• Poštovani poslanici 25. saziva Skupštine Crne Gore, otvaram drugu śednicu prvog redovnog zasijedanja (proljećnjeg) u 2014. godini. Shodno dogovoru sa kolegijuma, dostavio sam dnevni red. Imaćemo dopuna, a prije toga treba da osvježimo poslaničke klupe sa novim poslanicima. "Evropska Crna Gora - Milo Đukanović" podnijela je predlog za popunjavanje upražnjenog poslaničkog mjesta. Državna izborna komisija nas je obavijestila da će novi poslanik biti Nikola Gegaj. Čestitam gospodinu Gegaju dolazak među 81 poslanika. Takođe, saglasno Poslovniku Skupštine, konstatujem da je, podnošenjem Izvještaja Državne izborne komisije, započeo poslanički mandat Niku Gjeloshaju. I njemu čestitam. Nikola Gegaj nije prvi put sa nama, i dobro nam se vratio, a kolega Gjeloshaj jeste i njemu bih poželio dobrodošlicu. Imamo i dopune dnevnog reda. Shodno dogovoru sa kolegijuma, uvrstio sam u Predlog dnevnog reda pet predloga zakona koje je predložila Vlada, dva predloga zakona koje je predložio poslanik Damir Šehović i jedan predlog zakona koji je podnio Klub poslanika Socijalističke narodne partije. Reći ću vam koji su to zakoni: Predlog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini; Predlog zakona o nacionalnim parkovima; Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju; Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti mora od zagađivanja sa plovnih objekata; Predlog zakona o potvrđivanju izmjene i dopune Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade Narodne Republike Kine o unapređenju saradnje o izgradnji infrastrukture; Predlog zakona o dopuni Zakona o izvršenju i obezbjeđenju; Predlog zakona o roku izmirenja novčanih obaveza i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Fondu rada. To je ono što će biti u predlogu dnevnog reda, shodno dogovoru, a moraćemo se izjašnjavati o sljedećim predlozima: Vlada Crne Gore podnijela je Predlog zakona o osnovama obavještajnobezbjednosnog sektora Crne Gore i predložila da se donese po skraćenom postupku, o tome ćemo se izjašnjavati. Poslanici Zoran Jelić, Vuković, Zarubica, koleginica Šćepanović i koleginica Kovačević predložili su da se uvrste tri predloga zakona: Predlog zakona o izmjenama Zakona o igrama na sreću, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica i Predlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost. A kolega Milić će imati Predlog zakona o zaštiti državnih interesa u elektroenergetskom sektoru Crne Gore. To su te tri grupe predlagača. Kolega Damjanoviću, izvolite.
  • Poštovani predsjedniče, poštovana Skupštino, poštovani građani, Intervenišem proceduralno, zbog pojašnjenja, odnosno da nam, kao predsjednik Parlamenta, date sljedeću informaciju: Naime, u saznanju smo, za sad samo iz medija, da je 28. februara, valjda, donesena Odluka o prodaji imovine Kombinata aluminijuma u stečaju od strane stečajnog upravnika gospodina Perišića. S obzirom da imamo u funkciji u našem pravnom poretku Zakon o zaštiti državnih interesa u rudarsko-metalurškom sektoru, u članu 3 stav 4 je sljedeća norma: „Stečajni sudija donosi odluku o prodaji strateškom investitoru i zaključuje ugovor o prodaji, nakon prethodno pribavljene saglasnosti Skupštine Crne Gore.“ Stečajni sudija je gospodin, čini mi se, Veselin Vujošević ili je neko v.d, pa me sad interesuje, pošto je već prošlo 12 ili 13 dana od donošenja Odluke, prošao je i onaj rok za prigovore Odbora povjerilaca, da li je takav predlog odluke dostavljen ovom parlamentu? Ako jeste, na saglasnost, shodno Zakonu, da ga stavimo u dnevni red, a ako nije da dobijemo informaciju da li se radi o pokušaju kršenja Zakona i ignorisanja Parlamenta ili se radi samo o sticaju okolnosti, odnosno da li očekujemo taj predlog ovih dana. Podsjetiću još jednu stvar. Takođe iz javnosti sam saznao da je stečajni upravnik naveo: „Nakon toga odluka postaje pravosnažna, a šta će biti dalje i da li će ona ići u Parlament na odobravanje zavisi od sudbine Zakona o čijoj ustavnosti bi trebalo da odlučuje Ustavni sud“. Za mene vrlo diskutabilna izjava stečajnog upravnika. Najmanje za poziv da se u Parlament dovede stečajni upravnik da objasni šta je sa ovim mislio, jer valjda nije stečajni upravnik taj koji će da vaga i ocjenjuje da li će ili neće Ustavni sud odraditi svoj posao i kako će ga odraditi, već da ispoštuje član 3 stav 4, i on i stečajni sudija koji dostavlja ovu odluku i da je dostave na saglasnost Parlamentu. Molim vas da nas informišete da li je Odluka dostavljena? Ako jeste da je uvrstimo u dnevni red, ako nije da se Parlament obavijesti o razlozima nepoštovanja Zakona. Hvala.
  • Evo sad sam provjerio, nije ništa stizalo. Ne znam namjere stečajnog sudije, ali namjere stečajnog upravnika su, za moje skromno poznavanje prava, za Državnog tužioca. Postoji opasnost za nastajanje velikih šteta po državu Crnu Goru, radi se o desetinama miliona, o imovini koja najmanje toliko vrijedi, a moguće i više. I pošto postoji velika opasnost po imovinu države Crne Gore, u ovom slučaju, da Tužilaštvo ispita namjere stečajnog upravnika koji objavljuje da ne želi da poštuje Zakon, jer njegova dužnost je da poštuje zakone, a ne da objavljuje da ne želi da poštuje zakone. Ali, to je za druge organe i kao uvijek, mi ćemo sačekati aktivnosti drugih organa, do tada nadam se da će stečajni sudija odraditi svoj dio posla. Izvolite.
  • Jedan od načina da prevaziđemo situaciju jeste da se amandmanski reaguje na ovaj predlog zakona koji je u proceduri i da se ostavi rok za dostavljanje Predloga odluke, uz, naravno, nadam se, saglasnost svih kolega da on ima retroaktivnu primjenu kako bismo riješili ovu pravnu situaciju. Pretpostavljam da je možda jedan od razloga to što ovdje nije definisan rok, ali je potpuno nedvosmislen iz samoga duha zakona, a to je da se odmah nakon isteka ovog roka za prigovor, on je istekao, jer je bio rok od 10 dana, Predlog odluke dostavi Parlamentu. Da ne bismo licitirali sa drugim državnim organima, samo da vidimo šta je aktuelni potez Parlamenta koga mora da bude, pošto je aktivan od početka u ovoj priči, da bi upravo spriječio obezvređenje imovine. Ne vidim razloga ko se boji da jedna legitimna ponuda i legana, je li tako, dođe ovdje u Parlament na razmatranje. Pa 2 možda, ako se ispostavi da je ona zaista dobra, dobije saglasnost Parlamenta. Na kraju krajeva, tako bismo i rasteretili stečajnog upravnika i od ove teške odluke. Hvala vam.
  • Hvala vam. Drugi predlog nemamo, tako da je to jedini ponuđač koji nudi veliki iznos sredstava. Ako smo prvu privatizaciju obavili za, reći ću, 50-tak sa svim ostalim elementima, koja je tada bila perspektivna firma, firmu koja je bankrotirala prodati za iznos koji nije mnogo manji, vjerovatno je primjerena ponuda. Ali da vidimo, to je za odluku Parlamenta. Govorim samo o nivou finansijskih ponuda. Samo jedna poruka: važno je da svi organi rade svoj posao. Mi ne smijemo da preuzimamo dužnosti drugih organa i na nama je da sačekamo da drugi organi odrade svoj posao, a mi možemo reagovati pošto se bude evidentno kršio zakon ili se neprimjenjivao zakon. Možemo li preći na predloge dalje? U ime Vlade da li neko želi obrazložiti predlog za hitni postupak oko Zakona o obavještajno-bezbjednosnom sektoru? Ne. Stavljam na glasanje predlog da se u predlog dnevnog reda uvrsti i ovaj predlog zakona po s kraćenom postupku. Za, protiv, uzdržani? Potrebna je većina prisutnih. Hvala vam. Glasalo je 47 poslanika, 37 za, 10 protiv, nije bilo uzdržanih. Konstatujem da je predlog uvršten u predlog dnevnog reda. Poslanici iz DPS-a, da ne nabrajam sve, poštovane koleginice i kolege, da li neko želi da obrazloži prvi od tri zakona koji ste predložili – Predlog zakona o igrama na sreću, a onda možete, ako želite, i dalje, samo obavijestite kolege šta obrazlažete? Svakako, izvolite.
  • Grupa poslanika Demokratske partije socijalista, na osnovu člana 93 stav 1 Ustava Crne Gore, podnijela je predloge zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica, Predlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću. Zakon o igrama na sreću je utvrđen sistem i uslovi priređivanja igara na sreću, naknadnih igara u Crnoj Gori. Ovim zakonom je propisano plaćanje koncesione naknade u fiksnom i varijabilnom iznosu, u zavisnosti od vrste priređivanja igara na sreću. Takođe, Zakonom su definisane igre na sreću, kao što su lutrijske igre na sreću, zatim posebne igre na sreću. U smislu ovog zakona pod nagradnim igrama, smatraju se igre koje radi reklamiranja sopstvenih proizvoda i usluga priređuju privredna društva, preduzetnici i druga pravna i fizička lica, pri čemu se priređivač obavezuje da izvučenim dobitnicima dodijeli nagrade u robi ili uslugama, a da se od učesnika ne zahtijeva posebna uplata za učestvovanje u igri. Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica, predviđeno je, između ostalog, da se dohotkom ne smatraju prihodi ostvareni po osnovu igara na sreću i nagradnih igara, što znači da fizička lica koja ostvare prihod po ovom osnovu na taj dobitak nijesu obavezni da plaćaju porez. Ovim zakonom se predlaže da se dobici fizičkih lica ostvareni od igara na sreću, osim nagradnih igara, oporezuju po stopi od 15%. 3 Dobicima od igara na sreću smatraju se novčana sredstva i dobici ostvareni u robi, uslugama i pravima. Takođe predlažemo da pojedinačni dobici do 100 eura budu izuzeti od oporezivanja, a sve preko toga se oporezuje po stopi od 15%. Što se tiče Predloga zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, želim da saopštim da dopuna Zakona o porezu na dodatnu vrijednost obrazlaže se potrebom usklađivanja Zakona sa direktivom 112 od 28. novembra 2006. godine koja propisuje sistem zajedničkog poreza na dodatnu vrijednost. Naime, članom 135 stav 1 tačka 1 Direktive propisano je da su države članice obavezno izuzete od oporezivanja klađenja u lutriji i ostale vrste kocke, zavisno o uslovima i ograničenjima koje propisuju same države članice. Napominjemo da je Crna Gora, na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj zajednici, preuzela obavezu usklađivanja zakonodavstva, sprovođenjem zakona i prava o konkurenciji član 8, 72 i 100 ovog sporazuma. Skupština Crne Gore je krajem jula 2013. godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, kojim se u članu 27 osnovnog teksta Zakona o porezu na dodatnu vrijednost brisala tačka 7 kojom je bilo propisano oslobađanje od plaćanja PDV na usluge igara na sreću i zabavnih igara, po kom osnovu su se stekli uslovi za oporezivanje ovih usluga po opštoj stopi PDV-a od 15%. Imajući u vidu navedeno, predloženim zakonskim rješenjem vrši se usklađivanje sa Direktivom Savjeta Evrope o zajedničkom sistemu poreza na dodatnu vrijednost, konkretno u dijelu uključivanja oslobađanja od plaćanja PDV-a usluga igara na sreću. I treći zakon je Izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću. Suština je tog zakona da s shodno važećim propisima i rješenjima igre na sreću razvrstavaju u dvije grupe, i to: lutrijske igre na sreću i kao što su Lutrija exspres, Istant tombula, sportska prognoza, video lutrije i dodatne igre na lotou. Polazeći od toga da fiksni iznos koncesionih naknada za priređivanje igara na sreću, kazinima, kladionicama i automat klubovima, nijesu adekvatne dobiti koju ostvare priređivači igara na sreću, predloženo je da se iznosi ovih naknada povećaju od 50%. Na ovaj način godišnja fiksna koncesiona naknada za kazino bi iznosila 75 hiljada umjesto 50 hiljada, zatim mjesečna naknada za kladionicu iznosila bi 750 umjesto 500 eura, a za automat klubove 75 umjesto 50. Dakle, pored navedenog, povećanje fiksnih iznosa koncesionih naknada za kazina, kladionice i automat klubove će dovesti do ujednačavanja i ravnopravnog tretmana priređivača igara na sreću, kao i povećanje prihoda po tom osnovu. Ovo bi bilo ukratko obrazloženje sva tri zakona koje smo podnijeli. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Jeliću. Čuli ste obrazloženje. Idemo redom - Predlog zakona o izmjenama Zakona o igrama na sreću. Ko je da se uvrsti u predlog dnevnog reda? Otvaram glasanje. Hvala vam. lasalo je 47 poslanika, 37 za, dva protiv, osam uzdržanih. Konstatujem da je u dnevni red uvršten Predlog zakona o izmjenama Zakona o igrama na sreću. Sljedeći je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. Izvolite. 4 Hvala vam. Glasala su 43 poslanika, 37 za, nije bilo protiv, šest uzdržanih. Konstatujem da je Zakon uvršten u dnevni red. I treći je Predlog zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatnu vrijednost. Hvala vam. Glasalo je 45 poslanika, 35 za, četiri protiv, šest uzdržanih. Konstatujem da je i ovaj Predlog zakona uvršten u predlog dnevnog reda. Kolega Miliću, izvolite Predlog zakona o zaštiti državnog interesa u elektroenergetskom sektoru Crne Gore.
  • Hvala, gospodine predsjedniče. Dakle, predlažem da se razmotri ponovo uvrštavanje u dnevni red Predlog zakona o zaštiti državnog interesa u elektroenergetskom sektoru Crne Gore, uz dva izvinjenja. Prvo je vezano za kvalitet teksta koji je napisan, računam da ćemo ga upodobiti da se izbace pravopisne greške do momenta dok budete odlučivali. I u članu 3 stav 2 koji je bio problematičan, čini mi se, u dijelu Zakonodavnog odbora, a tiče se definicije sticanja vlasničkog učešća od najmanje 10% ukupnog broja akcija Elektroprivredi Crne Gore od strane Opštine Pljevlja. Stojim na raspolaganju svima da dođemo do rješenja koje će obezbijediti da se sve dileme oko ustavnosti toga rješenja na ovakav način otklone, a da sa druge strane ne zaboravimo što su nam interesi. Sada kao predlagač ističem svoju spremnost da nađemo model. Podsjećam da smo imali Predlog zakona o Prijestonici koji je govorio o tome da 9%, čini mi se, kapitalnog budžeta mora da bude odvojeno za Prijestonicu. Ne dozvoljavam, iako korijenima vučem iz toga dijela Crne Gore, da neko posebno razdvaja Crnu Goru, nego želim da svi zajedno, ozbiljno ovdje razmislimo na koji način da obezbijedimo da makar onaj pripadajući dio poreza na dobit koji ostvaruju pojedina preduzeća, poslujući na teritoriji te opštine, u određenom iznosu se opredjeljuje za tu opštinu. A da sa druge strane uđemo u zaštitu, istinsku zaštitu, većinskog učešća kako Elektroprivrede Crne Gore tako crnogorskom elektro- prenosnom sistemu i da riješimo pitanje dualiteta koji su se postavljali i pred ovo Ministarstvo finansija, a tiče se nemogućnosti rješavanja međusobnih odnosa između Rudnika uglja, države Crne Gore, Opštine Pljevlja, Elektroprivrede Crne Gore, i da na jedan kvalitetan način to pitanje konačno stavimo ad akta. Ponavljam da smo u prošloj godini, a evo čekam, predsjedniče Parlamenta, vjerovatno će sjutra biti sjednica Odbora za ekonomiju i budžet, gdje ćemo razmatrati i moj zahtjev za saslušanja rukovodećih ljudi iz Elektroprivrede Crne Gore da vidimo kakav je bio finansijski rezultat prošle godine, šta smo mi konkretno kao građani Crne Gore imali od tog finansijskog rezultata, kako je moguće da mi danas imamo ovakve račune za struju koji se ispostavljaju građanima Crne Gore, kako je moguće da, bez obzira na uvođenje novih satova, imamo ponovo 20% gubitaka na mreži i sve ostalo. Ako je nešto definisano kao srce ove države u ekonomskom smislu, to je sigurno Elektroprivreda Crne Gore. Ja od vas ne tražim da vi glasate za ovaj zakon. Ja tražim samo da svi zajedno steknemo dovoljno tog našeg poslaničkog kapaciteta da otvorimo raspravu o ovome. Kako će na kraju biti glasanje, ostavljam svakome na slobodu. Hvala vam velika.
  • Hvala vama. 5 Povreda Poslovnika. Izvolite.
  • Član 92 Poslovnika. Imam pred sobom zakon, govorim samo o proceduri, zakon o kome je govorio kolega Milić, Prijedlog zakona o zaštiti državnih interesa u elektroenergetskom sektoru Crne Gore, pečat Skupštine, primljen je 12.03, to je današnji dan. U članu 93 kaže se da na dnevni red sjednice, u smislu predloga iz stava 2 ovog člana, može se staviti samo prijedlog akta koji je podnijet najkasnije 24 sata prije početka sjednice. Ne ulazeći u meritum, ne ulazeći uopšte u ono o čemu je govorio gospodin Milić, samo upozoravam, iz Kluba SNP-a je intervenisano oko toga da treba čuvati proceduru, čuvati zakonito ponašanje. Ne oslanjajući se na taj njihov principijelni stav, molim da i oni poštuju kada predlažu akta ono što piše u Poslovniku naše Skupštine.
  • Daću vam riječ, ali nažalost, kolega Vuković je u pravu. Izvolite.
  • Čuvajući, predsjedniče Parlamenta, prije svega, dignitet ovoga doma, i ne ulazeći u to jesmo li izlagasali u dnevni red neke predloge zakona koji su došli sa ove strane, od Vlade Crne Gore i ne gledajući datume koji stoje na tim prijemnim aktima, povlačim ovo da se ne glasa, čuvajući dignitet ovog doma, a smatrajući da sam potpuno u pravu. Hvala vam.
  • Hvala što ste doprinijeli da poštujemo Poslovnik u jednoj normi koja nas čuva od previše brzih reakcija. Hvala kolegi Vukoviću što je ukazao na propust. Idemo sada na dnevni red koji je konzistentan. Stavljam ga u cjelini na glasanje. Za, protiv, uzdržani? Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 46 poslanika, 39 za, nije bilo protiv, sedam uzdržanih. Konstatujem da smo usvojili predloženi dnevni red druge śednice proljećnog zasijedanja. Po dogovoru, na molbu ministra finansija, zbog obaveza, prva tačka koju ćemo razmatrati Predlog zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, to je tačka kojoj smo namijenili dva sata rasprave. U ime naših odbora, tu su kolega Škrelja i kolega Adrović. Želite li dodatno da obrazložite stav našeg Odbora? Onda da damo riječ ministru. Ministar Žugić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče, na razumijevanju zbog toga što ste dali prioritet ovom zakonu. Poštovani poslanici, uvaženi predsjedniče, dame i gospodo, Imajući u vidu znatno uvećanje fiskalnog deficita i javnog duga, većina razvijenih zemalja, kao i zemalja u razvoju, te povećanja zabrinutosti za održavost javnih finansija, što je u okruženju kulminiralo dužničkom krizom u periodu od 2009. do 2012. godine, iskazana je potreba za značajnim fiskalnim prilagođavanjima. Finansijska kriza ukazala je na nespremnost mnogih zemalja kada je u pitanju fiskalna pripremljenost na 6 novonastale izazove, uprkos postojanju pakta za stabilnost i rast kojim su definisani okviri fiskalne discipline. Imajući ovo u vidu, a polazeći od naših unutrašnjih ranjivosti, Ministarstvo finansija je pripremilo tekst novog organskog zakona o budžetu tj. Zakona o budžetu i fiskalnim pravilima kojima su prepoznati elementi fiskalne odgovornosti, a sve u cilju pravovremenog i adekvatnog reagovanja na izazove i rizike na međunarodnom finansijskom tržištu, kao i odgovornost vođenja fiskalne politike, odnosno upravljanja javnim finansijama. U odnosu na postojeći organski zakon o budžetu, prepoznato je više novina koje se mogu uopšteno grupisati u tri oblasti, i to: fiskalna odgovornost kao jedna, inspekcijski nadzor i mjere odgovornosti sa kaznenim odredbama. Predlogom zakona ispunjena su dva kriterijuma koji su zahtijevani pravnim tekovinama Evropske unije, a to su utvrđivanje numeričkih fiskalnih pravila i trogodišnjeg budžetskog okvira. Ove odredbe normirane su kroz posebno poglavlje, poglavlje fiskalna politika i odgovornost. Osnovni strateški dokument u samom zakonu predstavlja fiskalna strategija koju donosi Vlada na početku svog mandata i koja se odnosi na period trajanja mandata Vlade. Ovim dokumentom utvrđuju se glavni fiskalni ciljevi koji se žele postići u srednjem roku i predstavlja osnovu za planiranje srednjeročnih i godišnjih politika. Na godišnjem nivou Vlada donosi smjernice fiskalne politike, bazirane, odnosno na osnovu fiskalne strategije kojima se utvrđuju trogodišnje makroekonomske projekcije, ciljevi ekonomske i fiskalne politike, limiti potrošnje. Pored strateških dokumenata, elementi fiskalne odgovornosti baziraju se i na uvođenju kriterijuma na osnovu kojih se vrši planiranje i realizacija fiskalne politike, kao i planiranje godišnje potrošnje i zaduživanja. Kriterijumi se, prije svega, ogledaju u potrebi ostvarivanja primarnog suficita na godišnjem nivou, što predstavlja osnovno fiskalno sidro i opšti je pokazatelj kvaliteta upravljanja javnim finansijama. Takođe, utvrđuje se potreba ujednačavanja tekućih izdataka i transfera sa ukupnim tekućim prihodima, kao i vođenje odgovorne politike zaduživanja, u cilju obezbjeđivanja fiskalne održivosti. Nadalje, u skladu sa utvrđenim mastrihtskim kriterijumima utvrđuju se limiti maksimalnog deficita na nivou od 3% bruto društvenog proizvoda, odnosno limit maksimalnog nivoa javnog duga 60% GDP-a. U cilju otklanjanja rizika od nestabilnosti javnih finansija, predviđene su mjere koje Vlada predlaže Skupštini u slučaju da javni dug dostigne nivo 60% GDP-a, odnosno mjere u slučaju da javni dug pređe nivo od ovog limita zaduženja. Kako usled povećane potrošnje, tako i usled realizacije kapitalnih projekata od strateškog značaja za državu, odnosno elemenata razvoja sa određenim korektivnim elementima. U skladu sa najboljom praksom i sugestijama i preporukama međunarodnih partnera, kao i zahtjeva regulative Evropske unije, ocjenu o poštovanju elemenata fiskalne odgovornosti daje nezavisno tijelo. U radnoj verziji zakona to tijelo je trebalo da bude državna revizija. Međutim, budući da smo na matičnom odboru za ekonomiju, finansije i budžet imali, čini mi se, plodnu diskusiju, dogovorili smo da državna revizija ostane u nadležnosti tzv. ex post ocjene poštovanja fiskalnih pravila, odnosno naknadnog ocjenjivanja, a da novo radno tijelo koje ćemo kasnije komentarisati, budući da smo imali takve predloge i moguće određene promjene zakonskih akata s tim u vezi. U okviru Predloga zakona posebno se uređuje pitanje inspekcijskog nadzora. Naime, u cilju ostvarenja ili jačanja kontrole budžetske potrošnje u toku fiskalne godine definiše se institut budžetskog inspektora, kao i ovlašćenja koja su suštinski utvrđena Zakonom o inspekcijskom nadzoru. Na kraju, odredbe ovog zakona, potrebno je 7 posebno istaći odgovornost ovlašćenih lica u državnim organima i mjere koje se primjenjuju u slučaju postupanja suprotno odredbama ovog zakona i koje su definisane kroz dva poglavlja. Naime, Ministarstvo finansija kao ministarstvo nadležno za sprovođenje ovog zakona snosi i najveći stepen odgovornosti u efektivnoj implementaciji samog zakona. Međutim, takođe, utvrđuju se i mjere odgovornosti ovlašćenih lica u državnim organima u slučaju neodgovornog ponašanja i uzrokovanja finansijske štete državnom organu. Pored ovoga, utvrđuju se i novčane sankcije za nepoštovanje pojedinih normi, odnosno odredbi zakona za koje se kazne kreću u nivou od 200 do 4.000 eura za teže povrede samog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala ministru Žugiću. Idemo u raspravu. Prvi će biti kolega Jelić, a iz SNP-a kolega Damjanović. Izvolite.
  • Uvaženi poslanici, uvaženi ministre Žugiću, Danas vodimo raspravu o Zakonu o budžetskoj i fiskalnoj odgovornosti. Cilj ovog zakona jeste unapređenje ukupnog sistema javnih finansija i usklađivanja sa evropskim standardima, što ste vi u vašem uvodnom izlaganju rekli. Zbog nedostatka vremena osvrnuću se na tri poglavlja koja smatram da su veoma značajna: fiskalna odgovornost, priprema i planiranje budžeta, ili tzv. budžetski kalendar i izvršenje budžeta. Što se tiče fiskalne odgovornosti, ovim zakonom se utvrđuje fiskalna strategija koja se odnosi na period trajanja mandata Vlade, na koju daje svoje mišljenje, prije svega, radno tijelo Skupštine Crne Gore, tj. Odbor za ekonomiju, finansije i budžet, zatim Državna revizorska institucija i Centralna banka Crne Gore. U skladu sa tom strategijom donose se smjernice fiskalne politike gdje se utvrđuju strateški ciljevi ekonomske i fiskalne politike, osnovni makroekonomski i fiskalni podaci, projekcije, limiti potrošnje, fiskalni rizici, nivoi bruto zarada i ostalih ličnih primanja, izdaci za penzijsko- invalidsko osiguranje, kao i izdaci za socijalnu zaštitu. Smjernice, prije svega, predstavljaju dokument koji se odnosi na trogodišnji period, a koji Vlada usvaja i usklađuje sa najnovijim makroekonomskim trendovima na godišnjem nivou i taj rok je april tekuće godine. Gospodin ministar je rekao koji su to kriterijumi u skladu sa kojima se rukovodi planiranje i realizacija fiskalne politike - to su kriterijumi iz Mastrihkta. Vi ste saopštili da su to gornji limiti iznosa deficita od 3% bruto društvenog proizvoda kao i nivo javnog duga od 60% bruto društvenog proizvoda dok se iznosi suficita, odnosno deficita i duga za tekuću fiskalnu godinu utvrđuju godišnjim zakonom o budžetu države. Takođe, ovdje u ovom zakonu se utvrđuje i maksimalni nivo potrošnje, odnosno limit potrošnje koji je definisan smjernicama fiskalne politike. Limit potrošnje odnosi se na period od tri godine gdje su utvrđeni izdaci obavezujući za prvu godinu, a indikativni za preostale dvije godine. Što se tiče pripreme i planiranja budžeta, tj. tzv. budžetski kalendar u ovom zakonu planiranje budžeta se zasniva na ekonomskoj politici, smjernicama fiskalne politike, projekcijama ekonomskog rasta i makroekonomske stabilnosti, kao i na zakonima i na drugim propisima. 8 U zakonu je definisan tzv. budžetski kalendar, tj. pripremanje i planiranje budžeta. Ministarstvo finansija u skladu sa ovim zakonom je dužno da u februaru tekuće godine, a na osnovu propisa za izradu kapitalnog budžeta koji usvaja Vlada, daje stručno uputstvo za pripremanje kapitalnog budžeta potrošačkim jedinicama i jedinicama lokalne samouprave koji predlažu kapitalne budžete za narednu fiskalnu godinu. Potrošačke jedinice su dužne da zahtjeve o dodjeli budžetskih sredstava za kapitalne projekte podnesu Ministarstvu finansija najkasnije do 31. maja tekuće godine. Smjernice fiskalne politike utvrđuju se do kraja marta tekuće godine, a na osnovu smjernica fiskalne politike Ministarstvo finansija u maju tekuće godine izdaje stručno uputstvo za pripremanje budžeta potrošačkih jedinica i lokalne samouprave za narednu fiskalnu godinu. Dakle, zahtjevi svih potrošačkih jedinica se dostavljaju Minsitarstvu finansija do jula tekuće godine za narednu fiskalnu godinu, a Ministarstvo priprema Nacrt zakona o budžetu države i u oktobru ga dostavlja Vladi a nadležni organi opštine pripremaju Nacrt odluke o budžetu dostavljaju ga na uvid Ministarstvu finansija do 15. novembra. Ovdje u Parlamentu i u Odboru za ekonomiju, finansije i budžet kao i kolege koje su posjetile matični odbor, bilo je dosta priče oko ovog budžetskog kalendara. Međutim, treba imati u vidu da su institucije kao što je Državna revizorska institucija, zatim Skupština Crne Gore i Ministarstvo finansija imaju različitu, da tako kažem, strukturu ovog budžetskog kalendara. Smatram da ove tri institucije treba da uvažavaju ovakav predlog koji se daje oko planiranja i realizacije budžeta kako je to dato u ovom zakonu. Ono što bih posebno naglasio jeste oko izvršenja budžeta. U ovom zakonu propisana je dinamika korišćenja sredstava utvrđenih Zakonom o budžetu države za zakonito izvršenje odgovoran je prije svega ministar finansija a za korišćenje sredstava odobrenih potrošačkih jedinica odgovoran je budžetski izvršilac. Veoma je važno napomenuti da preusmjerenje sredstava je takođe utvrđeno ovim zakonom. Propisana je i mogućnost da preusmjeravanje izmedju pojedinih izdataka, programa i potrošačkih jedinica kao i maksimalan iznos preusmjeravanja sredstava od 10% od ukupnog izdatka programa, odnosno potrošačke jedinice što u dosadašnjem periodu, u nekim prethodnim godinama, nije bio slučaj i da su se drastično kršile ove odredbe. Takođe, ono što bih želio da saopštim jeste da je ukupno zaduživanje, izdavanje garancija se takođe definiše godišnjim zakonom o budžetu. Želim da saopštim da je članom 49 ovog zakona propisan nivo zaduženja i utvrđuje se godišnjim zakonom o budžetu uz napomenu da ukupno zaduženje ne uključuje refinansiranje duga države koje predstavlja zaduženje po osnovu izmirenja obaveza prethodnog duga. Dakle, država se može zadužiti za finansiranje potrošnje državnog budžeta, otkupa i refinansiranje duga, održavanja likvidnosti i u druge svrhe koje su date u ovom zakonu. Važno je, takođe, napomenuti da garancije koje iznosi Vlada do iznosa od 15% bruto društvenog proizvoda daju se samo za finansiranje kapitalnih projekata što je takođe, po meni, veoma značajno. Ono što želim da saopštim jeste da je praktično ovaj zakon, ovakav kakav je predložen, zaista predstavlja jedan napredak i mogu slobodno reći jedan integralni sistemski okvir od kapitalnog značaja za finansije Crne Gore. Postavio bih pitanje ministru finansija, pitao bih ga kako vidi poziciju uloge fiskalnog savjeta, iako je o tome nešto rekao. Takođe me interesuje da li fiskalni svjet može vršiti savjet za finansijsku stabilnost, imajući u vidu sastav savjeta za finansijsku 9 stabilnost. Takođe, u ovom predlogu zakona date su i kaznene odredbe i novčane kazne koje se isplaćaju od 200 do 4.000 eura. i svakako ne predstavljaju iskorak u odnosu na prethodni zakon na postojeće zakonsko rješenje, ali se postavlja pitanje, da lil ove kaznene odredbe isključivo zavise od budžetskog inspektora, tj. praktično je to jedan novi institut budžetski inspektor koji je dat ovim zakonom. Sada me interesuje, gospodine ministre, da li novčane kazne zavise od procjene budžetskog inspektora i kako vi to vidite u ovom tekstu zakona? Ono što želim da saopštim jeste da osnovni cilj ovog zakona jeste dugoročno uspostavljanje sistema javnih finansija, odnosno smanjenje nivoa javnog duga, kako smo to i svojevremeno predložili u budžetu za ovu godinu. I to je jedan zaista strateški i dugoročni pravac koji treba Ministarstvo finansija i svi mi ovdje da vodimo računa da se nivo javnog duga koliko je to moguće smanji. Dakle, Odbor za ekonomiju, finansije i budžet je razmatrao ovaj predlog zakonskog akta i većinom glasova je predložio Skupštini da usvoji ovaj predlog zakona, tj. Predlog zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Jeliću. Samo da objasnim, po dogovoru sa Kolegijuma prvi učesnik u raspravi u ime kluba ima pravo da govori u trajanju od 10 minuta, ostali po pet minuta. Sada, po našem redosljedu, kolega Aleksandar Damjanović, nakon njega kolega Damir Šehović. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, ministre Žugiću, pomoćniče Vukićeviću, Danas raspravljamo možda o jednom od najvažnijih predloga zakona tokom ovih nekoliko saziva Skupštine, o sistemskom zakonu o budžetu koji je na snazi već nekih 13 godina. I zaista jeste prilika da u ovoj, nažalost, kratkoj raspravi za ovakav tekst, od svega sat, dva vremena, ukažemo na neke stvari i dobijemo, nadam se, na kraju, kroz amandmansku proceduru, dobar zakon, kako bismo doveli javne finansije u Crnoj Gori na nivo na koji nam je to svima potreban, jer ovakav nivo javnih finansija, ovakva zakonska rješenja, kršenje tih zakonskih rješenja, jednostavno prave ogromnu štetu Crnoj Gori, njenim javnim finansijama, fiskalnoj politici i stvaraju zebnju da, ukoliko bi se ovako nastavilo, ne bi daleko stigli. Govorimo o Predlogu zakona koji treba da podvuče crtu na neka dešavanja ovih zadnjih desetak godina i po pitanju uvećavanja poreskog duga koji je nekoliko stotina miliona eura uvećan, upravo zahvaljujući lošoj primjeni i lošim rješenjem u sadašnjem zakonu, i u situaciji kada se javni dug opasno približio mastrihtskim kriterijumima, koje smo, kao ovdje u Predlogu zakona stavili da budu takozvani fiskalni kriterijumi koje moramo poštovati. No, i ja bih se fokusirao na nekoliko stvari koje jesu od značaja jer je i suviše malo vremena da se prođu mnoge stvari ovdje koje su date. Naravno, kao što sam na Odboru najavio, tada sam bio jedini uzdržan u ime SNP-a, dajući podršku namjeri da se donese ovakav zakon, ali uzdržan zbog rješenja u sadašnjem Predlogu zakona. Već sam zajedno sa kolegama iz kluba učinio nekih 20 amandmana koji će biti u proceduri i naravno u zavisnosti od odnosa prema amandmanima odnijeće se i SNP prema Predlogu zakona. Ono što jeste veoma bitno i veoma važno da se kaže, da se ovim zakonom uvode dva ili tri nova instituta, uz neke stvari koje jesu budžetski kalendar i, ono o čemu 10 uvijek možemo raspravljati, fiskalna odgovornost, odnosno fiskalna pravila, ko treba da cijeni fiskalna pravila i kriterijume i, naravno, sankcije za kršenje zakona o budžetu, a koje do sada nijesmo imali. Imali smo javašluk u javnim finansijama, non stop izvještaje Državne revizorske institucije o tome kako se krši Zakon o budžetu, bez sankcija, bez političke, bez krivične, bez prekršajne, bez bilo kakve odgovornosti. U te tri oblasti treba poboljšati sadašnji Predlog zakona, i svakako sa niz tehničkih poboljšanja koja smo čuli, kako od strane kolega iz Državne revizorske institucije, tako i od strane kolega članova Odbora na sjednici. Naravno, biće prostora u amandmanskoj proceduri da se detaljnije govori o tim stvarima. Fiskalni savjet nije definisan Predlogom zakona. Tijelo koje treba da ocjenjuje fiskalna pravila. Ovdje je bio predlog da to radi Državna revizorska institucija, iako nam je saopšteno da je to neprihvatljivo, čak i od strane predsjednika Evropskog računskog suda direktno, na konferenciji kada je bilo pitanje oko toga. A onda je bio jedan predlog da to radi Savjet za finansijsku stabilnost, da bude i fiskalni savjet. Neprihvatljivo je da Savjet za finansijsku stabilnost, koji se bavi jednim poslom, bude i u ulozi fiskalnog savjeta. Nevezano za to što su sadašnji članovi toga savjeta predstavnik Centralne banke, Agencije za nadzor osiguranja i Komisije za hartije od vrijednosti. Personalno, nemam ništa protiv, to su institucije, ali neprihvatljivo je da predstavnici te tri institucije, naročito ove dvije posljednje, ocjenjuju fiskalna pravila u Crnoj Gori. Rješenje, po meni, je nezavisni fiskalni savjet, tročlani koji će predložiti, zajednički, Predsjednik Države, Parlament i Univerzitet i koji bi jednostavno imao svoju autonomiju, svoju nezavisnost u radu i davali ocjenu ispunjenja fiskalnih pravila. A fiskalna pravila koja treba taj fiskalni savjet da procjenjuje su suština ovog zakona. I kada govorim o suštini ovog zakona, ja moram da se vratim na prvobitni tekst radne grupe koja je formirana još za vrijeme bivšeg ministra finansija gospodina Katnića, gdje sam imao prilike da budem član te radne grupe. Imam ovdje četiri, pet tekstova koji su se mijenjali tokom rada radne grupe i konačnu verziju koja je otišla na javnu raspravu, i bogami, debelo promijenjena od strane nove Vlade i utvrđen je Predlog zakona koji u ključnim elementima malo ima veze sa predlogom radne grupe. Tada smo definisali u nekoliko članova čvrsta fiskalna pravila koja su govorila o tome da ne čekamo 60% javnog duga pa da reagujemo što je kriterijum ili 3% deficita, već su govorili o tome da kada se dostigne nivo duga od 50% koji smo na žalost sada već dostigli, već ministar finansija reaguje itd. Na žalost, mi smo u situaciji da imamo javni dug koji je već prešao neke za Crnu Goru ozbiljne dozvoljene granice, i sada je pitanje smisla fiskalnih pravila. Jer, fiskalna pravila nisu naš proizvod. To je proizvod Evropske monetarne unije koja se suočila sa posljedicama krize i onda je čak bilo naloženo da se ustavi ozbiljnih država mijenjaju i da se fiskalna pravila definišu i kroz ustave. Mi, naravno ne razmišljamo, jer naš Ustav je teško promijeniti za mnogo manje značajne stvari i za značajnije stvari i razmišljamo da ih predložimo zakonom, ali su nam ta fiskalna pravila sada na nivou onih opštih pravila koje tako moramo da poštujemo, to su mastrihtski kriterijumi. I onda se postavlja pitanje njihovoga smisla. Dakle, u situaciji kada smo došli do nivoa od 60% javnoga duga, sa garancijama, vjerovatno je to taj neki skiveni dug, to je taj iznos, a ovo, ako krenemo da gradimo auto put iz budžeta i neke projekte, onda već da ne govorim da će nama javni dug biti 80, 90, možda i 100%. Dao Bog da ga potrošimo za razvojne projekte pa da vraćamo i da imamo viškove u budžetu, ali to je tema za neku drugu raspravu. I dolazimo na neka rješenja koja se tiču sankcija. Ovdje imamo sankcije za kršenje nekih normi, vezanih za ovaj predlog budžeta, ali imamo sankcije za kršenje tih 11 fiskalnih pravila. One mogu biti političke, ja ih ne vidim ovdje. Ministar finansija, po meni, kao prvi među jednakima i najodgovorniji za izvršenje budžeta, da bi locirao sopstvenu odgovornost u odnosu na odgovornost svih ostalih kolega koji uporno godinama krše Zakon o budžetu. Treba da ima definisane sankcije sprem njega, pa da kaže - ja sam pod sankcijama ako ne izvršim nešto. E da bih ja izbjegao da budem pod sankcijama natjeraću ostale kolege da poštuju Zakon o budžetu. Ni te sankcije ovdje nevidim. Dakle, mislim da ima prostora za poboljšanje. Rečeno nam je od strane Državne revizorske institucije, ja ću to u formi amandmana podnijeti, u dogovoru sa Državnom revizorskom institucijom, da je neprihvatljivo rješenje u članu 42 koje, ako bi ovako ostalo, mogli bi slobodno da bacimo i Predlog zakona i Zakon o budžetu koji postoji. Znamo koliko mogu da se preusmjeravaju sredstva između potrošačkih jedinica tokom godine, to je ono 10%, a onda kod tekuće rezerve kaže se: "Sredstva tekuće rezerve mogu se prebacivati bez ikakvog limita". To znači figurativno da možemo da formiramo tekuću rezervu na nivou 70% budžeta, nekih 500 - 600 miliona eura, i da onda samo iz tekuće rezerve plaćamo, dakle, bez limita, bez ikakvih ograničenja. Tim gubi smisao i Zakon o budžetu i sve ono što jesu neka pravila i neke norme ozbiljne budžetske politike. Dakle, biće amandman da tražimo da maksimalno preusmjerenje tekuće rezerve bude definisano kao i ostala preusmjerenja kako bismo i sami sebe zauzdali u nekom mogućem kršenju zakona i da kažem potpunoj budžetskoj anarhiji koja bi bila dozvoljena ovakvim predlogom. Naravno, ima tu još nekoliko detalja, to ću bliže u amandmanskoj raspravi. Kratko, oko budžetskog kalendara. Nemamo iskoraka. Ponoviću da je radna grupa koja je ovo radila dala kakav takav iskorak u skraćenju rokova Vladi, a produženje rokova Parlamentu da raspravlja i Zakon o budžetu i Završni račun budžeta. I sada opet imamo novembar, koji je sada u Zakonu definisan, kao krajnji rok za dostavljanje budžeta. To znači obično kraj novembra i naravno krajem decembra dvodnevna rasprava o ovako bitnom aktu. Pokušaćemo i predložićemo da pomjerimo makar mjesec dana ili 15 dana dostavljanje predloga budžeta i naravno, Predlog završnog računa prije kraja proljećnog zasijedanja Skupštine, dakle prije jula, kako ne bi čekali novembar mjesec da raspravljamo Završni račun budžeta. Gospodine Vukićeviću, vjerujte mi da je besmisleno ne samo u ovom parlamentu nego i u lokalnim parlamentima da raspravljamo paralelno Završni račun budžeta za prošlu godinu i budžet za narednu godinu. Gubi se smisao, gubi se onda šta je sa tekućom godinom. Dakle, na stranu vrijeme koje je potrebno Državnoj revizorskoj instituciji da obavi reviziju. Ja smatram da je period maj- jun sasvim dovoljan da do polovine jula imamo izvještaj DRI vezan za budžet, pa da vidimo da predstavljamo tu priču krajem jula mjeseca. No, o tom po tom, da i tu neđe nađemo neki kompromis. Dakle, sve u svemu, dakle i budžetski kalendari i tehničke stvari, ostaju nam tri krupne stvari koje nijesmo riješili. S tim ću zaokružiti i pokušati da to kažem amandmanski, zajedno s kolegama iz kluba SNP-a, popravim. Očekujem da i Vlada, shodno Poslovniku, ima svoju proceduru. Ko je fiskalni savjet? Jesu li to ova fiskalna pravila, jesu li ona dovoljna i šta su sankcije za kršenje fiskalnih pravila i kakva je odgovornost ministra finansija kada ne može da locira odgovornost kod njegovih kolega u Vladi. Zahvaljujem.
  • 12 Hvala vama, kolega Damjanoviću. Samo da prenesem dogovor koji se tiče tačke ili tačaka koje ćemo danas tokom dana završiti. Dogovor je da amandmani mogu na te tačke da se podnesu sjutra do 12 časova, pa onda sjutra ulazimo u redovnu proceduru, ali s obzirom da smo danas već počeli u 14 časova, onda predlažemo, a i takav je dogovor, da se amdnamani, kažem da današnju tačku ili tačke, zavisi koliko ćemo stići do 17 časova, mogu podnositi sjutra do 12 časova. Sada kolega Damir Šehović ima riječ, a neka se pripremi kolega Mladen Bojanić. Izvolite.
  • Hvala,potpredsjedniče Šturanoviću. Uvaženi ministre Žugiću, poštovane kolege, Dozvolite mi na samom početku ustvrdim da mi se čini da neću pogriješiti i ako kažem da ovaj zakon spada u kategoriju važnijih zakona o kojima se ovaj Parlament izjašnjava. Važnijih zakona zato što jeste sistemski zakon kojim se uređuje kompletna budžetska procedura, te samim tim tretira čitav niz stvari koje su od izuzetne važnosti za fiskalni sistem naše države. Mislim da ovim zakonom pravimo iskorak, iz razloga što se pridružujemo i ostalim državama razvijene Evrope i svijeta, koje već imaju u svoje zakone ili ustave ugrađena fiskalna pravila. Interesantan je podatak da je '90-tih godina svega pet država imalo u suštinskom smislu u svoja zakonska rješenja utvrđena fiskalna pravila da bi se taj broj 2012.godine popeo na cifru od 80 država. Tako da i mi samim otvaranjem rasprave o ovom zakonu pravimo jedan krupan korak naprijed i pridružujemo se tim državama koje ovu oblast već imaju uređenu. Kažem da je zakon važan zato što se konačno i u Crnoj Gori uvode fiskalna pravila koja zapravo predstavljaju numerička ograničenja koja se vezuju za određene fiskalne indikatore poput budžetskom deficita, javnog duga, javnih prihoda i javne potrošnje, s posebnim naglaskom na tekuću javnu potrošnju i u tom smislu njihova važnost posebno dolazi do izražaja nakon suočavanja sa posljedicama ekonomske krize. Kao što i sami znate, 2007.godine, u drugoj polovini 2007.godine, američko hipotekarno tržište bilo mjesto gdje se začela finansijska kriza koja se u narednom periodu proširila na čitav svijet. Jedan od zaključaka, jedna od stvari koje je finansijska kriza sa sobom donijela jeste mijenjanje uloge fiskalne politike. Od 2008.godine pa na ovamo imamo situaciju da makro-ekonomska teorija shvata da fiskalna politika ima mnogo važniju ulogu nego što se smatralo to prije suočavanja sa posljedicama ekonomske krize koja je nastala u drugoj polovini 2007.godine. To se shvatilo iz prostog razloga što se razumjelo da se sa posljedicama krize ne može izboriti nijedna država samo monetarnom politikom, već da mora značajni instrument ekonomske politike se iskoristiti, a to je fiskalna politika. Došli smo u situaciju da se zbog suočavanja sa tim negativnim posljedicama krize značajan broj fiskalnih indikatora u čitavom nizu zemalja mijenja. Kao rezultat te činjenice imamo prisutnu praksu da sve više zemalja, posebno zadnjih godina, usvaja ova fiskalna pravila. Ona se usvajaju iz prostog razloga što uvode reda u oblasti javnih finansija. Dakle, definitivno predstavljaju okvir u kojem se ministar finansija zajedno sa Ministarstvom finansija mora kretati. Sputavaju se diskreciona ovlašćenja samim ministarstvima finansija, povećava se, ne samo makro-ekonomska, nego se povećava i budžetska disciplina i uvodi se sigurnost u javnim finansijama, tako i ovaj zakon povećava i makro13 ekonomsku stabilnost i budžetsku stabilnost i uvodi dodatnu sigurnost u fiskalni sistem Crne Gore. Ono što je takođe važno reći, kada govorimo o pozitivnim efektima ovog zakona jeste činjenica da će ovaj zakon definitivno fokus staviti sa kratkoročnih na dugoročne ciljeve fiskalne politike. Nije samo u Crnoj Gori situacija takva da često, zbog vođenja računa o kratkoročnim ciljevima fiskalne politike, zaboravljamo dugoročne ciljeve fiskalne politike, i u tom smislu se i mi danas suočavamo sa takvom praksom, tako da će zakon, između ostalog, i taj segment urediti i u tom smislu predstavlja značajani iskorak u odnosu na postojeći organski Zakon o budžetu koji je koš uvijek na snazi. Ono što takođe treba istaći, kada govorimo o dobrim stvarima ovog zakona jeste uvođenje budžetskog inspektora, kao novog instituta koji naš poreski sistem treba da prepozna. Njegovo uvođenje je od posebne važnosti iz prostog razloga što on dobija ovlašćenja da vrši kontrolu zakonitosti i namjenskog trošenja javnih sredstava, sredstava koja se prikupljaju od strane poreskih obveznika, tako da je to još jedan korak u pravcu stabilizacije javnih finansija. I kada već pominjem budžetskog inspektora, onda mislim da neću pogriješiti ako kažem da je važna stavka koja se vezuje za budžetskog inspektora upravo njegova ingerencija da pokreće prekršajne postupke u svim onim slučajevima u kojim se utvrdi da se sredstva budetskih obveznika troše na nezakonit način ili da se nenamjenski troše. I u konačnom, novina u ovom zakonu, a što svakako treba pohvaliti jesu sankcije za kršenje zakona u Budžetu koje su na ovom nivou na kojem su definisane svakako iskorak. I to bi, takođe, trebao da bude jedan od faktora koji bi nas trebao motivisati da kažemo da je ovaj zakon zaista zakon koji je potreban Crnoj Gori. Međutim, sam zakon, pošto uređuje složenu materiju, ima i nekoliko otvorenih pitanja na koja bih ja želio sada da skrenem pažnju. Prvo, činjenica jeste da je zakon bitno drugačiji u odnosu na prvobitni tekst na kojem je duže vremena radila radna grupa, što sve skupa onako treba da nas podstakne na razmišljanje zašto je došlo do izmjene čitavog niza zakonskih rješenja koja su se nalazila u prvobitnom zakonskom rješenju, a koja su bila znatno striktnija u odnosu na ponuđena zakonska rješenja. Takođe bih želio da skrenem pažnju na proceduru donošenja fiskalne strategije. Činjenica je da se fiskalna strategija, ovim zakonom se tako predviđa,donosi za period trajanja mandata Vlade i predviđeno je da fiskalnu strategiju donosi sama Vlada, uz konsultovanje nadležnog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet i Centralne banke.Ja bih otvorio prostor da razmišljamo na drugačiji način. Ukoliko je fiskalna strategija zaista krovni dokument na bazi kojeg će se voditi fiskalna politika u periodu mandata trajanja Vlade, to znači za period od četiri godine, onda mislim da i te kako ima smisla da po uzoru na neke druge zemlje u regionu okrenemo redosljed kada je riječ o donošenju same strategije, na način što će strategiju usvajati Parlament, kao što je slučaj, recimo, u susjednoj državi Srbiji, gdje se fiskalna strategija usvaja od strane Parlamenta na predlog Vlade. Ja otvaram prostor da razmišljamo na tu temu. Vlada bi, ukoliko se prihvati taj amandman, bila u situaciju da je u obavezi da predlaže fiskalnu strategiju, uz obavezu dostavljanja Parlamentu mišljenja od strane Centralne banke, a mi ćemo ovdje usvojiti krovnu fiskalnu strategiju koja se odnosi na čitav period trajanja mandata Vlade i onda će na njoj biti ingerencija da implementira samu strategiju. Takođe bih skrenuo pažnju da se ovim zakonom uvode fiskalna pravila, ali samo za dva indikatora. Za javnu potrošnju,odnosno za budžetski deficit i za javni dug. Druge zemlje poznaju još dva fiskalna indikatora kojima se ograničavaju rashodi, što znači da 14 se ograničava tekuća potrošnja, da bi se time dalo prostora da se stavi akcenat na kapitalnu potrošnju, čime se povećavaju produktivni javni rashodi i time vuče ekonomija naprijed, takvo ograničenje u ovom zakonu ne postoji. I drugo ograničenje koje takođe ne postoji, a koje druge zemlje poznaju, jedan dio drugih zemalja poznaje, jeste ograničenje koje se vezuje za tekuće prihode čime se sprečava mogućnost prevelikog fiskalnog opterećenja poreskih obveznika. Ne insistiram na tome, ali otvaram prostor da zajednički razmišljamo možda i o tim fiskalnim pravilima u vjeri da bi nam i ona doprinijela poboljšanju budžetske discipline koju želimo da postignemo. Ono što, takođe, treba naglasiti kada je riječ o ovom zakonu jeste da rokovi skoro i da nijesu pomjerani naprijed. Kad to kažem, mislim prije svega na prostor Parlamenta da razgovara o Budžetu i da razgovara o Završnom računu budžeta. Ministre, korisno bi bilo da zajednički dođemo do onog budžetskog kalendara koji će ostaviti više prostora samom Parlamentu da na kvalitetniji i na sveobuhvatniji način razgovara o Budžetu i o Završnom računu budžeta za naredno vrijeme. Dakle, na nama je da nađemo dobru mjeru u tome. Ja sam siguran da će sama rasprava o ovom zakonu, a i rasprava o amandmanima, nas dovesti do te prave mjere, jer mislim da ima smisla da se u ovom Parlamentu ostavi više prostora za raspravu o ovako suštinski važnim pitanjima u ekonomiji kakav jeste Budžet i kakav jeste Završni račun budžeta. Ono što takođe ističem kao važnu stvar jeste to da ovaj zakon ne prepoznaje fiskalna pravila za jedinice lokalne samouprave. Jedinice lokalne samouprave se mnogo komotnije ponašaju nego što se ponaša država, kada govorimo u upravljanju državnim sredstvima. U tom smislu zaista ne razumijem zašto ne naprvimo dodatan napor da propišemo fiskalna pravila i za same jedinice lokalne samoprave. Ako znamo da se oni komotnije ponašaju, ako znamo da neracionalno u pojedinim slučajevima troše novac prikupljen od strane poreskih obveznika, onda i te kao ima smisla da se fiskalna pravila primijene i na jedinice lokalne samouprave. Takođe bi jako bilo korisno da Vi kao ministar finansija, a na kraju krajeva to ste već i saopštavali u Parlamentu, precizirate i predložite normu da ste prvi odgovoran za izvršavanje ovog Budžeta, jer time dajete povoda i svim ostalim da moraju biti odgovorni kada govorimo o ovome i još jedna stvar na koju bih ukazao pažnju to je preciziranje normi. Čini mi se ne možemo fiskalno pravilo normirati na način da budžetski deficit ne bi trebalo da bude veći od 3%, već da to treba jasnije da napišemo da budžetski deficit ne smije biti veći od 3% bruto domaćih proizvoda. Isto se odnosi i na veličinu javnog duga, što će takođe biti predmet našeg amandmanskog djelovanja, kao i ova priča koja je vezana za proceduru usvajanja fiskalne strategije. I još jedna stvar, i time završavam i izvinjavam se što sam prekoračio vrijeme.Mislim da bi trebalo ovim zakonom ograničiti i mogućnost preusmjeravanje sredstava sa pozicija tekuće, odnosno stalne rezerve, ali to uraditi na način da ne sputamo Ministarstvo finansija da vodi normalnu fiskalnu politiku, već da sputamo one kojima je to ingerencija da zloupotrebljavaju poziciju preusmjeravanje tekuće i stalne budžetske rezerve i time dovode u pitanje opravdanost donošenja budžeta. Jer, ako je moguće neograničeno preusmjeravati sredstva sa te dvije pozicije, onda se svakako gubi smisao usvajanja budžeta i čitavog niza budžetskih principa o kojima se vodi računa prilikom usvajanja budžeta. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Kolega Mladen Bojanić sada ima riječ, a nakon njega kolega Almer Kalač. Izvolite. 15
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre, poštovani predsjednici Vlade, Pred nama je zakon koji nažalost nikad zavrijedi onoliko pažnje koliko bi trebalo u smislu i diskusija i pažnje javnosti i medija, jer obično prođe prilično neprimijećeno od velike većine. Kažem nažalost, jer je mnogo važan zakon i mnogo toga nam zavisi od ovakvog zakona i primjene ovakvih zakona, ali valjda nam je takva sudbina da ćemo danima da raspravljamo nijansi zastave ili o pola strofe, ali ovakve stvari nam prolaze bez nekog velikog interesovanja. Pa, sam zakon kaže, dakle Zakon o Budžetu i fiskalnoj odgovornosti, ja mogu slobodno reći da je do sad bilo prilično izražena gotovo sveopšta fiskalna neodgovornost. Ja se neću složiti sa mnogima, obično, naravno od strane Vlade,uvijek imamo opravdanje u svjetskoj ekonomskoj finansijskoj krizi imam opravdanje u lošim zakonima, odnosno zakonima koji do sada nijesu precizno definisali mnoge stvari, pa eto, s obzirom da nije to bio dobar regulatorni okvir tako mnogo toga je prolazilo što nije dobro. Potpuno sam suprotnog mišljenja, smatram da ni dosadašnji zakoni apsolutno nijesu smetali nikome, naprotiv išli su i oni u korist i te kako i transparentnosti i odgovornosti poslovanja i Vlade pa do i lokalnih samouprava. Međutim, odgovornosti nema i ključ je u tome, jer dok god nemate odgovornost možemo mi pisati i usvajati zakone koje god hoćemo, ali ukoliko se oni ne primjenjuju i slabo primjenjuju sve će to biti mrtvo slovo na papiru. Naravno, uz to i vrlo jasno, i to da ponovim, govoro sam više puta, ponoviću koliko je Vlada sposobna u procjeni budućih dešavanja i kako će se kretati naše finansije. Dakle, u 2009.godni je debelo već uzelo maha svjetsko ekonomska kriza. Manje više smo svi znali šta se dešava, ali mi smo dobili uvjeravanje tadašnje Vlade da će 2013.godine taj nivo javnog duga biti 37%. Znamo svi koliko je danas 60, ako ne i više, pa eto nikome ništa, ostavili smo da to sve popravljamo nekim novim zakonom. Nije bio ni do saa nijedan zakon smetnja, čak trebalo je i po postojećim zakonima i te kako se odgovorno odnositi, ne dozvoliti da poreski dug dođe do 350 miliona. Pa nedozvoliti da se onako olako izdaju garancije za KAP, za "Željezaru", za "Pobjedu" i ostale. Pa onda i na kraju ne znamo kada su se platile te garancije 100 miliona, da li je potreban rebalans ili nije potreban rebalans. Ostali smo ka uvjerenju Vlade da, uprkos mnogima da ne treba rebalans, preusmjeravanje takođe. Čuli smo već i ranije, to još jednom i ja da podvučem, poslovanje lokalnih samouprava je jako loše u finansijskom smislu, to svi znate. Ja znam sadašnje pokušaje Ministarstva finansija da popravi stanje. Nije lako. I jeste ovo jedan korak naprijed, kako smo rekli, ali bojim se da je taj korak došao naprijed poslije sto koraka unazad koje smo doživljeli po pitanju finansija u Crnoj Gori. Nešto će se eventualno mrdnuti, ali i partija mi je pozitivna hoću da budem pozitivan, ali bojim se da nijesmo baš realno veliki optimisti po pitanju budućih finansija. Nešto konkretno o zakonu, da ja ne dužim. Dobro je što su postavljene granice zaduživanja 6%, odnosno 3% budžetskog deficita, odnosno 6 javnog duga. Nije dobro ovo što sam rekao za opštine, ne vidim da je njima išta ograničeno, to će se vjerovatno morati raditi. S obzirom da su i kolege već govorili o tome, reći ću samo nekoliko stavki koje mislim da treba da se ponove, i naravno, mi smo i dali na Odboru, daćemo i u načelu podršku ovom zakonu, a vidjećemo u međuvremenu šta će se desiti sa mnogo amandmana koji bi trebali da poprave sliku vezano kroz sve četiri faze budžeta, znači i 16 kroz pripremu, i kroz usvajanje, i kroz realizaciju, i kontrolu budžeta. Smatramo, ja smatram, a i kolege da prilično kasno se dostavlja budžet. Znam da imamo problem i tehnički i da tu treba vremena, ali spajati diskusiju o završnom računu prethodne godine i naredne, bukvalno godina jedna je prazna, a nemamo nikako ne postoji obaveza stalnog izvještavanja o realizaciji budžeta Skupštini, i onda imamo jedan međuprostor, usvajamo nešto godinu unazad, godinu unaprijed, potpuno, a nemajući informaciju za sve šta se dešava tekućoj godine. Vrlo nezgodno se postaviti prema svemu. Kasno je dostavljanje završnog računa, to smo razgovarali, gledaćemo možemo li kako da utičemo da to bude nešto ranije, da nam se ostavi više vremena. Budžetska inspekcija, meni je lično nejasno šta se tu dešava, jer sam vidio u obrazloženju da nisu potrebna sredstva za ovaj zakon, to je novi institut ili kako god, budžetski inspektor. Mislim da se tu treba pojasniti i njegova uloga i njegova odgovornost. Fiskalni savjet, čuli smo i ja ne mogu da se složim sa konstatacijom da ovaj sadašnji savjet za finansijsku stabilnost može da odradi ulogu finansijskog savjeta. Imam prilično rezerve i prema institucijama koje se tim bave a da bude krajnje iskren i prema pojedincima koji sjede na čelu tih institucija. Da budem potpuno jasan. Kaznene odredbe su diskutabilne,od 200 do 1000 eura. Uglavnom za mnogo veliku štetu trebalo bi da su mnogo veće kazne, a, ukoliko dođu pod udar ovog zakona, odnosno da se krši ovaj zakon, te štete mogu da budu mnogo veće, smatram da bi im bile primjerenije i veće kazne. Takođe, oko preusmjeravanja sredstava, pomenuo sam već da je ostalo nejasno, mislim da bi trebalo definisati da li ima prostora bez rebalansa. Eto, imali smo slučaj u praksi da je 100 miliona preusmjereno sa nekih vanrednih prihoda, umjesto u socijalna , kako je bilo predviđeno u Predlogu budžeta, one su otišle u plaćanju garancija za KAP. Znam da je trebalo da ide kroz rebalans, nije išlo, ali mislim da bi to trebalo da se precizira, pa da nemamo dilemu, što i kako raditi u takvim slučajevima. Da završim tim, ne bih više gnjavio. Daćemo naravno podršku budžetu ovom zakonu načelu. Vidjećemo kasnije kroz amandmane šta će se dalje dešavati, tako da, eto da kažem da se nadam i uzdam da ćemo nešto popraviti, pa bar da ćemo se uozbiljiti, jer mnogo je godina neozbiljnosti bilo u korišćenju državnih sredstava, odnosno sredstava svih građana, a niko nije snosio odgovornost, nažalost. Moraćemo da krenemo od snošenja odgovornosti, pa onda da ispravljamo, odnosno za budućnost da radimo bolje, ali očigledno da za sada većina ljudi misli da tu odgovornost niko ne treba da snosi. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Bojaniću. Još da čujemo kolegu Kalača. Izvolite.
  • Hvala Vam, predsjedavajući. Uvaženi ministre, pomoćniče ministra, koleginice i kolege poslanici, Kroz 12 poglavlja, koliko ovaj zakon sadrži, planira se unaprijediti ukupni sistem javnih finansija, kao i usklađivanje sa evropskim standardima. Pored fiskalne odgovornosti, na ovaj način uređuju se i pozajmice, garancije, kao i druga pitanja značajna za Budžet Crne Gore, kao i za budžet jedinica lokalne samouprave. Predloženim zakonom o Budžetu i fiskalnoj odgovornosti uvedene su i novine svrstane u tri kategorije. To su fiskalna odgovornost, inspekcijski nadzor i mjere odgovornosti, kao i kaznene odredbe. 17 Budžet će se donositi za fiskalnu godinu i važi u godinu u koju je donesen. Predlagač zakona ili drugog propisa u slučaju smanjenja planiranih primitaka ili povećanja planiranih izdataka, dužan je da predloži izvore finansiranja, kako bi se nadomjestili smanjeni primici i da se predloži sa kojih će izdataka iz druge potrošačke jedinice biti izvršeno preusmjeravanje za pokriće novonastalih promjena. Ukoliko dođe do pomenutih oscilacija, može se pripremiti prijedlog uravnoteženja budžeta putem izmjena i dopuna budžeta. Smjernicama fiskalne politike koje se donose u skladu sa fiskalnom strategijom utvrđuju se strateški ciljevi ekonomske i fiskalne politike. Pored toga, smjernicama se utvrđuju i limiti potrošnje, fiskalni rizici, nivoi bruto zarada i ostalih ličnih primanja, izdaci za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i drugi izdaci za socijalnu zaštitu. Dalje, u poglavlju fiskalna odgovornost utvrđuju se kriterijumi u skladu sa kojima se planira i izvršava budžet, odnosno numerička fiskalna pravila, kojima se određuje gornji limit iznosa deficita od 3%, javnog duga od 60% brugo domaćeg proizvoda, što je u skladu sa kriterijumima Mastrihta. Na ovaj način ide se prema dugoročnom cilju javnih finansija, a to je smanjenje nivoa javnog duga. Limit potrošnje odnosi se na period od tri naredne godine, đe je definisano iskazivanje njegove obuhvatnosti. Utvrđeni izdaci obavezujući su za prvu, a indikativni su za preostale dvije godine. Kod samog izvršenja budžeta, odnosno za njegovo zakonito izvršenje odgovornost snosi ministar finansija. Za izvršenje na nivou potrošačkih jedinica odgovaraju budžetski izvršioci. Pored obaveze primjene odredbi ovog zakona, snose i materijalnu odgovornost u slučaju prouzrokovanju štete potrošačkoj jedinici, bez obzira da li je nastala namjerno ili nepažnjom. Preusmjeravanje sredstava precizirano je članom 44, kao i njegov maksimalni iznos od 10% od ukupnog izdatka programa, odnosno potrošačke jedinice. Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, kao i drugim propisima donesenim na osnovu istog vrši Ministarstvo finansija. U djelu koji se odnosi na kaznene odredbe, propisane su i kazne za nepoštovanje zakona. Nameće se pitanje, da li su predložene kazne adekvatne kada je riječ o kršenju ovako važnog zakona. Izmjene koje su date u budžetskom kalendaru nijesu velike. Skupštini treba dati više vremena za analizu ovako važnog zakona, na to je ukazano i na sjednici matičnog odbora, kada je razmatran ovaj prijedlog. Od strane predstavnika Državne revizorske institucije ovo zakonsko rješenje pozitivno je ocijenjeno, uz konstataciju da je od kapitalnog značaja za Crnu Goru. Uvažavajući određene sugestije, kao i kroz amandmansko djelovanje dobićemo jedno kvalitetno rješenje kojim se uređuje planirnje, izvršenje budžeta, fiskalna odgovornost i druga pitanja značajna za Budžet. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Kalač. Na ovaj način smo završili prvi krug u kojem smo čuli predstavnike političkih stranaka u trajanju od deset minuta. Pitam ministra Žugića da li želi sada riječ ili da krenemo u drugi krug? Želi. Izvolite. Ministar Žugić ima riječ.
  • Pratio sam diskusije svih uvodničara i mogu reći da ovaj zakon koji je nastao kao produkt rada kako domaćih tako inostranih aktera finansijskog tržišta, doživljava svoju evoluciju kroz nekoliko, uslovno rečeno, izdanja koje je imao u prethodnom periodu. I u punoj sam mjeri saglasan sa time da je ovo jedan od važnijih zakona koje donosi ovaj 18 visoki dom, polazeći od toga da svaka ekonomska politika u funkciji pro ili kontra cikličnog djelovanja i prilagođavanja se oslanja samo "na monetarne i fiskalne instrumente". A u uslovima kada imamo malu, otvorenu ekonomiju kakva je naša, kada smo korisnici eura, a nijesmo članica eurozone i kada imamo nedovoljnu snagu monetarnih instrumenata ostaju nam fiskalni instrumenti kao dominantna snaga prilagođavanja shodno ekonomskoj politici. Stoga, značaj ovog zakona, budući da zakon podiže nesporno transparentnost, da zakon ističe objektivnost, dakle sublimira elemente subjektivnog ocjenjivanja, da zakon konačno konstituiše i konkretnu odgovornost, pa čak i do ministra finansija. Ja čak mislim da je ministar finansija, koji je na čelu Ministarstva, odnosno sektora nadležnog za implementaciju ovog zakona najodgovornija osoba u poštovanju principa, odnosno normi samog zakona. Bilo da je riječ o gruboj nepažnji, bilo da je riječ o namjeri ili da je riječ o neznanju. Ja sam na Odboru predlagao normu, kojom bi se definisala ta odgovornost, međutim, većina Odbora nije podržala, smatrajući da ministar finansija ima političku odgovornost. Ne sporeći taj elemenat odgovornosti, kandidovaću to ponovo na narednoj sjednici Odbora kada budemo razgovarali o amandmanima, da se definiše i konkretna norma odgovornosti za namjeru, grubu nepažnju ili neznanje. Dakle, ovaj zakon s druge strane konačno će doprinijeti jednom triježnjenju, kada je u pitanju odgovornost svih korisnika državnog novca, javnog novca, odgovornoji odnos prema svakom korisniku, odnosno od svakog korisnika, jer niko nema pravo da zloupotrijebi javna sredstva. Ovaj zakon, slažem se sa gospodinom Bojanićem jeste korak naprijed, ali ja bih rekao da je ovo krupan korak naprijed, posebno, ako, a to svakako moramo, polazeći od onoga što su imperativne norme, iako je diskusija bila i na kursu da li možemo po sistemu ovakve terminologije ili sve prevesti u imperativnu normu, i time možda ugroziti vođenje ekonomske politike, odnosno samostalnog Vlade u kreiranju i vođenju ekonomske politike, što je potpuno nesporna stvar. Takođe, ono što je gospodin Damir Šehović rekao, fiskalna strategija kao ključni, analitički dokumenat, ostavićemo prostor da na sjednici Odbora raspravimo dodatno elemente, ali, budući da je uključena Centralna banka, matični odbor, te da Vlada vodi, kreira i odgovorna je za ekonomsku politiku, mislim da je suvišno da se donosi u Parlamentu, jer time na neki način, čini mi se, ograničavamo domete i kreaciju vođenja ekonomske politike. Ne vidim ni ja razlog da ovaj zakon ne usvojimo jednoglasno. I zaista diskusije koje su tekle tokom današnjeg dana su na kursu ovoga, da je ovo čista ekonomska priča, i gotovo niko ne uključuje političke elemente, jer ovo je zakon koji će doprinijeti rigidnijem stavu prema javnim sredstvima, odgovornijem odnosu, objektivnijem odnosu i svakako zakon koji, kako sam kazao, doprinosi mnogo većem stepenu transparentnosti. Ima još pitanja koje smo postavili. Proći ću kroz neka od njih u pokušaju da najavim ono što ćemo raditi na matičnom odboru kroz predlaganje svih amandmana. Dakle, da li je budžetski kalendar, to je komentar svih diskutanata, bio dobar. Spreman u punoj mjeri da sarađujem sa svim predlagačima, ali u ravni objektivno mogućeg. Mi smo na Odboru, ako se sjećate, razgovarali o tome da Skupština bude još efikasnije involvirana u proces budžetiranja, kroz predstavnika matičnog odbora u sam proces pripreme budžeta, i to ćemo podržati svakako na Odboru, ukoliko bude takvih amandmana. Da li budžetski kalendar treba pomjerati za više prostora Parlamentu? Ja mislim ako je to moguće treba. Sagledaćemo još jednom te elemente i svakako onda prihvatiti amandman koji se tiče skraćivanja roka u Vladi, a širenje roka u Parlamentu,ukoliko je to, ponavljam, objektivno moguće. Posebno je pitanje kod 19 završnog računa. U ovom dijelu,što se nas tiče u Ministarstvu finansija nama odgovara da to bude kraj jula. A da li je to rok u kojem Državna revizija može završiti svoj izvještaj, ja mislim da ne. I odgovor ćemo tražiti zajedno sa predstavnicima Državne revizije. Ukoliko je to moguće, nema ništa sporno da to prihvatimo. I na kraju, mi smo imali dva završna računa, odnosno dva budžeta u ovom sazivu Vlade. Prvi sa docnjom zbog konstituisanja Vlade 4.decembra pretprošle godine. A u ovoj godini smo na vrijeme dostavili budžet, odnosno predlog budžeta, imali tri dana rasprave na plenumu i raspravljali o predloženih 60 amandmana. Dakle, imamo dovoljno vremena, dajmo prioritet, a ako utvrdimo objektivno moguće, skratićemo rok Vladi i dati veći prostor Parlamentu. Dakle, ne vidim nijedan razlog da se oko toga bilo ko od nas spori,naprotiv. Ostala pitanja su se odnosila na fiskalna pravila. Dakle, prvo da li da ih gradiramo, kako je gospodin Damjanović predložio, sad je već kasno, gospodine Damjanoviću, mi gradaciju ne možemo da imamo. Prekoračili smo onaj prvi stepen koji je bio inicijalan. Da ste možda donijeli u tom vremenu zakon o budžetu i fiskalnim pravilima, možda bismo imali nešto niži nivo javnog duga. Ali, tu smo gdje smo i uradićemo da ispoštujemo dva numerička pravila i treće pravilo koje smo definisali kao limit potrošnje.Tako da je ovo odgovor i gospodinu Šehoviću. Limit potrošnje koji se odnosi na odnos prihoda, rashoda tekućeg budžeta kapitalnog budžeta i svih elemenata koji znače sublimiranje neracionalne potrošnje. Da li su opet termini imperativni ili kako su predložili u zakonu, mi mislimo da je ovo najbolji mogući način terminologije koji smo dostavili. I dobra strana kod fiskalnih pravila jeste u tome da postoji korektivni faktor za prekoračenje limita nivoa javnog duga kada su u pitanju kapitalni i razvojni projekti kao i vremenska dimenzija u kojoj se mora korigovati taj nivo. Tako da mislim da ovaj zakon, pored svih ograničenja, neće ograničiti razvojnu funkciju koja je jako bitna u ovoj fazi prevazilaženja ekonomskih problema. Imao sam samo još jedan komentar, ako mogu?
  • Hvala. Evo oko lokalne samouprave, pošto su, takođe, svi diskutanti dotakli to pitanje. Ja sam saglasan da je ovo elemenat koji se mora dodatno urediti. Imamo predlog da možda u ovom zakonu mišljenje Ministarstva finansija, koje time preuzima i veći stepen odgovornosti, bude obavezujuće za predsjednike opština, prilikom predlaganja Zakona o budžetu u njihovom parlamentu. Znači, da se upoznaju sa ovim i novi budući predsjednici. Dakle, ovim bismo izbjegli fakultativno ponašanje kada je u pitanju mišljenje Ministarstva finansija odnosi se na javnu potrošnju lokalnih samouprava. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Za komentar se javio kolega Damjanović. Izvolite.
  • 20 Izražavam zadovoljstvo zbog dobre namjere ministra finansija da uvaži jedan dio najavljenih amandmana, a na fonu onoga o čemu smo govorili na sjednici ovdje u plenumu. Dakle, fiskalna pravila imamo na nivou mastrihtskih kriterijuma. Ne možemo imati strožija fiskalna pravila za Crnu Goru jer smo ih već prekoračili. I u ovom trenutku donosimo Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, a na ivici smo probijanja svih kriterijuma i to u našoj ekonomiji koja je veoma osjetljiva, a imajući u vidu da nam je realno da gradimo i auto-puteve i da modernizujemo pruge i iz budžetskih sredstava što će nas dovesti u zonu zaduženja. A što ne daj bože ako dođe do zastoja u tim investicijama, a odemo na 80 - 90% nivoa duga? Ja podržavam da ostavimo luft za strateške investicije jer ako ih ostvarimo, vratiće nam se, a šta ako ih ne ostvarimo gdje smo onda, to je jedna stvar. Za fiskalnu strategiju kolega Šehović je pominjao, nikakav problem nije možda da usvaja Parlament, ne mora, dakle i projekcije ino zaduženja odnosno projekcije duga u nekom trogodišnjem periodu može ili ne mora, takođe, ali fiskalna pravila neko mora da ocijeni. Ne može ih ocjenjivati Vlada sama, DRI nikako, Savjet za finansijsku stabilnost, takođe, ne može. Znate kako? Neko može da okrene telefonom u Monstat pa da kaže vidite tamo da ne bude to 60%, pa da smo prekršili zakon, nego 59%, dajte 1%, manje. Ja ne vjerujem a priori nikome. Dakle, vjerujem fiskalnom savjetu, nezavisnom, koji će biti formiran i bez uticaja i Vlade i izvršne vlasti, zakonodavne i koji će sam donositi odluke. Budžetski kalendari negdje zaista 15 dana je mnogo, mjesec je zaista mnogo, iskorak da Parlment ima više vremena u odnosu na Vladu i DRI, evo da vidimo možemo li naći neki konsenzus. Hvala.
