pogrešna teza. Imaće je građani Malesije, imaće je svi građani bez obzira, a ne mogu da ostvare svoje pravo samo zato što su Albanici. Vaša partija godinama manipuliše i ne dozvoljava ljudima da ostvare svoje Ustavno pravo samo zato što su Albanci, ali ne zbog toga što imaju predrasude koje imaju, to im nije prvo. Prvo im je što čuvaju vlast u Podgorici, jer ako nema vlasti u Podgorici onda se poluga čitave oligarhije na neki način izbija i oligarhija dolazi na klimave noge posle koje više možda i ne može da opstane. To je čitava poenta priče, dragi gospodine Obradoviću. Pominjali ste ekonomski napredak koji će da zadrži ljude, da stvori bolje uslove, potpuno podržavam, ali vjerujem da i vi imate mišljenje kao i ja, slobodno me opovrgnite da od toga u skorijem periodu na žalost neće biti ništa, ni od auto-puta, ni od značajnog ekonomskog razvoja, zato što su to samo mahinacije neosnovane, zasnovane na nekom plitkom političkom marketingu baš kao i onih 40 hiljada novih radnih mjesta. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega. Izvolite, kolega Obradoviću.
  • Siguran sam, gospodine Abazoviću, da će vrijeme pokazati da će se ostvariti ovo o čemu sam ja govorio, prije svega, zbog jedne ozbiljne vlasti i zbog jednog programa Vlade koji će se realizovati, obistiniti i zbog toga što sigurno mi iz Demokrtske partije socijalista ne poginjemo glave nego uspravno dostojanstveno koračamo i hvatamo se u koštac sa sudbinom života, bez obzira kakva bila istina i kolike teškoće na koje nailazimo, mi ih savladavamo, neke lakše, neke teže, ali sigurno da smo tu da pružimo otpor prema negativnim pojavama u društvu i da se izborimo za bolji život svih građana Crne Gore. Kada sam govorio o Albancima, govorio sam kao nacionalnoj manjini, zbog toga sam pomenuo Albance i vidjećete da će obistiniti sve moje riječi i to veoma brzo, da će postati, formirati se nova opština Tuzi ili Malesija. Bile su određene pravne predpostavke, zbog čega to do sada nije odrađeno, posebno u ovoj godini, veoma će se to brzo ispraviti i vidjećemo da će i to biti tako i da zaista Crna Gora teži ka decentralizaciji, demokratizaciji. Evo vidjeli smo primjer Petnjice, da se formirala ta opština, biće na redu sledeća, ova o kojoj govorim, pa onda vjerujem još nekoliko. Naravno, to je bitan i ekonomski momenat, da mogu da se finansiraju sami na tom području i da zaista kažemo da ćemo zaista da živimo u kvalitetnim uslovima. Naravno, o vama imam visoko mišljenje, bez obzira što nam se često stavovi suprostavljaju. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega. Posljednji poslanik u današnjoj raspravi je kolega Šabović. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjediče. Predstavnici Vlade, poštovani kolege poslanici, Crna Gora je definisana kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde zasnovana na vladavini prava. Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Ustav Crne Gore daje pravnu osnovu za promovisanje, jačanje i unapređenje zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda i potvrđuje obavezu Crne Gore da poštuje međunarodne standarde u tom kontekstu. Gotovo polovina članova Ustava 68 od 158 se odnose na ljudska prava i slobode, čime je normativno potvrđen njihov značaj. Pored nacionalnog zakonodavstva kojim se garantuje poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao i prava manjina, Crna Gora je odredbom člana 9 Ustava utvrdila da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava su sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i da imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drugačije od domaćeg zakonodavstva. Zakonom o manjinskim pravima i slobodama na bliži način se uređuje set manjinskih prava i mehanizmi zaštite tih prava. Zakon se odnosi na očuvanje nacionalnog identiteta manjina, tj. zaštita od asimilacije manjina, kao i omogućavanje djelotvornog učešća manjina u javnom životu. U ovom izvještaju, realno i na veoma pregledan način dat je i prikaz zaštite i unapređenje manjinskih prava, po različitim oblastima značajnim za očuvanje ukupnog nacionalnog identiteta manjina. Iako se može reći da iz godine u godinu aktivnosti Vlade doprinose daljem razvoju Crne Gore, kao multietničke, multikoncesionalne i multikulturalne države, da se nivo poštovanja ljudskih i manjinskih prava diže na veći nivo, ipak ostaje prostora da te aktivnosti dobiju na značaju i dinamici u pojedinim oblastima, kako je to izraženo u ovom izvještaju. Nastavni planovi i programi sa aspektom manjinskih prava jesu inovirani i unaprijeđeni. Međutim, njihov kvalitet može biti na još većem nivou, pogotovo kada je u pitanju zastupljenost književnika i umjetnika iz reda manjina u obaveznim sadržajima. Kvalitet i kvantitet sadržaja na javnim servisima, kako državnim tako i lokalnim, ima mogućnosti i potrebe za unapređenjem. Pogotovo treba istaći sprovođenje ustavne garancije na srazmjernu zastupljenost manjina u organima javne vlasti. Po informaciji koja je prezentirana u Odboru za ljudska prava u ovoj oblasti Vladu očekuju ozbiljna i odgovorna rješenja. Ekonomski razvoj sredina sa znatnim učešćem manjinske populacije, prepoznat je kao oblast kojoj se treba posvetiti mnogo veća pažnja. Takođe, ostaje još dosta prostora i rada na socijalnom uključenju roma u našem društvu. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Šaboviću. Ministre, da li želite da iskoristite pravo završne riječi. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Ostao sam možda dužan, ne možda nego sigurno poslaniku Damjanoviću jedno dodatno objašnjenje oko elektorske skupštine i izbora Sudskog savjeta, i prosto da pročitam iz pravilnika kako može elektorska skupština da se održi. Elektorska skupština se može održati ukoliko je prisutno više od dvije trećine pozvanih elektora. Dakle, kada je Sudski savjet u pitanju bilo je 138 elektora, više od 138 je 93, a ne 92 koliko je bilo i prema tome to je odgovor gospodinu Damjanoviću, odnosno takav odgovor smo poslali Upravnom sudu i taj se postupak vodi pred tim sudom. Druga stvar, upodobljavanje Zakona o nevladinom sektoru sa Zakonom o manjinama, prosto taj Zakon o nevladinom sektoru treba da se upodobi sa ovim, jer i sami smo insistirali, a shodno svemu ovome što smo i danas ovdje pričali, a prosto imamo nešto što je građansko, nešto što je zajedničko za sve i nema ni jednog razloga da se takvi projekti koji objedinjuju sve ovo što je nacionalno kroz neke projekte ne nađe i u dobijanju tih potrebnih sredstava. Što se tiče pitanja obrazovanja zapošljavanja, tu je najviše bilo priče. Mi smo, kao što smo rekli, napravili dobar i pravni i institucionalni okvir. Govorili smo o savjetima i svi smo na direktni ili indirektni način članovi tog savjeta i kao ministri i kao poslanici, i kao institucije i kao pojedinci. I nema ni jednog razloga da savjeti na daju taj doprinos da ove sugestije, kroz jedno dobro obrazovanje sa nekim dopunama koje treba da uradimo, govorio je dr Bralić o tome o djeci koja putuju više od pet kilometara, itd. da kroz zakonsku proceduru to ne izmijenimo to i sve ostalo što bi značilo bolju zastupljenost manjinskih naroda. Reći ću vam još jednu pojavu koju sam uočio obilazeći sve opštine, kada je zapošljavanje u pitanju. U opštinama koje su na lokalnom većina, a na državnom manjina, pokazuju ovu devijantnu pojavu o kojoj mi govorimo sada. Niko svojim ličnim primjerom, tamo gdje može da pokaže na nivou opština, ne pokazuje svojim dobrim primjerom kako bi to trebalo na državnom nivou da dođe što brže do ovih podataka koje svi želimo. Prema tome, to moramo da slijedimo svi, od pojedinca, od lokalnih samouprava, do državnog nivoa. Mi na državnom nivou kažemo da smo uradili i to podaci i pokazuju. Naravno da nijesmo u potpunosti zadovoljni i zbog toga postojimo i kao ministarstvo i zbog toga postojimo, zbog toga organizujemo institucije i za to želimo da u periodu koji je pred nama, zaista uradimo ono što je građansko, uz maksimalno poštovanje svakog pripadnika manjnskog naroda. Neko je od vas spomenuo romsku populaciju. Koja je energija učinjena od strane države kada je romska populacija u pitanju. Ako u jednom momentu ne gledajući ko je i šta je, primite 20% izbjeglica u odnosu na broj stanovnika, to ni jedna država u Evropi i u svijetu nije uradila kao što je uradila Crna Gora i otvorila vrata tim ljudima i pokazala svoj odnos prema ljudima, bez obzira na vjeru i i naciju i sa tim problemima se danas suočavamo. Mi imamo takozvanu domicilnu romsku populaciju i kao što znate imamo izbjegličku romsku populaciju. Izbjegličku rješavamo sa međunarodnim faktorima, ali domicilnu rješavamo sami sa svojim kapacitetima. Ja mislim kroz strategiju, kroz akcione planove, jako uspješno. I zaista, evo na kraju moram izraziti zadovoljstvo što prosto smo čuli, jer svi imamo isti cilj, građansku Crnu Goru s poštovanjem prava manjinskih naroda, uz obavezu svakoga od nas na čelu i sa ovim ministarstvom, odnosno Vladom, da ove brojke popravimo. Ne brojske zbog brojki, nego da svaki građanin ekonomski živi bolje i u tom pravcu se govorilo o regionalnom razvoju i ekonomskom poboljšanju stanja, ali i savjeti imaju tu mogućnost. Kažem i u tom dijelu, svakako da participiraju da daju doprinos bržem ekonomskom razvoju onih sredina gdje žive manjine, ali isto tako kroz kulturu, kroz informisanje, kroz obrazovanje. Ako svi damo doprinos, onako bar kako to kažemo, onda sigurno će svi građani biti zadovoljni osjećali se oni većina - manjina ili oni su građani Crne Gore svih ovih 620, odnosno 630 hiljada građana treba da imaju ekonomski bolji boljitak, a da im ljudska prava budu zagarantovana bez obzira na njihovu različitost, jer gospodin Popović je rekao sami smo pisali Ustav pa smo 68 od 138 članova napisali koji se odnosi na ljudska prava. Na nama je da to svi zajedno ispoštujemo. Hvala.
  • Hvala i vama, ministre, i na učešću u radu i na prisustvu. Kolege, konstatujem da je pretres završen. Izjasnićemo se naknadno. Sjutra nastavljamo, po običaju, nešto poslije 11 sati sa Predlogom zakona o organskoj proizvodnji. Hvala na saradnji i svako dobro. 24.10.2013. u 11.15h
  • Poštovani poslanici 25. zaziva Skupštine Crne Gore, Nastavljamo treću śednicu jesenjeg zasijedanja u 2013.godini. Po dogovoru, danas idemo na Izvještaj o stanju u energetskom sektoru u Crnoj Gori. To ćemo raditi dva plus sata. Nastavićemo sa organskom proizvodnjom, sat, Izvještaj o radu Državne komisije za kontrolu postupka javnih nabavki za 2012.godinu dva plus sata i tri sata Izvještaj o radu Savjeta za finansijsku stabilnost sa tematikom koja nije samo izvještajna nego ukupni osvrt na finansijsku stabilnost i stanje finansija Crnoj Gori. To su četiri tačke koje nećemo danas završiti, ali su plan rada za četvrtak i utorak. U srijedu je premijerski sat i dio četvrtka, mislim da će biti poslanička pitanja. Nastavićemo onda u četvrtak rad ove sjednice, ako je završimo, ako ne čekaće nas i treća radna sedmica na ovoj śednici. To je manje - više orijentaciono kretanje našeg rada u ovoj i idućoj sedmici. Krećemo sa Izvještajem o stanju energetskog sektora Crne Gore u 2012.godini. Tu su predstavnici Regulatorne agencije za energetiku Branislav Prelević, predsjedavajući odbora Agencije, Dragutin Martinović, član Odbora i Novak Medenica, direktor Agencije. Hvala vam što ste tu. Izvjestilac Odbora za ekonomiju, finansije i budžet je Almer Kalač. Da li želite riječ, kolega Kalač? Pročitajte naš stav pa ćemo dati riječ predstavnicima Agencije. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedniče Skupštine. Ja ću pročitati izvještaj Odbora. Predsjedavajući Odbora Regulatorne agencije za energetiku, Branislav Prelević u uvodnom obraćanju ukazao je da godišnji izvještaj ima za cilj da pruži detaljnu sliku stanja i dešavanja u energetskom sektoru Crne Gore u toku 2012.godine, kao i uticaj tih dešavanja na ostvarivanje ciljeva energetske politike. S tim u vezi Odbor se upoznao sa sastavnim elementima izvještaja, koji se odnose na energetske resurse i kapacitete, nalaze iz nadzora energetskog sektora, investicije u eneregetskom sektoru, finansijsko poslovanje energetskih subjekata, kao i stanje i aktivnosti na tržištu električne energije. Takođe, gospodin Prelević je predstavio ključne novine koje su obilježile prethodnu godinu a koje se odnose na uvođenje novih metodologija obračuna cijena i tarifa energetskih djelatnosti i potrošačkih ciljeva, usporavanje procesa razdvajanja Elektroprivrede Crne Gore od operatora distributivnog sistema kao jedan od uslova za razvoj konkurentnog tržišta električne energije, uvođenje novih brojila na daljinsko očitavanje, kao i projekat tehničke pomoći za implementaciju sporazuma o energetskoj zajednici. Odbor je ocijenio da Izvještaj o stanju energetskog sektora Crne Gore za 2012.godinu na transparentan način daje prikaz stanja energetskog sektora Crne Gore,kao i da je metodološki drugačiji u odnosu na prethodne sa većim brojem statističkih pokazatelja. Odbor je, ocjenjujući stanje u energetskom sektoru, konstatovao da gubici električne eneregije na distributivnoj mreži u 2012.godini iznose 541,07 gigavat časova i da su isti veći za 9,99% u odnosu na prethodnu godinu kada su iznosili 491,9 gigavat časova. Ukazano je na neophodnost identifikovanja uzroka zbog kojih je došlo do povećanja gubitaka. Konstatovano je da su pethodnu godinu...visoka uvozna zavisnost elektroenergetskog sektora, visoke tržišne cijene i visoki troškovi uvoza uvezene električne energije, zbog energetskog deficita. Takođe, iskazano je nezadovoljstvo zbog toga što postupak pravnog razdvajanja Elektroprivrede Crne Gore i operatora distributivnog sistema nije izvršen u skladu sa zakonskom obavezom 1.01.2013.godine. Tokom rasprave postavljena su pitanja koja su se odnosila na rezultate poslovanja Elektroprivrede Crne Gore u 2012.godini, kao i stanje duga za električnu energiju; mogućnost kompenzacije duga za električnu energiju između Elektroprivrede i lokalnih samouprava, kao što je to uradila Opština Budva; nadzor nad radom energetskih subjekata, posebno u dijelu koji se odnosi na kontrolu kvaliteta goriva; gubitke na prenosnoj mreži i komercijalne gubitke električne energije; postojanje potencijalnog nalazišta ugljovodonika i ukupne rezerve uglja; smanjenje emisije CO2 kao ključnog preduslova za snižavanje štetnih uticaja globalnog zagrijavanja; nedovoljnu iskorišćenost obnovljivih izvora energije; iskorišćavanje energetskog potencijala vjetra kroz projekat izgradnje vjetroelektrana na Krnovu; visinu troškova zarada, naknada i ostalih ličnih primanja kada je u pitanju poslovanje crnogorskog elektroprenosnog sistema, gdje je trošak za zarade oko dva miliona eura iznad odobrenog,kao i izdavanje licence preduzeću Montenegrobonus DOO Cetinje za glavnog državnog snadbjevača električnom energijom. Članovi Odbora izrazili su očekivanja, a predstavnici RAE ukazali su da se dug KAP-a ne može i neće kompenzovati preko povećanja cijena električne energije za krajnje korisnike. Polazeći od informacije koje je RAE u prethodnom periodu dostavila Odboru, a odnose se na postupanje energetskih subjekata, po nalzima RAE, članove Odbora je interesovalo da li navedeni subjekti i dalje ne postupaju po istim. Shodno navedenom, a polazeći od inicijative RAE za izmjene Zakona o energetici zbog ograničenja u postojećem zakonu, Odbor će inicirati izmjenu navedenog zakona u cilju definisanja pitanja preuzimanja licenci energetskim subjektima i ovlašćenjima RAE za preduzimanje mjera u slučaju kada energetski subjekti ne poštuju zakon. Takođe, na Odboru je bilo mišljenja da bi izvještaj trebalo da sadrži i uporedne podatke kupovne moći stanovništva i cijene električne energije u zemljama regiona, kako bi se utvrdilo koliko se kilovat časova električne energije može dobiti za prosječnu zaradu.Toliko.
  • Hvala. Ne znam koliko smo doprinijeli sa CO2 sistemu, tu imamo viška za prodaju, ali sigurno imamo elektrosistem koji je najveći donator na svijetu proporcionalno svojoj veličini. Znači ne naplaćuje to što radi i najveći je dužnik, proporcionalno svojoj veličini, u svijetu, tako da imamo svjetski rekord u donacijama električne energije i u neplaćanju dažbina. Izvolite. Da čujemo predstavnike RAE.
  • Poštovana Skupštino, Zahvaljujem gospodinu Kalaču na korektno prenesenom izvještaju sa sjednice Odbora za finansije i budžet. Pored toga, imam zadovoljstvo da prezentujem godišnji izvještaj Regulatorne agencije za energetiku za 2012.godinu i to prije svega zbog toga što ovoga puta imamo priliku da ovaj izvještaj provjerimo i kroz ocjene koje su energetskom sektoru Crnoj Gori dale i evropske institucije kao što su Evropska komisija i Sekretarijat energetske zajednice. Zato ću ovaj uvod podijeliti u dva dijela. Jedan koji se odnosi na ocjenu ovih institucija i drugi koji se odnosi na pregled ključnih dešavanja u 2012.godini. Citiraću nekoliko navoda iz izvještaja Sekretarijata u kojima se navodi što je urađeno u ovom periodu, uz njihov komentar na datu temu. Prvo, kaže se da je RAE ispunila skoro sve svoje zadatke koji su joj dati Zakonom o energetici a koji se odnose na zakonodavni okvit to jest konkurentno tržište, i to uglavnom u 2012. i 2013.godini. Implementacija ovih pravila i njihovo striktno sprovođenje su važni za razvoj tržišta. U tom smislu Regulatorna agencija je u septembru 2012.godine odobrila pravila za funkcionisanje sistema za distribuciju električne energije, kao i metodologiju za utvrđivanje naknada i rokova i uslova za priključenje na distributivnu mrežu. Dalje, kaže se da nacrt minimuma standarda kvaliteta snadbijevanja je finalizovan i spreman za razmatranje od strane Regulatorne agencije. Definicije ovih standarda zahtijevaju uspostavljanje sistema kvaliteta i prikupljanje podataka od strane operatora mreže, kao posao koji slijedi, što sa izradom nove metodologije znači da je primjena ovoga predviđena za sredinu 2015.godine. Dalje, kaže se, uz tehničku pomoć koju je finansirala Evropska unija, regulator u 2012.godini je radio na nacrtu pravila o regulatornom računovodstvu, koji će biti usvojen u 2013.godini. Svrha ovog dokumenta je da se ojača regulatorni nadzor računovodstvenih sistema, sprovodi razdvajanje računa, olakša proces tarifiranja i poboljša transparentnost računa regulisanih preduzeća. Dalje se kaže da razdvajanje računa tri funkcionalne cjeline u Elektroprivredi Crne Gore je navodno sprovedeno, iako nijesu objavljeni finansijski izvještaji o regulisanim aktivnostima. Kaže se da je Regulatorna agencija više puta dostavila nalog Elektroprivredi Crne Gore da dovrši razdvajanje na način kako je to traženo Zakonom o energetici, ali bez efekata do sada i eksplicitno se kaže da je ovo kršenje direktive 54 iz 2003.godine. Treće, tržište električne energije je formalno otvoreno za konkurenciju za sve potrošače, osim domaćinstava, a potrošači priključeni na prenosnu mrežu se ne snadbijevaju po regulisanim cijenama od strane javnog snadbjevača. Procedura promjene snadbjevača koju je Regulatorna agencija odobrila je u skladu sa akijem. I još jedna stvar koja se navodi između ostalog, proizvodnja ne podliježe eksplicitnoj regulaciji cijene, naime regulator ne određuje cijenu po kojoj domaći proivođači treba da prodaju električnu energiju snadbjevaču. Umjesto toga, cijena električne energije u tarifama za krajnje potrošače se definiše na osnovu stvarno ugovorene cijene u prethodnom periodu u slučaju uvoza, a za domaću proizvodnju ona se utvrđuje primjenom prethodno regulisanih cijena i faktora harmonizacije ove cijene sa referentnom cijenom na tržištu, tj. na berzi u Lajpcigu. Sve što u zakonodavnom okviru radimo jeste, praktično, usklađivanje sa trećim energetskim paketom. U tom smislu Sekretarijat ima nekoliko preporuka za Crnu Goru, pa se kaže da je Crna Gora već preduzela akcije na utvđivanju usklađenosti svog zakonodavstva sa trećim energetskim paketom, procjena i analiza neusklađenosti su već pripremljene i osnovna obilježja ovog trećeg paketa koja se tiču Crne Gore odnosno kao preporuke tiču se prije svega razdvajanja vertikalno integrisanog…Elektroprivrede Crne Gore o kojem sam već govorio u uvodu. Druga stvar je jačanje pozicije Regulatorne agencije u kojoj se kaže: "Ključna pitanja se odnose na jačanje pozicija Regulatorne agencije, posebno u pogledu obezbjeđivanja istrumenata da sprovodi svoje odluke. Do sada se pokazalo da regulatorne odluke nijesu uvijek postigle željeni cilj. Pored dodatnih nadležnosti novi zakon treba da osigura da Regulatorna agencija ima moć kojom će sprovoditi svoja zaduženja uključujući moći koje se odnose na provjere i nametanje sankcija odnosno kazne.” Dalje se vezano za regulatora kaže: “Regulatorna nezavisnost uključujući finansijsku nezavisnost mora biti osigurana u osnovnom zakonu, a uslovi za razrješenja regulatornog organa ne smiju biti zloupotrijebljeni". Kad je u pitanju zaštita potrošača kao treći segment ovih preporuka vezano za treći energetski paket, postojeći zakon definiše ugrožene potrošaće kao domaćinstva koja imaju pravo na subvencije ukoliko su zadovoljena dva uslova - stanje socijalne potrebe i ugroženo zdravstveno stanje. Namjera trećeg paketa jeste da razdvoji ova dva kriterijuma i da pod određenim uslovima može biti dovoljan samo jedan uslov. Regulatorna agencija inače je usvojila tarife za ugrožene potrošače za 2013.godinu, koji se obračunava na osnovu broja ugroženih potrošača i finansijskih sredstava koja stoje na raspolaganju za ove potrebe. Finansijska srestva za subvencije se obezbjeđuju iz budžeta države koje odobravate vi na predlog Ministarstva finansija. Osim ovih navoda iz Izvještaja Sekreterijata, po našem mišljenju još dvije stvari su obilježile 2012. godinu, a to je uvođenje novih metodologija i uvođenje novih, takozvanih pametnih brojila kao projekta koji je uz kabal obilježio ovu i naredne godine. Što se tiče metodologija, svi regulatori u oblasti energetike, pa i crnogorski, počeli su sa takozvanom kost plus metodologijom o kojoj manje-više znate. Ova metodologija ne rješava osnovni problem regulacija a to je asimetričnost informacija. Dakle, regulator nikad i nigdje nema isti obim i kvalitet informacija kao što imaju kompanije koje su regulisane. Pokušavajući da riješe ovaj problem regulatori su prije petnaestak godina počeli sa primjenom takozvanih podsticajnih metodologija revenju kap i prajs kap, crnogorski regulator je počev od avgusta prošle godine, znači 2012. godine, počeo sa primjenom revenju kap metodologije tj. metodologije ograničenja prihoda, koja je donijeta uz pomoć evropskih i američkih eksperata iz ove oblasti. Dakle, regulator je svjestan univezalnog problema asimetričnosti informacija i ponudio je kompanijama da same koriguju svoje troškove, da na toj korekciji profitiraju, ali da se time ujedno obezbijedi i informacija o realnim troškovima. Iskustva u primjeni ovih podsticajnih metodologija su apsolutno pozitivna. Na tim principima i sa tim iskustvom implementirana je i revenju kap metodologija u Crnoj Gori. Kako će se to odraziti na smanjenje troškova i povećavanje efikasnosti u crnogorskom elektroenergetskom sistemu ostaje da vidimo naredne dvije godine. Osim ovog mehanizma koji u principu zavisi od toga koliko će se same kompanije u stvarnosti racionalno ponašati, regulator je uveo i takozvani faktor efikasnosti tj. obavezao je kompanije da svoje troškove na koje mogu uticati obavezno smanje za polovinu procenturalnog iznosa, planiranim i plaćenim na godišnjem nivou. Inače, počev sa primjenom novih metodologija regulator je prestao da formalno reguliše proizvodnju električne energije, kao što je rečeno i ranije, prestalo se sa praksom administrativnog utvrđivanja stope povrata čime je praktično uveden mehanizam podsticaja novih investicija u mrežnim djelatnostima itd. Hvala.
  • Bila je stručna priča i nema političke spornosti. Hvala vama. Idemo redom, javio se kolega Zoran Jelić, a posle njega kolega Aleksandar Damjanović.
  • Po pet minuta, pošto je dva plus, nije tri sata.
  • Zahvaljujem. Poštovani gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi članovi Regulatorne agencije za energetiku, Pred nama je Izvještaj o stanju energetskog sektora u 2012. godini, agencija je ispoštovala sve ono što je bilo propisano Zakonom o energetici i na vrijeme dostavila Skupštini pomenuti izvještaj. Kao što je uvaženi poslanik Kalač rekao, ovaj izvještaj pruža detaljno sliku stanja, dešavanja u energetskom sektoru Crne Gore u toku 2012. godine na javan i trasparetan način sa obiljem statističkih podataka i ovaj izvještaj metodološki drugačije je urađen nego što je to bilo prethodnih godina. U izvještaju ste saopštili kakvi su energetski resursi i kapaciteti kojima Crna Gora raspolaže. Još uvijek nemamo dovoljan stepen iskorišćenosti svih značajnih resursa tako da Crna Gora još uvijek ima deficit koji se nadomješta uvozom električne energije. Takođe, energetski resursi se koriste prije svega iz snage vodenih tokova dok se ostali obnovljivi izvori električne energije, potencijalni, ne koriste se dovoljno, kao što su energija sunca i vjetra i biomasa. U izvještaju ste konstatovali da je na 10. zasijedanju Ministarskog savjeta održanog 18.oktobra 2012. godine u Bečićima Crna Gora prihvatila cilj da učešće energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji iznosi 33% najkasnije do 2020. Godine. Interesuje me, gospodine Preleviću, da li mi možemo ispuniti ovaj cilj do 2020.godine, da 33% ukupne energije imamo iz obnovljivih izvora. Dobro je što je Vlada u prethodnom periodu zaključila 13 ugovora o koncesiji za 13 vodotoka za izgradnju 36 malih hidroelektrana ukupne snage od hiljadu megavati. Konstatuje se u izvještaju da je enegrija vjetra zaista veliki pontecijal i vi ste ovdje saopštili koji su to pojasi u Crnoj Gori koji mogu dati značajna izvore energije. Međutim, kad sam čitao ovaj izvještaj i prošle godine konstatuje se jedna, da tako kažem, ista stvar, da su projekti za izgradnju vjetroenergana, ukupno 53 na Krnovu i Možuru, još uvijek u fazi izrade projektne dokumentacije. Po meni je to malo sporo. Znam da vi tu ne odlučujete, ali me interesuje da li se može ovo pogurati i da snagu vjetra iskoristimo onako kao što je to dato u dokumentu. Slično je i sa solarnom energijom i konstatuje se da Crna Gora, zaista, ima veliki broj sunčanih dana, da je skoro 2.500 časova duž morske obale sunčeve radijacije. Takođe se konstatuje da Podgorica ima po metru kvadratnom 1600 kilovat časova sunčeve energije, da je u odnosu na gradove Jugoistočne Evrope kao što su Rim i Atina lider u tom pogledu. Međutim, nijesam primijetio da po krovovima Podgorice ili drugih prividnih subjekata imamo puno solarnih uređaja. Šta, po vašem mišljenju, tu treba uraditi, iako ste vi saopštili da tu treba napraviti jednu kvalitetnu analizu? Pošto nemam dovoljno vremena, htio bih samo da usredsredim pažnju na praćenje ostvarenja gubitaka električne energije. Vi ste ovdje saopštili da su gubici na distributivnoj mreži u 2012. godini iznosili 541 gigasat, odnosno 20,8% preuzete električne energije iz mreže crnogorskog elektroprenosnog sistema, što je više za nekih 24,7% u odnosu na planirano. Šta je uzrok toga? Kakva je identifikacija tih gubitaka? Da li se može uticati na smanjenje tih gubitaka koji su, zaista, veliki? Još ću saopštiti da je funkcionalna cjelina, distribucija je u svojim planovima planirala i kaže se - smanjenje gubitaka električne energije, prije svega, osavremenjavanjem mjerenja električne energije. Da li ovo može uticati na ovaj dio? Što se tiče jednog velikog problema koji postoji, to je nedostatak prostornoplanske dokumentacije za obezbjeđenje lokacija za planirane elektroenergetske objekte, uglavnom trafostanice. Često se konstatuje i znamo da mnogi objekti tih trafostanica nemaju građevinsku dozvolu, što svakako predstavlja određeni problem, naročito u onim sredinama gdje imamo probleme o snabdijevanju električnom energijom. Da li vi možete kao regulatori kroz zakonska rješenja uticati na to da se ova prostornoplanska dokumentacija na neki način ubrza za izgradnju? Još samo par sekundi, gospodine predsjedniče. Što se tiče poslovanja subjekata, vidimo da je poslovanje Elektroprivrede u poslovnoj godini, Elektroprivreda Crne Gore je iskazala neto gubitak u iznosu od 5,7 miliona eura. Tu su date karakteristike zašto je taj gubitak bio takav. To su visoki troškovi uvoza, zatim nepovoljan ekonomski ambijent, izuzetno nepovoljna hidrološka situacija, zatim izražen problem naplate električne energije Kombinatu aluminijuma i povećanje gubitaka na distributivnoj mreži. Ostali učesnici su poslovali pozitivno. Postavio bih samo još jedno pitanje kod crnogorskog elektroprenosnog sistema, on je ostvario dobit u iznosu od 6.550.000 eura. Međutim, konstatovano je da je crnogorski elektroprenosni sistem, trošak za zarade bio je veći dva miliona od odobrenog. Kako vi to kao regulatori posmatrate i šta treba tu uraditi da bi taj trošak za zarade bio u okvirima koji je dozvoljen. Pošto više nemam vremena, zahvaljujem predsjedniče.