  • Hvala Vama. Možemo li ući u drugi krug? Kolega Bojanić, komentar. Izvolite.
  • Po pitanju ovog duga da kažem, odnosno numerički kako je do 60% javnog duga od bruto proizvoda. Pa imamo onaj problem na koji se stalno nailazimo, došli smo u situaciju da imamo 6% kao što je rekao kolega Damjanović, a imamo pred sobom i moramo da imamo neke kapitalne projekte. I sad se Parlament uvijek stavlja pred nezgodnu situaciju, jer ne pitajući ne objašnjavajući onih 6%, da niko nije snosio odgovornost zašto se potrošilo onih 6%, a svi znamo da je pošlo u javnu potrošnju, gotovo ništa nije u kapitalne investicije rađeno, i to ćemo sad da podvučemo crtu, što je bilo bilo je, a vi sad izvolite odlučite, izaberite dva zla, da kažem slobodno na Parlamentu, ili ćemo da prekoračimo mastrihtski sporazum, da idemo preko 6% ili ćemo da ostanemo bez ikakvih kapitalnih investicija. Ali za ovo što smo do sada uradili, niko ne odgovara. E to je to. To je jasna slika da potpuno pojednostavim i banalizujem, odnosno da svakom bude jasno. I sad smo mi u dilemi, da li ću da glasam za zakon koji će možda sjutra da spriječi bilo kakve investicije u Crnoj Gori od značaja, jer već to pada, Vlada će reći mi bismo to radili, ali parlament je uveo diktaturu pa nam ne da da mi sad razvijamo Crnu Goru. Ili ćemo da kažemo, da ovo ne prihvatimo i onda ćete reći pa eto mi smo vam dali mogućnost da nas ograničite u zaduživanju, a vi nijeste htjeli. Mislim guranje je vrućeg krompira Skupštini, a da niko nije podnio odgovornost za ovo zašto je 60. I znamo i svi još jednom da ponovim nije sporno što je 60% ili 50 ili 70% sporna je struktura tog javnog duga.To je problem što godinama ova Vlada se 21 produžava, živi, funkcioniše, održava se na vlasti, plaća neefikasnu administraciju, jer plaća za javnu potrošnju sve u cilju produžavanja svoje vladavine, a ne razmišljajući šta će za tri ili pet godina biti. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Sad definitivno idemo u drugi krug naše rasprave. Koleginica Zorica Kovačević ima riječ, neka se pripremi koleginica Snažana Jonica. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Kolege poslanici, uvaženi ministre Žugiću, pomoćniče Vukićeviću. Ja ću na početku da kažem, kao i većina poslanika, da Predlog zakona o budžetu fiskalne odgovornosti je osnovni zakon kojim se uređuje planiranje i izvršenje budžeta, fiskalna odgovornost, pozajmice i garancije i druga pitanja od značaja za Budžet Crne Gore i budžet jedinica lokalne samouprave. Slažem se sa Vama, ministre, kad ste govorili, imajući u vidu da je znatno uvećanje fiskalnog deficita javnog duga kod većine zemalja i zemalja u razvoju, te povećanje zabrinutosti za održivošću javnih finansija, što je, kao što ste rekli, u Evropi kulminiralo dužničkom krizom 2009. i 2012.godine, da je sve to uticalo na potrebu za značajnim fiskalnim prilagođavanjem. Upravo je finansijska kriza pokazala i nespremnost mnogih zemalja u Evropi, kada je u pitanju fiskalna pripremljenost na novonastale izazove. Imajući sve to u vidu, mi danas imamo Predlog zakona koje je pripremilo Ministarstvo finansija tj. Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti sa kojim su prepoznati elementi fiskalne odgovornosti, sve u cilju, kao što ste rekli, pravovremenog i adekvatnog reagovanja na izazove i rizike na međunarodnom finansijskom tržištu, kao i odgovorno vođenje fiskalne politike i upravljanje javnim finansijama. Ono što je veoma važno istaći jeste da u odnosu na postojeći zakon ovaj zakon ima značajne novine koje se mogu grupisati u nekoliko oblasti, prije svega, fiskalna odgovornost, kao što ste rekli, inspekcijski nadzor, mjere odgovornosti i kaznene odredbe. Kada govorimo u pogledu fiskalne politike i odgovornosti Predlogom zakona ispunjena su dva osnovna kriterijuma na koji su zahtijevani pravnom tekovinom Evropske unije, a to je da su utvrđivanje numeričkih fiskalnih pravila i predviđenih mastrihtskih kriterijuma koji se odnose na pravila o deficitu i duga i uvođenju srednjoročnog budžetskog okvira. U okviru ovog poglavlja članom 17 i 18 utvrđuje se strateški dokument fiskalna strategija koju donosi Vlada na početku svog mandata, a koja se odnosi na period trajanja mandata Vlade, a na koju, kao što ste rekli, u Zakonu i u uvodnom izlaganju daje mišljenje radno tijelo Skupštine, nadležno za budžet, Državna revizorska institucija, kao i Centralna banka. U skladu sa fiskalnom strategijom donose se smjernice fiskalne politike kojima se utvrđuju strateški ciljevi ekonomske politike, nivo bruto zarada i ostalih ličnih primanja, izdaci za penzijskoinvalidsko osiguranje, kao i drugi izdaci za socijalnu zaštitu. Nadalje, članom 19 utvrđuje se kriterijum u skladu sa kojima se rukovodi planiranje i realizacija fiskalne politike. Ono što je veoma važno, a u skladu je sa utvrđenim mastrihtskim kriterijumima, utvrđuje se limit maksimalnog deficita na nivou 3% bruto društvenog proizvoda odnosno limit maksimalnog nivoa zaduženosti na nivou od 60% bruto društvenog proizvoda. Takođe, Predlogom zakona posebno se uređuje pitanje inspekcijskog nadzora, o čemu 22 su govorili moji kolege poslanici, tako da Ministarstvo finansija vrši nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i drugim propisima donesenim na osnovu ovog zakona, a sve u cilju jačanja kontrole budžetske potrošnje u toku fiskalne godine. Kao što ste i rekli, poslove inspekcijskog nadzora vrši budžetski inspektor shodno ovlašćenjima predviđenim ovim zakonom. I na kraju, odredbe koje je potrebno posebno istaći, odnose se na odgovornost ovlašćenih lica u državnim organima i mjere koje se primjenjuju u slučaju postupanja suprotno odredbama ovog zakona koje su definisane kroz dva poglavlja predložena ovim zakonom. Naime, Ministarstvo finansija kao Ministarstvo nadležno za sprovođenje ovog zakona, snosi najveću odgovornost u implementaciji ovog zakona, a takođe su predviđene i mjere odgovornosti ovlašćenih lica u državnim organima u slučaju neodgovornog ponašanja, prouzrokovanja finansijske štete u državnom organu. Imajući sve ovo u vidu, ja nemam dilemu da ovaj zakon treba podržati. Hvala.
  • Hvala Vama. Koleginica Jonica sada ima riječ, nakon nje kolega Veljko Zarubica koji će, barem privremeno, ostaviti novine i preći na raspravu. Izvolite, koleginice.
  • Hvala, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, Gospodine Žugiću, moj dio priče odnosiće se na ono što je i dodatak u nazivu zakona, a to je fiskalna odgovornost, jer želim da poručim da je vrijeme da jasno definišemo i ta pravila vezana za fiskalnu odgovornost naročito u onom dijelu za koje ja imam posebno interesovanje, a to je stanje u lokalnim samoupravama. Početkom novembra imali smo u Skupštini Crne Gore kontrolno saslušanje, na moju inicijativu, o stanju u lokalnim samoupavama. Iako smo se tada složili u vezi sa nizom stvari, koje su nesporno loše u funkcionisanju lokalnih samouprava, ne čini mi se da ste u ovom zakonu napravili značajan napredak ili onemogućili da se neke od tih stvari, oko kojih smo se složili da su loše i da ih moramo popravljati, poprave rješenjima koja propisuju prevashodno fiskalnu odgovornost za one stvari koje su se događale i događaju se. A ako imamo podatke o tome da su dugovi po kreditima lokalnih samouprava 170 miliona eura, ako smo potpuno svjesni nedomaćinskog upravljanja u lokalnim samoupravama, a ako imamo situaciju da lokalne samouprave Crnoj Gori duguju preko 61 milion eura za poreze i doprinose, a da u isto vrijeme, pored tolikog duga, te iste lokalne samoupave, što im je veći dug, nedomaćinskije i neodgovornije postupaju, jer upravo te lokalne samouprave povećavaju plate, povećavaju broj zaposlenih, možda je vrijeme u konačnom da mi precizirate odgovor na pitanje koje mi dugujete iz novembra koje su to lokalne samouprave koje su, uprkos činjenici da su na listi najvećih dužnika za poreze i doprinose, bile na listi onih koji su povećavali plate i na listi onih koje su povećavale broj zaposlenih, jer tu je poruka da ovo što ste vi definisali kao sankcije u ovom zakonu nije dovoljno. U ovom zakonu ne prepoznajem mjere koje će zaustaviti te i takve da to više ne rade. I čini mi se da je to nešto što nas čeka i što mora dodatno da se uredi amandmanima, ali očekujem u tom pravcu i vaše iskorake. Ne vidim ovdje ni mjeru kojom ćemo onemogućiti da se jednostavno ne usvoji Završni račun budžeta o lokalnoj 23 samoupravi, pa po vašem odgovoru imam podatak da dvije opštine jednostavno nijesu usvojile Završni račun budžeta za 2012.godinu. I šta sad? Ništa. Pa nije to baš priča o fiskalnoj odgovornosti, nego i tu treba valjda da se definiše neka sankcija. I to treba da se postavi pitanje koja vrsta sankcija. Da li tu imamo i onaj korak više političke odgovornosti onih koji treba da donesu tu odluku, a nijesu je donijeli. Imamo priču o tome da se redovno događa, kolega Damjanović je pričao o tome da se u par dana usvaja završni budžet za prošlu, pravi budžet za sljedeću godinu, ja ću dodati - između toga reblans za tekuću. Znači, ono što vam je scenario koji se ponavlja iz godine u godinu. Evo makar na osnovu priče iz Bara mogu da govorim, nekog 27.decembra imate sjednicu skupštine opštine na kojoj se prije podne priča o rebalansu tekućeg budžeta, a popodne se priča o budžetu za sljedeću godinu. Pa, malo li je za jedan dana da prekrojimo budžet za jednu i da isplaniramo budžet za sljedeću. Ili rebalans budžeta o lokalnim samoupravama služi da se poslože stavke na lijevoj i na desnoj strani, da bi se poslije moglo završiti završni račun budžeta. Ajmo da definišemo preciznije kad se mora napaviti rebalans budžeta. Ako ga Vlada može raditi tokom godine, zašto ga lokalne samoupave ne rade kad se steknu uslovi kad moraju to da rade nego ga rade 25. i 27.decembra da bi posložili stavke za završni račun budžeta? Da li se uredbom kako je definisan davanje garancije onim što ste vi sad dali, konačno rješava pitanje kako se daju garancije za zaduživanje opštine, da li se odlukama o zaduživanju opština poštuje do 10%? Da li odluke za izbor sadrže sve podatke o tome koliko unutar toga imamo kredit, onaj dio koji se tiče glavnice, koji se tiče kamate ili imamo bez tih podataka odluku na skupštini opštine? Što se dešava kad je zaduživanje opštine vezano za preuzimanje kredita, odnosno garanciju za javno preduzeće, a taj kredit za to javno preduzeće veći nego ukupan budžet te godine za javno preduzeće? To su sve stvari o kojima treba da pričamo. Ali, prilika je i da ukažemo na nedovoljnost sankcija koje ste propisali, jer jednostavno ste vi pomenuli ste priču o mišljenju, koje treba da da Vlada za predlog budžeta, vi ste i do sada imali nekakvo mišljenje kojim ste uređivali kako će se voditi politika zarada. Pa imamo politiku zarada, da eto Berane prvo. Posljednja zarada za jun 2013.godine, isplaćeno 27.12.2013.godine, ali da to isto Berane duguje po 4.598 hiljada za poreze i doprinose. I kad sam se već uhvatila za Berane, neće mi zamjeriti potpredsjednik, što će mi dodati nekih 30 sekundi da čestitam Opštinskom odboru SNP-a Berane i slobodnim građanima Berana, koji su iznijeli pobjedu koalicije "Zdravo Berane". A da mom kolegi nosiocu liste i budućem predsjedniku Opštine, umjesto čestitki odam priznanje za odgovornost, jer je u noći pobjede umjesto euforije pričao o tome da tamo treba da uđe revizija, jer je u noći pobjede pričao o tome da treba da se podvuče crta i da treba tamo ozbiljnije da se radi. A radi javnosti, moj kolega Šćekić, to naravno odlično zna, da je bivša vlast u Beranama ostavila za sobom kreditno zaduženje od 4.593.326 eura i dugovanje za poreze 4.598.538. Moram zaista jer je jako bitno nabrojati za par gradova Bar 4,7 miliona dugovanja za poreze i za doprinose, Danilovgrad 2,8 miliona, Cetinje 6 miliona. Koliko godina te opštine nijesu plaćale poreze i doprinose? Da li jedan privatnik ako tri mjeseca ne plati poreze i doprinose može da radi ili će ga finansijske inspekcije zatvoriti? Je li bilo uopšte fiskalne odgovornosti u ovoj državi? Hvala.
  • Hvala Vam. Ministar Žugić hoće riječ.Izvolite. 24
  • Nijeste ništa rekli što nije na neki način poodavno otvoreno i o čemu se nijesmo saglasili. Dakle, kad je riječ o lokalnim samoupravama, mi ćemo naći mjeru odgovornosti za one koji ne poštuju osnovne elemente fiskalne održivosti lokalnih samouprava. Da vas podsjetim samo da ovih dana, nadam se vrlo skoro, u ovaj visoki dom će doći Zakon za donošenje o zaradama u javnom sektoru koji obuhvata i lokalne samouprave i centralnu Vladu i javna preduzeća. I zakonom ćemo urediti samu odgovornost za one koji duguju, koji nijesu uredni u servisiranju svojih obaveza, poreskih i svih drugih, a istovremeno im rastu zarade. To je napor koji smo uradili u sistemskom uređenju u objektivizaciji i u pravednosti zarada u čitavom javnom sektoru. Dakle, ja vas samo molim da imate malo strpljenja, jer trošimo ogromno vrijeme ulažemo ogromne napore, a cilj nam je da iskoračimo na zdravu granu koliko je to moguće. Inače, za fiskalnu disciplinu lokalnih samouprava,da vam kažem da je poreska uprava u prethodnoj godini podvukla crtu svako je morao da plaća ono što je tekuća obaveza po osnovu javnih prihoda. Provjerićemo koliko je to poštovano. I dobro je da se iza ove govornice čuje poruka i pošalje poruke za potencijalna ili realna neodgovorna ponašanja. Drugo, kada je u pitanju organ koji će ocjenjivati sprovođenje mjera fiskalne odgovornosti, imali smo, takođe, čini mi se, živu raspravu po tom osnovu i korisne sugestije. ja se slažem da Državna revizija kako je bilo inicijalno predloženo u samom zakonu, ne treba da bude neko ko će ocjenjivati sama pravila. Ali, prilika je da možda na Odboru definišemo fiskalno finansijski savjet, da ne širimo previše organa u Crnoj Gori, da promijenimo strukturu samog članstva u savjetu i način predlaganja. I treća stvar koju sam želio da komentarišem, ticala se ograničenja. Jako je lijepo govorio gospodin Bojanić da ne smijemo ovim zakonom ograničiti elemente rasta i razvoja. Ne smijemo ograničiti valorizaciju naših resursa niti smijemo ograničiti ono što znači prevazilaženje stanja u kojem smo trenutno. Čini mi se još uvijek elementi recesije prethodnog perioda se odražavaju na pojedine sektore, na pojedine važne elemente ekonomske politike. Dakle, mi smo u članu 21 definisali u tački 3, da je prekoračenje nivao duga nešto što se koriguje u naredne tri godine. Možda je prilika da ovaj rok produžimo na pet godina i time ostavimo širi prostor za korektivni faktor, ali isključivo za kapitalne i razvojne projekte. I ja vas molim da zajedno o tome razmislimo na Odboru i eventualno produžimo rok korekcije na pet godina. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Koleginica Jonica. Izvolite, imate riječ.
  • Do kraja priče opet nijeste rekli koje su to opštine u Crnoj Gori povećavale broj zaposlenih i povećavale plate svojim funkcionerima, a bili najveći dužnici državi, ali dobro, dostavićete, pretpostavljam, i to. Nijesam stigla u izlaganju da kažem i nešto što je već govorio kolega Damjanović, opet pričam o lokalnim samoupravama, rokovi. Dakle, član 31 rok za pripremu nacrta odluke o budžetu i slanje Ministartva finansija 1.novembar, slanje skupštine opštine 1.decembar, za 30 dana za očekivati da dođe od 25 Ministarstva finansija, da se obavi javna rasprava. I znate šta imate konačno od toga? Ili imate sprovedenu javnu raspravu reda, rada a ne da se zaista oni koji ulažu te pare u budžet, pitaju kako će one biti trošene ili imate privremeno finansiranje. Imate opštine, a pada mi na pamet obližnja Danilovgrad koje godinama, ja mislim prvi put prošle godine donijele budžet na vakat, prije Nove godine. Redovno se donosi odluka o privremenom finansiranju i to umjesto izuzetka i očekujem da se tu možda i djeluje na određeni način. Pod kojim uslovima i zašto se donose odluke o privremenom finansiranju, kad to postaje navika ili uobičajeno? To nema nikakvog smisla. Čini mi se da i tu treba da pojačamo. Nijesam do kraja sigurna da ova priča obaveznosti mišljenja Ministarstva finansija će značajno promijeniti, jer čini mi se da te neka negativna mišljenja davali za neke predloge budžeta i odnosila su se na politiku zarade i došli smo do ovoga do čega smo došli. I mi odavde ponavljali dvije - tri godine, vi sad kažete ajte strpljenja,strpljivo čekamo, ali podaci su neumitni govori da moja Opština Bar osim ovih ogromnih para koje duguju za poreze i doprinose dakle 4 miliona i 700 duguje još 3 miliona 600 za kreditna zaduženja, da Bijelo Polje duguje osam miliona eura za kreditna zaduženja i milion i 200 eura za poreze i doprinose. Da Cetinje duguje famoznih šest miliona eura. Ja ne znam jesu li u ovom odnosno prošlom mandatu uopšte plaćali poreze i doprinose. Ovo nijesu godine ovo su mandati čitavi da se porezi i doprinosi nijesu plaćali za zaposlenne. Nikšić 16 miliona eura. Veljo, interesovala te Podgorica, 27 miliona eura kreditno zaduženje Podgorice. Ovo nije priča o odgovornom postupanju. Meni se čini da ove norme i ta jedna riječ koju ste dodali ne može zaustaviti, da ćemo morati ići jače i morati ići sa sankcijama. Nijesam dobila odgovor kako ćemo zaustaviti priču da se završni račun budžeta u jednoj opštini ne donese i da bude kao da se nije ništa desilo. Hvala.
  • Hvala. Teško je dobiti odgovor na sva pitanja, pošto vi u vašoj raspravi postavite po jedno 30-tak pitanja, tako da teško je stići ministru ili drugom učesniku u raspravi da odgovori na sva pitanja. Idemo dalje, kolege, ja vas molim da komentare, a ujedno i predstavnika predlagača, koristimo jedino onda kada je zaista neophodno, jer imamo još prijavljenih kolega da omogućimo svima, a vezani smo televizijskim prenosom otprilike do 17 časova. Tako da svi koji su zainteresovani za raspravu povodom ove tačke dnevnog reda dobiju riječ. Rekao sam kolega Veljko Zarubica ima riječ, a neka se pripremi kolega Goran Tuponja.
  • Poštovani ministre Žugiću, poštovani građani, Na početku svog izlaganja zaista ću se složiti sa svim kolegama koji su rekli da mi danas u ovom parlamentu usvajamo jedan od najbitnijih zakona. Prvo ću se osvrnuti na usvajanje Budžeta za 2014.godinu. Poštovani ministre Žugiću, molio bih da me saslušate. Vi ste u Vašem uvodnom obrazloženju budžeta za 2014.godinu, naglasili, između ostaloga, da trajno ozdravljenje javnih finansija može biti postignuto prvenstveno uspostavljanjem balansa javne potrošnje. Bez budžetske ravnoteže podubljuju se svi strukturni problemi i slabi izgled snažnijeg rasta, uz jačanje 26 recesionih pritisaka. U tom smislu ravnoteža budžeta nije sama sebi cilj, već njeno dostizanje treba da doprinese ekonomskoj ravnoteži, povećanju zaposlenosti i uravnoteženju platnog bilansa. Takođe ste naglasili da se sprovođenje fiskalne konsolidacije, prije svega, odnosi na uvođenje principa pravednosti, discipline, objektivnosti i održivosti. Samim tim, najavili ste donošenje novog zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji je danas na dnevnom redu, što dokazuje da ovo što sam naveo iz vašeg uvodnog izlaganja nije bilo deklarativnog karaktera, nego odlučna namjera Vlade i Ministarstva finansija u smislu jačanja fiskalne discipline, a istovremeno fiskalne odgovornosti što uostalom i predstavlja evropski standard. Posljedice svega navedenog su četiri nova poglavlja u odnosu na postojeći Zakon o budžetu, a koje se odnose na fiskalnu politiku i odgovornost, odgovornost budžetskog izvršioca i mjere, inspekcijski nadzor i kaznene odredbe. U poglavlju 6 pozajmice i krediti član 2 stav 2 i 4 definisano je da se državne garancije mogu dati samo za finansiranje kapitalnih projekata, a da ukupan iznos garancija ne smije preći 15% BDP-a. Doskorašnja praksa je pokazala da je ova odredba morala naći mjesto u novom zakonu. Takođe je definisano gotovinski deficit opšteg nivoa ne bi trebao da pređe granicu 3% bruto društvenog proizvoda, a javni dug 60%. Bilo je priče da li treba staviti imperativnu normu ili ne, ali ako dođe, u sljedećem stavu, do stupanja ovim zakonom je precizirano da Vlada predlaže mjere fiskalne politike Skupštini za smanjenje državnog deficita. Da je već Ministarstvo finansija postupilo u skladu sa nekim od ovih odredbi govori i to da su Zakonom o budžetu za 2014.godinu definisani limiti da maksimalni nivo deficita bude do 2%, a da maksimalni nivo javne potrošnje bude u granicama Mastrihta. Naravno, u odnosu na predloženi zakon postoje određene dileme na pojedine odredbe.A prvestveno bih Vas zamolio da prokomentarišete one koje ima Državna revizorska institucija, a sve u cilju potpunijeg upodobljavanja pojedinih zakonskih odredbi u evropskim standardima. Mislim da se dosta govorilo o preusmjeravanju sredstava u Budžetu. Kod Predloga zakona o završnom računu Budžeta za 2010. godinu podsjećam,jedna od primjedbi Državne revizorske institucije se odnosila na neadekvatno planiranje Budžeta što je za posljedicu imalo visok nivo preusmeravanja planiranih iznosa kod potrošačkih jedinica. Isto tako konstatovano je da su pojedine potrošačke jedinice, u prvom ponavljanju preusmjeravale sredstva na tekuću budžetsku rezervu do iznosa 10%. Nakon toga, odmah iz budžetske rezerve vraćale sredstva u korist sopstvenog Budžeta, ali se i konstatuje da su ove transkcije urađene u skladu sa organskim Zakonom o budžetu. Ta odredba u članu 44 novog zakona je ostala nepromijenjena. Još nekoliko pitanja: Da li Državna revizorska institucija treba da dostavlja mišljenje na predlog fiskalne strategije? Da li u članu 26 treba da stoji da ocjenu primjene fiskalne odgovornosti treba da daje Senat Državne revizorske institucije, molim Vas obratite pažnju na ovo, koji broji samo pet članova ili Državna revizorska institucija itd,itd? Mislim da ste Vi na Odboru za ekonomiju dobili ove primjedbe od Državne revizorske institucije. Bez obzira na određene dileme koje sam naveo i na neke druge koje su se čule od uveženih kolega u njihovim diskusijama, ovaj zakon predstavlja snažnu podršku za dalje unapređenje ukupnog sistema javnih finansija. Prije svega kroz planiranje izvršenja budžeta, uz precizno definisanu fiskalnu odgovornost, i ovaj uvaženi dom treba da ga usvoji sa značajnom većinom. Zahvaljujem. Izvinjavam se zbog prekoračenja. 27
  • Hvala vama. Kolega Tuponja sada ima riječ. Izvolite. Nakon njega koleginica Marta Šćepanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Dame i gospodo,poštovani građani Crne Gore, Pa ja bih na početku rekao da, pored sve svoje nesavršenosti i nedostataka, ovaj zakon ipak čini jedan korak naprijed u odnosu na ono što smo imali do sad, iako smo do sad napravili puno koraka unazad u proteklim godinama ipak ovaj zakon zaslužuje izvjesnu pohvalu. Ono što je važno za Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti je da on se bazira na ekonomiji jedne države. Nema ekonomije nema budžeta. Budžet u proteklim godinama bilježi praktično konstatan rast javnog duga, zaduženje države i tako će biti u narednom periodu. Ono što bih htio da podijelim sa Vama je i način trošenja tih budžetskih sredstava koji u prošloj godini kada nije urađen rebalans Budžeta, a ostvaren je suficit od nekih 120 miliona eura, koji nije utrošen onako kako je to predviđao Zakon o budžetu. Ja zaista sa nestrpljenjem očekujem završni račun za prethodnu godinu. A čuli smo od puno kolega da je sami kalendar o Budžetu i fiskalnu odgovornost prilično nepovoljan, jer mi ovdje u Skupštini tek u desetom mjesecu ćemo raspravljati o završnom računu iz prošle godine. Zaista neprimjereno. Praktično isto je trajanje trošenja jednog budžeta sa pripremom završnog računa. Ukoliko tu ipak postoji mogućnost, a čuli smo od ministra koji više nažalost nije tu, jer je vjerovatno imao drugih obaveza, postoji mogućnost i spremnost da se taj rok skrati, da taj rok bude da se ranije raspravlja o završnom Budžetu, nego što je to deset mjeseci, deset mjeseci zaista je mnogo. Ne bih ponavljao stvari koje je većina drugih kolega već reklo. Ti su problemi u ovom zakonu prepoznati jer radi se fiskalnoj održivosti lokalne samouprave, radi se o članu 42 izvršenje budžeta tekuća i stalna rezerva. To su problemi koji su prepoznati u ovom zakonu i gdje smo čuli smo i od Vas kao predstavnika ministarstva da postoji spremnost da se amandmanskim djelovanjem izađe u susret i da se koriguje zakon u tom dijelu, tako da bih poštovao i vaše vrijeme i ostalih kolega i privešću svoju diskusiju kraju, uz poziv Vama da zaista imate sluha za amandmane koji će biti predloženi,da ove stvari koje nijesu dobre, da ih promijenimo amandmanski, one će time biti jednostavno unaprijeđene, biće bolje. Dajte više prostora da Skupština raspravlja o budžetu, da poslanici imaju, pogotovo Odbor za finansije i budžet, prostora da daju svoje mišljenje o budžetu za narednu godinu, jer svjedoci smo da svake godine imamo preklapanje završnog budžeta i budžeta za iduću godinu, i to nije dobro ni za građane Crne Gore, ni za rad, to nije dobro ni za koga. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Koleginica Marta Šćepanović sada ima riječ, nakon nje kolega Velizar Kaluđerović. Izvolite. 28
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovani pomoćniče ministra, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Predlaganje Zakona budžeta i fiskalnoj odgovornosti koji je danas pred nama na usvajanje bilo je neophodno radi unapređenja ukupnog sistema javnih finansija i uvođenje dodatne finansijske odgovornosti, ali obaveza iz proces evropskih integracija jer su pooštreni uslovi za članstvo u Evropskoj uniji, upravo nakon iskustva sa Grčkom. Ovim zakonom su uređuje planiranje i izvršenje Budžeta, pozajmica, garancije i druga pitanja značaja za Budžet države i opštine, ali ono što je svakako najbitnije da se uvodi jedno novo poglavlje fiskalna politika i odgovornost. Njim se utvrđuje donošenje strateških dokumenata na osnovu kojih se vrši fiskalna strategija, utvrđuju se smjernice fiskalne politike uvode se fiskalna pravila što je, prije svega,rezultat usklađivanja sa direktivom Evropske unije broj 95/11. Dakle, članom 21 stav 1 tačka 1 i 2 planiranim rješenjem Budžeta vrši se na način da nivo budžetskog deficita ne bi trebalo da pređe granicu od 3% bruto društvenog proizvoda po tržišnim cijenama. Javni dug ne bi trebalo da pređe granicu od 60% bruto društvenog proizvoda po tržišnim cijenama, kao i članom 55 da ukupan iznos garancija ne smije da pređe 15% bruto društvenog proizvoda. Znači, njihov osnovni zadatak je da obezbijede dugoročnu fiskalnu politiku. Ona trenutno egzistira u više od 80 zemalja i upravo pogoršavanje fiskalnih performansi kao što su javni dug i deficit tokom svjetske ekonomske krize, dodatno stvaraju pritisak za pooštravanje ovih fiskalnih pravila u zemljama kojima ona već postoje, odnosno za uvođenje fiskalnih pravila tamo gdje ih nema. Naravno da uvođenje fiskalnih pravila sam po sebi ne može ništa da garantuje, ali opet međunarodno iskustvo pokazuje da zemlje koje imaju fiskalna pravila u prosjeku imaju mnogo bolju fiskalnu politiku. S druge strane, radi povećanja transparetnosti svih elemenata budžetskog procesa predviđeno je da Senat Državne revizorske institucije,u okviru godišnjeg izvještaja Skupštini, vrši ocjene primjene fiskalnih pravila, odnosno odstupanje od primjene, kao i da ima pravo u toku fiskalne godine izvijestiti Vladu i Skupštinu o primjeni, odnosno o odstupanju od primjene, ukoliko to ocijeni neophodnim. Ono što je bitno naglasiti je da se sa ovim zakonom, iako je dosta bilo priče o lokalnim samouprava danas u diskusii, na neki način se ipak povećava fiskalna odgovornost u upravljanju javnim novcem lokalnih samouprava, upravo u onoj mjeri kojom se poštuje Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, Ustav i Zakon o lokalnoj samoupravi. Dakle, član 34 predviđa, a to je bilo i do sada, da Ministarstvo finansija, prije usvajanja predloga odluke o budžetu opštine, daje mišljenje na istu. S tim što se ovim zakonom sada obavezuje nadležni organ opštine da mišljenje, koje ipak ne obavezuje, dostavi Skupštini na raspolaganje odluku kako bi na taj način odbornici imali uvid u mišljenje, što će sigurno svakako sjutra uticati na njihovu odluku prilikom glasanja o budžetu. Ono što je dalje važno napomenuti je da će Vlada svojim propisom urediti, s obzirom da opštine mogu uzimati dugoročne pozajmice i davati garancije uz prethodnu saglasnost Ministarstva finansija, postupak za podnošenje zahtjeva, potrebnu dokumentaciju i uslove koje opštine moraju ispunjavati da bi dobile prethodnu saglasnost. Nadalje, da nadležni organ opštine, osim što ima obavezu vođenje evidencije o postojećem dugu, istu dostavlja Ministarstvu finansija. Takođe je propisana obaveza kako ministarstava, tako i opština da se evidencije o postojećem dugu objavljuju na Internet stranici kvartalno. Ono što svakako prestavlja ključnu novinu i 29 odgovornost budžetskog izvršioca koji je materijalno odgovoran, ukoliko protivpravno, namjerno ili iz krajnje nepažnje prozrokuje finansijsku štetu potrošačku jedinici ili državnom organu. Takođe, propisano je da Ministarstvo finansija može, ukoliko potrošačka jedinica preuzme i izvrši obavezu koja nije utvrđena planom javnih nabavki ili budžetom, ugovori potrošnju u iznosu većim od iznosa raspoređenog budžetom ili izvrši zapošljavanje bez prethodno dobijanih saglasnosti ministarstva, preduzeti mjere nalaganja obaveza dodatnog izvještavanja, obustavljanje mogućnosti preusmjeravanja budžetskih sredstava ili privremeno obustaviti korišćenjem budžetskih sredstava. Ono što je u primjeni zakona najbitnije to je formiranje budžetskske inspekcije u okviru Ministarstva finansija koja će kontrolisati zakonito i namjensko trošenje budžetskih sredstava od strane odgovornih lica potrošačkih jedinica opština i drugih subjekata javnog sektora, koji će se sada naći u ulozi subjekata nadzora i imati obavezu obezbjeđivanja pristupa svim traženim dokumentima od strane inspekcije. Da li će na neki način doći do preklapanja nadležnosti Državne revizorske institucije i ovih budžetskih inspektora, s obzirom da Državna revizorska institucija kontroliše pravilnost, perspektivnost i efikasnost, a inspektori zakonito i namjensko trošenje budžetskih sredstava, pa samo u primjeni da li će doći do tog problema? Nadam se da će usvajanjem ovog zakona budžetska politika i države i lokalnih samopurava biti odgovornija i bolja. Imajući u vidu očekivane efekte ovog zakona, poslanici DPS-a će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, koleginice. Kolega Velizar Kaluđerović sada ima riječ, nakon njega kolega Radovan Obradović. Izvolite.
  • Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodo iz Ministarstva finansija, Nadam se da me i ministar Žugić čuje. Podsjećam Ministarstvo finansija je i resorno zaduženo za gazdovanje imovinom Crne Gore. I zbog toga ću ja svojih pet minuta prvenstveno iskoristiti da ukažem na to kako funkcioniše, kako država gazduje, da li je ona zaista dobar domaćin, kada vodi računa i o prihodima i o rashodnoj strani budžeta. Pri tom primećujem, a kolega Gošović o tome, ako bude vremena, nadam se da hoće, govoriti detaljnije, i ovim Predlogom zakona Vlada ignoriše Ustav Crne Gore, uzimajući za sebe ono što joj po Ustavu ne pripada, jer po Ustavu isključivo Skupština Crne Gore može donositi odluke o zaduživanju Crne Gore. Članom 49 stav 6, vi i dalje uporno ignorišete tu normu Ustava. U članu 52 Predloga zakona govorite o državnim garancijama i kažete da se mogu izdavati državne garancije, ako je to predviđeno godišnjim Zakonom o budžetu, i mogu se izdavati samo za finansiranje kapitalnih projekata. Pri tom mislim da javnost treba da ima odgovor od Vas, a šta se desilo sa državnim garancijama koje su izdate Kombinatu aluminijuma, dakle, 132 miliona evra, a Državna revizorska institucija je jasno rekla da su izdate u proceduri koja je potpuno nesaglasna i sa zakonom i podzakonskim aktima Vlade, bez procjene fiskalnog uticaja itd,itd. I sada, poštovane kolege, poštovani građani, molim posebno za pažnju. Dakle, u situaciji smo da je Kombinat aluminijuma u stečaju, u situaciji smo da je stečajna uprava 30 Kombinata aluminijuma rekla - jeste Kombinat duguje nekih 360 miliona evra, jeste od toga država potražuje oko 150 miliona evra. I poslije svega, stečajni upravnik prodaje cjelokupnu imovinu Kombinata aluminijuma za 28 miliona evra i ignorišete do ovog trenutka zakon koji smo usvojili u ovom domu da ta odluka može biti validna jedino ako na to da saglasnost Skupština Crne Gore. U proceduralnoj reakciji kolege Damjanovića i odgovoru predsjednika Parlamenta imamo jasnu situaciju da do ovog trenutka nije dostavljen predlog te odluke na saglasnost Skupštini. Upozoravno, dakle, imam u ruci tekst javnog oglasa za prikupljanje ponuda za prodaju imovine, u kojim, između ostalog, navodeći što se prodaje od imovine, navodi se da je predmet prodaje cjelokupna imovina Kombinata aluminijuma, u okviru koje je preko dva miliona kvadrata zemlje, u okviru koje je gotovo milion kvadrata zemlje, koja je u ovom trenutku pod sporom između Kombinata aluminijuma i Glavnog grada Podgorica. Istina, ovih dana gradonačelnik najvaljuje, i čini mi se da je sazvana sjednica Skupštine Glavnog grada da moguće da to Kombinatu aluminijuma, odnosno, kamo lijepe sreće da se da Kombinatu aluminijuma, pod uslovom da to ostaje državna imovina nego izgleda da se žuri da se da Kombinatu aluminijuma da bi postao dio kupljene imovine od strane privatnog preduzeća. U ovom javnom oglasu stečajnog upravnika priznaje se da vrijednost imovine, odnosno zemljišta, ponavljam prodaje se čitava imovina i zemljište, i objekti, i oprema itd.itd za 28 miliona evra, a vrijednost samog zemljišta je 52 miliona. Ovo piše u javnom oglasu stečajnog upravnika. A ja kažem to je drastično pocijenjeno. Imamo situaciju da je prije nekoliko godina na toj lokaciji već prometovano zemljište po cijeni od 70 evra po kvadratu. Izračunajte, nije teško, koliko je dva miliona i 200 hiljada kvadrata zemlje puta 70 evra po kvadratu. To je preko 150 miliona. Kolege, imajte na umu da je samo pitanje godine kada će se izgraditi novi most i saobraćajnica pored Komibinata aluminijuma. U programu SNP-a za Glavni grad Podgorica predvidjeli smo to kao jedan od prioriteta, što po prirodi stvari će značajno povećati vrijednost i zemljišta i ukupno te lokacije. I onda se nameće logično pitanje, ako država od Kombinata aluminijuma potražuje 150 miliona, a neko hoće kompletni Kombinat da proda za 28 miliona, državi će od toga pripasti najviše po redosledu prioriteta desetak miliona evra, zbog čega država ne otkupi tu ogromnu imovinu Kombinata aluminijuma Podgorica, nego očigledno pripremate teren da se da nekom privatnom vlasniku? A onda mi sve liči da se čeka eventualna odluka i uticaj politički na i sadašnji sastav, personalni Ustavnog suda. U Boga se nadam i pozivam sve sudije Ustavnog suda da budu na nivou ustavne odgovornosti prema građanima Crne Gore u odnosu na ovako izuzetno značajno pitanje. Jer ne mogu drugačije dokučiti ove izjave na koje je kolega Damjanović već ukazao, da maltene stečajna uprava govori - čekamo da vidimo šta će da kaže Ustavni sud. Da li im je već nagoviješteno da će Ustavni sud da poruši zakon koji smo donijeli u ovom domu, a ovim zakonom je predviđeno da ako Skupština ne da saglasnost na takvu prodaju, onda Skupština može da odluči da se otkupi ta imovina. Znam da sam prekoračio vrijeme, a htio sam ministra da pitam da li Budžet države osjeća da na primjer Duvanski kombinat Podgorica, u stečaju, na žalost, ima na nivou mjesečne proizvodnje oko 160 tona proizvodnje cigareta, što je cirka oko osam miliona paklica cigareta ili na godišnjem nivou gotovo 100 miliona paklica cigareta. Primjenom Zakona o akcizama koji kaže da je akciza na duvan 35% maloprodajne cijene, a znamo da je maloprodajna cijena svaka za paklicu cigareta iznad jednog evra, prihoduje li Budžet države preko 35 miliona na godišnjem nivou? Ubijeđen sam da ne prihoduje. Jeste li se zapitali što se dešava sa tim ogromnim količinama proizvodnje cigareta i zbog čega takve desetine miliona prihoda državi izmiču i idu u privatne 31 džepove? Pozivam i sa ovog mjesta i policiju i tužilaštvo da konačno uđu i u Duvanski kombinat. Hvala vam. Izvinite zbog prekoračenja.
  • Hvala vam. Kolega Obradović, pa kolega Gošović.
  • Zahvaljujem, uvaženi gospodine Šturanoviću. Uvaženi gospodine pomoćniče ministra Vukićeviću, poštovane koleginice i kolege, uvaženi građani Crne Gore, Krovni zakon vezano za fiskalnu politiku, za ekonomiju jeste Zakon o budžetu i o fiskalnoj odgovornosti. Zaista, ovaj zakon je usklađivanje sa tekovinama Evropske unije i zakon koji će unaprijediti i po pitanju transparentnosti i pravilnosti rada, kako države, tako i odgovornosti jedinica lokalnih samouprava. Sigurno da je zakon veoma koncizan, jasan, sa preciznim pravilima i sa jasnim definicijama vezano za budžet, za ostvarenje budžeta, za uravnoteženje budžeta i za sve ono što se tiče budžeta fiskalne politike. Budžet je, zapravo, jedan finansijski plan primitaka i izdataka za jednu fiskalnu godinu, a fiskalna godina je kalendarska godina. Moraju biti primici i izdaci uravnoteženi.Inače, ukoliko to nije, onda se mora poseći za uravnoteženjem budžeta, odnosno za rebalansom istoga. U vidu primitaka imamo prihode, doprinose, poreze, takse, prihode vezano od davanja kredita, donacije i tako dalje, a rashodi su sve ono što mora da servisira izvršenje određenih obaveza i ulaganje u kapitalne investicije. Naravno, postoji tekući kapitalni budžet. I upravo je tekući budžet taj koji servisira određene obaveze, izvršava obaveze po pitanju doprinosa, poreza zaposlenih i tako dalje, potrošnog materijala, kancelarijskog i onoga što je neophodno za funkcionisanje države, odnosno lokalnih samouprava. Kada je u pitanju kapitalni budžet to su investicije vezano za određena ulaganja u infrastrukturu, u građevinu i u sve ono što unapređuje jedan poslovni ambijent države, odnosno lokalne samouprave. Kontrola se povećava i zaista pooštrava kroz sam način donošenja takvog budžeta tako i samog završnog računa budžeta kroz određene revizorske institucije. I novine su rokovi u kojima se moraju dostavljati predlozi zakona o budžetu, odnosno odluke o budžetu na nivou lokalnih samouprava. To je do novembra, odnosno do 1. decembra u lokalnim samoupravama kada nadležni organ mora da dostavi na mišljenje Ministarstvu finansija Predlog zakona o budžetu, a u Skupštinu se mora Predlog naći do decembra, odnosno u oktobru Ministarstvo dostavlja Vladi, a do novembra se mora dostaviti Skupštini radi usvajanja. Ovim zakonom, takođe, se predviđaju i druga pitanja, posebno kada su u pitanju bankarski poslovi i način zaključenja ugovora koje ima Ministarstvo finansija koje je odgovorno za izvršenje budžeta sa nadležnim bankarskim institucijama. Imamo odredbe koje se odnose na konsolidovani račun preko kojeg računa moraju da prođu sva državna sredstva - novčana. Naravno, predviđene su određene odredbe koje regulišu i samo pitanje zaduživanja, bankarskih garancija, pozajmica, duga u slučaju ako imamo budžetski suficit, odnosno deficit, s tim što deficit ne može da pređe 3% od 32 ukupnog bruto društvenog proizvoda, odnosno garancije se ne mogu izdavati u iznosu većem od 10% takođe bruto društvenog proizvoda. Određene odredbe odnose se na preusmjeravanje određenih sredstava i one se mogu vršiti jedino u okviru određene budžetske jedinice, ne mogu iz kapitalnog ili tekućeg budžeta i obrnuto, i to u iznosu do 10%. Kada gledamo ovaj zakon ne bih se samo osvrnuo na isti po pitanju finansijske discipline i odgovornosti. Postoji niz drugih zakona koji u znatnome doprinose da se finansijski disciplinuju i lokalne samouprave, primjera Zakon o imovini, Zakon o finansiranju lokalnih samouprava i tako dalje, đe su predviđeni limiti do kog iznosa mogu lokalne samouprave da se zadužuju, da raspolažu imovinom, a preko određenog limita moraju da traže saglasnost Vlade, odnosno Skupštine Crne Gore, odnosno da objavljuju sve ugovore o raspolaganju imovine o kupoprodaji i tako dalje, na javan način putem WEB sajta, interneta i tako dalje. Naravno, uvođenje instituta budžetskog inspektora, takođe, će unaprijediti fiskalnu budžetsku jednu kontrolu, odnosno stabilnost i sa kaznenim mjerama koje su pooštrene i koje su predviđene ovim zakonom doprinijeće se isto ovo. U svakom slučaju, jedan veoma kvalitetan zakon i mi iz Demokratske partije socijalsita ćemo isti podržati. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama. Kolega Neven Gošović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, predstavniče Vlade, poštovani građani, Svoje izlaganje ću posvetiti normama ovog zakona za koje smatram da nijesu saglasne sa Ustavom i međunarodnim dokumentima koje je potvrdila Skupština Crne Gore. Prvo, to su odredbe zakona koje zadiru u autonomnost lokalne samouprave. Tako je članom 31 stav 2 ovog zakona predviđeno da nadležni organ opštine priprema nacrt odluke o budžetu opštine i dostavlja ga na uvid Ministarstvu finansija do 1. novembra. Dalje, član 34 - prije usvajanja predloga odluke o budžetu opštine, nadležni organ opštine dužan je da pribavi mišljenje Ministarstva finansija na predloženi nivo i strukturu potrošnje, politiku zarada, kapitalne izdatke i izvore finansiranja i nivoa suficita, odnosno deficita i da mišljenje iz stava 1 ovog člana se prilaže uz predlog odluke o budžetu opštine koji se dostavlja skupštini opštine radi razmatranja i donošenja. Danas je ministar dao još jedan doprinos autonomnosti lokalne samouprave, tvrdeći da će predložiti da ovo mišljenje bude obavezujuće za predsjednike opština. Član 56 - opštine mogu uzimati dugoročne pozajmice i davati garancije, uz prethodnu saglasnost Vlade koja se daje na predlog Ministarstva finansija. Taj član sadrži i sljedeću odredbu da korisnik sredstava po osnovu zaduživanja izdatih garancija dužan je da Ministarstvu finansija podnosi izvještaj o svakom povlačenju kreditnih sredstava u roku od sedam dana od dana povlačenja i podnosi kvartalne izvještaje o stanju ukupnog zaduženja. 33 Na kraju, član 68 kojim se predviđa da se završni račun budžeta opštine dostavlja na uvid Ministarstvu finansija. Citirane odredbe Predloga zakona o budžetu nijesu saglasne sa Ustavom Crne Gore i Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, a ovo iz sljedećih razloga: Ustavom Crne Gore propisano je da se jemči pravo na lokalnu samoupravu, da se u lokalnoj samoupravi odlučuje i preko slobodno izabranih predstavnika i da pravo na lokalnu samoupravu obuhvata pravo građana i organa lokalne samouprave da uređuje i upravlja određenim javnim i drugim poslovima na osnovu sopstvene odgovornosti u interesu lokalnog stanovnitšva, da se opština finansira iz sopstvenih prihoda i iz sredstava države, i da opština ima budžet, da je opština samostalna u vršenju svojih nadležnosti, te da zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima. Odredbama člana 9 Zakona o potvrđivanju Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, kada su u pitanju finansijska sredstva lokalnih vlasti, između ostalog, navodi se: 1) da lokalne vlasti imaju pravo u okviru nacionalne ekonomske politike na adekvatna finansijska sredstva koja mogu slobodno da raspolažu u okviru svojih ovlašćenja; 2) da finansijska sredstva lokalnih vlasti biće srazmjerna odgovornostima utvrđenim Ustavom i zakonom; 3) da dio finansijskih sredstava lokalnih vlasti potiče od lokalnih poreza i taksa čiju visinu oni mogu da odrede u zakonskim okvirima; 4) da finansijski sistemi na kojima se zasnivaju sredstva kojima raspolažu lokalne vlasti biće dovoljno raznovrsni i prilagodljivi kako bi omogućili da se u što većoj mjeri usklade sa stvarnim promjenama troškova u obavljanju svojih poslova i da radi zaduživanja zbog kapitalnih investiranja lokalne vlasti, imaju pristup nacionalnom tržištu kapitala u okviru zakonskih mogućnosti. Iz citiranih odredbi Evropske povelje o lokalnoj samoupravi koje je Skupština Crne Gore potvrdila 29. jula 2008. godine i iz citiranih odredbi Ustava Crne Gore prolizilazi da zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu podrazumijeva autonomno pravo opština na samostalno donošenje budžeta i za slobodno raspolaganje sredstvima na osnovu sopstvene odgovornosti u interesu lokalnog stanovništva. Zbog istog, citirane odredbe Predloga zakona o budžetu kojima se propisuje da je opština obavezna da nacrt odluke o budžetu opština dostavlja na uvid Ministarstvu finansija, da je prije usvajanja odluke o budžetu opštine nadležni organ opštine dužan da pribavi mišljenje Minsitarstva finansija, da opštine mogu uzimati pozajmice i davati garancije jedino uz prethodnu saglasnost Vlade, uz obavezu podnošenja izvještaja o povlačenju tih sredstava, te da se završni račun budžeta opštine dostavlja na uvid Ministarstvu finansija, u direktnoj su suprotnosti sa citiranim odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odredbama Ustava Crne Gore. Na navedeni način citiranim odredbama krši se princip fiskalne autonomije jedinica lokalne samouprave i suprotno Ustavu Crne Gore i potvrđenim međunarodnim dokumentima uvodi direktni mehanizam kontrole lokalnih vlasti od strane države. Odredbama člana 49 stav 6 Predloga zakona o budžetu predviđa se da o zaduživanju i davanju garancija u skladu sa godišnjim Zakonom o budžetu odlučuje Vlada. Citirana zakonska odredba, takođe, nije saglasna sa Ustavom Crne Gore. Ustavom Crne Gore propisano je da Skupština raspisuje javne zajmove i odlučuje o zaduživanju Crne Gore, član 82 stav 1 tačka 18, te da zakon mora biti saglasan sa Ustavom i potvrđenim međunarodnim ugovorima, a iz naznačenog jasno proizilazi da je raspisivanje javnih zajmova i odlučivanje o zaduživanju Crne Gore ustavna nadležnost Skupštine Crne Gore, a ne Vlade Crne Gore. Takvo ustavno ovlašćenje Skupština ne može prenositi u 34 nadležnost Vlade. Samim tim, odredbe člana 49 stav 6 Predloga zakona o budžetu kojima se propisuje da o zaduživanju i davanju garancija u skladu sa godišnjim Zakonom o budžetu odlučuje Vlada u suprotnosti je sa Ustavom Crne Gore. Ovakve odredbe koje sam citirao sadržane su i u postojećem Zakonu o budžetu. Dana 28. februara 2011. godine Ustavnom sudu Crne Gore podnijeli smo Predlog za ocjenu ustavnosti tih odredbi. Ni nakon tri godine Ustavni sud nije odlučio po tom predlogu. Da je odlučio, duboko smo ubijeđeni, danas ne bi bilo potrebe za ovim mojim izlaganjem, jer je riječ o odredbama koje su nesaglasne sa Ustavom Crne Gore i potvrđenim međunarodnim dokumentima. Nadam se da nećemo biti u prilici da ponovo podnosimo istu inicijativu i isti predlog ako se usvoje ovakve odredbe Predloga zakona. Imao bih jedno pitanje koje smatram veoma značajnim. Kada se razmatrao Predlog budžeta za 2014. godinu predstavnici državnih fondova, Fonda zdravstva, Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja, ukazali su na potrebu izdvajanja sredstava tih fondova iz konsolidovanog računa Trezora Crne Gore, smatrajući to, prije svega, neophodnim zbog efikasnije i bolje naplate doprinosa kako Fonda zdravstvenog, tako i Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja. Iznesena su i određena obećanja da će Vlada i prihvatiti jedna takva rješenja. U Predlogu zakona se vidi da od toga nema ništa. Da li je to stav Vlade u odnosu na te inicijative tih državnih fondova? Imajući u vidu izlaganje kolege Kaluđerovića o vrijednosti imovine KAP-a, ponuđenoj cijeni za prodaju imovine KAP-a i vrijednosti zemljišta u okviru Kombinata aluminijuma u Podgorici, građanima će ostati nejasno i potrebno je da se to objasni, da li je taj ponuđač podnio predlog za kupovinu zemljišta ili za kupovinu cjelokupne imovine Kombinata aluminijuma u Podgorici? Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Zahvaljujem. Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Na tačkama dnevnog reda koje traju tri sata, zadnji sat nemamo pravo na komentar. To je stav Kolegijuma i moramo se držati toga. Dakle, zaključujem raspravu. Naravno, kada kažem raspravu, mislim na raspravu u načelu, pošto su već amandmani nagoviješteni, tako da ćemo imati i raspravu u pojedinostima povodom ove tačke dnevnog reda. Predstavnik predlagača, pretpostavljam, želi završnu riječ. Ima riječ pomoćnik ministra gospodin Vukićević. Izvolite.
  • Poštovani predsjedavajući, uvažene poslanice, uvaženi poslanici, Osvrnuću se na par komentara koji su se ticali ovog zakona. Znači, ovo što nije direktno vezano sa zakonom koji je na dnevnom redu neću komentarisati. Mislim da ću uspjeti da ispoštujem jedan hronološki red kako su ta pitanja i dolazila. Gospodin Zarubica je pitao za status Državne revizorske institucije kao fiskalnog agenta, odnosno onog koji treba da prati fiskalna pravila. Kada je zakon već bio ušao u parlamentarnu proceduru, Državna revizorska institucija je istakla svoje rezerve nakon komunikacije sa svojim partnerima iz Evropske unije, da ona ne može ekstante vršiti ocjenu tih pravila da ne bi ušla u sukob nadležnosti. Mi tražimo najbolje rješenje. Još uvijek smo na vrijeme da ga nađemo. Naš predlog, naša razmišljanja idu u pravcu da se proširi nadležnost i sastav Savjeta za finansijsku stabilnost na način da to bude savjet i za fiskalnu i za finansijsku stabilnost, ali to je nešto o čemu ćemo razgovarati i na matičnom odboru prilikom rasprave o amandmanima. 35 Preklapanje nadležnosti budžetskog inspektora i Državne revizorske institucije je vrlo osjetljivo pitanje. Tu je još i treći segment, to je interna kontrola. Prvo pitanje od strane nadležnog Direktorata iz Evropske komisije je bilo upravo to, jer postoji bojazan da taj budžetski inspektor uđe u nadležnost jednog od ova dva tijela. Mi smo vodili računa da se to ne desi. Znači, budžetski inspektor nije tijelo koje ima svoj plan rada koje ide prema nekoj metodologiji. Naravno, ima metodologiju, ali ne kao interna kontrola i kao eksterna revizija već reaguje po naredbi ministra finansija, po prijavi stranaka, po prijavi drugih potrošačkih jedinica, onamo gdje u brzom vremenskom periodu može da se interveniše da se spriječe zloupotrebe tokom budžetske godine. Interna revizija i eksterna revizija imaju potpuno drugu ulogu, tako da smo vrlo pazili da se uloge svih tih subjekata ne preklapaju. Tačno je da Skupština po Ustavu donosi odluku o zaduženju. Skupština kroz godišnji Zakon o budžetu donosi odluku o zaduženju. Vi ste već donijeli odluku o zaduženju za 2014. godinu i ovlastili ste Vladu da operacionalizuje tu odluku koju ste već donijeli. Nijedno drugo obrazloženje mi, nažalost, ne možemo da prihvatimo. Što se tiče garancija od 103 miliona, postoje dvije pravne radnje. To su radnja kada su izdate garancije i pravna radnja kada su plaćene garancije. Plaćene su garancije iz više razloga, ali razlog koji je onako najznačajniji jeste da zemlja ne uđe u tzv. difolt, odnosno u bankrot prema međunarodnim institucijama i da jednostavno nestanemo sa finansijske karte svijeta za narednih ko zna koliko godina i svaki kredibilitet ove zemlje. Već smo rekli i mi i Državna revizorska institucija da je taj čin plaćanja garancija bio u potpunosti u skladu sa Zakonom o budžetu. U saznanju sam da ste pokrenuli inicijativu prema Ustavnom sudu da se ocijeni eventualna kolizija određenih normi u ovom zakonu sa Ustavom. Predlažem da sačekamo odluku Ustavnog suda o tome. Ovaj zakon je prošao Zakonodavni odbor i mislim da nam svaka dodatna diskusija nakon toga ne može donijeti neko kvalitetno rješenje koje nam može pomoći da završimo ovu raspravu. Predstoji nam rad na Odboru po pitanju amandmana. Ministarstvo finansija će biti otvoreno za sve sugestije koje mogu popraviti ovaj tekst i sigurno ćemo biti kooperativni onamo gdje je to moguće s obzirom na aktivnosti Vlade i postojeću dinamiku, onamo gdje je moguće prihvatiti te sugestije i amandmane, Ministarstvo finansija će ih prihvatiti. Na kraju, želim da zahvalim svima i na diskusiji i na pomoći. Da podsjetim da je ovaj zakon proizvod skoro dvogodišnjeg rada gdje su bili uključeni ne samo predstavnici Ministarstva finansija i Radne grupe i Skupštine i Državne revizorske institucije i Centralne banke, već i svi relevantni međunarodni partneri Vlade Crne Gore i Skupštine Crne Gore. Nadam se da će ovaj zakonski tekst biti dobar i pogodan regulatorni okvir za vođenje konzistentne i transparentne fiskalne politike. To će sve biti u funkciji daljeg rasta ekonomije Crne Gore. Hvala vam.
  • Hvala vama, gospodine Vukićeviću. Na ovaj način smo završili pretres povodom ove tačke dnevnog reda. Završavamo i današnji radni dan, samo uz jednu obavijest. Dakle, sjutra u 11:00 h nastavljamo sa radom. Prva tačka dnevnog reda Predlog zakona o dopuni Zakona o tajnosti podataka. Druga tačka dnevnog reda biće Izvještaj o radu Odbora za bezbjednost i odbranu za 2012. godinu, jer su molili ljudi iz Odbora za odbranu i bezbjednost, posebno predsjednik zbog obaveza koje ima, da to bude sjutra. 36 Predlažem da to bude nakon ovog zakona o tajnosti podataka, jer se na neki način materija, barem u jednom dijelu, podudara. Onda idu sve tačke dnevnog reda po redosljedu. Hvala vam na saradnji. Vidimo se sjutra u 11:00 h. 13.03.2014. u 12.12h
  • Poštovane koleginice i kolege, dobar dan. Nastavljamo sa radom. Na dnevnom redu je Predlog zakona o dopuni Zakona o tajnosti podataka. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Milica Pejanović Đurišić, ministar odbrane i Savo Vučinić, direktor Direkcije za zaštitu tajnih podataka. Izvjestioci odbora su Srđan Perić, Zakonodavnog odbora i Mevludin Nuhodžić, Odbora za bezbjednost i odbranu. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade gospodin Vučinić želi dati dopunsko obrazloženje? Izvolite.
  • Hvala. Daću jedno kratko uvodno izlaganje, s obzirom da se mijenja jedan član. Gospodine predsjedavajući, poštovani poslanici, predloženim Zakonom o dopuni Zakona o tajnosti podataka je propisano da pristup tajnim podacima drugih država i međunarodnih organizacija, bez dozvole za pristup tajnim podacima, mogu imati samo predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Vlade, u skladu sa međunarodnim ugovorima. Predloženim zakonom vrši se preciziranje postojećih odredbi člana 26 na način da se usklade sa odredbama Sporazuma o bezbjednosti informacija sa NATO koji je Crna Gora zaključila 2007. godine, kao i sa NATO bezbjednosnom politikom kojom je predviđeno da pristup NATO tajnim podacima bez dozvole mogu imati samo najviši zvaničnici u državi. Ovo je i preporuka NATO-a koja je data u Izvještaju o napretku i učešću Crne Gore u MAP procesu za 2012-2013. godinu. Inače, Predlog zakona o dopuni Zakona o tajnosti podataka je usaglašen i sa Odlukom Vijeća Evropske unije o bezbjednosnim propisima za zaštitu tajnih podataka. Toliko i hvala.
  • Zahvaljujem predstavniku Vlade gospodinu Vučiniću. Da li izvjestioci odbora žele riječ? Ne žele. Predviđeno vrijeme koje smo ustanovili na Kolegijumu za ovu tačku dnevnog reda je do jednog sata. Idemo redom, predstavnici poslaničkih klubova. Gospodin Nuhodžić, u ime Kluba Demokratske partije socijalista. Prema ovom spisku prijavljenih, sljedeća je Azra Jasavić, iz Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite, kolega Nuhodžiću.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, poštovani direktore, drage koleginice i kolege, 37 Prije svega, želio bih da istaknem da definisanje i preciziranje odredbi kojima se uređuje pristup i zaštita tajnih podataka predstavlja važno pitanje i izazov u svakom društvu. Ovo je naročito značajno imajući u vidu da prilikom uređenja navedene oblasti treba voditi računa o uspostavljanju ravnoteže između prava svakog građanina da dobije informaciju od javnog značaja i prava države da zaštiti određene podatke u interesu nacionalne bezbjednosti. S druge strane, razvijanje i unapređivanje regionalne i međunarodne saradnje, te strateško opredjeljenje Crne Gore za punopravno članstvo u Evropskoj uniji i NATO podrazumijevaju i usklađivanje sa opšteprihvaćenim međunarodnim standardima u svakoj oblasti, pa i u pogledu propisa koji definišu i uređuju način pristupanja podacima označenim stepenom tajnosti. Štaviše, imajući u vidu savremene bezbjedonosne izazove, razmjena informacija i kontinuirana saradnja s partnerima na međunarodnom planu postali su preduslov borbe protiv svake pošasti s kojima se društva širom svijeta danas suočavaju. S obzirom na vrstu i značaj podataka označenih stepenom tajnosti, te širinu posljedica od njihovog eventualnog otkrivanja, jasna pravila, klasifikacija i postupak izdavanja dozvole moraju biti precizno uređeni kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu. Samim tim naše strateška aspiracije ka punopravnom članstvu u dvije ozbiljne organizacije, Evropsku uniju i NATO, koje okupljaju značajan broj zemalja koje njeguju visoke demokratske principe i standarde, podrazumijevaju i usklađivanje našeg zakonodavstva sa njihovim propisima i mjerilima u cilju dijeljenja zajedničkih vrijednosti, ali i obaveza. Takva je i predložena zakonska dopuna u skladu sa Sporazumom o bezbjednosti informacija sa NATO-om, koji je Crna Gora zaključila 2007. godine nakon ispunjavanja bezbjedonosnih uslova za razmjenu i zaštitu tajnih podataka, a korespondira i sa preporukama ove organizacije datom u Izvještaju o napretku učešća Crne Gore u Akcionom planu za članstvo za 2012-2013. godinu. U konkretnom slučaju, pred nama je prijedlog da se preciziranje odredbe člana 26 Zakona o tajnosti podataka na način da bi pristup tajnim podacima drugih država i međunarodnih organizacija bez dozvole za pristup tajnim podacima imali predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Vlade, u skladu sa međunarodnim ugovorom. Navedeno ima za cilj smanjenje broja lica izuzetih iz postupaka izdavanja NATo bezbjedonosne dozvole, za pristup NATO tajnim podacima, imajući u vidu da je Zakonom o tajnosti podataka propisan krug lica koji imaju pristup tajnim podacima bez dozvole za pristup, a samim tim i NATO tajnim podacima bez NATO bezbjedonosne dozvole. U pogledu dosadašnje prakse u radu Odbora za bezbjednost i odbranu, mi smo i ranije vodili raspravu o ocjenama iz Izvještaja NATO-a o napretku Crne Gore u učešću u Akcionom planu za članstvo, a isto smo predvidjeli i planom parlamentarnog nadzora za 2014. godinu, što će biti omogućeno imajući u vidu da se predviđena dopuna na pristup tajnim podacima međunarodnih organizacija koje su označene stepenom tajnosti interno ne odnosi. Na kraju, želio bih da apostrofiram da usvajanjem navedenog akta još jednom potvrđujemo naše opredjeljenje i posvećenost implementaciji međunarodnih standarda u ovoj oblasti, što je i stav Odbora za bezbjednost i odbranu koji je kao matično radno tijelo većinom glasova odlučio da Skupštini predloži da usvoji Prijedlog zakona o dopuni Zakona o tajnosti podataka. Zahvaljujem na pažnji. 38
  • Hvala vama, kolega Nuhodžiću. Koleginica Azra Jasavić, u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, Pozitivna Crna Gora će podržati Predlog zakona o dopuni Zakona o tajnosti podataka. Ovo iz razloga što nije sprovedena sistemska reforma u bezbjedonosnom sektoru, a policija nije depolitizovana i dekriminalizovana. Zbog krajnje nezavidne situacije u bezbjednosnim službama, smatramo neophodnim usvajanje ovog zakona. Još u Izvještaju o stanju ljudskih prava Stejt Dipartmenta iz 2009. godine ukazano je da u Crnoj Gori postoji korupcija u službama bezbjednosti i da crnogorska ANB često, bez odobrenja, prisluškuje opozicionare u Crnoj Gori. Stejt Dipartment je u Izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2012. godinu naveo da su mnogi pojedinci, ambasade i organizacije radili pod sumnjom da su nadgledani. U Izvještaju nezavisnog eksperta Mauricija Veranesa koga je Evropska komisija angažovala da procijeni stanje u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala u Crnoj Gori, navodi se da su moguće zloupotrebe u policiji, prisluškivanja telefona, praćenja elektronske pošte, zbog čega je konstatovao, citiram, velike nepravilnosti u postupku prisluškivanja telefonske komunikacije. Početkom godine sekretar NATO-a gospodin Rasmusen je saopštio da je izazov za Crnu Goru i dalje bezbjedonosna agencija koja mora dostići nivo NATO standarda i borba protiv korupcije. Ovo je citat. NATO i Crna Gora potpisali su Sporazum o bezbjednosti podataka 2008. godine, ali kako je dolazilo do ilegalnog curenja NATO podataka, koliko je nama poznato iz sredstava javnog informisanja, imenovano je posebno odgovorno lice za obavljanje unutrašnje kontrole nad sprovođenjem mjera zaštite tajnih podataka. Poznato je da je Uprava policije neustavno i suprotno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama kršila prava desetine hiljada crnogorskih građana kontrolisanom zloupotrebom njihovih telefonskih razgovora, sms poruka i e-mail pošte. Nakon presude donijete povodom ovog slučaja, raskinut je ugovor između Uprave policije i kompanije M:tel, ali to ne znači da je nemoguće i dalje prisluškivati vlasnike mobilnih telefona. Ovo praktično znači da su bez sudskog naloga vršila prisluškivanje i da se i dalje mogu vršiti prisluškivanja. Afera "listing" je potvrdila poražavajuće stanje u bezbjedonosnom sektoru. Kada navedenim činjenicama dodamo i osnovanu sumnju za prisluškivanje stranih diplomata koji je objavio jedan od dnevnih listova, onda je više nego jasno da je prijeko potrebno izvršiti reforme bezbjednosnih službi, kao i depolitizaciju i dekriminalizaciju policije, a imajući u vidu da je sertifikovan Sporazum Crne Gore sa NATO-om, na osnovu koga Crna Gora stiče pravo na posjedovanje tajnih podataka NATO-a o bezbjedonosnim izazovima, čime je uklonjena jedna od prepreka za brže integrisanje Crne Gore u NATO, za što se Pozitivna Crna Gora zalaže, to će ovaj zakon dobiti našu podršku. Smatramo ga prijeko potrebnim i da ste prije ne bi falilo.
  • Zahvaljujem koleginici Jasavić. U ime Kluba Socijalističke narodne partije kolega Velizar Kaluđerović. Izvolite, kolega.
  • 39 Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, Zbog javnosti koja prati naš rad samo da kažem, radi se o vrlo kratkom predlogu za dopunu Zakona o tajnosti podataka, kojim se u suštini samo predlaže da se član 26 važećeg Zakona o tajnosti podataka dopuni jednim stavom koji glasi: "Tajnim podacima drugih država i međunarodnih organizacija, bez dozvole za pristup tajnim podacima, mogu pristupiti lica iz stava 1 tačka 1,2 i 3 ovog člana, odnosno samo tri nosioca najviše državne funkcije u Crnoj Gori". U vezi sa tim, dozvolite mi da pročitam član 51 Ustava Crne Gore, koji je posvećen pitanju pristupa informacijama: “Svako ima pravo pristupa informacijama u posjedu državnih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja”. Sljedeći stav: “Pravo pristupa informacijama može se ograničiti ako je to u interesu zaštite života, javnog zdravlja,morala i privatnosti, vođenja krivičnog postupka, bezbjednosti i odbrane Crne Gore, spoljne, monetarne i ekonomske politike”. Neka javnost sudi da li su ispunjeni ustavni uslovi da se pravo na pristup informacijama, tajnim podacima drugih država i međunarodnih organizacija bez dozvole ovim zakonom ograničava za sljedeća lica, kojim je po sada važećem zakonu dostupnost tim informacijama omogućena bez posebne dozvole, a u pitanju su: potpredsjednici Vlade, ministi nadležni za unutrašnje poslove, vanjske poslove, poslove finansija i poslove odbrane, državni tužioci i zamjenici državnih tužilaca, odnosno nosioci tužilačke funkcije, sudije, članovi Odbora Skupštine Crne Gore za bezbjednost i odbranu, članovi Odbora za antikorupciju, članovi Anketnog odbora, koji je osnovan odlukom Skupštine povodom ostvarivanja parlamentarne istrage, članovi savjeta nezavisnog nadzornog organa za zaštitu ličnih podataka i pristupa informacijama, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, branilac okrivljenog, osim u slučajevima propisanim Zakonikom o krivičnom postupku. Sva ova lica i nosioci državnih i drugih funkcija se izmjenama, odnosno dopunom Zakona o tajnosti podataka isključuju iz prava na korišćenje podataka kada su u pitanju tajni podaci drugih država, osim, kažem, predsjednik države, predsjednik Vlade i predsjednik Skupštine. Ovim se bez ikakve dileme pravi korak nazad u odnosu na već osvojena demokratska pravila koja smo uredili Zakonom o tajnosti podataka i Zakonom o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane. Treba li da podsjetim da u obrazloženju Predloga za dopunu ovog zakona, priznaćete, gospodo iz Vlade i predstavniče Vlade, da ipak pregrubo i da ne kažem bez imalo političkog takta, stoji kao razlog da se predlaže dopuna ovog zakona, jer to što NATO smatra da je u pitanju veliki broj lica izuzetih iz postupka izdavanja NATO bezbjedonosne dozvole za pristup NATO tajnim podacima, te da taj broj treba ograničiti na samo nekoliko visokih državnih funkcionera. Naveo sam iz sada važećeg člana 26 koja lica se isključuju iz tog prava, dakle potpredsjednici Vlade, ministar inostranih poslova, ministar unutrašnjih poslova, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, parlamentarci koji vrše nadzor nad službama bezbjednosti i odbrane, koji se bave pitanjima antikorupcije i tako dalje. Ja mislim da nema nikakvog razloga, a posebno ova argumentacija koja je ovako eksplicirana ne može biti dovoljim razlogom da se za sva ova lica, mimo ova tri nosioca najviše državne funkcije, traži posebna dozvola za pristup tajnim podacima. To je problem i u obavljanju redovnih državnih poslova onih nosilaca državnih funkcija koji po prirodi stvari treba da dođu u posjed ovih tajnih podataka. Kada se to poveže sa ustavnim ograničenjima, dakle kada je u pitanju bezbjednost i odbrana, zaštita imovine, 40 zaštita zdravlja ljudi u Crnoj Gori, a u pitanju je Crna Gora, onda po meni je potpuno nepotrebno da se ograničava pristup tajnim podacima za ova lica koja smo već definisali zakonom. Podsjećam, Zakon o tajnosti podataka smo usvojili 2008.godine, nekoliko puta ga mijenjali, uključujući i onu promjenu sa početka 2013.godine, a Sporazum sa NATO-om o bezbjedonosnim informacijama je zaključen 2007.godine. Ovo nam je naknadna pamet za ova ograničenja. Hvala vam.
  • Hvala vam, kolega Kaluđeroviću. Imamo jednog prijavljenog diskutanta to je kolega Abazović. Ja predlažem da saslušamo diskutante, pa možda u završnoj riječi da odgovorite. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, poštovani gospodine Vučiniću, Nema ništa sporno u donošenju ovog zakona, po mom skromnom sudu, Pozitivna Crna Gora će, naravno, podržati. Mislim da ovakve, da kažem korekcije našeg zakonodavstva koje idu u pravcu onoga što su zahtjevi budućeg učlanjenja Crne Gore u NATO zaista treba maksimalno podržavati. Neke dileme koje su se postavile čini mi se da imaju logičnu ravan, ali mislim da donošenje ovog akta ima svoju pravnu i političku dimenziju. Prvo, želim da se složim da nereformisanje naših bezbjedonosnih službi je velika prepreka učlanjenju Crne Gore u NATO. Prije pola sata smo imali jedan sastanak gdje smo iznijeli svoja različita mišljenja sa predstavnicima NATO-a, naravno svi politički subjekti, ali moramo biti svjesni činjenice da naše bezbjedonosne službe ovakve kakve jesu ne odgovaraju onome što su NATO standardi i onome što je, čini mi se, realna potreba građana i servis koji oni treba da obavljaju. Ne znam zašto je sporno da pristup NATO podacima imaju samo lica koja obavljaju najviše državne funkcije. Meni je to potpuno logično. Ja nisam nikakvu vajdu vidio od ovih lica što su i do sada imali pristup tajnim podacima. Mislim da stopa kriminala, mislim na organizovani kriminal u Crnoj Gori, konstantno je u porastu, mislim da je korupcija konstantno u porastu. Mislim da ono što radi ANB služi samo Demokratskoj partiji socijalista. Da dam jedan plastičan primjer, ja sa kim god razgovaram na telefon, kao da pričam preko megafona. U moj isti aparat stavite drugu karticu, potpuno normalno pričate sa bilo kim, u isti aparat, znači nije do aparata, nego je do broja. Jeste li vi krivi za to ili niste, ja ne znam, ali sam siguran da do sada netaknutost odnosno nereformisanost bezbjednosnih službi je zaista nešto što prevazilazi svaku mjeru. Ako će ovo da pomogne našim daljnim integracijama prema NATO-u, svakako neme ništa sporno, ali pored korekcije zakona i prilagođavanja zakonodavstva koje je kompatiilno sa onim što su evropski standardi, prihvaćeni standardi drugih zemalja, mislim da morate ozbiljnije da povedete računa oko lične reforme, odnosno oko suštinskih reformi koje treba da dovedete u službu. U suprotnom, donošenje ovakvih akata će možda biti štrikiranje da se pred nekim pohvalimo da imamo zakon kompatibilan sa nekom drugom zemljom članicom NATO-a, ali neće odgovoriti ono što su realni zahtjevi građana. Stoga moja diskusija i moj komentar idu u tom pravcu. Nije sporno promijeniti, nije sporno podržati, ali ono što rade bezbjednosne službe, što radi 41 konkretno vaša služba, nije nešto sa čime možemo da se pohvalimo i ja se nadam da ćemo od ovog posjedovanja tajnih podataka osjetiti i neku korist, da ćete umjesto što se bavite kritičarima i nepodržavaocima vladajuće elite, početi da se bavite ljudima koji zaista nanose ozbiljnu štetu ekonomiji Crne Gore i ozbiljnu štetu imidžu naše zemlje. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Abazoviću. Pošto nema više prijavljenih diskutanata dajemo riječ gospodinu Vučiniću, da možda u ovoj završnoj riječi da svoj stav ili mišljenje u vezi sa nekim opaskama koje su se čule u diskusiji.
  • Hvala, potpredsjedniče. Što se tiče Zakona i člana 26 važno je reći da se nikome ne uskraćuju prava da pristupi podacima. Znači, imamo jednu proceduru koja je prepoznata u Zakonu, to je procedura za izdavanje dozvole za pristup tajnim podacima, tako da će sva lica sa ovog spiska koja pristupaju NATO i EU tajnim podacima, osim tri predsjednika, ući u proceduru za izdavanje dozvole. U prvom redu mislim na ministra odbrane Crne Gore i na ministra vanjskih poslova koji su u stalnoj komunikaciji sa NATO strukturama. Znači ne uskraćuje se pravo definitivno, već postoji postupak koji je detaljno definisan za dobijanje dozvole za pristup tajnim podacima. Takođe, što je rekao poslanik Nuhodžić, da se vratim još jednom i na taj dio, za pristup stranim tajnim podacima, znači međunarodnim tajnim podacima stepena tajnosti interno, ne postoji potreba izdavanja dozvole tako da će sva lica iz člana 26 i dalje samo potpisivanjem izjave moći pristupati tajnim podacima u domenu njihovog rada. Ovo je jedno kratko pojašnjenje, mislim da je u tom dijelu jasno. Zahvaljujem se još jednom. Hvala.
  • Hvala i vama, gospodine Vučiniću. Konstatujem da je pretres po ovoj tački dnevnog reda završen i da ćemo se izjasniti naknadno kada budemo glasali o ostalim tačkama. Zahvaljujem za učešće u radu gospodinu Vučiniću. Prelazimo na sljedeću tačku, to je Izvještaj o radu Odbora za bezbjednost i odbranu za 2012.godinu. Saglasno zakonu o parlamentarnom nadzora u oblasti bezbjednosti i odbrane, Odbor za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore podnio je Izvještaj o radu Odbora za 2012.godinu. Otvaram pretres i pitam predsjednika Odbora gospodina Nuhodžića da li želi dati dopunsko obrazloženje. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče Skupštine, poštovane koleginice i kolege, Siguran sam da dijelite uvjerenje o važnosti zakonitog postupanja i efikasnog djelovanja u sektoru odbrane i bezbjednosti, dijelu sistema koji predstavlja osnov za uspješno sprovođenje reformi i napredovanje u bilo kojoj drugoj oblasti. Kontinuirana saradnja kroz interaktivni partnerski odnos sa organima i sa institucijama u ovom 42 sektoru, podrška kvalitetnim inicijativama i planovima, ukazivanje na propuste kao i djelovanje raspoloživim mehanizmima u cilju korigovanja eventualnih nedostataka samo su neki od zadataka u radu Odbora za bezbjednost i odbranu zakonodavnog doma. Promovisanje demokratskih principa u zemlji i inostranstvu, njihova primjena u praksi, odgovorno i stručno pristupanje aktuelnim pitanjima od strane svih aktera jedini su garant funkcikonalnosti i odgovornosti u radu ukupnog sektora, a samim tim i stabilnosti na nacionalnom i regionalnom i međunardnom planu. O Izvještaju o radu odbora za 2012.godinu vodili smo raspravu na sjednici ovog tijela krajem januara 2013.godine i jednoglasno odlučili da isti usvojimo. Sastavni dio izvještaja su i potrebne informacije sačinjene u skladu sa članom 46 stava 1 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost na osnovu kojeg nadležno radno tijelo podnosi izvještaj o svom radu najmanje jednom godišnje. Saglasno navedenom slobodan sam ocijeniti da je Odbor u navedenom periodu nastavio praksu uspješne realizacije aktivnosti u skladu sa odredbama Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane. Iskustva u protekloj godini pokazala su našu punu posvećenost i partnersku podršku radu subjekata iz sektora odbrane i bezbjednosti na izvršavanju planiranih zadataka, te ispunjavanju uslova i dostizanju potrebnih standarda u procesu evropskih i evroatlantskih integracija. Takođe cijenim važnim istaći da su svi subjekti parlamentarnog nadzora i ovog puta pokazali visok stepen kooperativnosti u odnosu na rad Odbora za bezbjednost i odbranu. Rasprave na sjednicama ovog radnog tijela bile su konstruktivne, sve više koncentrisane na suštinu i stručnu analizu materijala koji su bili na dnevnom redu. Teme su se razmatrale zajednički na objektivan način uz puno uvažavanje njihovog opšteg značaja za društvo, a i uz postojanje jasno izražene političke volje za iznalaženje konsenzusa i najboljih mogućih pravaca djelovanja sa čim će, vjerujem, biti saglasne i druge kolege iz Odbora. Ovo ističem jer u procesu sprovođenja parlamentarnog nadzora posebno važan segment predstavlja transparentost u radu i odgovornost koju imamo prema građanima i prema sebi samim, naročito imajući u vidu da pitanja iz oblasti odbrane i bezbjednosti nijesu stvar stranačke ni bilo koje druge pripadnosti i ciljevi, već je prioritetno u pitanju nacionalni interes. Kao što ste imali priliku da vidite u dostavljenom izvještaju za 2012.godinu, održano je 13 sjednica Odbora na kojima su razmatrane 32 tačke dnevnog reda od čega tri predloga zakona i tri predloga zakona o izmjenama i dopunama zakona. Specifičnost izvještajnog perioda bili su sprovedeni parlamentarni izbori koji su dijelom uticali na dinamiku ali ne na suštinu rada Odbora i realizaciju aktivnosti utvrđenih planom parlamentarnog nadzora i proisteklih iz tekućih obaveza i podnešenih inicijativa. Našim sjednicama prisustvovali su i predstavnici Instituta “Alternativa”, dok je saradnja sa nevladinim organizacijama ostvarena i kroz primjenu odredbi Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Odbor je u skladu sa propisanim nadležnostima u više navrata tražio i dobio dodatne informacije i posebne izvještaje od organa i institucija iz sektora odbrane i bezbjednosti. Takođe, na individualan zahtjev, saglasno zakonu, članovima Odbora su blagovremeno dostavljane informacije iz djelokruga rada Odbora. U izvještajnom periodu sprovedena su dva kontrolna saslušanja, i to direktora Agencije za nacionalnu bjezbjednost i ministra vanjskih poslova i evropskih integracija u vezi ocjena iz izvještaja o NATO-u, o napretku Crne Gore za učešću u MAP-u za 2011.godinu, kao i kontrolno saslušanje vrhovne državne tužiteljke i direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma na TM-u, aktivnosti nadležnih 43 državnih organa sprovedenih u vezi sa ispitivanjem navoda o eventualnim koruptivnim radnjama tokom i nakon procesa privatizacije Telekoma. Ovom prilikom ukazao bih i na rezultate i slobodno mogu reći izuzetno kvalitetnu diskusiju na sjednicama posvećenim nadzoru i planiranju i utrošku opredijeljenih sredstava za sektor odbrane i bezbjednosti. Svjesni efekata globalne ekonomske krize koja nije poštedjela ni ovaj sector, ocijenili smo neophodnim obezbjeđivanje sredstava u dovoljnom iznosu da se ne bi ugrozilo njegovo redovno funkcionisanje. U izvještajnom period, na našu inicijativu, a saglasno odredbama Zakona, razmotren je prvi put izvještaj Državne revizorske institucije o reviziji Godišnjeg finansijskog izvještaja Agencije za nacionalnu bezbjednost za 2011.godinu. S tim u vezi Agencija je informisala Odbor o realizovanim preporukama u propisanom roku. U 2012.godini posebnu pažnju smo posvetili takozvanom uvidu kako stvari funkcionišu, konkretno vojnički da kažem, na terenu. Saglasno tome Odbor je realizovao posjetu Agenciji za nacionalnu bezbjednost, Ministarstvu odbrane, Direkciji za zaštitu tajnih podataka, radi nadzora nad primjenom bezbjednosnih standarda. Pored navedenog obišli smo i dvije lokacije na kojima su skladišta viška naoružanja municije i imali priliku da se upoznamo sa količinom i vrstom municije koju je potrebno uništiti, sa metodama i tehnikama kojima se vrši uništavanje kao i sa funkcionisanjem elektronskog sistema zaštite. Pored realizacije zakonom utvrđenih aktivnosti, Odbor je u protekloj godini održao veliki broj sastanaka sa predstavnicima drugih država i međunarodnim organizacijama, dok su članovi Odbora uzeli učešće u značajnom broju regionalnih, međunarodnih aktivnosti, konferencija, seminara, na kojima je bilo riječi o aktuelnim temama. Vjerujem da su navedene aktivnosti koje sam ukratko predstavio potvrdile iznijeti stav da je Odbor na svim sjednicama u okviru postojećih nadležnosti kroz zaključke tražio odgovore, upućivao sugestije i preporuke kako bi se unaprijedio rad organa i institucija iz sektora odbrane i bezbjednosti. Odbor je i nastavio i nastaviće rad sa posebnim fokusom na unapređenje kapaciteta razvoja novih mehanizama i okvira za postizanje što boljih rezultata na fonu proaktivnog pristupa i praćenja realizacije planiranih i odobrenih aktivnosti i mjera kao i datih preporuka i sve sa ciljem poštovanja zakonitosti, dobre komunikacije i ukupne uspješnosti u funkcionisanju sistema. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala vam, kolega Nuhodžiću. Koleginica Azra Jasavić u ime Kluba Pozitivne Crne Gore, a nakon nje poslanik Gojković u ime kluba SNP-a. Izvolite, koleginice Jasavić.
  • Gospodine potpredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovani građani,poštovane kolege iz Odbora za bezbjednost i odbranu, Pripalo mi je teško breme, a iz Izvještaja vidim da ga lako nosite. Kada sam odlučila da sa polja advokature preselim na teren politike osnovno pitanje i motiv koji me je pokretao jeste šta tu mogu da uradim za ljude a ne šta to ljudi mogu da urade za mene, jer u središtu bavljenja moje politike jeste čovjek. Znajući za vašu vrlo odgovornu i važnu poziciju u Odboru za bezbjednost koju vam Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti obezbjeđuje, pažljivo sam pročitala ovaj izvještaj, sa željom da vidim šta vi kao članovi Odbora, na čelu sa vama, 44 gospodine Nuhodžiću, činite za ljude koje svi zajedno u ovom parlamentu predstavljamo. Vi vršite nadzor nad Ministarstvom odbrane, nad vojskom, nad Agencijom za nacionalnu bezbjednost, nad Upravom policije, nad Ministarstvom unutrašnjih poslova i drugim organima koji se bave poslovima bezbjednosti i odbrane. Ukupno ste u 2012. godini održali 13 sjednica sa 32 tačke dnevnog reda. Vaše sjednice su održavane ukupno u trajanju od 40 dana i ukupno 35 sati. Nije problem u kvantitetu, što vrijedan čovjek završi za dan, lijenština ne mora ni za godinu.Problem je u tome što ste vi svega četiri sjednice posvetili radu Agencije za nacionalnu bezbjednost, pri čemu ste na dvije sjednice pričali kako se troše naše pare od Agencije, naše vezano za budžet, i na jednoj ste pričali kako će se planirati potrošnja para i razmatrali ste Izvještaj DRI. Na trećoj sjednici ste razmatrali predlog predsjednika Vlade za imenovanje direktora ANB, a na četvrtoj ste sproveli kontrolno saslušanje direktora ANB u vezi ocjena i Izvještaja NATO-a o napretku Crne Gore u učešću u MAP-u za 2011. godinu. Ni na jednoj sjednici nisam primjetila, vi me ispravite ako griješim, nijeste se bavili postupanjem Agencije u primjeni zakonom propisanih ovlašćenja sa aspekta poštovanja Ustavom zagarantovanih sloboda i prava građanina i prava čovjeka i građanina, osim što ste na inicijativu poslanika Konjevića posjetili, o tome ću govoriti, izvjesnu agenciju vezano za primjene bezbjedonosnih standarda. Odbor po članu 12 Zakona o parlamentarnom nadzoru donosi godišnji plan nadzora za narednu godinu, ali Odbor može, po članu 15 Zakona, preduzimati vanredne aktivnosti parlamentarnog nadzora. Vanredne aktivnosti obuhvataju upućivanje zahtjeva organima radi dostavljanja informacija o određenim pitanjima. Može se vršiti posjeta članova Odbora organima radi dostavljanja uvida u dokumentaciju. Nijesam primjetila da je bilo vanrednih aktivnosti Odbora izuzev posjete Odbora na zahtjev poslanika Konjevića oko primjene bezbjednosnih standarda. Vi ste privilegovani poslanici i na osnovu Zakona o tajnosti podataka za vas nema tajni u ovoj zemlji. Srećom da smo danas izmijenili Zakon pa će za vas biti tajne iz domena drugih država i NATO-a, to me raduje. Vidim da ste imali obimna stručna usvršavanja, pri čemu bih istakla trogodišnji projekat Centra za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve, započet 2012. godine, koji ima za cilj osnaživanje našeg Odbora u ispunjavanju njegove kontrolne uloge na polju bezbjednosti i odbrane. Imali ste saradnju i sa misijom OEBS-a, imali ste prisustvo na seminarima Organizacije regionalnog centra za bezbjednosnu saradnju. Dok sam čitala ovaj izvještaj pitala sam se koliko od ulaganja u ovaj odbor imaju Ebru Belegu, Murić Rafet i Denić Haris iz Rožaja, a čije su sudbine upravo 2012. godine za koju je pisan ovaj izvještaj, zahvaljujući diskutabilnom radu koji vi kontrolišete, gospodine Nuhodžiču, sa vašim Odborom ANB-a, poprimile tragičan tok. Naime, ova lica koja žive u Rožajama kao mirni i ugledni građani, neki od svog rođenja a drugi decenijama, ANB je svojim tajnim spisima proglasila osobama opasnim za nacionalnu bezbjednost. Bližu informaciju od ANB-a o ovim razlozima niko nije mogao dobiti bez obzira na Zakon o tajnosti podataka, jer su to strogo čuvani podaci. Zbog toga se, poštovane kolege iz Odbora za bezbjednost i odbranu, obraćam vama sa molbom da detaljnije obratite pažnju na ove slučajeve i na elementarna poštovanja sloboda i prava čovjeka, odnosno građanina. Prema navodima nekih od ovih lica, a to smo imali priliku da čujemo preko sredstava javnog informisanja, ukazano je na osnovanu sumnju da je negativno mišljenje za ova lica dato iz subjektivnih razloga ovlašćenih službenika ANBa. Od vas očekujem da provjerite ove navode, ove slučajeve potanko ispitate i 45 omogućite ostvarivanje osnovnih sloboda i prava pomenutih lica i na taj način - to vam je i obaveza, zato ste plaćeni, zato vas je narod birao, zato ste i privilegovani poslanici u Odboru - spriječite samovolju ako postoji, a vi morate utvrditi da li postoji u ANB-u zajedno sa prvim čovjekom ANB-a, i time promovišete poštovanje Ustava i zakona ove zemlje, jer su vam isključivo zbog toga data zakonom široka ovlašćenja. U tom pravcu Pozitivna Crna Gora će vam pomoći. Predložićemo izmjene Zakona o državljanstvu, izmjene Zakona o strancima, mada znamo da Ministarstvo unutrašnjih poslova radi na promjeni Zakona o strancima, i mi ćemo tražiti da svako mišljenje koje Agencija daje negativno bude dostupno za vas. Uvaženi posebni poslanici iz Odbora za bezbjednost i odbranu, iako imate posebna prava, imate i posebne obaveze i moraćete, zbog tih posebnih obaveza, polagati račun onim građanima koji smatraju da Agencija za nacionalnu bezbjednost ugrožava njihova osnovna prava i slobode. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, koleginice Jasavić. Izvolite.
  • Uvažena koleginice Jasavić, rad našeg Odbora je definisan zakonom i on definiše naše nadležnosti. Suštinsko pitanje kojim se mi bavimo kada razmatramo izvještaje bilo kojeg organa kojeg mi, da kažem kontrolišemo kroz njihove izvještaje, jeste njihov rad u skladu sa zakonom i Ustavom. To nije van našeg fokusa i mi se time bavimo. Drugo pitanje koje tretiramo u radu Odbora je efikasnost tih državnih institucija nad kojima vršimo nadzor u izvršavanju svojih zadataka i o tom pitanju imamo različite utiske. Mislimo da državni organi koji se bave ovom bezbjednosnom problematikom svoje poslove rade korektno, a mogu da ih rade i bolje, uvijek nešto što je dobro može biti još bolje, tu se slažem sa vama, vi ste eminentan pravnik, ali moramo voditi računa o našim nadležnostima. Naš Odbor nije ni policija, nije ni Agencija za nacionalnu bezbjednost, nije ni sud. Znači, mi moramo u partnerskom odnosu sa institucijama da sagledavamo tu situaciju. Neka pitanja kojima se mi temeljno bavimo na Odboru gdje i opozicija i pozicija zajedno donosi zaključke, često opteretimo političkim pričama i ispolitizujemo ta pitanja. Što se tiče zakonskih okvira u kojima rade institucije, u svakom našem izvještaju smo konstatovali da je njihov rad u skladu sa Ustavom i u skladu sa zakonom. Vi sada govorite o programu, mi svake godine donosimo program i ovaj progam o kojem ste vi sada govorili je usvojen jednoglasno na sjednici Odbora. Program za 2014. godinu takodje smo usvojili. Međutim, program nije sveto slovo. Mi ga u Odboru nazivamo okvirnim program, svaku inicijativu kolega, svaku pojedinačnu inicijativu mi stavimo u fokus naše pažnje, tražimo informaciju od nadležnih organa i nakon dobijene informacije nadležnih organa dogovaramo se o daljem tretiranju te inforamcije. Mislim da to govori o ozbiljnosti sa kojom radi naš Odbor. Ako bismo to radili na drugačiji način, ako bismo podlegli nekim političkim ocjenama ili politički pikantnim pričama, ugrozili bismo rad Odbora za bezbjednost i odbranu. Da li Odbor može da radi bolje - može. Ja se slažem sa vama i mi nastojimo da svake godine unaprijedimo te naše aktivnosti. Ovo je izvještaj za 2012. godinu i on je tretirao pitanja iz te godine, 2012. Vi nijeste tada ni bili poslanik, ali dobro. Pročitali ste 46 pažljivo Izvještaj i možete da govorite kvalitetno, vi ste pravnik kvalitetan, a imaćemo prilike da pričamo i o izvještaju za 2013. godinu. Hvala.
  • Hvala vam, kolega Nuhodžću. Da li želite odgovor na komentar, koleginice Jasavić? Izvolite.
  • Poštovani gospodine Nuhodžiću, Upravo je moja i vaša diskusija na radnoj grupi za izgradnju povjerenja mene motivisala da se podrobno bavim izvještajem vašeg odbora. Na radnoj grupi za izgradnju povjerenja ja sam tražila izmjene Zakona o državljanstvu u dijelu kada Agencija procijeni da postoje smetnje iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore u postupku sticanja crnogorskog državljanstva prijemom, da o tome obavještava nadležno radno tijelo Skupštine za odbranu i bezbjednost. To sam ja tražila.Dalje sam tražila da nadležno radno tijelo Skupštine za odbranu i bezbjednost, kojim vi predsjedavate, nakon razmatranja podnijete infomacije dostavlja Agenciji mišljenje o postojanju smetnje. Nakon dobijenog mišljenja Agencija utvrđuje postojanje razloga o smetnjama za sticanje crnogorskog državljanstva. Kada smo vodili polemiku na radnoj grupi, vi ste rekli da vi, shodno Zakonu o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, vršite nadzor i ovih pitanja. Rukovodeći se vašim argumentima sa radne grupe o izgradnji povjerenja u izborni proces, detaljno sam pročitala vaš izvještaj da bih vidjela da li potvrđujete vi u vašem izvještaju vaše navode sa Odbora za radnu grupu za izgradnju povjerenja. Vidjela sam da nema kompatibilnosti iz vaših iskazanih usmenih stavova u odnosu na ono što sam pročitala u samom izvještaju. To me je motivisalo i to je ono na što sam željela da ukažem. Kratko, da ne bih prekoračila vrijeme, želim samo da vam kažem da smo mi krajem 2012. godine ušli u parlament, ali da sam ja kao građanin i danas kao poslanica uvijek zainteresovana da u središtu mog života bude čovjek, a ne politički poeni. Ne zanima me uopšte kakvi će politički poeni da budu, čak su ovo ljudi koji su glasali potpuno različite partije, ali ću se uvijek, kao i Pozitivna, boriti za pravo čovjeka pripadao on Demokratskoj partiji socijalista, Demokratskom frontu ili bilo kojoj drugoj partiji. Sa ovim želim da završim, hoću da vam kažem da smo u prošloj godini bili vrlo aktivni po pitanju parlamentarnog rada kao nova parlamentarna partija i primijetila sam da je to ubrzalo rad ovog parlamenta. Dozvolite, ja govorim brojkama. Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu 2012. imao je svega 20 sjednica, a 2013. godine imao je 41 sjednicu, dok je Odbor za ekonomiju imao 42 sjednice sa 126 časova rada, a vaš odbor, koji prati ovako važane segmente u 2013. sa kojom se vi sada ovdje ispomažete kao godinom koja će biti bolja, sa stanovišta izvještaja, imali ste svega 14 sjednica. Samo polako, nije bitan kvantitet, bitan je kvalitet. Ja moram priznati da ja kao građanka i danas kao poslanik nijesam zadovoljna radom bezbjednosnih službi jer ih smatram politizovanim, smatram ih i dobrim dijelom kriminalizovanim, a vaša odgovornost je kao odbora na tome što ne vršite na kvalitetniji način parlamentarni nadzor nad radom tih službi.
  • Hvala, koleginice. 47 Biće prilike kada budemo usavajali ili razgovarali o Izvještaju za 2013. godinu da nastavimo ovu diskusiju. Kolega Obrad Gojković u ime kluba SNP-a je prijavljen za diskusiju. Izvolite, kolega.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovani građani, Nedavno smo imali priliku da u okviru posjete Odbora za turizam i prostorno planiranje Briselu razgovaramo sa predstavnicima Evropske unije o problemima energetike, odlaganja otpada itd. Međutim, za ovu tačku dnevnog reda je bitno da smo imali razgovore sa gospodinom Dirkom Langeom koji je predstavnik Evropske unije u procesu pregovaranja Crne Gore sa Evropskom unijom. Ono što je tamo nama decidno rečeno je da je Crna Gora jedina država u procesu evropskih integracija, da će poglavlja 23 i 24 biti otvorena tokom cijelog trajanja pregovora i Crna Gora neće ući u Evropsku uniju dok se ta poglavlja ne zatvore. Šta to znači? Znači da Evropska unija kao naš parnter u tim pregovorima procjenjuje da je oblast bezbjednosti, sigurnosti i odbrane najveći problem Crne Gore i da tu rezultata nema. Kada se vidi ovaj izvještaj za 2012. godinu, za mene ovaj izvještaj predstavlja jednu formu, u njemu nema suštine, nema onoga što je poenta parlamentarnog nadzora nad službama sigurnosti i nema rezultata. Normalno, smatram da je ovakav izvještaj kreiran voljom političke većine u ovoj skupštini, koja vrlo dobro kontroliše dinamiku primjene demokratskih standarda koje nameće Evropska unija onako kako to njoj odgovara za održavanje vlasti. Po meni, bespredmetno je analizirati u 2014. ovaj izvještaj za 2012. godinu, sa suštine i forme, ali treba kazati neke stvari, šta se dešavalo od 2012. do današnjeg dana i šta se to promijenilo, da li ima tu nekih rezultata. Po meni nema. Imate problem kriminala, o kome smo razgovarali sa Langeom. Imate velike narko bosove, mediji, novinari su došli do toga da u Crnoj Gori postoje veliki narko bosovi prije nego što su do toga došle službe sigurnosti. Znači, prvo novinari nešto doznaju pa tek ljudi koji su plaćeni profesionalno da hapse te. Da ne govorim o tome da ti veliki narko bosovi nisu uhapšeni u Crnoj Gori, da su oni ovdje bili na proputovanju, da su tu živjeli ili da su pobjegli kasnije gdje su potpuno zakazale sve službe bezbjednosti i sigurnosti i što je postalo na neki način i evropski problem. Druga stvar, problem bezbjednosti nije samo bezbjednost ljudi i imovine, odbrana i tako dalje već i ekonomska bezbjednost. Mi imamo državu koja je opljačkane, gdje su opljačkane stotine miliona eura, gdje su pojedinci učestvovali u privatizacijama koje su bile teške, sve jedna za drugom, isti čovjek u KAP-u, u Vektra Boki, u Vojnoj bolnici, nikad niko nije pokrenuo, nestale su stotine miliona eura. Sljedeća stvar, što je bilo isto tema razgovora sa Langeom, to je zloupotreba funkcija u službama bezbjednosti u političke svrhe. Da li smo mi zaboravili da je bivši direktor policije gospodin Veljović napravio onaj čuveni sastanak pred izbore u Mojkovcu, gdje je govorio sa predstavnicima specijalne jedinice da oni moraju da glasaju za Demokratsku partiju socijalista? Kakve su konsekvence toga što je uradio, da li je to neki napredak u svemu ovome? Vidite danas Berane, vidite šta se dešavalo u Beranama, tada u Mojkovcu, Cetinju, afera “snimak“ itd. Jedan potpuno zaokruženi sistem političkih zloupotreba ljudi koji su na funkcijama u službama bezbjednosti. 48 I ono što je najaktuelnije to su napadi na medije. Da li ova država, da li službe bezbjednosti mogu da objasne ove stvari? Po meni, ovdje se ne radi isključivo o napadima na medije. Ovdje se radi o obračunima između bezbjednosnih struktura i zadovoljavanja nekih njihovih sukoba, interesa itd. Mislim da je tu Parlament u potpunosti zakazao. Imamo neriješena ubistva, paljevine, prebijanja itd. Na kraju, da mi ne bude zamjereno, radi javnosti koja vrlo često nas poslanike možda i s pravom kritikuje, da vidimo koliko smo mi bezbjedni koji smo poslanici. Šta znači baviti se politikom ako poslanik 2006. godine prijavi policiji da je fizički napadnut, pa onda poslije par mjeseci prijavi da mu prijete da će mu ubaciti bombu u kuću, pa 2010. plate ljude da ga prebiju, pa onda prijetnje optuženih za najteža ubistva u Crnoj Gori, isto prijava policiji, pa onda 2012. fizički napad, pa 2013. najava na fejsbuku da će biti likvidiran. Kada se privedu ti ljudi, svi su oni na neki način povezani ili bili povezani sa službama bezbjednosti, a zajednički imenitelj svega ovoga je da nikad niko nije odgovarao iako su procesuirani ti predmeti i da su to, jednostavno, ljudi koji su pod zaštitom, iako su njihova imena pominjana ovdje. Onda imamo državu, koja treba da ide u Evropu, gdje se poslanici tretiraju ovako, imamo medije koji se tretiraju na ovaj drugi način, imamo ekonomiju koja je opljačkana, imamo narko bosove koji su pobjegli. I onda mi govorimo ovdje o parlamentarnom nadzoru nad službama sigurnosti. Moj stav povodom ovoga je da je potpuno ispravan stav Evropske unije što se tiče poglavlja 23 i 24, to je krucijalni problem Crne Gore. Mislim da ovakav režim na vlasti, koji vrlo dobro kontroliše dinamiku tih demokratskih procesa i ne dozvoljava da se privedu pravdi prije svega oni pripadnici službi bezbjednosti koji zloupotrebljavaju u političke svrhe svoje pozicije, ne može Crnu Goru odvesti naprijed. Jasno da će u ovom procesu evropskih integracija, upravo zbog ovih problema, upravo zbog nesposobnosti i našeg nemanja snage da se izborimo kao palament kroz naše odbore sa ovim problemima, Crna Gora biti u velikim problemima. Hvala.
  • Hvala vama, kolega Gojkoviću. Prelazimo na diskusije. Prvi prijavljeni diskutant iz kluba parlamentarne većine je kolega Mišo Stanišić. Obrad Stanišić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvažene koleginice i kolege, poštovani građani, Mislim da je predsjednik Odbora kolega Nuhodžić dosta rekao o izvještaju o radu Odbora za 2012. godinu. Jeste da je malo hendikep da mi u 2014. godini razmatramo izvještaj iz 2012. godine, ali mi koji smo bili u Odboru, tada u tom sazivu i sada, dobro znamo šta smo radili, dobro znamo koje smo zaključke donosili, a isto tako i svjesni smo toga da li smo mogli više da radimo ili nijesmo mogli. Ono što karakteriše i ovaj izvještaj i sve izvještaje Odbora za bezbjednost jeste jedan korektan odnos prije svega članova Odbora bez obzira na njihovu političku pripadnost i bez obzira da li se radi o poziciji ili opoziciji. Mi većinu zaključaka koje smo donosili na tom odboru i na nekim sjednicama koje su imale veoma neprijatne teme i bile su veoma vruće i trajale po osam devet sati, donosili smo jednoglasno. Ono što je veoma bitno je da smo i te kako vodili računa o realizaciji tih zaključaka. Dobro znamo kako smo pratili realizaciju zaključaka i oko „balkanskog ratnika“, slučaja Šarić i tako, 49 imali smo naknadne sjednice i naknadna kontrolna saslušanja. Znači da se radi o jednoj ozbiljnoj ekipi i jednom ozbiljnom skupštinskom tijelu koje vjerovatno može da radi bolje, ali ozbiljno radi svoj posao i ima veoma dobar odnos sa službama nad kojima vrši parlamentarnu kontrolu i veoma je ozbiljan partner kad su te službe u pitanju. Ono što moramo da shvatimo ozbiljno jeste da mi nijesmo, rekao je to predsjednik, ni sud, ni advokatura, ni tužilaštvo. Mi smo parlamentarno tijelo koje zna šta treba da radi. Ne da donosi presude, nego da donosi zaključke i da se brine o realizaciji tih zaključaka. Ja ne vidim ovdje nijednog razloga da se mi kao članovi Odbora za bezbjednost smatramo nekim specijalnim i nekim povlašćenim članovima i nekim povlašćenim poslanicima. Zašto, da nemamo slučajno veću platu ili veću nadoknadu zato što radimo u ovom odboru u odnosu na ostale kolege koji rade u drugim skupštinskim tijelima? Ja mislim da mi članovi Odbora za bezbjednost imamo samo mnogo više posla i mnogo više odgovornosti, za razliku od onih koji manje rade i koji samo kritikuju i žele da budu savjest ovoga parlamenta. Ne slažem se takođe sa onima koji kažu da je izvještaj Odbora za bezbjednost i odbranu u 2012. godini proizvod parlamentarne većine. To nije tačno. Mi smo ovaj izvještaj donijeli jednoglasno na Odboru, znači da je to proizvod i većine i manjine u parlamentu. Dobro znamo da je ovaj izvještaj na Odboru usvojen konsenzusom, znači apsolutnom većinom. Prema tome, najbolje bi bilo onima koji nisu učestvovali u radu ovoga odbora da više vode računa o onome šta rade u odborima gdje su oni članovi, a niko im ne smeta i ne osporava da diskutuju o onome šta se radilo. Takođe, u ovom izvještaju mnoge stvari ne mogu ni da stoje. Neke sjednice smo imali zatvorene za javnost, postoji Zakon o tajnosti podataka, tako da i nešto što smo radili i teme koje smo raspravljali sasvim je za očekivati da ne mogu da stoje i ne treba da stoje, u skladu sa Zakonom, u ovom izvještaju. Prema tome, ja mislim da je ovaj izvještaj korektan, da je proizvod konsenzusa i apsolutnog usvajanja na Odboru, a svi oni koji misle da je moglo bolje, slažemo se i mi da sve što se radi može bolje da se uradi, ali to je nešto što je iza nas, čime se mi ponosimo. Odbor za bezbjednost i odbranu ima i te kako bitnu i veoma važnu regionalnu saradnju, i čast je biti član ovog odbora kada se nađemo u regionu sa sličnim odborima za bezbjednost i odbranu i u saradnji sa međunarodnim institucijama kao što su DIKAP, UNDP itd. Zaista je čast biti član Odbora za bezbjednost i odbranu crnogorskog parlamenta, ali to ne znači ni da imamo veću platu, ni da smo povlašćeni, ni da imamo neke beneficije u odnosu na vas, uvažene kolege, koji ste zajedno sa nama u ovom domu.
  • Hvala vam. Koleginica Jasavić ima prijavljeni komentar na vašu diskusiju. Izvolite, koleginice.
  • Poštovani gospodine Stanišiću, Nije sve u parama, nije sve u tome koliko neko prima novca za ono što radi. Posebna je čast, rekli ste, ja se potpuno slažem sa vama, biti u Odboru za bezbjednost i odbranu jedne zemlje, posebno ako se ta zemlja voli. Druga stvar, kada sam govorila o posebnoj poziciji poslanika u Odboru za bezbjednost i odbranu imala sam u vidu normativna rješenja. Ja nisam govorila o vašoj posebnosti po personalitetu, već o vašoj posebnosti u pravnom sistemu Crne Gore. 50 Vama je, kao članovima Odbora za bezbjednost i odbranu, Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti i bezbjednosti odbrane dao poseban status. Vama je Zakon o tajnosti podataka dao poseban status. To su one stvari na koje sam ja ukazivala, a ne na benefite i privilegije koji se novcem mogu mjeriti. Želim da vam kažem da je član 4 Zakona o parlamentarnom nadzoru predvidio da u vršenju parlamentarnog nadzora, Odbor razmatra postupanje organa i institucija iz člana 3 stav 1 ovog zakona - to su oni organi koje sam pomenula maloprije, pa ih ne bih sada ponovo navodila jer vi znate vrlo dobro svoj posao i znate šta radite - u primjeni zakonom propisanih ovlašćenja sa aspekta poštovanja Ustavom zagarantovanih sloboda i prava čovjeka i građanina. To je mene motivisalo da ukažem na vašu posebnost kao Odbora, članova Odbora. Dalje, član 7 posebno propisuje vaše nadležnosti i vi to bolje znate od mene jer ste član tog odbora već u više saziva.Vi sigurno bolje od mene znate i da član 15 Zakona propisuje da Odbor može preduzeti i vanredne aktivnosti parlamentarnog nadzora, a one se ogledaju u upućivanju zahtjeva organima i institucijama iz oblasti bezbjednosti i odbrane u cilju dostavljanja informacija i izvještaja o određenom pitanju. Takođe, predviđa posjete predstavnika Odbora organima i institucijama iz oblasti bezbjednosti i odbrane radi ostvarivanja uvida u dokumentaciju. Moja želja je da ne samo ovaj odbor, nego svi odbori Skupštine Crne Gore rade mnogo bolje. Da parlamentarni nadzor ovog odbora koji on ima u svojim nadležnostima, kao i uloga nadzorna, kontrolna, Skpštine, bude na mnogo višem nivou. Iz izvještaja sam primijetila da je samo poslanik Konjević tražio donošenje jedne odluke, vi ste to prihvatili i vi ste na osnovu toga otišli u Agenciju, u MUP da posmatrate i vidite primjenu bezbjednosnih standarda. To je jedino što sam iz izvještaja vidjela. Ako ste vi izvještaj napravili šturo, pa ste radili mnogo više a napisali mnogo manje, moram vam priznati da to nije dobra praksa. Ubuduće, nas koje interesuje Agencija za nacionalnu bezbjednost isto onoliko koliko mi interesujemo Agenciju za nacionalnu bezbjednost, jer smo imali i u izvještaju Stejt departmenta da su opozicioni poslanici praćeni od Agencije za nacionalnu bezbjednost, zanima da i mi kao parlament, preko vas koje smo birali u Odboru, kontrolišemo Agenciju. Zahvaljujem.
  • Kolegiice Jasavić, ja vas zaista molim da uvažavate vrijeme. Molim sve da uvažavaju vrijeme, posebno vas, jer nije prvi put da prekoračujete. Ima mnogo važnih tema i ima poslanika koji žele da diskusituju, ali treba da vodimo računa o vremenu, vrijeme predviđeno za izlaganje se ipak mora poštovati. Kolega Stanišić, odgovor na komentar. Izvolite.
  • Uvijek u nedostatku argumenata, vremena fali. Vi ste rekli, koleginice Jasavić, da smo mi privilegovani poslanici. Ja nisam sjedio ni u jednom parlamentu nego u ovom dok ste vi imali vašu diskusiju. Rekli ste, pročitajte stenogram, da smo mi članovi Odbora za bezbjednost privilegovani poslanici. Ja sam samo odgovorio na to koliko smo privilegovani u odnosu na vas ostale koji nijeste članovi ovog odbora. I još nešto da vam kažem, dobro mi znamo, svi članovi ovog odbora, ne samo iz opozicije nego svi, od predsjednika do zadnjega, šta treba ovaj odbor da radi. Većina nas je učestvovala u izradi i donošenju Zakona o parlamentarnoj kontroli. Mislim da taj 51 zakon nijedna zemlja u okruženju nije donijela pa čak i neke zemlje članice EU. Da vam kažem, naš nadzor nad službama bezbjednosti i odbrane se ne vrši samo kroz vanredne situacije i vanredne obilaske, a bilo ih je, reći ću vam koji su bili, nego i kroz izvještaj o radu institucija nad kojima vršimo parlamentarni nadzor. A imali smo i vanrednih aktivnosti i kontrolna i konsultativna saslušanja, neka su bila na inicijativu poslanika iz opozicije, neka na zajedničku inicijativu svih nas, vanredne obilaske Sektora za vanredne situacije i skladišta Vojske Crne Gore, širom Crne Gore, od Danilovgrada, Nikšića i tako dalje i mnogo drugih aktivnosti. Prema tome, kažem vam, vaše kritike su dobronamjerne, ali da ste bili poslanik u prošlom sazivu - ovaj izvještaj se odnosi na 2012. godinu a vi ste tek krajem novembra postali zvanično poslanik ovdje - možda ne biste pričali kao danas, ali vjerujem da vi ovo ne govorite iz politikantskih razloga nego više da nas usmjerite kako treba da radimo i na tome vam se zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega. Na redu je kolega Kaluđerović. Izvolite.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, Nije na odmet da podsjetim, ovo je rasprava o izvještaju o radu Odbora za bezbjednost za 2012. godinu. Dakle, mi smo u prilici da kao parlament ocijenjujemo sopstveni rad u jednom dijelu, rad jednog broja poslanika koji imaju čast da budu članovi radnog tijela Odbora za bezbjednost i odbranu. Mislim da nije dobro što raspravljamo o Godišnjem izvještaju za 2012. godinu, a od isteka te izvještajne godine dijeli nas vremenski interval više od 14 mjeseci. Bio sam član Odbora za bezbjednost, kada je u pitanju izvještajna godina samo 15 dana, s obzirom da je saziv sadašnjeg Odbora za bezbjednost i odbranu nakon parlamentarnih izbora 2012. godine uslijedio i Skupština imenovala negdje sredinom 2012. godine, tako da je to specifičnost kada razmatramo ovaj godišnji izvještaj za 2012. godinu, dakle da o njemu razgovara i parlamentarni sastav koji ne odgovara izvještajnoj godini u najvećem dijelu. Želim da kao član Odbora za bezbjednost i odbranu,saopštim da sam kao opozicionar daleko od toga da sam zadovoljan onim koliko je postigao ovaj odbor, kao što nisam zadovoljan i ukupnim parlamentarnim nadzorom koji nad službom bezbjednosti vrši ovaj parlament, kao što nisam zadovoljan ukupnom depolitizacijom, departizacijom službi bezbjednosti, a jedan od ključnih zadataka Odbora za bezbjednost je u nadziranju tih poslova. Ipak moram reći da je napravljena jedna relativno dobra atmosfera u Odboru za bezbjednost i moram reći, kao opozicionar koji to izuzetno rijetko čini, da želim da istaknem značaj predsjednika Odbora, gospodina Nuhodžića, koji zaista ima takta, ima razumijevanja za zahtjeve opozicije u mjeri koliko, kao dio parlamentarne većine, može da se izbori. Prepoznajem da tu ima pozitivnih pomaka. Da iskoristim priliku da kažem da u toj izvještajnoj 2012. godini Odbor za bezbjednost je bio u prilici da realizuje nekoliko kontrolnih saslušanja u vezi sa izuzetno značajnim temama i na pažnju svim parlamentarcima, bavljenje u dva navrata tokom te izvještajne godine pitanjima informacija i saslušanja vrhovnog državnog tužioca i prvog čovjeka Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, oko ispitivanja 52 navoda u vezi sa mogućom korupcijom u postupku privatizacije Telekoma, a neposredni povod je, kao što znate, bio ono čime se bavila komisija nadležna Sjedinjenih Američkih Država o hartijama od vrijednosti. U vezi sa tim, u ovom izvještaju imamo na dva mjesta konstatacije i zaključke Odbora za bezbjednost i posebno naglasak da se insistiralo i na međunarodnoj pravnoj pomoći, da se preko Ambasade SAD zatraži odgovarajuća dokumentacija koja je nophodna našim nadležnim državnim organima da se u vezi sa tim ispita slučaj da li ima korupcije od strane nosilaca državnih ili drugih funkcija u Crnoj Gori u vezi sa privatizacijom Telekoma. Pripadim ljudima koji misle da ima mnogo osnova za sumnju da je toga bilo i želim da naglasim da je taj postupak i kod državnog tužilaštva nadležnog u toku, tako smo obaviješteni od strane vrhovnog državnog tužioca na sjednici koja nije bila otvorena za javnost i zbog toga i sam obavezan da čuvam tajnost podataka u vezi sa tim. Samo da kažem da je ta dokumentacija stigla i da je u pitanju ogromna dokumentacija koja se prevodi i da će nakon te dokumentacije, nadležno državno tužilaštvo biti u prilici da o tome kaže konačnu riječ. Zbot toga čudi, zbog toga brine kako su neki pojedinci i neki mediji, na žalost, požurili nakon što se saopštilo od strane nadležne komisije iz Sjedinjenih Američkih Država da su oni sa svog stanovišta i u okviru svojih nadležnosti zaustavili određene procese, da javnosti Crne Gore predoče evo vidite o čemu pričate, u vezi sa tim nema ništa sporno. Ne. Čak je i nadležna Ambasada SAD upozorila, što nam nije u prilog demokratizaciji odnosa, da to ne znači stavljanje tačke na pitanje eventualnog procesuiranja krivičnopravne odgovornost. Mi, kao Odbor, to smo sebi stavili u zadatak, da ćemo pratiti i dalje tražimo od nadležnog državngo tužilaštva i ostalih državnih organa da nas informišu o toku postupka. Pri tome smo obavezni, pošto je procedura i postupak u toku, da respektujemo činjenicu da možemo dobiti samo određeni stepen ifnormacije u vezi sa tim ali i sa mnogim drugim pitanjima, da ne pominjem aferu "listing", da ne pominjem da je Vrhovni državni tužilac upravo najveći broj informacija u vezi sa aferom "Šarić" za početak dobio upravo od strane članova ovog odbora, da ne pominjem činjenicu da je Vrhovni državni tužilac,nakon što je dobio informacije od članova Odbora na zatvorenoj sjednici, ponovo procesuirao i aktuelizirao pitanje istrage povodom nerasvijetljenog ubijstva Duška Jovanovića i tako dalje. To su mnogo značajne stvari o kojima javnost ne zna dovoljno jer se najveći dio dešavao na zatvorenoj sjednici Odbora. Hvala.
  • Hvala vam. Koelga Aleksandar Damjanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem se, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovana Skupštino, poštovani građani, pomočniče ministra, uz zahvalnost što se izmijenio redosljed izlaganja, jer sam upravo prisustvovao sjednici Administrativnog odbora, moje ću izlaganje svakako racionalizovati u smislu da ne ponavljam neke konstatacije koje je već kolega Kaluđerović,kao član ovog odbora iznio. Ovdje se radi o specifičnoj situaciji da u plenumu razmatramo izvještaj o radu jednog od stalnih odbora Skupštine Crne Gore. Iako svi odbori imaju obavezu da pripreme svoj izvještaj o radu koji se usvaja na sjednicama odbora, ovo je jedini odbor koji svoj izvještaj o radu prosleđuje plenumu i malo smo u osjetljivoj situaciji zato što svi 53 imamo članove odbora iz svojih poslaničkih klubova, da negdje budemo kritički raspoloženiji prema radu ovog veoma značajnog odbora Skupštine Crne Gore. Ne znam da li je neko od kolega pominjao, čini mi se da bi bilo dobro da nam se da informacija kada ćemo razmatrati Izvještaj Odbora za 2013. godinu. Ovdje govorimo danas, u martu 2014, o Izvještaju za 2012. godinu, iako smo još u februaru 2012. godine govorili o izvještaju za 2011. godinu. Malo smo poremetili tu konszistetnost dostavljanja izvještaja i ne vidim razlog zašto već nijesmo imali objedinjenu raspravu i dobili blagovremeni izvještaj o onome šta je Odbor za bezbjednost i odbranu radio tokom prošle 2013. godine, koja je bila veoma osjetljiva i izazovna sa stanovišta bezbjednosti i odbrane. Negdje smo imali promjene na čelu bezbjednosnih službi i tako dalje, sve se to reflektuje na rad i na teme koje Odbor razmatra. Ne ulazim u dinamiku rada samog odbora, u formu ovog izvještaja koji je zaista iscrpan što se tiče samih hronologija i svega onoga što je razmatrano. Imamo taj mali deficit u smislu da ostali članovi Parlamenta, a koji nijesu članovi ovog odbora, imaju limitiran pristup informacijama i samim time je specifičnost zapisnika i izvještaja ovog odbora. Jedna stvar koja mene kao poslanika Skupštine i kao građanina Crne Gore interesuje, ukoliko i to nije tajna o kojoj se ne može ovdje u Parlamentu razgovarati, jeste da predstavnik ministarstva koji, pretpostavljam, učestvuje po funkciji u sjednicama i prisustvu sjednicama ovog odbora, ili možda predsjednik ovog odbora, jer ja takve informacije nikada ne tražim od članova odbora, makar što se tiče SNP-a, koji imaju obavezu čuvanja tajne i naravno kao odgovorni poslanici tu obavezu poštuju. Što se tiče SNP-a to mogu odgovorno da tvrdim, a da li informacije cure iz samog odbora – cure. Čak i mediji, i to ne samo neki mediji nego specificirani mediji – to bi možda bio trag za vas, predsjedniče Odbora, da vidite ko to daje informacije - uvijek dobiju informacije s odbora prije nego što mi poslanici išta o tome znamo. Jedno pitanje je da li je Odbor tokom 2012.godine razmatrao, ako nije tada, da li je prošle godine razmatrao, a ako nije ni prošle, da li će ove godine razmatrati pitanja potencijalnog učešća građana Crne Gore u jednom krvavom građanskom ratu koji bjesni u Siriji. Prema nekim mojim saznanjima kao građanina i poslanika ovog doma, postoji određeni broj lica, državljana Crne Gore, građana koji imaju evidentni status u Crnoj Gori, koji aktivno učestvuju na strani neke od zaraćenih strana u tom krvavom građanskom ratu u Siriji. Neki su učestvovali pa se i vratili u državu Crnu Goru, pa bi bilo interesantno da znamo da li je 2012., prošle 2013., ako ne, da li će ove godine Odbor za bezbjednost da se pozabavi sa tim veoma delikatnim bezbjedonosnim problemom i da bismo dobili izvještaj. Ne mogu da sporim želju da nam Odbor u maksimalnoj mjeri u kojoj to može dostavi što je radio, ali vi morate da budete svjesni da zbog Zakona o zaštiti podataka i tajnosti podataka i pristupa ostalih poslanika podacima, mi imamo problem kada razmatramo ovaj izvještaj, jer nemamo konzistentne informacije o dešavanjima na tom odboru. Dakle, ovo bi bilo jedno konkretno pitanje i naravno ono prvo - zašto ne razmatramo izvještaj za 2013. godinu i kada ćemo taj izvještaj razmatrati. Hvala.
  • Zahvaljujem kolegi Damjanoviću, on je posljednji prijavljeni diskutant po ovoj tački. Kolega Nuhodžiću, želite li završnu riječ u ime predlagača? Izvolite.
  • 54 Prvo da odgovorim na pitanje zašto se razmatra ovaj izvještaj u ovoj godini. Naš odbor je usvojio izvještaj u januaru 2013.godine, dakle mi smo izvještaj usvojili na vrijeme, kao odbor. Vjerovatno u planiranju rada Skupštine ovaj izvještaj nije bio u prioritetu. Dakle, Odbor je odradio svoj dio posla u vremenu u kojem je planirao da usvoji izvještaj o svom radu. Što se tiče rasprave, ja mislim da smo imali danas korektnu i konstruktivnu raspravu, naravno nosim i utisak da je imala određenu dozu politizacije, vjerovatno kolege nijesu dovoljno kvalitetno iščitali izvještaj ili kreativno tumače nadležnosti Odbora. Nego, ostavićemo to za neku drugu priliku. Ja se zaista kao predsjednik trudim, a i kolege koji su članovi Odbora za odbranu i bezbjednost, da ovaj odbor sačuvamo od politizacije. Čini mi se da dijelim mišljenje sa kolegama da smo to i uspjeli. Znači, nama nije cilj da imamo sjednice koje nemaju zaključke, da imamo sjednice čiji će motiv biti zakazivanje i organizovanje rasprava koje imaju samo političku pozadinu ili koje mogu samo doći do političkih stavova ili do političkih zaključaka koji nikoga ne obavezuju. Mislim da smo uspjeli u Odboru i da ćemo nastaviti sa tom praksom. Ovo što ste vi, kolega Damjanoviću, pitali. Mi razmatramo svake godine izvještaj o radu Agencije za nacionalnu bezbjednost, Ministarstva unutrašnjih poslova i u tom okviru izvještaj policije, Ministarstva odbrane. Siguran sam da ovo pitanje koje vi aktuelizujete je pod pažnjom Agencije za nacionalnu bezbijednost i da ćemo kada budemo raspravljali o izvještaju Agencije za nacionalnu bezbijednost otvoriti to pitanje, sagledati ih sa svih aspekata i kroz zaključke koje ćemo usvojiti na Odboru, izjasniti se o načinu tretiranja ovog pitanja. Ne bih više oduzimao vašu pažnju. Hvala vam na konstruktivnim sugestijama.
  • Hvala i vama, kolega Nuhodžiću. Konstatujem da smo završili pretres o Izvještaju o radu Odbora za bezbjednost i odbranu za 2012.godinu. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda, to je Predlog zakona o dopuni Zakona o inspekcijskom nadzoru. Ovlašćeni predstavnici Vlade su mr Raško Konjević, ministar unutrašnjih poslova i Veselin Vukčević, generalni direktor Direktorata za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Pozdravljamo ih. Oni su prisutni. Izvjestioci odbora su Željko Aprcović iz Zakonodavnog odbora i Husnija Šabović, Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Izvolite. Ministar Konjević.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Mustafiću. Uvaženi poslanici, Dozvolite da u najkraćem vas upoznam sa onim što je bila namjera Vlade odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova da u skupštinsku proceduru uputi Predlog zakona o dopuni Zakona o inspekcijskom nadzoru. Izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijskom nadzoru iz novembra 2011.godine utvrđeno je da je inspekcijski nadzor vršio organ uprave nadležan za poslove inspkcijskog nadzora, osim u oblastima državne uprave, odbrane i bezbjednosti, zaštite i spašavanja, prevoza opasnih materija, eksplozivnih materija i 55 sigurnosti i bezbjednosti saobraćaja, dok u oblasti sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja inspekcijski nadzor vrši nezavisno pravno lice koje vrši javna ovlašćenja. Takođe, zakon je predvidio da se objedinjavanje poslova inspekcijskog nadzora sprovedu u dvije faze. Na osnovu rješenja iz navedenog zakona, Vlada je Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave osnovala inspekcijski organ Upravu za inspekcijske poslove u sastavu koje je u prvoj fazi objedinjeno 26 inspekcija. Na ovaj način je ostvareno važno načelo razdvajanja funkcija prvostepenog i drugostepenog organa u upravnom postupku, to jest funkcija i ovlašćenja za davanje odobrenja, saglasnosti i slično od funkcija inspekcijskog nadzora, što je od velikog uticaja na nezavisnije ostvarivanje ovlašćenja inspektora. Uprava je počela sa radom u junu 2012.godine, kada je utvrđen Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Uprave i kada su preuzeti državni službenici i namještenici iz državnih organa. Sljedeća ili druga faza objedinjavanja inspekcija definisana je članom 13 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijskom nadzoru, koji je predvidio da se inspekcijski nadzor u oblasti prosvjete, sporta, zaštite kulturnih dobara i kulturne baštine, arhivske djelatnosti, naplate javnih prihoda, kontrole dostavljanje finansijskih izvještaja, sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma preuzme do 31.decembra 2013.godine. Međutim, Vlada je predložila dopunu Zakona o inspekcijskom nadzoru u smislu da se odloži primjena navedene odredbe do kraja 2014.godine, odnosno da se produži rok za preuzimanje poslova inspekcijskog nadzora iz navedenih oblasti. Poseban razlog za produženje navedenog roka su izazovi sa kojima smo se susreli tokom implementacije prve faze objedinjavanja inspekcija, posebno, imajući u vidu složene poslove u oblasti javnih prihoda, koji predstavljaju jedinstven proces, kao i pitanja organizacije poslova inspekcijskog nadzora u dijelu utvrđivanja izricanja prekršajnih kazni poreskim obveznicima. U slučaju njihovog odvajanja od naplate poreskih obaveza, kontrole tačnog i urednog prijavljivanja poreskih obaveza, kao i povraćaja više plaćenog poreza, postoji rizik da će se dovesti u pitanje ostvarivanje ovih funkcija, zbog činjenice da se iste u cjelosti oslanjaju na bazu podataka kojom raspolaže Poreska uprava. To znači da postupak inspekcijskog nadzora u oblasti javnih prihoda zahtijeva da inspektor mora prije samog postupka inspekcijskog nadzora raspolagati većim brojem podataka i informacija o kontrolisanom poreskom obvezniku koji su u posjedu Poreske uprave. Treba imati u vidu da je ova oblast inspekcijskog nadzora od posebnog značaja u okolnostima pojačanih mjera koje Vlada preduzima u borbi protiv sive ekonomije i dodatnog obezbjeđivanja javnih prihoda. Imajući u vidu navedene razloge, a u cilju dodatnog preispitivanja efekata eventualnog objedinjavanja poreske inspekcije i Upravu za inspekcije poslove, Vlada je predložila odlaganje realizacije druge faze objedinjavanja inspekcije do kraja 2014. i istovremeno preuzela obavezu da nekoliko nadležnih ministarstava tokom, odnosno do kraja trećeg kvartala 2014. godine izađe pred Vladu sa objedinjenom informacijom kako i na koji način da, kada nam istekne ovaj rok, izvršimo, odnosno nastavimo realizaciju druge faze objedinjavanja, uvažavajući sve ono što su bile prevashodno primjedbe Ministarstva finansija i ovo je urađeno na molbu Ministarstva finansija, imajući u vidu da su novi ministar i novi direktor Poreske uprave smatrali da još jednom treba preispitati ovaj model sa aspekta funkcionisanja Poreske uprave. Zahvaljujem.
  • 56 Hvala i vama, ministre. Pitam izvjestioce odbora da li žele riječ? Ne žele. Prelazimo na uvodna izlaganja u ime poslaničkih klubova. U ime Kluba DPS-a, kolega Milorad Vuletić. Izvolite, kolega Vuletiću.
  • Gospodine predsjedavajući, uvažene koleginice i kolege poslanici, poštovani predstavnici predlagača materijala, gospodine ministre i gospodine direktore Direktorata, Vezano za dopune Zakona o inspekcijskom nadzoru, budući da se radi o dopuni samo dvije odredbe, svoju priču ću saopštiti malo uopštenije vezano kod toga šta je inspekcijski nadzor i osvrt na ono zbog čega cijenim da ovaj zakon treba podržati. Dakle, inspekcijskim nadzorom se vrši kontrola primjene zakona od strane svih građana i pravnih lica, ali i kontrola primjene zakona od strane samih organa uprave i inspekcije zauzimaju značajno mjesto u obezbjeđivanju poštovanja propisa u različitim oblastima društvenog života. Inspekcijska kontrola se obavlja podsredstvom inspekcijskih službi koje imaju svoju organizaciju, djelokrug nadležnosti i specijalna ovlašćenja, pa i inspekcijsku kontrolu obavljaju posebno ovlašćena službena lica koji se zovu inspektori. Polazeći od strategije reforme javne uprave u Crnoj Gori koju je Vlada usvojila 2011, i to za period 2011-2016. godina, a kojom je definisano da proces upravne reforme kao dugoročni proces koji podrazumijeva kontinuirano unapređenje i usavršavanje upravnog sistema, proistekla je potreba za objedinjavanjem inspekcija, odnosno poslova inspekcijskog nadzora u poseban organ uprave koji bi se zvao Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore. Na taj način napušta se koncept resornog organizovanja inspekcija. Inače, Zakon o inspekcijskom nadzoru Skupština je donijela 2003. sa izmjenama i dopunama 2009. i 2011. godine. Izmjenama i dopunama Zakona iz 2011. godine utvrđene su nadležnosti jedinstvenog inspekcijskog organa u koje ne spadaju vršenja inspekcijskog nadzora u oblasti odbrane i bezbjednosti, zaštite i spašavanja, prevoza opasnih materija i eksplozivnih materija, kao i inspekcijski nadzor sistema državne uprave. Zbog specifičnosti poslova u ovim upravnim oblastima utvrđeno je pravo da u drugostepenom postupku odlučuje nadležno resorno ministarstvo za odgovarajuću upravnu oblast. Članom 12 predloženo je, takođe, fazno objedinjavanje poslova inspekcijskog nadzora do 31.12.2013. godine. U skladu sa strategijom reforme javne uprave i Odlukom Vlade o osnivanju Uprave za inspekcijske poslove kojim se predviđa da se u prvoj fazi objedine poslove inspekcije koji pretežno vrše kontrolu privrednih subjekata, a tek u narednoj fazi ostalih inspekcija, i to u oblasti prosvjete, sporta, zaštite kulturnih dobara i kulturne baštine, arhivske djelatnosti, naplate javnih prihoda, kontrole dostavljanja finansijskih izvještaja, sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma. Odredbama člana 76a i 76b ovog predloga zakona o dopunama Zakona o boravišnoj taksi predlaže se odlaganje primjene postojećeg rješenja, prema kome inspekcijski nadzor u određenim oblastima naprijed navedenim vrše organi državne uprave određenim zakonima kojima su uređene te oblasti do stvaranja uslova za potpunu implementaciju rješenja koja se odnose na postupak inspekcijskog nadzora u tim oblastima, dakle do 31.decembra 2014. godine. Poslanici Demokratske partije socijalista će podržati predložene dopune ovog zakona, a predlažem da to učine i ostale kolege poslanici. Da se tokom 2014. godine preispita i utvrdi najbolje rješenje kako bi se 57 postupak inspekcijskog nadzora učinio kvalitetnijim i efikasnijim u ovim navedenim pojedinim specifičnim oblastima. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Vuletiću. U ime Kluba SNP-a, koleginica Snežana Jonica, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite, koleginice Jonica.
  • Hvala, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, predstavnici Ministarstva, Moram da priznam da sam se iskreno nadala, kada sam dobila ovaj predlog zakona, da je u resornom ministarstvu urađena značajna korekcija Zakona o inspekcijskom nadzoru, jer je, pretpostavljala sam, i u Ministarstvu kao što je u Crnoj Gori prepoznato da je inspekcijska služba, inspekcijski nadzor jako slaba tačka sistema. Međutim, desilo se nešto ne čemu sam se nadala nego čega sam se plašila, a to je da se radi samo o ispravljanju greške, da se radi samo o ispravljanju propusta i to ne samo jednog. Prvi propust je loša procjena prilikom donošenja prethodnog zakona, kada je procijenjeno da će se do 31. decembra 2013. godine stvoriti uslovi za definisanje vršenja inspekcijskog nadzora u oblasti za koje produžujemo rok za godinu dana. Drugi propust u odnosu na koji eksplicitno očekujem objašnjenje je činjenica da imamo prazan hod, da imamo praznine, očekujem da se kolege iz DPS-a utišaju dok pričamo, da od 31. decembra 2013. godine do danas 13. marta čini mi se nemamo nikoga ko je nadležan da vrši inspekcijski nadzor u oblastima prosvjete, sporta, zaštite kulturnih dobara i kulturne baštine, arhivske djelatnosti, naplate javnih prihoda, kontrole dostavljanja finansijskih izvještaja, sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma, jer je po važećem zakonu njihova nadležnost istekla 31. decembra 2013. godine, sada im po ovom istom predlogu produžujete do nove godine ponovo, a u ovom međuperiodu za ovu oblast, ni malo slučajno, čini mi se, a veoma važnu, niko nije bio nadležan. Postavlja se pitanje zašto ako već nijeste spremili konkretan predlog i ako je već stvorena svijest o tome da je pitanje je li ovo rješenje dobro ili treba raditi bolje rješenje, predlog o produženju roka nije došao pred poslanike prije nove godine, da nemamo prazninu u sistemu. Sada treba da razmišljam da li je u oblasti zaštite kulturnih dobara ili kulturne baštine, da li je u oblasti naplate javnih prihoda ili kontrole dostavljanja finansijskih izvještaja trebalo da se pusti ove tri mjeseca da se dešavaju neke stvari i da niko nije nadležan da vrši inspekcijski nadzor, jer smo slučajno zaboravili da tri mjeseca pokrijemo postojanje inspekcijskog nadzora u ovim oblastima. Ono što mi je, takođe, upečatljivo jeste zapaženje, i očekujem, ali mi se čini predaleko, treći kvartal ove godine, da se mnogo bolje precizira ono što i vi kažete u obrazloženju, a to je da se odredbama važećih zakona ne oduzima osnovna funkcija poreskog organa, a to je inspekcijski nadzor u oblasti javnih prihoda koji se ne ograničava na naplatu već i na tačno obračunavanje i blagovremeno prijavljivanje poreskih obaveza, te nadalje sve one stvari kojima ukazujete da ovako definisano rješenje nije dovoljno dobro i da se oko ovoga mora još bolje preispitati kako će se sve ovo riješiti. Ono na šta želim da ukažem govoreći o inspekcijskom nadzoru je činjenica na koju sam ukazala i na početku ove priče. To je da je inspekcijski nadzor loša tačka ovog 58 sistema, da je inspekcija i način na koji je vršena bila razlog da se Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti uzima pravo trudnicama i porodiljama nadoknadu u punom kapacitetu i uskraćuje ogromnom broju korisnika tog prava pravo kako jesu imali da bi se spriječile zloupotrebe. Mi smo došli u jednu vrlo specifičnu situaciju da zakonom i oduzimanjem prava onima kojima pripada sprječavamo zloupotrebe jer inspekcija nije sposobna da radi svoj posao i da sprječava zloupotrebe. To je jedan nivo priče. Drugi nivo priče je, takođe, inspekcija koja očigledno širom Crne Gore ne radi svoj posao. Imamo meni vrlo aktuelnu priču, zbog koje ću iskoristiti priliku da inspekciju podsjetim na njihove nadležnosti i očekivanje, da odu do Primorke ili, kako se to već danas zove, Gradska pekara jer tamo postoje radnici sada Gradske pekare koja je nekad bila prvo Primorka, pa Krizma, pa Melgodinija Primorka, pa Primorka group, pa sad i Gradska pekara, a postoji nekih mjesec ili dva da tamo radnici nemaju ugovor o radu, da je neko promijenio naziv firme, da neko uspijeva da dobija sredstva od ove države, da ih potroši ne za ono za šta su garantovana sredstva od strane Vlade nego negdje drugo, da to niko ne iskontroliše i da danas imamo radnike koji kažu da ovoga puta neće popustiti pred obećanjima jer je vlasnik za polovinu zaposlenih, i to za magacionere, radnike noćne smjene održavanja, obezbijedio iznose od po 100 eura i da je rekao da nije mogao da sakupi više novca. Na kraju priče, samo ću citirati predstavnika jednog od dva sindikata, da su oba sindikata, što je rijedak slučaj, kada je u pitanju Primorka, složni da neće nastavljati rad Gradske pekare koja snabdijeva jednu trećinu potreba grada Bara za hljebom i pecivom zbog toga što je više postalo nepodnošljivo da im se daje kap po kap kao infuzija da ih održe živim, da su pred novu godinu dobili bonove od po 150 eura da trguju u megamarketu Laković, da im plata nije isplaćivana od prošle godine od avgusta, a da je u međuvremenu Primorka promijenila više imena i vlasničke strukture, a da radnici rade bez plate i nadoknada. Napominjem da je zadnja plata koju su primili jako davno isplaćena i da bi inspekcija u Primorci, kao i u nizu drugih firmi imala što da radi, ali očigledno nije dobro organizovana niti se zakonom obezbijedilo da ta inspekcija snosi posljedice za nekvalitet svog rada. Hvala.
  • Zahvaljujem. Molim vas da vodimo računa o vremenu. Koleginica Azra Jasavić u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovani ministre Konjeviću, poštovani direktore Vukčeviću, poštovani građani, Snažna, organizovana Uprava za inspekcijske poslove je prijeka potreba našeg pravnog sistema, zbog čega iskazujemo rezervu prema ovom zakonu jer on, po nama, nepotrebno odlaže neophodno snaženje Uprave za inspekcijske poslove. Pozitivna Crna Gora se zalaže za temeljne reforme pravnog sistema. Naša poruka je od samog osnivanja da se vlast mora decentralizovati. Opštine mogu imati mnogo veća ovlašćenja, a država mora imati nadzornu ulogu u pogledu primjene zakona, sa snažnim inspekcijskim nadzorom i ovlašćenjima u drugostepenom upravnom postupku. Pravne reforme moraju jasno podijeliti nadzornosti opština i države. Tada opštine neće više biti u poziciji prosjaka koji drži ispruženu ruku prema Podgorici. Predsjednici opština više neće imati neograničena ovlašćenja poput feudalaca. Konačno, opština i država će imati snažne mehanizme inspekcijske kontrole 59 nad opštinama gdje neće biti moguće da moćnici iz lokalnih samouprava pljačkaju narod i državu decenijama, pa kad se isprazne državne i lokalne vreće da imamo selektivna unutarstranačka hapšenja kao u Budvi ovih dana. Hoćemo Upravu za inspekcijske poslove od digniteta, u kojoj će raditi kredibilni profesionalci, koji će biti dobro plaćeni od države, sa jasnim pravima i obavezama čije se kontrole neće završavati sa benignim naručenim političkim zapisnicima već blagovremenim podnošenjem krivičnih prijava za svaki ukradeni euro ovog naroda. Pozitivna Crna Gora hoće depolitizovanu i profesionalnu Upravu za inspekcijske poslove koja će snažiti, a ne srozavati ugled državne uprave. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Jasavić. Da li želite da prokomentarišete? Kolega Bojanić je sada na redu, kolega Bojanić je prijavljen za diskusiju. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Koleginica je dosta rekla, ne bih se ponavljao, samo sam na jednu stvar htio da ukažem, čini mi se na jednu nelogičnost, ali možda nijesam dobro shvatio. Mi smo juče imali na dnevnom redu Predlog zakona o budžetu i finansijskoj odgovornosti, jako važan zakon koji vrlo izvjesno da će dobiti podršku prilikom glasanja, ako ne od svih ono od većine svakako. Tu se definiše novi institut, odnosno uvodi se budžetski inspektor koji će po slovu zakona vršiti nadzor, odnosno imaće obavezu i ovlašćenja da vrši kontrolu zakonitog i namjenskog korišćenja budžetskih sredstava potrošačkih jedinica. Po članu 77 Zakona o budžetu i finansijskoj odgovornosti budžetski inspektor će imati ovlašćenja i obavezu da vrši kontrolu zakonitog i namjenskog korišćenja budžetskih sredstava potrošačkih jedinica, opština i drugih subjekata javnog sektora u skladu sa ovim zakonom. Tu se obuhvata kontrola računovodstvenih, finansijskih i drugih poslovnih dokumenata. Taj zakon bi trebalo da stupi na snagu 1. januara 2014. godine. Doduše, to je malo sporno kako će stupiti osam dana od dana donošenja 1. januara 2014. godine, ali dobro, da zanemarimo ovih par mjeseci. Danas je na dnevnom redu Zakon o dopuni Zakona o inspekcijskom nadzoru koji odlaže primjenu do kraja godine, odnosno do početka naredne. Ili nijesam dobro razumio, a trebalo bi, evo čitam da se Zakonom o budžetu i finansijskoj odgovornosti uređuje inspekcijski nadzor u skladu sa zakonom koji uređuje inspekcijski nadzor. On bi trebalo da počne da radi čim usvojimo ovaj zakon, za osam dana, a ovamo drugim zakonom odlažemo primjenu za narednu godinu. Molio bih pojašnjenje, moguće da ovo nijesam dobro shvatio, ali čisto da ukažem na to. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Bojaniću. Prije nego što damo završnu riječ ministru, samo da zamolimo koleginice i kolege da održimo red u sali i brojnost, naravno, jer imamo nekoliko izbora i imenovanja da bi naši odbori mogli da rade i odlučuju. Ministar Konjević, završna riječ. Izvolite.
  • 60 Samo na nekoliko pitanja ili dilema koje su se javile tokom ovog vrlo kratkog zakona i vrlo kratkih diskusija. Počeo bih od kraja, ako tako mogu da kažem. Dakle, institut, bez obzira kako je dobio naziv, ako mogu tako da kažem, kako je dobio naziv u zakonu o kojem ste govorili, budžetskog inspektora potpuno je drugačija njegova uloga u odnosu na ovo o čemu mi pričamo, u objašnjenju vezano za odlaganje ovog zakona u dijelu poreskih inspektora. Dakle, nijesu iste nadležnosti u tom segmentu, tako da nijesu u koliziji ovo što ćete vi usvojiti i ovaj zakon koji mi odlažemo do 31. Koleginica Jasavić je govorila o nečemu što mislim da se svi u ovoj sali slažemo, to je neophodnost jačanja naših institucija, posebno onih institucija koje su, ako mogu tako da kažem, novoformirane ili su u slučaju Uprave za inspekcijske poslove formirane objedinjavanjem inspekcija koje su prethodno bile pozicionirane unutar određenih ministarstava. Svakako,ne samo u 2014. nego u svim narednim godinama kadrovski i na svaki drugi način potrebno je jačati Upravu za inspekcijske poslove koja svojim radom treba da da snažan doprinos ne samo onome što je opredjeljenje Vlade nego onome što je opredjeljenje ukupno svih političkih partija, poslanika, sudionika u tim političkim partijama, a to je jačanje, odnosno implementacija zakona i jača primjena zakona u svakom od segmenata rada. Uvažena poslanica Jonica je govorila o propustima u sistemu, o greškama. Možemo to i tako da tumačimo, ne mislim da je to išta loše, ukoliko na vrijeme prepoznamo da nam je potrebno zastati, analizirati određenu situaciju i provjeriti da li je jedna namjera koja je svakako bila u dobrom kontekstu, da li ona može iz iskustva prve faze implementacije na adekvatan način da da rezultate. Mi smo to uradili, zastali za trenutak. Rekao sam u uvodnom izlaganju da je prevashodno Zakon izmijenjen na zahtjev ministra finansija. Imajući u vidu rezultate u naplati javnih prihoda u 2013. godini, koji su bili veći u odnosu na plan, bilo je potpuno normalno da resorno ministarstvo, Vlada u cjelini, očekuje podršku poslanika, uvaži ono što je bila intencija minsitra finansija da način na koji je to organizovano tokom 2013. godine ne bude prekinuto primjenom ovog drugog zakona, nego da se da rok još godinu dana a da u tih godinu dana zajednički iznaliziramo da li je model koji je predviđen u postojećem zakonu, posebno sa aspekta naplate javnih prihoda, adekvatan model ili ga u određenom smislu korigovati. Sve je sa jednim ciljem, da te inspekcije budu efikasnije i da u posebnom segmentu naplate javnih prihoda oni daju izdašnije rezultate koji negdje doprinose kvalitetnijem sprovodjenju politika svih ministarstava. Još jednom se zahvaljujem .