  • Hvala, kolega Jeliću. Kolega Damjanović, a sprema se kolega Šehović.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, poštovani predstavnici Regulatorne agencije za energetiku, Danas razgovaramo o stanju u energetskom sektoru za koji možemo da kažemo da je relativno stabilno, ali je zato i opterećeno sa nekoliko veoma značajnih stvari od kojih bih posebno htio da pomenem i dalje neriješeni problem međusobnih dugovanja između Kombinata aluminijuma i Elektroprivredi i budžeta ove države od 50 miliona evra koji opterećuje i bilans Elektroprivrede, ali i probleme u budžetu. Istakao bih, takođe, neispunjavanje važeće strategije energetike u gotovo svim elementima. Možda bi bilo dobro da se tokom ove današnje rasprave čuje i vaše mišljenje vezano za nacrt strategije razvoja energetike koji je u pripremi. Opterećeno je i nekim izazovima koji mogu da budu šansa, ali i propuštena prilika ako se do kraja ne iskoristi. Pomenuću projekat gradnje kabla, pomenuću mogućnost pronalaska ugljovodonika na primorju Crne Gore, pomenuću potrebu gradnje novih energetskih kapaciteta jer je već 30-ak godina prošlo da ih i nemamo, da li u oblasti termoenergije, da li gradnja nekih novih hidroobjekata. Ovo podvlačim zbog toga što mislim da bi nas greške u definisanju tih prioriteta i kašnjenje u valorizaciji onoga što Crna Gora ima u energetskom smislu moglo više koštati nego svi eksperimenti neoliberala vezanih za budežet za poresku politiku, odnosno pogrešni saobraćajni prioriteti koji su nam ponijeli, recimo, 70 miliona eura kao što je ponijela pruga Podgorica-Nikšić. Ono što je dobro, što je kolega Kalač pročitao, jeste da ne moramo da ponavljamo neke stvari i probleme koje ste vi ovdje notirali u vašem izvještaju. Neka bude paradigmatično, recimo, da na strani 19 jasno ukazujete da je operater distributivnog sistema funkcionalno i računovodstveno razvojen i da isti nije postupio u skladu sa zakonom, dakle da je kršio zakon. Takođe da nemamo desetogodišnji plan razvoja distributivnog sistema, da ... snabdijevanje ne postupa u skladu sa Zakonom o energetici. Dakle, navodite brojna kršenja Zakona o energetici. Pokušaj je bio Odbora za ekonomiju, finansije i budžet i ovog parlamenta, i taj pokušaj je u toku, da brzim izmjenama zakona, iako Vlada traži sporo izmjene zakona, jasno mi je zašto to Vlada traži, omogućimo vama, odnosno da vam ne dajemo alibi da ne možete da postupate već da postupite u skladu sa Zakonom o energetici i da primjereno kaznite sve one učesnike na energetskom tržištu koji krše zakon. Primjera kršenja ima sijaset u ovom vašem izvještaju. Ono što bode oči jeste da su povećani komercijalni gubici. Žalosna je činjenica da se u državi Crnoj Gori svaki peti kilovat sat ukrade, odnosno nije plaćen. Bilo bi dobro da smo u izvještaju i dobili konstataciju koliko je to izgubljenih evra i za Elektroprivredu, odnosno za državu kao najvećeg akcionara, je li tako, Elektroprivrede Crne Gore. Ono što, takođe, nije dobro jeste da je Elektroprivreda u kojoj država ima većinsko vlasništvo za prošlu godinu iskazala gubitak od 5,7 miliona evra, gdje se na taj način devastira imovina ove države, i o tome treba da razmišljamo. U kontekstu nekih predloga SNP-a i objedinjavanju i državnom vlasništvu u kompletnom elektroenergetskom sektoru, gdje imamo, ako možete kolege, možda vam nije interesantno, ali pretpostavljam da građanima jeste. Vi ste ove probleme već riješili, pretpostavljam, tokom vladavine od 20 godina koje ovdje imate. Problem je u Rudniku uglja koji je na početku reprolanca i dalje imamo dominantno privatno vlasništvo i da Rudnik uglja prošle godine iskazuje gubitak, iako je cijena 30 evra po toni, da i dalje imamo ogromne troškove operativno samo u Rudniku uglja. Smatram da je krajnje vrijeme da država sve učini da dokapitalizacijom, a država to može da učini, pogotovo imajući u vidu strukturu vlasništva u Rudniku uglja, i Rudnik uglja bude u državnom vlasništvu i da imamo zaokruženi energetski reprolanac jer mi nijesmo vlasnici svog energetskog sistema ako nam je početak reprolanca privatni, odnosno ako je neko, i to po stoti put ponavljam, na početku masovne vaučerske privatizacije, a zna se ko je kreirao tu privatizaciju omogućio da Rudnik uglja bude privatan kao početak energetskog reprolanca u Crnoj Gori. U odnosu na ostale učesnike na tržištu, možda nije poznato dovoljno javnosti, ali se i to zna, Jugopetrol koji smo, takođe, prodali kao monopolsku kompaniju, iako u tom sektoru imamo konkurenciju, ali samo što se tiče benzinskih pumpi, nemamo je, dakle, u onom suštinskom dijelu, a to je nabavka nafte, odnosno distribucija naftnih derivata plus onaj pravilnik o garantovanoj cijeni koliko god da se kreće tržišna cijena nafte za Jugopetrol, odnosno garantovanom prihodu i profitu, da je taj isti Jugopetrol za 2011. i 2012. godinu ostvario deset miliona evra profita. Pokazuje se da se rukovanjem monopolskim kompanijama i te kako može zaraditi u ovoj Crnoj Gori, a Elektroprivreda pet miliona u gubitku i Rudnik uglja 1,2 miliona u gubitku. U odnosu na nekoliko stvari koje su, takođe, ovdje pomenute od strane, čini mi se, gospodina Kalača u čitanju izvještaja Odbora pada u oči da su troškovi zarada u crnogorskom elektroprenosnom sistemu koja je, takođe, jedna od stabilnih firmi koja stabilno posluje, bili dva miliona evra veći nego dozvoljeni od strane Regulatorne agencije. I dalje imamo neracionalnosti u poslovanju u jednom od ključnih energetskih subjekata u Crnoj Gori kao što je crnogorski elektroprenosni sistem. Mene interesuje šta možemo da uradimo, svi zajednički, ovdje da malo obuzdamo tu spiralu troškova u toj i ostalim energetskim kompanijama, kako bismo ostvarili profit, a ne gubitak na ovom tržištu. Takođe, dosta je priče bilo o radu Montenegro bonusa, možda i tu treba dati neke određene odgovore kako bi se i te dileme ovdje u plenumu otklonile. Ponavljam, po stoti put opet, da je ovo jedino mjesto gdje se može čuti danas necenzurisana riječ o Crnoj Gori, jer u svim medijima, u zavisnosti od uređivačke politike, imamo određenu cenzuru onoga što se govori u Parlamentu. Možda je dobro i zbog vas gospodo iz RAE da ovdje i neke teme i vi sami otvorite, i potencirate, i jednostavno da iz ove rasprave izvučemo dobre zaključke. Žao mi je što je rasprava definisana, htio bih da vidim šta predlažete kao mjere za sprečavanje krađe struje. Ponavljam, svaki peti kilovat čas je ukraden u Crnoj Gori i ako imamo novi menadžment, i ako uvodimo daljinska brojila i tako dalje. Prema tome, tu postoji prostora da se te stvari bolje definišu. Malo bih polemisao sa nečim što je bitno svim građanima. Ovdje je jasno rečeno, i to želim da se ovdje ponovi, da rješavanje odnosa Kombonata aluminijuma, Elektroprivreda, budžet ne može opteretiti cijenu električne energije za građane. To želim da ovdje jasno kažete i da vas držimo za riječ, gospodo iz RAE. Potrudio sam se malo da u prilog ove teze, kako mi u državi Cnroj Gori imamo nisku cijenu električne energije u odnosu na region i tako dalje, i onda ste vi nama dali tabelu gdje mi iz te tabele vidimo kako su odnosi na ostale cijene usluga i proizvoda cijene električne energije na 56% evropskog prosjeka i samo nam je, čini mi se, ne znam o čemu se radi, da li je u pitanju hrana ili u tom nekom prosjeku. Sa jednog energetskog portala sam i ovdje želim da istaknem da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet imao dosta aktivnosti vezanih i za ono što ste vi pominjali a to je energetska zajednica i posjete Beču i uzvratnu posjetu koju očekujemo od direktora energetske zajednice, gdje bi smo neke stvari pomjerili sa mrtve tačke, izvukao odnos cijena i plate za države regiona. Dakle, u odnosu na prosječnu cijenu struje i prosječnu platu koliko se u kojoj državi može kupiti struje. Znate li koje države jedino mogu da kupe manje struje od Crne Gore u regionu? To su Makednonija i Mađarska. Čak i Srbija koja ima najniže cijene struje može da kupi više i Češka, i Španija, i Njemačka, i Slovenija, i BiH i Hrvatska i tako dalje. Prema tome, da i tu neku tezu o tome kako imamo niske cijene električne energije pobijemo. Dakle, u regionu vjerovatno i u Evropi, jer idemo što sjevernije, to je veli bogatije, samo Makedonija i Mađarska mogu da kupe za prosječne plate manje struje nego Crna Gora. Zaključujem, da ima dosta stvari na koje trebate da date odgovore. Cijenim uvodno izlaganje od strane Regulatorne agencije za energetiku, desetominutno, koje je dalo sijaset nekih podataka i tehničke prirode, ali nekoliko stvari koje sam ovdje iznio zalužuju odgovore kako bi čuli, ne samo poslanici ovog doma, već i građani Crne Gore. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Damjanoviću. Bilo bi interesantno napraviti uporednu studiju oko Jugopetrola, koliko je bio profit kao državno preduzeće, plus sponzorstvo za sport i društvene aktivnosti u tom periodu i sada profit i sponzorstvo za javne koristi, pa ćete da vidite koja je tu razlika. Mislim da neke brojeve znam. U poslednjoj godini mislim da je šest miliona bilo za sport, maraka, za reć pravo, ali ... isto, plus je bio profit mnogo veći. To će vam pokazati koliko je naša privatizacija imala smisla. Kolega Šehović u ime SDP-a, priprema se kolega Bojanić u ime Pozitivne.
  • Hvala, gospodine predsjedniče, gospodo iz Regulatorne agencije za energetiku, uvažene kolege, Dozvolite mi da u ime Socijaldemokratske partije iznesem stav o Izvještaju o stanju energetskog sektora Crne Gore za period 2012. godine. Na samom početku bih rekao da je crnogorskoj javnosti poznato da je za SDP energetika pitanje od političkog, ekonomskog, bezbjednosnog i socijalnog interesa i da je za nas takođe važno istaći da je energetika oblast koja Crnoj Gori može mnogo toga dobrog donijeti ukoliko se istom na održiv način upravlja, ali isto tako to je oblast koja Crnu Goru može uvesti u političko i ekonomsko zavisništvo od nekog drugog ako ne budemo imali jasnu viziju i ako ne budemo povlačili ispravan redosljed poteza. U prethodnom periodu smo svjedoci da je ne malo puta Crnoj Gori nedostajalo te vizije zbog koje je postojala namjera da se njeni najznačajniji energetski, odnosno proizvodni kapaciteti privatizuju, što Socijaldemokratska partija uz pomoć drugih nije dozvolila, čime je spriječila da ti kapaciteti, koji predstavljaju kičmu ne samo energetskog nego i ekonomskog sistema, pređu u tuđe ruke i postanu instrument preko kojega bi Crna Gora u političkom i drugom smislu bila ucjenjivana. Na sreću to nijesmo dozvolili, a nadam se da smo iz toga izvukli određene pouke. Kada to kažem onda mislim da se stiče utisak da još uvijek nijesmo shvatili da je energetika naša glavna razvojna šansa, da je profit u ovoj oblasti, koja je monopolizovana, zagarantovan i da država Crna Gora sebi ne može dozvoliti luksuz da profit iz te djelatnosti puni budžete nekih drugih država ili pak da povećava iznos na žiro računu nekih drugih privatnih firmi bez obzira da li oni dolazili iz Crne Gore ili sa strane, već da moramo voditi računa da energetika treba da bude instrument za punjenje budžeta države Crene Gore. Kada već razgovaramo o ovom Izvještaju, dozvolite mi da na samom početku konstatujem ono što smo mi konstatovali na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, da je ovaj Izvještaj koji je pripremljen od Regulatorne agencije za energetiku pregledniji, transparentniji i da pruža mnogo više podataka koji nam služe za jednu valjanu i argumentovanu raspravu na ovu temu, što je za svaku pohvalu, jer oni koji nijesu spremni da se suoče sa javnosti i da ponude argumente, jednostavno taj posao ne treba da rade. Vi ste pokazali da u ovom Izvještaju nijeste krili podatke što jeste svakako nešto što u ovom visokom domu treba da se čuje. Inače, ovaj Izvještaj predstavlja sliku dešavanja u energetskom sektoru Crne Gore i on se bavi ne samo energetskim resursima nego i kapacitetima, nalazima iz nadzora energetskih subjekata, investicijama u energetskom sektoru, zatim finansijskim poslovanjem energetskih subjekata, kao i stanjem, odnosno aktivnostima na tržištu električne energije. Posebno se čine interesantnim zapažanja koja ste naveli u nalazima vezanim za nadzor energetskih subjekata, kao i za njihovo finansijsko poslovanje. Ukoliko analiziramo te djelove izvještaja, onda možemo primijetiti nekoliko stvari koje bi, blago rečeno, trebalo da nas zabrinu. Prva i osnovna je ta što ste sasvim decidno napisali da je Zakon o energetici prekršen zbog činjenice da nije izvršeno pravno razdvajanje operatora distributivnog sistema i to je nešto što u ovom paralamentu treba da bude apostrofirano. Ne samo da nije ispoštovan krajnji rok koji je predviđen Zakonom o energetici, nego nije ni ispoštovan produžetak roka koji je dobijen od strane Evropske komisije za pravno razdvajanje operatora distributivnog sistema. To je činjenica koju javno treba saopštiti, treba se zapitati kako izlaziti iz te situacije, pošto je frapantno da država Crna Gora, odnosno Elekroprivreda Crne Gore dva puta krši rok, pa i onaj koji je dobijen od strane Evropske komisije na njihov zahtjev. Druga stvar koju bismo trebali da pomenemo jeste činjenica da su gubici na distributivnoj mreži veći u ovoj u odnosu na prethodnu godinu za oko 10%, što je zabrinjavajuće imajući u vidu činjenicu da su građani Crne Gore i crnogorski parlament očekivali da će strateški partner sa investiranjem u toj oblasti da smanjuje gubitke, a ne da imamo za posledicu da nakon ulaska takvog strateškog partnera gubici u distributivnom sistemu budu veći. Zato me interesuje šta vi od instrumenata kojima raspolažete možete da uradite da bismo te probleme rješavali. Treća stvar koja bi, takođe, trebalo da nas zabrine je vezana za činjenicu da je Elektroprivreda Crne Gore u 2012.godini zabilježila gubitak od 5,7 miliona eura, što takođe mora biti analizirano i mora ovdje biti jasno preciziran uzrok za takvu situaciju. Čitao sam izvještaj, odnosno čitao sam vaše mišljenje o tome, ali vas pozivam da crnogorskoj javnosti saopštite vaš ugao gledanja na tu situaciju, jer je čudno da Elektroprivreda bilježi gubitak ako znamo kojim potncijalima ona raspolaže. Međutim, osim informacija koje su date u izvještaju želio bih da vas pitam još za nekoliko stvari. Prvo pitanje, dovođenje do kraja situacije koju smo imali tokom ove godine, a koja je vezana za, blago rečeno, blamažu Crne Gore kada je riječ o čuvenoj krađi struje iz čuvene interkonekcije. Da li vi smatrate da svi u Crnoj Gori mogu da peru odgovornost sa sebe? Da li je moguće da ministar ekonomije može da kaže da nije on nadležan za to? Da li je moguće da iz Elektroprivrede Crne Gore odgovornost prebacuju na Crnogorski elektroprenos? Da li je moguće da Crnogorski elektroprenos odgovornost prebacuje na vas? Da li je moguće da Kombinat aluminijuma kaže da nije kriv zbog toga, a Crna Gora je izblamirana? Zbog toga vas molim da mi date odgovor na to pitanje, kako će taj slučaj da bude završen. I da li neko, po vama, treba da odgovara zbog činjenice što je ova država došla u situaciju da uradi nešto što niko prije nje ni 50 godina nije uradio, da krade struju iz evropske interkonekcije? Drugo pitanje je vezano za činjenicu da bih volio da dobijem informaciju od vas kako vi gledate na avanturu menadžmenta Elektroprivrede Crne Gore, koji je sebi dozvolio luksuz da u prethodnom periodu isporučuje struju potrošaču kojega je Ministarstvo ekonomije nazvalo delinkventom, mislim na Kombinat aluminijuma, i da time razbacuje novac Elektroprivrede Crne Gore odnosno građana Crne Gore, budući da i sami znate da je Elektroprivreda u većinskom državnom vlasništvu. Kako vi gledate na tu situaciju, kako je uopšte moguće da se desilo da kompanije odnosno menadžment u jednoj kompaniji snabdijeva strujom nekog za koga unaprijed zna da neće naplatiti, zbog čega će se suočiti sa gubitkom od oko 60 miliona eura? I konačno, da li raspolažete sa podatkom koliko građani Crne Gore plaćaju za održavanje proizvodnje u Kombinatu aluminijuma, preko Montenegrobonusa? Pitam vas iz prostog razloga što je taj podatak nemoguće dobiti ovih dana od nadležnih, iako znamo da Montenegrobonus kroz plaćanje struje za održavanje proizvodnje Kombinata aluminijuma troši novac javnosti, koja ne može da sazna koliki je iznos novca. Uzimajući u obzir činjenicu da ste vi ljudi koji se profesionalno bave tim stvarima, da znate kolike su potrebe Kombinata aluminijuma za strujom? Pretpostavljam da ćete znati da nam kažete koliko mi kao građani Crne Gore svakog dana finansiramo održavanje proizvodnje u Kombinatu aluminijuma. Hvala.
  • Hvala. Kolega Bojaniću, izvolite.
  • Zahvaljujem. S obzirom da su prethodni govornici bili svi članovi Odbora za ekonomiju, mnogo toga je već rečeno, ali nastojaću da se ne ponavljam i da iz nekog drugog ugla pogledam ovaj izvještaj, bar da ne budemo svi saglasni da je izvještaj odličan. Izvještaj je dobar, međutim, ono što mene brine je to što je stanje loše. Izvještaji se usvajaju i prolaze, ali uglavnom se svim tim izvještajima opisuje loše stanje i nekako sve to prolazi godinama, ne popravlja se stanje, a izvještaji prolaze. Imam jednu zamjerku na izvještaj, žao mi je što nije obrađena oblast energetske efikasnosti. Znam da Zakon o energetici na to ne obavezuje, da ste se držali Zakona o energetici i da ste shodno tome uradili ovaj izvještaj, ali mislim da je bilo prostora da se malo više dotaknete te teme, jer nam je jako važna. Što se tiče samog stanja u energetici potvrđena je ona teza, čuli smo je na nekim sastancima u energetskoj zajednici, da energetski siromašna zemlja je i ekonomski siromašna. Na žalost, Crna Gora ide u tom pravcu, rezultati strategije razvoja energetskog sektora su jako slični rezultatima strategije razvoja ekonomije uopšte u Crnoj Gori. Umjesto da idemo u pravcu razvijanja proizvodnje, odnosno povećanja energetskih kapaciteta na strani dijela strategije energetike ili generalno na strani ekonomije razvoj novih proizvodnih kapaciteta, zaposlenosti, mi idemo potpuno suprotno. Vlada je zadovoljna što vrlo brzo nećemo imati energetski deficit, ne zato što smo proizveli više struje nego zato što smo ugasili dobar dio kompanija. S druge strane, to isto se dešava i u ekonomiji. Umjesto da razvijamo, mi smanjujemo potrošnju i nastavljamo politiku stezanja kaiša. Politika stezanja kaiša se odnosi i na energetski sector, 30 godina nije izgrađen nijedan energetski objekat u Crnoj Gori. Toliko smo imali strategija da bi trebalo da imamo na desetine hidroelektrana, termoelektrana, međutim, mi nemamo ništa. Bojim se da ovakvim načinom vođenja energetskog sektora a i ekonomije uopšte Crna Gora gubi onu drugu nezavisnost, gubi državnu nezavisnost jer svi znamo da ako iole mislimo da idemo u neki razvoj, energija nam je neophodna. Ako treba da je uvozimo, ako treba s druge strane da pozajmljujemo novac da bismo ulagali u bilo kakve projekte, onda nam zalud zastava i himna. Resursi postoje u Crnoj Gori, to je jasno dato i u izvještaju, neiskorišćenost hidropotencijala, svega 17% je iskorišćeno. Znam da je nemoguće da bude 100%, ali dobar dio, sigurno. Napunio sam dosta godina i dobro pamtim da je prije 30-40 godina bilo formirano društvo, odnosno tada preduzeće za izgradnju hidrocentrala na Morači. Evo i dan danas je ista priča, ista meta, ništa nismo napravili. Uzgred da kažem da je Pozitivna i te kako za izgradnju centrala, jer su nam spočitavali sve vrijeme da smo protivnici bilo kakve hidrocentrale na Morači. Upravo suprotno, mi smo zagovornici te ideje, podržaćemo je, ali pod uslovom da ta hidrocentrala ili više njih sjutra budu u interesu svih građana Crne Gore, a ne samo pojedinaca koji će se kao u mnogim sistemima jedini okoristiti. Pomenuo bih ovdje jednu temu vezano za resurse koji postoje, odnosno značajne rezerve uglja. Iskoristiću priliku da pomenem problem Mrkog rudnika uglja Berane, jer sam kao član Komisije za kontrolu privatizacije prije nekoliko mjeseci boravo tamo. Vidio sam u kakvim nehumnim uslovima funkcionišu ti radnici, ne mogu reći da rade, jer se tamo ništa ne radi. Znam da nije direktno vezano za Agenciju, ali prenijeću njihov apel da neko im pomogne. Da neko, ako ništa drugo, kaže Ministarstvu ekonomije da napravi neki elaborate. Tamo i po vašim izvještajima stoji da su geološke rezerve beranskog uglja 160 miliona, a komercijalne svega 18. Balkan enerdži kompanija je kupila to prije nekoliko godina, obećala i potpisala da će da uloži 20 miliona, plus 100 miliona, a od toga nema ništa. Dajte, nađite rješenje ako već Ministarstvo ekonomije to ne radi, a evo koliko vidim pretvorilo se u ministarstvo stečaja. Nekada smo ga dobroćudno nazivali, prvo posprdno a onda dobroćudno, od bauka kapitalizma koji je kružio crnogorskom privredom došli smo do bauka stečaja, koji iz dana u dan uzima danak ovakvim vođenjem ekonomske politike. Takođe pomenuto je već, iz jednog drugog ugla, vezano za prodaju Jugopetrola. Prodajom Jugopetrola ne samo da smo im dali monopol na tržištu nego monopol na sve skladišne kapcitete nafte i gasa. Jugopetrol u ovom momentu ima 89%, to piše u izvještaju, skladišnih kapaciteta nafte i gasa. E sada, mogu da vas pitam ali znam odgovor, da li je to u susret konkurenciji. Naravno, još jedna stvar je tu bitna, daj bože da nam ne bude trebala, ali mislim da se i bezbjednost države i te kako ugrožava kada se samo jednoj kompaniji ostavi 89% skladišnih kapaciteta nafte i gasa. Pravno razdvajanje Elektroprivrede nije urađeno, konstatovali ste to, niko nema konsekvence što to nije odradio kako je trebalo. Ponavlja se ista priča iz godine u godinu, Vlada vrlo lako podnese zakon, vrlo lako parlamentarna većina to usvoji, a onda se taj zakon ne sprovodi. I onda tražimo izmjene zakona, dopune i nikome ništa. Stalno se očekuje smanjenje komercijalnih gubitaka, to je takođe pomenuto. Oni su za ovu godinu 24,78% veći nego što su planirali u Elektroprivredi. Iznenađeni su bili da su jednu četvrtinu porasli u odnosu na njihov plan i sad iznose 20,84%. Sreća što je sud donio presudu da te troškove komercijalnih gubitaka, a vi u pravilnik ugradili, ne priznajemo prilikom obračuna za električnu energiju, nego samo do 9% tehničkih troškova, jer mogu misliti šta bi nam se dešavalo. Finansijsko poslovanje Elektroprivrede takođe je problematično, sa gubitkom 5,7 miliona eura, troškovi veći od odobrenih. Na ono što je meni interesantno skrenuo bih pažnju javnosti, znam da nije direktno Agencija nadležna za to, ali treba da se čuje danas. Kome je i zašto plaćano 13 miliona konsultantskih usluga za savjetodavno-pravne poslove? Mi smo prodali Elektroprivredu, odnosno dali menadžment valjda stručnjacima koji treba to da vode, a oni uzimaju treća lica i plaćaju 13 miliona eura za savjetodavno-pravne poslove. Liči na Telekom. Volio bih da znam zašto. Imam jednu zamjerku, da ne hvalimo Agenciju. Vezano je za nepotpisivanje ugovora, evo i dan danas nemamo jasnu situaciju između snadbijevanja KAP-a, Elektroprenosa i Elektroprivrede. Tada je bila izjava premijera da to nije ni važno, potpisaće se ugovor. Nijeste reagovali, mislim da tu ste morali da reagujete. Ako već premijer jedne zemlje to kaže, a naravno posljedica toga je i ona bruka i blamaža koji smo doživjeli u Evropi vezano za krađu struje, mislim da je Agencija morala da reaguje i da bar kaže o čemu se tu radi. Zaključiću tim da ćemo biti uzdržani, ne zato što je izvještaj kao izvještaj loše urađen, izvještaj je dobar i tu nemam neku zamjerku veću, ali bićemo uzdržani iz razloga što glasanjem za ovakav izvještaj mi se mirimo sa ovakvim stanjem, a nikako to ne možemo prihvatiti. Svima poruka da se odbro zamislimo nad budućnošću energetskog sektora, jer ovakvim načinom funkcionisanja bojim se da ćemo i tu ući u velike probleme vrlo brzo. Zahvaljujem.
  • Hvala. Samo političko-pravna sugestija. Ovi izvještaji služe da bi Skupština usvojila svoje zaključke o stanju u nekoj oblasti. Izvještaj je samo polazište. Činjenična osnova je da mi donesemo naše zaključke o stanju u toj oblasti. Pošto se radi o prioritetnoj oblasti, očekivao sam da će Odbor imati zaključke koji ukazuju na osnovne greške i upućuju na puteve izlaska iz tih grešaka. Smisao ovakvih izvještaja nije sam izvještaj da bi se usvojio, jer izvještaj može biti tačan ili netačan, nego je smisao da budu povod za ocjenu i rekapitulaciju o stanja u toj oblasti i, rekli bismo, politiku za tu oblast u toj godini. Tako da je to smisao ovakvih razmatranja i očekujem da ćemo ako ne ove onda barem iduće, imati takve zaključke i za ove i za druge izvještaje u ključnim oblastima i to je sugestija. Zašto je potrošeno 14,5 miliona eura vrlo ću vam prosto objasniti. Treba veliko pravno znanje da poklanjate struju a da ne plaćate poreze i carine. Treba veliko pravno znanje, jer takvo znanje niđe nećete naći. Ja ne znam đe postoji takvo znanje. Malo je dati 14 miliona ako ste štetovali 140 miliona, 70 neplaćene struje i ovamo 70 neplaćenih dažbina. Pri tom naravno naćerati državu da plaća klamatu na svoja sredstva po 9%. Za to treba pravno znanje, ja bih volio da znam đe može da se kupi, jer je jedinstveno. Kolega Damjanoviću, izvolite.
  • Predsjedniče i vi i ja se sjećamo da sam prvi u decembru iznio te podatke o neplaćanju obaveza kao kompenzaciju za isporuku struje KAP-u. U odnosu na ovu vašu opasku, potpuno ste u pravu, ovi izvještaji o stanju služe da se iz tih izvještaja izvuku određeni zaključci kako bi se stanje poboljšalo. Gospodin Kalač je zato i pročitao taj dio i on je bio na kraju, mislim da je bilo potrebe da se i to pročita, da je povodom razmatranja izvještaja najavljena mogućnost podnošenja zaključaka, pošto razumijem da glasanje neće biti danas, nego će biti za nekoliko dana i ova rasprava ovdje u plenumu treba da posluži Odboru da probamo, ne kažem da ćemo i moći da to uradimo, da uz naše političke razlike usvojimo određeni predlog zaključaka prema parlamentu koji bi definisao neke moguće mjere za poboljšanje stanja. I jedna stvar koja je veoma značajna, kolega Bojanić je započeo, da je potpuno zaokružim. Kada smo bili u energetskoj zajednici u Beču, delegacija Odbora, što je bio prvi parlamentarni sastanak jedne delegacije sa energetskom zajednicom pa su ostali parlamenti počeli da šalju poslanike kako bi oni imali uvida u stanje u energetici, a ne samo agencije, odnosno Vlada, kao jedna od ključnih zamjerki, odnosno problema u nepoštovanju zakona je napomenuto to da Crna Gora ne poštuje dio zakona koji se odnosi na skladištenje nafte. Gospodin Bojanić je potpuno u pravu, nijesu ugroženi samo bezbjedonosni interesi ove države već i finansijski, a evo na koji način. Dakle, Crna Gora nema svoje skladišne kapacitete, prodala ih je Jugopetrolu. Postoji neki sudski spor 10 - 15 godina koji se vodi sa Jugopetrolom, ja vjerujem u naše pavosuđe, efikasnost itd. Volio bih da znam uzroke toga spora i zašto država ne može da vrati te kapacitete, odnosno ako ne može da se adresira zašto ne može, i nama je napomenuto da smo mi dužni kao i sve države da imamo takozvane tromjesečne zalihe nafte u sopstvenim kapacitetima koji služe kada se zbog rata u Siriji ili negdje drugo dese naftni šokovi, pa cijena nafte skoči 30 - 40%, da država ima skladištenu naftu makar za tri mjeseca prosječne potrošnje. Jednostavno, da taj šok Jugopetrol, kao što će da uradi, ne prebaci odmah na građane i ne platimo odmah 30 - 40% veću cijenu nafte, odnosno goriva, nego da imamo svoja skladišta i da tako pazimo i bezbjednost, pa i finansijsku bezbjednost ove države. Mi to nemamo i to nam je ukazano kao gorući problem. Možda da i o tome kolege iz Agencije koji to pominju na strani 17 daju malo više informacija. Hvala vam.