  • Hvala vama, ministre Konjeviću. Zahvaljujem se na učešću u radu. Ovim smo završili tačku dnevnog reda Predlog zakona o dopuni Zakona o inspekcijskom nadzoru. O ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno. Sada prelazimo na 25. tačku dnevnog reda – Izbori i imenovanja Podsjećam da je Administrativni odbor predložio predloge odluka koje se tiču promjena u sastvu stalnih radnih tijela. Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu. Administrativni odbor je predložio da se za člana Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu izabere Marta Šćepanović. Stavljam na glasanje Predlog odluke. 61 Glasala su ukupno 43 poslanika, svih 43 su glasali za, nije bilo protiv i uzdržanih. Odbor za međunarodne odnose i iseljenike. Administrativni odbor je predložio da se Obrad Mišo Stanišić razrješi dužnosti člana Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, a Nikola Gegaj izabere za člana ovog odbora. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Izvolite. Ukupno je glasalo 45 poslanika, 43 za, dva protiv i nije bilo uzdržanih. Odbor za evropske integracije. Administrativni odbor je predložio da se za člana Odbora za evropske integracije izabere Obrad Stanišić. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 45 poslanika, 43 za, jedan protiv, jedan udzržani. Odbor za ekonomiju, finansije i budžet. Administrativni odbro je predložio da se za člana Odbora za ekonomiju, finansije i budžet izabere Veljko Zarubica. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 44 poslanika i svi su glasali za, nije bilo protiv niti uzdržanih. Takođe je predloženo da se za člana Odbora za ekonomiju, finansije i budžet izabere Nik Djeljošaj. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 45 poslanika i svi su bili za, nije bilo protiv i uzdržanih. Odbor za rodnu ravnopravonot. Predloženo je da se za člana Odbora za rodnu ravnopravnost izabere Nikola Gegaj. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 44 poslanika, 43 za, nije bilo protiv i jedan uzdržan. Odbor za antikorupciju. Administrativni odbor je predložio da se za člana Odbora za antikorupciju izabere Zorica Kovačević. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 43 za, nije bilo protiv i uzdržanih. Takođe je predloženo da se za člana Odbora za antikorupciju izabere Nik Djeljošaj. Stavljam na glasanje Predlog odluke. Ukupno je glasalo 43 poslanika i svi su bili za, nije bilo protiv i uzdržanih. Čestitamo novoizabranim članovima skupštinskih radnih tijela i vjerujemo da će i to doprinijeti još većoj efikasnosti inače efikasnih radnih tijela. Naravno, zahvaljujemo se i onima koji su do sada obavljali ove dužnosti u radnim tijelima. Dajem kratku pauzu, čekamo predstavnika Vlade po sljedećoj tački dnevnog reda, a to je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije. -PauzaREDŚEDAVAJUĆI SULJO MUSTAFIĆ: Poštovane koleginice i kolege, nakon kraće pauze nastavljamo sa radom. Na dnevnom redu je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava i Blanka Radošević-Marović, pomoćnica ministra. Dobrodošli. Izvjestioci odbora su Velizar Kaluđerović, Zakonodavnog odbora i Snežana Jonica, Odbora za ljudska prava i slobode. Otvaram pretres. 62 Da li predstavnik Vlade želi dati dopunsko obrazloženje? Izvolite, ministre.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvaženi poslanici, poštovani građani Crne Gore, Dozvolićete mi da sa par uvodnih napomena se osvrnem na izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije. Svakako da je ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan u odredbi člana 16 tačke 1 Ustava Crne Gore kojim je propisano da se Zakonom u skladu sa Ustavom uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda kako je to neophodno za njihovo funkcionisanje. U skladu sa odredbama Ustava Ministarstvo za ljudska i manjinska prava preduzelo je zakonodavne aktivnosti u pravcu donošenja ova dva krovna zakona, Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Podsjećam da su ova dva zakona donešena 2010. odnosno 2011.godine i da oni već u donešenoj formi i za ove dvije godine ne predstavljaju nikakvu prepreku efikasnoj zaštiti od diskriminacije ni u sadašnjem obliku. Međutim, njihovim izmjenama i dopunama željeli smo da učinimo taj korak više koji je išao u pravcu usaglašavanja našeg zakonodavnog okvira sa pravnom tekovinom Evropske unije. Kad govorimo o Zakonu o zabrani diskriminacije, ovim izmjenama i dopunama jasno smo precizirali i definisali pojam diskriminacije, kao i pojam neposredne i posredne diskriminacije, odnosno izmijenjen je koncept direktne, neposredne diskriminacije na način da ne postoji mogućnost da se u bilo kojoj situaciji opravda direktna odnosno neposredna diskriminacija. Predlogom ovog zakona unijeli smo nove osnovne oblike i mehanizme zaštite od diskriminacije po bilo kom ličnom svojstvu. Podsticanje na diskriminaciju okarakterisano je isto tako kao diskriminacija, a definisana je i zaštita lica koja prijavljuju diskriminaciju. Da bi se kompleksno cjelokupni sistem za zaštitu od diskriminacije, pored zaštite koju pruža institut Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, dakle pored njega urađen je i u oblasti sudske zaštite od diskriminacije, takođe uveli smo ulogu i pojačali ulogu inspekcijskih službi, a vođenje evidencija o svim slučajevima prijavljene diskriminacije prošireno je pored sudova i inspekcija i na policiju i na tužilaštvo. Takođe, definisane su i pojačane kaznene mjere i zaprijećene kazne za diskriminaciju kreću u rasponu od 500 do 20.000 eura. Zakonom su definisani posebni oblici diskriminacije uz naglašavanje težih oblika diskriminacije. Između mnogih navedenih oblika diskriminacije zakon sadrži i one koji se sa stanovišta pravnog poretka, odnosno moralnih standarda pokazuju kao naročito teško ogrješenja o princip jednakosti tih ljudi, a smisao njihovog izdvajanje prije svega je da označi i kvalifikuje one nedozvoljene akte koji se smatraju posebno opasnim za društvenu zajednicu. Dozvolite mi da u tom pravcu i posebno akcentujem situacije na koje se misli. Dakle, situacija rasne diskriminacije i diskriminacije po osnovu vjere i uvjerenja, zatim segregacije, diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije i rodnog indentiteta, govor mržnje i drugi oblici i osnovi diskriminacije. Kada smo radili izmjene i dopune ovog zakona naše čvrsto opredjeljenje je cilj Crne Gore ka punopravnom članstvu prema Evropskoj uniji i u tom pravcu smo, kao što sam rekao, željeli da harmonizujemo domaće pravo sa pravnim tekovinama Evropske unije i to je za nas bilo od ključnog značaja za uspjeh procesa pridruživanja i nastojanja da sa ovim izmjenama i dopunama implementiramo pravne standarde koji su u okvirima tijela ovih međunarodnih 63 organizacija. Iz tog razloga smo sam predlog izmjena i dopuna ovog zakona proslijedili ekspertima Evropske komisije i od njih smo dobili komentare i sve te sugestije smo uvrstili u izmjene i dopune ovog zakona. Takođe vas podsjećam, a ovdje su i članovi našeg matičnog odbora za ljudska prava kao i Odbora za zakonodavstvo, da smo mnoge sugestije i amandmansko djelovanje ova dva odbora implementirali u ova dva zakona. Poseban akcenat je bačen na uvođenja termina govora mržnje kao posebnog oblika diskriminacije, eksplicitno isticanje primjene ovog zakona na privatni i javni sektor što nije bio slučaj u postojećem zakonu. Takođe, zaštita od diskriminacije, značajno proširenje kaznenih odredbi o kojima sam govorio. Željeli bismo da uvažimo i sugestiju naših odbora, da uvažimo sugestiju nevladinog sektora, sugestiju i primjedbe Evropske komisije i da zaista ovaj zakon spriječi bilo kakvu pojavu diskriminacije u najvećoj mogućoj mjeri u našem crnogorskom društvu. Zahvaljujem.
  • Hvala ministru Numanoviću. Bilo je to dopunsko obrazloženje predstavnika Vlade. Da li izvjestioci Odbora žele riječ? Ne žele. Prelazimo na uvodna izlaganja predstavnika poslaničkih klubova. U ime Kluba Demokratske partije socijalista kolega Halil Duković. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi članovi Vlade, ministre Numanoviću, gospođo Radošević-Marović, Prije nego što bih dao par napomena o predloženim izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije, ukratko bih podsjetio i o važećem Zakonu o zabrani diskriminacije koji je stupio na snagu 2010.godine, avgusta mjeseca, gdje se radilo o jednom ključnom zakonu iz seta zakona o zaštiti ljudskih prava i sloboda i koji je u suštini zacrtao naš put i naše opredjeljenje u izgradnji jednog demokratskog društva, društva jednakosti za sve građane Crne Gore. Zaista, da bismo ostvarili jedan takav cilj potrebno je bilo donijeti jedan dobar zakon i zakon koji je tada donešen je bio jako dobar zakon, kako je gospodin ministar rekao u uvodnom izlaganju, ni u jednom slučaju nije spriječio niti je mogao spriječiti sve one naše težnje u borbi protiv diskriminacije, jačanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Naravno, dužan sam da pomenem da smo svi zajedno radili puno i na implementaciji toga zakona, i Skupština Crne Gore u vidu Odbora za ljudska prava i slobode, i Vlada preko resornog ministarstva, takođe i institucija Ombudsmana koja je bila zadužena i za sprovođenje ovog zakona, a i jedan dio nevladinih organizacija koji se bavio ljudskim pravima i slobodama. Organizovali smo posjete raznim gradovima, razgovore sa građanima kako bismo Zakon o zabrani diskriminacije približili građanima i upoznali građane sa svim oblicima u kojima može diskriminacija da se javi i načinom borbe protiv te pojave. Naravno država je puno uradila i na edukaciji svih onih koji mogu doći u susret sa osobama koje su diskriminisane. Prije svega i sa sudskim organima, policijom, ali takođe i sa onim službenicima koji rade u javnoj upravi čija je djelatnost vezana na način da može doći do diskriminacije bilo svjesno ili nesvjesno. Zaista, svi smo napravili jedan veliki iskorak 64 u borbi protiv diskriminacije i jačanju ljudskih prava. O tome neminovno govore svi izvještaji međunarodnih relevantnih organizacija, gdje se svugdje konstatuje da je Crna Gora napravila jedan snažan iskorak u jačanju ljudskih prava, posebno u dijelu borbe protiv diskriminacije. O tome isto govori izvještaj nevladinih organizacija gdje se ista ta stvar konstatuje, a izvještaj Ombudsmana koji je institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije, koji svake godine usvajamo u ovom parlamentu, na naše zadovoljstvo govori da u državi Crnoj Gori nema sistemske diskriminacije i to je ohrabrujuće za sve nas. Ono što nije dobro jeste konstatacija da ima pojedinačnih slučajeva diskriminacije što znači da ima prostora za još više napretka na polju zaštite ljudskih prava i sloboda i borbe protiv diskriminacije. Naravno, želja svih nas je da stvorimo društvo sa što manje diskriminacije. Možda bi pretenciozno bilo da kažemo da stvorimo društvo bez diskriminacije, jer u svijetu takvo društvo apsolutno i ne postoji i u državama razvijene demokratije javlja se diskriminacija i to u različitim oblicima. Ali, ono što odlikuje te države jeste da imaju efikasan mehanizam za brzo otkrivanje, za reagovanje i za sankcionisanje pojava diskriminacije. Vjerujem da će i ovim izmjenama koje su danas predmet dnevnog reda, Zakon o zabrani diskriminacije, koji je dobar, biti još bolji i dopunjen ovim promjenama doprinijeti još boljoj i efikasnoj primjeni i jačanju ljudskih prava i sloboda. Što se tiče predloga koji je danas na dnevnom redu, Predloga izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije, prvo je što on stvara efikasniju osnovu za bolju borbu protiv diskriminacije, uvodi sistem preventivnog djelovanja, ali ono što je najvažnije jeste da je on apsolutno usklađen sa svim evropskim standardima, tako da dobijamo stvarno jedan dobar i efikasan zakon. Ukratko ću izložiti one novine koje su, po meni, najznačajnije. Prvo, promocija jednakosti, kao jedan od preventivnih mehanizama koji se daje Ombudsmanu. To je sigurno najbolji preventivni mehanizam, jer ta prevencija sigurno daje i najbolje rezultate. Takođe Zaštitniku ljudskih prava i sloboda su precizirana i proširena ovlašćenja po pitanju diskriminacije kako bi ona bila lakše primjenjivana u praksi. Jedna konstatacija iz Predloga nalazila se i u starom zakonu, da se u pojavi jače, veće diskriminacije Ombudsman treba obratiti javnosti što bi trebalo da bude jedan dodatni podstrek za sve nas da preduzmemo potrebne radnje u suzbijanju istih. Želim da istaknem da su i kazne mnogo preciznije određene i da se kreću u nekom velikom rasponu od 100 do čak 20.000 eura, ali da su više preventivnog mehanizma i da treba da upozore svi oni koji svjesno ili nesvjesno treba da urade diskriminaciju. Na kraju želim samo još da istaknem da se diskriminacija može desiti svakome od nas, da se može desiti na svakom mjestu, da ima različite oblike i da se ponekad jako teško otkriva. Takođe i gledanje ljudi na diskriminaciju nije jednako. Često je tu subjektivni osjećaj, tako da ako je nešto za nekog diskriminacija, za drugog nije, ali da često to zavisi od one naše ljudske širine, odnosno ličnih granica svakog čovjeka. Vjerujem da će ove izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije dovesti do toga da i te naše lične granice pomjerimo u cilju sve naše bolje jednakosti, jer vjerujem da je to jedini put koji je ispravan i dobar za sve nas. Zahvaljujem se i izvinjavam se zbog prekoračenja.
  • 65 Hvala vam. Imamo razumijevanja, u pitanju je poslanički klub, ali u pitanju je predsjednik Odbora koji ima mandat za ova pitanja. Dritan Abazović u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre Numanoviću, poštovana gospođo Marović, poštovani građani Crne Gore, Izmjene i dopune Zakona o diskriminaciji su nešto pozitivno što je na dnevnom redu i nema nikakve dileme da će Pozitivna Crna Gora podržati u potpunosti zakonska rješenja koja se navode u ovom predlogu zakona koja su bolja nego prethodna, a znamo da Zakon o diskriminaciji i nije baš prošlo puno godina od kad smo ga donijeli. Uvijek se svodi na isto, stvar je primjene i percepcije, subjektivne ili objektivne, koliko se zaista takve norme praktikuju u svakodnevnom životu. Ja bih se složio sa kolegom Dukovićem da je diskriminacija problem koji nije rješiv samo u jednoj zajednici, da on postoji možda čak i u ljudskoj prirodi na neki način, prije svega kada mislimo na neku konkurentnost ili na materijalizam koji živi u svakome od nas. Ono bitno jeste kako stvarati dozu socijalizacije koja će biti prihvatljiva, odnosno koja će biti polazna osnova da se buduće generacije što manje podstiču na diskriminaciju, a što više podstiču da razlike koje su takođe biološki i prirodni fenomen zaista što manje budu vidljive. Podržavam što je promocija jednakosti kao univerzalne vrijednosti koja važi u svim vremenima potencirana u zakonu, ali bojim se da ta jednakost u kontekstu savremene Crne Gore ne znači nešto što je jednakost značila i za vrijeme komunističkog režima kada je diskriminacija zaista postojala po političkoj i po drugim osnovama, a svi smo se pozivali na tu jednakost, solidarnost, bratstvo, jedinstvo itd. Tako da nije dovoljno samo imati i vrijednost univerzalnog karaktera popisanu kao takvu nego i preduzeti radnje koje će voditi ka njoj. Ja se samo želim osvrnuti na neke stvari. Mislim da je izmjena člana 2, stava 5 koji kaže da se diskriminacijom smatra i podsticanje, pomaganje, davanje instrukcija i najavljena namjera da se određeno lice ili grupa lica diskriminišu po nekom odnosu iz stava 2, vrlo kvalitetna definicija, znači podsticanje. Ja ne mogu, a da ne kažem u ovom visokom političkom domu da je afera "snimak" najveće podsticanje na diskriminaciju, sistematsko podsticanje na diskriminaciju po političkoj osnovi. Ne znam šta je vaše ministarstvo preduzelo po tom pitanju, ne znam šta je Ombudsman preduzeo. Možda su se preduzele neke mjere, znam da se radi o ozbiljnom, velikom političkom pitanju oko kojeg postoje ozbiljne diskusije. Ali i vi kao Ministarstvo za ljudska prava ste nadležni da reagujete i da učinite sve što je u vašem domenu da se takav vid diskriminacije po političkoj osnovi eliminiše ili, pošto se nikad teoretski vjerovatno neće moći eliminisati u potpunosti, dovede na neku prihvatljivu mjeru. Mislim da je to osnovna aktivnost koja treba da proiziđe iz novog zakona. Što se tiče drugih vidova teških diskriminacija i ja želim da se osvrnem na govor mržnje, prisutan je i u medijima, prisutan je izuzetno na društvenim mrežama. Vode se ozbiljne, da kažem globalne diskusije u kojoj mjeri on treba i na koji način sistemski da se ograniči, ali on zaista postoji. Mislim da se ta neka kontrolna funkcija koja proističe iz ovog zakona kao osnova koja se daje institucijama koje to sprovode, zaista mora u jednom momentu i primjenjivati. Što se tiče kaznenih odredbi, pohvaljujem i još treba da budu drastičnije. Međutim, bez epiloga mi možemo samo da konstatujemo da se takve odredbe nalaze u zakonima. Ne znam ko je to kažnjen, a kad bi krenuli da 66 kažnjavamo po onome što sam pominjao, po političkoj diskriminaciji, sigurno da bismo imali na hiljade osoba koje bi trebalo da kaznimo novačno ili na drugi način zbog te diskriminacije. Tako da postoji jaz između onoga što je naš realan život i onoga što su zakonska rješenja. U ovu Skupštinu ne mogu da uđu lica sa invaliditetom, u ovu Skupštinu ne mogu da uđu. Kažu da će to vrlo brzo biti riješeno, daj bože. Šta je sa drugim institucijama, kada ne mogu u krovnu političku instituciju jedne zemlje da uđu? Zakon je dobar, ponavljam, podržaćemo ga i treba da se mijenja u tom pravcu, ali mislim da i vaše ministarstvo ima veliku odgovornost da se on zaista sprovodi u praksi po ovim pitanjima koje sam stigao da pomenem i po mnogim drugim za koja, nažalost, nije bilo vremena da se pomenu. Zahvaljujem, predsjedniče.
  • Hvala vam, kolega Abazoviću. U ime Kluba četiri partije koleginica Ljerka Dragičević. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi ministre Numanoviću, uvažena pomoćnice ministra Radošević Marović, uvažene kolegice i kolege, uvaženi građani, Jedan od uslova za otvaranje pretpristupnih pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom bio je i usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije. Prva verzija pomenutog zakona iz 2009.godine pretrpjela je drastične promjene, a sve uz suglasnost sa ekspertima Venecijanske komisije. Tako je i usvojen zakon 2010. godine, ali kako je ovo živa materija i kako je došlo do potrebe da se zakon prilagodi vremenu, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava radilo je na izmjenama i dopunama Zakona, jer implementacijom istog u praksi pokazala se potreba za njegovom dopunom, kako bi se obezbijedila potpunija i efikasnija zaštita od diskriminacije i što potpunija usklađenost sa međunarodnim standardima, te danas je na usvajanju najnovija verzija Prijedloga zakona. U stvari, nismo se sreli tek danas sa ovim tekstom, već je ovaj tekst dobijen ovakav u neumornom radu i trudu, kako predstavnika Ministarstva i radne grupe, tako i poslanica odnosno poslanika na odborima i u komunikaciji sa predlagačem, podnošenjem amandmana i ispravljanjem i boljim uređenjem teksta zakona. Smatram osobno da smo dobili mnogo bolji i primjenjiviji zakon od ovog važećeg. Što se ustavnog osnova tiče on je sadržan u članu 16 tačka 1 Ustava Crne Gore. Tu je propisano da se zakonom u skladu sa Ustavom uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda onda kada je to neophodno za njihovo funkcioniranje. U članu Ustava Crne Gore br. 8, 17, 18 i 19. dati su opšti principi zabrane diskriminacije kojima se garantira da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na ma koje lično svojstvo, odnosno na bilo kakvu posebnost. Ovim Prijedlogom zakona izmijenjen je koncept direktne, odnosno neposredne diskriminacije. Zakon se primjenjuje kako na privatni, tako i na javni sektor. Uvedena je viktimizacija, a promijenjen je koncept segregacije. Sastavni dio ovog prijedloga je i diskriminacija lica sa invaliditetom u mjeri koja se ne preklapa sa normama Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Precizirane su oblasti zaštitnika i mnogo toga što je sve pozitivni pomak, ali posebno moram naglasiti da je u ovom prijedlogu zakona obuhvaćen i govor mržnje, odnosno istakla bih zabranu govora mržnje, a govor mržnje je "svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravi 67 diskriminaciju,mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovana na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti prema manjinama". Sve ove i druge izmjene potkrijepljene su uvođenjem posebne oblasti pod naslovom "zaštitne mjere", a kazne su povećane. Ja osobno sam sigurna da je pred nama danas Prijedlog zakona koji će doprinijeti mnogo većem stupnju zaštite naših cijenjenih građana od svih vidova diskriminacije. Takođe, smatram da će primjena ovog zakona dovesti do većeg stupnja svijesti relevantnih institucija i ukupne javnosti. U ime Hrvatske građanske inicijative i moje osobno ime zakon ću podržati i moja preporuka je svim mojim uvaženim kolegicama i kolegama da ga zajedno usvojimo. Zahvaljujem na pozornosti.
  • Hvala i vama, koleginice Dragičević. U ime Kluba Bošnjačke stranke kolega Kemal Zoronjić. Izvolite, kolega.
  • Hvala, poštovani potpredsjedniče Mutafiću, koleginice i kolege poslanici, uvaženi ministre, pomoćnice ministra, poštovani građani, Danas je na dnevnom redu Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije, jedan od izuzetno važnih zakona iz korpusa ljudskih prava i sloboda. Izmjene i dopune zakona predstavljaju korak naprijed, jer su usaglašene sa odredbama Evropske unije, odnosno direktivama o jednakosti, koje su i poslužile kao osnov zakonodavne intervencije, što je veoma značajno za Crnu Goru na putu evropskih i evroatlantskih integracija. Ovim prijedlogom zakona, članom 10, precizirane su odredbe kojima se određuje nadležnost Zaštitnika ljudskih prava i sloboda za sprovođenje ovog zakona, a osim podnošenja pritužbi za fizička lica on je značajno unaprijedio i dio koji se odnosi na sprovođenje kaznenih odredbi, koje su bile nedostatak važećeg zakona. Prema tome, kaznene odredbe koje je sadržao poštojeći zakon nijesu obezbjeđivale efikasniju zaštitu od diskriminacije, tako da su one ovim prijedlogom zakona pojačane i specificirane. Smatram da će se na ovaj način smanjiti procenat diskriminacije budući da se predviđene kazne za izvršenu diskriminaciju kreću od 100 do 20.000 eura. Ono što je još značajno za ovaj prijedlog zakona je prepoznavanje novih oblika diskriminacije, kao što su uznemiravanje i rasna diskriminacija, kao i to da se pod diskriminacijom smatra i pomaganje kao i najava diskriminitarnog postupanja, što je u skladu sa više direktiva Savjeta Evrope. Uvedena obaveza da se vodi posebna evidencija o slučajevima diskriminacije predstavlja mogućnost da Zaštitnik ljudskih prava i sloboda uvijek ima svoju ažuriranu knjigu slučajeva i objektivnu sliku o praksi diskriminacije. Takođe, rok za podnošenje tužbe za zaštitu od diskriminacije iz člana 27 vaćećeg zakona od 90 dana od dana saznanja za učinjenu diskriminaciju, produžen je na jednu godinu, što predstavlja dobro rješenje u smislu motivisanosti onoga ko je diskriminisan da ima dovoljno vremena da odluči da to institucionalno procesuira. Kako je u obrazloženju Prijedloga zakona navedeno, posebni razlozi za izmjene i dopune ovog zakona leže u potrebi usavršavanja pojedinih odredbi važećeg teksta 68 zakona sa odredbama Evropske unije, tako je i Evropska komisija kao glavni problem indentifikovala neusklađenost definicije neposredne diskriminacije koja po pravu Evropske unije ne može biti ničim opravdana, pogotovo ako je izvršena na osnovu pripadnosti rasi, naciji, etničkom porijeklu, vjeroispovijesti i sličnim svojstvima. Evidentno je i to da se broj prijavljenih slučajeva diskriminacije povećava, što ukazuje ne na veću stopu diskriminacije, već na osnažene građane koji se sve više obraćaju Zaštitniku u cilju zakonske zaštite. Zato je veoma važno učiniti i značajne korake ka daljoj edukaciji građana u cilju njihove zaštite od raznih oblika diskriminacije, možda kroz dane ljudskih i manjinskih prava i sloboda organizovane u pojedinim opštinama u našoj državi. Poštovani ministre, ono što želim ovom prilikom istaći jeste i evidentna diskriminacija kada su u pitanju građani koji žive, rade i stvaraju na sjeveru naše države. Tu prije svega mislim na socijalnu, pravnu, ekonomsku, kulturnu i drugu diskriminaciju od strane određenih institucija prema građanima ove regije. Ovom prilikom navešću samo neke od njih koji su mi datumski najsvježiji. Primjer koji ukazuje na postojanje navedene diskriminacije jesu izuzetno nepovoljni uslovi za boravak pritvorenih i osuđenih lica iz opština na sjeveru Crne Gore. Prilikom nedavne posjete članova Odbora za ljudska prava i slobode zatvoru u Bijelom Polju, uvjerili smo se da su uslovi u njemu znatno lošiji u odnosu na pritvorena i osuđena lica u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu. Zatvor u Bijelom Polju sa svoje materijalne strane ne zadovoljava potrebne standarde, što se posebno odnosi na nedostatak prostornih kapaciteta za smještaj pritvorenih lica, uslova zdravstvene zaštite kao i uslova u prostorijama u kojima su smještena ova lica. Zato je potrebno da Vlada kroz planiranje budžeta izdvoji dodatna sredstva kako bi se uslovi boravka u ovom zatvoru značajno popravili, a po mogućnosti izgradio novi zatvor, s obzirom da je postojeći izgrađen 47 48.godine prošlog vijeka. Takođe, na ovom području se realizuje veliki broj humanitarnih akcija, kako od strane pojedinaca, tako i od strane humanitarnih društava, ali za to crnogorska javnost malo ili nimalo zna. Primjera radi, pored Crvenog krsta, postoje dva humanitarna društva Merhamet i Hilal Crveni polumjesec, koja su u protekle dvije godine sproveli stotine humanitarnih akcija,od pomoći u hrani i odjeći do gradnje stambenih objekata porodicama koje su u teškoj finansijskoj, materijalnoj situaciji, a za čije aktivnosti se više zna van Crne Gore nego u Crnoj Gori. Takav je slučaj sa brojnim kulturnim i drugim manifestacijama koje se održavaju u organizaciji raznih udruženja. Ministre Numanoviću, vjerujem da vam je poznat i slučaj porodice Guberinić, kojoj je nakon saobraćajnog udesa teško povrijeđeni šestogodišnji sin Ismail preminuo. Javni tužilac nije pokrenuo krivičnu prijavu protiv počinioca, a sud u Bijelom Polju ga je i oslobodio od bilo kakve odgovornosti. Prošle nedjelje je, prilikom građanskog protesta ispred navedenih institucija, porodica stradalog dječaka istakla da je prema njima sprovedena diskiminacija od strane pravosudnih organa, te su i najavili dalju borbu u dokazivanju istine. Uvaženi ministre, koleginice i kolege, ovo su samo neki od primjera diskriminacije koja se sprovodi prema građanima ovog, u Crnoj Gori najvećeg regiona. To smatram nedopustivim, te ovim putem pozivam resorne institucije i javne ustanove da zajedno preduzmemo neophodne mjere kako bi se ispravile ove očigledne razlike, jer upravo ovim prijedlogom zakona, članom 1, promoviše se jednakost kao veoma značajna aktivnost u cilju prevencije diskriminacije. Zahvaljujem. 69
  • Hvala vam, kolega Zoronjiću. Ovim smo završili uvodna izlaganja predstavnika poslaničkih klubova. Pitam ministra da li želi da prokomentariše neka od uvodnih izlaganja. Želite. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjendiče. Prvo želim svim diskutantima da se zahvalim, jer je opšta ocjena, kao što sam i sam rekao, da smo imali jedan zakon koji smo donijeli 2010.godine, da sad idemo u izmjene i dopune i da je i onaj iz 2010., a i ove izmjene i dopune, da se radi o jednom dobrom zakonu. Rekli smo da ovo radimo da bi mnoge sugestije Evropske komisije bile kompatibilne ili ovaj zakon naš sa evropskim zakonodavstvom. Ali, reći ću vam reći moj lični utisak. U redu, to radimo, ali ja ne želim nešto da radim da bi bilo kompatibilno sa nečim a da se to ne odnosi na građane Crne Gore i da nemamo boljitak za građane Crne Gore. Dakle, zaista sve ovo radimo da bi svaki građanin Crne Gore u ovoj oblasti, u oblasti diskriminacije, osjetio na svojoj koži boljitak ili bolju zaštitu. Ono što svi zajedno ovdje znamo jeste da ovakvi zakoni i ono što možemo podvesti pod diskriminacijom jeste obaveza ne samo predlagača zakona, ne samo donosioca novih zakona, državnih organa ili institucija koji treba da se brinu za primjenu ovog zakona, nego da o ovim stvarima treba da su edukovani svi građani Crne Gore. Ja često kažem, svih 620.000 građana Crne Gore treba da je edukovano, prvo da zna šta je pojam diskriminacija, samim tim da u toku svakog dana svako od nas analizira da li jeste ili nije uradio neki vid diskriminacije. Nijesam siguran da u ovom momentu se možemo i na ličnom planu pohvaliti time da u ovoj ili onoj formi nijesmo uradili neki od vidova diskriminacije. Kada je zakon u pitanju, prosto, nije problem u zakonu. Zakon je dobar i zakon je institucionalni okvir, a na svima nama je zaista da to primijenimo. Ovdje je bilo pitanja i političke diskriminacije, zakon podrazumijeva i ima član koji govori o političkoj diskriminaciji, ali da bi se neke devijantne pojave na koje su ukazivali, ispravile, tu svi moramo da pozovemo relevantne državne organe da u granicama svojih zakonskih mogućnosti zaista profesionalno odrade. I evo još jedan instrument više, da se to više pretoči i u kaznene odredbe, koje nijesu male. Ako imate kaznu do 20.000 eura, svako će se od nas zapitati da li će sjutra neki od vidova diskriminacije uraditi ako bude morao da plati pet, 10 ili 20.000 eura, da zaista to plati. Ne da se donese odluka, pa da iz ovog ili onog razloga ne plati, nego zaista da to plati. Nijesam siguran da će neko od nas, pa ni mi koji ovdje sjedimo, poslije toga uraditi neki sličan vid diskriminacije, nego će voditi računa o tome. Želim da ovdje postaknem sve nas na ono što mi radimo sa nivoa Ministarstva, a to su edukacije. Mi posljednje dvije - tri godine intenzivno radimo edukacije i za pripadnike sudstva, za pripadnike tužilaštva, inspekcijskih organa, za policiju, za radnike Centra za socijalni rad, lokalne samouprave, organe sudova za prekršaje, dakle svi oni koji mogu da na ovaj ili onaj način dođu u situaciju da bilo kojeg građanina diskriminališu. To su naše ciljne grupe, ali ja bih rekao da su nam ciljne grupe svi građani Crne Gore. Moraju i mediji da daju veliki značaj propagiranju ovoga zakona, ovdje moraju svi građani da prepoznaju svoju ličnu obavezu, da ovo što piše u zakonu zaista možemo i u praksi primijeniti. Hvala vam.
  • 70 Hvala i vama, ministre. Počinjemo sa diskusijama. Koleginica Žana Filipović će biti prvi diskutant iz Kluba DPS-a. Izvolite, koleginice.
  • Uvažena Skupštino, uvaženi građani i građanke, uvaženi predstavnici Vlade, Ideja ljudskih prava, po mom mišljenju, jedna je od najsvjetlijih tačaka moderne političke istorije. Plod je istorijskih napora da ideal jednakosti dobije svoje konkretne forme u institucijama društva, države, prava i zakona. Težnja za pravdom i pravednom političkom zajednicom zaokupila je pažnju mislilaca u svim epohama. U praksi se pokazalo da države koje poštuju ljudska prava, spadaju među najrazvijenije u svijetu. Demokratija nije dar politike, demokratija je osnovno pravo čovjekovo da postoji na način dostojan čovjeka. Uz pomoć politike, kao načina upravljanja državom, podršku međunarodne saradnje, država i njene ustanove trebalo bi da budu oslonac u afirmaciji onih prava koja štite pravo svakog pojedinca. Još jedan korak u poštovanju ljudskih prava, smatram ove izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije i sigurna sam da ćemo usvajanje ovog zakona svi podržati. Od donošenja Zakona o zabrani diskriminacije kao sistemskog zakona u avgustu 2010.godine, koji definiše pojam diskriminacije do danas, uočeni su određeni problemi i slabosti u njegovoj primjeni, pa pretpostavljam da ste zbog toga i uradili ove izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije. Ovim izmjenama ojačaće se sistem zaštite od diskriminacije, njena transparentnost, a uvođenjem kaznenih odredbi o kojima ste sad pričali, gospodine ministre, predviđeno je strogo sankcionisanje diskriminatorskog ponašanja. Djelovaće se naravno i preventivno na pojavu diskriminacije. Izuzetno je značajno naglasiti da su u izradi Predloga ovog zakona učestvovai i predstavnici Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, pedstavnik Miisije OEBS-a i predstavnik UINDP-a, kao i nezavisni eksperti i nevladin sektor. Njihovi predlozi i sugestije su usaglašeni sa stavovima radne grupe i inkonponirani su u sadržaj ovog novog zakona. Ovim predlogom uvode se i novi posebni oblici diskriminacije. O tome su govorile i moje kolege. Dakle, glavni problem koji je indentifikovala Evropska komisija bio je postojeći koncept direktne i indirektne diskriminacije u našem zakonu, a njihova primjedba u potpunosti je prihvaćena, te je brisan stav kojim se određuje neposredna diskriminacija budući da direktna diskriminacija ne može biti opravdana a da su moguća opravdanja samo dio definicije posredne diskriminacije. Članom 2 stav 5 precizirano je da se pod diskriminacijom smatra pomaganje kao i najava diskriminatorskog postupanja u smislu direktiva Savjeta Evrope. Članom 19 Zakona iz 2010. godine zabranjena je diskriminacija lica po osnovu njihovog rodnog identiteta i seksualne orijentacije. Ovim izmjenama član 19 dopunjen je sa dva nova stava kojima se definišu ovi pojmovi, što je preporuka stručne radne grupe Vlade Crne Gore koja je bila zadužena za analizu propisa sa aspekta LGBT prava, kao i dio analizre antidiskriminatornog zakonodavstva u okviru posebnog dijela izvještaja o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore za 2012. godinu. Takodje, ovim predlogom uvedena je obaveza organa i drugih pravnih i fizičkih lica da vode posebnu evidenciju o slučajevima diskriminacije i da podatke iz evidencije dostavljaju Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Smatram da će se kroz ove aktivnosti uspostaviti nezavisni mehanizam praćenja diskriminacije koji podrazumijeva 71 prikupljanje i dokumentovanje slučajeva diskriminacije, izvještavanje o uočenim pojavama kao osnovama za planiranje politika i akvinosti sa ciljem unapredjenja odgovornosti i zaštite od diskriminacije. Ovim izmjenama pojašnjava se i uloga inspekcija koje vrše poslove inspekcijskog nadzora i daju im se posebna ovlašćenja koja nijesu propisana Zakonom o inspekcijskom nadzoru. Uzimajući u obzir činjenicu da je nakon usvajanja opšteg Zakona o zabrani diskriminacije, usvojen lex specialis Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, kojim je regulisana ova oblast, primjedbe nevladinih organizacija koje se bave ovom problematikom su djelimično prihvaćena jer se vodilo računa da ne dođe do dupliranja normi sa posebnim Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Potpuno je opravdano što je izbrisan član koji se tiče mobinga čime je otklonjena nelogičnost dvostrukog definisanja istih pravnih pojmova i to na različit način. Samo da kažem da su zakoni koje donosimo dobri, ali život ih vrlo često demantuje. Smatram da bismo svi zajedno trebali da pomognemo u implementaciji ovog tako važnog zakona za sve građane Crne Gore. Hvala.
  • Hvala i vama, koleginice Filipović. Kolega Goran Tuponja iz Pozitivne Crne Gore a nakon njega kolega Luiđ Škrelja.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani Crne Gore, Zakon o zabrani diskriminacije je zakon koji je korak naprijed u procesu demokratizacije našeg društva. Zakon je dobar, dobro napisan, ali zakoni u našoj zemlji su, na žalost, prečesto mrtvo slovo na papiru. Zakon o zabrani diskriminacije želim da zaživi punim plućima, a moram reći da dosadašnja zakonska regulativa o zabrani diskriminacije nije bila tako loša koliko nam je bilo loše stanje u društvu po ovoj temi. Kolega Abazović je pomenuo osobe sa invaliditetom. Diskriminisane su osobe sa invaliditetom počev od ovog doma gdje im pristup nije omogućen, iako je to zakonski regulisano, iako je bila zakonska obaveza već duži vremenski period ne samo u našoj Skupštini nego i u svim javnim zgradama da se omogući pristup osobama sa invaliditetom. Ono što bih posebno kao pozitivno naglasio iz ovog zakona odnosi se na član 9. Svi smo svjedoci situacije u našoj zemlji o dešavanjima, og gej parade u toku prošle godine koliko smo pokazali nedovoljnu toleranciju kao građani, kao društvo i kada je Podgorica bila praktično pod policijskom opsadom da bi bilo moguće sprovesti gej paradu. Član 9 rado bih pročitao, da ga čuju svi oni koji žele da ga čuju, jer obično zakoni ostanu negdje, u nekim dokumentima, arhivima i to ne stigne do građana. Izmjena dosadašnjeg člana 19 u stavu 3 glasi: Niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svom rodnom identitetu i seksualnoj orjentaciji". Mislim da je to jako dobra formulacija. Nakon toga, dodaju se još dva stava koja kažu: "Pod rodnim identitetom podrazumijeva se sopstveni rodni doživljaj koji ne mora da zavisi od pola koji je utvrđen i upisan prilikom rođenja. Rodni identitet tiče se svakog lica i ne podrazumijeva samo binarni koncept muškog ili ženskog. 72 Pod seksualnom orjentacijom podrazumijeva se emocionalna ili fizička privlačnost i naklonost koja može biti prema licima istog ili različitog pola". Želim da pohvalim izmjene i dopune ovog zakona i da poželim vama, kao ministarstvu, da ovaj zakon zaista i zaživi u našem društvu. Mislim da samo na taj način možemo demokratizovati naše društvo, samo na taj način vidim Crnu Goru u Evropskoj uniji, ako budu poštovana sva ljudska i manjinska prava. Hvala.
  • Hvala vam, kolega Tuponja. Kolega Škrelja, izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvažene koleginice i kolege poslanici, iako u dosta manjem broju, uvaženi ministre Numanoviću sa pomoćnicom Blankom Radošević-Marović, uvažene građanke i građani Crne Gore, Očigledno da diskriminacija u Crnoj Gori i u ovom parlamentu apsolutno nije atraktivna tema, pa zbog toga pokušaću da malo pričam u kontekstu samog pojma diskriminacije. U savremenom društvu važi princip jednakosti ljudi, kao jedan od najvažnijih pravnih i moralnih principa. Ovaj princip znači da su svi ljudi vrijedni poštovanja i da su, bez obzira na razlike koje među njima postoje, jednaki u dostojanstvu i pravima, tj. da su ravnopravni. Da bi se ovaj princip ostvario zabranjen je svaki oblik diskriminacije i svakome je priznato pravo na slobodu od diskriminacije. U posljednje vrijeme kod nas se mnogo govori i piše o diskriminaciji, ali se veoma često ovaj izraz ne upotrebljava u njegovom pravom značenju, već se koristi da bi se njime označile razne nepravde, nepristojna, uvredljiva ponašanja i povrede drugih raznovrsnih prava.Zato je potrebno da se razumije suština diskriminacije i ova pojava da se jasno razgraniči od drugih zabranjenih i protivpravnih ponašanja. Riječ diskriminacija znači razlikovanje, a koristi se za označavanje nedozvoljenog razlikovanja. Treba znati da diskriminacija oduvijek nije bila zabranjena. Naprotiv, u pojedinim istorijskim periodima razvoja ljudskog društva neki oblici diskriminacije bili su uobičajeni i široko društveno prihvaćeni, na primjer robovlasništvo, segregacija crnaca u Americi i slično. Razvojem modernih društava, mnogi oblici diskriminacije postali su neprihvatljivi i zabranjeni. Danas su pravila o zabrani diskriminacije sadržana u brojnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, a države su donijele zakone, kao i naša država, kojima su izričito zabranile diskriminaciju i propisale zaštitu od diskriminacije. Svrha zakona jeste da se svakom pojedincu omogući jednak i pravedan pristup mogućnostima koje nudi društvo. Izrazi diskriminacija i diskriminatorsko postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje tj. isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva u odnosu na lica ili grupe, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, porijeklu, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom porijeklu, tj. jeziku, vjerskim ili političkim ubjeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima. 73 Diskriminacija se obično vrši tako što diskriminator nešto čini, preduzme neku radnju ili donese neki akt. Na primjer, objavi oglas za posao u kome navede da zapošljava samo određeni profil lica, donosi pravilnik kojim propiše da zaposleni muškarci koji su oženjeni, recimo, imaju 10% veću platu, ali se ona može izvršiti i time što diskriminator propušta da učini ono što je njegova zakonska dužnost. Diskriminacija može biti izvršena u svim oblastima društvenog života, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi. Lice i grupa lica mogu biti diskriminisani u oblasti obrazovanja, zapošljavanja, u oblasti radnih odnosa, u pružanju zdravstvene i socijalne zaštite, u saobraćaju, u oblasti trgovine, privrede i sl. Ljudi, dakle, mogu biti diskriminisani u ostvarivanju svojih prava i interesa na šalteru kada kupuju autobusku kartu, ili se obraćaju službeniku u opštini, u školi, na fakultetu, u bolnici, na ulici, u sportskoj hali, sudnici, kada odu u banku, kada odu za kredit, kada se jave na oglas za posao i sl. Zato, Zakon o zabrani diskriminacije kaže da je diskriminacija svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema nekim osobama ili grupama ljudi. Za uspješno suzbijanje diskriminacije potrebno je sistematski raditi na prevazilaženju predrasuda i stereotipa u čemu važnu ulogu imaju obrazovne institucije, mediji, organi javne vlasti i nevladine organizacije. Pri tome se mora znati da je diskriminatorno ponašanje dio naše svakodnevice i da su mnogi oblici diskriminacije toliko ukorijenjeni u svijesti ljudi da ih većina smatra prihvatljivim. Zbog toga je za suzbijanje diskriminacije potrebno ne samo striktna primjena Zakona i preduzimanje posljednjih mjera prema onim društvenim grupama koje su u nejednakom položaju sa ostalim građanima, već i razvijanje tolerancije prema nacionalnim, etničkim, vjerskim, seksualnim i drugim manjinama i poštovanje i uvažavanje razlika koje među ljudima postoje. Poštovane koleginice i kolege, u našem društvu postoje ljudi kao što smo i vi i ja, koji se svakoga dana suočavaju sa nepravdom samo zato što se razlikuju od većine. Razlikuju se jer imaju drugu boju kože, zato što su žene, veruju u drugog Boga ili su drugog seksualnog opredjeljenja. Osloboditi se takve nepravde i nejednakosti jeste ono što je suština priče o jednakim mogućnostima. Hvala na pažnji.
  • Hvala i vama, kolega Škrelja. Kolega Izet Bralić, a nakon njega koleginica Zorica Kovačević.
  • Uvaženi predsjedavajući, uvaženi ministre Numanoviću, koleginice i kolege, poštovani građani, Razlozi za izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije leže u potrebi uvođenja novih posebnih oblika antidiskriminacije koji nisu sadržani u drugim zakonskim propisima, a kojima se upućuje na one akte koji se smatraju nedopustivim sa stanovišta moralnih standarda, a mogu predstavljati opasnost po društvenu zajednicu. Budući da postojećim zakonom nije uređena oblast zaštitnih mjera za počinjenu diskriminaciju, izmjene i dopune koja se predlažu obezbijediće efikasni sistem zaštite od diskriminatornog ponašanja i prakse. U tom smislu, kaznene odredbe koje su sadržane u postojećem zakonu su pojačane i specificirane tako da su predviđene visoke kazne za slučajeve počinjene diskriminacije. 74 Posebni razlozi za izmjene i dopune Zakona, kako se navodi u obrazloženju predlagača, ogledaju se u potrebi usaglašavanja pojedinih odredbi važećeg teksta sa odredbama prava Evropske unije, odnosno direktivama o jednakosti koje su poslužile kao osnov zakonodavne intervencije. Naime, u svojim komentarima na zakonski tekst, Evropska komisija je kao najbitniji razlog identifikovala neusklađenost definicije neposredne diskriminacije sa evropskim zakonodavstvom. Navedeni razlozi imaju čvrsto utemeljenje u zahtjevima, potrebi usaglašavanja državnih propisa sa normama na koje je ukazano izvještajima u postupku pristupanja Evropskoj uniji, kao i preporuke Evropske komisije protiv rasizma, netolerancije, osnaženju nacionalnog zakonodavstva u borbi protiv pomenutih pojava. Budući da je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije usklađen sa evropskim zakonodavstvom, kao i relevantnim međunarodnim ugovorima Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope, smatramo da Prijedlog treba podržati. Ono što brine, moguće nedostatak nekih mjera o takozvanoj regionalna diskriminacija, da u tom dijelu ne postoje zakonske odredbe. Prije svega, navešću primjere borbe radnika Bijelog Polja, Rožaja, Mojkovca i Pljevalja nakon ukidanja takozvane rente koja je štitila sve invalide rada u Crnoj Gori, u tom dijelu ne vidim neke odredbe ili mjere koje se predlažu u cilju pozitivne diskriminacije invalida rada u Crnoj Gori. Pored tih nedostataka, Socijaldemokratska partija će podržati Prijedlog, te smatramo da ovo jeste kvalitativni iskorak u borbi protiv diskriminacije. Takođe, navešću primjere,opet u pravcu te regionalne diskriminacije, da imamo pojedinih djelova u Crnoj Gori, u oblasti saobraćaja recimo, gdje imamo jako razvijenu saobraćajnu infrastrukturu u jednom dijelu Crne Gore, dok u drugom dijelu imamo jedini vid komunikacije drumski saobraćaj i taj je u najgorem mogućem stanju. Mislim da i u tom pravcu zakonska rješenja bi trebalo da stavljaju pretpostavke da se te regionalne razlike smanjuju u narednom periodu. Ono što je svakodnevica je neujednačen odnos prema pravima radnika. Tako imamo slučajeva da su radnici Gornjeg Ibra odlazili, gubili radna mjesta, sa otpremninom od 1.900 eura, pola od njih nije ostvarilo ni to pravo, dok imamo na drugoj strani radnike KAP-a koji odlaze u penziju sa enormno visokim otpremninama. Da mi ne zamjere radnici KAP-a, oni su to krvavo zaradili i oni su to zaslužili, ali smatram da su radnici Gornjeg Ibra i radnici sa sjevera takođe zaslužili mnogo više prava i mnogo bolji tretman nego što su doživjeli u prethodnom periodu. Procijenićemo da li ćemo amandmanski djelovati na Zakon, ali u svakom slučaju ovo jeste jedan dobar zakon i mi ćemo ga podržati. Hvala.
  • Hvala vam, kolega Braliću. Koleginica Zorica Kovačević. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Kolege poslanici, poštovani građani, uvaženi ministre Numanoviću, gospođo Marović, Na početku želim da kažem da u Ustavu Crne Gore sadržani su opšti principi kojima se garantuje da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost i lično svojstvo, a članovi 8, 17, 18, 19 razrađeni su nizom drugih zakona, a 75 naročito opštim sistemskim Zakonom o zabrani diskriminacije koji treba da pruži osnovu i mehanizme za borbu protiv diskriminacije po bilo kojem ličnom svojstvu. Kao što smo čuli u vašem uvodnom izlaganju, implementacijom ovog zakona u praksi pokazala se potreba za njegovom dopunom kako bi se obezbijedila potpuna i efikasna zaštita od diskriminacije i što potpunija usklađenost sa međunarodnim standardima. Kao što ste i rekli, formirana je radna grupa čiji rad su permanentno pratili predstavnici međunarodnih organizacija u Crnoj Gori, koja je radila na ovom dokumentu gotovo čitavu godinu i kao rezultat te radne grupe dobili smo Predlog zakona koji će sigurno, po meni, unaprijediti sistem zaštite ljudskih prava i zaštite diskriminacije u Crnoj Gori. Slažem se sa poslanicima koji su u startu govorili da izmjene koje su predviđene ovim zakonom daju nam za pravo da kažemo da je zakon veoma dobar i da će, koliko čujem, imati punu podršku svih poslanika u ovom parlamentu, što smatram da je veoma dobro i što to govori da ste ipak u ovom ministarstvu učinili veliki napor u prošloj godini rada da Parlamentu dostavite jedan ovakav zakon. Radi građana koji me slušaju, ja ću veoma kratko reći koje su to novine koje su predviđene izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije. Znači, izmijenjen je koncept direktne, odnosno neposredne diskriminacije kako bi bio usklađen sa evropskim zakonodavstvom, što smatram da je veoma dobro. Takođe je istaknuto da se ovaj zakon primjenjuje na javni i na privatni sektor. Zakon sadrži i nove oblike diskriminacije, kao što su uznemiravanje, seksualno uznemiravanje i rasna diskriminacija. U ovom zakonu data je sveobuhvatna definicija govora mržnje i to u skladu sa preporukama Komiteta ministara Savjeta Everope o govoru mržnje, te je uvrštena u Zakon kako bi se jasno stavila zabrana govora mržnje i sankcionisala na odgovarajući način, takođe u okviru ovog zakona. Diskriminacija lica sa invaliditetom je takođe sastavni dio ovog zakona, o čemu je govorio i gospodin Tuponja, potpuno se slažem sa njim, s tim što se vodilo računa da se ne dođe do poklapanja normi sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, što je u ovom zakonu potpuno ispoštovano. Definisani su pojmovi rodni identitet, seksualna orijentacija, kako ne bi došlo do nedoumice prilikom primjene Zakona o upraksi. Precizirane su nadležnosti Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, kao institucionalnog mehanizma za primjenu ovog zakona. Rok za podnošenje tužbe pred sudom za učinjenu diskriminaciju produžen je sa 90 dana na jednu godinu, što smatram da je veoma dobro. Dopunjen je član koji određuje da lica koja mogu podnijeti tužbu sa sastavom da provjera postojanja diskriminacije može biti osnov za podnošenje tužbe od zaštite od diskriminacije. Preciziran je inspekcijski nadzor u skladu sa ovim zakonom, obaveza vođenja evidencije o slučajevima diskriminacije, koju su do sada vodili sudovi, organi za prekršaje, inspekcije, a sada je proširen i na tužilaštvo i na policiju. Pojačane su kaznene odredbe za počinjenu diskriminaciju za koju su ovim zakonom zaprijećene kazne u rasponu od 500 do 20.000 eura. Na kraju, želim da kažem da sam sigurna da će izmjene i dopune ovog zakona doprinijeti većem stepenu zaštite svih naših građana od bilo kojeg oblika diskriminacije, kao i da će praktična primjena dovesti i do većeg stepena svijesti i znanja kako relevantnih institucija tako i javnosti o ovom pitanju, te da će svako lice u Crnoj Gori uživati Ustavom, međunarodnim propisima i domaćim zakonima garantovana ljudska prava i slobode. Hvala. 76
  • Hvala i vama, koleginica Kovačević. Kolega Neven Gošović. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, predstavnici Vlade, poštovani građani, Kada je u pitanju ovaj zakon, o njemu je u ime kluba poslanika SNP-a danas trebalo da govori koleginica Snežana Jonica. Kroz njen rad u radnoj grupi dali smo onaj neposredan doprinos uređenju pitanja iz okvira ovog zakona. Ali, dešava se po ko zna koji put da poslanici koji bi trebalo da govore na ovu temu, temu koja je u toku rasprave na plenumu, istovremeno su u obavezi da učestvuju u radu pojedinih odbora ovog parlamenta i time im se onemogućava praktično da daju taj svoj neposredan, konkretan doprinos raspravi kada su u pitanju pojedini predlozi zakona. Javio sam se iz dva razloga. Prvo, da u ime kluba SNP-a kažem da ćemo svakako podržati Predlog ovog zakona jer on dopunjava onaj okvir za ostvarivanje istih prava i mogućnosti i uređuje sistem zaštite od diskriminacije svih građana Crne Gore i u skladu sa Ustavom i zakonom i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i slobode, uređuju se, tako kažem, odgovornosti svih onih institucija koje u našoj državi treba da obezbijede zaštitu od svakog oblika diskriminacije. Naravno, dug je put do ostvarivanja zakona i svakako će biti veoma obavezujuće da se prati način primjene ovog zakona, baš zbog onog cilja zbog kojega ga i donosimo a to je zaštita od svakog oblika diskriminacije. Ono što će biti predmet jednog našeg amandmana, a što smo se i dogovorili koleginica Snežana Jonica i ja da uradimo, jeste jedan amandman koji bi trebalo da obezbijedi ostvarivanje one hitnosti i efikasnosti u radu suda kada su u pitanju podnesene tužbe zbog učinjene diskriminacije. Zapravo, odredbama člana 27 važećeg zakona utvrđeno je da se tužba zbog urađene diskriminacije može podnijeti u roku od 90 dana od dana saznanja za učinjenu diskriminaciju, Predlogom zakona ovaj rok se produžava na jednu godinu od dana saznanja na učinjenu diskriminaciju. Dakle, utvrđuje se subjektivni rok kada se može podnijeti tužba za učinjenu diskriminaciju. Ovako definisan rok pruža mogućnost licu koje želi da podnese tužbu, da je može podnijeti uvijek kada sazna za učinjenu diskriminaciju, dakle protekom vremena i pet i 10 godina, što svakako otežava sudski postupak u onom dijelu utvrđivanja neodlučujuće činjenice vremena od trenutka, dana učinjene diskriminacije. Protok vremena svakako otežava utvrđivanje te činjenice, a sa druge strane tužbom zbog učinjene diskriminacije može se zahtijevati i naknada štete, materijalne i nematerijalne, a Zakon o obligacionim odnosima utvrđuje taj krajnji rok u kojem se može potraživati naknada štete, pet godina od dana učinjene štete. Dakle, ocijenili smo potrebnim da se zbog svega naznačenog, pored ovog subjektivnog, utvrdi u zakonu i objektivni rok, dakle onaj najdalji rok u kome se može podnijeti tužba zbog učinjene diskriminacije. U tom smislu ćemo i podnijeti odgovarajući amandman, najvjerovatnije na način da taj krajnji objektivni rok bude tri godine od dana učinjene diskriminacije. Da se zadrži sada predloženi subjektivni rok za podnošenje tužbe, godinu dana od dana znanja za učinjenu diskriminaciju, ali i utvrdi ovaj najdalji mogući objektivni rok od tri godine od dana učinjene diskriminacije. Mislimo da na taj način se stvaraju svi ti preduslovi za efikasno postupanje suda da se ostvari onaj cilj 77 hitnosti rješavanja po podnesenim tužbama zbog učinjene diskriminacije, kako se ne bi, što je slučaj sada sa istina veoma rijetko podnesenim tužbama zbog učinjene diskriminacije, gubilo ogromno vrijeme u cilju utvrđivanja kada je došlo do tog trenutka, do tog dana učinjene diskriminacije. Pogotovo bi taj problem postojao sve veći ukoliko bi protekao duži vremenski period od tog dana učinjene diskriminacije. Mislimo da ćemo na ovaj način podnesenim amandmanom dati dodatan doprinos stvaranju tih preduslova za efikasan rad suda, što je svakako veoma značajno kada su u pitanju podnesene tužbe zbog učinjene diskriminacije. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Gošoviću. Evo, koleginica Jonica je upravo stigla i takođe će iskoristiti svoje pravo da diskutuje po ovoj tački dnevnog reda, kao posljednji diskutant prijavljen danas. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče, što ste uzeli u obzir činjenicu da je u toku bila sjednica Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu i da pokušavam da uskladim poslaničke obaveze. Imala sam potrebu da diskutujem o izmjenama ovog zakona iz više razloga. Jedan od razloga je činjenica da sam prilikom donošenja Zakona o zabrani diskriminacije ukazivala na činjenice koje nam mogu napraviti probleme u praksi, koje mogu onemogućiti potpuno ostvarivanje cilja zbog kojeg je ovaj zakon donijet. To je činjenica da smo tada ukazivali na potrebu da kaznene odredbe budu mnogo preciznije, da smo tada ukazivali na potrebu da se postupak za podnošenje tužbi i sve ono što je neophodno žrtvi diskriminacije da bi joj se učinilo vjerovatnim da bi bila uspješna u sporu protiv diskriminatora, obezbijedimo na način da je pristupačno svakom građaninu koji je potencijalna žrtva diskriminacije. Tada nije bilo razumijevanja u resornom ministarstvu. Da budem precizna, nije bio ovaj ministar u pitanju, da ne bude da je ovo kritika u tom pravcu, ali moram da priznam, bilo je jako velikog nerazumijevanja u Sekretarijatu za zakonodavstvo koje iz nekog razloga očigledno još uvijek svoj način rada nije usaglasio sa onim što su potrebe procesa evropskih integracija, potrebe na koje nam ukazuju i preporuke Savjeta Evrope kada je u pitanju ovaj slučaj i dešava nam se da ono što nam je iz prošlog zakona makao Sekretarijat za zakonodavstvo, danas donosimo ili stavljamo kao najbolji napredak u ovom zakonu. Dakle, u ovom zakonu u konačnom imamo mnogo jasnije i preciznije definisane kaznene odredbe. Znate, mi smo imali situaciju da u zakonu piše da će se nešto kazniti, ali kako će se to kazniti treba da tražimo u drugom zakonu. Ja koja sam pravnik, a uz to u ovom klubu poslanika imam katalog propisa, čini mi se kad bih bila žrtva diskriminacije, negdje na pola puta traženja toga kako će biti kažnjen neko ko je eventualni diskriminator, odustala bih dok bih došla do tog zakona kojim bi to bilo propisano. Na ovaj način, kako smo ovim zakonom definisali, imamo u konačnom mnogo preciznije kaznene odredbe, imamo mnogo bolji rok za podnošenje tužbe za zaštitu od diskriminacije uz, naravno, korekciju o kojoj je govorio kolega Gošović, a to je potreba da se uz subjektivan rok odredi i objektivan rok, a to su nam sugestije i iz pravosuđa. Mislim i da je to nešto što može značajno doprinijeti omogućavanju prava žrtve diskriminacije da ima manje potrebe za dokazivanje u postupku nečega što može, ako imamo i objektivan rok, da bude nesporno i da ne koči postupak. 78 Ono što je bitno je da nakon donošenja izmjena ovog zakona u konačnom obezbijedimo da u što kraćem roku zakon koji je rađen u radnoj grupi čiji sam član bila, a to je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, dođe u skupštinsku proceduru, odnosno da dođe na dnevni red, kako bismo bili u poziciji da oba zakona, koji jedan bez drugog ne mogu da funkcionišu, budu donijeta. Da omogućimo u konačnom da imamo zaokružen pravni sistem u toj oblasti i da onda sljedeći zadatak bude da afirmišemo među građanima činjenicu da postoje pravna sredstva za zaštitu od diskriminacije, da upoznamo što širi krug građana da je ovim zakonom propisana, kao jedan od oblika, politička diskriminacija, da je teret dokazivanja od momenta kad se ta diskriminacija učini vjerovatnom na počiniocima diskriminacije. Postoji, jednostavno, mogućnost da kroz jedan zakonski mehanizam zaustavimo neke stvari koje su jako prisutne u društvu, a o kojima se malo govorilo ili se nije htjelo priznati da ih ima, iako pokazatelji jednog istraživanja prije par godina govore da preko 60% ispitanika kažu da jedna od najprisutnijih diskriminacija u društvu je politička diskriminacija i da je jako prisutna, preko 50% ispitanika tvrdi, diskriminacija prema licima sa invaliditetom. Obaveza mi je da kažem, i zbog sebe i zbog predstavnika Ministarstva, da su iz ovog predloga zakona uklonjene neke norme koje se tiču diskriminacije lica sa invaliditetom, ne da unazadimo njihov položaj, nego zbog toga što postoji Zakon o zaštiti od diskriminacije lica sa invaliditetom, koji je tada nefleksibilno rađen, nije prihvatio predlagač da se unesu kaznene odredbe i nije imao konačan efekat. Mi smo se tada dogovorili, sugerisali Ministarstvu i to je ušlo, mislim, u program rada Vlade, da se konačno i Zakon o zaštiti od diskriminacije lica sa invaliditetom unaprijedi tako što će, kao i ovaj zakon, imati kaznene odredbe, imati jasan put kako će se lice sa invaliditetom zaštiti od diskriminacije, pri čemu još ne vidim put kako će se lica sa invaliditetom zaštititi od Vlade Crne Gore koja im je uzela 25 miliona eura iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. Na kraju priče, imam potrebu da posebno pohvalim jednu normu u ovom zakonu koja će značajno doprinijeti mogućnosti da se učini vjerovatnim žrtvama diskriminacije da je moguće uspjeti u ovakvom sporu. To je član 15 ovog zakona i uvođenje situacionog testiranja, odnosno mogućnosti da tužbu za zaštitu od diskriminacije može podnijeti lice koje se u namjeri da neposredno provjeri primjenu pravila o zabrani diskriminacije na bilo koji način predstavi, odnosno stavi u poziciju lica koje može biti diskriminisano. Dakle, to je mogućnost da ja, kao što mi se godinama ranije dešavalo, dođem negdje da podnesem prijavu za posao, da specifično naglasim da sam u SNP-u i da provjerim hoće li imati reakcije onih koji će odlučivati o mom zapošljavanju samo zbog toga što sam u SNP-u. Imala sam reakcije, nego tada nije bilo zakona, nekih petšest godina je to bio uslov zbog kojeg se nisam mogla zaposliti, pa želim da se to više nikom ne ponovi. Želim da i ova norma kao i sve druge norme onemoguće bilo koga da odlučuje po tome da li neko zna, nego šta taj neko zna. Dakle, da konačno napravimo sistem u kojem ćemo u ovom društvu funkcionisati po tome šta znamo a ne koga znamo i da suzbijemo sve oblike diskriminacije. Hvala.
  • Hvala vam, koleginice Jonica. Ovim smo iscrpili listu prijavljenih diskusija i prilika za završnu riječ. Ministar Numanović. Izvolite, ministre. 79
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Još jednom svim diskutantima zahvaljujem na podršci za izmjene i dopune ovoga zakona, jer kao što je rekla poslanica Kovačević, iz diskusija se može zaključiti da će ovdje svi prisutni poslanički klubovi prihvatiti ovaj zakon. Ono što jeste moja obaveza prije par završnih riječi, da odgovorim na neka pitanja koja su se otvorila. Dakle, pitanje osoba sa invaliditetom. Poslanica Snežana Jonica je govorila, i ostali poslanici. Mi smo do sada taj Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom tretirali u okviru Ministarstva rada i socijalnog staranja i sami smo željeli da napravimo jedan iskorak da osobe sa invaliditetom ne tretiramo kao socijalnu kategoriju, nego da je tretiramo u kontekstu zaštite ljudskih prava. U tom pravcu smo se dogovorili sa dosadašnjim ministarstvom da to preuzme Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i da mi budemo nosioci izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom. Složićemo se da je u tom pravcu, kada su osobe sa invaliditetom u pitanju, posljednjih nekoliko godina zaista učinjen iskorak u njihovoj zaštiti. Da li je to dovoljno, sigurno ne, da li nam predstoji još mnogo posla, sigurno da, ali da li smo u zakonodavnom, institucionalnom pa i u praktičnom dijelu uredili u smislu zaštite tih osoba, to sigurno da. To ne kažemo mi da bismo sami sebe pohvalili, nego prosto to dobijamo i od onih koji nas prate sa strane, od svih međunarodnih institucija. Ove godine, kao što znate, planirali smo da jednu od mnogih barijera, a to je fizička barijera za osobe sa invaliditetom, premostimo na taj način što smo budžetski planirali, a vi ovdje usvojili, milion i po eura, gdje ćemo u Skupštini i drugim institucijama otkloniti tu fizičku barijeru i gdje će oni zaista moći i u Skupštini, u sudovima i u zdravstvenim ustanovama, u školskim objektima, da uđu i da budu ravnopravno tretirani kao i ostali građani, da se obrazuju, da steknu sva ostala prava, sjutra da steknu mogućnost za zapošljavanje. Naravno, ovdje je bilo pohvale ili, ja bih rekao, malo kritičkog osvrta i na zaštitu pojedinih osoba u odnosu na njihovu seksualnu orijentaciju. Zakon je jasno to precizirao, Crna Gora je definitivno, u odnosu ne samo na zemlje u regionu nego i na zemlje mnogo razvijenije koje su članice Evropske unije, učinila mnogo u zaštiti osoba drugačijeg seksualnog opredjeljenja. Prosto, nema nijednog razloga da crnogorsko društvo ima bilo kakve aršine prema bilo kakvoj različitosti i ovaj zakon tretira da svi moraju biti zaštićeni i u tom pravcu činimo iskorake i kada je LGBT populacija u pitanju. Kad govorimo o ovom zakonu, kad govorimo o principu jednakosti, zaista tu želimo da sve ljude podvedemo pod jedno, da su svi jednaki, i to u praksi, ne kroz zakon, ne deklarativno nego suštinski da to uradimo. Svi su zakoni neki pravni standardi, ali ovaj zakon je iskorak više, ovo su moralni imperativi. Zbog toga je moj poziv i institucijama i nosiocima zakona i onima koji treba da se staraju o primjeni ovog zakona, ali i svim građanima, da ovo ne smatraju samo kao pravni standard, nego kao i moralni imperativ, da bismo sve vidove diskriminacije sveli na najmanju moguću mjeru. Zbog toga nam je neophodan jak tempo edukacije koji mi radimo, podrška vaša, danas sam je svakako dobio, ali i podrška u smislu implementacije ovoga zakona, što je za mene bitnije. Što se tiče otvaranja dileme da li će biti nekih amandmana, ja sam rekao, mi smo sve amandmane ili sugestije Evropske komisije usvojili da bi ovaj zakon bio kompatibilan sa evropskim zakonodavstvom, sve amandmane matičnog odbora i Odbora za zakonodavstvo. Ovo je krovni zakon kad govorimo o diskriminaciji, kolegi 80 Braliću se obraćam, koji ne bi mogao da podrazumijeva ovo o čemu smo govorili regionalna diskriminacija ili diskriminacija po nekom drugom osnovu. To drugi zakoni prepoznaju, tretiraju tu tematiku ili način rješavanja tako da ovaj krovni diskriminacioni zakon ne bi mogao da uđe u način rješavanja, eventualno, takvog vida diskriminacije. Poslanički klub SNP-a i gospodin Neven Gošović je ovdje elaborirao pitanje subjektivne i objektivne odgovornosti, odnosno roka. To je bio predmet rasprave u radnoj grupi, postojali su razlozi za i protiv. Mi smo na Odboru prihvatili ovaj rok od 90 dana, produžili smo da taj subjektivni rok ide sa 90 dana na godinu dana i mislim da je to dobro. Isto tako pretpostavljam da ćete vi amandmanski djelovati prema našem matičnom odboru i da ćemo sagledati mogućnost prihvatanja i ovog objektivnog roka, ako to bude išlo u cilju efikasnijeg rada sudskih organa. Ako dobijemo zaista sugestiju od njih da će to olakšati njihov rad, njihov efikasniji rad, da bilo kakav vid diskriminacije i kroz sudske odluke suzbijemo na najmanju moguću mjeru. Vraćam se na poslanika Ljuba Škrelju, dobro je da je isčitao šta je pojam diskriminacije. Vjerujte, kad radimo edukacije sa onim koji su zaposleni u državnim organima i lokalnim samoupravama ili kad radimo sa običnim građanima, kad ih pitate šta je diskriminacija, oni ne znaju šta je. Neophodne su te edukacije, i zbog onih koji mogu da dođu u situaciju da počine diskriminaciju. Zbog toga ovo jeste jedan proces. Mi smo dosta uradili u ovom pravcu, ne samo u smislu donošenja zakonodavnog okvira nego i u zaštiti svih oblika diskriminacije, ali nam predstoji još dug put i svi zajednički moramo u tom pravcu raditi. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, gospodine ministre. Čuli smo završnu riječ, zahvaljujem ministru Numanoviću na učešću u našem radu. Prelazimo na sljedeću tačku. Sljedeća tačka je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o žigu. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Vladimir Kavarić, ministar ekonomije i Zoran Perišić, pomoćnik ministra. Izvjestioci odbora su Marta Šćepanović u ime Zakonodavnog odbora i Mladen Bojanić u ime Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Želi. Riječ ima pomoćnik ministra Perišić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine predsjedavajući. Poštovani poslanici, poštovani građani, Izmjenama i dopunama Zakona o žigu pristupilo se u cilju harmonizacije pojedinih odredbi ovog zakona sa pravom Evropske unije, posebno u dijelu regulisanja pojedinih faza u postupku registracije žiga kao i detaljnijih i efikasnijih uređenja postupka sudske zaštite u slučaju prava nosilaca žiga. Najznačajnije novine odnose se na uvođenje ovlašćenja nadledžnog organa da može donijeti rješenje o djelimičnom odbijanju prijave za registraciju žiga. Dalje, vode se alternativne mjere u sudskom postupku tj. pravna situacija u kojoj sud može umjesto mjere koju je zahtijevao podnosilac žiga, odrediti plaćanje novčane kazne. Zatim uključivanje odredbi inspekcijskog nadzora i Zakona o prekršajima kao i preciznijeg uređenja oduzimanja i štednje predmeta kojima se vrši povreda žiga. Želim da naglasim da je Prijedlog zakona 81 usaglašen sa direktivama 2004-48 o sprovođenju prava intelektualne svojine i direktivom 85 iz 2008.godine o usklađivanju zakonodavstva država članica o žigovima. Takođe da naglasim da su pri izradi Prijedloga zakona uzete u obzir primjedbe Evropske komisije sadržane u izvještaju sa bilateralnog skrininga, poglavlje 7 - pravo intelektualne svojine. Hvala.
  • Hvala vama. Otvaram raspravu. Kolega Radovan Obradović ima riječ. Ukoliko još neko želi da uzme riječ povodom ove tačke dnevnog reda, molim da se prijavi. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče Skupštine Šturanoviću. Uvaženi gospodine Perišiću, koleginice i kolege, poštovani građani Crne Gore, Ovo je takođe jedan od zakona koji se usklađuje sa pravilima Povelje Ujedinjenih nacija. Žig je, zapravo, pravo na zaštitu znaka robe ili usluga određenog pravnog ili fizičkog lica, kojim se roba ili usluga tog pravnog ili fizičkog lica razlikuje od robe ili usluga drugog pravnog ili fizičkog lica. Žig se odnosi na pravo prema određenom znaku koji može biti sastavljen od slova, brojeva, slogova, od nota, kombinovanih boja, trodemizionalnog oblika ili nekog drugog ili od kombinacije svih ovih elemenata. Pečat i štambilj se ne smatraju žigom. Novine ovog zakona se odnose na to da se štite oni koji imaju ugled ili reputaciju u korišćenju svog znaka, svojih usluga od onih drugih koji žele takav isti znak da imaju, odnosno sličan. Tako da pojedine odredbe ovog zakona upravo onemogućavaju da neko može koristiti pravo na određeni znak za robu ili uslugu koji je sličan sa znakom drugog pravnog ili fizičkog lica koji već ima ugled ili reputaciju kako mu ne bi naškodili u poslovanju. Ranije su bile odredbe koje su bile izričite, ukoliko neko u određenom periodu ne koristi svoj znak, da mu se oduzima to pravo i da se vrši brisanje iz registra i to je period od pet godina. Međutim, sada izmjenama se mijenjaju te odredbe na način što se toj stranci, pravnom ili fizičkom licu daje mogućnost da da određeni prigovor i ukoliko u tom prigovoru iskaže da je imao opravdani interes da ne koristi svoj znak u periodu od pet godina ili da je djelimično koristio znak za robu ili za usluge, njemu se neće oduzeti to pravo na znak. Odnosno , oduzeće mu se ukoliko je djelimično koristio za one robe ili usluge koje nije koristio u tom dijelu. Takođe, po službenoj dužnosti može pokrenuti odgovarajući postupak od nadležnog suda putem tužbe i to u roku od 10 godina od dana registracije kada nadležni sud određuje rješenjem da li usvaja određeni zahtjev ili ne i taj zahtjev može da podnese kako zainteresovano lice, nadležni inspekcijski organ i nadležni tužilac. U svakom slučaju, stranci se daje pravo na prigovor i sud može zakazati raspravu. Međutim, ukoliko je došlo do štetnih posljedica po određeno pravno odnosno fizičko lice u svom poslovanju, može tražiti to lice naknadu štete takođe od suda shodno zakonu o obligacionim odnosima. Takođe, mogu se preduzeti odgovarajuće mjere prema tom drugom pravnom ili fizičkom licu u smislu zaplijene imovine i oduzimanje predmeta, oduzimanje robe ili zabrane raspolaganja određenim novčanim sredstvima. Jedna od novina tiče se i određivanja privremene mjere bez obavještavanja protivne stranke, ukoliko će zaista doći do štetnih posljedica po određeno pravno i 82 fizičko lice u njegovom poslovanju. Novine se odnose i na same kaznene odredbe koje su pooštrene, na inspekcijski nadzor koji vrši Ministarstvo i takođe na nadzor koji vrši nadležno ministarstvo. Sve u svemu, unapređenje zakonskih rješenja u vidu zaštite onih koji žele da zaštite svoj znak, odnosno robu i usluge, pod kojim posluju od onih drugih koji žele da koriste taj isti znak ili sličan i koji bi u poslovanju naudili njihovom ugledu i kredibilitetu. Iz tog razloga je veoma važan ovaj zakon i mi ćemo ga podržati. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala Vama. Da li neko želi riječ povodom ove tačke dnevnog reda? Ne. Zaključujem raspravu u načelu. Želite li završnu riječ? Ne. Hvala. Pretres je završen, o tački ćemo se izjasniti naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o građevinskim proizvodima. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Zoran Tomić, sekretar u Ministarstvu. Izvjestioci Odbora su Radovan Obradović u ime Zakonodavnog odbora i Predrag Sekulić u ime Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko obrazloženje? Želi. Riječ ima sekretar Ministarstva gospodin Tomić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Ovim Zakonom se transponuje uredba Evropskog parlamenta i Savjeta od 9. marta 2011.godine o utvrđivanju usaglašenih uslova za stavljanje građevinskog proizvoda na tržište. Harmonizacijom sa regulativom Evropske unije obezbjeđuje se da građevinski proizvodi koji se proizvode i upotrebljavaju u Crnoj Gori ispunjavaju iste uslove kao građevinski proizvodi koji se proizvode i upotrebljavaju u zemljama Evropske unije. Time se sprečava ulazak nekvalitetnog proizvoda na naše tržište, a štite se prava potrošača koji dobijaju kvalitetan proizvod i sprečava nelojalna konkurencija proizvođača građevinskih proizoda. Takođe, harmonizacijom sa regulativom Evropske unije omogućiće se izvoz naših proizvoda u Evropsku uniju. Izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata 2013.godine definisani su osnovni zahtjevi koje mora da ispuni objekat. Osnovni zahtjevi se odnose na mehaničku otpornost i stabilnost, zaštitu od požara, zaštitu od buke, higijensku i zdravstvenu zaštitu, zaštitu životne sredine, energetsku efikasnost, bezbjednost tokom upotrebe i održivog korišćenja prirodnih resursa. Da bi objekat ispunjavao navedene osnovne zahtjeve, neophodno je da i građevinski proizvodi koji se u njega ugrađuju ispunjavaju propisana svojstva. Uz propisanu gradnju o održanje, građevinski proizvod treba da obezbijedi osnovna svojstva objekata. Ovim zakonom se uređuje ocjena i provjera postojanosti svojstava i dokazivanje upotrebljivosti građevinskih proizvoda kao uslova za njihovo stavljanje na tržište i upotrebu u mjeri potrebnoj za ispunjavanje osnovnih zahtjeva za objekte i druga pitanja značajna za građevinske proizvode. Građevinski proizvod se može staviti na tržište i 83 upotrebu samo ako je dokazana njegova upotrebljivost, ako je propisno označen i ako ga prati tehničko uputstvo. Građevinski proizvod je upotrebljiv ako su njegova svojstva u skladu sa tehničkim propisima, odnosno tehničkim specifikacijama. Upotrebljivost se dokazuje izjavom o svojstvima građevinskih proizvoda koju daje proizvođač i na takav proizvod stavlja oznaku usaglašenosti, to je latinični C znak. Izjavom o svojstvima i stavljanja znaka usaglašenosti na proizvod, proizvođač preuzima odgovornost za usaglašenost građevinskog proizvoda. Svojstva građevinskog proizvoda utvrđuju se tehničkim propisima koje treba da donese Ministarstvo održivog razvoja i turizma, tehničkim propisima se utvrđuju i sistemi ocjene i provjere postojanosti svojstava građevinskih proizvoda. Ocjenu i istoriju postojanosti može da vrši sam proizvođač ili imenovano tijelo za ocjenu i provjeru. Imenovanje tijela vrši Ministarstvo nakon utvrđivanja da tijelo ispunjava zakonom propisane uslove. U Crnoj Gori mogu da važe i strane isprave uz znak usaglašenosti pod uslovom da zahtjevi stranih propisa, odnosno koji su donijeti, obezbjeđuju najmanje isti stepen zaštite života i zdravlja ljudi, životne sredine, zaštite potrošača i zaštite imovine, kao i propisi u Crnoj Gori. Upravni nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo održivog razvoja i turizma, a inspekcijski nadzor Uprava za inspekcijske poslove preko tržišnih i građevinskih inspektora. Tržišni inspektori kontrolišu proizvodnju, stavljanje na tržište i distribucija građevinskih proizvoda, a građevinska inspekcija kontroliše upotrebu građevinskog proizvoda. Za sprovođenje ovog zakona neophodno je da Institut za standardizaciju donese usaglašene i druge potrebne crnogorske standarde, da Ministarstvo održivog razvoja i turizma donese tehničke propise u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata, da se imenuju timovi za provjeru usaglašenosti, to su sertifikaciona tijela za građevinske proizvode, kontrolna tijela i nezavisne laboratorije. Da se osposobi institucija inspekcije i da se edukuju proizvođači građevinskih proizvoda i svi učesnici u stavljanju istih na tržište. Usljed navedenog, predložena je odložena primjena zakona, to je od 1.januara 2017.godine, a odredbe koje se odnose na C znak poboljšanja građevinskih proizvoda, primjenjuju se nakon ulaska Crne Gore u Evropsku uniju. Hvala.