  • Četrdeset je godina od kada je ta praksa uvedena u Evropu, poslije naftne krize 1973.godine, tako da je to postalo standard u svim zemljama van OPEK-a, OPEK ne mora da štedi tako. Hvala. Kolega Šefkija Murić, a da se pripemi kolega Milić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi predsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, uvaženi predstavnici Regulatorne agencije za enregetiku, Danas razmatramo jedan veoma važan izvještaj o stanju u energetskom sektoru naše države i smatram da je ovaj izvještaj, za razliku od prethodnog, sveobuhvatniji, cjelovitiji i ima mnogo više podataka u odnosu na ranije izvještaje. To nam govori da ste ozbiljno pristupili i iskazali realno stanje u energetskom sektoru, kako je odslikano u ovom izvještaju. Pokušaću da komentarišem djelove izvještaja i krenuću od energetskih resursa. To sam i ranije govorio, da Crna Gora ima izuzetan hidropotencijal koji nije iskorišćen. U energetskoj strukturi je visokorazvijenih zemalja, hidropotencijal je u nekim zemljama zastupljen i preko 90%. Ja se pitam zašto mi ne koristimo taj potencijal, zašto ne radimo po tim pitanjima mnogo više. Ima pomaka u određenom dijelu gdje su izdate dozvole za gradnju malih hidroelektrana, ali smatram da treba se bazirati i na srednje i veće hidroelektrane po principu javnog partnerstva. U staroj Jugoslaviji postojala je studija lokacije koja je rađena za rijeku Ibar u Rožajama i tada je tamo predviđeno da se radi jedna velika hidroelektrana od 27 megavata. Međutim, diobom, odnosno izdvajanjem država iz eks - Jugoslavije, to je teže rješivo. Postoji jedna relevantna... koja se bavila ovim pitanjem i koja je predvidjela da tamo mogu da se grade tri manje elektrane srednje snage, do 10 megavata. Koristim ovu govornicu i ovu priliku da uputim apel Agenciji direktnih stranih investicija, resornom ministarstvu i svima onima koji mogu da utiču da strane investitore usmjere da pogledaju ovo, da sagledaju, kako bi ušli u realizaciju, jer smatram da će u našoj opštini imati najmanje problema oko rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i ono sve što nas je pratilo i sprečavalo u predhodnom periodu ne pravimo ovakve elektrane. Složićemo se svi da je energetika motorni razvoj jednog društva i moramo svi kao društvo djelovati jače, čvršće i odlučnije i rješavati ove probleme. Što se tiče hidropotencijala, toliko. Neko od kolega je govorio i o obnovljivim izvorima energije, čini mi se da je to bio kolega Zoran Jelić. Tačno da je napisano i prihvaćeno da Crna Gora do 2020. godine preko 30% u svojoj strukturi mora imati energiju iz ovakvih izvora. On je više govorio o vjetrogeneratorima, a tu postoji još i solarna energija i energija biomase. Vi ste u svom izvještaju rekli za solarnu energiju, dali ste koliko imamo otprilike sunčanih dana, odnosno časova godišnje i koje oblasti su pokrivene ovim. Mislim da ovo nije dovoljno razrađeno, to ste i vi konstatovali, možda treba ući u dublju analizu i ovo uraditi po opštinama, jer određene opštine na sjeveru, a mislim da tu spada i Rožaje, imaju veliki broj sunčanih dana. To se nekad poredilo u nekim studijama čak i sa primorskim ostrvima koja imaju izuzetan broj sunčanih dana, da se i ovdje pristupi studiji detaljinije kako bi mogli da privučemo strane investitore i da tu uradimo nešto. Pošto nemam više vremena, samo ću na kraju istaknuti još jedan važan program iz programa investicija, a odnosi se na izgradnju i proširenje TK sistema. Znači, energetski kablovi sa OPG vlaknima, to su kablovi koji imaju u sebi optička vlakna i oni pružaju širok spektar mogućnosti kako bi Elektroprivreda i oni koji se bave oVom tematikom mogli svoje djelatnosti da prošire. To je, po meni, jako važan projekat, počeo je 2007. Godine. Ovdje niste precizno naveli koji je stepen realizacije ovog programa, ili bar ja nijesam mogao da dobro shvatim šta je tačno naglašeno. Ja ću podržati ovaj Izvještaj o stanju u energetskom sektoru. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Muriću. Komentar koleginice Jasavić. Izvolite.
  • Ja bih da pozdravim diskusiju kolege Murića. Mislim da je vrlo korisno to što ste istakli rijeku Ibar kao vrlo važnu rijeku u Crnoj Gori sa hidropotencijalom. Takođe bih da pozdravim vaš poziv stranim investitorima da razmotre sve te projekte, ali bih iskoristila ovu govornicu da uputim poziv stranim investitorima da se ne upuštaju da ulaze u investicije dok se vladavina prava ne uspostavi i dok se u Crnoj Gori ne promijeni vlast, jer građani opštine Rožaje sigurno neće dati svoju imovinu za raznorazne dilove i kombinacije i ugradnju pojedinaca koji sa republičke vlasti, govorim o loklanoj vlasti, mogu da dobro se ugrade i obezbijede, a da građani Rožaja i dalje plaćaju tu ugradnju. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. Da li želite odgovor? Izvolite, kolega Muriću, odgovor na komentar.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažena koleginice Jasavić, Kada god pokušavam da istaknem neke pozitivne stvari, želim da istaknem ono što se tiče moje sredine. Mislim da je ovo pozitivno, zahvaljujem se na tom pristupu, ali ne mogu da prihvatim da ima u vašem govoru i one politikantske priče da ne pozivate strane investitore, a u ovoj godini prema podacima kojima raspolažem bilo je 274 miliona stranih investicija. Zašto bi bježali od toga i zašto u Rožaje ne bi ušle strane investicije kroz ovaj vid kada znamo da proizvodnja jednog megavata košta milion eura, a za gradnju jedne takve hidroelektrane je potrebno 10 miliona eura. To je veoma značajno za kraj odakle dolazim i mislim da bi se i finansijski oporavio od određenih stvari, opet kažem da je energetika motor razvoja. A što se tiče onoga što ste vi govorili, mi ipak razmatramo Izvještaj o energetici, a ne stanje u ljudskim pravima. To smo juče razmatrali kada je bio ministar Numanović. Hvala.
  • Zahvaljujem. Kolega Milić ima riječ, a nakon njega nek se pripremi kolega Rešid Adrović. Izvolite, kolega Miliću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Izvještaj nije obuhvatio analizu dokapitalizacije niti analizu realizacije ugovora između EPCG-a i A2A. Možete da mi odgovorite da to nije bilo predmet vašeg interesovanja, ali jeste predmet interesovanja građana Crne Gore. Nijedan od indikatora, uspješno ste definisali, ugovorom Elektroprivrede Crne Gore i A2A nije ostvaren. Ajmo o indikatorima. Nijesu smanjeni tehnički komercijalni gubici u distributivnoj mreži. Umjesto ugovorom planiranih u 2012. godini 15%, čini mi se, danas oni iznose 20,84% što je dva puta više od distributivnih gubitaka u zemljama Evropske unije, ili dva puta više od onih objekata gdje A2A ima vlasništvo na sjeveru Italije, a to je 9%. Gubici su povećani u odnosu na 2011. Godinu, iako su desetine miliona evra uložene, kako sam dobio od vas objašnjenje, po zakonu, po tenderima, ali ne znam da li su brojila standardizovana i da li je bilo ko kontrolisao kvalitet tih brojila. Dakle, posledicu imamo jednu, možda za nekoga nebitnu, smanjenje zaposlenih u distribuciji. Nijesu posebno iskazani, razdvojeni tehnički od komercijalnih gubitaka. Nije se realizovala projekcija investicionog ulaganja. Planiran je bilo profit u 2012. godini 60 miliona evra, ostvaren je gubitak od pet miliona evra. Da li je neko odgovarao? Sredstva dokapitalizacije u iznosu od 90 miliona evra je bilo potrebno uložiti u izgradnju novog proizvodnog objekta. Rekao sam da danas među rijetkima u Crnoj Gori imam podatak koliko je od 90 miliona evra ostalo na računu Elektroprivrede Crne Gore. Da li to nekoga brine? Da li brine državu Crnu Goru? Na koji način se ostvaruju ili realizuju indikatori koje smo definisali u odnosu na sporazum koji smo sklopili sa A2A? O Morači da ne pričam. Iz godine u godinu se povećava u državi potrošnja električne energije, što bi trebalo da bude u direktnoj korelaciji sa povećanjem standarda stanovništva, sa razvojnim uspjesima Crne Gore, sa otvaranjem novih proizvodnih kapaciteta. U Evropi za povećanje bruto društvenog proizvoda od 1% povećava se za 0,6% potrošnja električne energije. Da li znate koliko je u prethodnom periodu zbog toga što je povećan životni standard stanovništva, zato što su otvoreni novi proizvodni kapaciteti, povećana potrošnja električne energije? Kontrapitanje je šta možemo da kažemo o energetskoj efikasnosti danas u Crnoj Gori. Kontrapitanje je kako je moguće da amandman eto toga Srđana Milića iz SNP-a na Zakon o izgradnji objekata ne bude usvojen od ovog parlamenta, gdje sam tražio da se komunalije za izgradnju tih objekata, smanje u odnosu na one koji bude gradili energetski efikasne objekte.Kako je moguće da Crna Gora u 2013.godini i dalje ne poštuje nijednu od klasifikacija A+A, B ili bilo koju drugu klasifikaciju, kako bi se moglo opredijeliti i cijena elektroenergije? Kada smo kod cijene električne energije, kada pođete u Italiju i pozovete, znači ne morate da imate nekretninu, imate numero verde ili zeleni broj koji možete vi iz Regulatorne agencije da okrenete i da nađete nekoga ko zna italijanski jezik, a znam ljudi koji znaju italijanski jezik, i da pitate koliko mogu da vam ponude cijenu za vaše domaćinstvo za električnu energiju. Znate li koliko će vam reći? 7,8 centi. Na to dolaze takse, na to dolaze ostale stvari. Što to govori? Da je u Italiji sprovedena kampanja energetske efikasnosti gdje su obezbijedili da se objekti moraju privoditi namjeni. Oni imaju ogroman broj objekata koji je u onoj klasi G i zbog toga plaćate i veće takse i veće poreze i sve ostalo. Stimulišete one koji grade objekte koji su energetski efikasni, odnosno energetski autonomni, govorimo o drugom obliku onoga što čeka Crnu Goru. Mi to možemo ovdje da napravimo, jer smo bogom dani prostor da iskoristimo sve potencijale. Priča o 27% iskorišćenosti hidropotencijala koja se ponavlja iz godine u godinu je alibi da se ne bavimo korišćenjem drugih oblika obnovljivih izvora energije. Ko god je imao priliku da prođe hrvatskim autoputevima, naročito onim putem od Splita do Rijeke ili do Zagreba, naići će na farme onih vjetroelektrana koje se nalaze pored samog puta. Što ste vi napravili oko toga? Šta se dešava sa onim u Ulcinju, šta se dešava ovamo gore kod Nikšića i sve ostalo? Vjerovatno ću prekoračiti, mogu to poslije da koristim kroz komentare. Takođe je iskazana potreba i opravdana potreba za promjenom strategije razvoja energetike za period 2007-2025. godina. Da li će neko, zaista, u Crnoj Gori odgovarati zbog toga što je napravio spisak lijepih želja kroz strategiju za razvoj energetike u tom periodu? U Skupštini je od strane vladajuće koalicije, od strane čitave vladajuće koalicije, uključujući i manjinske partije, odbijen predlog SNP-a o zaštiti državnih interesa u elektroenergetskom sektoru kojim je posebno iskazana potreba za ulaganje u razvoj, ponavljam i podvlačim, jedinstvene elektroenergetske državne kompanije i zaštite većinskog državnog vlasništva, znači ne po sistemu 55, sve što je više od 50,1 je zaštita većinskog vlasništva. Predložili smo identifikaciju kapitala lokalnih uprava. Da ne bismo sada pričali o Rožajama, o Beranama, o bilo kome drugome, predložili smo, s obzirom na način kako se čuvao državni kapital u Elektroprivredi Crne Gore, pokazalo se da država nije dobar garant da se taj kapital čuva. Dozvolite da lokalne samouprave, na čijoj teritoriji se ostvaruje najveći dio ovih prihoda imaju svoje predstavnike, valjda niko ne smatra da će te lokalne samouprave, sebi dozvoliti luksuz da im bude bliži bilo koji drugi manjinski akcionar u odnosu na državu Crnu Goru. Dakle, evo nekoliko pitanja: U kojem iznosu Agencija priznaje gubitke Elektroprivrede Crne Gore? U kojem iznosu ti gubici idu na teret Elektroprivrede i opterećuju rezultat kompanije? U kojem iznosu tehnički gubici opterećuju potrošače? Koliki je iznos nenaplaćenih potraživanja ukupnih u 2012.godini? Govorimo od 60 miliona eura od KAP-a a ne pominjemo 122 miliona evra koliko duguju fizička lica Elektroprivredi Crne Gore. Ko je dozvolio da 122 miliona eura duguju fizička lica? Da su to lica u stanju socijalne potrebe, gospodine potpredsjedniče Parlamenta, ja bih to i Vi uvijek podržao, ali njihovi dugovi su samo osam miliona evra, a dugovi oni koji nijesu u stanju socijalne potrebe su 184 miliona evra. Što to znači? Da oni koji nemaju novaca plaćaju struju, pogledajte po gradovima, i to sam zahvaljujući vama i zahvaljujući Ministarstvu ekonomije dobio te podatke, da oni gradovi koji imaju najveći prosječni dohodak po glavi stanovnika, kao što je moja Budva, kao što su neki drugi, imaju najveće dugove za električnu energiju. Dakle, ono što nijesmo uradili je sigurno da nijesmo definisali međusobni odnos između Rudnika uglja, Elektroprivrede Crne Gore i lokalne uprave Pljevlja. Dao sam skromni doprinos tome. Krenulo se u realizaciju. Dugo godina nijesmo mogli da dođemo do informacije koliko Rudnik uglja duguje po osnovu koncesija Opštini Pljevlja. Uporni smo bili, imali smo jednu korektnu stručnu raspravu na Odboru za ekonomiju između dva člana Odbora koji znaju taj posao i bilo je dilema o tome, kolika su naša nalazišta uglja, i da li su ona ova koja su bila predviđena strategijom razvojne energetike ili su manja. Ali, ono što je bitno i za Pljevljake, mislim da tu nema veze politička obojnost i sve ostalo. Ima potreba da se zaista nađe kvalitetan partner za Termoelektranu II blok. Da taj partner ne bude stvar političkog izbora,nego stvar, prije svega izbora onih koji hoće da imaju u Pljevljima strateškog partnera.Ono što smo mi mogli da uradimo je da smo gospodin Damjanović i ja na njihov zahtjev razgovarali sa predstavnicima ruske firme, firme iz Rusije, koji su željeli da grade cementaru, gdje žele da otvore šest stotina novih radnih mjesta, gdje želimo da valorizujemo laporac, koji postoji tamo, čija je danas tržišna vrijednost negdje oko 150 miliona evra. Drago mi je da su konačno predstavnici Vlade sjetili se da postoji i drugačiji način valorizacije toga laporca u odnosu na ono što je postojalo u prošlosti, a ono što je postojalo u prošlosti je samo posljedica načina kako je privatizovan Rudnik uglja Pljevlja. Hvala vam. Izvinite, gospodine potpredsjedniče, na prekoračenju.
  • Naravno da je bilo dosta veliko prekoračenje, ali s obzirom da ste jedini prijavljeni diskutant iz vaše partije, a i da je značajan broj manje prijavljenih iz redova opozicije nego iz vlasti, to smo dopustili malo prekoračenja, a i s obzirom da se radi o predsjedniku jedne partije. Imate komentar, kolega Filip Vuković.Izvolite.
  • Pozdravljam sve prisutne, naravno predstavnike Regulatorne agencije, S obzirom da su oni danas glavna tema, pomalo se osjećaju vjerovatno zapostavljenim, evo i ja ću vas zapostaviti, izvještaj vam je sjajan i nemam komentar i želio bih da i sljedeći izvještaji budu slični. Imam komentar na kolegu Milića u dijelu odnosa lokalnih samouprava i energetskih subjekata ili rudarskih subjekata ili bilo kakvih industrijskih subjekata iz oblasti energetike. Znači, podsjetiću vas da je upravo na predlog poslanice Maide Bešlić i Tarzana Miloševića ovaj Parlament usvojio novu odluku, da se 70% koncesija,odnosno koncesionih naknada za eksploataciju prirodnih resursa mineralnih sirovina, šume i svega ostalog dodijeli opštinama. To je sve plaćeno, ako pratite, znači u međuvremenu je izvršena kompenzacija. Na kraju krajeva, to i nije toliko bitno kada će biti plaćeno, bitno je da je stvoren obligacioni odnos i da neko duguje, pogotovo ako duguje država opštini. Na kraju krajeva opština je država, prenešena na lokalni nivo. Znači, sve ono što nekome opština iznad svega stoji država. Meni je drago, da ste konačno ukapirali vi, koji, kako kaže kolega Milić, obojeni. Moguće da ste vi obojeni. Mi pripadamo jednoj partiji, nijesmo obojeni i iskreno se brinemo za dio energetike, takođe je lijepo da više ne pričate o turizmu, nego pričate o energetici, to je isto nešto od čega ćemo imati svi mnogo više koristi nego do sada. Stalno smo pričali o turizmu, a o energetikom se nijesmo bavili. To znači da mi koji smo se bavili energetikom smo vam prenijeli dio znanja ili bar interesovanja za taj oblik. Na jednoj od sjednica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet neko od kolega je bio tako nešto slično komentarisao, vrlo ružno prema budućim investitorima. Tada smo došli do termina političko strašilo. Nažalost, ako budemo imali manje političkih strašila imaćemo više investitora i obrnuto. Sve u svemu, mislim da je diskusija kolege Milića poslije dužeg vremena, bar s mog aspekta energetike vrlo ispravna, vrlo afirmativna. Neću komentarisati ovo sa cementom i cementarom. Mislim da je to, ipak, jedna politička želja SNP-a i da nijesu sagledali do kraja ni početak ni kraj cijele te akcije koja ide od predstavnika jedne ruske, može da se kaže, lobističke firme "Sfera" koja je prvo razgovarala sa mnom kao prethodnim predsjednikom opštine i onda su dobili podršku u Baru od kolege Laloševića, a onda se uključio i vrh SNP-a, što opet nije loše. Što više ima investitora biće kvalitetniji rezultat. Hvala vam.
  • Hvala vam, kolega Vukoviću. Kolega Miliću, da li želite odgovor na komentar?
  • Mislim da je u vrlo negativnom kontekstu pomenut kolega Lalošević, pa će on, vjerovatno, naći prostora da odgovori oko ovoga. Gospodine Vukoviću, hvala vam na prilici, zaista nijesam razumio o čemu ste pričali, iskreno vam kažem. Cijenim da ste vi prepoznali da je ovo moje bilo afirmativno, što je afirmativno za vas. Da ne bih glumio Sveta Marovića, tu ću zaustaviti svaki komentar. Da li Regulatorna agencija prati dinamiku realizacije planiranih investicionih ulaganja tokom regulatornog perioda svake godine i u kojoj mjeri i obimu se odstupa od realizacije plana? Kakve to reperkusije ima na tarife i na cijenu električne energije i koje su planirane investicije inkorporirane preko povratka sredstava u iznosu od 7,02% i preko amortizacije od planiranog vremena aktiviranja? Da li Agencija prati dinamiku regulacije na koju je dala saglasnost? Ministarstvo ekonomije raspisalo je tender za izgradnju malih elektrana na vodotocima u više opština, bez prethodno urađenih neophodnih istraga, što je uslov za igradnju i optimalno korišćenje vodotoka. Tenderom je data sloboda ponuđačima i koncesionarima da u konačnom sami odlučuju o vodozahvatima, lokacijama elektrana, snazi hidroelektrana i njihovoj proizvodnji bez uticaja države na optimalna rješenja. Gospodine Martinoviću, zašto govorim, bez uticaja države na optimalna rješenja? Znači, do toliko instalisane snage se može graditi, ali niko ne kaže da mora biti ta instalisana snaga na toj rijeci, na tom zahvatu, ta mala hidroelektrana. Studije i istrage u normalnim i ozbiljnim državama je bilo potrebno uraditi prije izrade prostornih planova opštine jer bi trebalo da budu osnova za izradu, valjda, prostornih planova opštine, a ne da prostorni plan opštine govori o tome gdje će da se gradi i da on bude osnovni element. Koja su ograničenja, gospodo iz RAE, po međunarodnim konvencijama, Kjoto sporazuma i ostalih za izgradnju drugog bloka Termoelektrane Pljevlja, a odnose na dozvoljenu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i onih koji to nijesu u odnosu na dozvoljene količine proizvodnje iz goriva. Odluke za izgradnju za državu velikih i značajnih kapaciteta potrebno je, nadam se da ću imati tu saglasnost svih, usaglašavati i donositi u Skupštini Crne Gore i u dijelu koji se odnosi na sektor nafte i gasa. Izgradnja dalekovoda 400 kilovata Lastva-Pljevlja i podvodnog kabla za Italiju jedino odgovara državnim interesima Crne Gore u slučaju izgradnje novih proizvodnih objekata i viška električne energije iz sopstvenih izvora, uz uslov jednog jedinstvenog elektroenergetskog sektora u državi. Hvala vam velika.
  • Hvala vam. Vi ste postavili veliki broj pitanja. Sada pitam predstavnike regulatora da li žele da odgovore sada na ova pitanja ili na kraju rasprave danas? Izvolite.
  • Hvala vam. Hvala što ste anticipirali moju proceduralnu reakciju i pokazuje se da je dobar posao. U skladu sa članom 96 stav 1, alineja 6, citiram - predlagač, odnosno ovlašćeni predstavnik predlagača u toku pretresa ima pravo da se javi i dobije riječ radi odgovora na postavljena pitanja i pojašnjenja stavova, a nakon završenog pretresa ima pravo na završnu riječ. Pošto već sat i po diskutujemo, čak su i svi članovi Odbora za ekonomiju, finansije i budžet u uvodnom izlaganju postavili dosta pitanja, dali dosta komentara, uz uslov da je to bio prvi krug, pa je bilo potrebe da svi dobijemo riječ, sada već polako ulazimo u zonu da pričamo sami sa sobom. Iz ćutanja kolega iz RAE mogu da se izvuku tri zaključka, ili ne znaju Poslovnik i priliku da mogu da se jave, ili ne znaju odgovore ili se boje da daju neke odgovore. Mislim da oni znaju dosta odgovora i ne boje se nego kako Izvještaj govori, a on samo naznačava neke stvari i te kako umiju da daju odgovore. Ili, kako smo kolega Šehović i ja maloprije to iskomentarisali, ili su se izvještili, narodski rečeno, pa čekaju da se završi sva priča i na kraju u pet minuta da probaju da odgovore, a onda će im predsjedavajući uzeti riječ jer su odužili. To je moja molba zbog vas, kolege iz RAE, zbog Izvještaja koji je dobar, koji je objektivan i zbog niza pitanja, sumnji i dilema koje su ovdje iznesene u ovoj kvalitetnoj raspravi, da se aktivnije uključe. Vama hvala, potpredsjedniče.
  • Hvala vam što mi pomažete u onome što objašnjavam kolegama iz RAE, njihova prava. Oni znaju svoja prava u ovom parlamentu i mogu da odgovore na postavljena pitanja, na pitanja koja su se čula, s tim što moraju voditi računa o vremenu, dakle odgovor na postavljeno pitanje uz određeno vremensko trajanje, a ukoliko je komentar vode računa o tome da kolege poslanici imaju pravo da odgovore na vaš komentar. Tako da morate reći otprilike na koje pitanje odgovarate i, naravno, ako komentarišete morate reći čiju diskusiju komentarišete da bi pružili priliku i pravo kolegi da odgovori na vaš komentar. Izvolite.