  • Hvala vama. Kolega Branko Čavor ima riječ povodom ove tačke, a nakon toga neka se pripremi kolega Danko Šarančić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Gospodine Tomiću, koleginice i kolege poslanici, Pred nama je Zakon o građevinskim proizvodima, naslov ne toliko zvučan, ali ja cijenim da je svaki zakon u parlamentu veoma značajan i da treba da ima odgovarajuću pažnju, a ovaj je značajan sa aspekta građana i ekonomije i privrede našeg drutšva. Reforme u oblasti građevinarstva jesu svakako značajne i ovo je jedan korak ka ostvarivanju tih reformi, kao dijela sveobuhvatnih reformi i ekonomskog i društvenog ambijenta u Crnoj Gori. Jedan od koraka veoma značajan na tom putu jeste normativno uređenje za stvaranje fiksnog sistema primjerenog razvijenim zemljama Evrope. Pri tome sam i sam svjestan da samo normativno uređenje nije dovoljan razlog da kažemo da smo sa tim riješili mnoga pitanja, on je samo početni uslov, a mnogo, mnogo ima 84 posla oko toga da se ovaj zakon primijeni i da donese kvalitetna rješenja u primjeni. Crna Gora je već poodmakla u evropskim integracijama, zbog toga je neophodno stvoriti uslove za primjenu standarda Evropske unije i u ovoj oblasti, posebno u dijelu nesmetanog protoka građevinskih proizvoda, što je prepoznato sa nacionalnim programom za integraciju Crne Gore u Evropsku uniju. Dakle, neophodno je donošenje ovog zakona da bi se obezbijedilo da građevinski proizvodi proizvedeni ili se koriste u Crnoj Gori budu usaglašeni sa propisima Evropske unije. Evropski aspekat je svakako značajan, a onaj koji je ponajviše, po meni, značajan to je onaj koji je važan prvenstveno za državu i za građane, a to je da se donošenjem ovoga zakona obezbjeđuje zaštita prava potrošača, zaštita kvaliteta građevinskih proizvoda koji se proizvode ili se koriste u Crnoj Gori iz uvoza i stvaranje mogućnosti da građevinski proizvodi proizvedeni u nas mogu biti izvezeni na tržište Evropske unije i okruženju. Važno je istaći da su Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata precizirani uslovi propisanih tehničkih propisa koje treba ispuniti da bi se pitanja gradnje i industrije građevinskog materijala sprovela saglasno onim idejama ovoga zakona. Kao za svaki proizvod pa i za ovaj proizvod, veoma su bitna svojstva. Što se tiče građevinskih svojstava, svakako je značajno da ona zadovoljavaju prije svega u pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti, zaštite od požara, higijnske, zdravstvene zaštite, zaštite životne sredine od buke, energetske efikasnosti, bezbjednosti itd. Konačno, što je cilj svakog od ovakvih i sličnih zakona, da izgradimo objekat koji mora biti projektovan i izgrađen tako da se postigne bezbjednost objekta u cjelini i svakog njegovog dijela pojedinačno. Dakle, svojstva građevinskih proizvoda moraju biti takva da uz propisanu ugradnju podnose sve uticaje uobičajene upotrebe i uticaje okoline. Dakle, moraju zadovoljavati tehničke propise koji su u ovoj oblasti važni. Jedno je što su projektovana svojstva, a drugo je ono šta treba raditi u cilju ocjene tih svojstava i zato treba stvoriti zakonski okvir koji će propisati uslove, postupak i proceduru ocjenjivanja svojstava i dokazivanja upotrebljivosti građevinskih proizvoda kod nas sa jedne strane,a sa druge strane definisati sprovođenje upravnih i drugih postupaka, kao i određivanje prava i obaveza državnih organa, uprave, pravnih i fizičkih lica. Rečeno je ovdje zakonom da u cilju sprovođenja ocjene usaglašenosti proizvoda, odnosno njihove neusaglašenosti, da se vodi postupak dokazivanja. Već je rečeno u uvodnom izalaganju ko to treba da radi i obaveza imenovanog tijela, što je predviđeno ovim zakonom, kako se i na koji način formira, koje su njegove obaveze i koje su njegove dužnosti, pa sve do oznake koju moraju proizvodi da imaju, oznake C, a kako je predviđeno ovim zakonom, primjenjivaće se onoga trenutka kada se pristupi Evropskoj uniji. Cilj ovoga kao i svih zakona jeste da se propišu prije svega takve odredbe koje će štititi zdravlje i život ljudi i okoline i interes svih potrošača. Primjena ovoga zakona je od 1.januara 2017.godine. Ovo za mene predstavlja značajan prostor da se ispune sve one obaveze koje su pred nama i pred onima koji treba da ih ispune. Tako je zakonodavac predvidio vaoma važna podzakonska akta da se urade u ove tri godine, koja su značajna za primjenu ovoga zakona i zbog toga ne treba čekati u tom dijelu zadnji rok nego, da se što prije pređe na izradu podzakonskih akata. Takođe je potrebno u ovom vremenu stvoriti i one uslove koji se tiču imenovanja tijela, ratifikacionih tijela, nezavisnih laboratorija koji moraju vršiti određena ispitivanja, a što je veoma važno, pripremu i edukaciju svih onih koji treba da rade na ovim poslovima, pa i edukaciju proizvođača koji se trebaju pripremiti u primjeni ovoga zakona. 85 Imajući sve ovo u vidu, predstoji nam još dosta posla do primjene ovoga zakona i ja pozivam sve one koji su direktno vezani i učestvuju u realizaciji i odredbi ovoga zakona da prionu na posao, a ja i naš klub podržavamo ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, gospodine Čavor. Kolega Danko Šarančić sada ima riječ, a neka se pripremi kolega Goran Tuponja. Izvolite.
  • Hvala vam, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospodine Tomiću, poštovani građani, Smatram da je građevinarstvo važan dio ekonomije svake države pa i Crne Gore, kao i sve ono što je za njega vezano. Ono obuhvata čitav niz privrednih aktivnosti koje se objedinjavaju i manifestuju kroz izgradnju nekog objekta, a bitna karakteristika građevinarstva jeste da za sebe veže i veliki dio ostatka privrede. Donošenje Zakona o građevinskim proizvodima neophodno je da bi se stvorio zakonski okvir koji će propisati uslove, postupak i procedure, svojstva i dokazivanje upotrebljivosti građevinskih proizvoda u Crnoj Gori kao uslova za njihovo stavljanje na tržište i upotrebu u mjeri potrebnoj za ispunjenje osnovnih i tehničkih zahtjeva za objekte, te da se konačno u vezi s tim odrede prava i obaveze državnih organa, pravnih i fizičkih lica. Ja moram da izrazim i iskrenu zabrinutost kao građanin i kao poslanik što jedan ovakav zakon donosimo sa dosta zakašnjenja. Imajući prije svega u vidu veoma nesređeno stanje u ovoj oblasti, koje nas prati već dugi niz godina, kada se u sveopštem haosu u oblasti građevine i urbanizma izgrađivalo i ugrađivalo sve i svašta po Crnoj Gori i pitanje je kakvi su građevinski proizvodi i materijali već ugrađeni u naše objekte u Crnoj Gori. Podsjetiću da je Vlada još u novembru 2010.godine usvojila Strategiju razvoja građevinarstva do 2020.godine, koja se ne realizuje ili u veoma skromnim razmjerama, u kojoj se kaže da je cilj da sektor građevinarstva postane inovativan i da zadovolji potrebe građana i ekonomije na efikasan način. U njoj se još ističe da je učešće građevinarstva u bruto domaćem proizvodu svega 3 do 4%, što je veoma malo, složićete se sa mnom. Da li je od tada trebalo da protekne gotovo tri godine, pa da se donese ovakav zakon koji će se primjenjivati od 1.januara 2017.godine, a neke odredbe čak od samog dana pristupanja Crne Gore u Evropsku uniju? Šta do tada? Da li će nastavak dosadašnje prakse uticati na kvalitet i bezbjednost objekata koji se grade u tom periodu, na životnu sredinu i što je najvažnije, bezbjednost ljudi, zdravlje ljudi? Šta je sa već ugrađenim štetnim građevinskim proizvodima i materijalima kakve su, recimo, cijevi u sistemu pljevaljskog vodovoda koje su od azbesta, za koje se zna i utvrđeno je da su kancerogene i koje truju i zrače,truju građane Pljevalja. Ko zna do kada će tako, jer lokalna samouprava nema mogućnosti, nema finansijske sposobnosti iz godine u godinu da riješi takav problem. Problematično je, dakle, što mi danas usvajamo odredbe Zakona koji će se primjenjivati tek za tri ili više godina. Poglavlje 8, upravni nadzor, preciziraju se uobičajene nadležnosti tržišne i građevinske inspekcije kao i upravne mjere i radnje koje se mogu preduzeti u slučajevima nepoštovanja odredaba ovog zakona. Ništa novo nije rečeno, sve je to postojalo i do sada, ali me zaista brine negativno iskustvo koje smo imali do sada. Da 86 se u ovom dijelu postupalo po zakonu, stručno, savjesno i odgovorno, ne bismo imali slučajeve otpadanja fasada po pojedinim objektima u Crnoj Gori, pukotine, prokišnjavanja na tek izgrađenim objektima itd. U obrazloženju se ističe da će za sprovođenje ovog zakona biti neophodno imenovanje, odnosno osnivanje različitih tijela sertifikacionih, kontrolnih, zatim nezavisnih laboratorija, osposobljavanje institucija, edukacija kadra itd. Postavlja se opravdano pitanje da li će sve ovo moći da zaživi u malom sistemu kakav je u Crnoj Gori, da li će sve ove kontrolne procedure mehanizma i tijela potencijalno predstavljati neke biznis barijere za razvoj ove grane privrede. Kroz ovaj zakon, kao i kroz mnoge druge, nameće se potreba da država, odnosno u konkretnom slučaju resorno ministarstvo, kako ističete u obrazloženju, kontinuirano radi na jačanju administrativnih kapaciteta. Šta to konkretno znači, da li nam nedostaje obučen i stručni kadar ili će biti problema sa tehničkom opremljenošću ovih institucija i laboratorija itd? Da li Ministarstvo ima neki plan i koliko će to jačanje administrativnih kapaciteta koštati poreske obveznike u Crnoj Gori? Smatram da Vlada nije vodila dovoljno računa proteklih godina o domaćoj pameti koju nesumnjivo imamo, već se dozvoljavalo da najbolji mladi stručnjaci odu iz ove zemlje. Danas imamo probleme koji se zovu jačanje administrativnih kapaciteta, edukacija, osposobljavanje ili slično, na kojima nam zamjera i Evropska komisija u svojim izvještajima. Hvala.
  • Hvala vama. Kolega Tuponja. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani Crne Gore, Danas imamo na dnevnom redu Predlog zakona o građevinskim proizvodima. Predlog zakona o građevinskim proizvodima je neophodnost koja je Crnoj Gori već duži vremenski period potrebna i ja je vidim kao pokušaj uvođenja reda na tržištu građevinskih materijala u Crnoj Gori. Jedan ogroman i zahtjevan posao koji stoji pred nama svima, a koji je trebao biti započet u nekom ranijem periodu. Mislim da se dosta kasni sa njim, mislim da je možda i u ovom procesu pristupa Crne Gore Evropskoj uniji inicirano da ovaj zakon uopšte danas bude ovdje na dnevnom redu. Koliko je taj zakon obiman i zahtjevan pokazuje i namjera predlagača da primjena ovog zakona počne 1.01.2017.godine. Znači, skoro tri godine od danas. Građani ne znaju, kad se predlaže neki zakon onda postoji i procjena finansijskih sredstava za sprovođenje ovog zakona, pa se onda ta sredstva predviđaju u budžetu koji će biti usvojen za sljedeću godinu. Međutim, odgovora na to pitanje nema, koliko će ovaj zakon koštati građane Crne Gore. Navedeno je što sve treba uraditi, a vrlo je zanimljivo čuti što sve treba uraditi tj. koliko do sada ništa nije urađeno po tom pitanju. Koliko je Crna Gora u zaostatku kontrole tržišta građevinskih materijala, a svi mi koji se bavimo i svi koji živimo ovdje imali smo kontakta sa građevinskim materijalima i znamo kakav haos vlada na tom tržištu, ukoliko ne znamo kakav materijal kupujemo, kakvog je porijekla, da li je štetan. Crna Gora je puna azbesta, naši objekti su puni azbesta koji je kancerogeni materijal i koji u Crnoj Gori i dalje, čak i u vodovodnim sistemima egzistira, što je štetno po građane Crne Gore, a država je u obavezi da ih štiti. Neophodno je 87 znati koji i kakav proizvod, kupujete, kakve su njegove karakteristike, kakva je njegova uporedna vrijednost, ako već plaćate neku cijenu i crnogorski standardi moraju to regulisati. Koliko sam upoznat, na crnogorskim standardima se radi, ali taj posao još ni izdaleka nije pri kraju. Cijenim ovaj zakon i cijenim napor da se dovede u red to tržište. Pročitaću šta sve treba uraditi da bi ovaj zakon zaživio, da bi i građani shvatili koliko je to zahtjevan posao. Treba imenovati najmanje jedno tijelo za donošenje dokumenata o ocjeni i tehničku ocjenu građevinskih proizvoda. Osnivanje ili osposobljavanje institucija i edukacija kadra za poslove ocjene i provjere postojanosti svojstava građevinskih proizvoda, imenovana tijela za ocjenu i provjeru, i to sertifikaciona tijela, kontrolna tijela, nezavisne laboratorije za vršenje ispitivanja u skladu sa evropskom regulativom, zatim osposobljavanje i edukacija kadra za vršenje nadzora nad proizvodnjom, stavljanjem u promet, distribucijom i upotrebom građevinskih proizvoda, edukaciju proizvođača, građevinskih proizvoda i svih učesnika u procesu. Danas sa ovog mjesta garantujem da ovaj zakon ne može stupiti na snagu 1.01.2017. godine, zbog toga što mi nećemo imati kapacitete koji će ovaj zakon da sprovode već je ovo samo jedno dobijanje na vremenu da bi se tamo pri isteku ovog roka tražila opet neka izmjena i dopuna zakona da se njegova primjena odloži. Takođe, vrlo mi je zanimljivo čuti da troškove osnivanja i rada imenovanog tijela i imenovanog tijela za ocjenu i provjeru snosiće tijela koja budu tražila imenovanje za vršenje navedenih poslova. U cilju povećanja sposobnosti za sprovođenje ovog zakona i podzakonskih akata donijetih na osnovu njega, potrebno je da ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva kontinuirano radi na jačanju administrativnih kapaciteta. Jasno. Sljedeća rečenica. Sredstva za jačanje kapaciteta obezbijediće se u okviru redovnih sredstava ministarstva. Bojim se da neće. Redovna sredstva ministarstva za sve ovo što je pobrojano što treba da bude realizovano da bi se sproveo ovaj zakon, obuka tih kadrova, to je preveliki zalogaj za redovna sredstva koja ministarstva dobijaju. Želim da privedem diskusiju kraju. Cijenim, kažem još jednom, napor i pokušaj uvođenja reda u ovoj oblasti. Apsolutno je neophodno, to znamo svi, mislim da ovaj posao ne može biti završen u datom vremenskom roku. Mi ćemo podržati ovaj zakon, ali bojim se da će i on kao i mnogi ostati mrtvo slovo na papiru. Hvala vam lijepo.
  • Zahvaljujem. Posljednji prijavljeni učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda, kolega Šefkija Murić. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, uvaženi predstavnici Vlade, poštovani građani, Pokušaću da iz svog ugla kažem nešto o materiji koja je nova i koja se po prvi put uređuje zakonski. U stvari, ona nije nova, ali se po prvi put uređuje na ovakav način. Ranije je to tretirano drugačije i smatram da je neki drugi zakon tretirao ovu oblast. Zbog potrebe da se zaštite prava potrošača i da se uvede veći kvalitet građevinskih proizvoda i onih proizvoda koji se uvoze i onih koji se proizvode u Crnoj Gori, neophodno je ovu materiju tretirati zakonski i urediti je na jedan poseban način. 88 Razumijem i one opaske koje govore da se ovaj zakon primjenjuje od 2017, ali taj period prilagođavanja do 2017. godine moramo iskoristiti na način da edukujemo i da radimo na tome da naše firme i fizička lica koja se bave ovom materijom edukujemo u podizanju kvaliteta i standarda u građevinarstvu. Postoje i različite ocjene o stanju u našem građevinarstvu, imamo i onih loših, imamo i onih dobrih. I bez ovog zakona imamo dobre objekte koji su izuzetno kvalitetno urađeni, kao i neki po zemljama Zapadne Evrope. Te firme koje poštuju ovakve standarde i kvalitete, one će sigurno trajati, a one koje se ne prilagode i žele uraditi nešto na brzaka će sigurno u ovom prelaznom periodu nestati sa ovog tržišta. U svojoj daljoj diskusiji ću pokušati da nešto konkretno kažem o pojedinim članovima ovog zakona koji meni nijesu bili baš jasni i koji ostavljaju prostor za dilemu, odnosno za razgovor sa vama. Prvo, član 10 isporuka građevinskog proizvoda, u drugom stavu gdje se kaže - izvođač radova i drugo lice koje je preuzelo građevinski proizvod radi ugradnje u objekat dužno je da preduzme mjere kojima se obezbjeđuje da svojstva građevinskog proizvoda od njegovog preuzimanja do ugradnje ostanu nepromijenjena. Razumio sam vaš cilj, ali nijesam razumio obavezu koja se stavlja izvođaču radova, odnosno ovu materiju možemo zaštititi i na način gdje god se rade na drugačiji način. Gdje god se rade ovakvi građevinski objekti, gdje firme rade postoji i nadzorni organ i neke druge komisije koje utvrđuju da li je taj građevinski proizvod koji je tretiran u projektu ugrađen sa tim sertifikatom ili sa nekim drugim. Druga stavka i druga opaska na koju želim da skrenem pažnju, o tome su govorile i moje kolege, a to je poglavlje 4 na str. 10, gdje u naslovu stoji dokument o ocjeni i tehnička ocjena. Po mom mišljenju, ovdje bi trebalo da stoji drugačiji naslov dokument o ocjeni i tehnička svojstva ili neka druga opcija. Malo je diskutabilno kakva je to tehnička ocjena. Možda je ovo norma koja važi u evropskim zemljama, stvarno to nijesam negdje pročitao, ali bih volio da i to prokomentarišete. Na kraju bih prokomentarisao i kaznene odredbe, gdje ste predvidjeli veoma visoke kazne. Razumijem namjeru da se uvede red i preko ovog dijela zakona, ali ne znam da li naše stanovništvo i građani mogu da podnesu ovolike kazne ukoliko se bave nekim nečasnim ili falšom u građevinarstvu. Za sada toliko. Podržaću ovaj zakon. Smatram da je ovo iskorak u građevinarstvu, da predstavlja ono osnovno, a to je zaštita prava potrošača i podizanje kvaliteta građevinskih usluga. Hvala vam.
  • Hvala vama. Zaključujem raspravu u načelu povodom ove tačke dnevnog reda. Da li želite završnu riječ? Da. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Bilo je više pitanja, pa da pokušam da odgovorim. Što se tiče prvog pitanja zbog čega se zakon tek sada javlja, moram da kažem da smo mi prije dvije, tri godine uputili jedan Predlog zakona o građevinskim proizvodima. Međutim, morali smo da ga povučemo, jer se u međuvremenu promijenila direktiva o građevinskim proizvodima i donijeta je regulativa po kojoj se donosi ovaj zakon. 89 Htio bih samo da podsjetim poštovane poslanike da je u aprilu 2011. godine donijeta regulativa i postojala obaveza primjene članica do jula 2013. godine. Mi još nijesmo članica nego kandidat tako da je ovaj rok 1. januar 2017. godine dobro odmjeren. Mislim da može da se ispuni i da je realan. Što se tiče C znaka, odnosno da ne možemo da ga primijenimo, mi smo u prvoj verziji imali da je C znak znak koji je obavezan u Crnoj Gori. Međutim, od nadležnog Direktorata Evropske unije dobili smo obrazloženje da to ne može da bude crnogorski znak nego može Crna Gora da odredi neki drugi znak, ali ne C znak. C znak je za Evropsku uniju, tako da Crna Gora može na proizvode koje želi da izvozi u Evropsku uniju da stavi C znak po pravilima koja važe u Evropskoj uniji. Znači, ne počinje sve od ovoga zakona, nego već imamo i druge zakone. To je Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata, koji ukazuju na potrebu da građevinski proizvodi koji se ugrađuju u objekte moraju da ispunjavaju određene uslove, a ti uslovi su propisani kroz tehničke propise, standarde. Mogu da kažem da su ti tehnički propisi uglavnom oni koji su donijeti za vrijeme perioda Srbije i Crne Gore, Savezne Republike Jugoslavije, to je tada bilo u njihovoj nadležnosti. Što se tiče standarda, Institut za standardizaciju već je donio veliki broj standarda koji treba da se donesu za implementaciju ovog zakona. Oni su skoro 100% donijeli harmonizovani standard, a to je negdje oko 500, i treba da se donese još određeni broj nekih drugih standarda, tako da očekujem da će oni, pošto imaju jaku dinamiku i bili su pohvaljeni od Evropske komisije, uspjeti da donesu sve potrebne standarde. Što se tiče akreditacije, već imamo tri akreditovana tijela koja se bave poslovima ispitivanja. To su Zavod za građevinske materijale, geotehniku i hemijske analize iz Nikšića, ovo sam uzeo sa sajta akredicionog tijela Institut za crnu metalurgiju AD Nikšić i "ABG test" iz Podgorice i tu je navedeno koje su njihove oblasti akreditacija. Što se tiče problema u građevinarstvu, tu treba sada napraviti razliku, građevinarstvo je djelatnost, a ovo je u pitanju djelatnost za proizvodnju građevinskih proizvoda. Ovo je specifično u odnosu na sve druge proizvode novog pristupa, jer tamo imamo ocjenu, odnosno neke module za ocjenjivanje, jer se odnose direktno na te proizvode. Ovdje, kao što vidite, imamo sistem ocjene koji je dat tamo 1+1, 2, 3, 4 u zavisnosti od složenosti uticaja na životnu sredinu i na zdravlje ljudi i ostalo. Znači, što je opasniji proizvod, odnosno složeniji, primjenjuje se 1+, pa onda se smanjuje taj postupak i ovdje imamo uticaj toga proizvoda na svojstva objekta. Centralno pitanje je da taj proizvod bude dobar i da održava sva potrebna svojstva građevinskog objekta da ne bi došlo do njegovog rušenja, urušavanja i ostalog. Naravno, imamo i inspekcije, od tržišne inspekcije koja kontroliše proizvode na tržištu do građevinske inspekcije koja kontroliše kvalitet i ispunjenost tehničkih propisa, standarda i ostalog. Bilo je primjedbi od strane vas više koliko će to da košta. Za Institut za standardizaciju Vlada svake godine zaključuje ugovor o broju standarda, vrsti standarda koji treba da se donesu. Oni su već donijeli oko 10.000 standarda, tako da je to trošak koji se svake godine kalkuliše kod Ministarstva ekonomije, mislim kod njih. Što se tiče tehničkih propisa, oni se moraju donositi po Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ne bi trebalo da koštaju ništa, pošto je to redovna aktivnost Ministarstva. Tu treba da budu uključene sve zainteresovane strane, pošto može da bude, kada se donosi neki tehnički propis, neka barijera za proizvođače. Kada se donosi tehnički propis treba da budu uključene sve zainteresovane strane, znači privreda i ostali. Što se tiče imenovanja tijela za ocjenu i provjeru usaglašenosti, rekao sam da već postoje tri. To je obaveza tih tijela. Znači imaju prostor na tržištu i oni moraju da 90 obezbijede uslove iz standarda ISA 17.025 za laboratorije do 17.020 za kontrolne kuće, moraju da nabave opremu, moraju da imaju sposobni kadar, da su nezavisni, nepristrasni, da imaju odgovarajuća osiguranja i oni kroz postupak akreditacije dobijaju od akredaticionog tijela akreditaciju. To je njihov interes da tu budu i da finansiraju sredstva za to. Što se tiče edukacije i ostalog, to će biti obaveza Ministarstva. Ministarstvo je već imalo, prilikom donošenja ovog zakona, okrugle stolove, radionice, ne samo mi nego i Inženjerska komora Crne Gore, Privredna komora Crne Gore, znači to je interes svih. Nazivi, što ste pomenuli, u članu 23, ti nazivi su primjereni jer oni su prepisani iz uredbe. Kao što sam rekao, malo je specifično u odnosu na druge proizvode novog pristupa, tako da ti nazivi su specifični. Član 10, tu treba vidjeti član 15, pošto, kao što sam rekao, svaki proizvod mora da ima i tehničko uputstvo i u tom tehničkom uputstvu jedan od obaveznih sadržaja je upustvo za čuvanje, transport i upotrebu. Tačno se zna kako koji proizvod treba da se čuva. Primjenom tih metoda vi obezbjeđujete da on zadrži svojstva i sjutra kada se ugradi da i taj objekat ima svojstva. Hvala.
  • Hvala vama, hvala za završnu riječ, hvala na učešću u našem radu. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o skijalištima. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Olivera Brajović, vršilac dužnosti pomoćnika ministra. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja u ime Zakonodavnog odbora i Predrag Sekulić u ime Odora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Želi.
  • Predloženim izmjenama Zakona o skijalištima definišu se na novi način svojinsko-pravni odnosi, odnosno uvodi se pravo korišćenja nepokretnosti, odnosno zemljišta koja su u funkciji turizma i razvoja skijališta, kroz mogućnost Vlade da na predlog Ministarstva održivog razvoja i turizma u skladu sa prostorno - planskom dokumentacijom, strategijom razvoja turizma, kao i strateškim dokumentima za razvoj planinskog turizma, izgradnje i razvoja skijališta, kao turističke ponude, jedinstvenog turističkog proizvoda Crne Gore, može donijeti akt kojim će pojedine prostore pogodne za uređenje i korišćenje skijališta potpuno ili djelimično proglasiti od posebnog značaja za razvoj turizma, sa specifikacijom podataka koje takav akt treba da sadrži, a na osnovu elaborata za proglašenje od posebnog značaja za razvoj turizma. Takođe, predloženim izmjenama dodatno se pojačava sigurnost korisnika na skijalištima, kroz obavezu nošenja kacige za lica mađa od 18 godina i kroz obavezu držaoca, odnosno upravljača ski centrima da ne ulazu u skijališta i u polaznim stanicama pisano obavještenje da su lica mlađa od 18 godina na ski stazi za vrijeme aktivnosti obavezna da na glavi nose zaštitnu kacigu. Takođe, vrši se preciziranje odredbi koje se odnose na obaveze osiguranja i spasilačkih službi, kao i uvode se i standardi za instruktore na snijegu. To su osnovni razlozi za izmjene i dopune.
  • 91 Zahvaljujem. Pitam izvjestioce odbora žele li riječ. Ne. Idemo odmah u raspravu. Peđa će sad reći, kao prvi učesnik u raspravi. Izvolite, kolega Sekuliću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvažene kolege, dozvolite mi da osim onoga što budu izmjene i dopune Zakona o skijalištima, kažem nekoliko rečenica koje će nas uvesti u ovu materiju. Rekao bih da Crna Gora kao jednim velikim dijelom planinska država zaista ima veliki potencijal za razvoj zimskog sporta. Nažalost iz ovih ili onih razloga, te potencijale nijesmo iskoristili, a rekao bih da ove izmjene i dopune Zakona o skijalištima, ipak, na neki način doprinose da pokušamo da valorizujemo ono što su mogućnosti od Bjelasice do Žabljaka i Durmitora svih tih potencijala. Naravno, ne treba zanemariti, a čini mi se da smo tome veoma skloni kada govorimo o razvoju sjevera, da zanemarimo one mogućnosti koje, recimo, daje Hajla za Rožaje ili daju neki drugi tereni koji bi mogli biti iskorišćeni za lijepa i dobra skijališta. Naravno, ovaj zakon ide u susret tome, makar u dijelu u kojem ograničava svojinska prava na nekim lijepim lokacijama, potencijalnim skijalištima. Sa druge strane moramo da znamo da su zimski sportovi veoma skupi i da, ako uporedimo ono što su iskustva država u okruženju, moramo reći da skijališta ipak u najvećem dijelu jesu dobro države i država s njima gazduje. S obzirom na velika ulaganja koja su potrebna kada su u pitanju žičare, mislim da bi o tome trebalo ozbiljno razmišljati, da država preuzme kompletan ovaj resurs i sa jednim velikim ulaganjem doprinijeti da imamo dobra skijališta, a rekao bih da će ski i rizorti zimski hoteli doći sami po sebi u nekom kasnijem periodu. U svakom slučaju, kažem još jedanput ono što je rekla koleginica Brajović, da se ograničavaju svojinska prava na moguće dobrim lokacijama, a sa druge strane uvodi se i pravo službenosti u dijelovima nekih skijališta. Pretpostavljam da će posebna pažnja biti od strane kolega, kada je u pitanju zimski turizam i skijališta , recimo ski centar "Durmitor" gdje nam je trebalo godinu i po dana da samo utvrdimo vlasničku strukturu, odnosno da dokažemo da država jeste vlasnik zemljjišta i najvećeg dijela zemljišta gdje se ski centar "Durmitor" nalazi, odnosno dijela sa kojim ski centar "Durmitor " gazduje. Ono što je, rekao bih, ne manje važno jeste pitanje sigurnosti skijaša na ovim skijalištima. Moram da budem iskren i da kažem da sam sa koleginicom Zoricom Kovačević predlagač nekoliko amandmana koji idu u susret onome što je bila intencija Vlade Crne Gore i Ministarstva održivog razvoja i turizma i da smo donekle postrožili kriterijume koji se tiču rada na skijalištima u onom dijelu u kojem svako skijalište mora da ima najmanje dva spasioca, mora da ima ljekarsku ekipu, posebno se to odnosi na one dane kada imamo takmičenja na tim skijalištima. To je nešto što obezbjeđuje u svakom slučaju neku ili potpunu sigurnost na skijalištima ili u onom dijelu u kojem imamo ski staze. Naravno, za ponašanje skijaša van ski staza teško je odgovarati, ali ono što je do države jeste da skijališta budu sigurna u mjeri koliko je to moguće . S druge strane jeste i pitanje inspekcijskog nadzora i pitanje kažnjavanja onih koji ne poštuju ono što su propisi kada govorimo o skijalištima. Vrlo je inspirativna tema i rekao bih dobra namjera i Ministarstva i Vlade da s jedne strane omogući izgradnju ski staza tamo gdje je to moguće i gdje to prirodni uslovi 92 dozvaljavaju, a sa druge strane uvođenje više reda i sigurnosti kada su skijališta u pitanju. Hvala.
  • Hvala vama. Kolega Radović ima riječ. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, uvažene kolege poslanici, poslanice, predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma, poštovani građani Crne Gore, Pred nama je Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o skijalištima. S obzirom da Crna Gora obiluje ogromnim potencijalom za zimski turizam koji za sada nije ni približno iskorišćen, smatram veoma važnim i neophodnim donošenje zakona o skijalištima. Preduslov za dolazak stranih i interesovanje domaćih investitora jesu precizni, jasni zakoni. Crna Gora u kontinentalnom dijelu posjeduje ogroman potencijal koji za sada nije ni približno iskorišćen te se očekuje da usvajanjem ovog zakona možemo računati da ćemo stvoriti bolje pretpostavke da se u narednom periodu više investira i razvija sjeverni, kontinentalni dio Crne Gore kroz gradnju novih centara i izgradnju skijališta. Upravo ovakav Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o skijalištima doprinosi razvoju sjevera Crne Gore i razvoju preduzetništva. Pored Žabljaka, Kolašina,Vučja i nekih drugih manjih do sada izgrađenih centara, ogroman i izuzetan potencijal za izgradnju zimskog centra i skijališta predstavlja masiv Orjena u opštini Herceg Novi koji može biti jedan od najinteresantnijih ski centara u Evropi. Zašto? Zato što se nalazi na udaljenosti od mora samo 25 kilometara a nadmorska visina Orjena je 1894 metra i prednjači u sniježnim padavinama gotovo više nego poznati zimski centri u Austriji, Italiji i Švajcarskoj. Prvi put se u ovoj oblasti predviđa da Vlada Crne Gore , u skladu sa strateškim dokumentima za razvoj planinskog turizma, može svojim aktom određeni prostor proglasiti prostorom od određenog značaja za turizam. Ponuđeni Predlog zakona u potpunosti predviđa sve ono što predviđaju zakoni o skijalištima u EU i stvara izuzetnu osnovu zainteresovanim domaćim i stranim investitorima za ulaganje u skijališta. Izgradnjom skijališta i zimskih centara stvaraju se uslovi za otvaranje novih radnih mjesta, razvoj poljoprivrede i stočarstva, proizvodnju zdrave hrane i tako dalje. Zbog svega navedenoga podržavam Predlog zakoan o skijalištima i glasaću za ovakav predlog zakona uvjeren da će ovaj zakon u velikoj mjeri poboljšati turističku ponudu Crne Gore u oblasti zimskog turizma i dati puni doprinos razvoju preduzetništva u sjevernim djelovima Crne Gore. Koristim priliku da pozovem predstavnike Ministarstva održivog razvoja i turizma da, nakon usvajanja ovog zakona, počnu za izradama studija o lokaciji na raznim lokacijama u Crnoj Gori gdje se procjenjuje da postoji mogućnost izgradnje zimskih centara i skijališta. Posebno bih apelovao na planski masiv Orjena u opštini Herceg Novi zbog specifičnosti i mogu reći atraktivnosti jer je moguće u maju na Orjenu organizovati takmičenje u skijanju a za samo pola sata kasnijie u Herceg Novom plivački miting u moru. Kao privrednik smatram da predloženi zakon o skijalištima u potpunosti stvara uslove za realizaciju kvalitetnijih projekata i očekujem da će svi poslanici u ovom 93 visokom domu glasati za ovaj zakon jer ovo nije partijska odluka, nego odluka za unapređenje turističke ponude Crne Gore i dobro svih građana Crne Gore. Hvala.
  • Hvala i vama. Kolega Bojanić je trebalo da ima riječ, ali ga molim i znam za razumijevanje s njegove strane, samo da promijene redosljed, da čujemo koelginicu Šćepanović pošto mora da ide na Odbor za pravosuđe i državnu upravu zbog glasanja. Izvolite, koleginice Šćepanović, a onda će kolega Bojanić.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče a zahvaljujem i kolegi. Uvaženi predstavnici Ministarstva, kolege i koleginice poslanici, poštovani građani Crne Gore, Zakon o skijalištima je izuzetno važan zakon prevashodno zbog toga što uređuje jednu oblast koja je preduslov za investiranje i ulaganje u planinski turizam. Imajući u vidu da su naše planine izuzetno veliki turistički potencijal, kao i da je Vlada predvidjela da u ovoj godini uloži znatna sredstva u ovu oblast, prije svega mislim na nabavku žičara na lokalitetima Kolašin 1600 i Smiljača u Bijelom Polju, pokazalo se neophodnim donijeti ovaj predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o skijalištima kako bi se, prije svega, kvalitetnije uredila ova oblast, podigao nivo turističkih usluga, kvalitetnije definisali pojedini izrazi, povećala zaštita i sigurnost korisnika usluga na skijalištima i definisali imovinsko-pravni odnosi. Predlogom se u osnovnim oredbama daju preciznije definicije pojedinih izraza kako bi se prevazišle nejasnoće u tumačenju od strane subjekata pružanja usluga i inspekcije na terenu. Tu prije svega mislim na definiciju instruktora sportova na snijegu gdje je precizirano da je to lice koje ima licencu za obučavanje na skijanju, odnosno licencu međunarodno priznate asocijacije instruktora na snijegu, ali se dodaju i nove koje se odnose na razne međunarodne organizacije skijaških saveza i instruktora i slično koje do sada nijesu bile definisane. Izmjenama zakona je precizirano da pojedini prostori koji su pogodni za uređenje i korišćenej skijališta potpuno ili djelimično Vlada Crne Gore može proglasiti prostorom od posebnog značaja za razvoj turizma, a na osnovu elaborata opravdanosti, te da se istim aktom može utvrditi javni itneres za eksproprijaciju nepokretnosti potrebnih za izgradnju ili razvoj i nesmetano funkcionisanje skijališta. Predvidjeno je da se skijalište odnosno prostor pogodan za vertikalni transport može dati na korišćenje i upravljanje putem koncesije te da se u skladu sa Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima na pojedinim nepoketnostima može uspostaviti pravo službenosti za vrijeme rada skijališta u periodu od 1. decembra do 15. aprila, a vlasnik nepokretnosti ima pravo na pravičnu naknadu. Sva ova rješenja u Predlogu zakona su opredijeljena javnim interesom, odnosno ovim izmjenama je precizirano koje sve mjere država može da preduzima u skladu sa zakonom, a sve u cilju stvaranja što adekvatnijih preduslova za razvoj ovog vida turizma. Norma koja se odnosi na ski staze pripremljene od vještačkog snijega prihvaćena je iz zakonodavstvu zemalja alpskog područja i dodatno precizirana u smislu preduzimanja dodatnih mjera sigurnosti skijaša i uređivanje ovih staza kao staza od prirodnog snijega. 94 Izmijenama je takođe definisano skijaško područje kao prostor na kojem se nalazi skijalište i čije su granice utvrđene planskim dokumentima te je predviđena obaveza da se skijaško područje na ključnim mjestima označi vidljivim oznakama. Ono što je izuzetno važno pomenuti je da ovaj zakon posebno tretira bezbjednost svih korisnika skijališta. U tom smislu, prije svega, propisuje obavezu zaključivanja ugovora ski centra i osiguravajućeg društva o osiguranju skijaša od posljedica nesrećnog slučaja na skijalištu što je praksa u mnogim evropskim zemljama, zatim izvršena je izmjena u smislu da spasioci moraju imati najmanje treći nivo nacionalnog okvira kvalifikacija i posjedovati važeću licencu za sportove na snijegu izdatu od strane odgovarajućeg nacionalnog sportskog saveza, te da na skijalištu moraju biti najmanje dva spasioca, označeno mjesto na kome se nalazi služba spasavanja, kao i najmanje jedno lice za održavanje reda i bezbjednosti na skijalištu. Važno je napomenuti da se zakonom propisuje obaveza nošenja zaštitne kacige za lica mlađa do 18 godina za vrijeme aktivnosti na ski stazi što je svakako praksa svjetskih ski centara i što će doprinijeti većoj bezbjednosti skijaša. Prevazilaženje nepreciznosti pojedinih odredbi postojećeg zakona će, s jedne strane, bitno poboljšati pravnu sigurnost privrednih subjekata, a sa druge strane olakšati rad inspekcijama na terenu, te su u tom smislu predviđene kaznene odredbe,odnosno detaljno precizirani prekršaji koji praktično tretiraju svaki član ovog zakona i novčane kazne, kako za pravna lica, tako i za fizička lica. Usvajanje ovog predloga zakona će doprinijeti da naša skijališta budu bezbjednija, uređenija i sa boljom uslugom, te se nadam da ćemo svi podržati donošenje ovog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Mladen Bojanić sada ima riječ, a nakon njega kolega Srđan Milić. Izvolite.
  • Javio sam se samo kratko, da se ne bi stekao utisak kod javnosti da mi do sada nijesmo imali naikakvog zakona pa je to glavni razlog zašto nijesmo imali razvijena skijališta, odnosno zašto se po cijeloj Crnoj Gori nijesu skijališta izgradila. Nije to razlog, imali smo Zakon o skijalištu, negdje drugo su razlozi i podržaćemo ovaj zakon. Podržaćemo ga najviše iz razloga bezbjednosti jer se uvodi red na skijalištima. Pomenuli su već da se uvodi obaveza kaciga za djecu ispod 18 godina i smatramo, ne smatramo nego svi znamo, ko se iole bavi skijanjem da jeste lijep sport ali zna da bude vrlo opasan ako se ne pridržavamo svih pravila ponašanja i neobezbijeđeno izlazimo na stazu, a naravno nemamo ni obezbijeđene staze. Ovdje se uvodi puno reda i tu smo da to podržimo. Moram da izrazim bojazan, kao za mnoge zakone, da smo ih jasno normirali, da su jasne sankcije, čak mi se čini da ovdje imamo i neke sankcije možda malo prenormirane. Da pomenem i to da za skijanje unazad može da bude kažnjeno lice do 150 eura, malo čudno, ali dobro neka bude i tako ako to doprinosi većem redu. Bojim se da neće biti inspektori na nivou poštovanja konkretno ovog zakona, odnosno neće moći da isprate sve ovo. Toga se plašim. Imaćemo ovo na papiru ali nisam siguran da ćemo ovo moći do kraja da ispratimo, ali bože moj, bolje ga imati ovako pa vremenom ćemo se naučiti i da poštujemo zakon. Zahvaljujem.
  • 95 Hvala vama. Kolega Srđan Milić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Činjenica je da Crna Gora prije svega zahvaljujući načinu kako Vlada Crne Gore vodi politiku u dijelu turizma i pružanja svih onih usluga, po čemu smo bili prepoznati do 1990. godine, u situaciji je danas da mijenja zakone, da pokušava na nekakav način da valorizuje sve ono što su prirodi potencijali Crne Gore, a da u isto vrijeme se zaboravlja ili stavlja u zapećak sve ono što smo mogli da uradimo. Mislim da u kancelariji predsjednika opštine Mojkovac i dalje postoji onaj plan vezan za valorizaciju Bjelasice, sa mojkovačke strane. Mislim da ćemo se svi ovdje složiti da je taj dio Bjelasice možda i najkvalitetniji za skijalište i za korišćenje u zimskom periodu. U ovoj čitavoj priči mi moramo da definišemo šta su nam prioriteti. Ako želimo ozbiljno da se bavimo onim što nam je priroda omogućila, moramo da nađemo balans između onog zakona koji nas čeka, to je Zakon o nacionalnim parkovima, Zakon o skijalištu, Zakon o turizmu, zakona kojim se, bojim se, zadiremo jedni drugima u ingerencije. S druge strane moram da kažem,gospođo Brajović, da sam razočaran načinom kako ste predložili prioritete, kako ih ovdje tumačim, odnosno razloge za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o skijalištu. Za mene lično bi prvi prioritet bio povećanje zaštite sigurnosti korisnika usluga na skijalištu, pa tek onda sve ovo ostalo, jer ako hoćemo iskreno da pričamo, to je bio osnovni razlog zašto se predlaže ovaj zakon. Definisanje svojinsko-pravnih odnosa, ograničenja prava korišćenja i svega ostalog, sve to dolazi prije ili kasnije. Jasno je da u ovoj oblasti, bez obzira na zakon, tu je gospodin Gojković potpuno u pravu, postojao je zakonski okvir, ali postojao je javašluk. Hvala bogu, nijesam od juče u ovom parlamentu i sjećam se kada smo usvajali osnovni tekst Zakona o skijalištu i tada smo govorili oko toga da ne smijemo čak je i u medijima bilo te priče gdje smo se bavili previše kaznenim odredbama zaboraviti da se radi o nečemu što je unosan posao, gdje zemlje koje nemaju more a imaju samo skijališta ostvaruju mnogo veće prihode od turizma nego što ostvarujemo mi, desetinama i stotinama godina ulagali su u svoja skijališta, a sa druge strane mi stvaramo zakonski okvir ali ne stvaramo logistiku gdje bi se to moglo primjenjivati. Vidio sam ovdje, ne ulazeći oko svega toga, da postoji dosta nekih grešaka koje nadam se da su posljedica samo brzine pisanja ovog predloga zakona. Vidio sam da se dodaju četiri nova člana 4a, 4b, 4c i 4d poslije člana 4 važećeg zakona i vidim da ovdje definišete da Vlada kao državni organ na predlog nadležnog organa za poslove turizma, u skladu sa prostorno-planskom dokumentacijom, strategijom razvoja turizma i tako dalje, donosi akt kojim se pojedini prostori pogodni za uređenje prostora i skijališta potpuno ili djelimično mogu proglasiti od posebnog značaja za razvoj turizma. Nemam nikakvi problem u tome, samo mi nedostaje Skupština Crne Gore, odnosno nedostaje mi uloga resornog odbora koji bi mogao da bude uključen u ovu problematiku. Dati ovakve ingirencije samo Vladi Crne Gore, da na ovakav način obezbjeđuje tu mogućnost, mislim da je problematično. Kada smo govorili oko ovog dijela koji se tiče mogućnosti, govorim o opštini Plav, o opštini Rožaje, govorim o opštini Mojkovac, opštini Žabljak, opštini Nikšić, Pljevlja i govorimo o svemu onome što možemo da uradimo da bismo produžili našu turističku sezonu. Mislim da je o tome gospodin Radović govorio kada je govorio o spoju onoga što Crna Gora može da ... od svih ostalih. Ali, đavo mi ne da mira, negdje sam predložio 96 ovaj dio oko usaglašavanja obaveze da nam dostavljate da li je nešto usaglašeno sa evropskim zakonodavstvom ili nije usglašeno i vidio sam da ste dostavili ovdje da ne postoje odgovarajući propisi Evropske unije sa kojima je potrebno obezbijediti usaglašenost. Ovaj dio člana 6 koji je izmijenjeni član 15 važećeg zakona, kažete da je ovo obaveza ski centara prihvaćena iz evropskog zakonodavstva, predstavlja mi mali problem, da li nešto vezano za pitanje regulacije oko skijališta postoji u evropskom zakonodavstvu ili ne postoji. Mišljenja sam, gospođo, da smo mi ovo prenormirali i da se ponovo bavimo nekim pojavnim oblicima a da nijesmo se dotakli onoga što je suština problematike. Vidio sam ovdje da ste koristili komparativna iskustva zemalja iz regiona i volio bih da, osim što zakonodavci koriste komparativna iskustva zemalja iz regiona, mi obezbijedimo našim turističkim poslenicima sa sjevera Crne Gore da se upoznaju sa stvarnim iskustvima njihovih kolega u Sloveniji. Da počnemo od te Slovenije, koja je u bivšoj Jugoslaviji bila perjanica, niko drugi do 1984. godine nije imao mogućnost, do Olimpijade u Sarajevu, da kaže da postoje negdje kvalitetne skijaške staze. Da vidimo na koji način funkcioniše ta Kranjska gora, da vidimo na koji način danas u toj Kranjskoj gori ne možete naći ništa posebno što se tiče devastacije prostora. Oni su na samoj tromeđi, između Austrije, gore je Vilah, ovamo je Trevizo, tu je Kranjska gora i ne možete naći ništa što se tiče te devastacije prostora jer se tačno zna na koji način se može koristiti taj prostor. Sa druge strane mi smo, na žalost, u situaciji da čini mi se Zakon og uređenju prostora, funkcionisanje inspekcijskih organa na sjeveru Crne Gore i Zakon o skijalištima su u koliziji, odnosno unutar iste Vlade ne sprovodi se zaštita prostora o kojoj vi govorite u ovom predlogu zakona. Samo toliko i hvala velika.
  • Hvala na samo tolikom učešću u raspravi. Zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Izvolite, završna riječ.
  • Zahvaljujem. Što se tiče komentara poslanika Bojanića, turistička inspekcija vrši nadzor na skijaškim stazama i mislim da ih ima dovoljno da mogu kvalitetno da obavljaju taj rad i nadzor i vrlo su bili aktivni i ove i prošle zime. Što se tiče komentara i plana u kabinetu predsjednika Opštine Mojkovac, želim samo da vas upoznam da postoji prostorni plan Bjelasica i Komovi koji predviđa izgradnju osam ski rizorta i obuhvata opštine Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Andrijevica i Berane. Za realizaciju prvih žičara u ovom području Ministarstvo je izdvojilo 4.000.000 eura u ovoj godini. Takođe, stvoreni su prostorno-planski preduslovi za razvoj novih ski kapaciteta u opštini Žabljak na tri lokacije i u opštini Rožaje. Za opštinu Rožaje raspisan je tender za izradu lokalnih studija za lokacije na planini Hajla. Što se tiče donošenja prostornih planova, prostorne planove donosi Skupština i planove posebne namjene a proglašenje, ovo što ste komentarisali, tu je jasno podijeljena nadležnost što se tiče ovlašćenja Vlade Crne Gore. Mi smo u pripremi ovog predloga zakona konsultovali mnoge strane propise i konsultovali u smislu skijališta i direktivu Evropske zajednice o žičarama za prevoz osoba, tako da smo unijeli neka iskustva, odnosno neke odredbe koje su sadržane u toj direktivi. Zahvaljujem.
  • 97 Hvala i vama. Čuli smo objašnjenje. Inače, što se tiče kanacelarije predsjednika opštine Mojkovac, tamo je najčešće Mišo pa on nas može upoznati koji je plan trenutno najaktuelniji. Zahvaljujem na završnoj riječi i na učešću u našem radu. Poštovane kolege, na ovaj način privodimo kraju današnji radni dan. Zahvaljujem vam na saradnji i vidimo se sljedeći put u utorak u 12 časova, tada je nastavak rada i idemo po dnevnom redu kako je i utvrđeno. Hvala vam. 18.03.2014. u 12.22h
  • Poštovane koleginice i kolege, dobar dan, nastavljamo sa radom. Na dnevnom redu je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Olivera Brajović, vršilac dužnosti pomoćnika ministra. Izvjestioci odbora su Marta Šćepanović iz Zakonodavnog odbora i dr Predrag Sekulić iz Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Izvolite. Ministar Gvozdenović.
  • Hvala potpredsjedniče, Uvaženi poslanici, biće mi zadovoljstvo danas da razmijenimo informacije vezano za izmjene Zakona o dopuni Zakona o boravišnoj taksi i da ponudimo određena rješenja koja sam siguran da stvaraju dodatne uslove za razvoj turizma kao jedne od najznačajnijih ekonomskih grana Crne Gore. Vlada Crne Gore u 2013.godini pripremila je agendu reformi u oblasti turizma. U skladu sa tom agendom definisani su jasni pravci razvoja na dobrim temeljima koji već niz godina su uspostavljeni na jedan kvalitetan način u Crnoj Gori. U skladu sa tim odrednicama imali smo dobru turističku sezonu, imali smo dobru promociju, imali smo jasno definisani i ostvareni cilj koji se odnosio na broj turista i povećanje prihoda koji su vezani za turizam. U skladu sa tim rješenjima pripremili smo izmjene određenih zakonskih rješenja koji treba da dodatno podstaknu određene elemente, a koje smo smatrali u analizama da mogu da se poboljšaju. Znači, jedan dio vezan je za promociju i prije svega usmjeravanje promocije na klasičan, tradicionalan način, ali i promocija koja treba da koristi nove forme komunikacije, elektronske komunikacije i drugo i da se obrati većem broju ciljnih grupa nego što je to bilo moguće u okviru tradicionalnog načina promovisanja Crne Gore, kao jedinstvene turističke destinacije. Takođe, u okviru agendi, analizirali smo rješenja koja su vezana za jedinstvenu ponudu. Akcenat mora biti stavljen na sjever Crne Gore i u tom pravcu smo u kapitalnom budžetu Crne Gore predvidjeli značajna finansijska sredstva koja su vezana 98 za turističku infrastrukturu, koja se odnosi na izgradnju novih žičara i podrške određenih projekata preko Investiciono-razvojnog fonda. U skladu sa takvim rješenjima pripremljeno je i ovo zakonsko rješenje i prihvaćeni određeni amandmani koji dodatno treba da podstaknu određene projektne aktivnosti koje su vezane za sjever Crne Gore. Od 40% sredstava koje su planirane za naknade za nacionalnu turističku organizaciju, 25% treba na projektnom principu da bude usmjereno u pravcu rješavanja projektnih pitanja na sjeveru Crne Gore. Siguran sam da na taj postaknuće se inicijativnost lokalnih turističkih organizacija, a i odobriti značajna finansijska sredstva za realizaciju projektnih aktivnosti koji treba da dovedu da samanjimo sezonalnost i da podstaknemo razvoj sjevera. Takođe, jedan od uočenih elemenata jeste pitanje dostupnosti. Smatramo da je pitanje sezonalnosti, odnosno dostupnosti takođe jedan od jako važnih elemenata budućeg razvoja i eliminisanja nekih stvari koje mogu da budu bolje. U ovom zakonskom rješenju takođe je predviđeno da po istom principu kao što je za sjever Crne Gore budu odobrena finansijska sredstva za realizaciju projekata koji su vezani za nisko-budžetske kompanije. Takođe, vidjeli ste iz obrazloženja da se u 2013.godini intenzivno radilo na povećanju prihoda od boravišne takse, tako da su prihodi koji su ostvareni u 2013.godini u odnosu na 2012.godinu 24,77% bolji u odnosu na prethodnu godinu. Smatram da je to ovako jedna jako važna informacija koju treba zajedno da podijelimo i na taj način smo imali značajno veća finansijska sredstva u okviru lokalnih turističkih organizacija i Nacionalne turističke organizacije da realizuju svoje jasno definisane programe. Takođe, motiv za realizaciju ovog zakonskog rješenja jesu pitanja koja su vezana za usklađivanje sa zakonskim rješenjima koja su donijeta u prethodnom periodu, prije svega Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o prekršajima. Ovo zakonsko rješenje u potpunosti je sada usklađeno sa rješenjima o Zakonu o prekršaju. Ovdje su definisane određene kaznene odredbe koje treba da obezbijede takođe veći stepen naplate. Očekujem jednu konstruktivnu raspravu i čestitam novim poslanicima koje prvi put vidim u ovim klupama i želim koristan i ugodan rad. Hvala lijepo.
  • Hvala i Vama ministre. Idemo redom. U ime poslaničkih klubova, prema redosljedu prijavljenih kolega Predrag Sekulić, u ime Kluba DPS-a. Izvolite.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, uvaženi gospodine ministre, uvažene kolege, Kao što je već rečeno, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi, u jednom velikom dijelu je iniciran činjenicom da se radi o usklađivanju sa zakonima, prije svega mislim na Zakon o prekršajima i mislim da je dobro što je ministarstvo prije početka sezone izašlo sa ovim zakonom, zato što nije postojala mogućnost da, ukoliko bi ovaj zakon ostao na snazi, u onom obliku kakav je bio ranije nije postojala mogućnost da oni koji su bili prekršioci, kada su u pitanju boravišne takse, budu kažnjeni na adekvatan način. Naravno, sve pohvale zbog činjenice da imamo znatno povećano biranje boravišne takse, odnosno raniji period. Sa druge strane moramo svi da razumijemo, a 99 to je činjenica da u ovom dijelu još uvijek imamo jednu sivu zonu koju treba zaista naporima svih državnih organa pokušati da na neki način smanjimo i da omogućimo da turistička djelatnost se odvija na pravi način. A, čini mi se da se to na pravi način odvijanje može uraditi samo ukoliko imamo pune budžete lokalne turističke organizacije i ako imamo pune budžete Nacionalne turističke organizacije. Rekao bih da ni jedna djelatnost ne zavisi toliko od marketinga i od onoga što je prezentacija kao što je to u pitanju turistički proizvod. U svakom slučaju moramo da razumijemo, s jedne strane, da oni koji se bave izdavanjem smještaja, kao dopunskom djelatnošću što im je zakon omogućio zaista mnogo im je bolje i prihvatljivije da taj svoj smještaj prijave i da plaćaju, rekao bih minimalnu boravišnu taksu za goste koje su prijavili nego da strahuju od inspekcija i plaćaju rigorozne kazne koje su date i prema Predlogu ovog zakona. Naravno, u jednom dijelu treba ići sa edukacijom svih onih koji se bave turizmom, odnosno izdavanjem turističkog smještaja, a sa druge strane, kažem još jedanput, ukoliko to ne urodi plodom imamo i ono što je pitanje državne sankcije. Zahvalnost predlagaču zakona zbog činjenica da je uvažio amandman koji smo dali i podsjećam da je ranije taj prihod boravišne takse dijeljen na način što je 20% išlo nacionalnoj turističkoj organizaciji, a 80% lokalnim turističkim oranizacijama. Za predstavljanje turističkog proizvoda, ja i moje kolege iz Demokratske partije socijalista smo predložili amandman kojim smo predložili da prikupljena sredstva od boravišne takse se koriste tako što bi 60% išlo za finansiranje djelatnosti lokalnih turističkih organizacija, a 40% za finansiranje Nacionalne turističke organizacije, od čega 25% sredstava se izdvaja za podsticanje i unapređenje razvoja turističke ponude u nerazvijenim opštinama na sjeveru Crne Gore kroz finansiranje turističkih razvojnih projekata, definisanih u saradnji sa lokalnim turističkim organizacijama, a 25% sredstava se izdvaja za marketinšku podršku uvođenjem nisko-tarifnih avio kompanija i čarter letova radi unapređenja i promocije turizma na ciljanim turističkim destinacijama. Znači 50% od ovih 40% direktno bi išlo u ove dvije stvari, a to je razvoj turizma u manje razvijenim opštinama. Čini mi se da je to pravi način i jedan od mogućih puteva kako uticati da sjever bude razvijeniji kada je u pitanju turistička ponuda, tim prije što, uglavnom, još uvijek nemamo na pravi način izgrađene turistički rizort, nemamo ono što se može očekivati i što se može raditi na sjeveru Crne Gore, dobre ski staze, a sa druge strane, s obzirom da je Crna Gora klasična avio destizacija, da je dovođenjem niskotarifnih lou kost kompanija jedan od načina da se ne samo poboljša sezona, nego i da se produži njen tok u onim mjesecima kada to nije glavna turistička sezona. U svakom slučaju, rekao bih da su motivi nas kao predlagača i ono što je prihvatilo ministarstvo veoma jasni, a to je, kažem, još jedanput da pokušamo da učinimo nešto više za razvoj turizma na sjeveru, s jedne strane, i sa druge strane da pokušamo da produžimo turističku sezonu sa lou kost kompanijama, odnosno gostima koji bi plaćali minimalnu cijenu karte za dolazak u Crnu Goru. Treba ovom prilikom podsjetiti da u cijenu jednog turističkog aranžmana, ma koliko to zvučalo neobično, avionska karta često učestuvuje i nekih 50-60%.Znači od onih 40% treba platiti smještaj u hotelu, treba platiti sve ono što je pitanje troška za tog gosta, a sa druge strane, kažem najveći dio je išao do sad avio kompanijama. Mislim da će se sa dovođenjem više lou kost kompanija to na naki način promijeniti, ne samo da će Crna Gora biti bliža kao turistička destizacija, nego sa druge strane možemo slobodno reći da će ostati više novca za ono što je pitanje turističke ponude Crne Gore. Hvala. 100
  • Zahvaljujem kolegi Sekuliću. U ime Kluba Socijalističke narodne partije kolega Srđan Milić. Izvolite kolega.
  • Hvala gospodine potpredsjedniče. Zakon o boravišnoj taksi koji smatram da, gospodine ministre, treba značajnije izmijeniti ne samo u ovom dijelu koji se tiče kaznenih prekršajnih odredbi, odnosno usaglašavanje sa Zakonom o kaznenim prekršajnim odredbama i ono što zaista predstavlja problem ne dijeleći u toj mjeri zadovoljstvo kao moj prethodnik je činjenica da ste vi ovdje hrabro napisali da od 1.septembra 2011.godine, bila je neprimjenljiva kaznena politika u Zakonu o boravišnoj taksi. Da ja to prevedem. Znači, od 1.septembra 2011. do današnjega dana, odnosno osam dana kada se bude usvojio ovaj zakon nije se moglo naplatiti onima koji nijesu htjeli da ispoštuju zakonsku obavezu bilo da su fizička ili pravna lica pripadajući dio kazne. Mislim da je intencija dobra, ali šta je suština problema? Dva i po miliona naplaćeno od boravišne takse u prošloj godini, 10 miliona noćenja. Samo po tom osnovu registrovanih 10 miliona noćenja prihod je trebao da bude 10 miliona evra. Šta je sa neregistrovanim noćenjima? Zašto nam se dešava ovakva siva ekonomija kod boravišne takse? Šta mi to nudimo gostima osim što im naplatimo boravišnu taksu? Šta im nudimo bez obzira što to nekome izgleda čudno da neko priča za jedan evro dnevno, ali evro po evro to dođe do nivoa da smo u zadnjih pet godina izgubili, u odnosu na registrovana noćenja, 35 miliona evra. Po slobodnoj procjeni preko 100 miliona evra u ovoj zemlji su turisti trebali da plate, ali nije naplaćena od strane države, a danas raspisujemo novu emisiju akcija, tražimo 90 miliona evra zbog likvidnosti budžeta. To je problem. Sljedeće pitanje da li nam treba turistička taksa? Šta je poenta turističke takse? Naplatili smo od turističke takse u Ulcinju 120 hiljada evra, u Baru 380, u Buvdi 445 hiljada itd. itd. da ne idem tim redom. U istom intervalu u Baru smo naplatili 354 hiljade evra 2013.godine od boravišne takes, u Beranama 1.500 evra, u Bijelom Polju 2.126 evra. Ja se zahvaljujem na ovim podacima, znači ovo su podaci iz Ministarstva održivog razvoja i turizma. Ono što meni ovdje nedostaje u ovoj priči je zašto konkretno ova sredstva ne vežemo za suštinu promocije turističkog proizvoda, odnosno da odgovorimo na pitanje što je danas turistički proizvod Crne Gore. Pet miliona evra je dato za koncert Madone na Jazu. Šta imamo od toga? Je li to finansirano od strane nacionalne turističke organizacije, lokalne turističke organizacije i od koga je finansirano? U situaciji smo kada najveći dio danas turista putuje i pravi personalne aranžmane između ostaloga preko sajta buking.com. gdje imate samo u Budvi prijavljeno više skoro od 250 različitih smještajnih kapaciteta. U isto vrijeme niko ne provjeri koliko u lokalnoj samoupravi Budva imamo rješenja o izdavaocima smještaja. Da li su tih 250 koji su prijavljeni na tome sajtu, na toj virtuelnoj berzi prijavili ovaj smještaj i koliko plaćaju porez? To je ono što je problem Crne Gore. Drugi problem Crne Gore je da vlasnici toga sajta buking.com naplaćuju od tih izdavaoca smještaja u bruto iznosu 15% ministre. To su ogromna sredstva neoporezovana koja odlaze iz ove zemlje samo zbog toga što nas neko tako reklamira. Završena je više priča o turističkim sajmovima. Turistički sajmovi nijesu više jedino mjesto gdje možete da izreklamirate svoj turistički proizvod. Ali ako idemo oko turističkog proizvoda za mene je lično ponos da kažem da živim u gradu koji je dvije i po hiljade godina star. Ali šta smo mi uradili kao država da zaštitimo arheološka nalazišta u Budvi? Koliko nas ovdje koji sjedimo zna ili je bilo na Svaču, koliko nas 101 ovdje koji sjedimo zna da u Petrovcu postoji ogromna rimska vila koja danas je zapuštena i tamo se nažalost odlaže smeće? Koliko od nas zna koliko je sredstava trebalo da se uloži za Stari Bar? Kako ga valorizujemo? Sa kafićima, sa ugostiteljskim objektima? Kod nas dolaze oni koji žele da vide tragove stare civilizacije, nevjerovatno bogatstvo Crne Gore koja je uvijek bila raskršće različitih civilizacija, koja je bez obzira na naš nemar i našu nebrigu ipak u određenom obliku sačuvana, je naš turistički proizvod. To je ono što treba da ponudimo građanima Crne Gore, to je ono što treba da ponudimo građanima koji dolaze ovdje iz Rusije, iz Ukrajine. Stari rimski putevi, Opština Pljevlja. Koliko ima tamo prostora koji su vezani za arheologiju i onda da zaokružim to sve pošto znam da ovdje ima stručnjaka koji bi se time bavile i prije nego što sam ja počeo ovo da pričam. Moj interes je da nađemo model da u ovom zakonu definišemo odvajanje posebnoga fonda za arheološka istraživanja gdje bismo to obezbijedili kroz direktne projekte koji bi se prijavljivali, ne da obezbjeđujemo sredstva za to finansiranje. Dakle, ja ne ulazim u taj raspored sredstava, 80, 20, 60, 40 ili sve ostalo, meni je bitna namjena sredstava. Ja želim da znam šta smo mi konkretno uradili u promociji toga proizvoda i još nešto. Vi imate, dobro znate, o tome sam pričao u Budvi 2003.godine, evo ostarah a ne napravi se. Nemamo u tim gradovima one karte koje će te naći u Dubrovniku, koje turista može da kupi za sedam dana, u kojima mu je uključeno sve, posjeta muzejima, gradski prevoz, sve, sve. Mi moramo da uradimi, minister, atraktivnost za one koji trebaju da plaćaju boravišnu taksu. Ne može ga izaći iz zemlje ni jedan stranac dok ne pokaže gdje je boravio i je li platio boravišnu taksu. Ne može ministre, ne može nam se desiti da boravišnu taksu naplaćuju lokalne turističke organizacije, to je prekršaj. Boravišnu taksu plaća ili uplaćuje inaj izdavaoc smještaja na račune tačno precizirane onim odlukama gdje se nakon toga raspoređuju sredstva, a ne da pružamo taj nivo usluge. I zbog toga je potrebno da napravimo korak naprijed, da izađemo samo iz ove priče koja je više usmjerena u promjeni ili usaglašavanju sa Zakonom o prekršaju. Nego da konačno napravimo jednu evidenciju. Ogromna je siva ekonomija danas u turizmu, ako se kod boravišne takse ne naplaćuje 75%. Pa zamislite, minister, koliko se ne naplaćuje u ugostiteljstvu ili bilo gdje drugo. Hvala vam velika i izvinjavam se zbog prekoračenja.
  • Hvala Vam. Bila je priča koja je zaista u funkciji razvoja turizma. Koleginica Draginja Vuksanović će govoriti u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a nakon nje kolega Abazović i u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite koleginice Vuksanović.
  • Uvaženi građani Crne Gore, uvaženi predsjedavajući, poštovani predstavnici Ministarstva, kolege poslanici. Kao što ste već imali priliku da čujete pred nama su izmjene i dopune Zakona o boravišnoj taksi i kao što se u obrazloženju donošenje ovog zakona navodi osnovni razlog ili možemo bolje reći uzrok za donošenje ovog zakona jeste neusklađenost sadašnjeg pozitivnog Zakona o boravišnoj taksi sa zakonima i prekršajima. Naime, u okviru Zakona o prekršajima utvrđena je kaznena politika i na taj način je došlo do definisanja same kaznene politike, što se pokazalo u praktičnoj primjeni da se ne može adekvatno primijeniti u odnosu na samu kaznenu politiku koja je predviđena 102 Zakonom o prekršaju i u tom dijelu je došlo do pravne nelogičnosti u smislu da se Zakon o prekršajima u dijelu primjene kaznene politike o ovoj materiji nije mogao primijeniti na adekvatan način. Ono što je vrlo značajno jeste da je predlagač mišljenja da će se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi došlo da će se neusklađenost i problem novčanih kazni upravo prevazići. Međutim, postavlja se pitanje, ono što je uvaženi kolega Milić rekao, da li je zaista taj razloga dovoljan i da li se sa tim prevazilaze svi oni problemi u dijelu naplate boravišne takse. Ovo se posebno odnosi upravo na prihode koji se dobijaju i koji se trebaju dobiti u ovoj državi, a odnose se na one smještaje koji nijesu registrovani i da li država od tog dijela može imati koristi ako se ta materija ne reguliše. Nije samo značaj ovog zakona da se uskladi ta kaznena politika već je značaj ovog zakona da li uvesti još neke norme, propisati način na koji će se ne samo izreći kazna onima koji ne prijavljuju svoje goste već i kako u tom dijelu naplatiti boravišnu taksu. Jedna novina ovih izmjena i dopuna Zakona jeste da je upravo sada naplata bila konkretan prilog jedinica lokalne samouprave, a ovim izmjenama i dopunama zakona vidjeli smo da 20% to postaje prihod Nacionalne turističke agencije, a 80% prihod naplaćuju ili imaju lokalne turističke agencije. Takođe, najnovijim izmjenama zakona nadzor nad naplatom boravišne takse neće više biti u nadležnosti Ministarstva finansija već će biti u nadležnosti Ministarstva održivog razvoja i samog turizma i to u smislu, kaže se, vrši se upravni nadzor nad zakonitošću primjene Zakona o boravišnoj taksi. Kada koristimo ovaj termin zakonitost, najmanji je problem komentarisati termin zakonitosti sa pravnog gledišta kao u smislu primjene i u skladu sa zakonom. Smatram da ovdje termin zakonitost treba tumačiti na drugi način. Nije zakonitost da li će neko naplaćivati boravišnu taksu u skladu sa normama zakona ili ne već da li će se to vršiti u skladu sa punovažnim pravnim osnovom. Da li mi možemo govoriti o punovažnom pravnom osnovu koji je podoban za sticanje nekog prava ako imamo one koji ne prijavljuju turiste koji borave u njihovim privatnim smještajima i ako država nema prihod od toga. Tako da je u tom smislu vrlo bitno da se ta zakonitost primjene ne tumači samo u skladu sa zakonom. To se može raditi i ..., vi najbolje znate kako se to radi ...., imamo i dokaz za to u posljednjih ne znam koliko godina, da toliko ljudi, što kaže kolega Milić, napusti ovu državu, a da ne plati boravišnu taksu, a svi kao postupamo u vezi sa zakonom. Termin zakonitost treba tumačiti u smislu punovažnog pravnog osnova podoban za sticanje prava čije … ... Da li tu imamo zakonito postupanje ili nemamo? Mislim da ga trenutno nemamo. Mislim da u dijelu ovog zakona jesu dobre izmjene u smislu vršenja nadzora, ali postavlja se pitanje je li dovoljno samo uskladiti kaznenu politiku vezano za samu naplatu boravišne takse već i kaznenu politiku u odnosu na one koji ne prijavljuju svoje goste i kako njih kazniti i kako tu boravišnu taksu naplatiti. Što se tiče ovog zakona, nadamo se da će on biti neka vrsta polazne ili odskočne daske za rješavanje svih onih problema sa kojima se susreću naše lokalne samouprave i naša država, a u cilju onoga što je dobrobit naše turističke prezentacije i naše države uopšte. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama koleginice Vuksanović. Kolega Dritan Abazović u ime Kluba Pozitivne Crne Gore, a nakon njega koleginica Ljerka Dragičević. 103 Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, pomoćnice ministra, Nema ništa sporno u izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi u smislu jačanja kaznene politike. Dozvolite da ove minute koje imam na raspolaganju iskoristim u jednom pravcu da prokomentarišem malo više generalno o čemu se, zaista, radi. Prvo, u obrazloženju vam stoji da je ovaj zakon bio neprimjenjiv od 2011. godine. Ne znam samo što smo radili ove dvije godine. Istina je, ne radi se o nekim enormnim sredstvima, tačno je, ali ipak šta smo radili ove dvije godine. Po hitnom postupku smo dobili na usvajanje Zakon o ugljovodoniku kao da smo pronašli naftu, a o boravišnoj taksi kaskamo već dvije godine. Kaznene mjere treba pojačati. Takođe, dolazim iz primorske opštine gdje je to veliki problem. Moramo nešto da radimo na načinu prikupljanja boravišne takse. Mislim da moramo da modeliramo malo drugačije, ministre. Stvarno sam razočaran kako nijesmo inovativni u nekim stvarima. Saglasan sam sa kolegom Milićem vezano za to da ne smijemo da dozvolimo da turisti odlaze iz zemlje, a da ne pokažu dokaz da su platili boravišnu taksu. Kome treba staviti krivicu? Onima koji daju stanove u zakup, odnosno svoje smještajne kapacitete, turistima. Nekada su turisti u Ulcinju i u drugim gradovima plaćali sami boravišnu taksu. Ta praksa je završena. Svi smo pošli u sivu zonu. Mi nijesmo edukovali građane u tom pravcu. Mi smo ih edukovali da pregaze zakon, odnosno da ne ispune svoje zakonske obaveze. Sada moramo da ih resocijaliziramo, da ih vratimo na ono staro. Strategija razvoja Crne Gore, po mom skromnom sudu, što se turizma tiče, potpuno je promašena. Krenuli smo od elitnog turizma, da bi onda došli, prije samo dvije godine, u situaciju da pravimo akciju 7 za 77. Faktički idemo u ekstreme, od toga da smo elitna destinacija do toga da smo prejeftina destinacija u kojoj čovjek može da prespava za deset ili dvanaest eura, potpuno je nebitno. Mene to i ne čudi. Ne mogu da vjerujem da zemlja koja bi trebalo kao jedno od osnovnih privrednih grana, naravno nema zemlje koja živi samo od turizma, ali da ima ministarstvo samo za turizam. Vaše Ministarstvo je i za održivi razvoj i za prostorno planiranje. Dok se vi mučite oko izdavanja dozvola, pronalaska investitora itd, naš turizam trpi. Da li mi mislimo da će Nacionalna turistička organizacija time što će im omogućiti još 20% sredstava od naplate boravišne takse da profunkcioniše na drugačiji način? Ne podržavam amandman DPS-a vezano za drugačiju preraspodjelu. Zar nacionalna turistička organizacija do sada nije mogla da osmisli šta su to prioritetne aktivnosti koje treba da radi? Da li se radi o promociji lou kost kompanija, o čarter letovima, da li treba da reklamira turizam na sjeveru zemlje ili na jugu, u razvijenim, nerazvijenim područjima? Zar to nije u opsegu rada nacionalne turističke organizacije? Ne opravdavam nikako lokalne turističke organizacije koje, takođe, po mom skromnom sudu, ne rade posao onako kako bi realno mogli da ga odrađuju. Moramo više stvari posvetiti strategiji i onome šta mi želimo da imamo kao proizvod, da li da Crnu Goru nudimo kao jedinstvenu turističku destinaciju gdje ćemo ljudima da omogućimo i da budu na moru i na planini i da imaju aktivan turizam ili da svaka opština radi marketing sama za sebe. Za to nemamo odgovore. Kako smo mi vodili turizam? Mi smo pravili vikend stanove i naše recepcije se nalaze u Moskvi, u Beogradu, u Prištini. Mislim da je vaše ministarstvo izuzetno odgovorno zbog čega se to dešava. Koliko smo samo dobili apartmana, a koliko smo 104 dobili hotela visoke kategorije gdje ljudi realno mogu da dođu, da borave, plate i odu nego imamo situaciju da pravimo vikend stanove koje kupuju Rusi ili drugi građani neke od zemalja i onda faktički samo prebacuju ključ od jednog do drugog i od takvih gostiju imamo samo potrošnju vanpansionsku u smislu potrošnje u restoranu ili potrošnju realno najbolje ko radi u turističkoj sezoni su veliki megamarketi gdje se kupuje prehrana. Ako vam je to strategija razvoja turizma, onda je stvarno nešto promašeno. Ove priče koje je rekao gospodin Milić vezano za neotkrivenost Crne Gore kao destinacije, vezano za potencijale koje imaju mnogi gradovi, o tome bi mogli da pričamo najmanje dva, tri sata. Nema grada koji nema neku svoju priču koja nije valorizovana. Koliko je ljudi ovdje čulo, imali smo priliku kada smo davali saglasnost za nerezidentnog ambasadora Crne Gore u Izraelu, da pomenemo i diskusiju Šabatana Cvija koji je posljednji mesija safirski rabin, izraelski koji je, sticajem okolnosti, nakon što je porobljen od turske imperije prebačen u Ulcinj da bude kapidži paša. Ko to zna u Crnoj Gori? Kako mi nudimo proizvod? Na primjer, to je jedna priča, Budva ima svoju, Kotor ima svoju, Pljevlja imaju svoju. Mi mislimo da ćemo ovakvim, da tako kažem, rješenjima, nijesam protiv kaznene politike, podržaću zakon, ali stvarno ne mogu da vjerujem da ne možemo neke stvari koje su dobre, atraktivne za naše goste, za eminenta tržišta, pa i vjerski turizam. U Makedoniji smo imali priliku da čujemo da je crkva u kojoj je, po nekim njihovim istraživanjima, negdje u Krajini, negdje u Ostrosu, potpuno, da tako kažem progutana, odnosno oblivena smećem da je grob Vladimira i Kosare. Ko to zna, koji turista ima takvu informaciju? Mi nismo sposobni da očistimo crkvu pa i da nema nikakvog groba, da očistimo crkvu kao vjerski objekat da neko može da uđe i da izađe. Ja mislim stvarno da je naša turistička strategija potpuno promašena, da mi uopšte ne znamo šta ćemo od sebe, da samo gledamo kako možemo neke od objekata koji su ostali da prodamo i u najatraktivnijim lokacijama da pravimo apartmane za prodaju koje će realno dobiti u početnoj fazi izgradnje nekolicina naših građana, a nakon toga će taj profit sigurno izlaziti van Crne Gore. Mislim da je to potpuno promašeno, a da realno boravišna taksa nije uopšte sporna. Treba da vidimo kojim modelom je možemo prikupljati na najbolji mogući način.Zahvaljujem.
  • Hvala vam kolega Abazović. Koleginica Ljerka Dragičević iz Kluba Hrvatske građanske inicijative, albanskih partija i Liberalne partije, završava ovaj krug uvodnih izlaganja. Izvolite koleginice Dragičević.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, Uvaženi kolegice i kolege, uvaženi gospodine ministre, uvažena pomoćnice ministra, uvaženi građani, Danas je pred nama ovaj Zakon izmjena i dopuna Zakona o boravišnoj taksi, to je kaznena politika. Za kaznenu politiku jesam i ne bunim se, samo treba da bude neki red. Do sada, što ja imam iskustva od 90. do danas, samo se naplaćivala boravišna taksa tamo ko prijavi uredno svoj apartman koji ima da izda ili sobu, odnosno svi hoteli su plaćali boravišnu taksu. Međutim, oni koji su, kako su rekli moji uvaženi kolege, radili "ključ je ispod otirača", to nije ni do danas regulirano i kod njih nije nikad ušla inspekcija. 105 Na žalost, negdje 90. godina počela je ta prodaja u hotelu Srbija u Šumicama, u Beogradu. Oni su imali svake nedjelje popodne razmjenu da bi se mogao ključ predavati dalje a da oni u vikend stanovima budu, borave i neko se nekad pobrkao pa bi zvao turističku organizaciju u mom gradu, i oni bi dali neku kuću, recimo za privatan smještaj, pa onda nazovu i pitaju - da li smo obavezni da donesemo peškire, ili šugamane, kako bih ja rekli, da li smo obavezni lencune, i onda bi se svi ovi čudili ljudi kako niste, niste to obavezni, to mi dajemo. Dakle, to je bio taj sistem "ključ ispod otirača", koji se nastavio sad sa Rusijom i u tom slučaju sam protiv izgradnje i hondo, i kondo, i retro, i svih ovih hotela, jer tu nećemo dobiti boravišnu taksu, to su samo stanovi za prodaju, što nam nikako u turizmu ne odgovara, to ja mač sa dvije oštrice. Što se boravišne takse tiče ona se plaća. Gost koji dođe, to vam je kao neka komunalna taksa, plaća ono što treba i da koristi. Ali, na žalost, mi mu ne dajemo mnogo da koristi. Ja sam dala moj amandman koji je obezbjeđivao neka sredstva kako lokalnoj turističkoj organizaciji, tako i mjesnoj zajednici koja treba da vodi računa o onome što treba gost da dobije u tom gradu. Mislim da ću dati još jedan amandman koji će ići u tom slučaju sada, pošto je na Odboru za turizam prihvaćen amandman DPS-a, mislim da ću ja od onih 60%, jer sam protiv toga da 60% ide lokalnoj samoupravi. Oni ništa ne rade, nemaju nikakvu inicijativu. Jedina im je inicijativa da idu negdje da uzmu globus i da traže mjesto koje je pogodno da bi pošli na neki, toboš sajam, nekoga da dovedu. To im je jedina inicijativa. A druge inicijative, one koja je potrebna u turizmu, čega mi nemamo tolike sile godina, toga nemaju. I onda, ja ću da dam, najvjerovatnije amandman, da bar 10% ide ne čisto mjesnim zajednicama, nego regiji u tom gradu u kojem treba da se popravi, ovo što su govorili kolege, ako je nešto da se zaštiti, neki kulturni spomenik, ako je da se napravi javni WC jer mi ni jedan WC javni nemamo nigdje ni u jednom gradu u Crnoj Gori. Imamo jedan u Kotoru, gdje kad se slije sve ne može da se uđe i to su redovi bogami ko da se čeka kruh tamo. Onda da se naprave česme, jednostavno da svaka mjesna zajednica vidi što je njoj bitno u tom turističkom proizvodu koji nudi da popravi. Da se naprave karte, naša turistička u Budvi nije mogla da izda jednu kartu Budve da vidi gost kad dođe što će da vidi i gdje da ode, gdje da ostavi pare. Toga mi nemamo, to godinama nemamo. Tako da mislim da ovo što smo dobili boravišne takse, ovo sad se pojavljuju neke cifre, neću o tome da govorim, ali mislim da ostaje jako jako puno nenaplaćene i da je tu najteža siva ekonomija. Drago mi je što je malo, mali pomak pošao u smislu onoga da više nema onoliko onih putujućih biroa, a to su oni ljudi koji čekaju, kako ulazite u koji grad sa onim kartonom "sobe", "sobe", "apartmani", "sobe". E to mislim da bi trebalo još malo pooštriti, inspekcija da na tome radi, i kad bude to nekako se moglo uvući u prave tokove, onda da će se i ta boravišna taksa bolje naplatiti. S tim da kažem, nisam zadovoljna ni ovim što je dao amandmanom što je dao DPS, pa ću vjerovatno ja još jedan amandman da dodam a od svojega ne odustajem onakav kakav je. Hvala lijepo.
  • Hvala koleginice Dragičević. Ovim smo završili uvodna izlaganja. Pitam ministra da li želite komentar uvodnih uvodnih izlaganja. Izvolite. Ministar Gvozdenović. 106
  • Siguran sam da svi koji ste diskutovali, prvo ste ponosni zbog toga što je Crna Gora jedna od najbrže rastućih destinacija u svijetu po izvještajima Svjetskog saveza za turizam i putovanje. Znači već niz godina, a ove godine smo proglašeni za dugu najbrže rastuću turističku destinaciju koja jasno prognoriza da ćemo 2020. godine imati blizu milijardu i 700 eura prometa i da ćemo imati značajno poboljšanje i investicija i poboljšanje kvaliteta naših usluga. To je urađeno na osnovu izvještaja koji radi Svjetski savez za turizam i putovanje koji analizira 184 zemlje svijeta. Siguran sam da vaš doprinos u dijelu i određenih sugestija i određenih dopuna koje su vezane za zakonska rješenja doprinijeće da realizujemo jedna takav značajan projekat. Dosta ovih stvari koje ste ovdje pomenuli je predmet detaljnih analiza koje je Ministarstvo uradilo, Vlada podržala u okviru agende turističkih reformi tokom 2013. godine i kao što ste vidjeli značajan dio toga je već implementiran u 2013. godini. Sada intenzivno radimo na realizaciji novog Zakona o turizmu, Zakona o uređenju prostora, Zakona o turističkim organizacijama i Zakona o strancima da bi uspjeli da uspostavimo dio sistema o kojem ste vi ovdje govorili. Saglasni da boravišna taksa treba da bude u značajnijoj mjeri naplaćena, ali polazimo od toga da smo za jednu godinu uspjeli da poboljšamo naplatu boravišne takse za skoro 25% i imamo precizno jasno definisani plan gdje treba da se obezbijedi, prije svega, Zakonom o strancima, da se obezbijedi poboljšanje naplate boravišne takse kroz elektronske evidencije i saglasan da moramo biti inovativni, da moramo da predlažemo nova rješenja, da uvodimo informacione tehnologije, to je na čemu težimo i to će biti realizovano.Na taj način ćemo imati mnogo bolju evidenciju, na taj način ćemo imati stepen naplate boravišne takse mnogo bolji nego što je bio u prethodnom periodu. Što se tiče promocije, takođe Savez za turizam i putovanja smatra da zemlje u razvoju i značajne turističke destinacije moraju jako puno da ulažu u promociju, vidjeli ste koliki su prihodi nacionalne i lokalne turističke organizacije, slažem se da ima stvari koje mogu i moraju da budu bolje, ali nije dovoljan obim sredstava koji su neophodni za dodatnu promociju i pozicioniranje. Korisne su sve informacije koje ste ovdje rekli, dosta toga ima zahvaljujući novom obliku i načinima promocije. Može da bude korisno da svaki poslanik iz svog kraja u nekom elektronskom obliku objavi neke interesantne priče koje dodatno mogu da utiču na turističku promociju, treba svi da se uključimo. Nekad je lako nešto reći dajte da svi daju određeni doprinos i ministarstva, i lokalne uprave, i Skupština Crne Gore, da svi daju određeni doprinos, jer u okviru ne velike Crne Gore svaki, da tako kažem, mali pomak može zbilja da da veliki rezultat i ja vas pozivam na saradnju u tom pravcu. U svijetu, prema izvještaju Svjetskog saveza za turizam i putovanje je neophodno da se ulaže od 2-4 ukupnog prometa koji je vezan za turizam, ako je u Crnoj Gori to nešto oko 750 miliona eura, znači u promociju bi trebalo da se ulaže od 15 do skoro 30 miliona eura, a mi ulažemo 20-tak puta manje. Znači moramo zajednički da radimo na tome i da koristimo sve forme koje su nam neophodne da to radimo. Saglasan sam da se mora jako puno raditi oko arheoloških nalazišta, i za to saglasan da dio od sredstava koje prihoduju lokalne turističke organizacije jasno definišemo za projektni pristup realizaciji tog posla. Ako ste gledali, čini mi se iz diskusija da ste i bili u prilici da pogledate dokumenta koja smo bili ponudili Vladi, intenzivno se radi na obezbjeđenju te sinergije koja je neophodna između turizma i 107 kulture. Crna Gora kao jedna zemlja sa ozbiljnom tradicijom, sa ozbiljnom kulturom, sa nedovoljnim ulaganjem u dio koji je vezan za njenu kulturnu baštinu treba da nađe sredstva za realizaciju tih stvari. Na tome radimo, radimo s Evropskom unijom, imamo posebne programe koji su vezani u okviru IPA projekata. Jedan interesantan projekat koji sad radimo, koji je blizu pola miliona eura je HERA projekat, koji je jasno definisan za opštinu Bar, koji je vezan za arheološka nalazišta. Takođe radimo posebne programe za Stari grad Bar. Neko ko je iz toga grada zna kako je taj projekat izgledao prije desetak godina, 2000. godine pokrenuli smo jednu ozbiljnu inicijativu sa Venecijom i sa gradovima u Italiji koji je dodatno obezbijedio da Stari grad ima bolju ponudu, ali sam saglasan, da na tome se mora mnogo mnogo više raditi. Smatram da u okviru namjene sredstava koji su vezani za lokalne turističke organizacije, mnogo više treba da bude projektnog pristupa i u skladu sa tim smatram da su i ovdje ponuđena dobra rješenja. Što se tiče buking koma i ostalih stvari mi smo odgovorili bili na jedno poslaničko pitanje. Bavimo se sa tim pitanjima. Mislim da sad nema nekog značajnijeg izbjegavanja poreza oko toga, to je slična praksa koja postoji u čitavom svijetu, ali spreman da zajednički radimo na tome, jer su to novi oblici izdavanja, znači već imamo značajne, da tako kažem, resurse koji se izdaju preko elektronskih tripa dva ... buking kom, i ostalih. To se prati. Slažem se, može i mora mnogo više, ali to je jedna dodatna nova forma koja obezbjeđuje da dođemo do novih turista. Slažemo se da se mora raditi na implementaciji postojećih i novih zakona i u tom pravcu su i ponuđena određena rješenja i biće ponuđena određena rješenja novom zakonskom regulativom koja se donosi. Način prikupljanja sredstava mora da se modernizuje i u tom pravcu uvodiće se, treba malo vremena, nove su forme, gledamo kako su to uradile druge zemlje. Mislim da su korisne i ideje oko, da tako kažem, turističkih karti gdje se može unaprijed, elektronskim putem, takođe obezbijediti niz servisa koji daju značajne mogućnosti, ali sam takođe siguran ako vam dostavimo pregled brošura, karata i svega ostalog da ćete biti jako prijatno iznenađeni, s tim što je urađeno u zadnjem periodu, mnogo više nego što su možda bile neke informacije sa kojima ste vi ovdje raspolagali. Možda samo još jedna rečenica vezano za razvoj turizma kao elitne distinacije i projekata koji su vezani za apartmane. Sva rješenja koja nudimo Skupštini Crne Gore, usmjerena u u pravcu elitnog turizma. S tog razloga smo predlagali oslobađanje svih taksi za hotele sa pet zvjezdica, zbog toga predlažemo određena poboljšanja poreske poltike u korist turističkog smještaja, a znači povećanje poreske politike za hladne krevete, to znači u apratmanima i podsticaj turističkog prometa. Još jedan put ću samo da ponovim, uradili smo precizne analize. Ključ u hotelu sa pet zvjezdica donosi državi Crnoj Gori prihod od blizu 60 hiljada eura dolara, a apartman istog kvaliteta šest ili sedam puta manje. I zbog toga predlažemo sva ta rješenja jer smatramo da na taj način poboljšavamo crnogorsku ekonomiju, i na taj način obezbjeđujemo jedan ubrzaniji razvoj koji su prepoznale svjetske rejting liste koje sam definisao na početku svog izlaganja. Hvala lijepo.
  • Hvala vam. Kolega Milić, odgovor na komentar. Izvolite.
  • 108 Hvala vam što ste ipak jednom tankom linijom ovoga Poslovnika odlučili da date riječ i hvala vam zaista na spremnosti da ... Hvala vam velika. Moja je greška što nisam tokom ove rasprave, gospodine ministre, pokazao jednu odličnu knjigu koja je urađena, izdavač je Pobjeda, radi se o austrougarskim tvrđavama u Crnoj Gori, koja je prikaz jednog dijela bogatstva sa kojim raspolažemo. I ova priča oko arheoloških israživanja i oko restauratorskih poslova i svega ostaloga je vezana i za ovo. Vezana za mogućnosti sa kojima mi raspolažemo. I ja bih volio, evo ja sam uobičajeno dosta težak kad kritikujem pa ću preskočiti ono koliko je naplaćeno poreza po osnovu buking koma, to ćemo imati neko poslaničko pitanje sa moje strane pa ćemo da razjasnimo, ali me je zaista interesovalo, dva i po miliona kažemo da je prihodovano od strane lokalnih turističkih organizacija u 2013. godini. Zašto su novci potrošeni? Da vidimo koje smo to projekte mi isfinansirali? Da vidimo od ovih 750 hiljada eura od Nacionalne turističke organizacije zašto je to urađeno. I vi sami kažete da 20 puta manje od onoga što bi bilo za očekivati da se radi na promociji brenda, a Crna Gora i jeste turistički brend mnogo prije nego sve drugo što je rađeno. Da vidimo da li je to bila reklama koja nas je zatekla prije, evo gospodin Sekulić to zna, prije desetak godina na CNN -u i ... i sve ono što smo radili, ili treba da radimo nešto drugo. A to drugo je, vjerujte mi, potreba da na pravi način uđemo u valorizaciju onih arheoloških nalazišta kojih imamo na teritoriji Crne Gore. Direktna i indirektna korist po tom osnovu je višestruka. Pogledajte, gospodine ministre, šta su programi koji se nude od strane turističkih agencija za obilazak Crne Gore. Završavam, imate jedna rijeka, jedno jezero, imate ministre, pet ili šest programa, a sad vam to naglašavam zato što ovdje sjedi osoba koja je radila u državnoj firmi, govorim o gospođi Ljerki Dragičević, Montenegroekspresu koji je ogromna sredstva ostvarivao upravo kroz te aranžmane i kroz tranzit. Najveća siva ekonomija vam je tamo.Tamo vam niko ništa ne plaća od poreza. Hvala i izvinjavam se.
  • Hvala vam. Kolega Abazović, je li tako? Odgovor na komentar. Izvolite, poslovničko pravo i koleginica Dragičević takođe. Izvolite.
  • Pa evo, vrlo kratko, neću oduzimati puno vremena. Saglasan sam ja sa onim što su predviđanja. Znate zašto mi imamo rast, samo da ne ostane dilema u javnosti, zato što smo mi zemlja u razvoju. Ja sam čitao analizu britanskog ekonomiste koji kaže da će Libija 2016. da bude jedna od najatraktivnijih zemalja za posjetu, što je, priznajem i sam diskutabilno. Ali zemlje koje već nemaju prepoznat turistički proizvod su naravno, atraktivnije u odnosu na one zemlje koje već imaju. To je sasvim logično za to što turisti traže nove destinacije. I ono što sam želio, zbog čega sam se javio, makar neke stvari koje su možda ovako male, sitnije, a izuzetno su bitne, treba da radimo uoči ove turističke sezone. Prvo, moramo omogućiti brži prolaz kroz granične prelaze. Zadržavanja su ogromna, odustajanja građana su faktički, turista su zbog toga. Mislim da se na tome može poraditi dovoljno. A isto tako, mišljenja sam da izuzev neke krovne kampanje, koja može da ide na CNN i BBC-i od toga, ne da nema štete, nego svakako ima koristi. Ja 109 mislim da naši turistički proizvodi trebaju dosta da se koriste i kroz lokalne medije, naročito u zemljama u regionu, jer je to jeftiniji način, a čini mi se bliži građanima i prije će neko da čuje za taj proizvod nego ako li bude gledao na CNN, ne osporavajući krovnu kampanju. Tako da vas molim, uradite sve što je moguće da makar prolaz turista bude brži, pristup da im bude brži. Znam da nije u nadležnosti vašeg ministarstva, ali to bi bio jedan dodatni impuls makar za ovu turističku sezonu. Zahvaljujem.
  • Hvala vam. I koleginica Dragičević. Izvolite.
  • Hvala gospodine potpredsjedniče, Ja bih htjela samo da pitam gospodina ministra - kaže - Najbrža rastuća turistička destinacija Crna Gora - Od kad. Ja ne bih samo htjela da se zaboravi da smo mi bili turistička destinacija do 90-tih godina jako, jako poznata u svijetu. Ja znam da je 86. godine od 80-86. godine, na svakoj stanici metroa u Parizu bila slika Svetog Stefana, i to ona ogromna, džambo slika. Znači, ja samo vas pitam od kad mislite, mislite li to od 90-te ili ove zadnje dvije-tri godine. To me interesira. Interesira me elitni turizam. Ako ćemo elitni turizam, onda sigurno to nisu kondo hoteli, da se grade stanovi za prodaju, to sigurno nije to, ni retro, ni hibrid, to nije to, to su pravi hoteli koje... Ja sam protiv rizorta, iskrena da budem, jer znam da smo uvijek bili vrlo vrlo sigurna destinacija i da se kod nas jako dobro jelo. I to nam je uvijek dovodilo goste. Najsigurnija destinacija smo bili od tri zemlje u svijetu. I sad rizorte da radimo kao da smo nesigurna zemlja, kao da smo Egipat, ili što reče kolega Libija, to meni ne odgovara, ali ajde, ako je to moderno, neka bude. I još nešto moram da vas pitam, kažete ulaganje u promociju 10% od onoga što se dobije. A zašto mi ne uložimo brate da se malo i ovaj narod zaposli? Zašto Vlada ne uloži 10% negdje i da se napravi neka tvornica. Nije samo za promociju, promocija nije samo kad se negdje ode. Promocija je prva ovdje. Znači, prvi onaj koji sretne gosta, kako uđe gost u Crnu Goru, prvi je onaj carinik, tu već počinje promocija i to ne smijemo nikad zaboraviti. Hvala vam lijepo.
  • Hvala. Prelazimo na diskusije. Kolega Milorad Vuletić je prvi prijavljeni diskutant. Nakon njega je kolega Obrad Gojković. Kolega Vuletiću izvolite.
  • Zahvaljujem gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre sa saradnicom, poštovani građani, Otvorena je jedna zaista interesantna tematska rasprava, makar smo vidjeli iz uvodnih obraćanja naših kolega poslanika i ministra. Ponajmanje smo pričali o onome što je tema, a to je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi, 110 ali u svakom slučaju i ove su priče bile životne, interesantne i meni, onako ostavile dosta upečatljiv utisak. Odnosno ja ću iskomentarisati neke svoje impresije vezano za izmjene i dopune ovoga zakona. Boravišna taksa je paušalni novčani iznos koji plaća lice van prebivališta kada koristi usluge smještaja u smještajnom objektu gdje se obavlja ugostiteljska ili turistička djelatnost. Plaćanje boravišne takse potvrđuje se pod istim uslovima za domaće i strane državljane. Zakonom o boravišnoj taksi iz 2004. godine uređeni su osnovni parametri i elementi za njeno plaćanje. Naime, boravišnu taksu propisom uvodi opština, glavni grad i Prijestonica, a može da se kreće u zakonskim okvirima od 0,10 do 0,80 eura. Do kraja 2010. godine boravišna taksa bila je prihod opštine, a od 1. januara 2011. godine, danom početka primjene Zakona o finansiranju lokalne samouprave, služi isključivo za finansiranje Nacionalne turističke organizacije, i to u procentima 20% i lokalne turističke organizacije 80% za promociju i unapređenje turističkog proizvoda. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi, nakon prihvatanja, kao što smo čuli, amandmana od strane predlagača kojeg su podnijeli poslanici Predrag Sekulić i Zorica Kovačević, definiše se na drugačiji način korišćenje sredstava prikupljenih od boravišne takse. Naime, 60% sredstava izdvaja se za finansiranje djelatnosti lokalnih turističkih organizacija i 40% za finansiranje nacionalne turističke organizacije i to tako što se iz tog dijela sredstava 25% obavezno izdvaja za podsticanje i unapređenje turističke ponude u nerazvijenim opštinama na sjeveru Crne Gore, kroz finansiranje turističkih razvojnih projekata definisanih i usvojenih u saradnji sa lokalnim turističkim organizacijama, propisani postupak i način kojim će biti definisani bliži uslovi korišćenja tih sredstava. Pored navedenog, osnovni razlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi uslovljeni su donošenjem novog Zakona o prekršajima iz 2011. godine. Budući da nijesu usklađene novčane kazne propisane u zakonu o boravišnoj taksi iz 2011. sa Zakonom o prekršajima, po pitanju izricanja novčanih kazni, u prekršajnom postupku to se predlažu odgovarajuće izmjene i dopune čime bi dosadašnji problem izricanja novčanih kazni bio prevaziđen. I da zaključim, da ovim predlogom zakona želi se postići bolja evidencija turističkog prometa, bolja evidencija i naplata boravišne takse, veći prihod od boravišne takse i namjenski kvalitetnija raspodjela prihoda od boravišne takse. A ciljne grupe su, kao što se vidi, korisnici usluga u smještajnim kapacitetima, i davaoci, odnosno pružaoci usluga u smještajnim kapacitetima. Zbog toga, predložene izmjene i dopune Zakona o boravišnoj taksi, podržavam i predlažem Skupštini da zakon usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama kolega Vuletić, i hvala vam što poštujete vrijeme predviđeno za diskusije uvijek. Kolega Obrad Gojković, a nakon njega koleginica Marta Šćepanović. Izvolite kolega Gojković.
  • Hvala potpredsjedniče, Gospodine ministre, poštovane kolege, Da bi se raspravljalo o jednoj ovakvoj temi, morali bi imati validne informacije i statistiku koja je objektivna, koja je tačna. Međutim, ja kao poslanik od 2009. godine, 111 vrlo često sam postavljao poslanička pitanja po članu 50, itd. i odustao sam od toga. Zašto? Zato što svi ti podaci koje sam dobijao ne mogu se dovesti ni u kakvu logičnu vezu, i onda sam došao do zaključka da statistika koja se tiče turizma u Crnoj Gori uopšte ne postoji, da se to radi prema potrebama politike i da ti podaci jednostavno nisu tačni. Tražio sam podatke o PDV-u, o brojevima turista itd. i to me utvrdilo u toj mojoj konstataciji. Ja želim da uporedim samo neke stvari sa aspekta produktivnosti turističkog prostora i iskorišćenosti resursa. Kada znamo da u Dubrovniku koji je mnogo geografski manja destinacija nego što smo mi, da smo imali preko milion turista sa kruzera prošle godine smo imali preko milion i po sa lou kost kompanijama na Ćilipima kojih je sletjelo kojih ima preko deset a koliko ih je tek došlo sa autima, autobusima i tako dalje, dolazimo odprilike do jedne okvirne slike, šta jedan mali mikro-turistički prostor, Dubrovnik je veliki u turističkom smislu, ali geografski nije toliko značajan prostor, mnogo je manji od Crne Gore, šta može da pruži. I onda sa čim to treba da uporedimo? Sa onima što su podaci Crne Gore. Uđete fino negdje krajem jula mjeseca u MONSTAT, jedan kraj jula mjeseca ima 3% manje turista nego prethodne godine. Onda poslije par dana pošto me to zaintrigiralo imate ponovo podatak MONSTAT-a, znači samo dva-tri dana kasnije 7% turista više. Šta je sad ovo? Dođete do toga da se ustvari ti podaci koji se dostavljaju MONSTAT-u dostavljaju takmičarski, opštine između sebe koliko procijene otprilike koliko imaju prijavljenih turista plus toga oni dodaju neku svoju projekciju sive ekonomije i to se doda i onda se tim, ako se uopšte i tim informacijama možemo služiti, manipuliše u javnosti i tako dalje. Tako da je ovo Crna Gora rastuća destinacija. Apsolutno me ne čudi što je takva definicija ukoliko se ovakvi podaci dostavljaju.Više puta sam ministru Neneziću postavljao pitanje na koji način uopšte je tada dolazio do tih podataka? Nikada nijesam dobio odgovor. Postavio sam čak pitanje oko PDV-a, pa sam jedne godine dobio da je PDV u turizmu bio osam miliona, pa je sljedeći bio 20 miliona, to je 250% više. Pa sam postavio pitanje, ne znam da li je još takva situacija, da otprilike dođem do nečega približno tačnog, da li se na graničnim prelazima vodi evidencija, pošto biometrijski su pasoši i tako dalje, iz koje ko države dolazi? Bio je ministar Ivan Brajović, čovjek me pozvao i dao mi odgovor. Crna Gora nema evidenciju ko joj prelazi granicu niti se to u MUP-u vodi. Pogotovu je važno, što se tiče turizma, da vidimo koliki je broj turista koji su u tranzitu sa Kosova, odakle dolazi oko 400 do 500.000, 250 uđe, 250 izađe iz Švajcarske i tako dalje. Da vidimo o čemu se tu radi. Kakvi su to brojevi i šta to znači, pogotovu što se iz PDV-a ne može ocijeniti kakvi su prihodi i kolika je siva ekonomija i tako dalje? Ja ću kratko o problemu o naplati boravišne takse. Zamoliću vas samo za dvadesetak sekundi. Svuda su problemi, inspekcije to pokušavaju da riješe, ali jednostavno ta siva zona postoji i problem je što nije standardizovan pristup inspekcija u Crnoj Gori. Znači, opštine se same snalaze, angažuju sezonske inspektore i tako dalje, što odmah sljedeće godine za posljedicu ima da vi nemate bazu podataka, gdje ste imali prošle godine,znači nemamo standardizovan pristup i nema organizovan pristup o ovom problemu. Sljedeći problem je što privatizovane kompanije ili hoteli su im porušeni, ili jednostavno ne plaćaju kao što ne plaća Vektra Boka, ona ne plaća boravišnu taksu, ona ne plaća poreze, ona ne plaća vodu, ona ne plaća ništa, ali zato vi ovdje neki dan na skupštinskom radnom tijelu tražite produžetak ugovora. Ako se ugovor ne produži 112 sedamnaest i po miliona je štete, a mi ne možemo da naplatimo boravišnu taksu, radnici nemaju plate, idemo dalje, jednostavno se vrtimo u krug. Ja ću da otprilike kažem neke svoje stavove, a ne slažem se sa nekim prethodnim govornicima. Po meni ovdje nije rješenje o povećanju kazni. Zašto? Zato što su budžetski efekti toga vrlo mali. Znači, možemo mi kazni koliko god hoćete da naplatite ti budžetski efekti po Budžet Crne Gore i lokalne samoprave će biti manji nego jedan dan u zimskom sezoni u Dubrovniku, koliko Dubrovnik ostvari. Znači, rješenje je sasvim drugo. Pokrenuti zamajac turizma, prije svega, hotele, oduzeti ovim privatizovanim kompanijama, izgraditi nove hotele, optimalan broj marina, produžiti turističku sezonu, ići na ciljne grupe, kao što se to nekada radilo u Budvi. Ne znam koji je hotel tada, a čini mi se da je The Queen of Montenegro dovodio penzionere iz Austrije i tako dalje, to je produžetak sezone. Penzioneri mogu da dođu kao turisti i u januaru i februaru i u svakom mjesecu,znači to je oprilike i da se vratim na nešto što je ovdje pomenuto. Ustvari, prvo da kažem da su i budžetska sredstva koja mi izdvajamo su vrlo mala. Mađarska u svom državnom budžetu za dentalni turizam, znači zubarski turizam, izdvaja 25 miliona za reklamu i od toga ima čisti prihod od 250 miliona. Znači, Mađarska samo od zubara zaradi, kao trećina Crne Gore od turizma. Što je jedan frapantan podatak. Želim da se nadovežem na kolegu Milića i priču o arheologiji. Mi tada nijesmo čak ovdje ni imali snage kada je bila zaštita podvodnog kulturnog blaga i tako dalje, da pokušamo da uvedemo i da se daju koncesije na naša podvodna ta arheološka nalazišta, a samo u Italiji imate 700.000 registrovanih ronilaca, koji su potencijalni turisti na tim lokacijama. Mi smo tada zaštitili jedan centar za deminiranje, ne znam ni ja kako se zove, to je bilo 400.000 u budžetu. Poslije se ispostavilo da taj centar troši pare za neke utopljenike i tako dalje, ali mi smo da bi njega zaštitili, mi smo dozvolili u svakom gradu u Crnoj Gori imate ronilačke centre koji mogu vrlo značajne prihode da ostvare od ovog ronilačkog turizma. Znači, na sve strane leže pare, a mi ne znamo to da uradimo. I tamo gdje to radimo, radimo u interesu ovih privatizovanih firmi, tajkuna i tako dalje, i onda se ne možemo čuditi. Za mene svi podaci s kojima mi baratamo u Crnoj Gori, što se turizma tiče, su vrlo diskutabilni i pitanje koliko se oni uopšte mogu .... . Hvala.
  • Hvala Vam kolega Gojković. Koleginica Marta Šćepanović ima riječ, a nakon nje kolega Radosav Nišavić. Izvolite koleginice Šćepanović.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče, poštovani ministre, poštovana pomoćnice ministra, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi, ima za cilj usklađivanje novčanih kazni sa Zakonom o prekršajima, te ne mogu da ne napomenem da sam prilikom diskutovanja o Zakonu o budžetu za 2014.godinu u decembru mjesecu se dotakla pitanja naplate boravišne takse i između ostalog ukazala na ovu neusklađenost Zakona o boravišnoj taksi sa Zakonom o prekršajima, što je jedan od razloga zašto se ovakav zakon praktično i nije mogao primjenjivati, jer i sektori prilikom utvrđivanja nepravilnosti na terenu nijesu imali mogućnosti podnošenja prekršajnih naloga, odnosno podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, već samo 113 donošenje rješenja, kojim se subjektu nadzora nalažu određene mjere, što je na neki način predstavljalo preventivno nerepresivnu mjeru. Boravišna taksa je isključivi prihod lokalne turističke organizacije i Nacionalne turističke organizacije i koristi se za promociju turističkog proizvoda Crne Gore. Naplatu boravišne takse vrši davalac smještaja i on naplaćuje boravišnu taksu istovremeno sa naplatom usluge smještaja. Ovu diskusiju zaista želim da iskoristim da još jednom ponovim da se boravišna taksa ne naplaćuje kako bi trebalo u odnosu na činjenicu koliko imamo noćenja od strane turista. Sa druge strane, utvrđivanje naplata i kontrola boravišne takse, je u isključivoj nadležnosti lokalnih samouprava, odnosno nadležnog poreskog organa opštine, i isključiva odgovornost naplate ove takse na njima. Prihodi koji lokalna turistička organizacija, koju sleduju po ovom osnovu se ne naplaćuju dinamikom kojom bi trebalo i sigurno je da inspekcijske kontrole na terenu moraju biti redovne, a obzirom da se izmjenama ovog zakona stvaraju pretpostavke za prekršajnu odgovornost, subjekata nadzora, davaoca smještaja, nadam se da će lokalne inspekcije iskoristiti ovu izmjenu i što prije krenuti u kontrolu naplate takse. Ovo je izuzetno značajan prihod lokalnih turističkih organizacija koji ne bi smio biti ovako zapostavljen. Kada bi se boravišna taksa naplaćivala na adekvatan način, vjerujem da bi lokalne turističke organizacije na svojim računima imale sredstava, ne samo za finansiranje sopstvenih obaveza i za promociju turističkog proizvoda, već i da budu glavni nosioci nekih turističkih opštinskih projekata. Znači, ono što je najvažnije obezbijediti adekvatnu primjenu ovog zakona, obezbijediti saradnju turističke i poreske inspekcije na terenu i vršenje zajedničkih kontrola, jer je sigurno da inspektori na terenu imaju određene probleme, kao što su neregistrovani davaoci smještaja, ne upisivanje gostiju u knjigama, što predstavlja glavnu prepreku inspektora da davaoce smještaja obaveže na naplatu stvarnog iznosa boravišne takse, tako da je ovo pitanje kojim su opštine kao nadležne zaista moraju posvetiti, a sada i nadležno Ministarstvo turizma, koje će vršiti nadzor nad zakonitošću rada i pružiti im podršku, kako bi prihod po ovom osnovu bio što veći, kako za lokalne turističke organizacije, tako i za nacionalne turističke organizacije. Što se tiče amandmana koji je sastavni dio Predloga zakona, činjenica je da će se na ovaj način smanjiti direktan udio prihoda lokalnim turističkim organizacijama, ali bi se on nadomjestio kroz realizovanje razvojnih projekata. U cilju što bolje naplate i unapređenja turističke ponude, poslanici DPS-a će svakako podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama koleginice Šćepanović. Kolega Nišavić, a nakon kolege Nišavića, kolega Andrija Popović. Izvolite kolega Nišavić. Komentar na izlaganje koleginice Šćepanović. Izvolite kolega.
  • Dakle, sjećam se kad ste govorili oko Budžeta i kada se pričalo oko boravišne takse ali ono što ovdje predstavlja problem a da ne uzmem diskusiju pravnicima iz SNPa je šta radi Sekretarijat za zakonodavstvo. Kako je moguće da imamo neusklađenost, a da to nije posao ministra Gvozdenovića, to na kraju krajeva nije posao ni ministra Žugića da o tome razmišlja. Ali, unutrašnja harmonizacija zakonodavstva je posao 114 Sekretarijata za zakonodavstvo i oni moraju, ne može da se desi ova situacija i tu završavam, da ne bi bio maliciozan, a mogao bih mnogo stvari da vam navedem. Ali ono što mi je bitno ovdje vi ste to lijepo rekli, dakle prekršajne i kaznene odredbe se odnose na one koji posluju u skladu sa zakonom. Znači, koji su prijavljeni, koji imaju smještaj, koji imaju kategorizaciju, koji imaju ovo sve. Nađite mi kome je naplaćeno od onih koji su u sivoj ekonomiji. Dakle, gdje je pravni osnov, na koji je način to urađeno, a da sa druge strane ne idemo daleko. Pominjem Budvu stalno, o tome je gospođa Dragičević govorila, jedan kvalitetan sistem obavještavanja ko ulazi u zemlju, da li je u tranzitu ili je zbog turističke djelatnosti je lako uspostaviti i taj sistem nam je potreban zbog mnogih stvari. Mi smo tokom rada na radnoj grupi došli do toga da nam treba takozvani afist-sistem, koji košta 600 hiljada evra i ja zaista ne znam šta je prioritetnije za ovu državu nego to. I onda nam se ne bi moglo desiti, briga me u Moskvi ko kome daje ključeve od stana i naplaćuje to sve. Ali onaj ko dođe on će morati da se prijavi kod područne jedinice unutrašnjih poslova, da preda svoju prijavu i kad bude izlazio, moraće da pokaže da je platio, onda sa tim uvedete u poresku upravu i imate kompletan sistem zaokružen ali neću ni oko toga mnogo da pričam. I završavam sa ovim oko ovog amandmana vašeg, neću riječi progovoriti, ja mislim da je pogrešan ovaj amandman DPS-a. Ali, ako iz Budve koja ostvaruje milion i po od ove dva i po miliona za boravišnu taksu niko se ne čuje, da kaže izvinite uzimate nam 20% ili 300 hiljada evra ne znam zašto, zašto bih ja iz vladajućih partija, zašto bih ja što govorio oko toga. Hvala.
  • Hvala. Želite li odgovor koleginice Šćepanović? Ne želite. Da je bilo slaganja ne bih dao priliku za komentar. Kolega Nišavić, a nakon kolege Nišavića kolega Popović. Izvolite kolega Nišaviću.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovani gospodine ministre, poštovana Skupštino, poštovani građani, Danas je na dnevnom redu Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi. Moja će priča biti malo drugačija od dosadašnjih poslanika koji su govorili uglavnom o tome kako kvalitetnije naplatiti boravišnu taksu, a ja pošto dolazim sa siromašnog sjevera, baviću se sa tim od čega naplatiti i kako od nečega napraviti nešto. Prije svega osvrnuću se na nekoliko članova osnovnog zakona. Član 1 ovim zakonom uređuju se osnovni elementi za plaćanje boravišne takse, boravišnu taksu svojim propisom uvodi opština. Član 2 boravišna taksa je paušal i novčani iznos koji plaća lice koje iznad svog prebivališta koristi usluge smještaja u smještajnom objektu u kojem se obavljaju turistička ili ugostiteljska djelatnost. Član 6 sredstva od naplaćene boravišne takse davalac smještaja uplaćuje u rok od pet dana po isteku svakih 15 dana u mjesecu, odnosno po isteku mjeseca i član 8 boravišna taksa prihod turističke organizacije prikupljena sredstva se od boravišne takse koriste 80% za finansiranje djelatnosti lokalne turističke organizacije 20% za finansiranje Nacionalne turističke organizacije. Razmišljajući o današnjoj diskusiji i čitanjem članova ovog zakona i predloženim izmjenama i dopunama, pitao sam se šta to zapravo dobijaju građani sjevera, odnosno 115 građani Bijelog Polja, grad odakle ja dolazim. Kako i koliko će ove izmjene uticati na poboljšanje turističke ponude, turističke usluge našeg rada. Boravišna taksa trebalo bi da bude i jedan od pokazatelja turističke valorizacije turističkih ponuda jednog mjesta, odnosno jednog grada. A ja vam kažem poštovani građani Bijelog Polja, da se vas ovaj zakon tiče i visina boravišne takse u Sibiru na Foklandima ili čak na Mjesecu. Jer prihod od boravišne takse po članu 8 ovog zakona, svodi se na minimalni iznos recimo 2012.godine boravišna taksa predviđena Budžetom bila je 10 hiljada, a naplaćena je sa 625 eura, a što se tiče 2013. i 2014.godine boravišna taksa nije ni predviđena u budžetu opštine. Pa, zar poštovani građani Bijelog Polja, ovo nije očigledan dokaz unapređenja "turističke ponude Bijelog Polja", pa i sjevera Crne Gore zadnjih dvije decenije vladavine DPS i SDP partije? A vi koji pamtite 30 i više godina sjećate se da je Bijelo Polje bilo nezaobilazno mjesto na maršruti mnogih turista uvijek popunjenih smještajnih kapaciteta tadašnjeg Hotela "Sandžak", dobrog grada, izletničkog mjesta "Kisele vode" itd. Šta bi sa 20-godišnjim obećanjima o otvaranju terminalnih voda, banjsko-klimatskog turizma, otvaranju planine "Bjelasice", otvaranju Đalovića i Novakovića pećine i drugim planiranim turističkim ponudama. I da zaključim, visina planirane boravišne takse od okruglo 0,0 eura, očigledan je znak odnosa aktuelna vlasti prema sjeveru i da je ta ista vlast od Bijelog Polja napravila grad u koji se više niko sa strane ne zadržava duže od podneva. Predlog ovog zakona odnosi se na izmjene u dijelu kaznene politike, a što se tiče toga dovoljno ste kažnjeni ovom dvodecenijskom vlašću, pa jedina korist od ovog zakona jeste vaše političko otrežnjenje. I dragi građani Bijelog Polja dobro vidite kome će te dati povjerenje kada za to dođe vrijeme.
  • Hvala Vam kolega Nišavić. Kolega Andrija Popović sada ima riječ i nakon njega posljednja prijavljena je koleginica Jonica. Izvolite kolega Popoviću.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani, poštovani predstavnici Vlade, Neću sad na početku govoriti, iskoristiću priliku jer nemam drugu priliku da ukažem na neke stvari koje radi menadžment Javnog servisa koji nas vraća u 90. godine prošlog vijeka na neki način. O čemu se radi? Znate da je prije pola godine održana izborna konferencija Liberalne partije, izabrano novo rukovodstvo, nezadovoljni su izašli, krenuli su da prave novu partiju za mjesec, dva, godinu. Kko zna da li će je napraviti. Što radi menadžment Televizije Crne Gore? Tim ljudima, dakle u svakom, gotovo svakom centralnom dnevniku daje prostor, daje im udarne emisije na Televiziji očigledno je da se radi o političkoj ili finansijskoj korupciji.
  • Molim Vas kolega, kolega Popoviću ja Vas molim ....
  • Nema tu ništa kolega, dakle, ja koristim svoje pravo za diskusiju, ja nemam drugoga ... 116
  • Ne želim da, molim vas, ja ne želim da advokatišem Javnom servisu, ali biće prilike kada budemo... razgovarat ćemo o Budžetu Javnog servisa, pa će te tada moći da iskoristite svoje pravo da se vratimo ipak temi, a vi koristite kako hoćete svoje vrijeme, nije problem. Samo, zbog čisto teme da se usmjerimo na tačku dnevnog reda. Hvala.
  • Dakle, ovo što kaže gospodin Milić ovo je turizam, avanturizam, tako da ja pričam o političkom avanturizmu. Pozivamo državnog tužioca, vrhovnog državnog tužioca, osnovnog tužioca u Podgorici da ispita o čemu se radi. Dakle, da li je finansijska korupcija u pitanju ili je to možda pandan pravljenju državotvornog pokreta, neki kontradržavotvorni pokret koji dolazi sa vrha vlasti, nema odakle drugo doći. Ko može tim ljudima, koji ne predstavljaju nikoga. Dakle, to su ljudi koji nemaju nikakav legitimitet ni legalitet dozvoliti toliko vremena na javnom servisu koji je Javni servis svih građana Crne Gore. Vraćam se ovome. S menadžmentom Televizije Crne Gore ćemo se obračunati, da vidimo o čemu se radi ovdje. Koliko su nam prošle godine pojeli divlji kreveti, odnosno koliko je novca od poreza na izdavanje privatnih soba i apartmana koji nijesu registrovani, kao i od boravišne takse umjesto u opštinski i državni budžet otišlo u privatne džepove? Na ova i druga pitanja teško da će biti bar približno tačnog odgovora jer se uopšte ne zna koliko je neregistrovanih ležaja na području crnogorskog primorja. U Ministarstvu turizma procjenjuju da u Crnoj Gori ima između 10.000 i 30.000 neregistrovanih kreveta. Po podacima Monstata bilo ih je 157.000. U Crnogorskom turističkom udruženju kažu da ih ima više od 250.000. Cifre, iako se bitno razlikuju, zaista su velike. Minulo ljeto je pokazalo da je sve vrijeme na plažama bilo znatno više turista nego u knjigama. Ilegalci su punili sobe kako domaćina koji su divlje sagradili svoje objekte, pa nemaju dozvolu za izdavanje, tako i Rusa, ali i građana iz regiona koji imaju svoje kuće i stanove na primorju, a za svoje goste kažu da su rođaci i prijatelji. Varljive brojke u špicevima sezone, mahom u avgustu, po zvaničnim rezultatima najviše je na primorju boravilo do 130.000 gostiju. Bolje upućeni tvrde da je toliko gostiju boravilo u udarnim terminima samo na Budvanskoj rivijeri i južno u Sutomoru, Baru i Ulcinju. Nedostaje čitava Boka kotorska čiji su hoteli i privatne kuće bili, takođe, puni u tome vrijeme. U Ministarstvu turizma priznaju da siva ekonomija u turizmu odnosi dosta novca, ali govore da se taj problem postepeno rješava. U Crnogorskom turističkom udruženju koje prije početka svake sezone traži od nadležnih da uvede više reda kada su u pitanju privremeni objekti, ali kod izdavanja kreveta kažu da je i prošle sezone izgubljeno mnogo novca. Divlji izdavaoci soba su samo po osnovu neplaćanja boravišne takse za svoje goste, vjeruje se, zakinuli budžet za više od sedam miliona eura. Na ime poreza koji je trebalo da plate za promet koji su ostvarili u svojim objektima taj iznos je daleko veći. Kada se imaju u vidu privremeni objekti, prodavci po plažama i drugi koji su radili na crno, odnosno ne izdaju fiskalne račune, onda je izvjesno da je budžet kraći za desetine, pa i stotine miliona eura. Turistički inspektori su, istina, tokom prošlog ljeta češljali prostor od Igala do rijeke Bojane, ali i sami priznaju da ih je premalo i da jednostavno nijesu mogli da zavire svuda. Predprošlu sezonu objavljen je rat dilerima, posrednicima u izdavanju soba koji su presretali automobile sa stranim tablicama 117 nudeći smještaj. Radili su za gazde po procentu i te zarade niko nije registrovao. Ipak, uporedna cifra je dosta niska tako da je jasno da na desetine hiljada njih nije platilo taksu. Gospodine ministre, nemamo se čime hvaliti u turizmu. Nijesmo mi napravili nikakvo čudo. Dakle, taj naš prihod od nekih 700 miliona eura je u odnosu na onih preko sedam miliona eura, koje ostvaruje Hrvatska, je mali. Znamo i sami da u turizmu, u sivoj ekonomiji stotine miliona eura nam se otimaju. Naravno, nijeste vi krivi za to. Svi smo mi krivi za to. U svakom slučaju, mora se pojačati kontrola, mora se pokazati snaga države. Što se tiče ovoga smanjenja sa 80% koliko su do sada imale lokalne turističke organizacije, 20% nacionalna turistička organizacija 60%-40%, Liberalna partija je apsolutno protiv toga i zbog toga nećemo podržati Predlog zakona. Hvala.
  • Hvala vam. Na kraju, koleginica Jonica. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, predstavnici Vlade, Kada imam priliku da govorim o ovakvom predlogu zakona kao što je ovaj danas, imam posebnu inspiraciju da predlagača zakona pitam, kada napišete u razlozima za donošenje zakona koji predlažete u martu 2014. da je razlog iz 1. septembra 2011. godine, šta reći a ne pitati vas prvo što ste radili ove tri godine. Imam posebnu inspiraciju da to pitam jer imam kontinuitet odgovornosti, jer u klupama imam i prethodnog i aktuelnog ministra, pa jednu godinu dana jedan ministar nije radio ništa na ovu temu, a godinu i po drugi. Naravno, tu me onda u definisanju odgovornosti preusmjerio predsjednik partije koji me je podsjetio na mog omiljenog krivca, to je Sekretarijat za zakonodavstvo koji je definitivno odgovorniji od vas obojice, ali evo, vi danas sjedite u Vladi, pa ponavljam nešto što sam rekla i na Cetinju kakav nam je Sekretarijat za zakonodavstvo i kakvi su mu efekti rada bolje da ga nema. Da je sreće, ovo ne bi trebalo da bude vaša briga. Imajući u vidu da su ovo stvari koje se ponavljaju, nije dobro da shvatamo u martu 2014. da nam je prekršajna kazna za one koji ne naplaćuju boravišnu taksu, koji je ne uplaćuju itd. neprimjenjiva od 1. septembra 2011. godine. Kada smo već to tek poslije tri godine shvatili, onda je bilo za očekivati da se nijesmo samo time pozabavili nego još nekim stvarima. Ali, opet imam brigu koju sam naglašavala i kada je prethodni ministar bio imenovan i kada ste vi. Čini mi se da vam je preobiman resor pa ne postižete, pa vam promaknu ovakve stvari, zaštita životne sredine, planiranje i uređenje prostora, turizam. Mnogo, pa i za vas očegledno, jer se ovakve stvari zaboravljaju i mnogo za državu, da ne bude da je personalno vama upućeno ili prethodnom ministru, mnogo za državu koja smatra da je jedna od najvažnijih grana razvoja turizam. Ovoj državi, ako tako preciziramo svoju budućnost i ekonomski razvoj baziramo na turizmu kao jednoj od najznačajnijih grana, treba posebno Ministarstvo turizma.Treba da se možemo posvetiti na odgovarajući način toj priči. Vraćam se na priču zbog čega mislim da ste bili preopterećeni, pa ste ovo što ste trebali da promijenite u septembru 2011. predložili u martu 2014. godine, a ovo što ćemo vam sada pričati, nadam se, mnogo brže. Smatram da priča o naplati boravišne takse nije definisana samo kroz ovo što ćete sada da uradite, da obezbijedimo da ta prekršajna kazna bude primjenjiva nego da 118 obezbijedimo da kroz izmjene više zakona uradimo da se boravišna taksa naplaćuje u skladu sa onim što jeste realan broj noćenja u Crnoj Gori i da napravimo ono što je spoj izmjena i Zakona o strancima i Zakona o prebivalištu i boravištu i Zakona o boravišnoj taksi i da napravimo ono o čemu danas pričamo, jer smo sticajem okolnosti kroz priču o nekim drugim zakonima došli do saznanja da, kada grupe turista ulaze u Crnu Goru, njih apsolutno niko ne evidentira, niko ne evidentira pasoše, imena ljudi kada autobus turista ulazi u Crnu Goru. O tome treba da razmišljamo i u kontekstu naplate boravišne takse i kontekstu niza drugih stvari koje bi ozbiljna država trebala da ima u vidu kada razmišlja na ovakav način. Ono što želim da ponovim jeste jedna vaša teza o tome da vjerujete da smo svi ponosni zbog toga što je Crna Gora najbrže rastuća turistička destinacija. Sigurna sam da vi znate da sam ponosna zbog toga što u tim evidencijama svjetskih i organizacija se govori o tome da je Crna Gora najbrže rastuća turistička destinacija, ali onda vi imate problem. Jer, ako je Crna Gora najbrže rastuća turistička destinacija, a istom brzinom ne raste naplata boravišne takse, onda vi ne radite svoj posao kako treba. Onda vama taj argument nije u korist jer vi to nijeste valorizovali, a posao vam je kao ministru da to valorizujete. Problem je nesporno da broj noćenja nije srazmjeran onome što je naplaćeno od boravišne takse i da način koji je definisan kao naplata nije jasno definisan. Drago mi je što ste u svom izlaganju ukazali na spremnost da prihvatite ono o čemu smo i prije rasprave govorili da će biti amandman Socijalističke narodne partije, a to je priča o tome da se dio prihoda od boravišne takse koji se usmjerava prema lokalnim turističkim organizacijama definiše na način da bude obavezno usmjeren u projekte valorizacije kulturne baštine Crne Gore koji podrazumijevaju arheološka istraživanja, konzervatorske i restauratorske poslove i promociju kulturnih dobara. Na taj način bismo obezbijedili ono što je jedan čovjek nedavno lijepo rekao, a ja zapamtila i želim da ponovim, a to je da istraživanjem i vrednovanjem prošlosti ulažemo u budućnost i da na taj način Crna Gora i nastavi da bude još brže rastuća turistička destinacija. Hvala.
  • Hvala i vama koleginice Jonica. Ovim smo iscrpili listu prijavljenih diskutanata i dajemo priliku ministru Gvozdenoviću da odgovori ili komentariše ono što se čulo u diskusijama. Izvolite.
  • Da odgovorim na dio pitanja i da dam određene komentare. Pitanje je bilo na osnovu kojih evidencija se rade izvještaji Svjetske turističke organizacije. Rade se prema istim standardima koji se rade za 184 zemlje svijeta. To je procjena koja je urađena prošle godine za narednih deset godina, i Crna Gora je tu proglašena kao jedna od najbrže rastućih turističkih destinacija, druga u svijetu od svih zemalja i, takođe, sa izuzetno visokim rejtingom koji je vezan za nova zapošljavanja i za investicije koje će biti u turizmu. Vi ste poslanici i jako puno možete da uradite na promociji crnogorskog turizma. Siguran sam svaki put kada ste van granica Crne Gore da pričate o turizmu jako mnogo i bolje i sa više energije nego što pričate kada ste u ovim klupama. Takođe sam siguran da ćete iskoristiti svoj autoritet da preduzmete sve što je u nadležnosti opština koje su vezane za naplatu boravišnih taksi i institucija koje su zadužene za taj dio posla poštujući svoj lični i politički autoritet koji imate u određenim opštinama. 119 Interesantno mi je da čujem i neke diskusije od kolega poslanika koje sretam usput i kažu koja je to tačka dnevnog reda, a nijesam znao da je ta tačka dnevnog reda, a onda čujem da ponude neka, da tako kažem, nova rješenja. To je dobro ako neko ima vremena da za nekoliko minuta i svojim iskustvom ponudi određene stvari. Sve ove predloge rade ozbiljni timovi, rade timovi iz ministarstva u saradnji sa stručnjacima, poštujući najbolju svjetsku praksu i poštujući najbolja rješenja. Takođe, korisne su sugestije koje ste nam dali vezano za projekat apis, projekat ronioci u Italiji. Kako vi često kažete - korisno bi nam bilo da nam vi to dostavite u pisanoj formi, jer bi zbilja to moglo da pomogne. Interesantna je informacija da imamo 700.000 ronilaca ili da imamo neke projekte koji bi sa ne velikim finansijskim sredstvima mogli da nam obezbijede da imamo još mnogo bolju evidenciju. Sa zadovoljstvom moje kolege i ja sagledaćemo sve te informacije koje nam budete dostavili u pisanoj formi. Što se tiče projekta koji je urađen vezano za austrougarske tvrđave, pogledali smo to u Ministarstvu, smatramo da se radi o dobrom dokumentu. Bili smo motivisani zadnjih mjesec dana da se intenzivno bavimo time. Rekao sam vam, pretpostavljam da je neko od vas imao priliku da pogleda dokumenta Ministarstva koje je Vlada usvojila. Smatramo jako važnim sinergiju između turizma i kulture. Potpuno saglasni svi, mi na tome radimo, vi ponekad govorite, a uvodimo novu praksu da nam možda vi u nekoj pisanoj formi i dostavite određene sugestije vezano za hotele, znači na tome intenzivno radimo. Rizorti nijesu zatvoreni kompleksi, to su kompleksi koji su otvorenog tipa, koji imaju samo operatore koji rukovode kompletnim sistemima, upravljaju kompletnim sistemima i normalno je da se moramo prilagođavati određenim stvarima. Očekujem vašu podršku koju sam rekao za dio koji je vezan za stimulans i određene beneficije koje, prije svega, primarni turistički sadržaji treba da dobiju, pod tim podrazumijevam, hoteli u raznim formama. Pričali ste o zdravstvenom turizmu. Radimo precizne analize toga. Slažem se sa vama da je Mađarska, Singapur, Turska jako puno uradila na tome. Imali su jake, intenzivne promocije. Mi planiramo u narednom periodu, takođe, da to bude jedan od značajnih ponuda koji treba da bude na ovom prostoru. Govorili ste o austrijskim penzionerima. Tačno je. Prije nekoliko godina 10.000 austrijskih penzionera boravilo je u Crnoj Gori, uz podršku i monitoring Ministarstva. Ove godine dva puta je naša delegacija išla u Austriju da razgovora sa kompanijama koje koordiniraju taj dio posla, da bi u 2016, 2017. godini obezbijedili da, takođe, na taj način možemo da produžimo turističku sezonu. Radi se i na posebnim projektima koji su vezani za festivalski turizam, za seniore, za mlade itd. Intenzivno se na tome radi. Treba li više? Sigurno treba više. Crna Gora ima ozbiljan potencijal u turizmu, pogotovo u turizmu kao jedinstvenoj ponudi. Zbog toga je poslanik iz Bijelog Polja govorio, tu ću se posebno osvrnuti na taj dio posla. Tačno je da je boravišna taksa u Bijelom Polju minimalna i na osnovu toga treba da funkcioniše lokalna turistička organizacija jako teško. Iz toga razloga smo u budžetu Vlade Crne Gore koji ste i vi usvojili, odvojili posebna sredstva za pripremu projekta Đalovića klisure, pećine. Ove godine su obezbijeđena sredstva nešto oko 200.000 eura za pripremu projektne dokumentacije, sa jasnim naznakama da se obezbijede sredstva u narednim budžetima. Isto tako obezbijeđena su sredstva za skijalište, otprilike oko četiri miliona eura, od kojih značajan dio treba da bude realizovan i u Bijelom Polju i na taj način se otvori novo skijalište i novi rizorti na tom prostoru. Znači, sjever jedan od visokih prioriteta. Siguran sam da će neko podrškom ili ne podrškom ovom zakonskom rješenju dati dodatni doprinos, saglasan sa ključnom porukom koja je ovdje bila, da se 120 taj dio značajno mora modernizovati, naplata boravišne takse i boravišna taksa mora biti usmjerena u realizaciju fokusiranih projekata, počevši od promocije, pa do određene druge podrške koja treba. Hvala lijepo.
  • Hvala i vama ministre. Ovim zaključujemo pretres. Završili smo tačku dnevnog reda Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boravišnoj taksi. Sa nama su bili ministar Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Olivera Brajović VD pomoćnika ministra. Zahvaljujemo se za učešće u današnjoj raspravi. Podsjećam da današnje amandmane na ovaj predlog zakona možemo dostavljati sjutra do početka plenarne rasprave. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda. To je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i Zorka Prljević, VD direktora Fitosanitarne uprave. Izvjestioci odbora su Marta Šćepanović, Zakonodavnog odbora i dr Predrag Sekulić, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje? Ministar Ivanović. Izvolite.
  • Hvala. Uvaženi poslanici, poštovani predsjedavajući, Pred vama je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. Razlozi za donošenje ovog zakona proistekli su iz potrebe preciziranja pojedinih odredbi koje se odnose uglavnom na usklađivanje definicija, ali isto tako i određenih pojmova i postupaka, kao i potrebe stvaranja pravnog osnova koji je nedostajao za prenošenje pojedinih djelova zakonodavstva Evropske unije, iz oblasti sredstava za zaštitu bilja. Usaglašavanje je izvršeno sa regulativom Evropske komisije br. 11/07 iz 2009. koji su donijeli Evropski parlament i Evropski savjet na sjednici održanoj 21. oktobra 2009. godine, a odnosi se na stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja kojom su izmijenjene prethodne direktive pod oznakama 79/117 i 91/414. Ovo naročito napominjem iz razloga da biste mogli kao poslanici da dobijete uvid u to da se pojedine direktive mijenjaju i od strane Evropske komisije tokom našeg usaglašavanja sa pravnim tekovinama Evropske unije. Dodatno usklađivanje izvršeno je i sa direktivom 2009/128 kojom se uspostavlja okvir za zajedničke aktivnosti kako bi se dostigla održiva upotreba pesticida. Usvajanjem ovog zakona stvara se pravni osnov za prenošenje preostalog dijela legislative Evropske unije kroz podzakonska akta. Riječ je o obimnoj regulativi čije dalje usvajanje omogućava postepeno usaglašavanje našeg sistema sa sistemom Evropske unije, odnosno sa sekundarnim izvorima prava Evropske unije. Krajnji cilj je primijeniti što je moguće jednostavniji sistem priznavanja registracije, ali ni na koji način na uštrb sigurnosti i bezbjednosti upotrebe sredstava za zaštitu bilja. Time stvaramo osnove za efikasniju implementaciju ovog zakona. Podršku u izradi Predloga zakona pružili su eksperti Velike Britanije kroz realizaciju projekta "Jačanje administrativnih kapaciteta Fitosanitarne uprave". Koristim ovu priliku da im se zahvalim, ali isto tako želim da se zahvalim i domaćim ekspertima koji su bili veoma posvećeni prilikom izrade ovog zakona, a koji dolaze iz Fitosanitarne 121 uprave, kao i Uprave za inspekcijske poslove. Kako se predloženim izmjenama i dopunama ovog zakona nijesu, u principu, mijenjala institucionalna rješenja iz osnovnog teksta zakona, odnosno kako se ovim zakonom ne uređuju na bitan način druga pitanja u odnosu na osnovni tekst zakona, onda javna rasprava nije bila ni potrebna, te u tom kontekstu nijesmo kontaktirali nevladine organizacije. Nadam se da ćete kao poslanici podržati Predlog ovog zakona kako zbog ljudi koji rade u Ministarstvu poljoprivrede kome je ovaj zakon neophodan da bi dalje nastavili sa usaglašavanjem pravne tekovine u ovoj oblasti, tako posebno i zbog građana Crne Gore kako bismo na jedan još bolji, po našem mišljenju i efikasniji način, bili u prilici da organizujemo upotrebu i korišćenje samih pesticida tokom onog vremena tokom kojeg postoji i njihov rok trajanja. Hvala vam.
  • Hvala i vama, ministre. Bilo je ovo dopunsko obrazloženje. Pitam izvjestioce odbora da li žele riječ? Ne žele. Prelazimo na uvodne riječi. Po redosljedu prijavljenih, u ime Kluba Demokratske partije socijalista, koleginica Marta Šćepanović. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani ministre, poštovana direktorice, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Pred nama je na usvajanje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. Zakon o sredstvima za zaštitu bilja ima za cilj da obezbijedi visok nivo zaštite, prije svega, zdravlja ljudi i životinja i životne sredine, da poboljša funkcionisanje unutrašnjeg tržišta usklađivanjem pravila o stavljanju u promet sredstava za zaštitu bilja, poboljšavajući time poljoprivrednu proizvodnju. Izmjene i dopune ovog zakona su rezultat usaglašavanja našeg zakonodavstva u ovoj oblasti sa legislativom Evropske unije. Naime, stručna tijela, prvenstveno komisija, godišnje donese desetine novih propisa, direktiva, odluka i uredbi kojima se uređuju jedinstveni fitosanitarni kriterijumi za sve članice Evropske unije. Glavni ciljevi fitosanitarnog prava Evropske unije usmjereni su na određivanje jedinstvenih kriterijuma za registraciju sredstava za zaštitu bilja na nivou Evropske unije, zahtjevne materije i na nacionalnom nivou za preparate sredstava za zaštitu bilja. Iz tih razloga predložene su ove izmjene radi usklađivanja sa evropskim direktivama. Na taj način se uspostavio pravni osnov za donošenje podzakonskih akata kojima će se postići da sredstva za zaštitu bilja registrovana u našoj zemlji budu u potpunosti usklađena sa standardima Evropske unije. Predloženim izmjenama ovog zakona nijesu se, u principu, mijenjala institucionalna rješenja iz osnovnog teksta zakona. U suštini, došlo je do tehničkih i terminoloških usklađivanja, prije svega u osnovnim odredbama, definisana je dobra poljoprivredna praksa zaštite bilja, kao praksa biranja, doziranja, vremenske primjene sredstava za zaštitu na bilje i biljne proizvode, radi osiguranja efikasne zaštite bilja sa minimalnim količinama sredstava za zaštitu bilja prema lokalnim uslovima i mogućnostima primjene bioloških i agrotehničkih mjera. Zatim, definisana je dobra laboratorijska praksa, dobra eksperimentalna praksa. Takođe je definisano i šta to predstavlja minornu upotrebu sredstava za zaštitu bilja. Predlogom se, u članu 5, 122 precizno definišu obaveze korisnika sredstava za zaštitu bilja, u cilju zaštite zdravlja ljudi, životinja i životne sredine, u smislu da na pakovanju sredstava za zaštitu ne smiju da se nalaze oznake netoksično, bezopasno, kao da se i prije upotrebe sredstava obavezno obavještava javnost i lica koja imaju interes i mogu biti izložena sredstvima za zaštitu bilja, pčelari i sl. Dalje, ono što je bitno pomenuti je da se izmjenom člana 8 uvodi kategorija profesionalnih korisnika i označavanje registrovanih sredstava za zaštitu bilja sa oznakom za profesionalno korišćenje, te se propisuje obaveza za ovu kategoriju korisnika, za posjedovanje legitimacije koja predstavlja dokaz o završenom specijalističkom kursu za zaštitu bilja. Ovim izmjenama predviđa se donošenje nacionalnog plana za održivu upotrebu, zatim se uvodi dodjeljivanje jedinstvenog registracionog broja sredstvima za zaštitu bilja u postupku registracije. Izmjene su tretirale i kaznene odredbe. Dakle, usaglašavanje sa Zakonom o prekršajima i predviđaju se novi prekršaji u skladu sa ovim zakonom. U ovom dijelu, kada već pominjem prekršajne odredbe, svakako je najvažniji rad Fitosanitarne inspekcije čiji su inspektori upravo iskustvom sa terena doprinijeli poboljšanju ovog zakonskog teksta. Ono što je bitno naglasiti je da je ovim izmjenama propisan rok za donošenje podzakonskih akata predviđenih ovim zakonom, rok od dvije godine, a taj rok je predviđen i za donošenje nacionalnog plana. Tek donošenjem ovih akata će se postići potpuna usklađenost sa propisima Evropske unije. Moje pitanje za predlagača je zašto je baš ovaj rok dvije godine predviđen ovim zakonom? Usvajanjem ovog zakona će se svakako bolje urediti ova oblast. Poslanici DPS-a će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, koleginice Šćepanović. U ime Kluba Socijalističke narodne partije, kolega Danko Šarančić, a nakon njega kolega Izet Bralić iz Kluba SDP-a. Izvolite, kolega Šarančiću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospodine ministre, gospođo Prljević, poštovani građani, Na dnevnom redu je jedan važan materijal tj. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. On, dakle, uređuje, kao što se kaže, način klasifikacije, registracije, prometa i upotrebe sredstava za zaštitu bilja, način vođenja registara i evidencije, razmjene podataka i druga pitanja značajna za ovu oblast. Ako pođemo od činjenice da je za Crnu Goru poljoprivreda strateška privredna grana, ovaj zakon se, složićete se sa mnom, u najvećoj mjeri odnosi na poljoprivredu, onda znamo i koliki je značaj ove materije. Naravno, pozitivno je to što se krećemo ka usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa Akijem, jer baš u ovoj oblasti, ako imamo u vidu činjenicu da će pregovori biti prilično teški u oblasti poljoprivredne proizvodnje, poljoprivrednog prometa, poljoprivrednih proizvoda, prehrambenih itd, dakle poglavlje 11, 12, 13. Tu imamo nekih 4.000 dokumenata koja je potrebno uskladiti sa evropskom pravnom tekovinom. Međutim, što se tiče realnog stanja u oblasti poljoprivredne proizvodnje u ovom sektoru, ono svakako nije ni izbliza ono što bi Crna Gora morala da bude shodno svojim prostornim i prirodnim resursima. Mene, gospodine ministre, ne zabrinjava sama harmonizacija propisa, znate, oni će se donijeti, napisati, uskladiti. Brine me činjenica 123 da veoma sporo napredujemo kada su konkretni pokazatelji u pitanju. Brine me i to da i dalje uvozimo 400 miliona eura poljoprivrednih proizvoda, hrane i vode i da Crna Gora cjelokupnim svojim izvozom, dakle cjelokupnim izvozom privrede ne može da pokrije samo tu stavku. Premnogo je problema koji su se iz godine u godinu gomilali i uvećavali zahvaljujući lošoj politici ove i prethodnih vlada koje ni izbliza nijesu dovoljno učinile da se izgradi održiv i efikasan sektor konkurentan na širem tržištu, da se poveća poljoprivredna proizvodnja i osigura održivi razvoj ruralnih područja, da se poboljša životni standard stanovništva koje živi od jednog teškog, ali časnog i poštenog zanimanja. Ovaj zakon kao i niz drugih neće doprinijeti razvoju poljoprivrede jer se, zaista, opravdano postavlja pitanje njegove primjenjivosti u praksi. Čemu donošenje propisa, složićete se sa mnom, ako ih ne možemo primjenjivati ili ako ih nećemo primjenjivati u praksi. Konkretno u članu 8 se kaže da sredstva za zaštitu bilja koja su registrovana i koja su označena oznakom za profesionalnu upotrebu mogu se u maloprodaji prodavati samo licima koja posjeduju legitimaciju za profesionalno korišćenje sredstava za zaštitu bilja, u daljem tekstu profesionalni korisnik. Zatim, u sljedećem stavu se kaže da legitimaciju izdaje organ uprave licu koje ima završen specijalistički kurs za sredstva za zaštitu bilja. Kažem ponovo da apsolutno razumijem da se radi o harmonizaciji sa evropskom pravnom tekovinom, ali se moralo voditi računa, u najmanju ruku, o roku za početak primjene ovog propisa. Vi predlažete da on stupi na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu, uz ovaj prelazni rok od dvije godine. Moram da vas pitam i neka pitanja. Gdje se polaže pomenuti specijalistički kurs? Koliko je ljudi ili poljoprivrednih proizvođača do sada položilo taj kurs ili ispit? Da li su i u kom broju izdate pomenute legitimacije? Koliko traje kurs…na njemu izučava kakav je program tog kursa. Znači li to da će proizvođači koji imaju par desetina ari pod nekim usjevom ili zasadom morati da pohađaju ovaj specijalistički kurs i morati da imaju legitimaciju da bi hemijskim sredstvima zaštitili svoje usjeve odnosno zasade? Obzirom da znamo kakav je karakter crnogorske poljoprivredne proizvodnje na usitnjenost posjeda, na nisku primjenu stručnih znanja i na sve ostalo što slijedi. Jesu li crnogorska poljoprivredna gazdinstva i poljoprivredni proizvođači spremni za primjenu ovog zakona, obzirom na njihov karakter kažem. Koliko će poljoprivrednike koštati dobijanje legitimacije i da li se ona plaća? Dakle, hoće li uticati na njihov i onako skroman životni standard? Da li će djelovati stimulativno, da li će uticati da se otvori koje novo radno mjesto u poljoprivredi i dođe do novih investicija? Ja sumnjam u to. Ne očekujem, gospodine ministre, onih hiljadu radnih mjesta, ali očekujem da stvari uredimo, da donesemo zakone koji će biti realno primjenjivi za naše uslove, a ne za uslove razvijenih poljoprivrednih tržišta i razvijene poljoprivrede u zemljama Evropske unije. Ima još nedostataka, vrijeme pri kraju pa da ne dužim. Hvala vam.
  • Hvala i Vama kolega Šarančić. Kolega Izet Bralić u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a nakon njega Srđan Perić. Izvolite kolega Braliću.
  • 124 Zahvaljujem potpredsjedniče, uvaženi ministre Ivanoviću, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani. Uticaj sredstava za zaštitu bilja ima poseban uticaj na zdravlje stanovnika. To me je posebno motivisalo da ovim izmjenama i dopunama Zakona posvetim posebnu pažnju. Na osnovu uporedne analize ovog zakona, sa istim zakonima u regionu nalazim mnoge bitne praznine u Zakonu i konkretno ću se osvrnuti na sljedeće. Uslovi za prodaju sredstava i zaštitu bilja, odnosno uslovi koji se moraju ispuniti na mjestima prodaje i distribucije sredstava za zaštitu bilja, nijesu posebno uređena ovim zakonom. Takođe uvoz sredstava je donekle uređen ali transport i skladištenje istih nije. Zakone sadrži jedan vrlo važan dio koji se odnosi na primjenu sredstava za zaštitu bilja u pogledu uslova, zabrane primjene sredstava kao i uređaja kontrolnog testiranja istih, te obaveza korisnika ovih sredstava i uređaja. Nakon razmjene mišljenja sa izrađivačem zakona i Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni istog došao sam do saznanja da je naš zakon u potpunosti manje - više u pojedinim segmentima, usaglašen sa odredbama Evropske unije. U mjeri koja je neophodna za primjenu u našim uslovima i praksi. Takođe, uvidom u razne pravilnike koji tretiraju oblast rečeno mi je da se većina ovih stavki koje sam ja prethodno naveo kao primjetno da se neke od nedostataka ovog zakona nalaze u pravilnicima fito sanitarnih inspekcija i uprava. I to sljedeći: Pravilnika o uslovima za upis i registar proizvođača, priređivača uvoznika i distributera biljnih proizvoda i objekata pod nadzorom u Pavilniku o načinu vođenja, evidenciji o proizvodnji, preradi i prometu bilja, biljnih proizvoda i objekata pod nadzorom. U Pravilniku o fito sanitarnim mjerama za sprečavanje unošenja, širenja i suzbijanja štetnih organizama i listama štetnih organizama, bilja, biljnih proizvoda i objekata pod nadzorom. Na kraju, postavlja se dilema, da li je dovoljno da se ova pitanja koja su u drugim zemljama i u regionu regulisana zakonskim aktima uređuju samo pravilnicima nadležnih organa ili je pak neophodno u vidu amandmana uvrstiti ih kao zakonske norme. Osim ove dileme, smatram da je predlagač unaprijedio regulisanje ove veoma bitne oblasti koja izlazi u oblasti zaštite bilja životne sredine i uticaj na zaštitu zdravlja stanovnika Crne Gore. S toga će Socijaldemokratska partija podržati predložene izmjene i dopune zakonu i vjerovatno amandmanski djelovati kako bi se izrečene primjedbe uvele i u zakon, a ne samo u pravilnik. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama kolega Bralić i u ime Kluba Pozitivne Crne Gore u uvodnim izlaganjima kolega Srđan Perić. Izvolite kolega Periću.