  • Hvala vam. Dobra je pretpostavka gospodina Damjanovića, nešto od to troje je tačno, vjerovatno da ne znamo Poslovnik, ja ne znam Poslovnik. Ako mi ko od kolega ne da sugestiju da treba da se javimo, ja se ne bih javio do kraja, odnosno dok mi se da riječ. Zbog toga vam hvala na ovoj prilici da prekinemo ova vaša izlaganja i da pokušamo da odgovorimo na ovaj set pitanja. Mada mislim, sami ste svjesni toga, da je na sva ova pitanja nemoguće odgovoriti ni za pet sati, a kamoli pet minuta. Svako od tih pitanja traži duži odgovor. Uostalom, svjesni ste i toga da i sami ste puno toga, kod gospodina Milića to je bilo, čini mi se, naročito izraženo, puno je tu bilo pitanja i odgovora na postavljena pitanja, tako da teško je diskutovati sa svim tim stvarima. Međutim, ostao sam dužan par nekih stvarno ključnih stvari i odgovora na ključna pitanja. Sada ne mogu baš da kažem šta su ključna pitanja, sva su pitanja vaša bila interesantna. Međutim, realizacija projekta ugradnje brojila s daljinskim očitavanjem, jedna od interesantnih pitanja, odnosno samih investicija, a ovo je najveća investicija u Elektroprivredi u 2012. godini. Znači, intenzivno se radilo na realizaciji ovog projekta. Završetak ovog projekta je planiran za 2014. godinu sa ugradnjom 175.000 brojila, nakon čega bi se pristupilo proširenju projekta za novih 125.000 brojila, što bi sve trebalo da se završi do 2015. godine. To su podaci koje znate. Dosadašnja realizacija projekta je dala niz pozitivnih efekata koji se ogledaju u sređenim bazama podataka o kupcima, mogućnosti praćenja gubitaka po traforeonima, kao i poboljšanju mreže mijenjanjem opreme prilikom zamjene brojila. Očekuje se da realizacija projekta značajno doprinese smanjenju komercijalnih gubitaka oko kojih je ovdje bilo najviše riječi i poboljšanju stepena naplate, i takve podatke već imamo. Mi ne možemo formalno da vam kažemo zato što su to manje više, nisu neformalni podaci čim ih mi dobijamo, ali ne možemo zvanično da baratamo sa njima zato što se odnose za dosta kratke periode, znači kratak je period. Morate da shvatite da projekat nije završen, da ne možemo da damo konačne podatke, ali ono što smo dobili i po pitanju komercijalnih gubitaka i po pitanju naplate je prevazišlo makar moja lična očekivanja, ako je to uopšte neki značajan parametar. Što se tiče same investicije u ovaj projekat, od planiranih 13 miliona i 633 hiljade, uloženo je u 2012. oko 12 miliona. I još da dodam, vezano za investicije, znači u 2011. Elektroprivreda Crne Gore je investirala 12 miliona, u 2012. -34 miliona, od čega 12,6 pripadaju ovom projektu, što je povećanje, da ne pričam o procentima, sa 12 na 34 za 22 miliona. 12,6 miliona je u prenos investirano, i to uglavnom vezano za kabl, 8,5 miliona vezano za pripremne radnje, otkup zemljišta i opremu, znači 8,5 miliona u 2012. godini. Bilo je vrlo interesantno pitanje, gospodin Bojanić ga je pomenuo, a u medijima se dosta špekulisalo za takozvanim uslugama trećih lica, nije takozvanim, uslugama trećih lica, ali sa dosta čudnim ciframa. Mi te cifre se u medijima što su se pominjale, nemamo. Mi imamo sljedeće, mi imamo zahtjev od Elektroprivrede Crne Gore, zahtjev koji je uslijedio kod određivanja prihoda, gdje je traženo, zahtijevano da se u tri regulatorne godine, počev od 2012. do sredine 2015. za usluge trećih lica u potrošnji od šest miliona 384 hiljade u prvoj godini, do šest miliona 477 u trećoj godini. Znači oko šest miliona i 400 je traženo, zahtijevano. Međutim, regulator nije odobrio te iznose, ostavio ih je na onim ostvarenim u prethodnoj godini i to je tri miliona i 900 u 2012. sa povećanjem za stopu inflacije u narednim godinama. Ali, što se tiče inkriminisanog, troškova konsultanskih usluga, ja sam govorio o svim uslugama trećih lica koji se odnose i na građevinske radove i na sve što ulazi u usluge trećih lica. Međutim, za troškove konsultanskih usluga, regulator je odobrio 284 hiljade. To je ono što je odobreno od, što je ušlo u tarifu, da budemo sasvim jasni. Gospodin Damjanović je rekao da bi trebali neke stvari koje su se desile, iako se tiču 2013. godine, situacija oko KAP-a, puno vas je tu situaciju pominjalo, to jeste jedna od najspornijih situacija koja se desila u energetskom sektoru, ne samo skoro već i u daljoj prošlosti, veoma neobična situacija koja je mogla da bude predviđena, jer u januaru kad su kompanije trebale da potpišu međusobne ugovore, a ima ih pet, ja ću reći koji su to ugovori, ugovor o korišćenju prenosnog sistema, ugovor o nabavci električne energije za pokrivanje gubitaka, ugovor o pružanju pomoći sistemskih usluga i obezbjeđenju balansne energije i o balansnoj odgovornosti i ugovor o finansijskom poravnanju balansnog obračuna. To su pet ugovora koje su kompanije morale u januaru da potpišu da bi sistem mogao normalno da funkcioniše. Onoga trenutka kad se ti takvi ugovori nijesu potpisali stvorene su okolnosti da kompanije tumače ono što je gospodin Damjanović rekao da je, ne znam, neko optužio, jedna strana optužuje jednoga, druga drugoga, treća trećega i na kraju je došlo da je i regulator o tome. Regulator je vrlo jasno, ne bih pomjerio ni jedno jedino slovo koje smo rekli po tom pitanju ili uradili. Da se desi nova situacija ne bismo uradili drugačije zato što smo od početka sugerisali i uradili sve što je bilo u moći, u zakonskoj, što regulatoru stoji na raspolaganju da spriječi takvu situaciju, počev od prijetnje oduzimanja licenci koja sama po sebi je bila nemoguća do pisanja prekršajnih prijava, do toga da bismo danas došli u situaciju da su svih ovih pet ugovora između kompanija potpisani. Potpisani su do kraja tekuće godine tako da je situacija trenutno pod kontrolom redovna. Što se tiče cijena električne energije zavisno od ugla posmatranja, cijena je relativna stvar i jeste relativna stvar. Ako posmatrate vi kao političari to je uvijek neka stvar kompromisa, za potrošače je to jedan ugao gladanja, za kompaniju je to drugi ugao gledanja, za Vladu je to treći ugao gledanja. Međutim, za regulatora to je uvijek, ukoliko regulator radi svoj posao, to je sprovođenje politike koju je ustanovio ovaj parlament i odluka Vlade i to su mjere i mehanizmi koje regulator ima kao svoje mehanizme i praksu da rješava takve stvari, odnosno donosi metodologije, a same metodologije koje je regulator donio prošle godine su na svim relevantnim adresama ocijenjene kao jako dobre. Te prema tome, to što je izašlo kao rezultat toga, cijena koju imamo danas je rezultat tih mjera, ona nije stvar kompromisa, ona nije stvar trgovine, ona nije stvar pogađanja, ona je takva kakva jeste i dok je ovaj regulator tu, cijena će se određivati na ovaj način. Što to znači? To znači cijena je već određena za čitavi regulatorni period, znate da je u prvoj godini povećana za 6,18%, da je bilo, za 5,86, da je bilo predviđeno povećanjje u avgustu 6,18, ali je korekcijama došlo do smanjenja za 4% u odnosno na to, pa je došlo do povećanja od 2,38. Takođe se zna da će cijena u narednom avgustu biti povećana za nekih 5,76% ukoliko ne bude korekcija koje će ići dolje ili gore. Šta to znači, gospodin Damjanović je takođe imao jednu tabelu koju bih ja volio da mi kasnije da, da vidim ko je izvor. Ono što smo mi takvu analizu radili ranije, prije par mjeseci, nijesmo, mi smo je sami radili, nijesmo dobili takve rezultate. Moguće je da je nakon povećanja došlo, povećanja cijena u Crnoj Gori, došlo do blagoga povećanja onoga što smo već utvrdili ali ne u toj mjeri u kojoj ste vi rekli, zato me interesuje ko je izvor. Inače, ima jedna stvar koju treba da znamo. Činjenica je, može da se vidi iz izvještaja, 2007. godine cijena je bila oko 7 centi, 7,5 centi, tada je cijena u Evropskoj uniji, prosječna bila preko 16 centi, što znači da je preko 8,5 centi bila razlika između cijene u Crnoj Gori, prosječne cijene u Evropi. Danas, kad smo poslije svih tih niza godina, šest godina, usklađivanja sa cijenom i povećanja sa kojima smo svi nezadovoljni, potrošači, sa stanovišta potrošača, imamo veću razliku u cijeni između naše cijene, domaće cijene električne energije koja je oko 9,5% sa PDV-om, 9,8% sa PDV-om, i prosječne cijene u Evropskoj uniji koja je 9,8, znači 10 centi je razlika. Ne hvatamo tu kopču sa tržišnom cijenom električne energije iako to pokušavamo da radimo, iako smo svi zbog toga povećanja nezadovoljni. Sad, ako bih išao u detalje, prvo da odgovaram još na pitanja. Gospodin Jelić je govorio o učešću da li je moguće očekivati da ovi izvori energije budu, odnosno dostignu taj nacionalni cilj od 33%. Naravno, odgovor bi teorijski gledano mogao da bude vrlo jasan da. Crna Gora ima taj potencijal, ali zavisi od politika koje se budu vodile, zavisi od strategije koja je, čije se usvajanje očekuje, kako će se neke stvari na globalnom, odnosno u sferi poltiike voditi, da bi mogli da kažemo da li će se ostvariti taj nacionalni cilj od 33% do 2020. godine. Meni to izgleda realno. Takođe ste govorili o guicima i strukture gubitaka. Tehnički gubici su, svi valjda znamo više da su tehnički gubici 9% i da smo to opterećuje potrošače. Komercijalni gubici idu na teret kompanija koji su jako veliki i sa kojima kompanije moraju da se bore. Niko od nas ne može da smanji gubitke u Elektroprivredi, odnosno u distributivnoj mreži. To moraju da urade sami ljudi iz Elektroprivrede. Mi možemo da im obezbijedimo mehanizme, što je regulator pokušao prije par godina dajući neki tarifni put, odlukom Ustavnog suda ta je ideja praktično onemogućena. Rečeno je da se komercijalni gubici ne mogu naći u tarifama. Ideja je bila da se sa tih tadašnjih 21 ili 22% gubitaka postepeno iz godine u godinu, uz praćenje regulata i uz princip štapa i šargrepe, dovede komapija do toga da ima neke razumne komercijalne gubitke, što je urađeno u svim zemljama koje ja znam. Niko nije presjekao da kaže odjedanput- nema komercijalnih gubitaka. Danas ih evropske zemlje u većini slučajeva nemaju, ali su došli do takve situacije, do takve pozicije na način kako je to predložio regulator. Zašto to nije ostvareno nije na nama da dalje o tome polemišemo, jer je to odluka suda.
  • Hvala. Dakle, da se samo malo upoznamo sa pravima gostiju, a vi ste gosti u Parlamentu. Imate pravo po Poslovniku da uvijek uzmete učešće u raspravi u trajanju do pet minuta, s tim što, naravno, kolege poslanici imaju pravo da komentarišu vaše izlaganje, vaše učešće u raspravi. Isto tako možete odgovoriti na postavljeno pitanje ukoliko od strane poslanika neko postavi pitanje, to je do dva minuta.Možete, naravno, i kometaristati nečije izlaganje, a u tom slučaju taj čije izlaganje komentarištete ima pravo da odgovori na naš komentar. To su tri vrste, odnosno tri vida učešća vaša u raspravama kada su ove tačke na dnevnom redu. Naravno, ovo ću računati sada kao učešće u raspravi, jer je trajalao duže od nečega što bi bilo odgovor na pitanje ili što bi bio komentar, ali s tim naravno što kolege imaju pravo da komentarišu ovo sada vaše učešće u ovoj raspravi. Javio se kolega Bojanić, pa kolega Šehović, i kolega Damjanović, i kolega Milić.
  • Po bilansima u 2012. godini ostvareno je 13 miliona 148 hiljada troškova usluga trećih lica i matične kompanije. Vi ste govorili odobreni,a odobreno je šest, i samo da to svi shvatimo o čemu pričamo. Dobro je što vi ne odobravate sve te troškove i dobro je što kompletan iznos od 13 miliona ne ide u obračun za fakturisanje cijene struje svih građana, odnosno privrede, to je dobro, ali nije dobro da se troši 13 miliona za neke usluge koje mi ne znamo, jer na kraju krajeva svi mi građani smo vlasnici 55% Elektroprivrede, jer Vlada je vlasnik, upravlja u ime nas, valjda, nije sama za sebe. To je taj dio vezano za 13 miliona konkretno, to pričam uopšte o uslugama trećih lica, a kada govorim, ista je cifra pa da ne bi bilo zabune, o 13 miliona vezano za savjetodane pravne poslove, govorim o iznosu koji je na Skupštini akcionara Elektroprivrede iznesen da je u toku 2010,2011,2012.godine firma A2A Montenegro, a to je firma ćerka ove Elektroprivrede, naplatila za savjetodavno-pravne usluge od majke 13 miliona. To su tih 13 miliona savjetodavno-pravnih usluga koje meni jako liče na Telekom. Zašto je i Telekom plaćao onih sedam famoznih miliona poslije privatizacije, tako Elektroprivreda formira takozvanu ćerku firmu, a onda plaća savjetodavno- pravne usluge 13 miliona u tri godine. Da ne idem dalje, meni je to, najblaže rečeno, sumnjivo da se tolika sredstva izdvajaju. Tako da mi je jako bitno kako se upravlja tom kompanijom, bez obzira što taj dio ne ide u obračun cijene struje. Slična stvar sa komercijalnim gubicima. Jeste 9%, to sam i rekao samo se priznaje u fakturisanju cijene, obračun, ali šta je sa onim gubicima koji se ostvaruju po osnovu komercijalnih gubitaka, vjerovatno i oni i te kako utiču na to da Elektroprivreda na kraju godine izađe sa gubitkom od 5,7 miliona eura. Samo da to pojasnim, ne ulaze ni jedni ni drugi u cijenu struje, ali nas kao građane košta, jer smo mi vlasnici većinski Elekroprivrede. Znam da nije direktno vezano za Agenciju, ali jeste jako važna tema da se ovdje javno o tome govori. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Na vaš komentar ima pravo da odgovori gospodin Prelević u trajanju do dva minuta.
  • Neću potrošiti ni minut, zbog toga što je gospodin Bojanić već nagovijestio da je konačno jasno da niti je 13 miliona ušlo u tarife, niti je ono što je preko 9% tehničkih gubitaka. Međutim, to su stvari na koje regulator ne može da utiče. Te kompanije imaju svoje organe upravljanja, imaju svoje vlasnike koji opredjeljuju opet izvršne organe u tim kompanijama, prema tome to je nešto na šta regulator ne može da utiče ni na kakav način i nije adresa na koju treba uputiti kritike na tu temu. Razumjeli smo se. Hvala.
  • Hvala i Vama. Imamo još prijavljenih komentara, naravno, svako će dobiti priliku, ali samo da vas upozorim da je ukupno vrijeme predviđeno za ovu raspravu utvrđeno na Kolegijumu, kome zaista nijesam prisustvovao tako sam obaviješten, predviđeno dva sata. Tih dva sata već polako, čini mi se, ističe, a imamo još dosta prijavljenih diskutanata. Imamo još ukupno sedam diskutanata koji su se prijavili da diskutuju o ovoj temi, ali pravo na komentar svaki poslanik može da koristi i gospoda iz Agencije mogu da odgovore na taj komentar. Izvolite, kolega Šehoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospodine Preleviću, Vi znate da izuzetno cijenim rad Regulatnorne agencije za energetiku, ali imajte razumijevanja za pitanja koja smo prinuđeni da uputimo vama iako znamo da nijesu možda direktno vaša nadležnost. Uzimajući u obzir važnost tih pitanja, tražimo da čujemo vaš sud o tome. Prvo pitanje koje sam uputio, na koje ste vi djelimično odgovorili, jeste pitanje vezano za krađu struje iz evropske interkonekcije. Prosto ne mogu da prihvatim da je svako u ovoj državi odradio sve što je mogao, a da na kraju niko nije kriv zbog činjenice što je država Crna Gora na tom poslu obrukana. Ako je Regulatorna agencija za energetiku uradila sve što je mogla, dajte nam odgovor na koji način treba da sankcionišemo to ponašanje, jer ste i sami rekli da niko u istoriji evropske interkonekcije to nije uradio što smo mi uradili sa krađom struje koja je bila vezana za Kombinat aluminijuma. Druga stvar koja je jako važna, to sam vas pitao, i molim vas da dobijem odgovor, Građani Crne Gore ne znaju koliko se njihovog novca danas izdvaja za plaćanje struje koju Kombinat aluminijuma troši, a za šta kao paravan služi Montenegro bonus. To su po mojim saznanjima milionski iznosi, ali u nemogućnosti da taj podatak dobijemo od onih od kojih je prirodno da ga dobijemo, pitamo vas da li vi možete prema vašem saznanju o potrošnji struje koja se trenutno dešava u Kombinatu aluminijuma da nam kažete koji su to iznosi i u konačnom vaš stav o tome da Elektroprivreda Crne Gore krši zakone Crne Gore zbog toga što ne plaća čitavih 50 miliona duga po osnovu poreza i doprinosa. Šta vi kao regulator možete da uradite po tom pitanju, jer znamo da je upravo to razlog zbog čega se država Crna Gora zadužuje i zbog čega građani trebaju da budu opterećeni visokim kamatama. Zbog toga smo rekli da SDP nikakvo novo zaduživanje neće prihvatiti dok se ne naplati posljednji cent ovog duga koji nije mali, a koji iznosi čitavih 50 miliona eura.
  • Hvala Vam, kolega Šehoviću. Da li neko želi da odgovori? Izvolite.
  • Mislim da ste me sa pitanjima uvlačili u teren u koji neću ući, a to je pitanje politike. Regulator će profesionalno odraditi svoj dio posla i sebi ne dozvoljavam političke stavove, ni sebi lično na ovom mjestu ni uopšte regulatoru. To su pitanja i oko privatizacije, to su pitanja oko odnosa Jugopetrola - da li je bolje da bude Jugopetrol privatizovan ili nije, sami ste svi, čini mi se, kontradiktorni ili gospodin Damjanović čak kada kaže - oni su stvarali dobit od ne znam koliko miliona, a Elektroprivreda gubitak. Dobro, ali ovi su privatna a ovi su državna firma. Ovi koji su bili privatni ostvarili su dobitak. Znači, to je stvar za političku raspravu. Mislim da nije za regulatora. Govorili ste i o tome da se gubici povećavaju. Nijesam shvatio, mislite li na finansijske gubitke? Kako?U distributivnoj mreži? Tačno je povećavaju se, u 2012. su se povećavali ali imamo podatke, kao što sam rekao i dijelom odgovorio, da su u 2013. na račun ugradnje AM brojila nešto i smanjuju. Ono na čemu ste insistirali, dva pitanja koja ste ponovili sada, niko nije kriv. Bio bi kriv neko, neko bi se našao da je Regulator, kao što piše u Izvještaju energetske zajednice da je imao moć da upotrebi sve što mu se teorijski daje da bi mogao da uradi, ali, nemoguće je ispoštovati zakon. Postoji nesklad izmedju zakona i stvarne situacije i stvarnog života. Naime, zakonsko rješenje je tako da predvidja da postoji neko drugi ako se oduzme licenca nekome od učesnika na tržištu da ima neko drugi ko će taj posao da obavi. Nemamo ga, mi tu situaciju nemamo, i ne možemo uzeti licencu. I zato smo zaprijetili uzimanjem licence da bismo dokazali čitavoj javnosti da ćemo da iskoristimo svaki, ali baš svaki, instrument koji je u rukama.
  • Imaćete još prilike za odgovorima i komentarima. Imate tri prijavljena komentara vašeg izlaganja. Kolega Jeliću, izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Što se tiče odgovora na moje postavljeno pitanje oko obnovljivih izvora električne energije i zaključka koji se odnosio na 10. zasjedanju Medjunarodnog savjeta koji se održao u Bečićima, drago mi je da Vi, gospodine Preleviću, kao čovjek koji se dugo godina bavio ovom djelatnošću, vjerujete u to da ćemo mi do 2020. godine imati zaista ovih 33% u ukupnoj potrošnji od strane obnovljivih izvora energije tj. od vjetra, sunca i biomase. Što se tiče mog drugog postavljenog pitanja u vezi identifikacije gubitaka na distributivnoj mreži, Vi ste to korektno odgovorili. Dakle, to ne zavisi, prije svega, od Regulatora, nego zavisi od onih koji se bave proizvodnjom, distribucijom električne energije, ali svakako moramo konstatovati da su ti gubici zaista veliki. U ovoj situaciji u kojoj se sada nalazimo, svaki kilovat, da tako kažem, gubitka električne energije je značajan. Vi ste rekli kakva su tu iskustva razvijenih zemalja da se praktično ti gubici svedeni na nulu. Dakle, treba raditi u tom pravcu, vi kao regulatori da dajete siguestije da se ti gubici praktično dovedu do tog nivoa. Znam da je to teško uraditi u jednom kratkom vremenskom periodu ali svakako moramo učiniti svi napore da se ovi gubici koji su 24% više od planiranih i koji iznose oko 540 gigavajt sati električne energije, zaista veliki, što Crna Gora u ovom trenutku zaista sebi ne može da priušti. Zahvaljujem .
  • Hvala Vam, kolega Jeliću. Da li želite da odgovorite? Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani poslanici, Bitno je da se čuju podaci koji su trenutno bitni za ovu problematiku. Gubici za 2013. znači ugradjeno je do sada oko 130.000 brojila. Da kažem gospodinu Miliću, ta su brojila standardizovana, ta su brojila nabavljena u redovnoj proceduri, ta brojila su donijela prednosti zato što je stepen naplate u reionima gdje su ugradjena ta brojila povećan 10%, a gubici su svedeni, ali su to gubici koji ne obuhvataju gubitke na distributivnoj mreži, svedeni na 3,5. Znači, ide se u pravcu i smanjenje gubitaka i povećanja naplate, to je jako bitno. Za 2013. godinu gubici će biti oko 19%, za razliku od ovih koji su skočili ne znam zašto, to je Elektroprivreda. Elektroprivreda neopravdano, svakako, mi smo to tako iznijeli, a za 2014. godinu se planira da ti gubici budu 17%. Ovo je dosta mukotrpan posao. Još da vam kažem jedan podatak, u kolektivnim objektima stanovanja ugradjeno je 100.000 brojila, u individualnim objektima 30.000. Znači teže se ulazi u ovaj dio gdje je ta pojava vjerovatno veća. Hoću da kažem da sa aspekta Agencije, Agencija je prepoznala to kao problem. Agencija samo odobrava ono što su tehnički gubici i to ulazi u tarifu. Agencija je rekla, jer to stvara gubitak poslovanja, ti gubici moraju biti svedeni na mjeru koja normalno postoji na nivou tehničkih gubitaka. Vezano za pitanje samo ako mogu, gospodine potpredsjedniče, da odgovorim na pitanje gospodina Šehovića. Ipak je red da gradjani imaju informaciju vezano za energiju koja je uzimana iz interkorekcije, energija je vraćena normalno, napravljene su kompenzacione liste. Dio energije koji pripada ljetnjem periodu je vraćen uredno. Taj dio iznosi 73 miliona, nijesam siguran, a dio energije 63 je napravljen dogovor i taj dio ostaje u zimskim uslovima. Znači, ta energija, da li je neko odgovoran? Normalno, vi nas pitate i mi to pitanje postavljamo i vama, da li je neko odgovoran. Nemojte, Agencija je konstatovala stanje, Agencija je ukazala, Agencija je pokrenula. Ono što je bilo do Agencije to je Agencija odradila i to je u redu. Vezano za Montenegrobonus, vi pitate, ne možete da dodjete do podataka. Montenegrobonus je sa Elektroprivredom sklopio komercijalni ugovor. On je snabdjevač. On je dobio lilcencu snabdjevača. Sklopio je ugovor. Mi znamo koliko energije ide .Energija 84 megavata ide u bandu, kada to pomnožite to je od 60 do 65 miliona mjesečno. To je komrecijalni ugovor. Ne moramo mi da znamo koja je cijena. I još jednu stvar za gospodina Milića, izvinjavam se samo kratko, vezano za ovu inicijativu da bude jedinstveno preduzeće. Vi znate sami, pročitali ste direktive Evropske unije, mreže moraju biti odvojene. Znači definitivno mreže moraju biti zasebno, mrežna djelatnost. Zašto? Upravo da bi se razvilo tržište, da bi se razvila konkurencija, da bi se javili novi snabdjevači, da nema privilegovanih snabdjevača, odnosno dominatnih, kakvih imaju u naftnom sektoru, ali evo da poštujem vrijeme. Hvala.
  • Zahvaljujem. Ponavljam, da ipak vodimo računa o prijavljenim diskutantima kojih ima još sedmoro ukupno, da oni dobiju pravo da učestvuju u rasprtavi, ali naravno nećemo oduzeti pravo na komentar ni onima koji su se prijavili. Kolega Milić, pa kolega Damjanović, pošto su obojica lično prozvani od kolege Prelevića. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Ne shvatam ja da je pominjanje bilo u negativnom kontekstu, ali zaslužuje svakako pažnju, i dobro je što smo malo dinamike unijeli time što su se predstavnici Agencije javili nakon moga javljanja i vaše proceduralne intervencije. Dakle, u odnosu na podatke na koje sam se pozvao, to je potral “Euroaktiv”, preneseni podaci sa Eurostata objavio Blic, objavio B92 javno. Podaci su, dakle, javni i nijesam ih naravno izmišljao već ih samo prenio, i djelimično provjerio, možemo do kraja da proverimo mislim da su potpuno odgovarajući u odnosu na kako kažete taj odnos.Ja ovdje ne otvaram samo priču o cijeni šta možemo da kupimo za prosječnu platu, već i strukturu te cijene, jedno je proizvodna cijena, drugo je cijena koja se na kraju plaća i ono kako dolazimo do te cijene, kroz tarife, kroz regulatorno dozvoljenih prihoda itd. itd. Vi znate o čemu pričam. U odnosu na ovo što je sada pomenuto objedjenjavanje proizvodnih kapaciteta gospodine Martinoviću, nije samo ovdje problem KAP -Elektroprivreda – država. Problem je recimo bio dugo i Elektroprivreda - Rudnik uglja. Rudnik uglja je defakto dominatni i jedini snabdjevač Elektroprivrede ugljem, Termo -elektrane, 90% proizvodi i prodaje, a privatna preduzeća, nazamislivo je, ne može da bude privatno preduzeće mora da bude cjelina sa državnom Elektroprivredom, i onda imamo zaokruženi sistem. Zato je veoma interesatno kako će se ova priča dovesti do kraja. Imate incijativu SNP-a u tom dijelu, imate inicijativu SNP-a za Pljevlja vlasničko učešće jer se dominatno milijarde eura proizvode na teritorijI Opštine Pljevlja.Imali smo razgovore sa predstavnicima ozbiljnih firmi, što da ne kažem, sa predstavnicima slovačke “Škode” koji su interesenti da grade Termo-elektranu. Da se ne favorizuju samo firme iz jedne države kako to imamo u medijima, da malo otvorimo tu priču i taj proces do kraja. U odnosu na, kako kažete, kontradiktornost, gospodine Preleviću, nijesam ja razumio u tom smislu, i ovo je veoma bitno. Ja ovdje razumijem da mi imamo jednu parodoksalnu situaciju, i tu se ne slažem sa nekim kolegama koji su to već pričali. Mi imamo dužilačke odnose između, neka me sad građani dobro isprate, državnog budžeta, između državne firme, između sudske odnosno državne firme. Dakle, država Crna Gora, odnosno budžet, država Crna Gora kao većinski vlasnik Elektroprivrede i dražva Crna Gora u kojoj je valjda stečajni sud državni kao vlasnik Kombinat aluminijuma i nije veliki problem da se ovo zatvori.Jedini do sada je SNP izašao sa konkretnim predlogom, u periodu šestogodišnjeg Ugovora o snabdijevanju, koji treba zaključiti ukoliko nam je interes da imamo aluminijsku industriju da se otplaćuje iz redovnog poslovanja Kombinata aluminijuma, obaveza prema Elektroprivredi i u istoj mjeri Elektroprivreda budžetu.Ukoliko toga nema imate Zakon o poreskoj administraciji izvolite dokapitalizujte Elektroprivredu uvećajte državno vlasništvo i završen je problem.
  • Hvala vam. Kolega Milić takođe ima pravo na komentar vaše diskusije.
  • Dakle, vrlo oprezno, ne smijem Vas ni hvaliti, ne smijem zaboraviti da Vas kudim malo oko svega ovoga, jedno i drugo je za Vas, za mene je sasvim svejedno. Rasprava je da li je izvještaj urađen korektno, to je prva stvar. Nije rasprava da li ćemo podržati vašu ocjenu o stanju, nego o izvještaju. Mi smo predložili na Odboru za ekonomiju finansije i budžet da će biti i zaključaka uz ovaj izvještaj sa jasno definisanim obavezama onih za koje možemo da definišemo obaveze. Ne možemo za RAE, ali možemo za Vladu Crne Gore, možemo za Skupštinu Crne Gore, možemo za Elektroprivredu Crne Gore, možemo za sva državna preduzeća na energetskom sektoru, možemo za sva preduzeća gdje ćemo sa jednom predvidljivom poreskom politikom obezbijediti da ne rastjeramo investitore, ali da sa druge strane oni koji trebaju plaćaju ovoj državi. U čemu se ne slažem? Kažete - nijesmo to priznali kao trošak. Mladenu ste odgovarali oko svega toga. Neko je smanjio dobit preduzeća za ta sredstva. Na kraju krajeva, finansijski rezultat je lošiji, i na kraju krajeva 9% porez na dobit koji smo trebali kao država da prihodujemo nijesmo ostvarili, to je ono gdje nedostaje vezano za državu. Iz izvještaja se vrlo jasno vidi da se u maloj mjeri koriste obnovljivi izvori energije, posebno solarne energije, energija biomase, što je sigurno zbog ograničenih i nedovoljnih posticajnih mjera Vlade Crne Gore. Kao u elektro-energetskom sektoru tako je i u sektoru nafte i gasa dražva imala pogrešnu politiku. Iz izvještaja se vidi da u oblasti nafte i gasa nije donesena potrebna zakonska regulativa, nije dovršeno pravno razdvajanje Elektroprivrede Crne Gore, završeno je funkcionalno razdvajanje Elektroprivrede Crne Gore. Bez pravnog razdvajanja operatera distributivnog sistema nema uslova za tržište električne energije. U izvještaju se navodi nezavršena izrada podzakonskih akata o funkcionalnim cjelinama Elektroprivrede Crne Gore i Crnogorskom prenosnom sistemu. Koje su posljedice kašnjenja u izradi nedostajućih akata? Koje mjere je Agencija preduzela i treba da preduzme da bi se izbjegle posljedice nedonošenja potrebnih akata? Hvala vam velika.
  • Hvala. Gospodin Prelević. Izvolite.
  • Većina stvari koje je gospodin Milić pontecirao su bile konstatacije ili pitanja i odgovori sa kojima se ja slažem. Jedna jedina stvar je, blago rečeno, diskutabilna, a to je priča oko obnovljivih izvora energije. To je stvar koja je meni uža specijalnost, obnovljivi izvori energije. Države koje su krenule prije Crne Gore u podsticanje obnovljivih izvora energije, a zovu se Češka, Italija i Španija, i koje su najviše u tome u Evropi napredovale, donijele najpotencijalnije mjere za izgradnju ovih izvora energije, danas su u najvećem problemu. Znači, postoji izraz “češki sindrom” što znači da je Češka prva krenula sa jako velikim posticajnim cijenama, odnosno tarifama za vjetar i za panele i došli su do toga da to više ne mogu da održe. Slična situacija je i u Italiji, gdje sam skoro čuo podatak doduše privatan, ali vjerujem da je pošto je od predsjednika Regulatorne agencije Italije, koji kaže da šest milijardi eura se plaća za vjetro generatore u Italiji za tarifu, samo za doplatu odnosno za subvenciju. Šest milijardi eura je ogromna cifra koja je velika i za Italiju. Hoću da kažem da sa tim Crna Gora jeste da kasni, i to nije stvar regulatora pa da sada ja branim svoju poziciju, kasnimo ali bolje biti u toj oblasti malo i oprezan pa čak i malo kasniti nego ući u ono u šta su ušle Češka, Italija i Španija. Hvala.
  • Idemo na prijavljene diskutante, kolega Rešid Adrović, a nakon njega neka se pripremi kolega Goran Tuponja. Izvolite, kolega Adroviću.
  • Uvaženi poslanici i poslanice, uvaženi potpredsjedniče Skupštine, poštovani građani, uvaženi članovi Regulatorne agencije, Pred nama je danas na dnevnom redu ove Skupštine Izvještaj o stanju u energetskom sektoru Crne Gore u 2012. Ovaj izvještaj pruža detaljnu sliku stanja energetskog sektora Crne Gore u toku 2012. godine. Izvještaj je sačinjen i sadrži sve elemente utvrđene zakonom. Znači, energetske resurse, kapacitete, nalaz iz nadzora energetskih subjekata, investiciju u energetskom sektoru, finansijsko poslovanje energetskih subjekata, stanje i aktivnosti na tržištu električne energije. Iz svega što sadrži izvještaj možemo zaključiti da izvještaj na transparentan način daje prikaz stanja energetskog sektora Crne Gore. Ako posmatramo ovaj izvještaj po elementima da se zaključiti da Crna Gora posjeduje značajne energetske resurse koji mogu obezbijediti energiju za potrebe Crne Gore i viškove za izvoz, ali zbog nedovoljnog stepena iskorišćenosti istih, već dugi niz godina postoji energetski deficit koji se nadomješta uvozom. Glavni resursi koji su do sada korišćeni su snaga vodenih tokova i ugalj, a u zadnje vrijeme značajna pažnja se poklanja istraživanju i iskorišćavanju drugih energetskih resorsa, pogotovo u novije izvore energije, energije sunca, vjetra i biomase. U izvještaju je dat prikaz koliki je hidropotencijal rijeka Zete, Tare, Pive, Morače, Lima, Komarnice, Ćehotine i Ibra.I tamo stoji da je ukupni potencijal 9.640 gigavat časova, a da je iskorišteni 1.800 gigavat časova. Dakle, iskorišteno je svega nekih 17 procenata od ukupnog pontecijala. Crna Gora raspolaže i manjim vodenim tokovima na kojim je moguća izgradnja malih hidrocentrala. Imamo slučaj da u 2012. je počela izgradnja značajnog broja tih malih hidrocentrala, mislim da je to zaista dobro. U Crnoj Gori postoje rezerve mrkog lignitnog uglja na širem području Pljevalja i mrkog uglja koji je lociran na području opštine Berane. U Izvještaju je dat tabelarni prikaz zaliha uglja u Pljevljima gdje se procjenjuje da rezerve uglja iznose 192 miliona tona, od čega bilansne rezerve 183 miliona tona, data je prosječna energetska vrijednost uglja u Pljevljima. Ono što je moja zamjerka ovom Izvještaju, u njemu nije dat tabelarni prikaz zaliha i rezervi mrkog uglja u Beranama. Mislim da to nije dobro. Neko je već danas ovdje govorio da su zalihe mrkog uglja u jami "Petnjik" nešto više od 10 miliona, na "Polici" takođe više od 10 miliona, jer to do kraja nije istraženo. Dakle, ukupno 20 do 25 miliona se procjenjuju zalihe, komercijalne zalihe uglja u Beranama. Ako znamo da je energetska vrijednost uglja u Beranama tri puta veća od energetske vrijednosti uglja u Pljevljima, mislim da je to jedan resurs koji ne bi smio niko zaboravljati, čak meni kao poslaniku smeta, iako sa tim se taj odnos prema Rudniku ne bi promijenio, mislim da je dobro bilo, da je dat prikaz ovih zaliha uglja u Beranama, jer ako kažemo tri puta energetska vrijednost veća, to je nekih 60 miliona tona pljevaljskog uglja, a to je 1/3 od ukupnih zaliha uglja u Pljevljima. Dakle, to je potencijal koji ne bi niko smio zaboravljati. Kao poslanik iz Berana stičem utisak da se te rezerve zaboravljaju u Crnoj Gori, i neko je danas govorio o stanju u Rudniku uglja u Beranama. Mislim da je to gospodin Bojanić, a ja ću iskoristiti priliku da veoma kratko kažem da je stanje u tom rudniku veoma teško, radnici ne primaju plate već dugi niz mjeseci. Nemaju dovoljno sredstava za kvalitetno održavanje jame, prijeti opasnost da ne daj Bože dođe do eksplozije u rudniku ili eventualno da dođe do potapanja jame. Znam da ovo nije dio problema vaš, ali želim sa ovog mjesta da uputim apel nadležnima da zaista mislim da bi trebalo da se povede računa, na kraju krajeva da se donese odluka da li nam treba taj rudnik ili ne, da li da vodimo o njemu računa ili ne, jer postoji opasnost po ljudske živote i eventualno prijeti opasnost da dođe do potapanja jame u Petnjiku. U Crnoj Gori u narednim godinama obnovljivi izvori energije imaće značajnu ulogu u proizvodnji električne energije i toplote, bez emisije ugljendioksida. Imajući to u obzir, strategija da se hidropotencijal iskoristi izgradnjom hidrocentrala, pored hidropotencijala u Crnoj Gori postoje značajni resursi za korišćenje drugih izvora energije, energije vjetra, solarne energije i energije biomase. Procjena je, a već smo to do sada čuli, da bi se iz energije vjetra moglo proizvesti oko 20 do 25% potrebne količine energije za Crnu Goru. Čuli smo i odgovore kada se to može očekivati. Moje pitanje je upravo išlo u tom pravcu, jer u Izvještaju stoji da se i dalje radi projektna dokumentacija za izradu vjetroenergana na Krnovu i Maruši. Mislim da je vrijeme da se u tom dijelu zaista intenzivnije krene i da se što prije dođe do energije iz ovih obnovljivih izvora.
  • Kolega Adroviću, privodite kraju.
  • Samo jedan minut, molim Vas.
  • Pa evo, već ste potrošili taj minut, ali pokušajte da svedete diskusiju.
  • Znači, kada govorimo o ulaganjima u ovaj energetski sektor, čuli smo da su ta ulaganja iznosila 34 miliona, od toga funkcionalna cjelina proizvodnje osam, 24 miliona funkcionalna cjelina distribucija sa ciljem da se smanje gubici o kojima je danas bilo dosta govora. Zaista očekujem da će se ostvariti ova prognoza kada su ovi gubici u pitanju, da ćemo u ovoj i narednoj godini imati smanjene gubitke. Izvještaj je na jedan transparentan način prikazao sva ulaganja u energetski sektor. Međutim, lako je zaključiti da sva ulaganja imaju za cilj održavanje postojećih objekata, objekata i mreže. Mislim da država mora učiniti više da se potencijali energije bolje iskoriste, energija bi mogla biti podstrek za brži razvoj i rast društvenog proizvoda. Dakle, sa smanjenim obimom industrijske proizvodnje kakav imamo danas u Crnoj Gori koju treba definitivno razvijati, imamo negativne bilanse nastale zbog dugogodišnjeg zastoja u izgradnji energetskih objekata. Izvinjavam se zbog prekoračenja.
  • Hvala Vam. Kolega Adroviću, imate dva, čini mi se, prijavljena komentara, ako dobro vidim na monitoru. Prvo kolega Bojanić.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Zahvaljujem gospodinu Adroviću što je pomenuo temu koju sam ja onako koliko sam stigao u ograničenom vremenu da pomenem, a jako je važna, Rudnik mrkog uglja Berane. I evo, još jednom da ponovimo taj apel prema Vladi, s tim što ja nemam način osim da preko Agencije pokušam da ona utiče na ministra ekonomije, odnosno na Vladu Crne Gore da se pozabavi tim problemom. Na kraju krajeva ti ljudi samo traže da im se kaže jasno da li taj rudnik ima perspektivu ili ne, i ako ne da im se da to što im pripada, a na kraju krajeva neka se donese jedna jasna odluka, a ne da se ovako mrcvare sve vrijeme, a niko im ništa ne govori. I gospodin Adrović ima prilike i može taj uticaj da iskoristi preko partijskih organa, pa preko glavnog odbora, pa dalje valjda to na Predsjedništvo, pa tamo negdje, jer je njegova partija sastavni dio ove Vlade, pa neka se s tog načina zajednički učinimo da se nešto uradi za te radnike. A od ovakve samo priče, javno iskazivanje interesa, a Ministarstvo ekonomije i dalje apsolutno se ne okreće na taj rudnik, mislim da će imati malo efekta. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Dakle, nije ovo Vama upućeno, nego je upućeno kolegi Adroviću i on ima pravo da odgovori na komentar. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Evo, zaista znam da priča o Rudniku uglja, ja sam je pomenuo u kontekstu toga, zašto nijesu tabelarno prikazane zalihe uglja u Beranama, međutim, nijesam mogao a da ne podržim jednu priču o stanju u kojem se trenutno Rudnik mrkog uglja u Beranama nalazi. A to da ja koristim svaku priliku i zaista, vjerujem da će se iznaći mogućnost da će Rudnik početi sa radom, vjerujem, znači da u tom dijelu već imaju zainteresovani partneri, ali prosto molim da se to dinamizira. Znam kakvo je stanje, znam da je teško, znam da su ta sredstva za održavanje jame sa kojima radnici raspolažu nedovoljna da se na jedan kvalitetan način održava jama, i zbog toga koristim ovu priliku i apel šaljem. Ne što ja ne vjerujem i što nijesam u prilici, ja sam i u prilici i vjerujem u ljude u Vladi da će učiniti sve i da će taj rudnik početi sa radom.
  • Hvala. Kolega Milić, komentar.
  • Na kraju, predlažem ljudima iz Vlade da iskoriste Vaše iskustvo koje imaju na raspolaganju, jer pripadate partiji koja dominantno vrši vlast tamo, i da to Vaše iskustvo u radu koje ste imali, jer ste se prvo tamo dokazali pa onda počeli da se bavite politikom, da se stavi u funkciju razvoja toga područja. A u političkom smislu, ne želim Vam dobro, želim da izgubite vlast i u Beranama i nadam se da u Petnjici nećete imati vlast. Ali, ono što je bitno, pomenuli ste ove cifre. Imate u strategiji energetike, Vi to znate dobro, da geološke rezerve mrkog uglja iznose na tom području na tri basena Polica, Petnjik i Zagorje oko 158 miliona tona, ali eksploatacione rezerve se procjenjuju maksimalno 17,8 miliona tona. I zato sam rekao, gospodine Adroviću, da je sve ovo upitno, da se tu postoje razlike u tumačenjima. Imamo ovog strateškog investitora koji je kupio Rudnik uglja, koji je napravio elaborat kojim je predviđeno da prije 2030. godine neće biti Termoelektrane u Beranama. To treba neko da kaže ljudima, i da je taj elaborat bio prezentovan Ministarstvu ekonomije, energetike i svega toga ostalog. Ono što mi treba da napravimo u Crnoj Gori je da počnemo da stimulišemo proizvodnju, da se ostavimo pogrešne politike subvencija za nešto što neće doći ili će doći, nego da kao država imamo jednu konzistentnu politiku i da kažemo - svako ko proizvede tonu uglja, kilovat struje, na primorju bilo šta, oko turizma, izvinjavam se, gospodine Vukoviću, što pominjem turizam, ali eto moram malo i turizam, nešto je malo značajan za Crnu Goru, pravi nam bilans u budžetu. Da bez turizma i bez ovih gostiju koji su bili dominantno iz Rusije i Ukrajine, ove godine, čini mi se da bismo imali žestokih problema i mnogo više bismo se zaduživali nego što smo se zadužili sad. Dakle, mi moramo da afirmišemo to da imamo strategiju kako promovisati proizvodnju. Ne bih volio da kažem ovdje, da se zaboravi, raspisivani su tenderi i za elektrane na Morači, na koje se niko nije prijavio. Sporna studija o zaštiti okoline i sve ostalo. Sve ono što je urađeno oko tehničke dokumentacije koštalo je građane Crne Gore 15 miliona evra, znači građani Crne Gore su za ovu ekskurziju oko Morače i oko izgradnje hidroelektrana do sada već u višedecenijskom periodu platili 15 miliona evra. Ja zbog toga tražim da se ozbiljno počne pričati o energetici. Da se ne koristi energetika u političke svrhe, potpuno se slažem sa vama, nego da koristimo ono što su prirodne prednosti Crne Gore i da konačno izvršimo i optimizaciju resursa u Crnoj Gori. I da kažemo - sa ovim možemo da raspolažemo, sa ovim ne možemo da raspolažemo. Ono o čemu ste govorili, gospodine Preleviću, pa iskoristimo greške Češke, Slovačke i Italije. Oni su imali druge probleme, oni su morali da rade supstituciju nuklearne energije, kad su počele da se nuklearne elektrane u Italiji i svugdje drugo zaustavljaju. A vama, gospodine Martinoviću, hvala što ste mi odogovorili. Jer, logički nije trpjelo da imamo ugradnju novih satova kod gospođe Žane i kod mene, prve u Crnoj Gori što su ugrađeni, a da se hvalimo s tim što su smanjeni gubici, a da u konačnici imamo povećanje gubitaka kod Elektroprivrede Crne Gore. Neko očigledno, mimo satova nešto uzima po Crnoj Gori.
  • Hvala. Odgovor na komentar, kolega Adrović.
  • Gospodine Miliću, kada je riječ o zalihama, ja sam kazao da zalihe mrkog uglja u Beranama do kraja nijesu istražene i zato sam kazao da su okvirno zalihe u Petnjiku nešto preko 10 miliona, takođe i na Polici, procjenjuju se. Što se tiče jasne strategije razvoja takođe se zalažem, mislim da u tom pravcu treba da razmišljamo i da se krećemo. Kapacitete imamo, potencijale imamo, zaista nedopustivo je u ovim uslovima, to sam na kraju svog izlaganja kazao, kada imamo smanjenu proizvodnju danas u Crnoj Gori da uvozimo 1/3 električne energije, a imamo toliko kapaciteta. Dakle, mislim da zaista u tom pravcu moramo preduzimati konkretne korake. Kada je proizvodnja energije vjetra, hidroelektrana, malih velikih, termoelektrana, očekujem da ćemo u nekim narednim godinama imati značajnije rezultate. Vezano oko mog iskustva i poznavanja Rudnika, ja stojim na raspolaganju. Međutim, ono što želim sada da vam kažem, vlast u Beranama, vrlo izvjesno, nećemo izgubiti, vi to, gospodine MIliću, znate. Mi smo vas mnogo puta pobijedili, ponovo ćemo vas pobijediti, a u Petnjici ćemo osvojiti apsolutnu vlast. Već sva ispitivanja sada govore, apsolutnu vlast, evo vrlo brzo ćemo imati rezultat, gospodine Miliću, vi to znate. Ja ne znam, znam da ovdje nećete to da priznate, ali znam i u Beranama ćemo mi vas pobijediti. Hvala.
  • Hvala. Ankete nekad mogu da prevare. Izvolite.
  • Po Zakonu o energetici ovaj zakon se ne primjenjuje na djelatnosti koje se odnose na istraživanje i eksploataciju uglja, nafte i gasa itd. Mi smo našli da je zgodno ako pričamo o energetici, ispalo je da je zgodno, jer je ta tema očigledno interesantna, zato možda i fale ove detaljnije analize, to prosto nije predmet analize regulatora. Druga stvar, ipak da se razjasni građanima, podaci koji se odnose na gubitke se odnose na 2012. godinu, već u 2013. godini imamo poboljšane pokazatelje. I da ne ostane neodgovoreno, znači pitanje pravnog razdvajanja operatora distribucije, zaista na tome se intenzivno radi, tu postoje kršenja zakona. Nezavršena izrada nedostajućih akata, tu se radi o odgovornosti Agencije. Agencija je dužna po tom osnovu da gura, da piše, da podstiče energetske subjekte da to dovedu do kraja. U tom smislu se preduzimaju intenzivne mjere ovih dana, čisto je to bitno radi vašeg informisanja i radi ukupnog informisanja javnosti.
  • Hvala vam, gospodine Martinoviću. Idemo dalje sa raspravom. Kolega Goran Tuponja, a nakon njega neka se pripremi kolega Radivoje Nikčević. Izvolite, kolega Tuponja.
  • Zahvaljujem. Uvažena Skupštino, uvaženi predstavnici Regulatorne agencije za energetiku, poštovani građani Crne Gore, Izvještaj o stanju energetskog sektora Crne Gore u 2012. Godini, može se reći da je izvještaj dobar, stanje loše. To vam dođe nekako kao operacija uspjela a pacijent umro. Ja bih se osvrnuo na one djelove izvještaja koje ne smatram tako uspjelim, a tiče se obnovljivih izvora energije i osvrnuo bih se rado na dio koji se tiče energetske efikasnosti. Međutim, to nije moguće, jer energetska efikasnost je jednostavno ostala nespomenuta u ovom izvještaju. Vlada Crne Gore, aprila 2011. godine donijela je Odluku o utvrđivanju indikativnog cilja poboljšanja energetske efikasnosti, a indikativni cilj predstavlja planiranu uštedu finalne potrošnje energije u Crnoj Gori i indikativni cilj je utvrđen u iznosu od 9 procenata finalne potrošene energije u Crnoj Gori, odnosi se na period 2010-2018. godina. Potencijali za smanjenje potrošnje energije primjenom mjera energetske efikasnosti su ogromni, pogotovo u sektoru stanovanja, što je za građane vjerovatno i najintersantniji dio, i kreće se u prosjeku od 20-30% u odnosu na dosadašnju potrošnju, a nerijetko i do 50 ili preko 50% ukupne potrošnje energije u domaćinstvima. Mislim da je energetska efikasnost morala naći svoje mjesto u drugom poglavlju ovog izvještaja koje se bavi energetskim resursima i kapacitetima. Ipak, kad vidim koliko površno su tretirani obnovljivi izvori energije u ovom izvještaju, pogotovo solarna energija, možda je bolje, ne samo da nije pominjana energetska efikasnost, već je možda bilo bolje da niste tretirali ni obnovljive izvore energije u ovom izvještaju. Za mene je neshvatljiva površnost tretmana energije vjetra, sunca i biomase u smislu energetskih potencijala u Crnoj Gori. Ono što piše u ovom izvještaju o ovim temama je praktično kopi pejst uobičajenih floskula koje se mogu čuti o ovim temama. Geotermalna energija nije ni pomenuta. Od institucije kao što je Regulatorna agencija za energetiku očekujem daleko ozbiljniji pristup ovoj izuzetno važnoj temi.Žao mi je što iz ovog izvještaja očigledno da se u smislu potencijala ne prepoznaju mogućnosti koje nude obnovljivi izvori energije, energetske efikasnosti. Razvijene evropske zemlje su ih davno prepoznale. Za nekoliko godina će u zemljama Zapadne Evrope biti moguće graditi isključivo objekte koji imaju godišnji energetski bilans 0. Dakle, to znači da na godišnjem nivou ti stambeni objekti koji budu građeni praktično neće imati potrošnju, tj. potrošiće isto onoliko energije koliko budu i sami proizveli i ubacili u distributivnu mrežu. Naša država ima definitivno, i naša Vlada, jedan maćehinski odnos prema ovoj temi, a ja očekujem od vas da i vi date svoj doprinos u edukaciji i promociji obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti. Na kraju bih samo se kratko osvrnuo na primjer koji je gospodin Prelević iznio vezano za Češku i Italiju. Ja bih naveo primjer Austrije, primjer Njemačke, gdje su te stimulativne mjere i te kako imale jako dobre rezultate, to su zemlje koje imaju daleko manje sunčanih sati nego što ih ima Crna Gora i vrlo efikasno ih koriste. Tako da bih se više vodio tim pozitivnim primjerima i od njih učio kako stvari treba raditi nego navodio negativne primjere. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Tuponja. Pozivam kolegu Nikčevića da uzme riječ. A, imamo komentar. Predsjedavajući odbora Agencije gospodin Prelević. Izvolite.
  • Hvala. Uporno se pozivate na energetsku efikasnost. Dok je ovakvog zakona o energetici, koji propisuje šta će da izvještaj sadrži, mi o energetskoj efikasnosti ne možemo da govorimo koliko god se to nama sviđalo ili ne. Znači, energetska efikasnost nije tema. Onda ste rekli i to da bi bolje bilo da nismo pisali ni o obnovljivim izvorima energije kad smo napisali to što smo napisali. Međutim, mi smo napisali ono što je stanje. Mi ne možemo da pakujemo ili štelujemo podatke da napravimo situaciju da je bolja nego što jeste. Situacija je takva kakva jeste. Mi smo je prenijeli, nezavisno od toga da li se ona nama sviđa ili ne, ali smo konstatovali. Zato vi danas imate informaciju o tome kakvo je stanje u tom sektoru. A što se tiče Njemačke i Austrije, tačno je da su oni svijetli primjeri toga kako se upravlja sa obnovljivim izvorima energije. Međutim, tu ima još jedna kvaka, a to je da su Njemačka i Austrija, pogotovu Njemačka, najveći proizvođači opreme, te prema tome oni su mogli i da trpe takve cijene… tarife kakve su imali da bi čitavoj Evropi prodavali opremu za foto voltaik panele i vjetrogeneratore generatore. Oni su imali tu duplu ulogu i lako im je bilo, sve je to dobra politika, ali je bitno drugačija pozicija Njemačke i Austrije u odnosu na ostale zemlje. Hvala.
  • Zahvaljujem. Jeste istina je da su Njemačka i Austrija vodeće zemlje u ovoj oblasti. Međutim, onoga časa kad su oni krenuli u taj projekat stimulisanja obnovljivih izvora energije, to je bila samo vizija. Oni toga časa nisu bili vodeća sila u proizvodnji opreme potrebne za solarnu energiju, već je to bio sastavni dio ukupnog plana. Oni su pokrenuli cijelu jednu industrijsku granu zajedno sa tim i postali vodeća sila u toj oblasti. Tu je sad pitanje što je starije, koka ili jaje. Nisu oni prvo bili vodeća sila u toj oblasti pa su onda dali te stimulativne mjere. To je bio jedan paralelan i mudar proces koji su oni sproveli. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Vidim, prijavio se za komentar kolega Filip Vuković. Međutim, da se dogovorimo jednu stvar. Mi smo ušli davno u zadnji sat rasprave povodom ove tačke i gdje nema komentara. Ima još pet, šest kolega koji su pokazali interesovanje za učešće u raspravi povodom ove teme i ja predlažem da ih čujemo sve, bez obzira što smo prošli vrijeme koje je određeno na Kolegijumu za razmatranje ove tačke dnevnog reda, a onda to podrazumijeva da u ovoj završnici odustanemo od eventualnih komentara. Molim vas da to svi ispoštujemo i da na taj način privedemo ovu tačku kraju. Slažemo li se, gospodine Vukoviću? Na žalost, takav je stav Kolegijuma pa moramo da se složimo htjeli ili ne htjeli. Konstatovaćemo u zapisniku da se ne slažete ali da ste prihvatili. Kolega Radivoje Nikčević ima riječ. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjednici, kolege poslanici, kolege iz Agencije, Izvještaj o stanju energetskog sektora Crne Gore u 2012. godini predstavlja obiman i detaljan dokument koji sa puno tehničkih, energetskih, ekonomskih i drugih podataka daje jasnu i preciznu sliku o stanju u ovom za Crnu Goru najznačajnijem sektoru, a ništa manje čini se i prikaz efekata djelovanja Regulatorne agencije za energetiku kojoj je Zakonom i utvrđena obaveza da podnosi Skupštini na usvajanje ovaj izvještaj. Ta slika, odnosno stanje je takvo kako jeste. Vjerovatno bi svi voljeli da bude bolje, ali treba biti realan i priznati da je ono ipak mnogo bolje nego što je bilo u prethodnom periodu, te da se iz godine u godinu poboljšava. To, rekao bih, najbolje potvrđuje sam izvještaj koji zajedno sa ovakvim izvještajima iz prethodnih godina u kontinuitetu omogućava uvid u proces različitih pozitivnih promjena i transformacija koje se odvijaju u crnogorskom energetskom sektoru, posebno u oblasti elektroenergetike. Pri tom, dovoljno je posmatrati samo nekoliko karakterističnih pokazatelja kao što su stanje proizvodnih i prenosnih objekata, aktivnosti na korišćenju obnovljivih izvora energije, jačanju tržišta električne energije sa pojavom novih snabdjevača, pored Elektroprivrede Crne Gore, usklađivanje zakonske i podzakonske regulative sa direktivama Evropske unije u oblasti energetike itd. Takođe, uspješno se realizuju i obaveze iz Sporazuma o formiranju enegetske zajednice zemalja Jugoistočne Evrope, čiji je Crna Gora član, što je od velikog značaja kako za reformu energetskog sektora, tako i za ukupni proces evropskih integracija i ekonomski razvoj Crne Gore. Sporazum je ključni dokument za realizaciju reformi u oblasti energetike i razvoj regionalnog tržišta električne energije i gasa i odlučujući korak ka njegovoj integraciji u evropsko energetsko tržište. Odgovornost za izvršavanje obaveza na kvalitetan i efikasan način, posebno dolazi do izražaja u vrijeme kada se Crna Gora nalazi u fazi pristupnih pregovora za pridruživanje Evropskoj uniji u kojem je restrukturiranje energetskog sektora, jačanje energetskih kapaciteta, razvoj slobodnog tržišta električne energije, odnosno implementacija trežeg paketa energetskih propisa Evropske unije. Uslov pristupanja tržišta električne energije Crnoj Gori je zvanično otvoreno od početka 2009. godine, nakon što su stvoreni osnovni preduslovi i donijeta potrebna normativna infrastruktura. Time je ispunjena i obaveza preuzeta potpisivanjem sporazuma kojim se Crna Gora obavezala da izvrši reformu energetskog sektora sa krajnjim ciljem otvaranja liberalizovanog tržišta električne energije. Naravno, konstituisanje slobodnog, potpuno otvorenog tržišta je složen i dugotrajan proces koji traje i u kojem je neophodno učešće i puni doprinos šireg kruga društvenih subjekata. Nakon zvaničnog otvaranja tržišta električne energije donijet je i cijeli niz akata i dokumenata za uvođenje prave konkurencije i zaživlajvanje realnog tržišta električne energije u Crnoj Gori. Donošenjem tih akata izvršena je i značajna promjena u elektroenergetskom sektoru. Agencija je ispunila sve zakonom utvrđene obaveze po pitanju uspostavljanja pravno regulatornog okvira za stvaranje konkurencije i zaživljavanje tržišta električne energije. Međutim, jasno je da ukupno stanje u sektoru električne energije u Crnoj Gori, posebno veličina tržišta, nedovoljan broj tržišnih učesnika, nepostojanje konkurencije, ograničenost proizvodnje, broj i struktura potrošača i slično ne obezbjeđuju funkcionisanje tržišnih mehanizama imanentnih tržištu električne energije u punom kapacitetu. Međutim, mnoštvom brojnih i raznovrsnih poslova i zadataka koji su joj Zakonom povjereni Agencija je dužna da uskladi interese energetskih subjekata i potrošača električne energije i to na način koji će omogućiti energetskim sdubjektima normalno obavljanje djelatnosti od opšteg ekonomskog interesa za Crnu Goru, uz pokrivanje opravdanih troškova poslovanja i ostvarivanje razumnog povrata na investicije, a potrošačima pouzdano i kvalitetno snabdijevanje energijom po prihvatljivim cijenama. Smatram da ovaj težak i delikatan zadatak, kao i ostale značajne poslove u okviru svoje nadležnosti Agencija obavlja uspješno i na principima utvrđenim zakonom. Iz izvještaja koji razmatramo se može vidjeti da je Agencija u 2012. godini skoro u potpunosti zaokružila proces donošenja normativnih akata na koje je Zakonom obavezana. Tim normativnim aktivnostima Agencija uz ranije izvršeno pravno i vlasničko odvajanje, djelatnosti prenosa formiranje, početak rada operatera, tržišta kao posebnog pravnog subjekta, uz očekivano pravno odvajanje djelatnosti distribucije i operatora distributivne mreže od Elektroprivrede Crne Gore, stvaraju se dalji uslovi za zaživljavanje tržišta električne energije, pojavu novih snabdjevača i uključivanje...a sve u cilju obezbjeđivanja ostvarivanja javnog interesa u oblasti energije. Na kraju bih samo postavio jedno pitanje, a vezano je za ovu temu koju smo danas očito u svim klubovima imali, ja bih rekao s pravom, značajnu, a to je šta je urađeno na planu korišćenja obnovljivih izvora energije. U tom smislu postavio bih pitanje: Šta je konačno urađeno kad su u pitanju vjetroelektrane na Krnovu i kad se očekuje realizacija tog programa? I drugo, da li se nešto čini na planu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije, prije svega otpada? Vidimo da je to aktuelno, ovih dana čak poprima i politički karakter, smještaj otpada, ja bih rekao u nekoj strategiji, čini mi se zastarjeloj. Danas imamo u čitavoj Evropi promociju prerade otpada i proizvodnje energije, 405 elektrana imamo, od Francuske koja ima 123, pa do Njemačke 58, Italije 49 itd. Mislim da je to aktuelno pitanje sa stanovišta realizacije i osnovnih postulata Ujedinjenih nacija, imajući u vidu da je danas Dan Ujedinjenih nacija. Jedan od zahtjeva je praktično realizacija, prije svega, tog balansa, odnosno obnovljivog izvora energije na način na koji je to sugerisano u svim dokumentima Ujedinjenih nacija. Hvala.
  • Hvala vama. Sada će uzeti riječ kolega Dritan Abazović, a neka se pripremi kolega Saša Pešić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani predstavnici Regulatorne agencije, poštovani građani, Ne treba biti nikakav filozof niti ekspert niti ekonomski profesionalac da bismo znali da energetika i telekomunikacija u svim zemljama stvaraju profite. Međutim, u Crnoj Gori, u zemlji čuda, po neki put i nije tako. Regulatorna agencija, gospodo, kreirala se od strane ove Skupštine valjda da bi uvela veći red u energetski sektor, a mi iz ovog izvještaja koji jeste realan i jeste dobro pripremljen nijesmo sigurni da li smo uspjeli u onome što je suština. Ako smo zadovoljili formu, nijesam siguran da smo zadovoljili suštinu. Uvod električnih brojila. Rekli ste da se nećete baviti politikom zato što vam to nije nadležnost, potpuno sam saglasan sa vama, ali pošto je meni lično nadležnost neka druga reći ću sljedeće. U 2012. godini se povećao broj, da tako kažem, povećala se taj nelegalni transport struje, odnosno to nelegalno korišćenje struje, to ste konstatovali, a 2012. je bila izborna godina. S obzirom da znamo da je DPS postao kao crkva koja oprašta račune za struju, međutim, đe su uloge malo zamijenjene ne morate vi da tražite oprost nego oni traže od vas da će vam zarad glasa oprostiti taj račun, onda je indikativno da li je to, zaista, nastalo zbog toga. Zbog toga bi vi trebalo da date odgovor. Krađa struje i bruka države. Svako skida odgovornost sa sebe, ali vi valjda treba da ukažete na krivca. Recite samo javno i transparentno, možda ste to i rekli neki put, nijesam čuo, ko je taj krivac što se desila bruka države na taj način. Ko je taj krivac, da li je Ministarstvo, KAP, bilo ko, menadžment, Vlada ili neko sasvim treći, neko sa strane, bilo ko, recite samo ko je izveo tu krađu. Samo da repliciram. Žao mi je što nema nikoga iz Socijaldemokratske partije, koji su tačno naveli da se to desilo, ali da kažem da oni participiraju u ovoj vlasti koja dozvoljava te blamaže i da su oni participirali u svim negativnim privatizacijama po ovoj zemlji, pa i onu vezano za Jugopetrol koja se danas toliko puta pominjala. Mislim da je korektno, imali su potpredsjednika Vlade koji je bio na čelu Savjeta za privatizaciju i koji je direktno bio involviran u sve te privatizacione procese, meni je drago ako su oni revidirali svoj stav. Vrlo ga podržavam ovako kako jeste, revidiranog, ali očekujem da se prema toj Vladi koja čini takve nepravde ne ponašaju na način što će apstinirati u glasanju ili štrajkovati glađu unutar nje nego da je konačno napuste. Što se tiče političkog strašila, taj se termin pomenuo, vjerovatno se mislilo na Pozitivnu Crnu Goru ili možda na NVO sektor koji tjera investitore. Političko strašilo i politički frankeštajn u ovoj zemlji je Demokratska partija socijalista i svoji sateliti u koaliciji. Oni su lošim izborom investitora i organizovanom pljačkom koju su sproveli povodom brojnih privatizacija, pa tako i u energetskom sektoru jednostavno otklonili svakog zdravog investitora odavde. Logično je da niko ko je zdrav investitor neće sa njima da ima posla. To je vrlo jednostavna logika. Što se tiče energetske efikasnosti, mi nemamo efikasnost faktički ni u jednom smislu, pa me ne čudi što nemamo neke velike rezultate ni kada je energetska efikasnost u pitanju. Smatram da mi treba više da ulažemo i da iskorišćavamo naš energetski potencijal, pogotovo hidropotencijal. Mislim da se u gradovima, na primjer, poput Ulcinja gdje imate više od 200 sunčanih dana mogu montirati solarni paneli. Smatram da treba više animirati ljude da u privatnom smještaju postavljaju panele kako bi jednostavno na taj način smanjili svoje troškove. Da li to treba da bude neki državni projekat, zaista jeste diskutabilno, nemam dovoljno znanja da kompetentno odgovorim na ovo pitanje. Međutim, da ne bih prekoračio, želim da kažem sljedeće. Konkludentnim radnjama, odnosno prećutnim radnjama Agencija za energetsku regulaciju nije položila ispit zbog svih ovih blamaža koje su se desile, i 2012. i 2013. i u prethodnim godinama. S toga, očekujem da ćete vi ubuduće kvalitetnije raditi svoj posao, ukazivati na krivce. Nemojte se baviti politikom, saglasam sam sa time, radite svoj posao. Nadam se da ćemo se sretati u prilikama kada ćemo moći da konstatujemo mnogo povoljnije stvari u energetskom sektoru. To što vam je Izvještaj lijep vizuelno ili što odgovara činjeničnim stvarima, hvala, ali mislim da ne možemo formom da prikrivamo suštinu. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Izvolite. Ograničenje ne važi za predstavnike predlagača, to znamo.