  • Kolege poslanici i poslanice, uvaženi minister, Mi danas ovdje pred sobom imamo još jedan zakon iz oblasti poljoprivrede koji zapravo znači usklađivanje sa evropskim zakonodavstvom evropskim preporukama. Ja prosto ne mogu da ne iskoristim priliku i da pitam, zašto se u ovom resoru nijesu poštovale preporuke kada je riječ o kovertiranim ostavkama. Ovo je jedini resor u kome je kovertirana ostavka pomoćnika ministra Branka Bulatovića prihvaćena. Ne znam čovjeka lično niti je član Pozitivne. Ne govorim s te strane nego govorim o poštovanju evropskih standarda. Ali, izgleda da nam je mnogo bitnije da štitimo biljke, a ljudi nam 125 ostaju potpuno nezaštićeni. Prosto nijesam mogao da odolim da sa tim ne krenem svoje izlaganje i osnovna stvar koja se postavlja jeste kod ovakvih zakona, da li je kod nas stanje toliko savršeno da li mi imamo tako dobro posložene sve prioritete, da u ovom trenutku recimo Zakon o poljoprivrednim kooperativama može da čeka, a recimo zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja koji se primjenjuje osam dana od dana donošenja, a gle čuda da se usvoje pravilnici koji proističu iz njega treba nam pune dvije godine, da li je tolika trka da to radimo sada, a da prije ovoga naravno ne odradimo dio koji se odnosi na kooperative koji mnogo više treba poljoprivrednicima. I tu dolazimo do suštinskog problema da nemamo nikakvu viziju kuda treba da ide poljoprivreda. Javnosti radi ovdje se recimo u članu 10, čisto da bi javnost imala u vidu koje se finese sa ovim izmjenama i dopunama zakona preciziraju, kaže se da se reklama sredstava za zaštitu bilja ne smije da sadrži informaciju u obliku teksta ili grafičkog prikaza koje mogu da dovedu u zabludu u pogledu mogućih rizika za zdravlje ljudi ili životinja ili životnu sredinu. Na primjer, niskog rizika, nije otrovan ili nije štetan. Bilo koji poljoprivrednik koji gleda ovo zasijedanje, da li mu je jasno o čemu se radi u ovom članu. Ali, naravno, jasno je da bi u krajnjoj crti ovaj član trebala da sprovodi i da prati njegovo sprovođenje recimo, Agencija za elektronske medije. Međutim, ona je tek u problemu kad treba bilo šta da prekontroliše što je odstupanje u odnosu na dozvoljene sadržaje. Znači, poenta mog izlaganja jeste da mi imamo zakon koji usklađujemo sa najrazvijenijim poljoprivredama Evrope i treba da usklađujemo, to apsolutno nije sporno i u tom dijelu nema ni jedan argument protiv toga. Ali, ono što zaista moramo pitati je da se vodimo najvećim mogućim standardima, a naš poljoprivrednik ne zna šta treba da sije, nema nikakav garantovan otkup, nema apsolutno ništa što mu olakšava njegovu poziciju na tržištu. Izvinjavam se, ima vaše Pres konferencije gdje ga vi uredno informišete, da on nije prošao određene obuke, da ne zna da radi posao, da ne zna da piše projekte. To je tačno. Međutim, ono što ovaj zakon treba da takođe bude jedna otprilike dodatna poruka jeste ovog puta bacanje perja u lice poljoprivrednicima. Jer, izgleda kao da su magistralne stvari to da mi imamo dobar marketing ministra i suvo usklađivanje zakonodavstva a da nemamo ni jednom akcijom zalaženje u nešto što znači rješavanje suštinskih problema poljoprivrede, odnosno poljoprivrednika.Ono što takođe nas bi mnogo više radovalo da smo mi prilikom koncipiranja ovog zakona imali i malo drugačiju strukturu. Znači javnosti radi mi imamo zakon na nekoliko stranica, a onda imamo obrazloženje, evo javnosti radi da vidi, pola kilograma papira. Znači, ili je ovo toliko tanko, pa treba ovoliko obrazloženje ili je nama više stalo do nekih štrikova nego do stanja u poljoprivredi. Još jednom kažem, veliko je pitanje recimo Pravilnik koji treba da proistekne iz dijela koji se odnosi na ovaj zakon, opet kažem, iako zakon stupa u roku od osam dana, rok da se taj Pravilnik donese je dvije godine pa nije jasno ni logički nonsens ko je smislio takvu jednu pravnu akrobatiku. Ali, pazite ono što se odnosi na sljedeći član stoji da sredstva za zaštitu bilja koja su registrovana i koja su označena oznakom za profesionalnu upotrebu mogu se u maloprodaji prodavati samo licima koja posjeduju legitimaciju za profesionalno korišćenje sredstava za zaštitu bilja. Znači, Pravilnik koji treba da reguliše ovaj član imamo pune dvije godine da primijenimo, a onda kažemo da ovaj zakon važi za osam dana, od dana kada ga usvojimo. Znači, opet kažemo imamo još jedno predstavljanje da je mnogo više toga odrađeno nego što jeste i da otprilike imamo još jednom tu želju da se predstavi da se nešto u kontinuitetu radi, a u suštini onaj ključni problem nemamo riješen. I možete Vi ministre da se slikate na svim njivama Crne Gore, jednostavno 126 poljoprivrednici ne osjećaju boljitak u odnosu na ono stanje koje su imali prije početka rada ove Vlade. Hvala.
  • Hvala Vam kolega Periću. Ovim smo završili uvodna izlaganja. Ministre da li želite da prokomentarišete? Izvolite.
  • Imam samo jedno pitanje, da li ja sada komentarišem samo gospodina Perića ?
  • Sva izlaganja. Dobro. Hvala Vam. Pa prvo želim da se zahvalim svim učesnicima u dosadašnjoj raspravi, a nadam se da to neće biti sve na konstruktivnom dijalogu. Ja uvijek prepuštam sudu javnosti da javnost procijeni sama da li su i namjere pojedinih učesnika bile dobronamjerne ili ne. Ali, hajmo da krenemo redom. Ja ću se potruditi da budem sistematičan onako kako ste i vi to sami u svojim diskusijama ukazivali. Vidim da je veliku pažnju privukao rok od dvije godine i radi javnosti želim prvo da odmah rasčistimo jednu stvar. Mi nijesmo tražili rok od dvije godine da bi se usvojio jedan pravilnik, mi smo tražili rok od dvije godine da bi se donio jedan veliki broj pravilnika, ne zato što će nama biti potrebno mnogo vremena da uradimo te pravilnike, nego zato što će biti potrebno više vremena poljoprivednim proizvođačima da prođu kroz programe obuke, da se pravilno edukuju i da razumiju nove mjere o kojima mi govorimo u ovom zakonu. A sa njima ne želimo da se utrkujemo, ako vi želite da pretvorite ovaj uvaženi dom u jedno trkalište pravnih akata mi u tome ne želimo da učestvujemo. Mi želimo da usvajamo i predlažemo vam zakone koji će biti od koristi poljoprivrednim proizvođačima, a dinamika njihove edukacije je dinamika koja nas najviše muči, jer pregovori u oblasti poljoprivrede nemaju svoj smisao ukoliko punu implementaciju tih pregovora nemamo na njivama, nemamo među stočarima i zbog toga je potreban ovaj rok, ako vi procjenjujete da treba rok skratiti i da će te time pomoći poljoprivrednim proizvođačima, vi to predložite, dajte amandman, stavite sedam dana rok za podnošenje podzakonskih akata. Mi ćemo se potruditi da taj vaš zahtjev ispunimo. Ali, hajmo onda zajedno da podijelimo sudbinu poljoprivrednih proizvođača. Naše je mišljenje bilo da ovaj rok treba da bude čak i duži i o tome smo razgovarali sa predstavnicima Evropske komisije više puta i objašnjavali zbog čega je potreban tako dug rok. Molim vas, pregovori u oblasti poljoprivrede dobrim dijelom su i pregovori oko rokova, rokova u kojima trebamo zajedno, možda ne baš na ovaj način kako to gospodin koji je posljednji put učestvovao u raspravi gospodin Perić, sugerisao, nego da nađemo jedan drugi način kako edukovati poljoprivrede proizvođače. To je naša namjera. Što se tiče realnog stanja u oblasti poljoprivrede i zabrinutosti oko uvoza hrane, naravno da dijelimo i mi tu zabrinutost, ali se problem uvoza hrane može razriješiti samo sa više rada. I ovim putem pozivam sve poljoprivredne proizvođače i oni koji žele da postanu poljoprivredni proizvođači, da radimo još više i da proizvodimo još više. I na taj način će se postepeno smanjivati uvoz onog dijela poljoprivrednih proizvoda koji se mogu proizvoditi u Crnoj Gori. Sigurno je da nećemo proizvoditi sve u 127 Crnoj Gori, sigurno je da će biti potreba ako ni zbog čega drugog ono zbog turizma da se uvozi jedan dio poljoprivrednih proizvoda, koji će se teško realizovati ovdje u Crnoj Gori. Ali, ono što možemo da proizvedemo slažem se sa vama da treba podsticati taj segment poljoprivredne proizvodnje. Što se tiče člana 8 i legitimacija, mislim da sam bio više puta jasan u svim svojim javnim nastupima da Ministarstvo poljoprivrede nema nikakvu namjeru da oteža sa potvrdama, sertifikatima, licencama život poljoprivrednim proizvođačima. Mi ovdje želimo da napravimo malo više reda da se zna ko, kako i na koji način može da prodaje one proizvode koji, ipak, usuđujem se reći, iako nijesam ljekar, nijesu bezazleni kada je u pitanju ljudsko zdravlje. Zbog toga, ne vidim nikakvu potrebu da se na bilo koji način ismijavate, izrazima koji se odnose na to da treba jasno na deklaracijama istaći kakva je sadržina i kakav je efekat, da ne bi poljoprivredni proizvođači i građani bili u zabludi i mi smo koristili one izraze koji su univerzalni izrazi na prostoru Evropske unije. To je svrha člana koji govori o jasnom preciziranju, a što nije bilo u prethodnoj verziji zakona. Jedno od pitanja se odnosilo i na to zbog čega imamo ovako veliko obrazloženje. Ja bih vas zamolio učinite sve što možete da nemamo ovako velika obrazloženja, olakšat će te nama posao. Ali, ovo ovdje su tabele usklađenosti, ne zbog toga što smo mi u Ministarstvu htjeli da pravimo ovako obimno obrazloženje, nego zato što je to sastavni dio procedure, a mene najviše zabrine kada u jednom ovakvom domu u kojem svi drže do procedure, počnemo da nekome, ko se pridržava procedure, spočitavamo proceduru. Onda to možda ukazuje da se nijesmo svi najkvalitetnije pripremili za ovu rapsravu. Ako vi možete da izdejstvujete da se smanji pritisak na Ministarstvo u popunjavanju svih ovih obrazaca, nema nikakvih problema, a mi ne krijemo od javnosti da je ovo zakon, a ovo je obrazloženje i mislim da to javnost treba da zna. Ali isto tako, ne krijemo da smo uradili sve što je bila naša obaveza da ispoštujemo sve uvažene članove ovog doma. Što se tiče komentara oko zakona o kooperativama, ja sam saglasan sa Vama da je taj zakon, generalno posmatrano, u jednom dijelu važniji za poljoprivredne proizvođače. Ali, vas isto tako želim obavijestiti o sljedećem. Za mene kao za ministra poljoprivrede rješenja u kojima neće poljoprivredni proizvođači imati podsticaj kroz taj zakon, nijesu prihvatljiva. O tome se ovdje radi. Ja smatram kao ministar poljoprivrede treba da se zalažem za ono što je u interesu poljoprivrednih proizvođača i ne mogu prihvatiti rješenja koja im ne daju još veće podsticaje ili makar da se zadržimo na nivou onoga što je predložilo Ministarstvo poljoprivrede. Ja znam da mi nijesmo zaduženi za poresku politiku, a jesmo zaduženi za podsticaj u oblasti poljoprivrede. I u tom smislu molim i za vaše razumijevanje, kada taj zakon dođe na dnevni red, jer nam je stalo da poljoprivredni proizvođači dobiju što je moguće veće podsticaje. Što se tiče par komentara dopustite da se i na njih osvrnem, ako mogu minut, minut i po, neće trajati dugo. Ali, nijesam, pravo da vam kažem, očekivao da će u tom dijelu da krene rasprava, ali vjerovatno da imate neki razlog kad ste potencirali i kovertirane ostavke i broj poljoprivrednih proizvođača itd. Radi javnosti, gospodin Bulatović je godinu dana dobijao platu od Ministarstva poljoprivrede i nije ni na koji način bio oštećen, za tih godinu dana je intenzivno tražio posao, neki članovi parlamenta bili su, koliko je meni poznato, u komisijama gdje su bili zaduženi da provjeravaju i njega kao nekoga ko je kandidovao sebe za pojedine funkcije pa vas pozivam da pročitate šta je sve izjavljivao prilikom tih kontrolnih saslušanja i ako steknete iz svega toga utisak da je postojala bilo kakva loša namjera, bilo koga u Ministarstvu, evo javno to posvjedočite. Što se tiče nas, ja sam smatrao da 128 ministar ima pravo da radi makar sa dva nova pomoćnika i ta dva nova pomoćnika do sada rade svoj posao bez ikakvih problema, bez ikakve greške i siguran sam da će to tako biti i dalje. Za njihov rad ja odgovaram kao što odgovaram i za rad ukupnog ministarstva. I dopustićete da i vi kada radite svoj posao možete da birate svoje sagovornike. Što se tiče poljoprivrednih proizvođača, 1650 poljoprivrednih proizvođača ili 67% zvanično registrovanih kod MOSTAT-a je u periodu od dva mjeseca direktno od nas čulo mnogo toga kroz programe obuke. Ja vas pozivam, kad se upoređujemo sa zemljama regiona, da se uporedimo i oko toga koliko je u tim zemljama direktno toga kazano poljoprivrednim proizvođačima. A što se tiče par sugestija koje se odnose na amandmane, razumio sam da je to poslanički Klub SDP-a, meni se čini da su ovdje pomiješana dva zakona, a vi provjerite. Ovo je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja, a pojedini pravilnici koji su imenovani je Zakon o zdravstvenoj zaštiti bilja. Dakle, ovim zakonom govorimo o sredstvima, a ovim drugim o zaštiti bilja. Pitanja zdravlja se tangiraju na dva različita načina. Ali, samo dobronamjerna sugestija, prije nego što uputite amandmane, da još jednom provjerite koji pravilnici potpadaju pod koji zakon, u svakom slučaju, sve što predložite amandmanskog tipa, mi ćemo pažljivo proučiti. Hvala.
  • Hvala ministre. Imamo jedan, za sada prijavljeni odgovor na komentar. Kolega Srđan Perić i onda nakon njega kolega Bralić.
  • Zahvaljujem. Pošto često budem, u ovim klupama, podučavan od ministara, a ministre Ivanoviću vi ste jedan od najviše sklonih edukaciji poslanika s te strane, pa da vam prosto ja uputim vama jedan savjet da ovo nije nikakvo trkalište gdje vi dajete ocjene za umjetnički dojam. Ovo je Parlament gdje mi raspravljamo o zakonima, i nemojte pozivati nas da mi vršimo izvršnu vlast i da vama dostavljamo zakone koji bi trebali da budu najbolji. One zakone koje dobijamo pred sobom mi o njima raspravljamo. Procedura je vrlo jednostavna. Pošto ste pomenuli više stvari koje prosto smatram da ne stoje, ja kad su stvari upoređenja, ključno upoređenje vas kao ministra jeste koliki je deficit između uvoza i izvoza kada je riječ o hrani. Tu vi nama dajte upoređenje u odnosu na cio region, ako hoćete i šire, to je ključni reper, a ne da li je neki glagol upotrijebljen u nekom članu u svršenom ili nesvršenom obliku, to je najmanje bitno. I da vama kažem, nisam se podrugivao, pošto tu smo se očigledno pogrešno razumjeli, nisam se ja podrugivao to što na nekom sredstvu za zaštitu treba da stoji da je niskog rizika, nije otrovan ili nije štetan. To je najmanje sporno. Radi crnogorske javnosti da zna, sporna je druga stvar, što mi ovdje propisujemo nešto što je jako dobro, to je dobro da se nalazi na svakom proizvodu. Ali, ko će to da prekontroliše. Imamo Agenciju za elektronske komunikacije koja ne može da sankcioniše ni vrijeđanje poslanika u ovom domu zbog glasanja o Zakonu, recimo o PDV-u, amandmanu koji se odnosi na igre na sreću, pa tako možda i ja budem takođe naslikan nakon ove rečenice, ali eto to je ambijent u kojem mi živimo. Naredna stvar takođe koja je bitna, da pojasnimo, drago mi je da ste pomenuli kovertirane ostavke da citiram i novinski natpis s tim u vezi koji je dao gospodin Bulatović, koji niko nije demantovao, dakle bivši pomoćnik ministra poljoprivrede Branko 129 Bulatović, kazao je da je on jedan od funkcionera koji su otpušteni po osnovu kovertiranih ostavki, te da ga je ministar poljoprivrede Petar Ivanović nezakonito otpustio bez ijednog pisanog dokumenta. Njegova izjava nije demantovana. Dozvolićete samo da završim. Kada je riječ o prebacivanju da treba stalno rada, vjerujte da poljoprivrednici rade jako puno. Ne znam koje vi poljoprivrednike obilazite pa stičete utisak da oni ništa ne rade, a oni zaista puno rade i malo djeluje iritantno da im vi stalno govorite iz udobne ministarske fotelje "treba nam više rada". Ministre, oni narodski rečeno se "odriješe". Ne trebaju im ove poduke da trebaju još da rade.
  • Hvala vam kolega Perić. I kolega Bralić, takođe odgovor na komentar ministra.
  • Uvaženi ministre Ivanoviću, Potpuno je meni jasno da se radi o Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja i kao ljekar, u uvodnom slovu pokušao sam da dam značaj sredstvima za zaštitu bilja, i dao sam akcenat na nešto što u Zakonu nije, po mojoj ocjeni, na dobar način urađeno. Zakon nije dovoljno precizan. Ono što bi po ocjeni mojoj i mog poslaničkog kluba trebalo da sadrži ovaj zakon sadržano je u pravilnicima koje sam naveo. Znači moja ocjena generalna da Zakon jeste iskorak, da je u dobrom dijelu usklađen sa normama Evropske unije, izuzev u dijelu koji se odnosi na prodaju sredstava za zaštitu bilja, odnosno uslova koji se moraju ispuniti na mjestima prodaje, distribucije i čuvanja sredstava za zaštitu bilja. To nije u Zakonu na adekvatan način kao što je to urađeno u zemljama u okruženju i nekim zemljama Evropske unije precizirano u zakonu, već je to u svim onim odredbama koje su sadržane u pravilnicima koje sam pobrojao. Znači, nijesam pomiješao zakone nego sam jednostavno nije na adekvatan način to tretirano zakonom, i smatram da je to precizno urađeno u zakonu da ne bi bilo ni potrebe za ovolikim rokom za implementaciju pravilnika, jer bi bilo manje prostora za izradu pravilnika, a samim tim i rok koji je pomenuo neko od kolega bi mogao biti kraći. Znači, u krajnjoj dobroj namjeri sam naveo podatke i precizno sam naveo podatke u kojim pravilnicima je sadržano ono što bi, po mojoj ocjeni, trebalo da sadrži zakon.
  • Hvala vam kolega Bralić. Nemate pravo ministre, možete u završnoj riječi. Imamo do sada dvije prijavljene diskusije, kolega Radovan Obradović, a nakon njega neka se pripremi kolega Halil Duković. Izvolite kolega Obradoviću.
  • Zahvaljujem uvaženi gospodine predsjedavajući, Uvaženi gospodine ministre Ivanoviću, uvažena gospođo Prljević, uvažene poslanice i poslanici, građani Crne Gore, Ovaj zakon jeste usaglašavanje sa pravnom legislativom Evropske unije, ne samo terminološki nego izuzetno i sadržajno i činjenično usaglašavanje kako bi se unaprijedilo stanje u ovoj oblasti. Zakon je dobio i potvrdu od strane Ministarstva 130 pravde, od strane Ministarstva finansija. Iako nije bio na javnoj raspravi, nije bilo kritika, primjedaba, sugestija, što znači da je on veoma kvalitetno konceptiran. Osjećam potrebu da kažem da zaista mi u Crnoj Gori moramo da unaprijedimo stanje u oblasti poljoprivredne proizvodnje da bismo više proizvodili, i ovaj zakon jeste u tom duhu da sa što manje sredstava, što manje oštećenja po zdravlje, po čovjekovu okolinu, po biljni i životinjski svijet, imamo veće prinose po hektru zasijane površine, po zasađenim stablima. Upravo to jeste i poenta i svrha ovog zakona. Iz tog razloga zaista on je veoma značajan i u istome su sadržane odredbe koje se tiču toga ko zaista može da proizvodi sredstva za zaštitu bilja i to mogu samo da se bave oni koji su registrovani u centralnom registru privrednih proizvođača u tom dijelu i da, zaista su tačno predviđena i pravila na koji način se može vršiti distribucija sredstava za zaštitu bilja, koja je to ambalaža, na koji način se mora vršiti skladištenje istog i naravno, ko može da koristi ova sredstva. Njih ne može koristiti bilo ko, nego samo onaj ko je registrovan, ko ima legitimaciju za korišćenje sredstava za zaštitu bilja, a to su oni koji su položili, pohađali određeni kurs i položili određeni ispit vezano za ovo. Ne moraju da imaju oni koji su završili poljoprivredni fakultet, naravno iz ove oblasti, taj sertifikat, odnosno legitimaciju, ali poenta je upravo u tome da se sa što manje sredstava za zaštitu bilja postiže efekat, postiže kvalitet da ta sredstva za zaštitu bilja ne pričinjavaju nepotrebnu patnju štetočinama, da ne zagađuju biljni i životinjski svijet, čovjekovu okolinu, da ne utiču negativno na biodiverzitet, da ne vrše talog tih opasnih sredstava na zemljište, da se ne dolazi do zagađenja površinskih podzemnih voda, da se ova sredstva ne koriste u blizini i hrane i vode, itd. itd. Dakle, stoga su pravila, vezano za primjenu ovih sredstava, ne smije se vršiti javno objavljivanje ovog i promovisanje ovih sredstava na način što će oni biti u sredstvima medija, bilo štampanih ili nekih drugih, maloljetnika i ne smiju ova sredstva biti istima dostupna. Takođe, ovaj zakon predviđa i mnogo strože kaznene odredbe za one koji ne poštuju isti, tako da sada za pravna lica je sankcija predviđena u iznosu od 25 hiljada eura, novčana kazna, za odgovorna lica u pravnom licu i za fizička lica kazna je do tri hiljade evra, a za preduzetnike do osam hiljada uvra. Dakle, sve u svemu jedan zakon koji omogućava kvalitetno korišćenje ovih sredstava sa što manje uticaja na biljni i životinjski svijet, sa upozorenjem šta sve treba da sadrži i ambalaža i etiketa i način i uputstvo na koji treba da se koristi i naravno da prije upotrebe se mora objaviti javni poziv, kako bi oni, prije svega koji imaju pčelinja društva, zatvorili ista kako se ne bi istovremeno vršilo zaprašivanje i korišćenje s ovim sredstvima i puštanje pčela u rad, tako da je on, zaista kažem, veoma, veoma važan za nas u Crnoj Gori, prije svega što je Crna Gora zemlja koja je strateški opredijeljena na poljoprivredi i turizmu, da unaprijedi stanje u oblasti poljoprivrede, da se više proizvodi i da, naravno se privuku i turisti kroz organske proizvode i kroz zdravu hranu, a zaista Crna Gora može i te kako da valorizuje ove potencijale. Zahvaljujem za pažnju.
  • Hvala vama kolega Obradović. Kolega Halil Duković. Izvolite.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, Pokušaću i ja da budem kratak. Dame i gospodo poslanici, uvaženi predstavnici Vlade, ministre Ivanoviću, 131 Predložene izmjene i dopune Zakona o sredstvima za zaštitu bilja samo su dio usaglašavanja sa evropskim zakonodavstvom i kao takve su apsolutno prihvatljive za nas jer se radi o našem putu ka zemljama Evropske unije, i u jedno vrijeme i usvajanja standarda koji važe u zemljama Evropske unije, što je, vjerujem, želja svih nas ovdje u Parlamentu. Takođe, obraduje još jedna druga činjenica koja je navedena u obrazloženju Predloga ovoga zakona jeste da se zakonski tekst u osnovi ne mijenja, da ove izmjene ne mijenjaju, što znači da je i postojeći zakon bio dobar, a to je bitno i zbog toga što smo mi država u kojoj poljoprivreda zauzima značajno mjesto i u kojoj su poljoprivredni proizvodi sve više cjenjeniji, posebno sa područja, tradicionalnih područja Crne Gore. Činjenica da sredstva koja se koriste u zaštiti bilja mogu uticati i na zdravlje kako ljudi tako i na životnu sredinu, dovoljno govore o značaju ovog zakona, odnosno o svijesti svih onih od proizvođača pa do onog krajnjeg korisnika. Naravno, tu prije svega računam na poljoprivredne proizvođače koji moraju biti edukovani u cilju upotrebe sredstava za zaštitu bilja, ali u isto vrijeme mislim i na sve one koji moraju kontrolisati upotrebu tih sredstava, posebno količinu upotrebe tih sredstava kako se ne bi, prije svega, uticalo na životnu sredinu, a znamo ako utičemo na životnu sredinu utičemo i na zdravlje ljudu. Ono što bismo svi željeli da imamo jedno idealno sredstvo koje bi bilo dobro za sve bolesti, a koje uopšte ne bi uticalo ni na životnu sredinu, a ni na zdravlje ljudi, ali na žalost, takvo sredstvo još uvijek ne postoji, a dok se ne pronađe, ako se ikad pronađe, ostaje nam da se poljoprivredna proizvodnja, maltene danas teško može baviti masovnom proizvodnjom bez upotrebe ovih sredstava u zaštiti bilja. Svi znamo da se i zbog promjena životne sredine, ali i zbog mnogo drugih faktora, danas pojavljuju razne bolesti koje treba energično suzbijati i ako se to ne uradi gotovo da od onog poljoprivrednog roda ne ostane puno. Zato je i društveno jedna prihvatljiva norma, upotreba tih zaštitnih sredstava, ali se mora uticati na upotrebu one količine koja neće biti štetna, prije svega za životnu sredinu, ali neće biti štetna ni za ljude. Mislim da je želja svih nas da imamo i zaštićenu životnu sredinu, ali isto tako i bezbjedne poljoprivredne proizvode. Posebnu pažnju treba posvetiti registraciji i upotrebi sredstava novijeg datuma, zbog svih onih negativnih, prije svega efekata koja ta sredstva mogu izazvati, prije svega kumulativna, ali ne treba zaboraviti jednu drugu činjenicu koja se često nameće da i sredstva koja su dugo godina u upotrebi, nakon dugogodišnje upotrebe mogu pokazati svoj negativni efekat. Zato smatram da je i razmjena ovih informacija o načinu dejstva, posebno kumulativnog dejstva ovih sredstava, jako bitna. Na kraju ću vrlo kratko reći i dvije novine koje su predviđene ovim izmjenama i dopunama zakona, koje su za mene stvarno dobre, ja mislim da smo ih čuli od kolega koji su u prethodnim izlaganjima to rekli, a prva je uvođenje kategorije profesionalnih korisnika, kao i označavanje registrovanih sredstava za zaštitu bilja, sa oznakom za profesionalno korišćenje.Ovo je dobro i zbog toga što se određena sredstva koja se koriste u zaštiti bilja mogu upotrijebiti samo od strane profesionalca. Time izbjegavamo da svako može rukovati s tim i dovodimo do mnogo boljih efekata recimo u samoj primjeni sredstava. Prije svega izbjegavamo štetne posljedice koje mogu imati ta sredstva po samog onog ko ih upotrebljava, i to razna trovanja, na žalost i toga se dešavalo, a s druge strane povećana količina upotrebe dovodi do svih onih neželjenih efekata o kojima sam već napomenuo i životna sredina, ali i zaštita zdravlja čovjeka. 132 Druga novina jeste donošenje nacionalnog plana za održivu upotrebu sa utvrđenim ciljevima, mjerama, indikatorima, rokovima itd. koji se donosi ...(Prekid)... I ono što je bitno ovdje istaći jeste što ćemo vjerovatno onda znati možda i godišnju upotrebu ovih sredstava u zaštitu bilja, što je možda i najbolji indikator koliko se ta sredstva upotrebljavaju i kakva je ona vrsta poljoprivrednih proizvoda, da li je bezbjedna za upotrebu ili ne. Na kraju, samo želim da istaknem da je želja svih nas da stvarno imamo jedan bezbjedan proizvod, to je želja i onoga proizvođača, jer znamo da je tržište sve izbirljivije, da je sve više potražnja za onim sigurnim i bezbjednim proizvodima, da se tržište teško dobija, ali se, na žalost jako brzo izgubi. U tom smislu i kažem da mi ispred DPS-a ćemo sigurno podržati izmjene ovog zakona. Zahvaljujem i izvinjavam se na prekoračenju.
  • Hvala vama kolega Duković. I završna riječ ministra Ivanovića, izvolite.
  • Hvala vam. Pa dobro, potrudiću se da u završnoj riječi ukažem na nekoliko komentara. Ali, dopustite mi samo da, prije nego što se zahvalim svim poslanicima na, prije svega konstruktivnom dijalogu, da radi javnosti se osvrnem i na one poslanike koji, kada diskutujemo o jednom ovako važnom zakonu, kao što je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja, smatraju da je mnogo važnije nametnuti i par nekih drugih tema, i ja ne želim da i njima ostanem dužan, da ih uskratim sa svojim odgovorom. Dakle, nemam namjeru nikakvu da demantujem pisanje novina, niti to treba da očekujete od mene, ja ću demantovati samo novine kada je u pitanju poljoprivreda. Ali, u ovom konkretnom slučaju radi se o čovjeku kome je mandat istekao, pod 1. Pod 2 koji je još godinu dana primao platu, a nije dolazio na posao. Pod 3 o čovjeku koji je tražio posao, i ne treba da čitamo novine. Ja sam vas pozvao da pročitate zapisnike gdje su učestvovali pojedini članovi ovog uvaženog doma, na kontrolnim saslušanjima, provjeravajući znanje i vještine tog čovjeka, kada je konkurisao za druge poslove. To je sve. Ništa više o toga ne tražim. I za mene je zapisnik koji dođe od ovog uvaženog doma mnogo važniji nego tekst u novinama. Dakle, ja vas neću upućivati na novine. Sa nekim novinarima i nekim medijima mi imam ogromno iskustvo u Crnoj Gori, ali ću vas uputiti na ono što je zvanični dokument, a ne novinarski tekst. Što se tiče edukacije, hajde još malo da se edukujemo, pogledajte posljednje statističke podatke uvoza hrane, pa onda komentarišite, pogledajte posljednje statističke podatke oko proizvodnje poljoprivrede u Crnoj Gori, oko otkupa poljoprivrednih proizvoda, pa hajde, onda to saopštite javnosti. Nikakav problem nije. Uostalom, kad god poželite da imate bilo kakvo kontrolno saslušanje, pozovite mene, pa ćemo se edukovati o onome šta se dešava u poljoprivredi. Ali, što se tiče poljoprivrednih proizvođača, ja vas samo molim da im ne govorite da rade manje da bi zaradili više. Ja nikada nisam rekao, i molim vas da ne okrećete i izvrćete moje riječi i ne podmećete, da ne rade ništa. Imam veliko uvažavanje prema svim poljoprivrednim proizvođačima, ali je moj posao, između ostalog i da im govorim da rade još i više, 133 između ostalog i da bi zaradili više i to ću nastaviti da činim, a vi, one koji podržavaju to što vi pričate, učite kako da rade manje i da zarađuju više. Što se tiče člana 8, htio bih da napravim još jednu paralelu, a vjerovatno svi imate iskustvo sa kupovinom lijekova u apotekama, a to je da nema više onog iskustva kao prije pet, šest godina, da svako može da kupuje lijekove koliko god hoće, da ih skladišti kući u neograničenim količinama, itd. Dakle, slična je intencija i ovog zakona da samo oni koji su profesionalno edukovani, koji mogu dati pravi savjet, koji mogu biti od koristi poljoprivrednim proizvođačima, mogu da budu lica koja će dalje prepisivati način upotrebe pojedinih sredstava za zaštitu bilja. I tu želimo da uvedemo više reda u jedan zakon koji, uzgred rečeno, nije nikakav novi zakon. I potpuno sam saglasan sa gospodinom Dukovićem, koji je rekao da se ovaj zakon primjenjuje od 2007. godine. Ovo nije novi zakon, ovo su izmjene i dopune koje su bile potrebne i nužne radi usklađivanja našeg pravnog sistema sa pravnim sistemom Evropske unije, ništa više od toga. Što se tiče gospodina Bralića, izvinjavam se još jednom. Nemam nikakvu lošu namjeru, nadam se da me tako razumio, ali pravilnici koje ste citirali su pravilnici koji nisu direktno povezani sa ovim zakonom, nego su pravilnici koji su proistekli iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti bilja. A što se tiče pravilnika o prodaji, on je već urađen, objavljen u Službenom listu, već se primjenjuje. Ukoliko imate sugestiju na neke od tih akata, molim vas da nam ih dostavite. Ponajmanje želimo da na bilo koji način kreiramo problem koji se odnosi na zdravlje ljudi, ali uvažićemo svaku vašu sugestiju, kakva god ona bila i pažljivo ćemo se odnositi prema takvoj sugestiji, jer nam je namjera da zakonodavni okvir u oblasti poljoprivrede dalje unapređujemo. Ključna riječ ovdje, odnosno ključne riječi su nauka i edukacija. Na posljednjim naučnim saznanjima, a ne onome kako se prenosilo s generacije na generaciju, želimo da pomognemo poljoprivrednim proizvođačima i kroz proces edukacije. Ja vas za to i pozivam da svako od nas učini ono što je u njegovoj moći da taj proces edukacije nastavimo i dalje. I na kraju, dopustite mi da se zahvalim još jednom svim učesnicima u raspravi na sugestijama, mi ćemo ih prihvatiti kao dobronamjerne sugestije, uz jednu želju da svaki naredni put, kad nešto dođe iz Ministarstva poljoprivrede, zavrijedi vašu pažnju na nivou 100%, a da ne koristimo procedure usvajanja zakona, da nametnemo neke druge teme, a kad god ste zainteresovani za te druge teme, ja ću biti tu. Hvala.
  • Hvala vama ministre. Ovim smo završili raspravu o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sredstvima za zaštitu bilja. Zahvaljujemo ministru Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede i Zorki Prljević, direktorki Fitosanitarne uprave za učešće u raspravi. Naravno i o ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno. Podsjećam da je rok za podnošenje amandmana sjutra do početka rasprave, kao i o prethodnoj tački. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda, to je Predlog zakona o kombinovanom prevozu tereta. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Ivan Brajović, ministar saobraćaja i pomorstva i Rešad Nuhodžić, vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj. Izvjestioci odbora su Srđan Perić, Zakonodavnog i dr Filip Vuković, Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. 134 Otvaram pretres. Pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Izvolite, ministre Brajoviću.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani poslanici, Kad govorimo o ovom zakonu, onda moram da vam kažem da smo se trudili da na našem putu ka evroatlantskim integracijama i usmjereni na što brže pristupanje Evropskoj uniji, da donesemo zakon o kombinovanom prevozu u skladu sa obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno Protokola 4 o kopnenom saobraćaju, jer je bilo neophodno usvojiti mjere potrebne za razvoj i unapređenje kombinovanog prevoza. Evropska unija daje poseban značaj razvoju kombinovanog željezničkodrumskog prevoza što je dovelo do pozitivnih efekata i usvojen je veći broj direktiva za razvoj ovog vida prevoza, a sama činjenica zbog ovog opredjeljenja koje sam istakao Crne Gore, govori o tome da smo mi onda u obavezi da prihvatimo te direktive i takođe da stvorimo uslove za njihovu primjenu kod nas. U cilju ispunjenja preduslova razvoja kombinovanog prevoza u Crnoj Gori, strategijom razvoja saobraćaja planirana je izgradnja novih i rekonstrukcija postojećih terminala za kombinovani prevoz na željezničkim stanicama Bar, Podgorica i Bijelo Polje, što će omogućiti dalji razvoj kamionsko željezničkog transporta na najvažnijim transportnim pravcima. S druge strane, primjena kombinovanog prevoza objedinjuje prednosti obije vrste prevoza željezničkog, kao ekološkog, jeftinog, bezbjednog, efikasnog na dužim relacijama i drumskog, kao široko dostupnog i efikasnog na kraćim relacijama. Na taj način se postižu značajne prednosti u odnosu na čisto drumski ili čisto željeznički prevoz, a koje se ogledaju u smanjenju zakrčenja i opterećenja drumskih saobraćajnica, smanjenju zagađenja životne sredine, smanjenju buke, smanjenju troškova za tečna goriva, smanjenju troškova održavanja i izgradnje novih drumskih saobraćajnica, smanjenju troškova amortizacije, smanjenju vremena zadržavanja drumskih prevozunih sredstava na granicama, itd. Crna Gora je ekološka država sa politikom razvoja turizma, kao jedne od najperspektivnijih privrednih grana. Uvođenje kombinovanog željezničko - drumskog prevoza, predstavlja jedan od načina rješavanja postojećih problema vezanih za teretni saobraćaj. Imajući u vidu navedeno pripremljen je Predlog zakona o kombinovanom prevozu kao početni korak ka ispunjenju naših obaveza kao kandidata za pristup EU, ali prije svega korak na unapređenju uslova prevoza što će se pozitivno reflektovati, nadamo se, na sve vidove prevoza. Predloženim zakonom, između ostalog, propisuje se udaljenost u kombinovanom prevozu tereta i regulišu podsticajne mjere za njegov razvoj, utvrđuje da terminalni i kombinovani prevoz tereta i pretovarne kolosjeke određuje Vlada Crne Gore, utvrđuju i prevozne isprave koje se smatraju dokazom da je drumski prevoznik obavio prevoz kao dio kombinovanog prevoza tereta i daje pravo obavljanja početnog i završnog prevoza domaćim i prevoznicima koji su licencirani u Evropskoj uniji, kao i prevoznicima trećih država koje je to uređeno Međunarodnim ugovorom. Takođe, da pomenem da je u Izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. godinu navedeno da se ne bilježi napredak u kombinovanom transportu, pa je programom Vlade za 2013. predviđeno utvrđivanje 135 Predloga zakona, što je urađeno i nadamo se da će sad početkom 2014. u ovom parlamentu biti usvojen. Tu je i moj kolega koji vodi sektor za željeznički saobraćaj i spremni smo da odgovaramo na vaša pitanja. Hvala vam.
  • Hvala i vama ministre. Pitam izvjestioce odbora da li žele riječ. Ne žele. Prelazimo na uvodna izlaganja u ime poslaničkih klubova. Prvi je u ime kluba Demokratske partije socijalista kolega Filip Vuković. Izvolite kolega.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine, gospodine ministre, kolega Nuhodžiću, S obzirom da je ministar uglavnom rekao sve glavne stvari vezane za ovaj zakon, ja ću pokušati da iskoristim ovih pet minuta da kažem da je, kao i u svakoj državi, transport jedna od najvažnijih privrednih disciplina koja ima direktan značaj za konkurentnost privrede jedne države. S obzirom da je Crna Gora država koja ima obalu i ima u zaleđu privredno razvijenije države nego što smo mi, sam pojam kombinovanog transporta i te kakvu važnost ima. S obzirom da se nalazimo u pristupnom periodu, da je ovo trenutak kada usklađujemo još jedan zakon sa zakonima Evropske unije, kombinovani transport robe ili integralni transport, ili multimodularni, kako se drugačije naziva, predstavlja jedan od najsavremenijih vidova transporta, transportnih jedinica različitih gabarita, prilikom koga se kombinuju dva ili više različitih vidova prevoza. I obično je to riječ o prevozu kamionom, željeznicom ili brodom. Glavna transportna jedinica u ovoj varijanti je kontejner koji se penje na kamion, dovozi do luke, puni robama, slaže se u kutije, palete i kontejneri se kasnije prevoze do skladišta. Tereti se na taj način ukrupnjavaju što omogućava lakše rukovanje i prenos bez dodatnog kontakta sa tom robom. Kobinovani transport inače omogućava pametan i prije svega isplativ izbor i ključni faktori pri izboru su svakako udaljenost i mogućnost vida transporta. Svakako, jeftin, brz i bezbjedan transport su uslov najvažnijeg troška u bilo kojoj proizvodnji i u bilo kom plasmanu bilo koje robe, znači pogotovo u vremenu kada troškovi energenata, bilo da se radi o nafti, bilo o električnoj energiji, igraju značajnu ulogu i u samoj proizvodnji, a pogotovo u transportu, znači u ovoj varijanti se radi o jednom ne tako prostom vidu organizacije transporta gdje se kombinuje više vidova transporta. Podsjetiću, da kad god kažemo kombinovani, postoji i ono utovar istovar, to je znači dodatno povećavanje troškova transporta i utovara. Mislim da zakon, svakako, autori su se trudili da ga prvenstveno usklade sa našim mogućnostima, a imamo jednu značajnu luku, ne samo za Crnu Goru, nego za čitav region, imamo tu kičmu željezničku, takva kakva je ali svakako će ona biti nosilac budućeg transporta, pogotovo robnog, ne samo u Crnoj Gori nego u ovom dijelu Balkana, i naravno da se taj kamionski transport koji u Crnoj Gori je posebno hendikepiran zbog stanja naših puteva, u nekoj doglednoj budućnosti popraviti. Međutim, i ovakve puteve kakve imamo svakako služe za jedan značajan dio teretnog transporta gdje je krajnje odredište, uglavnom, Luka Bar. Mislim da je, bez obzira što izgleda ovako kratak i komplikovan u nazivu, jedan vrlo specifičan i vrlo važan zakon od koga će u mnogome zavisiti koliko će se tih kupaca usluga transporta kroz našu državu opredijeliti, i naravno postoji onaj stimulativni dio gdje se zbog ekologije preusmjerava 136 jedan dio transporta da se koristi postojeća željeznica, što naravno prouzrokuje manju misiju štetnih gasova, manje habanje ovakvih puteva, itd. Znači, mislim da je u zakonu, ovo koliko sam ja uspio da ga pročitam, uglavnom u domenu teorije i onoga što se nalazi u okruženju. Hvala.
  • Hvala vam kolega Vukoviću. U ime kluba Socijalističke narodne partije kolega Srđan Milić, a neka se pripremi koleginica Vuksanović, u ime Kluba SDP-a. Izvolite kolega Milić.
  • Hvala, potpredsjedniče. Dakle, gospodine ministre, nastavak priče oko Luke Bar, nastavak priče oko kontejnerskog terminala, koji bi trebao da bude osnovica i dosledan element razvoja sistema intermodelarnog transporta i logistike u Crnoj Gori. Nastavak priče prema nečemu što je danas u svijetu najprofitabilniji posao, a čini mi se da kod nas postoji destrukcija. Dakle, u pravu ste, nije važna problematika samo sa ekonomskoga, nego je važna i sa ekološkoga aspekta i to je razlog zašto je Evropska unija okrenuta prema ovom pitanju na ovakav način. Ono što Crna Gora ne smije da zaboravi, naročito ne Vlada Crne Gore da je Prostornim planom Crne Gore već rezervisan prostor za terminale iz ove djelatnosti, ali ja to ne vidim kod obrađivača Zakona, da je on to naveo, i ne može se mimo plana višeg reda ništa drugo donositi što bi bilo u koliziji. Ajmo malo oko plana, oko zakona. Zakon o kombinovanom transportu je obuhvaćena oblast koja je Evropskoj uniji predmet posebne pažnje razmatranja, jer njegov značaj i savremenim uslovima privređivanja dolazi sve više do izražaja. Ovaj zakon, neko bi rekao ima u naslovu terminološku grešku. U naslovu se koristi pojam "prevoz", a isti se koristi kao pojam nižeg ranga i uglavnom je namijenjen za procese prevoza putnika. Kad se radi o robi i materijalima, onda je prihvatljiviji termin transport. Kada bi ovo bio samo razlog zašto sam se digao danas da oponiram rješenjima koja su ponuđena u ovom zakonskom predlogu, bilo bi odlično. Međutim, ono što čini mi se da ovdje predstavlja problem, da nije bilo konsultacije struke. Nije bilo okruglih stolova, nije se čulo znanje u Crnoj Gori s kojim se raspolaže u ovoj problematici, i ja ovog puta se zaista najiskrenije zahvaljujem magistru, ponavljam magistru da ne bi bilo kakvih zamjena imena i prezimena, magistru Željku Ivanoviću iz Bara, iz Luke Bar, koji je svojim znanjem zaista i pomogao nama iz Kluba poslanika SNP-a da na drugačiji način vidimo sve ono što ste vi zaboravili u ovom predlogu da dostavite. Zato vam i predlažem, bez obzira kakva će biti vaša reakcija na moju diskusiju, da vaši ljudi iz vašeg resora konsultuju gospodina Ivanovića oko ovih pitanja koje je on ovdje napomenuo. Definicija kombinovanog transporta nije adekvatna onome što evropsko zakonodavstvo poznaje i mi ćemo amandmanski djelovati, gospodine potpredsjedniče, u roku koji je ostavljen da bismo možda u nekom dogovoru našli model kako bi se to sve definisalo na bolji način. Član 3, stav 2, ima suštinski promašeni termin - prevoz se ne može tovariti, nego se tovare transportna sredstva drumskog transporta, pa vas molim, čisto zbog onih koji 137 ovo gledaju i koji znaju o čemu govorimo, da se to definiše na način koji bi bio adekvatan onome što prepoznaje evropsko zakonodavstvo. Član 4 ima netačnu definiciju oko intermodelarnog transporta. Član 5 ima netačne definicije pojmova koje treba definisati na način koji će biti usaglašen sa onim što podrazumijeva evropsko zakonodavstvo. Kontejner u ovoj definiciji nije tačno definisan i bolje bi bilo da ste koristili definicije Međunarodne organizacije za standardizaciju IS. Početni i završni prevoz terminološki uopšte nisu usklađeni. Izostavljeni su operateri, udruženja, strategije, informatička rješenja, sve je to bitno za kombinovani transport. Suština je u regulaciji, ko može da organizuje, koja udruženja, na koji način formirati, ko s njima upravlja, ko reguliše i ko kontroliše ovaj proces. Važna je stavka i koje informatičko rješenje se i primjenjuje, kada govorimo o ovoj problematici. Član 6 - terminali za kombinovani transport su već određeni, kao što sam rekao, Prostornim planom Crne Gore. Član 7 nije napisan kako treba. Organizaciju kombinovanog transporta moraju da obavljaju organizacije koje posluju samostalno i kao dio nekih udruženja, koje imaju sertifikat za obavljanje ove djelatnosti. Ovim članom se prepušta stihijsko organizovanje ovog transporta što nije dopustivo. Osnova zakona je da se uredi neka oblast a ne da dopušta haotično poslovanje. I tako dalje i tako dalje, da ne idem sada po članovima. Ovaj zakon, što je suština, ne tretira predmetnu materiju u cjelini. Isti je u fokus stavio samo na izvršioce, pola za završni transportnih operacije, što je i suviše malo, jer intermodalni sistem transporta sačinjava devet podsistema koji ima jednaku važnost u realizaciji nekog intermodalnog transportnog lanca. Dostaviću vam, gospodine ministre, pregled svih direktiva Evropske unije koje tretiraju ovu oblast. Direktive koje se bave emisijom iz motora vozila, jednokratne ino dozvole za prevoz tereta, zakonske osnove vezane za opasne materije, jer nama iz kluba poslanika SNP-a je apsolutno važno, bez obzira na način kako ste vi riješili privatizaciju kontejnerskog terminala Luke Bar, da nađemo model kako ćemo regulisati ovu oblast da ne postoji takozvana stihija. Ne postoji niti jedan naglasak na ključne direktive i sporazume iz oblasti kombinovanog transporta. U regionu, ... Ja imam još dva minuta, ja vas molim da to tolerišete...
  • Pa evo, da damo minut,hajde uz toleranciju.
  • Evo, vidim da se slažu kolege iz DPS-a. Baš divno s vaše strane.
  • Bitno je da se ja slažem.
  • Ja sam mislio da ste se vi već složili. Hvala vam velika, ja znam ko se ovdje pita u ovoj zemlji, hvala vam velika što ste me podsjetili na to. U regionu već postoje potpisani bilateralni sporazumi o intermodelarnom transportu i logističkim rješenjima i uslugama od 2003. godine pa na dalje i to ću vam 138 dostaviti. Nema ni jedne riječi o ejdžitisi zakonskom okviru koji predviđa koordinisani plan razvijanja usluga kombinovanog transporta i neophodne infrastrukture koja se zasniva na međunarodno priznatim parametrima i standardima. Postoje tri scenarija u Evropskoj uniji, scenario poredni koridor, scenario visoke efikasne centralne mreže, scenario evropska široka mreža. Definisani scenariji imaju izraženu potrebu za razvojem šire mreže logističkih centara. Zbog vremena, ovo sve skraćujem, nadam se da će biti prilike da imamo i dijalog oko ovoga svega. Danas na globalnoj sceni pojavljuju se logistički provajderi u formi fri pijel...koji organizuju, realizuju i upravljaju kombinovanim transportom. Oni su predmet i zakonskog razmatranja svugdje bez kod nas u ovom zakonskom rješenju. Strateški posmatrano sa aspekta teorije sistema savremena sistemska rješenja u intermodelarnom transportu vezuju se za dva osnovna modela scenarija razvoja. Scenario koridor i scenario mreže. Hvala vam. Izvinite što sam prekoračio vrijeme, djelovaćemo amandmanski na ovaj zakon, ministre vi kako vidite.
  • Hvala vam što ne kršite grubo Poslovnik po prekoračenju vremena, samo dva minuta. Hvala vam. Koleginica Draginja Vuksanović u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a neka se pripremi kolega Goran Tuponja iz Pozitivne Crne Gore. Izvolite koleginice.
  • Zahvaljujem. Poštovani građani Crne Gore, uvaženi predsjedavajući, predstavnici Vlade, kolege poslanici, Na osnovu onoga što je rekao uvažni ministar u svom uvodnom izlaganju, a što se odnosi na Izvještaj o napretku za Crnu Goru gdje nisu pohvaljeni ovi prevozi tereta, možemo istaći da ste zaista ažurno pristupili izradi ovog zakona, tako da pred nama zaista imamo sad jedan važan zakon o prevozu kombinovanog tereta. Kombinovani transport tereta, integralni transport ili multimodalni, kako se drugačije naziva, kao što smo vidjeli iz uvodne diskusije i samog zakona, predstavlja jedan od najsavremenijih vidova transporta jedinica različitih gabarita, prilikom koga se kombinuju dvije ili više vrsta tereta iz samog prevoza tog određenog tereta. Ono što jeste značajno istaći jeste da se u zakonu pominje prevoz robe kamionom, željeznicom i brodom. U Predlogu zakona o kombinovanom teretu nije predviđena opcija prevoza robe i tereta avionom. Pretpostavljamo da su razlozi za to upravo u činjenici što je to rijedak slučaj zbog same činjenice da je ta opcija zaista skuplja i da se kao takva rijetko koristi, jer se kod ovog vida transporta kao njegova glavna prednost upravo ističe racionalizacija troškova i sama fleksibilnost i u tom smislu, pretpostavljamo, da je to bio jedan od razloga koji je opredijelio zakonodavca da se u ovom predlogu zakona ne pominje prevoz tog tereta avionom, odnosno u vazdušnom saobraćaju. Ono što sam htjela da vas upitam, a što sam primijetila, jeste činjenica da u ovom zakonu nije naglašeno ono što je naglašeno u članu 80 Zakona o željeznici Srbije. 139 Citiraću član 80 Zakona o željeznici Srbije: "Prilikom odvijanja kombinovanog transporta tovarna jedinica ili drumska vozila natovareni na željeznička vozna sredstva mogu prekoračiti dimenzije određene pravilima željezničkog transporta". Da li ste to namjerno izostavili ili možda postoji neki drugi propis kojim je regulisana ova materija o tome da se, znači, i izvjesni tereti gdje dolazi do prekoračenja izvjesnih dimenzija kod prevoza željezničkim saobraćajem, regulišu na neki drugačiji način. Takođe bih željela da mi samo precizirate osim što terminale i pretovar na kolosjeke za kombinovani prevoz tereta određuje Vlada Crne Gore,da li bi u zakonu trebalo da bude tačno naznačeno na koji način će se obilježavati ovi kolosjeci, kao što je to slučaj sa zakonima u Srbiji i u Hrvatskoj, ili i to ne postoji potreba jer možda postoji neki poseban propis ili zakon kojim je to regulisano. Ono što je vrlo značajno jeste, a predstavlja možda i težište ovog zakona iz ugla Socijaldemokratske partije, jeste činjenica da kombinovani transport robe omogućava zaista dobar i prije svega isplativ izbor. Zbog čega? Zato što je riječ o vidu jednog transportnog sredstva kojim će se roba prevoziti od luke do skladišta, od jednog skladišta do drugog skladišta, i u konačnome od skladišta do završne destinacije. Naravno, pri tome pretpostavljam da su ključni faktori kojima bi se ti prevozi opredjeljivali, udaljenost, dostupna infrastruktura, sama brzina tog prevoza, dodatne takse i sve ono što bi imalo dodatne opredjeljujuće razloge za određivanje konačne cijene. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama koleginice Vuksanović. I kolega Goran Tuponja, u ime Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi koleginice i kolege, predstavnici Ministarstva, građani Crne Gore, Danas je na dnevnom redu Zakon o kombinovanom prevozu tereta. Neću dužiti, htio bih kratak osvrt da napravim na ovaj zakon. Ovaj zakon je, kako to i u obrazloženju piše, više jedan zakon koji je neophodan kao jedan od uslova pridruživanja Evropskoj uniji i obaveza koje proizilaze iz programa rada Vlade Crne Gore za 2013. godinu. Ono što u obrazloženju ne nalazimo su zapravo potrebe Crne Gore za ovim zakonom. Znači, ovaj zakon se bukvalno odnosi na naše pridruživanje Evropskoj uniji bez nekih vidljivih potreba da ga Crna Gora inače usvoji, a da nismo na tom putu ka Evropskoj uniji. Interesantan mi je zakon i u djelovima u kojima kaže da se ovaj zakon odnosi na prevoz tereta u kome se veći dio prevoza obavlja željeznicom ili pomorskim putem, unutrašnjim plovnim putevima u Crnoj Gori ili u drugom dijelu kada se odnosi takođe na unutrašnje plovne puteve koji su duži od 100 km vazdušne linije. Takođe imamo dio koji govori o poluprečniku od 100 km vazdušne linije. 100 km vazdušne linije u Crnoj Gori, pa posjetili smo od prilike sve susjedne zemlje Crne Gore. Ovaj zakon nije po svom obimu veliki. To je nekih 17 članova, uključujući i ove uvodne, uključujući i završni koji govori o stupanju na snagu. Član 17 koji kaže da ovaj zakon stupa na snagu od dana objavljivanja u Službenom listu, a primjenjivaće se od 1. januara 2014. godine. 1. januar 2014. godine je daleko iza nas, primjena ovog zakona je praktično nepostojeća u tom dijelu. I ono što je posebno još interesantno a sadržano je u članu 16 ovog zakona, koji kaže "odredbe člana 9, 10, 11 i 13", koje su praktično 140 suština i srž ovog zakona, "primjenjivaće se od dana pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji". Dan pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji je u dalekoj budućnosti. Na žalost, svi bismo mi željeli da je bliži, ali nije, tako da ovaj zakon u smislu te neke obaveze koju je Crna Gora prihvatila da uskladi svoje zakonodavstvo sa evropskim, moramo svi da pozdravimo, moramo da je podržimo, ali je ovo ipak jedan primjer gdje je to evropsko zakonodavstvo dosta daleko od potreba koje Crna Gora ima i koja je pa pomalo i apsurdna. Hvala lijepo.
  • Hvala i vama kolega Tuponja. Ministre, da li sada želite da prokomentarišete uvodna izlaganja? Imamo samo još jednog diskutanta ukoliko želite da saslušate i njega, pa onda da na kraju. Slažete se. Kolega Šefkija Murić. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi potpredsjedniče, gospodo poslanici, poštovani građani, uvaženi ministre, uvaženi gospodine Nuhodžiću, U suštini je danas sve rečeno o materiji koja, uglavnom tretira ovaj zakon. Ja ću samo pokušati da nešto ne ponovim, da podijelim sa vama par dilema i sugestija koje ja mislim da treba da kažem, da bi zajedno prokomentarisali, odnosno da bi došli do boljih rješenja. Kolege prije mene su rekle da je ovo obaveza i to piše ovdje usklađivanje sa pravom i tekovinom Evropske unije, a čini mi se, koliko sam ja zapazio da je ovo potpuno nova materija i da se ova materija prvi put stavlja u zakonski okvir. A u vašem obrazloženju naveli ste da ovaj kombinovani prevoz nije razvijen u Crnoj Gori i da je to razlog da polako ulazimo, da promovišemo, odnosno da razvijamo kroz ovaj zakon i na taj način do dana pristupanja Evropskoj uniji dovedemo, odnosno da možemo da se upoređujemo sa nekim razvijenim zemljama iz okruženja ili sa članicama Evropske unije, što nam je i kranji cilj. Objasnili ste u zakonu i razliku između intermodelarnog i kombinovanog prevoza tereta, ja o tome neću govoriti. Imao sam i ja dilemu oko definicija kombinovanog prevoza. Kolege su o tome govorile, ja ne bih da se tu više zadržavam, samo ću u članu 6 pokušati da kažem. Vi ste rekli da su ovim predlogom zakona napisano da su terminalni i pretovarni kolosjeci za prevoz tereta. Ovim članom ste dali da u stavu 2 bliže uslove ovog člana propisuje organ državne uprave, nadležan za poslove saobraćaja, odnosno ministarstva. Znači, ovaj zakon bi trebao da stupi na snagu odmah, a u članu 14 piše da ovaj uslov, odnosno propis treba da donese ministarstvo u roku od šest mjeseci. Znači, na koji način će se primjenjivati određene odredbe iz ovog zakona za taj period, da li postoji sad neko drugo zakonsko rješenje ili neki pravilnik po kome se postupa, to sam htio da pojasnim. Druga stvar, u članu 9 isto se kaže:"Oslobađanje od godišnje naknade za korišćenje javnih puteva, koja se plaća prilikom registracije motornih priključnih vozila" dali ste uslove, ali u drugom stavu, potrebno je godinu dana da se donese podzakonski akt, odnosno pravilnik i ovaj benefit. Mislim da neće moći da se primijeni za godinu dana. Da li je to tako, tu bih htio pojašnjenje, jednu sugestiju, a vjerovatno ćete vi ove 141 uslove staviti na vašoj internet stranici, ali smatram da je neophodno i da ove uslove spustite u neke gradove koji nijesu blizu Podgorice da čisto informativno ljudi koji se bave ili firme ovim, da mogu da dođu do ovih uputstava, kako bi se ta usluga približila onima kojima je neophodna. U članu 13 ovo je obaveza da vi kao ministarstvo izvještavate Evropsku komisiju o napretku i dali ste uslove kako i na koji način šta treba da sadrži, ali ste isto tako dali šest mjeseci da oni korisnici koji rade sa ovom materijom, odnosno koji koriste ovakve prevoze da svakih šest mjeseci obavještavaju ministarstvo. Ja razumijem da bi to mogli bolje da pratite, ali imožda taj rok treba uskladiti na godinu dana, jer za svakih šest mjeseci moraju davati izvještaj. Izvještaji bi možda mogli da se dostavljaju godišnje, obzirom da vi svake dvije godine pravite generalni izvještaj prema Evropskoj komisiji. I na kraju u članu 17, vjerovatno je ovo greška, mislim da je ovo pripremljeno od ranije, možda sugestija da ispravite ovaj datum koji je od 1.januara 2014.godine.Na kraju bih još jednom rekao da je ovo nova materija i da će ona ubuduće pratite svake nepravilnosti i sve sugestije, vjerovatno će imati prilike da se u ovom Parlamentu dograde i da se usavrše. Za sada toliko.Hvala.
  • Hvala vam kolega Murić. Imamo jedan prijavljeni komentar na Vašu diskusiju i još jednu diskusiju koja je naknadno prijavljena, kolega Milić - komentar.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Dakle, slažem se da je ovo zakonska regulativa. Bez normiranja svega ovoga teško ćemo biti primljeni u Evropsku uniju. Danas na prostoru Evropske unije stvara se ili stvoren je inteligentni transportni sistem, kao kišobran, kao brana, kao zaštita za sva rješenja u transportu. I ovo drugo u čemu se moramo složiti da se ovim zakonom ne reguliše otvaranje nekog malog prodajnog prostora, nego se zaista reguliše bitni transportni segment države. Kada sam govorio o terminalima za kombinovani transport, da su na oređenim prostornim planovima Crne Gore, a znam zašto to vama govorim, moramo znati da sve ono što je vezano za te kombinovane transporte može biti organizovano samo u okviru terminala, a ne kao samostalne jedinice i pretovar tovarno manipulativnih jedinica nije moguće uraditi bilo gdje, već samo za to predviđena mjesta. Ova mjesta moraju biti jasno definisana u skladu sa onim što su planovi višeg reda. U članu 8 nema savremenih podsticajnih mjera koje se često mogu vidjeti u drugim zemljama, a ja ću vas podsjetiti kakva su bila preduzeća koja su se bavila ovom djelatnošću u bivšoj nam najljepšoj državi SFRJ. Oko podsticanja mjera se može govoriti u članu 9 i zna se na koji način je to sve definisano.Ono zbog čega sam posebno ustao da progovorim, ponavljam još jedan put da nema ni jedne riječi o ejdži ti siju, to jeste sistemu koji omogućava pristup rekonstrukciji izgradnji i opremanju željezničkih pruga, terminala za kombinovani transport, graničnih prelaza i ostale infrastrukture. Stalni porast kod terenskih tokova generiše i postavlja stroge zahtjeve u pogledu tehničko-tehnoloških organizacionih, informaciono upravljačkih rješenja i to u svim karikama kontejnersko transportnog lanca. Zato, loše rješenje u samo jednoj od ovih karika dovodi u pitanje razvoj čitavog lanca. Ne treba mi niti jedan jedini politički poen. Treba mi da na jedan kvalitetan način stvorimo normativni okvir kako bismo upotrijebili znanje koje imamo u Crnoj Gori i da nađemo rješenje koje će nam obezbijediti da nam 142 ovo ne bude razlog zašto će nas neko u nekakvim kasnijim rješenjima prozivati zašto to nijesmo zaokružili. Završavam sa ovom rečenicom. S obzirom da je Evropa poruka prostor bez granica, vi najbolje znate da se mora kontrolisati svaki segment transporta robe u okviru Evropske unije. Hvala vam i izvinjavam se.
  • Hvala Vam. Bio je to komentar. Želi te li odgovor kolega Murić? Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Mustafiću. Ja stvarno nijesam razumio kolegu da li je on komentarisao moje izlaganje ili se obraćao ministru. A, shvatio sam da je pokušao da mi objasni zbog čega je ovo važno, zbog terminala i zbog nekih drugih stvari. U zakonu i u obrazloženju je jasno data razlika između intermodularnog i kombinovanog prevoza.Ja sam ovdje mislio da ima tamo i onaj drumski saobraćaj, sjedište tih firmi koje se time bave, ne moraju da budu u Podgorici ili u Kolašinu ili negdje drugo. Ja Vama stvarno nijesam dobacivao, mislim da nije u redu. Firme koje se bave prevozom da neke aplikacije budu njima bliže, da ne bi putovali da vade određene papire u ministarstvu, nego jednostavno da te informacije mogu dobiti na sajtu ili sve to mogu da popune u nekoj lokalnoj upravi. To je bio moj cilj izlaganja i to sam htio da prezentiram, da bi se neke usluge se približile građanima. To je u suštini bila priča oko toga. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Muriću. Koleginica Jonica. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, predstavnici Vlade, poštovani građani, Prije nego što počnem ukazivanjem na niz nepreciznih članova u ovom zakonu i na sve ono što ćemo mi amandmanski pokušati da popravimo u nepreciznostima i u nejasno definisanim elementima ovog zakona, ne mogu, a da ne podsjetim i ne ponovim stav Socijalističke narodne partije o tome da je Luka Bar i da su kontejnerski terminali trebali da budu okosnica razvoja sistema intermodalnog transporta i logistike u Crnoj Gori. Na žalost, donijeta je loša odluka i kontejnerski terminali su prodati jednoj firmi za koju ćemo tek vidjeti da li ima i mogućnosti i znanja, kapaciteta da razvija ono što je država trebala i morala da razvija. Ono što je nevjerovatno je činjenica da neke druge države, i da neki drugi rade nešto što mi apsolutno ne pokušavamo niti da naučimo nego radimo kontra. Neke luke grade terminale u Vojvodini i Mađarskoj. Tražeći rješenja za povećanje prometa preko svojih luka, a mi smo terminal koji smo imali prodali. Ali, kada sam već priču o ovom zakonu započela sa pričom o Baru i o Luci Bar i o kontejnerskim terminalima, moram da iskoristim priliku i da podsjetim na još jedan element koji je posljedica te prodaje, a to je‚ na ono na šta su mi ukazali predstavnici Samostalnog sindikata AD kontejnerski terminali koji kažu da se član 75 Kolektivnog ugovora ne poštuje, a podsjetiću da je u Kolektivnom ugovoru bilo propisano da je početna cijena rada, nakon izvršenog restrukturiranja ne može biti 143 manja od 140 eura u bruto iznosu za puno radno vrijeme od 176 sati. Ako to preračunamo, to bi značilo da bi morala biti minimal 0,79 eura po satu, a radnici u kontejnerskim terminalima danas imaju 0,46 eura po satu i to je nešto na što ćemo svi morati svi obratiti pažnju i to je nešto što akcentiram i ukazujem i vama kao resornom ministru u toj oblasti da je tema o kojoj treba da razmislite, odnosno na koju će Socijalistična narodna partija insistirati kako bi prava radnika predviđena Kolektivnim ugovorom bila ispoštovana. Naravno, pokušaću da ukažem u ovom vremenu što mi je ostalo, na par nedostataka, dio stvari ćemo uraditi, rekla sam i amandmanima. Članom 6 predvidjeli ste da terminale i pretovarne kolosjeke za kombinovani prevoz određuje Vlada Crne Gore. Predsjednik SNP-a, kolega Milić, rekao vam je nešto ste morali znati, to je da su oni određeni Prostornim planom Crne Gore. Članom 15 ponavljate istu stvar na način što definišete da će se uraditi u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i u tom pravcu se moraju uraditi korekcije jer vi ne možete ovim zakonom mijenjati nešto što je već utvrđeno Prostornim planom. Ono što takođe želim da ukažem je dio stvari koje je bilo potrebno uraditi ovim zakonom, a tiče se, recimo onoga što je uređeno članom 8 i članom 9 ili nije dovoljno uređeno, tim članovima, to su podsticajne mjere kojima je država morala pokazati da namjerava da omogući udruženjima za kombinovani transport da se ta oblast razvija i čini održivim u Crnoj Gori. Jedna od tako podsticajnih mjera, koju je bilo moguće predložiti i koju ćemo pokušati da amandmanski formulišemo je da se članovima udruženja omogući oslogađanje od poreza kod kupovine novog kamiona ili prikolice. Ono što želimo da ukažemo je činjenica da članom 13 izvještaj koji je preciziran nije dovoljno jasno definisan i da je izvještaj trebalo definisati na način da on u sebi sadrži podatke koji pokazuju obim strukture i karakter pojedinih intermodalnih transportnih jedinica posmatrano po pravcima, da se ne može govoriti u tom članu o vrstama, nego o vidovima saobraćaja i da je jako bitno da treba da stoji u onom dijelu gdje se navodi da će se baviti preveženim teretom u tonama, da će se to odnositi na preveženi teret u tonama po kategorijama. Naravno i kolega Milić je govorio o nizu nepreciznosti u Zakonu terminoloških, a ja ću navesti samo jednu o značenju izraza, koristite izmjenjivi sanduk koji odavno već nije u upotrebi kao termin, u upotrebi je izmjenjivi transportni sud, koji je klasifikovan po istom standardu. Skraćenica za izmjenjivi transporti sud je EITU ili puna riječ Europian intermodel transport uniti . To je samo jedan od elemenata o značenjima izraza. Mislim da bukvalno neće izostati ni jedna stavka u kojoj nećemo imati korekciju, tako ponavljam ono što je sugestija ljudi s kojima smo mi razgovarali oko ovoga da je trebalo definitivno uključiti mnogo više stručnjaka, prilikom pripreme ovog zakona jer očigledno je u tom dijelu nedostajalo kvaliteta i kapaciteta u pripremi teksta zakona. Hvala.
  • Hvala Vam koleginice Jonica. Ovim smo završili listu diskutanata i prilika za završnu riječ ministre Brajoviću.Izvolite.
  • Ja ću dati neke opšte napomene, a onda će moj kolega Nuhodžić govoriti konkretnije. 144 Prvo, ovim zakonom mi stvaramo pretpostavke o kombinovanom transportu i treba da budemo svjesni toga. To je nešto na što je ukazivao poslanik Tuponja kada je imao svoj osvrt na ovaj zakon. Ukupno u Crnoj Gori ima 250 km otvorene pruge i 80 km staničnih kolovoza.Kada govorimo o tome gdje su terminali, i poslije ovog kad ustanovite Zakon o kombinovanom saobraćaju ulazite u priču o projektovanju terminala i njihovoj izgradnji. Znači, to su osnovi da se pretpostavke za funkcionisanje kombinovanog saobraćaja stvaraju ovim zakonom. Ono što je nama bilo važno da prepoznamo važnost i što brži prelazak, novokombinovani vid transporta i zato je izdefinisana stvar da je kombinovani vid, a ne intermodalni koji se odnosi na drumski i željeznički prevoz i dodatno da vam kažem, naravno nije greška ovo što piše 1.01.2014., nego je ovo tekst kakav je Vlada usvojila. Vlada je to usvojila tokom 2013.godine i naravno, ko je htio da pročita od poslanika mogao je da vidi da se amandmanski djelovalo i na Zakonodavnom odboru i da je to usvojeno i da su brisane pododrednice gdje se kaže: "da će se primjenjivati od 1.januara 2014.godine". Znači, ovo što je pred vama je tekst kakav je usvojila Vlada i on je morao da sadrži to, tada kada ga je Vlada utvrdila kao predlog. Druga stvar, takođe, pošto su pojedini poslanici rekli ne odnosi se na poluprečnik od 100 km nego do 100 km i ove odrednice pokazuju do, da to bude unutar Crne Gore, a ne zahvaćene i susjedne zemlje. Još jedna stvar koju želim da vam kažem o ovom zakonu je vođena javna rasprava. Bio je na javnoj raspravi. Ja bih vas molio da uvijek možete i vaši simpatizeri, i ljudi s kojima komunicirate, koji vam prenose ekspertska znanja, da ih naravno uputite da u javnoj raspravi učestvuju. Ja uvijek smatram dobronamjernim svaku sugestiju koja se čuje. Mi ćemo vidjeti kakvi su amandmani i mi ćemo se prema tim amandmanima odnijeti, sa tim će biti upozrat plenum, naravno. Hvala vam svakako i na sugestijama koje smo čuli. Sada bih predložio da i kolega Nuhodžić uzme riječ.
  • Rešad Nuhodžić, vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče, uvaženi poslanici, Hvala svima na postavljenim pitanjima. Ja ću pokušati ukratno da dam odgovore na pitanja uvaženih poslanika. Gospodin Milić je naveo nedostatke iz zakona i pomenuo je uvaženog kolegu Željka Ivanovića, s kojim sam ja inače dobar prijatelj i pričamo o ovim stvarima. Ministar je već rekao da je ovaj zakon prošao javnu raspravu u izradi zakona od nacrta pa do prijedloga koji je utvrđen na Vladi, uključeni su svi iz Luke Bar i kontejnerskih terminala, Željeznice i drumskih prevoznika, naravno onih koji su htjeli da uzmu učešće, ali to ne znači da se uvijek ne može prodiskutovati o svim pitanjima koja se ovdje u ovom uvaženom domu postave. Intencija je bila da se stvore osnovne pretpostavke. Znači, išli smo sa jednim osnovnim ciljem, da uskladimo nacionalno zakonodavstvo sa zakonodavstvom Evropske unije iz ove oblasti, svjesni činjenice da u Crnoj Gori tek pričamo o razvoju jednog ovakvog vida, vida transporta. Naravno, uvijek možemo da pričamo u stručnoj ravni, ali uvijek postoje one druge stvari koje su prepreka kod pisanja zakona i vama je to svima jasno od korišćenja 145 pojedinih termina, od onoga što je urađeno jezički ili pravopisno sa našim jezikom. Znači, sve ove definicije koje su unijete u tekst zakona one su preuzete ili iz međunarodnih konvencija ili su preuzete iz rječnika koji su odobreni, nalaze se na sajtovima udruženja prevoznika za kombinovani transport. Naravno, može se uvijek doći negdje i do greške u prevodu, da se korigovati. Naravno u stručnoj javnosti postoje dileme i kod primjene nekih definicija kada je korišćenje intermodalnog transporta, multimodalnog transporta, kombinovanog transporta, višemodalnog i sve ostalo što se ovdje koristi. Znamo da je Prostornim planom Crne Gore definisan prostor, da su određeni terminali. Ovdje se možda nije srećno definisalo, mislilo se mnogo toga šta se predvidjelo Prostornim planom, ali se nije uradilo. Mislilo se na jedan način da se pobliže definiše, odredi, da se krene u priču, jer nama će trebati sigurno period, minimum pet do sedam godina koliko bi stvorili uslove za neku ozbiljniju priču, kada je u pitanju razvoj kombinovanog transporta. I ja volim da koristim termin transport, ali je termin prevoz taj koji je ostao u tekstu, da ne pominjem sad razloge zašto i zbog čega. Ministar je već pomenuo, kada je u pitanju rok, Prijedlog zakona je utvrđen u julu prošle godine. Sami vidite da je primjena članova 8,9 i 10 sa danom pristupanja Evropskoj uniji, tako da su ostavljeni rokovi od šest mjeseci do godinu dana da se urade podzakonska akta, ali se ima dovoljno vremena da se to može uraditi, objaviti na sajtovima, kako bi svi zainteresovani bili pravovremeno obaviješteni. Poslanica Vuksanović je postavila pitanje vezano za član koji se nalazi u Zakonu o bezbjednosti Željeznice u Srbiji. Znači, mi imamo podzakonski akt kojim se uređuje prevoz specijalnih takozvanih pošiljaka da je to taj dio i to je razlog zbog čega to nije unijeto u ovaj tekst zakona. Poslanik Milić je pominjao tehnologije savremene koje se primjenjuju. Smatrali smo da tekst zakona ne trebamo opterećivati jer se tehnologije mijenjaju, softverska rješenja se mijenjaju. Jedan od prostih razloga, je to što smo mislili da bi sa tim rješenjima opteretili ovaj tekst zakona, a naravno vraćam se na onu osnovnu intenciju, htjeli smo da prevaziđemo ovu prvu fazu. To nam je bio cilj da napravimo taj prvi korak ka stvaranju pretpostavki za dalji razvoj kombinovanog prevoza. To je jedini razlog. Nije razlog odsustvo, nepoznavanje tih tehnologija, nepoznavanje savremenih rješenja, nego jednostavno da smo u ovom momentu smatrali da je to bilo sasvim dovoljno. Poslanica Jonica je pomenula slična pitanja. Radi se o terminima koji su, rekao sam već, koji su korišćeni i naravno o svima njima možemo ponovo da prodiskutujemo i da imamo jednu korisnu raspravu. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Ovim smo završili raspravu o Predlogu zakona o kombinovanom prevozu tereta. Zahvaljujemo se ministru saobraćaja Ivanu Brajoviću i direktoru Direktorata za željeznički saobraćaj Rešadu Nuhodžiću, za učešće u raspravi. Naravno, o ovoj tačci ćemo se izjasniti naknadno i podsjećam, takođe da je rok za podnošenje amandmana, kao i za ostale tačke o kojima danas diskutujemo, sjutra do početka plenarne rasprave. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Ovlašćeni predstavnici Vlade su: Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Ivana Vojinović, pomoćnica ministra. 146 Izvjestioci odbora su: Zorica Kovačević - Zakonodavnog odbora i Almer Kalač, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade, želi li dati dopunsko obrazloženje? Ministar Gvozdenović. Izvolite.
  • Vrlo kratko ću nešto reći vezano za Predlog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Predlogom zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini uspostavlja se okvir sistema odgovornosti za nanijetu štetu u životnoj sredini. Navedenim predlogom definiše se pitanje odgovornosti u skladu sa pravnom tekovinom Evropske unije koja određuje ovu oblast. U odnosu na odgovornost za štetu nanijetu u životnoj sredini u pogledu spečavanja otklanjanja štete u životnoj sredini i sprovođenju principa zagađivač plaća. Cilj evropske direktive kojom je utvrđena ova oblast jeste da se nadomjesti pričinjena šteta životnoj sredini u naturi, odnosno ekosistem vrati u prvobitno stanje, na način da se vrate funkcije i usluge ekosistema, što je ključna odrednica ovog zakona. Zakonska rješenja data u ovom propisu odnose se na čistu ekološku štetu i obaveza nadležnih organa. Navedenim aktom, definišu se i uređenje pojam štete u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u životnoj sredini, kao i djelatnosti koje predstavljaju rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Da bi se riješili ekološki problemi na nacionalnom nivou mora se sprovoditi princip zagađivač plaća koji predstavlja osnovni princip ovog zakonskog rješenja. Šteta nanijeta životnoj sredini, definiše se kao šteta nanijeta zaštićenim vrstama i staništima, šteta nanijeta vodi i šteta nanijeta zemljištu.Operater koji u okviru svog poslovanja upravlja radom koji se odnosi na opasne djelatnosti odgovoran je za štetu pričinjenu životnoj sredini i ovo je jasno i precizno definisano ovim zakonskim rješenjem. Ovaj zakon predstavlja važan instrument u politici zaštite životne sredine, usvajanjem ovog akta, odnosno njihovim sprovođenjem, doprinose boljem, odnosno održivom upravljanju žiovotnom sredinom.Hvala lijepo.