  • Pokušaću da budem vrlo kratak. Opet se postavlja pitanje ko je krivac za upad u interkonektivni sistem. Tu bi stvari trebalo malo relativizovati, pogotovo za vas koji nijeste u ovoj branši. Ne želim time da umanjim problem ni na kakav način, ali upadi u interkonekciju se dešavaju svakog trena. Danas su mreže povezane i upadi u interkonekciju su jednostavno realnost koja se svakog trenutka dešava. Ovo nije uobičajeni upad u interkonekciju i regulator je reagovao onako kako je reagovao, ako ste bili tu od početka. Zaprijetio je jedinim mehanizmom koji ima, a to je oduzimanje licenci. Istog trena fokusirao se na problem, a to je nepotpisivanje ugovora, i to se zna ko nije potpisao ugovore i koje ugovore. Mi smo fokusirali, odnosno tačno smo fiksirali gdje je problem, neka neki drugi organ kaže zbog čega nijesam ja potpisao ugovor sa vama ili vi nijeste htjeli sa mnom da potpišete ugovor. Nije na Agenciji da odredi ko je kriv zbog čega dvije strane nijesu potpisale ugovor, ali smo rekli u čemu je problem. Mislim da bi trebalo da imate malo više osjećaja za te stvari ako je već upirete prstom put regulatora da nije završio svoj posao. Mislim da smo završili svoj posao do kraja. Situacija je takva kakva jeste i mislim da smo se u toj situaciji ponijeli onako kako treba. Još jedna stvar. Rekli ste blamaža u 2012. i 2013. godini. Ako se ovo može nazvati blamažom u 2013, ako i može, a diskutovali bismo o tome, onda ne znam na šta ste mislili kada ste rekli blamaža u 2012. godini. Hvala.
  • Zahvaljujem. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala. Gospodine Preleviću, da počnemo od kraja. Ako se može nazvati, može. Reći ću vam u jednu oblast, možda se u ovu vašu oblast ne razumijem, ali se donekle, možda se u to previše ne razumijem, ali ćete priznati da se oni iz Evropske komisije u ovo razumiju. Prisustvovao sam brojnim sastancima gdje se ovo potenciralo. Imali smo jako kritičan izvještaj, odnosno dopis iz Brisela tada kada se to desilo. Tu ne treba biti nikakav stručnjak. Ako to za vas nije blamaža za mene jeste blamaža, a jeste i za ovu državu, jeste i za ove građane. U 2012. godini gubici na mreži, povećanje, uvođenje električnih brojila, a i dalje povećavanje. Rekao sam vam zašto to nastaje. Odgovorno vam tvrdim da vaši direktori, ne misleći na vas regulatore, nego direktori Demokratske partije socijalista dozvoljavaju ljudima da se nelegalno kače na mrežu. Kroz 100.000 nelegalnih objekata imate 100.000 nelegalnih priključaka. Ja ne znam što je sada tu neka prevelika filozofija, je li neko može da sakrije svoju kuću? Je li neko može da sakrije svoj hotel? Je li može neko svoju zgradu? To ne može da se sakrije. To je isto kao ona krađa šume po sjeveru. Ne znam, kradu nam Albanci balvane, kao da je to šibica pa možete da je stavite u džep pa da pređete preko granice. Mislim da su to, kada ne bi bile tragične, bile bi komične stvari. Vi ste zaprijetili tim oduzimanjem licenci i uradili ste svoj maksimum. Možda i jeste, ali možda ste trebali da uzmete tu licencu. Meni je žao što vi nijeste reagovali nakon što je reagovao premijer i rekao da će se to regulisati naknadnim potpisivanjem ugovora, iako je to protivzakonito. Mislim da je tada trebala da stigne vaša druga reakcija i da kažete da to zaista nije prihvatljivo, da vi jednostavno imate čistu savjest pred sobom i pred građanima. A da li će neko politički da odgovara ili neće to je sasvim nešto na šta vi ne možete da utičete, pa ni ja, to će građani dati svoj sud. O tome se radi. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Idemo dalje. Kolega Saša Pešić ima riječ, nakon njega posljednji prijavljeni učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda kolega Zoran Vukčević. Izvolite.
  • Gospodine predsjedavajući, poštovane koleginice i kolege, uvaženi građani, gospodo iz Regulatorne agencije za energetiku, Enegetski sektor ako ga posmatramo u cjelini ili pojedinačno njegove subjekte koji mu pripadaju, nesumnjivo je jedan od najbitnijih privrednih sektora u državi. Iz tog i ne samo tog razloga izvještaj Regulatorne agencije za energetiku sam koristio sa posebnom pažnjom. On sadrži sve elemente utvrđene Zakonom o energetici. Mislim da je ovdje kazano, ali ja ću i radi javnosti ponoviti te elemente: energetski resursi i kapaciteti, nalazi nadzora energetskih subjekata investiciju u energetskom sektoru, finansijsko poslovanje enegetskih subjekata i stanje aktivnosti na tržištu električne energije. Isto tako, predstavljene su ključne novine koje su obilježile godinu za nama, koje se odnose na uvođenje novih metodologija obračuna, cijena tarifa energetskih djelatnosti i potrošačkih cijena, usporavanje procesa razdvajanja Elektroprivrede Crne Gore od operatora distributivnog sistema, uvođenja novih brojila na daljinsko učitavanje kao i projekat tehičke pomoći za implementaciju sporazuma o energetskoj zajednici. Izvještaj na jasan i objektivan način daje prikaz stanja enegetskog sektora Crne Gore u 2012. godini. Ja ću ovom prilikom komentarisati neke dobre i jedan broj loših pokazatelja kojima je predstavljen ovaj sektor, posebno Elektroprivreda Crne Gore kao jedan od njegovih činilaca. Pored toga što je u 2012. godini ostvarena veća proizvodnja električne energije od uporedne 2011. godine, Elektroprivreda Crne Gore je za prošlu godinu iskazala neto gubitak od 5,7 miliona eura. Gubici električne energije su ostvareni uz prekoračenje u odnosu na one koje je odobrio regulator. Nije izvršeno pravno odvajanje operatora distributivnog sistema od Elektroprivrede Crne Gore, a razdvajanje distribucije kao mrežne djelatnosti je jedan od uslova za razvoj konkurentnog tržišta električne energije i zakonom je propisana obaveza. U Elektroprivredi, ja sam uvjeren, nesumnjivo postoji rezerva ali i odlučnost da rezultati poslovanja na godišnjem nivou ponovo budu jako uspješni. Treba istaći da na neke objektivne okolnosti ona ne može uticati. To je regulator fino iskazao u svom izvještaju, a ja ću ih nabrojati: visoki troškovi uvoza zbog energetskog deficita, uvozne zavisnosti i visokih cijena uvezene električne energije, nepovoljan ekonomski ambijent, izuzetno nepovoljne hidrološka situacija u većem dijelu 2012. godine, što je dovelo do značajnog smanjenja proizvodnje naših hidroelektrana. Kao jedan pokazatelj na stranici 11 ovog vašeg izvještaja data je proizvodnja dvije hidroelektrane i termoelektrane za 2010. rekordnu godinu i 2012. godinu. Prostim sabiranjem, proizvodnja hidroelektrana Perućica i Piva u 2012. godini ravna je proizvodnji hidroelektrane Perućica u 2010. godini. Dakle, 2010. godina će se možda, kada su hidrološke prilike u pitanju, ponoviti jednom u 20 godina, ali se nadam da 2012. kao loša po proizvodnji u hidroelektranama neće u narednih 50 godina. Pošto nam u ovoj računici hidroelektrana Piva u 2010. godini ostaje kao višak proizvodnje od 1.285.000 megavat sati, prostom računicom, ukoliko megavat sat pomnožimo sa 30 eura, dobijamo da smo samo po tom osnovu izgubili odnosno manje prihodovali za 36.000.000 eura. Dakle, gdje su drugi razlozi? To su objektivni na koje Elektroprivreda ne može da utiče. Ono što vidim kao pozitivno su značajna ulaganja u distributivni sistem u prošloj godini. Iznos od 24.000.000 je respektabilan posebno ako se ima u vidu ulaganje u distributivni sistem u ranijim godinama, a svjedoci smo da u taj ... značajno amortizovan i zbog toga nastaju incidentne situacije u smislu dužeg ili kraćeg nestanka urednog snabdijevanja za distributivne potrošače. U Elektroprivredi je u toku realizacija projekta unapređenja daljinskog mjerenja. O tome je ovdje dosta bilo priče. Kolega Martinović iz Regulatorne agencije ukazao je ono što je jako bitno, na smanjenje gubitaka, da je od tih 140.000 do sada ugrađeno 100.000 u kolektivnom stanovanju, gdje uglavnom nismo imali komercijalnih gubitaka. Ja znam podatak da Elektroprivreda razmišlja već o proširenju ovog projekta i značajan dio tih novougrađenih “pametnih” smart brojila će biti ugrađen u trafo reonima gdje imamo najveće komercijalne gubitke. Ali podatak da su u dosta trafo reona gdje smo imali gubitke i do nedozvoljnih 30% sada oni svedeni na 3 ili 4%. Ovdje nije pomenuto da je izvršna vlast usled izraženog socioekonomskog stanja u toku 2012. usvojila program subvencioniranja ugroženih kategorija potrošača električne energije. Dakle, to je jedan od dobrih pokazatelja. Kako je energetski potencijal najznačajniji prirodni resurs Crne Gore, koji bitno utiče na održivi razvoj i dugoročne socio-ekonomske efekte, potrebno je sa najboljim mogućim mjerama podstaći domaće i strane investitore na ulaganje u ovu oblast, jer ćemo od toga svi imati koristi. Investitori će povratiti uloženi novac, pri tome će još i zaraditi, država Crna Gora će biti razvijenija a njeni građani će, što nam je svima u interesu, bolje živjeti. Dakle, iskoristimo mogućnost. Na primjer, iskorišćenost hidropotencijala u našoj zemlji je tek nešto manje od 20%, a sa valorizacijom dijela energije vjetra i sunca možemo od sada energetski zavisne zemlje postati izvoznici struje. Samo još jedna rečenica. Kolega Dritan koga ja jako uvažavam i koji uvijek ima u jednom dijelu pametna izlaganja, pominjao je kupovinu glasova, da se time bavi izvršna vlast. To nije tačno. Žao mi je što nije ovdje, ali vjerovatno će u nekoj od narednih tačaka moći doći da kaže nešto o tome. Neka se jednom dokumentuje takav slučaj. Posebno nije istina priključenje nelegalnih potrošača. Elektroprivreda se kao i svi subjekti koji imaju infrastrukturu na terenu bavi i sa tim mogućnostima i preduzima zakonom predviđene mjere. Hvala vam.
  • Zahvaljujem. Izvolite, da čujemo neslaganja, moraju biti suštinska.
  • Kratka je bila zamjerka što nije u program subvencioniranja ušao u ovaj izvještaj. Zaista nije, to je predmet staranja drugih organa, odnosno predmet staranja nadležnog ministarstva, jedini razlog zbog toga. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Pretpostavljam da kolega Pešić nema potrebu za dodatnim obrazloženjem. Kolega Vukčević završava našu raspravu povodom ove tačke.Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažene kolege iz Regulatorne agencije, U okviru globalne ekonomije sposobnost proizvodnje energije predstavlja važan faktor za obezbjeđivanje uslova za budućnost jedne države. Posebno je to važno sa aspekta ekonomske razvijenosti i ukupnog ekonomskog razvoja i posebno naglašavam, kada u savremenim uslovima govorimo o nacionalnoj konkurentnosti onda države koje nemaju proizvodnju električne energije ne mogu biti ni na nacionalnom nivou konkurentne. To je posebna odgovornost i za Crnu Goru kao malu državu, ali sa velikim potencijalima kada je u pitanju proizvodnja električne energije. Danas smo imali prilike da sa svih aspekata čujemo sve ono sa čim Crna Gora raspolaže i koliko je iskorišćeno resursa i kada je u pitanju, prije svega, ono sa čim Crna Gora najviše raspolaže, a to je hidropotencijalima za hidroenergiju i da je na žalost od ukupnih potencijala negdje oko 17% iskorišćenost, a da postoje neki drugi izvori kojima ću se ja samo kratko osvrnuti, kao što su obnovljivi izori energije. Rekao bih sa dva aspekta. Jedan koji je veoma bitan, to je sa aspekta zapošljavanja, jer je to šansa da se određen broj ljudi zaposli, posebno na sjeveru Crne Gore. Kada govorim o malim hirdroelekranama, energiji vjetra, solarnoj energiji, energiji bio mase, to je nešto što predstavlja posebnu šansu za biznis. Druga stvar sa aspekta štednje koja može da bude i te kako bitna, posebno u onim prodručjima Crne Gore koji imaju preko dvije hiljade sati sunčeve energije. Mislim da je to više pitanje Ministarstvu nego Regulatornoj ageniciji, da je neophodno zaista obezbijediti sistemske pretpostavke da u tim područjima se mora voditi računa o tome da nijedna zgrada, nijedan hotel, nijedan ugostiteljski objekat ne može biti izgrađen a da ne kortisti sunčevu energiju, bar za zagrijavanje tehničke vode. Sa tim Crna Gora bi značajno mogla da uštedi na jednoj strani potrošnju električne energije, a na drugoj strani bi bilo omogućeno da svi preduzetnici imaju značajno povoljnije uslove na tržištu, tj. na smanjenje ukupnih svojih troškova. Ja ću uporediti neke podatke koji su veoma interesantni, a to su, kada govorimo o proizvodnim kapacitetima, proizvodnja električne energije u Crnoj Gori, recimo proizvodnja u elektranama, recimo Termoelektrana učestvuje u ukupnoj proizvodnji sa 45,7%, Perućica sa 29,5%, hidroelektrana Piva sa 23,41%. Ako to uporedimo sa udiom instalisane proizvodnje električne energije onda vidite da je Termoelektrana sa 24%, Perućica sa 35%, hidroelektrana Piva sa 39%, odnosno proizvodnja u hidroelektranama se kreće na nivou 74%. Čuli smo ovdje podatak da u mnogim zemljama koje imaju potencijale za hidroenergiju da se proizvodnja hidroenergije kreće i do nivoa oko 90% i preko 90%. Vlada Crne Gore je prije nekoliko godina bila pokrenula inicijativu da se radi Buk Bijela. Upravo odlukom ove Skupštine je stopirana proizvodnja i gradnja Hidroelektrane Buk Bijela. Kada bih bio maliciozan, a neću da budem maliciozan, onda bi trebalo da pitam ko je odgovoran za to. Koji su to politički subjekti koji su stopirali izgradnju hidroelektrane Buk Bijela? Kada bih bio maliciozan, a neću da budem maliciozan, onda bi trebalo da pitam i da kažem da upravo građani Crne Gore plaćaju električnu energiju skuplje nego što bi bilo da je proizvodnja električne energije. Ko je odgovoran za to? Jesu li to isti oni politički subjekti koji su glasali za stopiranje gradnje Buk Bijela? Isto tako su postojali tada i neki lideri i lideri nevladinih organizacija koji su sada lideri političkih partija, kojih takođe nema u ovoj sali, a koji su bili barjaktari borbe protiv izgradnje hidroelektrane Buk Bijela. Sve je to uticalo na to da mi danas govorimo o nedovoljnoj iskorišćenosti hidroenergetskih potencijala u Crnoj Gori. Mislim da u narednom periodu zaista moramo voditi računa upravo o racionalnoj upotrebi i racionalnom donošenju odluka koje će upravo biti u funkciji ukupunog ekonomskog razvoja Crne Gore, vodeći računa o potencijalima kojima Crna Gora raspolaže. Ako je to dominantno resurs hidroenergija, onda moramo voditi računa o tome da svi hidroenergetski potencijali u Crnoj Gori moraju biti iskorišćeni na pravi način. Ne može se ponašati u onoj situaciji sa političkog aspekta kako nam odgovara, a u drugoj situaciji onda tražimo odgovornost za neke druge situacije koje su takođe vezane za korišćenje i upotrebu električne energije. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama. Drago nam je što nijeste htjeli da budete maliciozni. Zaključujemo raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Idemo za završnu riječ. Da li predstavnici Agencije žele završnu riječ? Žele. Riječ ima gospodin Prelević. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Hvala svim poslanicima koji su učestvovali u raspravi i onima koji nijesu učestvovali, a vjerujem da su imali svoj stav o ovoj temi, ali jednostavno zbog proceduralnih okolnosti nijesu imali priliku da diskutuju. Vjerujem da dijelim utisak sa vama da je diskusija bila korisna za sve nas. Različite ocjene koje smo čuli ne iznenađuju, naprotiv, očekivane su jer diskutujemo o jednom od najvažnijih, ako ne i najvažnijem segmentu crnogorske ekonomije, ako se složi ministar Ivanović. Pored svih tih različitih stavova koji se odnose na neke detalje iz izvještaja uvjeren sam bi ste svi nezavisno od toga da li ste poslanici opozicionih ili vladajućih partija trebali da imate pozitivan odnos prema ovom izvještaju, tj. trebali bi samo da budemo saglasni sa ocjenom nekoga ko na ovu problematiku gleda objektivnije nego mi koji smo akteri ovdje, a to je Evropska unija, odnosno institucija Evropske unije. Ocjene i zaključci Evropske komisije i Sekretarijata energetske zajednice su pozitivni. Formalna ocjena komisije, jeste, da je postignut umjereni napredak, a zaključaka Sekretarijata jeste da inicirana zakonodavna reforma će donijeti željeno poboljšanje. Principijalno nijesam zadovoljan umjerenim napretkom, ali moramo shvatiti da je energetski sistem Evrope u tranziciji, crnogorski još i više, da će ta tranzicija trajati godinama, da se radi o procesu u kojem nema naglih i velikih koraka, da konačno trebamo da budemo zadovoljni sa onim što smo uradili u 2012. godini. Vjerujem ovim evropskim insititucijama, vjerujem i kad nas hvale i kad nas kude, a bilo je mjesta kad su nas hvalili dosta. Zato vas pozivam da se pridružite ovim ocjenama i date pozitivan stav na Izvještaj o stanju u energetskom sektoru u 2012. godini. Hvala.
  • Hvala i Vama. Konstatujem da je ukupni pretres povodom ove tačke završen. Slažem se, čuli smo kvalitetnu raspravu, mnogo učesnika u raspravi, neki i pet, šest puta, ali u svakom slučaju to je bila svojevrsna prilika da ovu temu, vjerujem, samo načnemo, a imajući u vidu njenu aktuelnost i složenost siguran sam da će biti prilike da je još detaljnije razmatramo. Hvala našim kolegama iz Agencije, hvala na trudu koji su uložili na sačinjavanje ovako kvalitetnog izvještaja i na današnjoj prezentaciji, odgovorima koje smo dobili. Prelazimo na sledeću tačku dnevnog reda, Predlog zakona o organoskoj proizvodnji. Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović i sekretar ministarstva Branimir Vujačić. Oni su tu i pozdravljam ih. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja u ime Zakonodavnog odbora i Almer Kalač u ime Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Pitam ministra Ivanovića želi li da iskoristi pravo na uvodno izlaganje. Želi. Izvolite, imate riječ.
  • Poštovani potpredsjedniče Parlamenta, uvaženi poslanici, Ovim zakonom koji je pred vama uređuje se organska proizvodnja, ciljevi i načela organske proizvodnje, pravila, kontrola i sertifikacija u organskoj proizvodnji, prerada, označavanje, uvoz i druga pitanja koja su od značaja za organsku proizvodnju. Osnovni razlog za donošenje ovog zakona u ovoj oblasti nalazi se kako u potrebi usaglašavanja propisa u oblasti organske proizvodnje sa odgovarajućim propisima Evropske unije, tako i u potrebi da se otklone nedostaci u primjeni važećih zakona u dijelu koji se odnosi na sistem kontrole, sertifikacije, označavanja i uvoza organskih prozvoda. Predložena zakonska rješenja imaju za cilj stvaranje uslova za održivi razvoj organske proizvodnje uz obezbjeđivanje instrumenata za funkcionisanje tržišta organskih proizvoda, fer konkurencije, očuvanje i opravdavanje povjerenja potrošača u proizvode koji su označeni kao organski. Posebno apostrofiram da je organska proizvodnja cjelovit sistem, kako upravljanja u proizvodnji tako i u preradi hrane koja objedinjava najbolje prakse zaštite životne sredine, visok stepen biodiverziteta, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda dobrobiti životinja i proizvodne metode koje odgovaraju potrebama onih potrošača koji prednost daju prozvodima koji sadrže adekvatnu primjenu prirodnih supstanci i procesa. Predloženim zakonom omogućava se istovremeno i fleksibilnost u smislu primjene prozivodnih pravila kao i prilagođavanja istih karakterističnim lokalnim, klimatskim i geografskim uslovima, posebno kada je riječ o poljoprivrednoj praksi, samim tim i kvalitetu razvoja organske proizvodnje. To je istovremeno i razlog da se u predloženi zakon uvedu izuzetci pravila, ali samo pod posebnim uslovima koji su jasno definisani ovim zakonom. Na kraju, značajno je istaći da je ovaj zakon usaglašen sa propisima Evropske unije za organsku proizvodnju, da njegovim donošenjem se olakšava ispunjavanje budućih obaveza Crne Gore vezano za pristupanje Evropskoj uniji i stvaraju uslovi za plasman crnogorskih organskih proizvoda na tržište Evropske unije. Dostavljajući vam usaglašen predlog ovog zakona u ime Vlade, očekujem fokusiranu i stručnu raspravu, te da ćete prihvatiti i Predlog zakona. Hvala.
  • Hvala vama, gospodine ministre. Prelazimo na prvi krug učešća u raspravi. Orijentaciono, rasprava povodom ove tačke dnevnog reda u trajanju od dva sata, pojedinačno učešće u raspravi u trajanju od pet minuta. Idemo od manjeg ka većim klubovima. U ime kluba četiri partije, kolega Andrija Popović ima riječ. Izvolite.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore i crnogorske dijaspore, poštovani predstavnici Vlade, Osvrnuću se na član 3 stav 5 ovog Predloga zakona o organskoj proizvodnji koji govori o genetski modifikovanim organizmima i članu 10 zabrana upotrebe genetički modifikovanih organizama. Crna Gora je jedina ekološka država na svijetu i upravo od nje bi se očekivalo da bude globalni utemeljivač i pokretač borbe protiv genetički modifikovanih organizama, odnosno genetski modifikovane hrane. Međutim, stvarnost je drugačija. U danu kad je širom svijeta održano na stotine protesta protiv ovog narastajućeg problema modifikovanog društva, u Crnoj Gori ni glasa. Da podsjetim, prije nekih 15 dana je bio veliki protest, milioni ljudi su izašli na ulice, u Crnoj Gori ni jedan medij, ni jednu riječ o tome. Zabrinjava činjenica da niko u Vladi, pored naših stalnih apela na ovu temu, nije usmjerio ni dio svojih aktivnosti. Ovo se posebno odnosi na Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, čija je odgovornost i najveća, tim prije što od njihovog rada zavisi zdravlje ukupne nacije. Polazeći od pretpostavke da kvalitetan život determinira budućnost jedne nacije, a posebno imajući u vidu da je Crna Gora zemlja sa velikim poljoprivrednim i stočnim resursima, Liberali su prije više mjeseci pokrenuli inicijativu o donošenju deklaracije - Crna Gora bez genetički modifikovanih organizama. S toga smo u želji da podstaknemo nadležne institucije u zemlji na IV redovnoj konferenciji Liberalne partije, održanoj u septembru ove godine, jednoglasno usvojili deklaraciju koja bi trebala da bude okosnica one koju treba donijeti na državnom nivou. Na taj način Liberali Crne Gore su, kao i mnogo puta do sada, dokazali da su pokretači avangarda svih značajnih tema i dešavanja u pluralističkoj Crnoj Gori. Deklaracijom koja će biti ideja vodilja za sve slobodoumne i progersivne snage, predviđeno je da državni organi, nadležni za ovu oblast na čelu sa Skupštiom Crne Gore, kroz usvajanje adekvatnih zakonskih normi, spriječe proizvodnju, promet i upotrebu živih genetički modifikovanih organizama, kao i prerađevina koje se podsredstvom uvoznika, mogu naći na crnogorskom tržištu. Ovom zabranom prometa mora biti obuhvaćen cjelokupan biljni i životinjski svijet namijenjen ljudskoj ishrani ili namijenjen za uzgoj stoke i poljoprivrednih kultura. Jedino tako će se, ne samo obezbijediti zdravija nacija, već će se sačuvati biljne i životinjske vrste koje su osnova dosadašnje zdrave poljoprivrede i ishrane, a kojima pod naletom jeftinijih genetički modifikovanih vrsta prijeti nestajanje. Liberali još jednom zahtijevaju da se Crna Gora proglasi za teritoriju bez proizvodnje, gajenja, prometa i upotrebe genetički modifikovanih organizama i proizvoda od genetički modifikovanih organizama. Kompromisa sa zdravljem i budućnošću građana Crne Gore, barem kad su u pitanju Liberali, neće i ne smije biti. Bez obzira na sve pritiske i argumente zagovornika genetički modifikovanih organizama, ljudski život mora ostati najveća vrijednost kojoj će biti podređeni svi aspekti društvenog političkog i ekonomskog života. Libaralna partija će, najvjerovatnije podržati predlog zakona o organskoj proizvodnji koji je, moram reći, sasvim solidan, ali još jedanput apelujem na priču o genetički modifikovanim organizmima, koja mora ipak dobiti malo više i mora se ipak na crnogorskoj sceni o tome malo više i povesti računa. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Sada pozivam kolegu Gorana Tuponju da uzme riječ u ime Pozitivne Crne Gore. Nakon njega kolega Izet Bralić, u ime kluba Socijaldemokratske partije. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, uvažene koleginice i kolege, uvaženi predstavnici Ministarstva, Potreba za postojanjem zakona o organskoj proizvodnji je nesporna. Nesporna je i potreba za usaglašavanjem propisa u ovoj oblasti sa propisima Evropske unije. Organska, biološka ili ekološka proizvodnja su već godinama trend u razvijenim zemljama Evrope i svijeta, i ova oblast zasigurno otvara puno mogućnosti i crnogorskim proizvođačima. Zakon je potreban, ali sam zakon je lakši dio posla. Crna Gora se uvještila u prepisivanju zakona od zemalja u okruženju iako, iskreno rečeno, nije to ni tako loša vještina. Iskoristimo znanje i iskustvo zemalja iz okruženja makar u prepisivanju zakona. Realizacija, implementacija tih zakona je ipak nešto što moramo sami da ostvarimo, a to je, na žalost, već mnogo teže. Prečesto ostaju naši zakoni samo na tom nivou da su usklađeni sa evropskim zakonodavstvom, ostaju neprimijenjeni, ostaju mrtvo slovo na papiru, ili još gore, budu samo selektivno sprovođeni, budu sprovođeni i po babu i po stričevima. Da bi zaživio ovaj zakon, neophodno je da se osnaže prozivođači. Koje su to mjere koje je Ministarstvo predvidjelo da sprovede da bi osnažilo proizvođače. Koliko novca od kredita iz Abu Dabija je predviđeno za razvoj organske proizvodnje. Da bi jedan proizvođač mogao da rentabilno posluje, potrebno je da može da proda svoj proizvod. Da bi proizvođač organskog proizvoda mogao da proda svoj proizvod mora imati zakonom predviđeni sertifikat od strane kontrolnog tijela da se radi o organskom proizvodu. Taj certifikat, shodno predloženom zakonu mu izdaje kontrolno tijelo, koje imenuje Ministarstvo i taj sertifikat važi za tržište Crne Gore. Moje pitanje za vas - na koji način ćete omogućiti da crnogorski organski proizvodi dobiju sertifikat koji im omogućava da mogu biti izvezeni i u zemlje evropske zajednice i u ostale zemlje? Za uvoz organskih proizvoda u Crnu Goru, Zakon u članu 40 predviđa da se mogu uvoziti ukoliko ih prati sertifikat kontrolnog tijela koje se nalazi na službenoj listi kontrolnih tijela Evropske unije ili službenoj listi Evropske unije kontrolnih tijela trećih zemalja. Pitam vas - da li će se naša kontrolna tijela takođe naći na listi Evropske unije kontrolnih tijela trećih zemalja, tako da naši prozvođači budu u mogućnosti da direktno izvoze u zemlje Evropske unije i ostale zemlje ili je to samo jednosmjerna ulica gdje mi i dalje uvozimo do besvijesti, a naši proizvođači nemaju isti tretman u drugim zemljama? Molim vas da mi odgovorite što ste preduzeli da našim prozvođačima olakšate dobijanje međunarodno priznatih sertifikata i prohodnost izvoza prema drugim zemljama. Vjerujem da ćemo se složiti da je organska proizvodnja i konzum organskih proizvoda u interesu svih građana Crne Gore, da ima višestruke pozitivne efekte u mnogim sferama društva, od stanja zdravlja građana do odnosa prema životnoj sredini. Rekao bih da je opšti interes da organska proizvodnja bude snažna grana razvoja u budućnosti Crne Gore. Zbog toga bih vas zamolio da nam pojasnite da li ste i koje podsticajne mejre predvidjeli za proizvođače organskih proizvoda? Zakon u članu 23 pod plaštom zaštite prozivođača i potrebe za obezbjeđivanje fleksibilnosti u smislu primjene pravila proizvodnje, ostavlja veliki prostor za zloupotrebu ovog zakona. Vjerovatno vrlo svjesno. Ostavlja se prostor da se proizvođači dijele na podobne i nepodobne, da se jednima omogući nešto što drugima neće moći da prođe, ostavlja se prostor za neke buduće afere ,,snimak”, ali i za kompromitaciju cijelog sistema organske proizvodnje što bi bila ogromna i dugoročna šteta, jer se taj sistem u velikoj mjeri zasniva na povjerenju potrošača. Svi znamo da se povjerenje jako sporo gradi, a da se jako brzo gubi. Gospodine Ivanoviću, ja sumnjam u rad ove Vlade i snagu Ministarstva na čijem ste čelu, da će imati odlučnosti, snage i volje da sprovede ovaj zakon. Nijeste je imali do sad, i ne vidim zašto bi je imali po sad. Da naši zakoni ostaju neprimijenjeni nema boljeg dokaza od onog Ustava iz davne 91. godine kad je Crna Gora proglašena za prvu ekološku državu na svijetu. Ustav je, naravno, najviši zakonski akt jedne zemlje. Pretpostavljam da ste se za naziv organska a ne ekološka prozivodnja opredijelili i zbog sramnog odnosa vladajuće stranke prema najvišem državnom aktu. Da je tada poštovan Ustav, mi bismo davno imali zakon o organskoj proizvodnji. Zapravo, mi bismo imali samo organsku proizvodnju kako i dolikuje jednoj ekološkoj državi. Naravno, da ne bude zabune, i te davne 91. godine, kao i danas, na vlasti u Crnoj Gori je bio DPS, a premijer Crne Gore kako tada tako i danas Milo Đukanović. DPS zajedno sa svojim čelnikom Milom Đukanovićem, kao što smo to bolno saznali, nije poštovao Ustav koji je sam donio. Vi danas kažete da će DPS, sa istim predsjednikom partije, sa istim premijerom, poštovati zakon koji se bavi istom tematikom. Ja nemam razloga da vam vjerujem. Mogu samo da vas pozovem da prestanete da prepisujete zakone koje niste u stanju da sprovedete, od takve prakse nema koristi niko a najmanje građani Crne Gore. Hvala.
  • Zahvaljujem. Poslanik Bralić sada ima riječ, nakon njega Zdenka popović u ime Kluba Socijalističke narodne partije. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, koleginice i kolege, uvaženi ministre Ivanoviću, uvaženi gospodine Vujačiću, Posljednjih godina interes za organsku proizvodnju u Crnoj Gori je znatno porastao. Nažalost, u ovom trenutku imamo samo 107 registrovanih proizvođača organske hrane u Crnoj Gori. Iako nivo proizvodnje ovih proizvoda varira, uglavnom zbog neizvjesnosti u pogledu cijena i plasmana organskih proizvoda, očekujemo da će se trend rasta proizvodnje i broja proizvođača nastaviti i u narednom periodu. Ovim zakonom teži se omogućiti proizvođačima u Crnoj Gori da imaju iste uslove za proizvodnju koje imaju proizvođači u zemljama Evropske unije, takođe obezbjeđuju se uslovi za zaštitu interesa i prava potrošača putem jasnih detaljnih odredbi o označavanju organskih proizvoda. Ovim zakonom olakšaće se ispunjavanje budućih obaveza Crne Gore, vezano za pristupne pregovore, naročito u oblasti poljoprivrede, stvoriće se uslovi za plasman organskih proizvoda na tržištu Evropske unije. Pored gore navedenog, normativno regulisanje organske proizvodnje ima veliki značaj za razvoj ruralnog područja jer daje šansu razvoju porodičnog gazdinstva, malih proizvođača, doprinosi povećanju dohotka od poljoprivrednih proizvoda, iskorišćavanju potencijala turizma, naročito na sjeveru, za što smo mi u Socijaldemokratskoj partiji jako zainteresovani. S obzirom na činjenicu da je posljednji zakon o organskoj proizvodnji donijet još 2004. godine, da zakonske norme koje su precizirane tim zakonom nijesu mogle biti upodobljene amandmanskim djelovanjem, s toga i vidimo racionalnim da se predloži novi zakon o organskoj proizvdonji. U prvom poglavlju pažnja je posvećena uspostavljanju održivog sistema upravljanja u poljoprivredi, prozvodnji različitih vrsta hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda koji odgovaraju zahtjevima potrošača. Zatim, pravila organske proizvodnje regulišu se, uzimajući u obzir sanitarno stanje, regularne klimatske razlike, lokalni uslovi, stepen razvoja i specifične metode uzgoja. Na dobar način su pobrojani opšti zahtjevi kojih se moraju pridržavati svi proizvođači u organskoj proizvodnji, kao i zabrana upotrebe nejonizujućeg zračenja. U trećem poglavlju definisana su opšta pravila za proizvodnju na poljoprivrednom gazdinstvu, pravila za organsku biljnu proizvodnju, za organsku stočarsku proizvodnju, za uzgoj životinja, akva kulturu i morske alge. Ono što smatramo posebno pozitivnim, što je značajno unapređenje u odnosu na važeći zakon, jeste posebna pažnja u uslovima smještaja životinja i uzgoju, praksi i broju životinja po jedinici površine. Osim navedenog utvrđena je lista proizvoda i supstanci koje mogu da se koriste u organskoj proizvodnji. Članom 18 dodata su precizirana pravila za otpočinjanje prelaznog perioda u organskoj proizvodnji, pravila tokom prelaznog perioda i trajanje prelaznog perioda. Članom 20 do 23 detaljno su dati uslovi i pravila za preradu organske hrane, proizvodnju organskog kvasca, kriterijumi za određivanje proizvoda, supstance u preradi, kao i izuzeci od pravila u proizvodnji organske hrane. Ono što je od posebnog značaja za ovu oblast jeste označavanje organskih proivoda, koje ima za cilj očuvanje interesa povjerenja potrošača u organski proizvod. Propisano je da izrazi koji se koriste u označavanje organskih prozvoda moraju biti zaštićeni u smislu zabrane korišćenja za proizvode koji ne pripadaju organskim proizvodima. Osim ovoga uvodi se i obaveza navođenja naziva kontrolnog tijela, označavanje organskih proizvoda čijoj kontroli podliježu i subjekti kod kojeg je objavljena završna faza proizvodnje ili pripreme. Proizvodnja organske hrane jeste tradicionalno bogatstvo Crne Gore, naročito na sjeveru Crne Gore. U medicini postoji jedno pravilo kraći kaiš, duži život. Ako prevedemo na ovaj zakon to će u prevodu značiti više organskih proizvoda, manje bolesti, manji morbiditet, manji mortalitet i manje kancerogenih oboljenja u Crnoj Gori. Hvala.
  • Hvala vama. Molim koleginicu Zdenku Popović da uzme riječ, a nakon nje kolega Predrag Sekulić u ime Kluba Demokratske partije socijalista. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani ministre poljoprivrede, Ustav iz 1991. godine definiše Crnu Goru kao demokratsku, socijalnu i ekološku državu. Koliko je Crna Gora demokratska i socijalna, neka kažu građani Crne Gore, a koliko smo ekološka država, evo vidimo sada koja je posljedica vašeg vladanja. Zadnjih 23 godine uništili ste kompletnu industrijsku proizvodnju i sve prerađivačke kapacitete kako bi naš vazduh i voda bili zdravi i kako bi mogli da proizvodimo organsku proizvodnju. Kamo sreće da smo tada počeli da se bavimo organskom proizvodnjom. Ono čime ste se vi tada rukovodili je bila neka stara kineska poslovica koja kaže najbolji trenutak da se posadi drvo je bio prije 20 godina, a drugi najbolji trenutak je upravo sada. Vi koristite ovaj drugi trenutak, a vidjećemo koliko ćete biti uspješni. Ono što vi, gospodine ministre, i svi vaši prethodnici, a posebno premijer u svim javnim nastupima ne zaboravljate da ukažete na turizam, infrastrukturu, energetiku, organsku proizvodnju i stočarstvo kao prioritetne sektore u oblasti međunarodnih ugovora i sporazuma. Umjesto da smo lideri u regionu po organskoj proizvodnji i da tu vidimo razvojnu šansu, posebno na sjeveru Crne Gore jer imamo dobro očuvane prirodne resurse, a i klimatski uslovi nam idu na ruku, mi kao država zbog nedostatka javne podrške, posebno finansijskih sredstava, a naročito nedostatka inicijative da se krene u modernizaciju primarnog sektora, uvozimo, i to značajno, poljoprivredne proizvode. Izostala je promocija organske proizvodnje i vrijednosti tih proizvoda, kroz podizanje svijesti potrošača, a naročito kroz podršku proizvođačima u svim fazama proizvodnje. Organska proizvodnja je jako skupa, ali zbog lošeg marketinga i još gore promocije tih proizvoda oni su nepristupačni za većinu potrošača i uglavnom se mogu kupiti u specijalizovanim prodavnicama zdrave hrane i u nekim marketima, a u hotelima uglavnom dominiraju konvencionalni poljoprivredni proizvodi sa nekim rijetkim izuzecima, što je, nažalost, postalo pravilo. Značajno je istaći da su postojale neke aktivnosti kao što je stvaranje zakonskog okvira, ali se na tome stalo. Napomenuću da je 2002. godine organizovana prva eksperimentalna stanica u nikšićkoj Župi, u podnožju planine Lukavica, da je 2004. godine Ministarstvo usvojilo Zakon o organskoj proizvodnji i naknadne izmjene i dopune koje su trebale da regulišu sve aspekte vezane za organski sektor, ali se na tome stalo. Gospodine ministre, 2006. godine ste osnovali nacionalnu agenciju za sertifikaciju i kontrolu organske proizvodnje, ali i dalje nije bilo ni promocije, ni stimulacije onih poljoprivrednih proizvođača koji su željeli da se bave organskom proizvodnjom. Takođe, u regionalnom kontekstu, bilo je projekata koji su uz pomoć italijanskih partnera trebali da identifikuju sve komercijalne mreže na osnovu kojih je trebala da bude bazirana strategija razvoja organskih proizvoda. U 2009. godini, ovo su sve, napominjem, godine, uglavnom uoči nekih izbora su se dešavale ove aktivnosti, država Crna Gora je sa Vladom Danske sklopila, odnosno počela program razvoja organske proizvodnje, gdje je Vlada Danske finansirala ovaj program sa dva miliona eura. Rekla sam da je program počeo 2009. godine. Državna revizorska institucija je radila reviziju ovog programa od 1.01.2012. do 31.05.2013. godine i utvrdila nepravilnosti, dala je, dakle, uslovno mišljenje, utvrdila nepravilnosti prilikom sprovođenja ovog programa jer su prekoračeni rokovi u realizaciji projekata u 37,5% obrađenih slučajeva. Učešće Vlade u ovom projektu bilo je 250.000 eura, a trebalo je da bude 50% investicije. Ono što svakako morate da znate je i ono što nedostaje poljoprivrednim proizvođačima koji se bave organskom proizvodnjom, znanje, novac, marketing i pomoć, naročito pomoć države oko pakovanja i plasmana, posebno kada ta roba ide prema turističkoj privredi. Takođe, nedostatak informacija o modernim tehnikama proizvodnje, o novim trendovima u organskom sektoru jer je to najveći problem ovih proizvođača, a i potrošači takođe imaju problem jer nemaju informaciju i nijesu svjesni prednosti organske proizvodnje, pa čak ni gdje se ti proizvodi mogu kupiti. Nažalost, rezultat svih ovih aktivnosti koje je Vlada imala od 1991. godine do danas je to da danas imamo 50.000 registrovanih poljoprivrednih proizvođača za konvencionalnu poljoprivrednu proizvodnju, a svega 107 za organsku proizvodnju, to je informacija koju imam. Sa zadovoljstvom sam slušala gospodina Bralića koji je istekao koliko potrošači nijesu svjesni kvaliteta i značaja proizvoda iz organske proizvodnje. Hvala lijepo.
  • Hvala vama, koleginice. Predrag Sekulić sada ima riječ. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi gospodine ministre, poštovane kolege, Ovo je jedan od onih zakona koji se tiče svakog građanina Crne Gore, bez obzira da li je poljoprivrednik koji se već bavi organskom proizvodnjom, da li je poljoprivrednik koji želi da se bavi ili običan građanin koji u konačnom konzumira te proizvode. Ne samo što ima onaj evropski predznak nego, s druge strane, moramo odmah da saopštimo, jeste zakon koji uvodi veoma stroga pravila. To je nešto što će biti izazov za sve one koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. S druge strane, moramo da znamo da je organska proizvodnja velika šansa kada je u pitanju poljoprivreda Crne Gore iz više razloga. Možda sa jedne strane ne možemo da budemo konkurentni onima koji imaju veće zemljišne posjede, onima koji možda imaju razvijeniju agrotehniku, ali cijenim da možemo ne samo za region nego i šire da budemo konkurentni kada je u pitanju organska proizvodnja. Da odmah na samom početku riješim jednu dilemu koja je postavljena ovdje od strane naših kolega koji su ranije govorili, a ta dilema je bila postavljena i na samoj sjednici Odbora gdje smo raspravljali o ovom zakonu. To je pitanje da li je ovaj zakon mogao da bude zakon o ekološkoj proizvodnji ili smo morali da damo ovakav naziv zakonu. Rekao bih da ono što smo dobili kao stručno objašnjenje od strane Ministarstva jeste da, ipak, organska proizvodnja mnogo šire obuhvata nego što je to pojam same ekologije s jedne strane, a s druge strane to je uobičajeni naziv kakve imaju sve zemlje Evropske unije. Da ne bismo dolazili u situaciju da prilikom sertifikacije naših poljoprivrednih proizvoda organske poljoprivrede dođemo u problem, odnosno u koliziju sa propisima Evropske unije. U svakom slučaju, ponavljam još jedanput, ovo je veoma zahtjevan zakon. Samo nekoliko detalja za naše poljoprivredne proizvođače. Činjenica, recimo, da se na gazdinstvima koja se bave organskom proizvodnjom ne mogu koristiti azotna đubriva, to je samo jedan od detalja, da ne govorimo o zaštitnim sredstvima, govori sama po sebi dovoljno o izazovu koji čeka naše poljoprivredne proizvođače. Međutim, s druge strane, ako želimo da budemo konkurentni u regionu i Evropskoj uniji, ovo jeste šansa iz prostog razloga što možda u nekoj budućoj perspektivi moramo da znamo da su organski proizvodi mnogo skuplji na evropskoj pijaci i da se na taj način kompenzuje ono što je uloženo u organsku proizvodnju. Da ne bi bilo nikakve dileme, apsolutno se slažem sa kolegom Izetom Bralićem koji je govorio oko kvaliteta organskih proizvoda. Uostalom, sva istraživanja to pokazuju, dozvolite da se poslužim podacima. Organski proizvodi imaju 63% više kalijuma, 73% više gvožđa, 125% kalcijuma i 60% više cinka, kada govorimo o organskim proizvodima. Tako da vjerujem da će svaka domaćica, naravno ukoliko joj to materijalna sredstva dozvoljavaju prije posegnuti, čak iako je skuplje, za organskom hranom. Takođe, ono što je veoma značajno jeste i činjenica da je dosta visoka izazovna ljestvica postavljena i pred stočare, vezano za stočarsku proizvodnju, iz prostog razloga što mora i njima da bude servirano, uslovno govoreći, organska hrana nego sa druge strane čak i ono što se tiče samog uslova, s jedne strane, sjemena kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja i sa druge strane i ono što je pitanje jedne ili dvije generacije organski proizvedene hrane. U svakom slučaju, ponavljam još jedanput, dobro je što je Ministarstvo izašlo sa cjelovitim zakonom, dobro je što imamo sistem kontrole koji će biti kompatibilan sa onim što je evropska kontrola, o tome će se brinuti naše akreditaciono tijelo. S obzirom da se koristi evropski sistem, bez ikakve dileme, imaćemo i evropske kontrolore. Vjerujem da će i naši kontrolori imati ono što je sertifikat Evropske unije, odnosno da se neće postavljati pitanje da nakon što naši kontrolori budu pogledali to gazdinstvo, odnosno ovu hranu koja je organski proizvedena, da će ona veoma lako naći put i do evropskih trpeza. Ono što jeste veoma značajno, u čemu podržavam kolegu Popovića, kada je u pitanju organska proizvodnja jeste da organska proizvodnja ne može imati bilo kakve elemente genetski modifikovane hrane, tako da i u tom dijelu postoji posebna zaštita za potrošače. Ono što je veoma značajno, da će konzumenti organski proizvedene hrane imati mnogo bolji kvalitet nego što je to slučaj sa hranom koja nije organski proizvedena. Hvala.
  • Hvala vama, kolega Sekuliću. Na ovaj način smo završili prvi krug rasprave povodom ove tačke dnevnog reda. Možemo li preći na drugi krug ili predstavnik predlagača ima potrebu da sada komentariše izlaganja koja smo čuli? Hoćete sada. Ministar Ivanović ima riječ. Izvolite.
  • Hvala vam, potpredsjedniče. Mislim da me znate kao čovjeka koji ne ostavlja nekakav prostor za neke nedoumice. S obzirom da smo mi ovdje prije svega zbog građana Crne Gore, onda želim da se osvrnem na one komentare koji mogu da stvore neke nedoumice kod građana. Veoma mi je drago da će Liberalna partija podržati ovaj zakon. Takođe mi je drago da dijelimo, ne samo sa ovom partijom već i sa drugim partijama, zajedničke vrijednosti koje se odnose na zdravlje potrošača. Moguće da nijesam razumio komentare, ali da se eventualno ne bi desilo da i građani Crne Gore nijesu razumjeli komentare, čisto da kažem da se član 3 stav 5 odnosi na definiciju genetski modifikovanih organizama, a da se član 10 odnosi na zabranu. Tako da budemo načisto da ovo što su bile, ako sam dobro razumio, zamjerke na zakon ne razumijem baš najbolje te zamjerke jer smo mi jednim članom definisali šta je to GM, a drugim članom smo zabranili upotrebu GM. Bez obzira na to, u Crnoj Gori postoji poseban zakon koji se bavi direktnom problematikom genetski modifikovanih organizama. No, pozivam sve medije i sve članove parlamenta da daju svoj doprinos edukaciji građana Crne Gore kada su u pitanju genetski modifikovani organizmi, kada je u pitanju njihovo zdravlje. Tako da nekoliko diskusija koje sam čuo na tom fonu u potpunosti podržavam jer mislim da ćemo na taj način smanjiti velike troškove kada je u pitanju sistem zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Mnogo pitanja je postavio poslanik Goran Tuponja, osvrnuću se na nekoliko. Evropska komisija je u više navrata konstatovala da je Crna Gora lider kada govorimo o evropskim integracijama. Ako smo lider, po ocjeni Evropske komisije, u evropskim integracijama onda se postavlja pitanje kako mi sada prepisujemo zakone, od koga, da lider prepisuje zakone od nekog ko je iza tog lidera. Ali, to znači da mi ne treba da pogledamo šta se radi u regionu, Evropi i svijetu i da ono što su najbolja iskustva primijenimo i u Crnoj Gori. Kada su u pitanju mjere podrške, pitanje je bilo šta je to što radi Vlada, koje su to konkretno mjere podrške, a i zbog toga što se više puta čulo u medijima kako smo prepolovili podršku organskoj proizvodnji. Evo, da vidimo da li je to tako. Samo što treba da uradimo jeste da pročitamo agrobudžet jer su velike granice neznanja. Prvo, mi smo uveli plaćanja po hektaru za organske proizvođače. Šta to konkretno znači? To znači da za ratarske kulture svi poljoprivredni proizvođači dobijaju po 150 eura po hektaru, ali to je preko 80 eura po hektaru koji dobijaju svi ostali. Ako nijeste organski proizvođač, dobijate 80, a ako ste uz to i organski proizvođač dobijate 230. Kada je u pitanju stočarska proizvodnja, imamo dodatnih 80 eura. Dakle, ako nijeste dobijate 50, ako jeste 130. Mi nijesmo smanjili nego smo povećali podršku organskim proizvođačima. Onda smo uveli tzv. šeme kvaliteta 1000, u trajanju od pet godina, po jednom domaćinstvu. Isto tako smo predvidjeli niz grand šema, pa program edukacije, pa besplatnih savjeta. Postavljam sada pitanje kako smo mi to smanjili podršku organskim proizvođačima. Naveo sam samo neke mjere koje nesumnjivo govore o tome da smo povećali podršku. Ponavljam još jedanput, sve što treba uraditi je pažljivo pročitati agrobudžet. Kada je u pitanju sertifikacija, sertifikacija je proces i postoji proces sertifikacije sertifikatora. U tom procesu naša tijela i naše institucije, takođe će se sertifikovati od evropskih institucija, to ne ide preko noći, to je proces. Član 23 na koji se osvrnuo poslanik Tuponja je u potpunosti usaglašen sa zakonodavstvom Evropske unije. Zbog čega smo dali taj prostor koji je predviđen pravilima Evropske unije? Zbog toga što na različitim mikrolokacijama postoje razlike u klimi, reljefu, nadmorskoj visini itd. Po pravilima koje važe u Evropskoj uniji dopušteni su određeni izuzeci. Ti izuzeci nijesu izuzeci na uštrb kvaliteta nego izuzeci na uštrb priznavanja onih različitosti koje postoje u poljoprivredi Crne Gore u odnosu na poljoprivredu u drugim zemljama Evropske unije. Izrazili ste sumnju da ćemo primijeniti zakon, posebno zbog zdravlja potrošača. Meni je žao da ste izrazili sumnju prema meni koji sam bio i te kako zabrinut za zdravlje potrošača u Crnoj Gori. Ukoliko ne znate, koristim priliku još jednom da vas obavijestim da je Crna Gora prva zemlja u regionu koja je riješila pitanje aflatoksina, da dok su drugi organizovali konferencije mi smo taj problem razriješili, da smo prva zemlja koja je efikasno zbog zdravlja i informisanosti potrošača ušli u problem sa voćnim sokovima i njihovim sadržajem i usklađenosti deklaracija sa sadržajem. Prema tome, čini mi se da imate najmanje razloga da sumnjate u moju spremnost i namjeru da se pozabavim pitanjima koja su vezana za zdravlje i informisanost potrošača. Naravno, svako ima pravo da izražava svoju sumnju. Što se tiče naziva organska i ekološka, nekako dolazimo do tautologije. Svi proizvodi iz ekološke zemlje su ekološki, a to se zove zabuna potrošača. Ne želim da mi zbunjujemo potrošače. Uobičajena praksa u Evropskoj uniji jeste da su to proizvodi koji su organski. Dakle, iz ekološke zemlje mogu dolaziti ekološki proizvodi, ali to ne znači da su oni organski, oni moraju biti sertifikovani kao organski proizvodi. Baš zbog namjere da pravilno informišemo potrošače, jer ovaj zakon ne donosimo zbog mene ili zbog nas u Ministarstvu nego zbog proizvođača i potrošača, htjeli smo da budemo vrlo precizni i zato se zove Zakon o organskoj proizvodnji. Što se tiče vašeg komentara koji se odnosi na premijera Đukanovića, siguran sam da on može to mnogo bolje učiniti od mene. Naravno, vaše je pravo da sumnjate i iznosite vaše viđenje stvarnosti jer ipak mnogo veći broj onih koji mu vjeruju, što se potvrdilo u više izbora. To se zove demokratija i ostavimo pravo samim građanima Crne Gore da biraju one kojima najviše vjeruju. Što se tiče poslanika Bralića i još mislim da je gospođa Popović iznijela taj podatak, 107 je podatak od ranije. Posljednji podatak ne tako i nov nego usuđujem se reći prije više mjeseci, da imamo 152 privredna proizvođača u Crnoj Gori, ipak složićete se da 50% porasta za snagu i veličinu crnogorske prirode nije tako mala. Gospođa Popović je takođe govorila o nedostatku podrške, da ne bih ponavljao ono što sam rekao, predpostavljam da ćete u mojem odgovoru pronaći neke konkretne činjenice, ali se osvrnuo na nedostatak inicijative. I slažem se da je to tako. I uprkos zbog toga imam malo specifičan odnos prema poljoprivrednim proizvođačima kako bih doveo do toga da imaju što više inicijativa jer imamo granični rok za te inicijative. Svaki dan kako se primičemo EU imamo sve manje vremana za te inicijative i tako sam i shvatio i Vašu namjeru da učinimo sve što možemo, da koristeći i današnju raspravu u Parlamentu, ali možda i neke pojedinačne nastupe promovišemo zajedno ono što se zove mogućnost razvoja organske proizvodnje. A zbog čega? U Francuskoj u organskoj proizvodnji radi 120 hiljada ljudi, 40 hiljada manje nego u ukupnom ekonomskom sistemu Crne Gore. I dok se u proizvodnji, preradi, pakovanju i trgovini organskih proizvoda u Francuskoj stvori četiri milijarde eura, u kompletnoj ekonomiji Crne Gore stvori se tri i po milijarde eura. Treba li nam bolji podatak od toga u kom pravcu treba da gledamo? Što se tiče komentara koji se odnose na podršku danske Vlade kroz projekat Danido, vi ste korektno citirali izvještaj revizora, ali ipak nijeste doveli do kraja ono što je takođe sadržano u tom izvještaju, a da se radi o zahtjevima za produženje roka za realizaciju tih projekata i mislim da je to radi javnosti i korektno reći, ali isto tako dužan sam da kažem i da su Danci učestvovali u kompletnoj realizaciji ovog projekta. To nije nešto gdje je samo ministarstvo ili nekoliko pojedinaca donosilo odluke kome, kako i na koji način dati gran šeme nego je to rađeno zajedno. Dakle, predstavnici danske Vlade i predstavnici Vlade Crne Gore, radili su zajedno na realizaciji ovog projekta. I još jedan komentar koji se odnosi na pakovanje. Ne smatram da država treba da se bavi biznisom, uključujući biznis pakovanja, da podrškom u smislu edukacije, ali, evo usuđujem se da dam jedan predelog.Nadam se da će on biti podržan sa vaše strane. Vi znate da na Cetinju imamo Fakultet umjetnosti. Tamo studiraju mladi, ambiciozni ljudi, koji, siguran sam, ukoliko im se daju mali grantovi da osmisle dizajn, pakovanje, promotivnu kampanju, mogu da svoje ideje kanališu u pozitivnom pravcu i da pomognu svima nama da ono što može biti dobar zamajac organske proizvodnje u Crnoj Gori, da i oni daju svoj doprinos i da pomognu kod realizacije i onoga što ste i sami konstatovali. Eto toliko za sada.Nadam se da nijesam nikoga uvrijedio i da sam vam dao korektnu interpretaciju onoga što ste i sami postavili kroz vaša pitanja. Hvala.
  • Hvala Vama, gospodine ministre. Imali ste nešto duže vrijeme zato što je bilo obilje pitanja u prvom krugu rasprave koja su bila upućena Vama, tako da mislim da ste na gro tih pitanja odgovorili. Naravno, sada imamo i mogućnost ljudi koji su govorili u prvom krugu, a koje ste pomenuli ili komentarisali njihova izlaganja, da imaju odgovore. Već se prijavio kolega Tuponja i ja mu dajem riječ. Izvolite, dva minuta.
  • Uvaženi ministre Ivanoviću, naravno da apsolutno nema ovdje ličnog odnosa. Kad kažem da vam ne vjerujem, ja ne mislim naravno na Vas lično, ja mislim na funkciju koju obavljate, a potkrijepio sam to svoje nevjerovanje činjenicom da smo mi 91. godine imali praktično istu vlast, istog premijera i ista obećanja. Ekološka država Crna Gora. Nakon 22 godine, Vi mi kažete sada ćemo stvarno da realizujemo ovaj zakon. Izvinite, ali ja onda imam pravo da ne vjerujem. Zašto bi to uradili sad, a nijeste 22 godine? Ponavljam, ne mislim na Vas lično. Kada govorite o izbornoj volji, onda je ta izborna volja građana u našoj zemlji, nažalost, pod znakom pitanja, kako je ona interpretirana i kako je sprovedena.Naravno da nije ni vama promakla afera “snimak”, koja je razotkrila ono što smo svi znali, ali nijesmo imali dokaza za to, kako se manipuliše sa tom izbornom voljom građana. Zbog toga, ja ne bih se hvatao za taj argument izborne volje građana, jer izborna volja građana može da važi u demokratskim sistema, a mi još imamo puno da radimo da bismo bili demokratska zamlja.Hvala.
  • Zahvaljujem. Nemamo mogućnost, ministre, nažalost, Vi imate pravo na komentar. Kolega poslanik u konkretnom slučaju Tuponja ili sada koleginica Popović ima pravo riječi i tu se završava taj dio naše priče. Izvolite, koleginice Popović.
  • Gospodine ministre, Ja sam bila potpuno precizna kada sam citirala Izvještaj Državne revizorske institucije, jer sam eksplicitno rekla i evo sad ponavljam ovo: "Utvrđene su nepravilnosti prilikom sprovođenja programa razvoja organske proizvodnje, jer su prekoračeni rokovi u realizaciji projekata u skoro 37,5%, obrađenih slučajeva. Učešće Vlade u ovom projektu je bilo 250.000 eura, a trebalo je biti 50% investicija". I radi preciznosti iz istog izvještaja da kažem, program je počeo sa podrškom investicijama u organsku proizvodnju, preradu i distribuciju u aprilu 2010.godine i bio je otvoren za aplikacije do marta 2012.godine. U tom periodu 53 investicije su podržane. Njihova ukupna vrijednost je 904.000 eura, od čega su sredstva donacije danske vlade u iznosu od 678.000 eura, ili 75%, a isplaćena sredstva iz državnog budžeta iznose 226.000 eura ili 25%. Sopstveno učešće korisnika je trebalo da iznosi 817.000 eura ili 50% u odobrenoj investiciji, ali uglavnom nijesu izdvojena, zbog toga ovi projekti nijesu bili završeni. I ono što je simptomatično je da oni koji se bave organskom proizvodnjom su prethodno uzeli ovaj novac koji im je dodijeljen iz donacija Danske i naše države, iz našeg državnog budžeta, iz naše kase, a nijesu se bavili organskom proizvodnjom. Odgovornost za realizaciju programa snosi, između ostalog, i Ministarstvo poljoprivrede Crne Gore i to je rekla Državna revizorska institucija, a ne poslanica Zdenka Popović. Kada pričamo o vašoj podršci kod organskih proizvođača, kada sam pomenula pakovanje, otkup organskih proizvoda i plasman, jako dobro znate da je to izuzetno skupa proizvodnja, da se organski proizvodi ne mogu prevoziti istovremeno sa konvencionalnim poljoprivrednim proizvodima, da se ne mogu pakovati na isti način kao i konvencionalni poljoprivredni proizvodi. Prema tome, ako hoćemo da sprovodimo zakon suštinski, a ne da ga donosimo formalno radi Evrope i radi evropskih institucija, hajmo da uložimo značajnija finansijska sredstva, izborite se da se poveća agrobudžet, da se pomogne poljoprivrednim proizvođačima kako bi proizvodili što više organskih proizvoda koji su svakako zdraviji i korisniji za sve građane Crne Gore. Hvala lijepo.
  • Hvala Vama. Malo je duža rečenica, ali ne mari. Koleginica Marta Šćepanovićsada ima riječ. Ulazimo u drugi krug rasprave.Nakon nje kolega Vasilije Lalošević. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre i sekretaru i poštovani građani Crne Gore, Na samom početku diskusije pročitaću dio Strategije razvoja proizvodnje hrane i ruralnih područja Crne Gore: “Država treba i mora pomoći i poljoprivrednim proizvođačima i prerađivačkoj industriji, jačajući svoje institucije, donoseći nove zakone i podržavajući razvoj proizvodnje hrane i ruralnih sredina u skladu sa evropskom praksom.” U skladu sa ovim citiranim dijelom Strategije, pred nama je danas na usvajanju Zakon o organskoj proizvodnji. Danas se u savremenom svijetu kvalitet hrane mjeri i njenim uticajem na zdravlje ljudi, a konzumacija organski proizvedene hrane smatra se višim nivoom životnog standarda. Organski proizodi zauzimaju svega 1% ukupnog svjetskog tržišta hrane i sve su traženija roba u svijetu. Crna Gora ima jednu izuzetnu komparativnu prednost u odnosu na visoko razvijene zemlje savremenog svijeta, prije sega na zemlje Evropske unije, jer je crnogorsko područje još dobro očuvano od zagađenja, a raspolaže i značajnim površinama zemljišta koja se ne eksploatišu i na kojima je bez većih dodatnih ulaganja moguće obezbijediti visoko profitabilnu organsku proizvodnju. Polazeći od ovih činjenica koje ukazuju da organska proizvodnja predstavlja veliku izvoznu … Crne Gore, kao i od činjenice da se svi standardi u ovoj proizvodnji moraju prilagoditi zakonodavstvu i standardima Evropske unije, nametnula se potreba da se zakonskim rješenjem organska proizvodnja hrane normativno uredi u skladu sa evropskom direktivom kojom je uređena ova oblast. Osim ovog razlog donošenja zakona je i što u Crnoj Gori važećim zakonom nijesu uspostavljena pravila za kontrolu sertifikata prilikom uvoza, sistem kontrole ne obuhvata subjekte koji uvoze organske proizvode, ne postoji nadzor nad radom inostranih kontrolnih tijela i zbog toga nastaje problem u prikupljanju podataka i praćenju organske proizvodnje. Bez promjene propisa, odnosno zadržavanjem postojećeg stanja ne bi se moglo nastaviti dalje usaglašavanje sa propisima Evropske unije u oblasti organske proizvodnje. Predložena rješenja u zakonu uticaće na proizvođače, na potrošače, kontrolna tijela i na poljoprivrednu proizvodnju uopšte. Naime, potrošači će moći da kupe proizvod potvrđenog kvaliteta, čija je proizvodnja od početka do kraja kontrolisana, a putem jasnih i detaljnih odredbi o označavanju organskih proizvoda obezbjeđuju se uslovi za zaštitu njihovih interesa i sticanje povjerenja potrošača u organski proizvod. Što se tiče odredbi koje regulišu označavanje, osnovno je pravilo da se izrazi bio, eko ili org koriste isključivo za proizvode koji su proizvedeni u skladu sa ovim zakonom. Dakle, nije dopušteno korišćenje navedenih izraza na proizvodima u prelaznom periodu i takođe se uvodi obaveza navođenje naziva kontrolnog tijela. Kontrolna tijela će, pored uslova propisanih zakonom, morati da dobiju sertifikat o akreditaciji od akreditacionog tijela, kako bi mogli da obavljaju poslove kontrole i sertifikacije. Ono što je po meni vrlo bitno je da je predviđena kontrola kontrolnih tijela od strane poljoprivrednog inspektora, odnosno da li efikasno, objektivno i nepristrasno vrše kontrole, te da postoji mogućnost oduzimanja licence takvim kontrolnim tijelima. Ovdje se postavlja pitanje da li je potrebno dodatno precizirati da poslove kontrole ne može da obavlja kontrolor koji je istovremeno proizvođač ili je na bilo koji način uključen u proces proizodnje, odnosno neki stručni kadar koji je zapošljen u kontrolnom tijelu. Smatram takođe da predviđene novčane kazne za prekršaje koje počine kontrolna tijela bi trebalo da budu u većem rasponu, jer je Zakonom o prekršajima dozvoljen raspon za pravna lica od 500 do 20.000 eura, a ovim predlogom je utvrđen raspon od 2.000 do 5.000 evra, a ovdje se ipak radi o nekom ko kontroliše na neki način cijeli proces organske proizvodnje. Dakle, za uspješnu organsku proizvodnju potrebna je dobra infrastruktura, obuka proizvođača i oštre zakonske mjere koje se moraju sprovoditi. Iz samog predloga jasno je, imajući u vidu da su samo kaznene odredbe na čak šest, sedam strana zakona, da praktično ne postoji član zakona za koji nije predviđen prekršaj, da je zakon u tom pogledu ispunio uslov. A što se tiče dijela koji se odnosi na obuku proizvođača, ovdje bih istakla značaj lokalne samouprave. U kompletnoj implementaciji ovoga zakona je vrlo važna uloga lokalne uprave koja bi trebala da izađe u susret svakom svom građaninu na način što će da ih informiše o uslovima o zakonodavstvu, o sertifikovanju, da ih umreži, edukuje na lokalnom nivou i oni su prosto jedna ključna karika između Ministarstva i poljoprivrednih proizvođača, a tim prije i što će se donošenjem ovoga zakona otvoriti vrata da povučemo i mnogo više sredstava iz evropskih fondova. Treba da imamo poljoprivredne proizvođače koji će biti spremni da na pravi način apliciraju prema ovim fondovima. Ovdje bih pomenula i neke brojke, da je u Srbiji u vrijeme donošenja Zakona o organskoj proizvodnji bilo registrovano 253 proizvođača, a u Crnoj Gori u tom periodu bilo je registrovano 105, a sada ih je 152. Takođe pomenuću primjer Njemačke, koja se organskom proizvodnjom bavi od 1990.godine i oni su do sada uspjeli da privedu namjeni 3% svog obradivog zemljišta, a koliko su imali koristi od toga najbolje govori činjenica da je povećana potražnja za organskim proizvodima za 30%. I na kraju, poljoprivreda, uključujući i bezbjednost hrane, predstavlja najšire područje zakonodavstva Evropske unije koje treba uskladiti sa našim zakonodavstvom i za veliku je pohvalu što Ministarstvo poljoprivrede aktivno drži ovakav tempo i taj korak. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice. Pozivam kolegu VasilijA Laloševića da uzme riječ, a neka se pripremi koleginica Draginja Vuksanović. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče, gospodo ministre i pomoćniče ministra, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, Prije nego što počnem sa svojom diskusijom, žao mi je što nijesu ovdje prisutni dva predlagača, gospodin Miodrag Vuković i gospodin Peđa Sekulić, da razmijenimo argumente po ovom značajnom Predlogu zakona, ali evo nadam se da me čuju, pa će se uključiti kasnije. Oni su bili juče predlagači po hitnom postupku, ukoliko se ne varam. Crna Gora je veoma jako koračala putem evropskih integracija i na žalost ili na sreću mi ćemo se najprije suočiti sa pogljavljima 23 i 24, poglavljima koja se tiču vladavine prava i bezbjednosti, organizovanog kriminala i korupcije, a jedna zemlja, veoma značajna zemlja Evropske unije kada je otvarala svoje pregovore i kada je htjela da postavi takozvanu odbrambenu liniju patriotizma da zaštiti svoje interese, a riječ je o Poljskoj, jednoj velikoj, uglednoj zemlji Evropske unije, ona je postavila tu odbrambenu liniju u oblasti poljoprivrede,odnosno poglavlja poljoprivrede. I mnogi su se analitičari čudili zašto je to tako, onda poslije kada su vidjeli sve benefite koje je Poljska uspjela da obezbijedi u tim pregovorima, između ostalog i ovo o organskoj proizvodnji, shvatili su da je to zaista prava mjera patriotizma i prava mjera onoga što jedna država i ozbiljna admiistracija trebaju da rade. Da se vratim na ovaj Predlog zakona, ali sam morao ovo kazati zato što je to jedan dobar uvod za ovu priču. Crna Gora apsolutno ima mnoge prednosti u organskoj proizvodnji. Prije svega, pomenule su i kolege povoljne klimatske uslove koji omogućavaju proizvodnju raznovrsnih poljoprivrednih proizvoda. Generalno, složili smo se da imamo dobro očuvanu prirodu, pa imamo značajan broj tradicionalnih proizvoda, složili smo se svi da je prepoznato da bi prelazak na organsku poljoprivredu otvorio i nova radna mjesta, doprinosio nekakvom dobrom trendu od svega onoga što se u Crnoj Gori zbilo iz oblasti poljoprivrede, a samim tim obezbijedio veći kvalitet i ono što smo svi govorili, pethodne uvažene kolege, prije svega zdrave domaće proizvode i samim tim jednu veliku i dobru injekciju za turizam. A složićete se da je organska proizvodnja tijesno povezana za našom namjerom da se zaista bavimo visokokvalitetnim turizmom. Nedavno sam na Televiziji Crne Gore gledao jednu priču o jednom poljoprivredniku, čini mi se iz podgoričke opštine, koji je plasirao svoje organske proizvode na Crnogorsko primorje, odnosno u jedan hotel kojim gazduju stranci. Nevjerovatna priča koja bi trebala da ponuka sve nas da se posvetimo tome i da favorizujemo takve poteze. Imam ovdje podatke i dosadašnje aktivnosti na razvoju organske proizvodnje. Frapantno je i boli ovaj podatak, gospodine predlagaču i gospodo iz Ministarstva poljoprivrede, gospodine predlagaču Sekuliću, da je u 2011.godini samo se 100 ljudi bavilo ovim poslom u Crnoj Gori, a 2010. samo 67. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja u 2011.godini samo je bilo negdje oko 3.000 hektara proizvodnje pod ovim takozvanim imenom. I ja ovom prilikom apsolutno potenciram, pretpostavljam da će i uvaženi kolega predsjednik SNP-a Milić govoriti više o tome, o konkretnim nekim djelovima Crne Gore. Evo tu, blizu nas imamo Zetu, imamo Malesiju, imamo ljude koji se bave i ovim poslom, a nijesu dobili određena podsticajna sredstva. Juče se to vrlo dobro vidjelo kada smo govorili o osiguranju. Sva ona šteta uglednim i dobrim poljoprivrednicima i u Tuzima, i u Zeti, i u drugim djelovima Crne Gore propala su zato što neko nije osigurao te plastenike, odnosno nije bilo sistemsko rješenje, ali ne bih da se bavim ovim sada. Ajde da vidimo šta je to SNP svih ovih godina potencirao u oblasti proizvodnje. Tada smo govorili da pri povećanju agrobudžeta u određenom procentu u GDP-u, moglo da se uradi uz određena načela, a prije sega države i vašeg Ministarstva gospodine Ivanoviću i svih onih prethodnika. Govorili smo o subvencijama. Prije svega za izgradnju novih prerađivačkih kapaciteta, da li su to u oblasti ogranske proizvodnje ili ove uobičajene proizvodnje, ali zašto nijesmo ulagali mnogo više u razvoj mljekara, vinarija, mesara i tako dalje. Potencirali smo kredite sa subvencioniranim kamatama za kupovinu nove poljoprivredne mehanizacije. I to je ključna stvar ukoliko želimo da pričamo i o ovome.Govorili smo o povećanju obradivih poljoprivrednih površina. Govorili smo o povećanju plasteničke proizvodnje, govorili smo o organizovanom sistemu za navodnjavanje i tako dalje, a sve pod plaštom... Zamoliću Vas, gospodine potpredsjedniče, da mi date još malo vremena, jer mislim da je riječ o veoma značajnoj temi. A govorili smo sve u funkciji toga da omogućimo i napravimo milje da život na selu u Crnoj Gori ima perspektivu. Da ljudi sa sela od svoga rada mogu komotno življeti. Da ljudi sa sela, kada ih uvežemo u ovaj novi proces u skladu sa ovim zakonom, se možda bave i više nego što su planirali i organskom proizvodnjom. I zaista, gospodine ministre, ne bih želio da karikiram neke stvari iz ovog zakona jer smo mi djelovali i amandmanski, koleginica Popović i ja. Tiče se člana 8, ali mi je zapalo za oko i ajde ja sam laik iz ove oblasti, malo je neobično da se u članu 20, kada govorimo o preradi organske hrane, pozivamo na član 22, da će se neki preduslovi ostvariti članom 22. Mislim da ste trebali spojiti ta dva člana. Riječ je o ovom dijelu kada se određeni aditivi pomoćna sredstva itd. plasiraju i dodaju organskoj proizvodnji i pozivate se, a sve to može biti u članu sa članom 22. A onda u članu 22 govorite to se može odobriti ukoliko nijesu na raspolaganju druge mogućnosti u skladu sa ovim zakonom, iako se ne može proizvesti bez njihove primjene itd. Ali, mislim da je logično da se ta dva člana spoje i mislim, možda griješim, ja kažem, ja sam možda i laik u ovoj oblasti, ali je definitivno jedno, možda sam pogriješio u logičnom sklopu ovoga, ali je definitivno jedno, ovdje imam jednu kopiju hrvatskog zakona i treba učiti od onih koji su prošli ovaj put i treba učiti pogotovo od ozbiljnih zemalja Evropske unije. Ali definitivno u ovom predlogu hrvatskog zakona i ovom predlogu crnogorskog zakona, sve je gotovo isto, osim što se u hrvatskom predlogu zakona članovi zovu članci, a u crnogorskom članovi. Nije to loše, ponavljam još jednom, učiti od boljih, učiti od onih koji su ostvarili sve ovo i naravno zakon u Hrvatskoj se zove o ekološkoj proizvodnji, a kod nas o organskoj. Koleginica moja iz Kluba, Zdenka, kazala je da je trebalo možda razmisliti da se i ovaj zakon zove zaista Zakon o ekološkoj…Gospodine Šturanoviću, zaista Vam hvala što ste mi omogućili da iznesem ove dileme.
  • Meni je u svakom slučaju drago što ste objedinili raspravu i u pojedinostima i u načelu, a upravo sam htio da kažem, i na hrvatskom i na našem jeziku se isto kaže “privodite kraju”. Idemo dalje, predstavnici predlagača su trenutno van sale, ali su zato ovdje pravi pradstavnici predlagača. Da li ima potrebe sada ili da čujemo još raspravu, pa da se onda uključite? Procedura je, pa kako vi hoćete. Izvolite.
  • Nemojte se ljutiti na mene što ja želim da iskoristim svaku proceduralnu mogućnost da nešto kažem. Pa u redu, samo nekoliko komentara, gledaću da sublimiram ono što ste pojedinačno rekli. Podsjećanje svima vama, možda nijeste bili u prilici da pogledate, razumijem da imate dosta drugih obaveza, ali ovo Ministarstvo je usvojilo takozvani kod dobre poljoprivredne prakse i taj kod dobre poljoprivredne prakse je nešto na čemu insistiramo u programima podrške i u implementaciji svih onih programa za koje ocjenjujemo da su veoma važni za budući razvoj poljoprivredne proizvodnje. Prema tome, to možda može najbolje dati odgovor na to koliko smo mi ozbiljni sa ovim pristupom. Jedan od komentara odnosio se na sertifikaciono tijelo. Ponavljam još jednom, i sertifikaciona tijela i sertifikatori prolaze kroz dobijanja individualnih za pojedinačne ocjenjivače, odnosno institucionalni, za instituciju gdje rade, dobijanja sertifikata. Dakle, to nije nešto što se može učiniti za jedan dan, mjesec dana itd. To je proces u okviru kojeg se zadobija povjerenje i vrši se vrlo stroga, vrlo rigorozna kontrola od strane evropskih institucija. Čitav koncept organske proizvodnje počiva na povjerenju koje ne smije biti poljuljano. Zato su vrlo strogi vrlo rigorozni uslovi oduzimanja licenci i oduzimanja prava bavljenja organskom proizvodnjom. Što se tiče komentara poslanika Tuponje, ja bih ipak htio uz izvinjenje da se osvrnem na dvije ne tako male sitnice. Dakle, mi ne realizujemo program ekologije koji je donijet prije 22 godine, kako ste rekli. Mi se bavimo organskom proizvodnjom, ekologija je mnogo širi pojam od pojma organske proizvodnje. Dakle, mi tek sada donosimo zakon o organskoj proizvodnji i tek ćemo se baviti svim onim što propisuje zakon o organskoj proizvodnji. Tako da ne stoje konstatacija da smo imali 22 godine da primjenjujemo nešto što je vezano za organsku proizvodnju. Radi poslanika koji nijesu bili tu, još jednom, svi proizvodi, a mislim da poslanik Lalošević nije bio u sali, svi proizvodi ekološke države su ekološki proizvod, ali ne znači da su organski. Hrvatska nije ekološka država, može sebi da da za pravo da proizvode nazove i ekološkim ako smo se deklarisali da smo ekološka država, ne želimo da zbunjujemo javnost, jer ima jako puno proizvođača koji u nazivu svojih proizvoda imaju eko, a nijesu organski. Što se tiče nalaza Državne revizorske institucije, evo imam nalaz ispred sebe, imam i naš odgovor radi upoznavanja. Dakle, radi se o jednoj potpuno uobičajenoj proceduri u okviru kojeg od svih učesnika tri nijesu ušla, odnosno dobila sertifikat, svi ostali jesu i vi ste u pravu, došlo je do prekoračenja rokova, a da vidimo zašto je došlo do prekoračenja rokova. Prije svega, zbog klimatskih problema. Podsjetiću vas da nije bila baš godina koja je dala mogućnost poljoprivrednim proizvođačima da započnu sve ono što su planirali. Ali, kakva je bila procedura? Ti su se poljoprivredni proizvođači obratili Komisiji, Komisija je razmotrila sve njihove zahtjeve, Komisija je odlučivala u punom sazivu i zajednički je Komisija donijela odluku da produži rokove. O tome se ovdje radi, ni o čemu drugom. Da se izborim za veći agro budžet. Hvala. Izborimo se za veći agro budžet. Ja pozivam vas da se i vi izborite za veći agro budžet. Znači, izborimo se za veći agro budžet. Gospodin Lalošević je pomenuo Poljsku, pretpostavljam da to nije slučajno, Vi znate da su ovih dana dani Poljske u Crnoj Gori. Mi smo danas imali jednu konferenciju uz učešće otprilike oko 60 poljoprivrednih proizvođača na kojoj je govorila pomoćnik ministra poljoprivrede, gospođa Sofija Šaljčin. I drago mi je da ste pomenuli taj primjer, a evo iz kog razloga. Država Poljska nije davala subvencije svojim poljoprivrednim proizvođačima kao što to daje država Crna Gora. Poljoprivredni proizvođači u Poljskoj nijesu imali subvencije na početku procesa pregovaranja kao što imaju poljoprivrendi proizvođači u Crnoj Gori. A mi smo radili mnogo analiza, i odgovorno tvrdim da postoje subvencije koje su nekoliko puta veće u Crnoj Gori u odnosu na zemlje regiona ili zemlje Evropske unije. Oko osiguranja. Osiguranje nije sporadično pitanje, to je sistemsko pitanje, ovim pitanjem treba da se bavimo na način da razvijamo kulturu osiguranja u Crnoj Gori. Ne možemo svi izdvajati sredstva iz budžeta kad god nastane neki problem. Moramo razvijati kulturu razvoja poslova osiguranja u poljoprivredi. I mi smo ove godine izdvojili ne tako mala sredstva, koja još uvijek nijesu u potpunosti iskorišćena, da bismo pomoću tih sredstava dali podsticaj razvoju ove kulture, 50% troška osiguranja pada na teret te stavke agro budžeta. Još uvijek ponavljam još jednom ima novca na toj poziciji. Gospodin Lalošević je govorio o tome šta je SNP do sada govorio, a ja bih samo rekao o tome što smo mi uradili za ovih 10 mjeseci. Povećali smo površine pod zasadima, povećali smo udio poljoprivrede u društvenom proizvodu Crne Gore, povećali smo zaposlenost. Kada govorimo o površinama, imamo pojedinih proizvoda gdje rast bilježi 270%, kada govorimo o zaposlenosti i on se kreće u ovom momentu do 450 novih radnih mjesta, a to je gotovo jedan Kap, od kojih dominantno imamo radna mjesta na sjevenom dijelu Crne Gore i kada govorimo o udjelu GDP, podsjetiću vas da je Monstat objavio podatke za prvi kvartal. Udio poljoprivrede u GDP ove godine je za 9% veći u odnosu na prošlu godinu. Nastavlja se taj pozitivan trend. I na kraju, opet zbog poslanika koji ulaze i izlaze itd. a možda ne čuju sve ovo, ovo je zakon o organskoj proizvodnji, a ne ekološkoj proizvodnji. I molim vas da u nastavku diskusije se fokusiramo samo na organsku proizvodnju. Što se tiče komentara za članove, ja sam shvatio da je ovo rasprava u načelu, ali možemo i u pojedinostima. Naravno, mi smo se opredijelili da razdvojimo ova dva člana iz prostog razloga što je jedan član 20 koji se odnosi na proizvodnju, a drugi član, član 22 ne odnosi se samo na proizvodnju, gospodine Laloševiću, nego se odnosi značajno na preradu i na to kada za upotrebu u organskoj proizvodnji njihovo stavljanje na listi, kada se to vrši. Dakle, kada nastaju neke posebne situacije, zbog čega pravimo određena izuzeća. I ponavljam da je svaki član ovog zakona usklađen sa pravilima Evropske unije. Hvala.
  • Hvala Vama. Prije nego što dam riječ dalje, samo jedno kratko objašnjenje. Ministre Ivanoviću, samo da se čujemo. Znači, komentar koji ste sada dali svakako je bio dobar sa aspekta poznavanja još jednom samog zakona i sa motivima predlagača, ali malo je odstupanja od Poslovnika, moramo to da uredimo u skladu sa Poslovnikom. Dakle, u konkretnom slučaju, samo zbog budućeg našeg rada, u konketnom slučaju mogli ste da komentarišete samo izlaganje kolege Laloševića. Dakle, mi smo ušli u drugi krug izlaganja, ja sam vas pustio, naravno, imajući razumijevanje za važnost tematike itd. Ali, vi ste opet komentarisali i kolegu Tuponju i koleginicu Popović, tako da ja sada moram dati riječ itd. Ali, pošto smo ušli u drugi krug rasprave komentarišemo, dakle, samo kolege poslanike, ako ima potrebe za komentarom, one koji su neposredno prije toga zastupali određene stavove sa kojima hoćete da komentarišete. Toliko, mislim da je dobro da to razjasnimo. Hvala vam. Holega Tuponja i koleginica Popović. Možemo li po minut ili treba dva? Izvolite.
  • Ono što sam ja htio da potenciram u tom odnosu je sljedeće: 1991.godina je godina kad je država Crna Gora proglašena za ekološku državu. Tada je na čelu Vlade bio Milo Đukanović, tada je vladao DPS. 22 godine kasnije, imamo opet vladavinu ili u kontinuitetu, vladavinu DPS-a i Mila Đukanovića. Mi znamo da je ta Vlada jednostavno pregazila taj Ustav koji je sama donijela. Nije se obazirala na njega. Mi smo ispadali smiješni u svijetu sa našom ekološkom državom, gdje se nije znalo gdje je crnja ekološka tačka u našoj zemlji. Zbog toga, ista ta partija, isti taj premijer, praktično ista ta Vlada danas obećava da će ispuniti jedan zakon. Ja ne mogu tek tako da povjerujem, ja želim vama da vjerujem, ja želim vama uspjeh, da sve bude ovako kako ste to i napisali, ali zaista nemate kredita kod mene da vam vjerujem. Hvala.
  • Zahvaljujem. Koleginica Popović, nadam se što kraće. Izvolite.
  • Gospodine ministre, pošto se Vi uporno pozivate na to da se sada donosi Zakon o organskoj proizvodnji, ja moram da napomenem da je 2004.godine Ministarstvo usvojilo Zakon o organskoj proizvodnji. U skladu sa uredbom CEE 2 092/1 i naknadne izmjene i dopune su trebale da regulišu sve aspekte vezane za organski sector, i to za poljoprivrednu proizvodnju i berbu samoniklih plodova, stočarsku proizvodnju, preradu, skladištenje, transport organskih proizvoda, zahtjev sistema za kontrolu i sertifikaciju, upravljanje zahtjevima potrošača i korišćenje elotipa. I kada pominjete koliko ste povećali organsku proizvodnju, samo da napomenem da u dvije mjesne zajednice u Pljevljima, radi se o mjesnim zajednicama Glibaći i Kosanica, nosioci organske proizvodnje koji proizvode žitarice, uglavnom heljdu i ječam, čine 90% organske proizvodnje žita u Crnoj Gori. Toliko i hvala.
  • Zahvaljujem. Kolega Lalošević, odgovor na komentar u punom trajanju od dva minuta.Izvolite.
  • Kako ste kazali uvaženim kolegama kraće, ja očekujem da ćete meni kazati duže. Jer će biti nekoliko zanimljivih odgovora. Jedan duhoviti kolega, veoma pametni kolega sa moje lijeve strane, postavio je dilemu oko ovoga da li je organska ili ekološka, po toj logici ove priče, onda bi se država Crna Gora mogla zvati organska Crna Gora. Ona je ekološka u Ustavu, a nemojmo sad da ulazimo u sve to, ajmo da se vratimo ovim značajnim stvarima. Pomenuli ste, gospodine ministre, Poljsku. Da, ona nije davala subvencije poljoprivredi kao Crna Gora. Međutim, ona je zaštitila svoje poljoprivredne proizvođače i vi to vrlo dobro znate, jer su oni imali takozvani državni podsticaj za proizvodnju, ona je otkupljivala sve njihove proizvode, sortirala ih, izvozila, distribuirala, to je velika zemlja ne može se mjeriti sa Crnom Gorom, ali eto tu je drastična razlika. Ako je država Crna Gora ekološka to ne znači da je ona zaista ekološki i sređena. Evo primjer Botuna, u blizini neposrednoj KAP-a, pa da pitamo te poljoprivredne proizvođače iz Botuna da li oni imaju osjećaj da žive u ekološkoj državi. Nažalost nemaju, ali to je duga priča. Ja bih volio, gospodine ministre i uvažene kolege, da nas napadaju iz Evrope prije svega zbog sinhronizacije ili nesinhronizacije ili usaglašavanja ili neusaglašavanja oko poljoprivrednih stvari, a ne oko organizovanog kriminala i korupcije. Pare bih dao da se bavi Evropska unija samo poljoprivrednim problemima u Crnoj Gori, a ne ovim o kojima smo govorili iz poglavlja 23 i 24. Još jedna stvar. Kada ste pomenuli, hvala vam što ste to pomenuli, sve ono što je SNP svih ovih dana radio, predlagao, moram da vam kažem da su to radili poljoprivredni šampioni Crne Gore iz redova Socijalističke narodne partije. Neki su bili odbornici, neki su bili poslanici, neki su i sada odbornici, po meni su samo nekoliko od njih, Nikola Bijelić iz Šavnika, Željko Milić iz Malesije, Srđan Raičević iz Zete i mnogi drugi koji su zaista u ovoj oblasti šampioni. Finalna priča koja se odnosi na ovu našu uslovno rečeno interakciju vezano za ovu zanimljivu priču jeste činjenica, kada sam pomenuo, ono što je kolega Milić juče govorio, kada smo govorili o Agenciji za osiguranje. Nijesam ja mislio da sada treba osigurati svaki poljoprivredni pogon, svaki plastenik, svaku njivu, ja znam da je to nemoguće i mnogo moćnije države ne mogu to da rade. Ali, mi smo govorili da treba prije svega obezbijediti prodaju i proizvodnju takozvanih atestiranih staklenika, koji će onda biti distribuirani i omogućavani da ih kupe ljudi koji se time bave. Onda ne bi imali problema da ovi ljudi koji su uložili i trud, i rad, i pare, i znoj izgube sve, a da država i Ministarstvo poljoprivrede ne reaguje. U tome je bila moja intervencija. Zahvaljujem se.
  • Hvala Vama, kolega Laloševiću. Na ovaj način smo završili ovaj krug komentara, odgovore na komentare, razjasnili što je trebalo razjasniti. Idemo dalje. Koleginica Draginja Vuksanović ima riječ, a neka se pripremi kolega Mladen Bojanić. Izvolite.