  • Hvala ministre. Bilo je to dodatno obrazloženje predstavnika predlagača ministra Gvozdenovića. Prvi prijavljeni u ime poslaničkih klubova, odnosno prva prijavljena je koleginica Branka Tanasijević u ime Kluba Demokratske partije socijalista, a neka se pripremi kolega Danko Šarančić, u ime Kluba SNP-a. Izvolite koleginice Tajasijević.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre, koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Da bi se govorilo o odgovornosti za štetu u životnoj sredini neophodno je poći od stava da se čovjek prema životnoj sredini može odnositi na tri načina: saznajno,moralno i estetski. Saznajni odnos podrazumijeva sticanje određenog kvantuma znanja koje je neophodno da bismo imali osnovne informacije o životnoj sredini i da bi smo mogli 147 odrediti gdje je granica do koje se može priroda prilagođavati čovjekovim potrebama, a da se pri tom ne naruši prirodna ravnoteža i da se stvori prirodni haos. Kada govorimo o moralnom odnosu prema prirodi to podrazumijeva određene etičke kategorije, odnosno to je oblast ekološkog morala, pridržavanje određenih vrijednosti, principa i kategorija, koje su neophodne da bi čovjek na pravi način korespondirao sa prirodom. A kada govorimo o trećem odnosu koji je, takođe veoma važan, onda je to estetski odnos čovjeka prema prirodi, a on se izražava osnovnom karakteristikom čovjeka da želi da bude okružen ljepotom. Ako se sva tri ova odnosa stave u kontekst i ako se čovjek pridržava svakog od njih onda možemo govoriti o univerzalnoj naklonosti prema prirodi i prema prirodnom ambijentu koji se postiže smanjivanjem rizika od uništavanja prirode, odnosno zagađivanja eko sistema. Govoreći o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, jedan od najvećih svjetskih ekologa Pol Erlik je uporedio uništavanje životne sredine sa vađenjem šarafa iz aviona i rekao je da ako se izvadi neki šaraf koji nije toliko neophodan za bezbjednost leta, neće se nešto značajno desiti, ali ako se nastavi sa tom navikom onda će se sigurno desiti katastrofa. Tako da Pol Erlik upozorava čovjeka da se razumno ponaša u prirodi, da jedino neprirodno ponašanje u prirodi može izazvati katastrofu koja može i samog čovjeka i njegov opstanak dovesti u pitanje. Da se to ne bi desilo svaki civilizacijski napredak se mora odvijati uz maksimalno moguće očuvanje životne sredine uzimajući u obzir faktore održivosti i ekološke implikacije koje podrazumijevaju ispitivanje uticaja na životnu sredinu. Samo poštujući ovaj princip moguće je obezbijediti pravo građanima na životnu sredinu. Međutim, priroda se često uništava, nekada iz neznanja, nemara, loših navika, što je posljedica ustvari neprirodnog odnosa prema prirodi. Da bi se sačuvale ekološke karakteristike, jedan od načina je da se i usvoje zakoni i zakonska rješenja kojima će se urediti način i postupak utvrđivanja odgovornosti za štetne posljedice u životnoj sredini. Zakonom o kojem mi danas raspravljamo je, ustvari utvrđeno, da su neophodne, ne samo preventivne mjere, nego i mjere remedijacije radi sprečavanja i otklanjanja štete u životnoj sredini. Predlogom ovog zakona je određeno je da, kada šteta u životnoj sredini još nije nastupila, a postoji neposredna opasnost od nje, operater je dužan da bez odlaganja preduzme preventivne mjere da bi se spriječilo da se šteta desi. Članom 17 Predloga zakona je precizirano da kada nastane šteta u životnoj sredini, operater je dužan da bez odlaganja obavijesti organe uprave i nadležne inspekcije i preduzme neophodne mjere remedijacije radi ograničavanja i sprečavanja daljeg širenja štete u životnoj sredini i negativnih uticaja na zdravlje ljudi. Članom 33 Predloga zakona je regulisano da kada je šteta ili neposredna opasnost od štete prisutna, a ona je prouzrokovana aktivnošću više operatera, uključujući proizvođače i korisnika proizvoda, troškove sprovođenja preventivnih mjera i mjera remedijacije kao i naknadu troškova solidarno snose ta lica. Predlog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini je jedan od zakona iz ove oblasti koji ima jasnu poruku. Da bi se živjelo u skladu sa prirodom čovjek mora imati osjećaj za mjeru. Zato je neophodno savladati vještinu prihvatanja sopstvene odgovornosti za globalna dešavanja, mijenjati loše navike, formirati novi način vrednovanja životne sredine, jer samo u tom slučaju možemo govoriti o ekološkoj svijesti i održivom razvoju, odnosno, dobro je kada čovjek želi da mijenja svijet, ali se 148 svijet suštinski mijenja kada se promijeni svijest. Prema tome, ako govorimo o ekološkom moralu i ekološkim karakteristikama jedne države, onda je pored rada na globalnom nivou potrebno raditi i na sebi. Usvajanjem Predloga zakona koji se odnosi na odgovornost za štetu u životnoj sredini sigurno je da ovo o čemu sam ja govorila će mnogo lakše biti primijeniti.Hvala lijepo.
  • Hvala i Vama koleginice Tanasijević. Kolega Danko Šarančić u ime Kluba Socijalističke narodne partije, a na nakon njega kolega Abazović. Izvolite kolega Šarančić.
  • Hvala potpredsjedniče, poštovani ministre, pomoćnice ministra, poštovane koleginice i kolege, uvaženi građani, U razmatranju ovog zakonskog predloga ja moram da se pozovem, a svi se pozivaju na Ustav kada nešto krene kako ne treba u ovoj zemlji i da podsjetim na preambulu koja kaže da je država odgovorna za očuvanje prirode, zdrave životne sredine, održivog razvoja, uravnoteženog razvoja, svih njenih područja i uspostavljanje socijalne pravde. Zatim, na član 23 Ustava Crne Gore, koji kaže: "Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu". Samo je Predlog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini nije sporan što se tiče ustavnosti i samog sadržaja. Imali smo mi do sada mnogo propisa koji su se bavili životnom sredinom, između ostalog i Zakona o životnoj sredini iz 2008.godine, koji je tretirao slična pitanja. Ali, nije problem takođe ni usklađenosti sa Direktivom 2004/35 Evropskog parlamenta i Savjeta, to je ovim aktom takođe unijeto kroz odredbe i riješeno.Sada se nameće ključni problem. Šta je država činila do sada po pitanju zaštite životne sredine i odgovornosti onih koji su joj nanosili štetu? A, obzirom na njenu ustavnu, zakonsku i ako hoćete moralnu odgovornost onih koji su je predstavljali za generacije koje dolaze iza nas. Da li smo se ponašali odgovorno gospodine ministre, prema prirodi, da li smo je očuvali, da li smo obezbijedili uravnoteženi razvoj svih područja i uspostavili socijalnu pravdu, ili nijesmo poštovali Ustav? Znate, jeste bitna i himna, i grb i zastava, koju ćete nositi, ali državu čini i ono što se zove poštovanje Ustava i odgovornost onih koji donose političke odluke u ime budućnosti. U obrazloženju zakona se kaže da je svrha Direktive 2004/35 da uspostavi osnove za odgovornosti za štetu nanijetu životnoj sredini. Po principu zagađivač plaća. Isto tako direktiva utvrđuje obavezu nadoknade štete u životnoj sredini na način vraćanja u prvobitno stanje, koja ne podrazumijeva finansijsku nadoknadu štete. Prosto je nemoguće govoriti na ovu temu, a ne pomenuti Pljevlja kao opštinu u kojoj se nalaze dvije od ukupno pet ekoloških crnih tačaka u našoj zemlji. Ovaj zakon, kako propisuje član 44 primjenjivaće se od 1.decembra 2015.godine, u šta ja sumnjam, ali nećemo o tome. Hoće li nadležni državni organi konačno, poštujući direktivu i zakon, utvrditi odgovorne za ono što je učinjeno u smislu narušavanja životne sredine ne samo u Pljevljima nego širom Crne Gore? Hoće li se bar od 2015, 2016. poštovati princip da zagađivač plaća i da taj novac bude usmjeren tamo đe su najveće posljedice i rizici? Hoće li i kako će država, Agencija za zaštitu životne sredine ili neko drugi u ime države da životnu sredinu vrati u prvobitno stanje? Da li je to moguće, recimo u Pljevljima, i koliko će trebati vremena da se tako 149 nešto postigne, da li će iko više življeti u Pljevljima? Kada se sve ovo uradi što zakon propisuje, a na šta nas obavezuje i Ustav i zakon i direktive Evropske unije? Ko će nadoknaditi štetu oboljelim i porodicama umrlih građana? Podaci govore da oko 1000 mojih sugrađana svake godine oboli od neke vrste karcinoma. Svaki trideseti stanovnik. Ovo vas pitam ljudski ne politički, ne kao SNP niti bilo ko drugi, već u ime te djece koja gore žive. Sada Elektroprivreda Crne Gore krši sve moguće propise. Kada je u pitanju način odlaganja pepela i šljake na objektu deponije Maljevac i sve postojeće standarde, da ne govorimo da na toj površini od 60 hektara nema vodenog ogledala, gotovo ga nikada nije ni bilo, a da je čitav objekat izgrađen nelegalo u smislu Zakona o uređenju prostora za izgradnju objekata. U januaru mjesecu ove godine, samo četiri dana koncentracija štetnih i opasnih materija u vazduhu bila je u okviru dozvoljenih granica. Je li ovo dovoljan pokazatelj da se zabrani aktivnost takozvanog operatera, kako zakon propisuje,koji naravno nije još na snazi. Kako se u članu 40 Predloga zakona predviđa? Hoće li to moći da se uradi i poslije 2015.godine? Izgleda da je teško. Zaključak. Ovo će biti još jedan od zakona koji će se vrlo teško i vrlo malo primjenjivati u praksi. Nadu, Pljevljaci polažu u evropske organe i institucije, da će primorati odgovorne u Crnoj Gori da poštuju propise koje danas u ovoj važnoj oblasti i za Evopsku uniju i za Crnu Goru. Zbog toga su za politička pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji najveća baš upravo u Pljevljima i iznosi 83% po nekim anketama. Hvala.
  • Hvala i Vama kolega Šarančić. U ime Kluba Pozitivne Crne Gore kolega Dritan Abazović, a nakon njega kolega Andrija Popović. Izvolite kolega Abazoviću.
  • Hvala potpredsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, poštovana gospođo Vojinović, Zakon o zaštiti, odnosno odgovornosti za štetu u životnoj sredini je nešto što u svakom slučaju treba pozdraviti i mislim da je bilo dobro za nas kao državu da ovakav zakon imamo i ranije, ali u svakom slučaju on kao takav nije sporan. Poštovana gospođa Tanasijević je nešto govorila o vrednosnom aspektu svakog ko se iole malo bavi globalizacijom zna da zelena vrijednost je vrijednost, da tako kažem, XXI stoljeća i nova kategorija, generacija ljudskih prava se upravo odnosi na pravo svakog čovjeka, na zdravu životnu sredinu. Međutim, kao što to biva, stvari nijesu baš uvijek onakve kakve bi voljeli da jesu. Nije problem što neko odvidava i skida šarafe sa našeg aviona, problem je kod pilota koji taj avion vodi u pogrešnom smjeru, a to je Vlada Crne Gore i Vi gospodine ministre lično, a sada ću Vam reći i zašto. Da dolazi do nekog poremećaja vrednosnog sistema možemo da razmišljamo u ovom pravcu ovoga što se desilo danas. Kada dobar momak ide u zatvor, a bitanga sjedi u Parlamentu i najveći zagađivač je Vlada Crne Gore u svakom smislu i što se životne sredine tiče, ali i generalno sistemom vrijednosti. Reći ću vam što se tiče životne sredine, KAP, Pljevlja, Valdanos, Port Milena, sve je kriva Vlada Crne Gore. Ona je operater po ovom zakonu, ona nije preduzimala mjere da se ta područja zaštite. 150 Naprotiv, vaše Ministarstvo i Vi lično u mnogome ste odgovorni za devastaciju obale, a u mnogome ste odgovorni i za slabe procjene strateških partnera koje ne da nijesu donijele ništa dobro životnoj sredini, nego ni privredi generalno. Jer, imamo situacije u razvijenim zemljama, dolazi do zagađenja, ali je to nekako opravdano privrednim razvojem, kod nas se ni to nije desilo, ministre. I ne znam sad o kakvom pristupu čovjeka i prirode možemo da govorimo. Kod nas se to nije ni desilo ministre i ne znam sad o kakvom pristupu čovjeka i prirode možemo da govorimo. Ovdje ima izuzetak od primjene u članu 6 koja kaže, da ne bih sve čitao ,da se ovaj zakon ne primjenjuje onda kad je u pitanju odbrana zemlje ili međunarodne bezbjednosti. Ne znam samo hoćete li ako neko bude pokretao sporove direktno protiv Vlade nadležnog Ministarstva Agencije za zaštitu životne sredine, pokretali sporove da li će se naši sudovi sjetiti da kažu tada se branila zemlja na način što se nešto zaista moralo zagaditi, morala dozvoliti divlja gradnja, moralo je nekoliko tajkuna da zaradi veliki novac, jer su oni onda s tim novcem finansirali političke partije koje su branile dostojanstvo, ugled i državnost Crne Gore. Ne znam da li ćete se voditi tom logikom.Ono što znam je da je u prethodnom periodu učinjena velika šteta. Ono što znam jeste da bi bilo dobro da primjenu ovog zakona počnete od sebe. Princip zagađivač plaća je dobar princip, ali ja stvarno ne znam ukoliko je Vlada ta koja je dovela do najvećeg zagađenja, što je tačno, onda će teret plaćanja pasti na građane, ali vi ako ništa drugo, makar iz dijela naziva ovog zakona možete da se pozovete na ovu odgovornost. Lično ne očekujem jer ste mogli to da uradite mnogo puta do sad pa nijeste ali u svakom slučaju makar vam zakon tako nešto omogućava, što je svakako dobro. Ponavljam na samom kraju Zakon je dobar, podržavamo ga, nešto što je zaista u skladu sa evropskom praksom. U Americi je davno ustanovljen ovaj princip preko ekstemalija koje plaćaju velike, pogotovo multinacionalne kompanije. Ja ponavljam, u Crnoj Gori jedini koji treba da plati najviše vjerovatno ima i onih zagađivača manje kategorije jeste Vlada jednim prilično urbicidnim djelovanjem prema prostoru, jednim prilično urbicidnim djelovanjem prema prirodi i dalje ne pokazivanjem jasne volje da se u tom pravcu nešto želi promijeniti. Ako se, u stvari ako ta volja postoji, ako se ona u međuvremenu pojavila, ja sam tu prvi koji tako nešto, koji bi tako nešto pozdravio i pružio vam tako da kažem ruku, da neke stvari koje se mogu sanirati, a postoji prostor za to da se oni zaista i saniraju u jednom razumnom roku kako bi, nadam se, buduće generacije koristile mnogo zdravije resurse, I imali mnogo zdraviju životnu sredinu nego što je to sada slučaj. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam kolega Abazoviću i sada kolega Andrija Popović u ime Kluba četiri partije. Izvolite kolega Popoviću.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani, poštovani predstavnici Vlade, Gospodine potpredsjedniče, nemojte se plašiti da ću govoriti dalje o zloupotrebama menadžmenta Javnog servisa iako mi moramo da vršimo kontrolnu funkciju nad njima nije to njihova prćija, desetak miliona eura godišnje opredjeljuje... 151
  • Kolega Popoviću, što se mene tiče možete slobodno koristiti svoje vrijeme kako god želite, ali samo skrećem na temu dnevnog reda. Samo da bih skrenuo na temu dnevnog reda, a Vi možete svoje vrijeme koristiti u skladu sa Poslovnikom, kako god Vi mislite da treba. Izvolite.
  • Ništa, vraćam se na ovu temu. Na početku obraćanja bih se osvrnuo na flagrantan slučaj kršenja propisa koji štite životnu sredinu, a koji se uporno iz godine u godinu prenose i niko od nadležnih ne reaguje po tom pitanju. Slučaj u Opštini Mojkovac na obali rijeke Tare koju nazvasmo suzom Evrope. U ovom slučaju taj nadimak više odgovara njenoj suzi koju rijeka pušta zbog ekološkog zločina koji se sprovodi u kontinuitetu nego što odslikava čistoću njene planinske vode. Lokacija na raskrsnici regionalnog puta od Kolašina ka Mojkovcu na mjestu đe se ovaj put ukršta, odnosno gdje se krak odvaja za seoski put ka selu Štitarica. To je lokacija na obali rijeke Tare a dijelom i u rijeci Tari, na kojoj Komunalno preduzeće iz Mojkovca istovara smeće tj. komunalni otpad iz Mojkovca i okoline. Za prethodni period su istovarene hiljade tona komunalnog otpada koji nesmetano s obale klizi u rijeku, a posebno kad pada kiša, pa bujice odnose otpad u rijeku. Niko na to ne reaguje niti se trudi da to spriječi. Malo dalje su kampovi i Biogradsko jezero, tu je i Nacionalni park Biogradska gora i turisti prolaze, zaustavljaju se i fotografišu to ruglo. Ponavljam, niko ne reaguje, niko se iz Ministarstva ne obazire na taj problem. Mi u Liberalnoj partiji, odnosno naši mladi iz Kolašina i Mojkovca su ovo fotografisali, da ne bi bilo da pričamo bez osnova. Fotografije su pravljene, ali situacija nije promijenjena. U današnje vrijeme ni jedan ozbiljan ekonomski akter ne može da ignoriše uticaj svoje aktivnosti na životnu sredinu niti ostane ravnodušan na sliku koju ostavlja širokom javnom mnijenju. Ovu promjenu svijesti karakteriše trend saradnje nadležnih državnih organa i privatnog sektora na donošenju novih zakona, s tim da korporacije preuzimaju na sebe dodatne odgovornosti u odnosu na društvo. Prednost saradnje u odnosu na konfrotaciju Vlade i privatnog sektora u prošlosti jeste da pomaže lakše identifikovanje efikasnih mjera zaštite životne sredine, koje Vlada inače ne bi bila u stanju da uoči sama bez povratne reakcije industrije. Takav sistem odlučivanja pogoduje Vladi u smislu da osigurava sigurnu podršku industrije zakonodavnim prijedlozima u isto vrijeme ostavljajući dovoljno fleksibilnosti, prilagodljivosti privredi da reaguje i popravi situaciju bez mjera kažnjavanja. Status zagađivača je negativan ne samo iz razloga nepopularnosti i neprihvatljivosti, ekološki i nesavjesnog ponašanja u javnosti, već i iz finansijskih sigurnosti, održivosti, povoljne finansijske slike preduzeća. Iz prethodnog slučaja pitamo se da li će ovaj koji je ekološki nesavjestan samostalno promijeniti situaciju ili ga stvarno treba kažnjavati da bi razumio situaciju koju proizvodi i štetu koju nanosi. Nije mojkovački slučaj ništa lakši od Beransela i Vasovih voda, ali ovđe nema barikada i nema reakcije kakva bi trebala biti. Nije moguće da se komunalni otpad sakuplja na obali da pada u vodu, da ga voda raznosi, da takav dolazi do sela poput Gojakovića ili Bistrice tokom rijeke Tare u kojoj je sportski ribolov vrlo popularan. Na kraju jedno pitanje. Zašto zakon prepoznaje kao štetu životnoj sredini, štetu nanijetu zaštićenim vrstama i prirodnim staništima vodama, zemljištu, dok se zagađenje vazduha ne pominje? Da li vazduh ne koristimo ili imamo neku alternative? U članu 6 tačka 2 Zakona jasno piše koje su aktivnosti koje predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i 152 životnu sredinu pa me interesuje, da li će problem naveden na početku izlaganja biti riješen i počinilac kažnjen, a posebno da li će mu biti onemogućeno da ponovi isto djelo, odnosno nedjelo. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama kolega Popoviću. Bile su ovo uvodne riječi u ime poslaničkih klubova. Ministre želite li komentar uvodnih izlaganja? Pomoćnica ministra Ivana Vojinović. Izvolite.
  • Predsjedniče, uvaženi poslanici i poslanice, Zahvaljujem na dosadašnjim diskusijama i naročito na postavljenim pitanjima. Počeću sa komentarom na diskusiju poslanika Popovića. Dakle, pitanje nelegalnih deponija, pitanje neuređenih smetilišta jeste jedno od ključnih pitanja koje zabrinjava sve nosioce politike životne sredine u Crnoj Gori. Dakle, to je pitanje koje prije svega treba sistemski tretirati u našoj državi na način da kroz djelovanje nadležnih organa lokalne samouprave i djelovanje Komunalne policije svakodnevno na lice mjesta se ide u pravcu stvaranja uslova kako ...(Prekid)... u nastanku tih deponija, a samim tim i na stvaranje uslova za uklanjanje tih deponija i u konačnom stvaranje pretpostavki da nelegalne deponije naročito na izvorištima rijeka, poput rijeke Tare, koja je neprikosnoveno prirodno dobra u Crnoj Gori, ne samo u Crnoj Gori već nalazi se i na listi svjetske prirodne baštine, kao Unesko zaštićeno područje. Dakle, da takve pojave slobodno mogu reći ekološkog incidenta u budućnosti ne nastaju. U tom dijelu kada je konkretno riječ o rješavanju tih pitanja upućujem na primjenu zakona o upravljanju otpadom i Zakona o komunalnim djelatnostima koji tretiraju ova pitanja, prije svega, u dijelu kaznenih odredbi i definisanja prekršajne odgovornosti za sve prekršioce ovih zakona, naročito u dijelu kreiranja. Dakle, ad hok nastanka nelegalnih smetilišta bilo koje vrste. U tom smislu i u narednom periodu naročito kroz očekivano usvajanje nove nacionalne strategije za upravljanje otpadom Vlada Crne Gore će se i te kako kao i što sam istakla sistemski boriti protiv nastanka nelegalnih deponija, nelegalnih smetlišta i kako u budućnosti zaista takve vrste ekoloških problema ne bi bile na žalost dio naše svakodnevice. Vezano za vaše pitanje koje se odnosi na to zašto u dijelu predmeta primjene ovog zakona nema oblasti vazduha, pa slobodno mogu da priznam da smo se i mi u postupku pripreme ovog teksta zakona, kad smo čitali i detaljno proučavali direktivu koju smo prenosili, isto pitali. Dakle, evropska direktiva ne tretira pitanje kvaliteta vazduha, ona štetu životnoj sredini doživljava, odnosno definiše kao štetu nanijetu staništima, vrstama, zemljištu i vodi. Dakle, zagađenje vazduha tretiraju neke druge direktive koje su prenijete u naše zakonodavstvo i u tom dijelu ukazujem na Zakon o zaštiti vazduha i niz podzakonskih akata gdje zagađenje vazduha, odnosno aero tj. status sa evropskim zagađenjem jeste uređeno prema evropskim standardima i principima. Ja ću iskoristiti priliku što sam se javila za kraći komentar, možda i da prokomentarišem i izlaganja prethodnih uvaženih poslanika. Prije svega izlaganje, odnosno komentar koji je dao poslanik Šarančić u dijelu zagađenja u Opštini Pljevlja. Uz apsolutno uvažavanje činjenice da Pljevlja jesu grad koji je najviše opterećen ekološkim 153 problemima, prije svega u dijelu atmosferskog zagađenja. Ono što želim da ukažem jeste da je Vlada Crne Gore prošle godine usvojila nacionalnu strategiju za upravljanje kvalitetom vazduha koja je urađena uz ekspertizu inostranih konsultanata i koja definiše, prije svega, sistemske mjere za smanjenje zagađenja u Pljevljima. Dakle, ono što je definisano jeste da problem zagađenja u Pljevljima je višedimenzionalan. Izvori zagađenja ne potiču samo od industrije, izvori zagađenja jesu i te kako individualna ložišta, činjenica da se tipično koristi ugalj kao sredstvo ogrijeva, što dodatno uz nepovoljne meteorološke prilike, geografski položaj Pljevalja i činjenicu da Pljevlja zaista predstavljaju jednu tipičnu kotlinu čini problem zagađenja izuzetno problematičnim i zato kompleksnim. Ono što redovno ispitivanje Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore,dakle redovna mjesečna ispitivanja ukazuju jeste da problem zagađenja u Pljevljima nije evidentan jedino tokom ljetnjih mjeseci, što znači da tokom ljetnjih mjeseci bez obzira na rad i Termoelektrane Pljevlja i Rudnika uglja nema uticaja faktora koji dolaze iz individualnih ložišta, što upućuje na zaključak da individualna ložišta i te kako,dakle oko pet hiljada individualnih ložišta utiču na zagađenje vazduha u Pljevljima. U tom dijelu pomenute strategije definisan je niz sistemskih mjera. Prva godina realizacije strategije je značila realizaciju nekih od ovih mjera, ali svakako u budućem periodu prije svega kroz usvajanje plana kvaliteta vazduha će se ići u pravcu realizacije ostalih mjera. I, konačno, da iskoristim još preostalo vrijeme da se osvrnem i na komentare poslanika Abazovića. Svakako ovaj Zakon za odgovornost za štetu u životnoj sredini njegov primarni cilj jeste da pozove sve zagađivače na povećanu društvenu odgovornost. Dakle da utiče na zagađivača da promijene modele svoje proizvodnje, da smanje svoju zagađivačku djelatnost, da smanje svoj zagađivački intenzitet prije svega u dijelu definisanja principa obaveznog osiguranja koji ovaj zakon predviđa, a kao što znamo šteta nastala u životnoj sredini povlači za sobom u principu visoke premije osiguranja. Tako da se ovim zakonskim tekstom se stvaraju povećane garancije da svako onaj koji bude namjeravao, da li s predumišljajem ili bez predumišljaja, da stvori zagađenje u životnoj sredini moraće da računa i na veći finansijski trošak. Hvala na pažnji.
  • Hvala Vam. Imate jedan prijavljeni odgovor na komentar. Kolega Popović. Izvolite.
  • Poštovana pomoćnice ministra, Htio bih da kažem što se tiče ove situacije o kojoj sam govorio, ekološki zločin nad rijekom Tarom kod Mojkovca. Dakle, ta situacija traje godinama, možda i decenijama. Ja sam iz Kotora. Idemo često svi mi tamo. Vi, gospodin ministar Gvozdenović kad budete išli tim potezom okrenite glavu desno kad budete išli put Ribarevine i od Ribarevine kad budete išli put dolje lijevo vidjet će te što je to, jer mene su prije 15 dana, ja sam to primjećivao prije onako, ali prije 15 dana su me vodili, ja prosto nijesam mogao da vjerujem, pa đe mi ovo živimo, kakva je ovo kaubojska država. Drugo, vi kažete mi imamo zakon koji treba da se poštuje, da sankcioniše ove koji to rade, a ne mislite valjda Vi da će Komunalno preduzeće iz Mojkovca samo sebe da kazni, pa morate poslati inspekciju, to se mora izdići na najviši mogući nivo. Zahvaljujem. 154
  • Hvala Vam kolega Popoviću. Da li se tražili komentar? Izvolite kolega Abazoviću, komentar, dajete odgovor na komentar.
  • Kratko ću, ne bih da polemišem sa gospođom Vojinović koja je vrlo korektno iznijela svoje stavove. Ja sam razumio Zakon, ja ga podržavam, to uopšte nije sporno. Sporno je ovo što je i kolega Popović rekao. Ko će da kazni sam sebe? Ko će da kazni ono što ste Vi loše odradili kao Vlada? Ne pojedinačno, mada ima tu i pojedinačne odgovornosti. Samo me to interesuje. Što ćemo sad sa Beranselom, što ćemo sad sa drugim mjestima? To nijesu privatni projekti, ne mogu da shvatim. U narednom vašem zakonskom rješenju će biti smanjenje Nacionalnog parka Durmitor. Znači samo da građani budu, da im bude jasna situacija. Znači, ono što su nacionalni parkovi, što su parkovi prirode, ono se smanjuje, stavljaju se neke stavke koje bi trebale i koje su potpuno logične da imamo osiguranje u smislu koliko neki privrednik ili preduzeće naprave neku štetu. A što je sa štetama do sada? N išta, što bi narod rekao "izio vuk magarca" i to vam je to. To je problem našeg vrednosnog sistema, to je problem našeg vrednosnog sistema. I to se treba truditi da promijenimo, a o ekstemalijama je čovjek pisao 1912.godine ili 1913.godine ne znam tačno u knjizi Država i blagostanje i mi sad 2014.godine poslije 100 godina donosimo ovaj zakon koji treba donijeti. Ali ne treba se praviti da smo otkrili ne znam ti što i povući se da tako kažem, abolirati sam sebe od onoga što je Vlada pogrešno radila svih ovih godina i što su pominjali i druge kolege, a i ja u svom izlaganju. Zahvaljujem.
  • Hvala vam. Prelazimo na diskusije. Koleginica Žana Filipović je prvi diskutant iz parlamentarne većine, a nakon nje slijedi troje diskutanata iz parlamentarne manjine. Kolega Gojković je prvi. Izvolite.
  • Hvala predsjedavajući. Uvažena Skupštino, uvaženi građani i građanke, uvaženi predstavnici Vlade, konstantno zagađivanje životne sredine stalni je pratilac savremenog privrednog razvoja. Pronaći taj optimalan odnos privrednog razvoja i očuvanja životne sredine nije ni malo lak zadatak. Od kvaliteta vode, vazduha i zemljišta, kao i ostalih resursa zavisi razvoj budućih generacija. Pravo na zdravu životnu sredinu je jedno od osnovnih univerzalnih ljudskih prava. Instrumenti za rješavanje ekoloških problema dati su kroz propise, kazne, poreze, dozvole i subvencije. Ovim predlogom zakona uređuje se način i postupak utvrđivanja odgovornosti za štetu u životnoj sredini, primjenom preventivnih i mjera remedijacije, radi sprječavanja i otklanjanja štete u životnoj sredini. Svrha donošenja ogleda se u uspostavljanju odgovornosti za ekološku štetu, shodno principu kao što su već moje kolege ranije rekle da zagađivač treba da plati, kao i sprječavanju i saniranju ekoloških šteta. Zato je njen 155 osnovni princip finansijska odgovornost operatera čijim aktivnostima je prouzrokovana ekološka šteta ili čijim aktivnostima nastaje neposredna opasnost od takve štete. Ekološka šteta u ovom predlogu zakona definiše se kao šteta nezaštićenim vrstama i prirodnim staništima, koja predstavlja svaku vrstu štete koja ima izrazito nepovoljne posljedice na dostizanje ili održavanje povoljnog statusa očuvanja tih staništa ili vrsta, štetu na vodi koja predstavlja svaku vrstu štete koja bitno i nepovoljno narušava ekološki, hemijski i kvantitativni status i ekološki potencijal voda pogođenih zagađenjem, štetu na zemljištu koje na kontaminiranom zemljištu stvara veliki rizik po zdravlje ljudi na koji je izvršen nepovoljan uticaj kao posljedica direktnog ili posrednog uvođenja u zemljištu. Zakon se primjenjuje i na štetu i neposredno opasnost od štete prouzrokovane zagađenjem difuznog karaktera pod uslovom da je moguće utvrditi operatera koji je svojom aktivnošću prouzrokovao štetu ili neposrednu opasnost od nje. Postupak utvrđivanja štete u životnoj sredini pokreće se po službenoj dužnosti ili na zahtjev za utvrđivanje štete. Predlogom novog zakona novčanom kaznom od 2.000 eura do 40.000 eura kazniće se pravno lice ako ne preduzme preventivne mjere u slučajevima kada šteta u životnoj sredini još nije nastupila, ali postoji neposredna opasnost od nje. Takođe, lice će biti kažnjeno ako ne obavijesti organ državne uprave nadležan za vanredne situacije u slučaju kada neposredna opasnost od štete nije uklonjena sprovođenjem preventivnih mjera. Prema novom zakonu lice će biti kažnjeno iako se ne osigura od odgovornosti za štetu i neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini. Posebno je pitanje da li su osiguranjem pokrivene štete nastale kao posljedica postepenog zagađenja tj. uslijed trajnog dejstva uzroka štete, iako je opšte pravilo da su isključene štete od svih zagađenja izuzev iznenadnih i slučajnih. Iako se direktiva Evropske unije o odgovornosti za životnu sredinu odnosi ne samo na štete koje nastaju kao posljedica incidenata, već i na štete koje nastaju postepeno, osiguravači velikog broja država, članica Evropske unije pružaju pokriće samo za štete nastale zagađenjem životne sredine kao posljedice incidenata. Kada govorimo o zaštiti životne sredine, nije na odmet podsjetiti se već opšte poznate indijanske mudrosti koja kaže: "Tek kada posljednje drvo bude posječeno, kada posljednja rijeka bude zatrovana i kada posljednja riba bude ulovljena, tek tada ćete shvatiti da novac ne može da se jede". Naravno da je to daleko od mog uvjerenja, da se tako nešto može ili nešto slično desiti na ovim prostorima, o čemu u prilog ide i Predlog ovog novog zakona, tako da ga iskreno podržavam i predlažem Skupštini da ga usvoji. Hvala.
  • Hvala vam, koleginice Filipović. Kolega Obrad Gojković, a neka se pripremi Srđan Perić. Izvolite, kolega Gojkoviću.
  • Gospodine ministre, poštovane kolege, Prvo da se podsjetim malo onih ronilaca iz prošlog zakona. Mislio sam najozbiljnije, imate vrhunske profesionalce koji su vrlo često u vašem ministarstvu. Međutim, ni vaše ministarstvo ni ostala nemaju sluha za te ljude. Oni su sada članovi Radne grupe za izradu zakona o ronjenju koji je povučen iz procedure, jer je bio potpuno pogrešan. Eto, dočekali smo da i u ronjenju imamo partijske zakone i da se tu, čak, postavljaju po nekim partijskim zaslugama, a pitanje je ko sve to radi. Imate 156 vrhunske profesionalce u Crnoj Gori, iskoristite to, to je velika populacija, to su elitni turisti. Mislim da će to biti na dobrobit svih ako saslušate te ljude. Što se tiče ovog zakona, potpuno se slažem sa mojim kolegama, da je ovaj zakon donesen prije 15-ak godina Ministarstvo i Vlada bi bili odgovorni po mnogim članovima, po članu 3, 5, 7, 21 i 41, a reći ću zašto. Znači, član 3 je zagađivač plaća, član 5 je šteta koja je nastala neprofesionalnim obavljanjem djelatnosti, član 7 je upravljanje otpadom, član 21 je remedijacija i član 41 to su kaznene odredbe. Zašto? U 2004. godini Vlada i Ministarstvo su dali dozvolu za istraživanje vode u Mojdežu, došlo je do nadgornjavanja tajkuna bliskih DPS-u i cijelo selo je otišlo u klizište. Kakva je posljedica? Ti tajkuni su danas multimilioneri, a mi iz budžeta amandmanima ovdje izdvajamo milion i po eura da saniramo poslije deset godina to klizište, a penzionerima zaustavljamo penzije itd. Crnogorski penzioneri plaćaju ono gdje su se tajkuni obogatili u Mojdežu desetinama miliona eura, što stvarno nije pošteno i nije fer. U 2004. godini povodom ovog pokrenuta je istraga tužilaštva. Prije par danas sam, poslije deset godina, postavio pitanje u kojoj se fazi nalazi ta istraga. Poslije deset godina mi se odgovara da su sada u fazi pronalaženja uzroka nastanka klizišta. Deset godina oni nijesu mrdnuli sa mjesta, niti su išta uradili i poslije deset godina nema nikakvog pomaka u toj istrazi. Da ne govorimo o pravnoj proceduri gdje tada nijesu postojali zakoni i odgovornosti za pravna lica nego su postojali za fizička, pa su neki umrli itd, ali su danas ovi koji su to uradili multimilioneri, a penzioneri plaćaju. Drugi slučaj. Evo, to je iz vašeg ministarstva, iz vaše nadležnosti, Agencije za zaštitu životne sredine. U 2012. godini, pred izbore, Agencija za zaštitu životne sredine daje, upisuje u registar sakupljača otpada i dozvoljava mu deponiju u selu Mokrine pokraj Herceg Novog, iako u svim papirima koje su dostavljeni opštini Herceg Novi se kaže da se ni u kom slučaju ne dozvoljava sakupljanje otpada niti deponija u tom selu, a u Zakonu o sakupljanju otpada tačno se kaže da mora biti u skladu sa lokalnim planovima sa upravljanjem otpadom i državnim planovima. Nijedan od tih dokumenata nije bio validan, nije bio dostavljen i tadašnja direktorica potpisuje saglasnost u upisu u registar. Što je najgore, na tom primjerku, koji sam imao priliku, kopiji, nema potpisa, nema pečata, a nalazi se u Regionalnom parku Orijen. Znate kako to danas izgleda? Kompletna šuma okolo je prekrivena kesama kada se ide putem prema crkvi Sveti Ilija, i to je jedan prizor sa Marsa. Možete li zamisliti hrastovu šumu koja je potpuno u bijelim kesama i tu se i sada obavlja djelatnost, iako je Ministarstvo poništilo taj upis u registar i još u oktobru mjesecu, prije pet, šest mjeseci. Znači, izdata je dozvola nelegalno, ljudi su se žalili, dozvola je poništena, i dan danas se to obavlja. Tu su i vodotokovi dolje ispod sela Trebesin, ta deponija se nalazi tačno iznad sela Trebesin. Prije ste govorili o nelegalnim deponijama. Ne znam kako bih ovo nazvao. Da li je ovo nelegalno pošto je država dala papire. Papiri su nelegalni. Država je to poništila, ali se i dalje obavlja djelatnost. U svemu ovome, po svim ovim tačkama, vjerujte ovo je tačka 41, gdje se govori o kaznama za ovakve stvari. Mislim da bi Ministarstvo ovdje platilo milion eura kazne po svakoj ovoj tački, po svakom ovom stavu vi ste odgovorni za to. Izdali ste nelegalno, pa ste to poništili, pa vam inspekcije ne reaguju, pa se tu i dalje obavlja djelatnost. Šta ćemo sada? Jednostavno sistem apsolutno ne funkcioniše, pričamo priču o ekološkoj državi, da ne govorimo o Gritu u Bijeloj. Koliko ima tamo, 20.000 tona, ne znam. To je isto crna tačka. Da ne govorimo o silosima koje su nam pokušali uvaliti dolje u Boku. To je stvarno katastrofa. Evo, pogledajte ovo, provjerite papire, vidjećete da ste poništili dozvolu za tu deponiju. U regionalnom parku prirode nema nikakve usklađenosti sa lokalnim i državnim planovima prikupljanja otpada. Neka 157 javnost pita, neka neko pita kako je neko mogao to da potpiše, bez pečata, bez išta. Hvala.
  • Hvala, kolega Gojkoviću. Kolega Srđan Perić, a nakon njega kolega Kaluđerović. Izvolite, kolega.
  • Uvaženi ministre, uvažena pomoćnice ministra, Ovaj zakon je nastavak prakse koji imamo u ovom resoru, taj tzv. sitan vez, korak naprijed, nazad dva. Tako da u ovom zakonu imamo utvrđivanje odgovornosti za štetu u životnoj sredini i, kada ga obrazlažemo, puni smo različitih floskula i demagogija, zapravo vi iz Ministarstva, slobodan sam reći, da zagađivač plaća, a javnosti radi, kako zagađivač plaća vrlo lako će vidjeti već u narednom zakonu koji razmatramo, gdje se 12 km Nacionalnog parka Durmitor izmješta iz tih granica. To je logika ovog ministarstva kako zagađivač plaća. Zagađeno je i izuzmite ga iz većeg stepena zaštite, odnosno iz nacionalnog parka. Ono što je druga stvar ovdje važna, žao mi je što, pretpostavljam zapravo da će ministar tek u završnoj riječi uzeti komentar na diskusiju i onda nećemo imati priliku za bilo kakvu vrstu polemike. Ono što bih vas pitao, vrlo direktno i otvoreno. Imali smo prije nekoliko godina unazad ekološku katastrofu u Lipcima, a ovaj zakon pominje remedijaciju. Da li će se primjenjivati? Javnosti radi, o čemu se radi, šta je remedijacija. Stoji u obrazloženju zakona da je cilj remedijacije da se šteta u životnoj sredini oporavi od te štete, odnosno vraćanje u prvobitne uslove kroz primarnu, komplementarnu i kompenzatorsku remedijaciju. Vrlo direktno vas pitam, da li će se zakon primjenjivati i konkretno za tu situaciju koju smo imali u Lipcima ili Ministarstvo misli da je to što je urađeno u Lipcima od strane privatnih lica bogom dano, pa to ne treba dirati. Druga stvar koja je, takođe, ovdje jako bitna. Imamo jedan jako veliki nonsens na samom kraju zakona u tim tzv. završnim odredbama koje tretiraju stupanje na snagu. Mi bismo očekivali, ako Ministarstvo na čelu sa ministrom želi da podvuče jednu crtu i da što prije krene u kažnjavanje bilo kakve nedozvoljene radnje kada je riječ o zaštiti životne sredine, odnosno da zagađivač što prije plaća. Ovaj zakon, građani, stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu, a primjenjivaće se od 1. decembra 2015. godine. Znači, vama se uopšte ne žuri da zagađivač plaća. Vrlo je interesantno da neko objasni, ako zakon stupi na snagu za osam dana, a primjenjuje se od 1. decembra, kako se zove ovaj međuprostor, je li to bestežinsko stanje, je li to poziv onima koji žele da naruše životnu sredinu da do 1. decembra imaju vremena, u granicama nacionalnih parkova, da ćemo ponovo promijeniti Zakon o nacionalnim parkovima? Ovdje su, takođe, zanimljiva dva člana, afirmativna zaista, član 3 i član 4. Javnosti radi, pročitaću dio, da se princip naknade štete u životnoj sredini zasniva na jednom od principa da zagađivač plaća, prema kojem je pravno i fizičko lice koje je počinilo štetu u životnoj sredini ili neposredno opasnost od štete dužno da nadoknadi štetu sprovođenjem preventivnih mjera i mjera remedijacije o svom trošku. Član 24 gdje stoji da kompenzatorske mjere remedijacije sprovode se od momenta nastanka štete sve dok se primarnom remedijacijom ne postigne potpuni oporavak resursa ili usluga dovođenjem u prvobitno stanje. Ponovo se vraćam na Lipke. Da li će se ovo primjenjivati na klasičnu ekološku katastrofu koju smo imali u Lipcima ili ćemo to prosto 158 adaptirati ili ćemo prosto ići logikom da zagađivač ipak ne plaća nego da se zagađivač oslobađa? To je ključno pitanje na koje vi kao ministar morate da odgovorite. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Periću. Kolega Kaluđerović. Izvolite.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodo iz resornog ministarstva, Da i ja potvrdim ocjenu koju su prethodne kolege, u najvećem dijelu, saopštili, da će Predlog ovog zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini sa normativnog aspekta predstavljati napredak. Problem Crne Gore nije ustavno-pravni normativni ambijent u okviru kojeg treba da se štiti životna sredina, već primjena tih normi. Podsjećam da je još Ustav iz 1992. Crnu Goru deklarisao kao ekološku državu, to smo potvrdili Ustavom iz 2007. godine. I prije Ustava iz 2007. imali smo 1996. jedan izuzetno napredni Zakon o životnoj sredini, pa smo na osnovu tog zakona 1997. godine razradili princip zagađivač plaća i donesena je Uredba Vlade koja je definisala tačno i precizne kriterijume koji bi, da je bilo sreće da se primjenjuju i da se poštuju, obavezivali veliki broj subjekata da se pune fondovi, ako neko već zagađuje životnu sredinu, odnosno podizali bi nivo odgovornosti kod subjekata potencijalnih zagađivača. Reći ću nešto kasnije nešto više o tome. U 2005. godini donijeli smo set od četiti zakona koji su opet predstavljali napredak, istina sa odloženim rokom primjene, uglavnom, ako se ne varam, od početka 2008. godine. Donijeli smo novi Zakon o životnoj sredini 2008. godine. U 2011. godini smo donijeli novi Zakon o upravljanju otpadom. Kada to već pominjem, pitam vas, gospodine ministre Gvozdenoviću, da li je usvojen i donesen novi državni plan upravljanja otpadom? Zakonom iz 2011. o upravljanju otpadom definisano da se mora donijeti najkasnije do 31. marta 2013. godine. Dakle, dijeli nas vremenski interval od gotovo punih godinu dana od isteka tog roka. Pretraživao sam po sajtu vašeg ministarstva, Vlade, u registru propisa, nema toga. Jedno rješenje vašeg ministarstva od prije mjesec dana, koje govori da se pristupa izradi strateške procjene uticaja na životnu sredinu za državni plan upravljanja otpadom za period 2012-2014. godina, upućuje na zaključak da ste tek počeli pripreme da bi se donio državni plan upravljanja otpadom. Ako toga nema, kako možemo govoriti o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, a nema očigledno ni toga ni mnogo čega još. Da podsjetim ukupnu javnost da sam još 2011. godine postavljao poslaničko pitanje u vezi sa već sada famoznim ugovorom o poravnanju koji je zamijenio ugovor o kupoprodaji Kombinata aluminijuma, zbog čega se u tom ugovoru nalazi norma koja vlasnike Kombinata aluminijuma i njegovo poslovodstvo oslobađa obaveze da poštuju ovaj set od četiri zakona koji su usvojeni krajem 2005. godine. Onda imamo onu famoznu normu da će CEAC primjenjivati norme iz oblasti zaštite životne sredine koje su bile na snazi 30.11.2005. godine, potpuno ciljano, prije nego što je usvojen set novih zakona. Kada već to govorim, pitao sam, takođe, poslaničkim pitanjem koliko je po onoj Uredbi iz 1997. godine naplaćeno po osnovu zagađivač plaća od Kombinata aluminijuma i još jednog broja najvećih zagađivača i dobio odgovor od Ministarstva čiji je ministar tada bio sadašnji kolega poslanik Sekulić, da je ova uredba počela da se 159 primjenjuje tek od 1. januara 2007. godine. Pazite, Uredba iz 1997. godine počela je da se primjenjuje tek punih deset godina kasnije. Nigdje u pravnom poretku Crne Gore nikome nije dato ovlašćenje da tako nešto može da učini. Samo da podsjetim, kada je u pitanju Kombinat aluminijuma i proizvodnja na nivou od 100.000 tona, mnogo puta sam to saopštio, ponoviću i ovog puta, bojim se ili ne znam treba li da se više plašim toga, treba li da se plašimo za sudbinu zaposlenih u Kombinatu i ogromne ekonomske poteškoće koje očigledno ostaju u nasledstvo svim građanima Crne Gore, zbog izuzetne neodgovornosti u privatizaciji Kombinata, ali i u ovom segmentu. Dakle, na nivou proizvodnje 100.000 tona na godišnjem nivou, Kombinat aluminijuma oslobađa 800.000 tona otpada od kojeg je najveći dio štetnih otpadnih materija. Primjenom ove uredbe da je...% od tog otpada u kategoriju štetnih koju definiše ova uredba, onda je bila obaveza Kombinata da po osnovu Uredbe plaća državi ekološku naknadu od preko 10 miliona evra, na godišnjem nivou, a naplaćeno je simbolično, tek nešto počev, kažem 10 godina kasnije. To je izuzetno neodgovoran odnos. I uz izvinjenje, samo jedno pitanje i očekujem, gospodine ministre, da mi odgovorite - Da li je u postupku prodaje dijela imovine Kombinata aluminijuma, bićemo u prilici kao parlament, nadam se, da o tome razgovaramo o tom predlogu akta Stečajne uprave Kombinata aluminijuma, kada je u pitanju prodaja bazena Crvenog mulja, nešto država propuštila da učini? Da li su neke međunarodne organizacije najavile donaciju za sanaciju ekoloških problema bazena crvenog mulja? Da li ovim aktom država može da dođe u situaciju da izgubi značajne donacije u tom dijelu i kakva je problematika s tim u vezi? Hvala.
  • Hvala i vama kolega Kaluđerović. Komentar, izvolite, samo da vodimo računa da u 5 završavamo rad i da bi imao ministar priliku da da završnu riječ. Izvolite.
  • Ja u stvari koristim diskusiju poslanika Kaluđerovića koga jako uvažavam, kao povod da bih saopštila još jedan svoj stav vezano za odgovornost za štetu u životnoj sredini. Naime, htjela sam da kažem da sve ono što je u nadležnosti države o čemu ste govorili vi i ostali poslanici ima smisla i da država zaista treba da preduzme sve mjere da bi se sačuvao ekološki sklad i da bi na taj način građani ostvarili svoje ustavno pravo na zdravu životnu sredinu. Međutim, moram da potenciram da je jako važno da i svaki čovjek da svoj doprinos tome, jer kad se desi elementarna nepogoda, to nije uradila ni jedna institucija nego su to uradili pojedinci i često su elementarne nepogode lice ponašanja pojedinaca u životnoj sredini. Odnosno, pitanje pomjeranja odgovornosti je često naša mentalitetska karakteristika. Ako bismo napravili sad istraživanje sa uzorkom svih punoljetnih građana Crne Gore i postavili im pitanje - da li imate ličnu odgovornost za narušavanje prirodne, sklada ili ekološke sredine, sigurna sam da bi preko 90% ljudi rekli da oni lično nijesu krivi. A kad bi to bilo tako mi bismo živjeli u ekološkom raju. A činjenica je da ne živimo u ekološkom raju i da treba da institucije sistema urade sve što je neophodno ali da urade i građani i daju svoj lični doprinos. Odnosno, završiću onim sa čim sam i započela svoju diskusiju, bitna je činjenica ko vozi 160 avion ali je bitno i ko su putnici u avionu, jer je često, ne često nego je uslov da bi neko bio pilot on mora biti profesionalac, ali za bezbjednost aviona je potrebna i provjera putnika. Hvala.
  • Kolega Kaluđerović, odgovor na komentar, izvolite.
  • Uzvraćam mojim poštovanjem prema vama gospođo Tanasijević. Pri tom ne zamjerite, moram da primijetim, istina činite to politički vješto, ali mislim da nije materija ta gdje bi tu profesorsku političku vještinu trebali da koristite. Govorite i prebacujete, pokušavate sugerisati javnosti koja prati naš rad da je problem i kod pojedinaca. Prihvatam i ja dijelom da jeste i kod pojedinaca. Ali, sad odgovorite i vi meni na tu tezu a kakva je to država, kakva je njena organizacija, kakva je aktivnost nadležnih državnih organa, u konkretnom slučaju ministarstava, drugih organa uprave koji imaju zakonom i ustavom definisanu obavezu da obezbijede građanima Crne Gore zdravu životnu sredinu. Mi imamo srećnu okolnost da smo pitanje zaštite životne sredine Ustavom, zakonima podigli na najviši stepen obaveznosti. Ta obaveznost prvo ide prema nadležnim organima, vlasti, Vladi Crne Gore, a ja sam govorio o primjerima kako se Vlada odnosi. Dakle, Ugovor o poravnanju je potvrdila Vlada Crne Gore. I potpuno svjesno u jednom članu rekla "Vi iz Kombinata aluminijuma nemate obavezu da poštujete zakone koji uređuju oblast zaštite životne sredine do kraja 2012. godine". To nije slučajno, to je očigledno preferiranje interesa pojedinaca u odnosu na ono što je Ustavom definisani opšti interes društva i sadašnjih i budućih generacija. Hvala.
  • Hvala i vama. Evo prilike za završnu riječ predstavnika. Ko to želi da uradi? Ivana Vojinović, pomoćnica ministra. Izvolite.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče. Uvažene poslanice i poslanici, još jednom zahvalnost na izuzetno kvalitetnim sugestijama koje smo čuli na temu Prijedloga zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Ja ću pokušati da sumiram ono što smo čuli u drugom dijelu diskusije i da pokušam da odgovornim na postavljena pitanja uvaženih poslanika. Dakle, prije svega više puta smo čuli komentare u dijelu primjene ovog zakona. Na šta, na koje događaje, koje djelatnosti, koje aktivnosti, koje zagađivače se zakon primjenjuje? To vrlo jasno definiše član 5 Zakona, ali i istovremeno u članu 6 su definisani izuzetci od primjene, gdje su između ostalog definisane i one štete koje su nanijete životnoj sredini a koje su nastale prije stupanja na snagu ovog zakona, kao i štete u životnoj sredini koje su nastale neposredno nakon stupanja na snagu ovog zakona pod uticajem koji je nastavio i završen prije stupanja na snagu ovog zakona. Dakle, to su jasno i precizno definisane odredbe iz same direktive odgovornosti za štetu u životnoj sredini i vrlo jasno je definisano i odvojeno na šta se Zakon o odgovnosti na štetu u životnoj sredini odnosi. 161 Drugi komentar koji bih dala tiče se početka primjene zakona. Predložene takozvane odložene primjene zakona, da se zakon počne primjenjivati od 1. decembra 2015. godine. Dakle, nismo proizvoljno došli do tog datuma. Naprotiv, do tog datuma smo došli prije svega nakon runde konsultacija i nakon završene sveobuhvatne javne rasprave sa svim zainteresovanim subjektima koji su imali učešće prilikom javne rasprave i javne diskusije, i prije svega ovo je bila sugestija osiguravajućih kompanija u Crnoj Gori, budući da kao što jako dobro znate, ovaj zakon podrazumijeva uvođenje principa obaveznog osiguranja i naše osiguravajuće kuće su, prije svega, ukazale na neophodnost da imaju jedno dodatno vrijeme da kreiraju novi proizvod osiguranja koji će biti uveden na naše finansijsko tržište, da definišu sve potencijalne elemente ugovora o osiguranju sa potencijalnim zagađivačima. Jer, kao što sam i u prethodnom javljanju kazala, dakle u principu štete u životnoj sredini su štete koje za sobom povlače visoke premije osiguranja i svaka stranka u tom postupku, dakle kako osiguravajuće kuće tako i sami zagađivači su i te kako zainteresovani da taj novi osiguravajući proizvod apsolutno bude definisan kvalitetno i da bude definisan u skladu sa onim što zakon nalaže. I to je jedan od osnovnih razloga zašto smo smatrali da zakon treba primjenjivati od 1. decembra 2015. godine kako bi se do tog momenta stvorili svi uslovi da zakon bude primjenljiv u svom punom kapacitetu. Dalje, ono što takođe želim da pojasnim jeste da se ovaj zakon odnosi na posebnu vrstu odgovornosti za štetu u životnoj sredini. Dakle, mi već u posebnim sektorskim zakonima imamo i prekršajnu i krivičnu odgovornost svakoga onoga ko svojom djelatnošću i aktivnošću zagađuje životnu sredinu ili degradira prirodne resurse. Podsjetiću da svaki sektorski zakon u oblasti životne sredine propisuje novčane kazne u visini dvostrukog maksimuma u odnosu na ono što definiše Zakon o prekršajima, a upućujem takođe i na Krivični zakonik i na posebno poglavlje 25 koje definiše krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora, gdje su eksplicitno navede sve radnje, aktivnosti i djelatnosti koje u sebi mogu da sadrže biće krivičnog djela. Dakle, povrh toga mi sada zakonom o odgovornosti za štetu u životnoj sredini uvodimo posebnu vrstu odgovornosti koja se razlikuje od ove upravo pomenute građanske odgovornosti i vrlo jasno, eksplicitno u članu 7 definišemo djelatnosti i aktivnosti koje same po sebi predstavljaju rizik za nastanak štete, odnosno neposredne opasnosti od štete u životnoj sredini. Ovaj zakon, još jednom to ističem, jeste dodatna garancija da se svede na minimum od rizika nastanka štete u životnoj sredini. I konačno, vezano samo za komentare koji se tiču pitanja upravljanja otpadom u Crnoj Gori. Dakle, mi smo trenutno u završnoj fazi izrade i nove nacionalne strategije upravljanja otpadom i nacionalnog programa upravljanja otpadom. Tokom izrade ova dva jako bitna i jako važna strateška dokumenta u narednom periodu smo radili u konsultaciji zajedno sa predstavnicima Evropske komisije kako bi zaista i nacionalna strategija i nacionalni program za upravljanje otpadom iz kojih bi trebalo da budu izrađeni i novi lokalni planovi upravljanja otpadom bili zasnovani na novom pristupu Evropske komisije u dijelu upravljanja otpadom, a koji se zasniva, prije svega na prevenciji nastanka otpada, na preradi otpada, reciklaži, ponovnoj upotrebi otpada, dakle naši dokumenti u budućnosti bi trebalo da se zasnivaju na odlaganju otpada kao najmanje poželjnoj soluciji. Dakle da treba pristupati odlaganju otpada na sanitarnim deponijama samo u onim uslovima kada je to nužno i neizbježno. Dakle, da Crna Gora, kao država kandidat za ulazak u Evropsku uniju, treba sve više da se kreće u pravcu prerade, u pravcu reciklaže, u pravcu ponovne upotrebe 162 otpada jer je to ekološki prihvatljivo, ekološki čisto, ekološki zdravo i nadasve ekonomski isplativo za sve nas. Hvala na pažnji.
  • Hvala vam. Ovim zaključujem raspravu o Predlogu zakona o odgovornosti za štetu u životnoj sredini i zahvaljujem se predstavnicima Vlade, ministru Branimiru Gvozdenoviću i Ivani Vojinović, pomoćnici ministra. Konstatujem takođe da se amandmani na ovaj predlog zakona mogu podnositi sjutra do početka plenarne rasprave, i ovoj tački ćemo se, naravno, izjasniti naknadno. Početak plenarne rasprave sjutra zakazujemo za 12 časova i to tačkom dnevnog reda - Predlog zakona o nacionalnim parkovima. Zaključujem današnji rad. 19.03.2014. u 14.36h
  • Poštovne koleginice i kolege, dobar dan. Nastavljamo sa radom. Predlog zakona o nacionalnim parkovima je tačka dnevnog reda o kojoj ćemo sada raspravljati, kako smo je i najavili. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i mr Ivana Vojinović, pomoćnica ministra. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja Zakonodavnog odbora i Goran Tuponja Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Ministar Gvozdenović. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, uvaženi poslanici, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, shodno Programu rada Vlade Crne Gore, pripremilo je Predlog zakona o nacionalnim parkovima. Tri osnovna razloga opredijelila su da se pristupi izradi novog zakona o nacionalnim parkovima. Predlogom zakona uređeno je pitanje eko sistemskih usluga koje predstavljaju dodatne radnje i aktivnosti na zaštiti određenog eko sistema u cilju stvaranja direktnog i indirektnog ekonomskog benefita za korisnike dobara nacionalnih parkova. Pružanje eko sistemskih usluga se detaljno definiše ugovorom između privrednog društva i korisnika usluga. Bitan razlog za utvrđivanje Predloga zakona o nacionalnim parkovima je revizija granica nacionalnog parka Durmitor, kao i reorganizacija Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore u privredno društvo, u skladu sa obavezama proisteklim iz Zakona o unapređenju poslovnog ambijenta. Naime, prema ovom zakonu javna preduzeća su dužna da se reorganizuju u skladu sa Zakonom o privrednim društvima. Predlogom zakona o nacionalnim parkovima su date osnove za reorganizaciju Javnog preduzeća za upravljanje nacionalnim parkovima Crne Gore u odgovarajuće privredno društvo koje će osnovati Vlada Crne Gore u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. 163 Kada je riječ o reviziji granica Nacionalnog parka Durmitor, 2009. godine potekla je inicijativa od Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore, kao upravljača nacionalnim parkovima u Crnoj Gori, da se s obzirom na antropogene zahtjeve i urbanizaciju koji su prisutni na jednom dijelu prostora nacionalnog parka Durmitor, u neposrednom okruženju grada Žabljaka, pokrene postupak isključenja tog dijela van granica nacionalnog parka, a koji obuhvata nekoliko durmitorskih sela. Ova inicijativa je prihvaćena od Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine, koje je u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode podnijelo zahtjev za izradu stručne podloge, studiju revizije granica zaštićenog područja dobra nacionalnog parka Durmitor, instituciji koja ima kapacitete da uradi taj dio posla, da uredi sve elemente koje mogu da unaprijede taj prostor, a to je Zavod za zaštitu prirode. U skladu sa odredbama iz ugovora o izradi stručnih podloga potpisan je ugovor između Ministarstva i Zavoda za zaštitu prirode. Koncept budućeg statusa zaštićenog područja dobara nacionalnog parka Durmitor promijenjen je u odnosu na postojeći koncept - kategorija zaštite nacionalni park, odnosno druge kategorije - zaštićenog prirodnog dobra, kroz izmijenjene granice nacionalnog parka Durmitor u zoni izuzeća grada Žabljaka i naselja kod grada Žabljaka, Razvršje, Motički Gaj, Virak, Pošćenje i druga, i postavljene osnove za buduće upravljanje svim ovim zaštićenim prirodnim dobrom. Nakon sprovedene javne rasprave za Predlog zakona, studija koju je dostavio obrađivač je inovirana i usklađena sa sugestijama koje su dobijene od lokalne samouprave Žabljak, Šavnik i Plužine, resornih ministarstava, uprave za šume, kao i pojedinih nevladinih organizacija. Posebno se vodilo računa o potrebama Opštine Šavnik, tako da je umjesto predviđenog predloga da se na ime isključenja dijela teritorije nacionalnog parka Durmitor u okolini grada Žabljaka izvrši nefinansijska kompenzacija, uključivanje kanjona Nevidio i Dragišnica u zonu Nacionalnog parka Durmitor, predviđeno je područje kanjona Nevidio i Dragišnica da bude zasebno izdvojeno kao posebno zaštićeno dobro, kao regionalni park, odnosno park prirode sa površinom od 2.570 hektara. Za ovaj prostor bi u skorijem vremenu trebalo raditi plan upravljanja i zaštite sa ciljem da se imenuje upravljač zaštićenog dobra, koji bi mogao biti opština ili preduzeće ili organizacija. Ovaj prostor je izabran zbog prisutne prirodne vrijednosti. Na ovaj način povećava se zaštićeni prostor u Crnoj Gori. Imamo, znači, dio koji je van Nacionalnog parka manji nego što je dio koji na ovaj način dobija status regionalnog parka. U pripremi Zakona korišćena su operativna iskustva zemalja u regionu, kao i iskustva razvijenih zemalja. U izradi zakona konsultovan je i vodič Međunarodne unije za zaštitu prirode, za upravljanje zaštićenim područjima, a transponovane su i pojedine odredbe direktive Savjeta Evrope od 21. maja o zaštiti prirodnih staništa i divljeg biljnog i životinjskog svijeta. Hvala lijepo.
  • Hvala i vama, ministre. Prelazimo na uvodna izlaganja predstavnika poslaničkih klubova. U ime kluba Demokratske partije socijalista Predrag Sekulić. Izvolite, kolega.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi gospodine ministre, gospođo Vojinović, poštovane kolege, 164 Samo da podsjetim da smo na Odboru za ekologiju imali veoma dobru raspravu vezanu za ovaj zakon. Sa jedne strane imamo priču oko toga da se izmjena zakona desila zbog toga što ga je trebalo usaglasiti sa zakonima o privrednim društvima, a s druge strane imamo i ono što je, čini mi se, u ovom trenutku važnije i što jeste srž ovog zakona, izmještanje iz dijela nacionalnog parka Durmitor naselja Razvršje, Motički Gaj, Virak i Pošćenje. Naravno, tu imamo različita viđenja vezano za ovo pitanje. S jedne strane da li je ta devastacija koja je urađena u stvari bila nebriga države, s jedne strane, ili sa druge strane da li se u onom trenutku kada su ova naselja bila uvrštena u nacionalni park Durmitor vodilo računa o tome da Žabljak kao grad i kao turističko mjesto treba da se razvija. Naravno, mišljenja i jedne i druge strane imaju argumente za i protiv. Što se tiče samih mehanizama države, oni su postojali, rekao bih da je ovo isto ministarstvo radilo intenzivno na tome da se ne samo spriječi bespravna gradnja nego da se to okvalifikuje kao krivično djelo i s te strane teško je prebaciti državi da je imala nebrigu. Takođe, ne treba zaboraviti činjenicu da smo u skladu sa Zakonom uradili ono što su kompezatorne mjere. Naravno, ne možemo reći da ako smo devastirali jedan dio nacionalnog parka, možemo uzeti neki drugi dio Crne Gore pa da kažemo sad ćemo ga proglasiti dobrom prirode, da ćemo na taj način spasiti ono što je devastirano. U svakom slučaju, ovo jeste nešto što govori o brizi države, da Crna Gora zaista ispoštuje ono što je i preporuka Ujedinjenih nacija, da imamo 10% zaštićenog područja bez obzira da li se radi o nacionalnim parkovima ili se radi o regionalnim parkovima prirode, kakvo će biti područje Dragišnice i Komarnice. Da kažem još jedanput, ne treba zaboraviti da je površina tog zaštićenog područja mnogo veća od one površine koja je izuzeta od nacionalnog parka Durmitor. Radi se o nekih 2570 hektara prostora na nacionalnom i regionalnom nivou. Vjerujem da će ovo područje koje sada jeste regionalni park prirode, prije ili kasnije postati poseban nacionalni park. Mislim da to svojom ljepotom i sa onim što može pružiti ljudima koji dolaze na taj prostor zaista zaslužuje, da bude dio nekog većeg nacionalnog parka, i čini mi se da je to bio osnovni motiv zbog čega nije uključen u nacionalni park Durmitor, nego je ostavljen prostor da danas-sjutra bude dio posebnog nacionalnog parka. Ono što se previđa jeste, a čini mi se da je veoma značajno kada govorimo o izmjenama i dopunama ovog zakona, uvođenje eko sistemskih usluga, zato što je u članu 19 propisano da se na području nacionalnih parkova mogu obavljati eko sistemske usluge na način na koji se obezbjeđuje održivost eko sistema. Znači, moramo gledati na nacionalne parkove kao na nešto što omogućava razvoj tog područja i isto tako omogućava da danas-sjutra nacionalni parkovi budu poseban izvor prihoda. Govorim da su najbogatija područja, makar je takvo iskustvo u svijetu, ona područja koja su zaštićena područja prirode i u tom dijelu moramo mnogo više da učinimo kako bi ne samo postala pristupačna što većem broju posjetilaca nego, sa druge strane, zaista mora biti i dobar prihod za mještane tih područja. Ne treba zaboraviti da se, recimo, nacionalni park Durmitor i nacionalni park Prokletije nalaze u područjima gdje imamo zaista nizak bruto društveni proizvod, a sa druge strane imamo jedan nevjerovatno dobar i lijep prirodni potencijal koji svakako se ne koristi u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo. U tom pravcu idu inicijative od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma, ne samo za povezivanje primorskog i sjevernog dijela Crne Gore nego i za što bolje korišćenje turističkih potencijala zaštićenih djelova prirode. Ne treba na ta područja gledati samo sa aspekta zimskog turizma, nego mislim da oni mogu da pruže mnogo 165 više i onome što je kontinentalni turizam preko čitave godine. Prirodni uslovi postoje, ali rekao bih da još uvijek nismo iskoristili taj značajan potencijal koji postoji. Hvala vam.
  • Hvala i vama, kolega Sekuliću. U ime Kluba Socijalističke narodne partije, kolega Aleksandar Damjanović, a neka se pripremi kolega Perić, u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite, kolega Damjanoviću.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine ministre, pomoćnice ministra, Očekujem da, nakon ovog prvog kruga, kada nemamo pravo na komentar, dobijemo komentar na određene stvari koje želim ovdje da potcrtam, slažući se samo djelimično sa vašim uvodnim obrazloženjem da su osnovni razlozi za predlaganje ovog zakona, koji je predložen 30. decembra prošle godine, kako vi kažete, usaglašavanje prostornog plana, odnosno parka Durmitor i tih granica, odnosno izuzimanja određenih teritorija, a pod dva ste stavili usaglašavanje sa Zakonom o unapređenju poslovnog ambijenta. Po ovom zakonu je ovo trebalo uraditi do 30. jula prošle godine, što znači da je pet mjeseci probijen rok i prekršen zakon koji je tačno definisao do kada se moraju javna preduzeća, između ostalog, Javno preduzeće Nacionalni parkovi reorganizovati u, kako vi kažete, privredno društvo. Uzgred, nigdje nisam u predlogu akta vidio kako ste definisali model tog privrednog društva, da li će to biti AD sa stopostotnim vlasništvom države ili će moći i opštine koje su na teritorijama nacionalnih parkova da budu akcionari ili će moći i neke druge institucije da budu akcionari, da li će se i kada ili ikada djelimično privatizovati učešća, odnosno otvoriti prostor za neke druge akcionare ili će to biti DOO, odnosno društvo sa upravljanjem Vlade kao jedinog vlasnika. Dakle, osim što nemamo tih imputa, meni ostaje samo da kažem da bi, po meni i mom skromnom sudu, osnovni razlog za predlaganje ovog zakona bio izuzetna loša primjena sadašnjeg zakona koji već pet godina primjenjujemo u našem pravnom sistemu. Kada govorimo o sadašnjoj primjeni ovog zakona, samo nekoliko činjenica. Novim Predlogom zakona definišemo i ukidamo volšebno tu komisiju, odnosno Savjet za nacionalne parkove za koji ne znam da li je ikad i kako profunkcionisao. Interesuje me da li je komisija koja je bila zadužena za obilježavanje granica po važećem zakonu završila svoj dio posla onako kako je trebala da ga završi. Interesuje me da li je iko platio naknade za kršenje zakona, odnosno odredbi zakona iz člana 16 onih brojnih odredbi sa veoma limitiranim sankcijama koje smo predvidjeli u sadašnjem tekstu zakona. Onda me interesuje što je sa nekim ključnim odredbama iz prelaznih odredbi važećeg zakona. Naime, u članu 39, kada smo uveli nacionalni park Prokletije u naš pravni sistem kao nacionalni park, bilo je definisano da se u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona, dakle od 22. avgusta 2009. do 22. februara 2011. godine, tri godine je prošlo od krajnjeg roka, definiše plan posebne namjene za Nacionalni park Prokletije. Još pola godine nakon toga da se definiše ono što je predviđeno u članu 40, a to je plan upravljanja. Ne da toga nema, gospodine ministre, nego ste sada novim Predlogom zakona potpuno prenebregli tu činjenicu i sada ostavljate još dvije godine da se ovo 166 definiše. Dakle, proći će, u najgorem slučaju, sedam ili osam godina od kada smo uveli Nacionalni park Prokletije u naš sistem, mi i dalje nećemo imati ni posebni prostorni plan, nećemo imati ni plan upravljanja. Osam godina od 2009. do neke potencijalne 2017. godine. Dalje, govorimo o primjeni zakona, pa me interesuje šta i kako rade nadzornici koji imaju ogromne obaveze po sadašnjem i po budućem zakonu. Konkretan primjer, u tri, četiri sata po ponoći na Skadarskom jezeru se uhvate krivolovci. Oni imaju obavezu da u roku od dva sata, je li tako, obavijeste policiju koja mora izaći na lice mjesta, dakle u pet ujutru. Kako se ta norma sprovodi? Da li imamo konkretne benefite od rada službi ovih nadzornika kojima nije lako, koji stavljaju glavu u torbu suočavajući se s krivolovcima na teritoriji ne samo Skadarskog jezera nego uopšte nacionalnih parkova. Interesuje me šta se dešava sa naplatom ulaznica, recimo, za Nacionalni park Lovćen? Negdje sam u novinama čitao, obavijestite me ako sam pogrešno informisan, a nisam, da su neka privatna lica onemogućavala naplatu ulaza u nacionalni park, što je predviđeno kao naknada po zakonu za finansiranje itd. Šta je sa jednom odredbom, odnosno, po meni, katastrofalnom situacijom da mi ni dan danas, pet godina od kada smo usvojili ovaj zakon, a sada ga kao mijenjamo iz razloga koje ste vi kao naveli, i dalje nemamo granice nacionalnih parkova ucrtane u katastru. Čujem kako se nema novca da se plate stručna lica da ovo završe. Sada me zanima kako neko ko želi da napravi za sebe uvid u evidenciju katastra i dobije izvod može da zna je li mu imanje djelimično ili u zoni nacionalnog parka ili van parka ako želi da postupa shodno ovom zakonu. Dakle, pet godina je prošlo i proći će još, jer ne vidim rok u ovom predlogu zakona, da ni tu osnovnu stvar, to je osnovni uslov da pričamo uopšte o samom Predlogu zakona, nijesmo završili. Primjena zakona katastrofalna, a rezultira, i time ću zaokružiti, nelegalnom sječom šuma. Vi imate, ministre Gvozdenoviću, podatke o sječi šuma koji su zvanični i sanitarnoj i svakoj drugoj, kao i podatke o tome koliko se građe izveze, recimo, na Kosovo. Vjerujte mi da se ti podaci i te kako ne uklapaju. Ovdje odgovorno tvrdim da imamo organizovani kriminal i organizovanu krađu šuma i devastaciju nacionalnim parkovima. Odgovorno tvrdim da ovaj predlog zakona nije sprovođen niti nadziran od strane resornog ministarstva i svih onih koji su trebali da ga nadziru. Sada mi se ovdje kao ključni razlozi za predlaganje ovog novog zakona navode usaglašavanje sa Zakonom o unapređenju poslovnog ambijenta, a pola godine je već prošlo od krajnjih rokova i redefinisanje granice nacionalnog parka Durmitor. Malo, vjerujte mi, što se tiče mene, a konsultovaću se sa kolegama u Klubu. Mislim da ovaj predlog zakona traži žestoke amandmanske izmjene, a traži i odgovore zašto se sada ukida savjet, šta je taj savjet radio ovih četiri, pet godina, da li je on dobijao neki novac za svoj rad i koji su konkretno benefiti od rada toga savjeta. Hvala vam.
  • Hvala vam, kolega Damjanoviću. Kolega Srđan Perić, u ime Kluba Pozitivne Crne Gore, a nakon njega kolega Andrija Popović, u ime Kluba četiri partije. Izvolite, kolega Periću.
  • Zahvaljujem. Uvaženi građani Crne Gore, uvaženi kolege poslanici, ministre, pomoćnice ministra, 167 Svoju diskusiju ću usmjeriti u onom pravcu u kom mislim da je srž cijele ove priče u vezi sa Zakonom o nacionalnim parkovima. Mi ovdje danas imamo klasične zamjene teza i klasično mazanje očiju crnogorskoj javnosti koja je svrha donošenja ovog zakona. Mi smo koliko je juče slušali o tome da zagađivač plaća, donosili smo Zakon o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, a danas donosimo zakon, gdje u obrazloženju na prvom mjestu stoji da je osnovni razlog za donošenje Zakona o nacionalnim parkovima revizija granica Nacionalnog parka Durmitor. Građana radi, radi se o članu 9 koji definiše granice Nacionalnog parka Durmitor, članu koji je dugačak punih šest strana, koji suštinski znači da je 12 kvadratnih kilometara izmješteno iz nacionalnog parka Durmitor. Ono što je dodatno pitanje jeste zbog čega se ovo radi. Vi ste na ovaj način prosto otvorili jednu Pandorinu kutiju ne samo za Nacionalani park Durmitor nego i za kompletan djelokrug uređenja prostora u Crnoj Gori. Evo, ministre, vrlo jednostavno pitanje. Ako je neko bogat i napravi vikendicu na Žabljaku i vi zato što ne možete da sanirate tu štetu izuzimate to područje iz nacionalnog parka, to je sve u redu. Ako neko napravi nužan smještaj ili objekat, recimo, u Podgorici, pod uslovima pod kojima ga je onaj napravio u Žabljaku, recimo vikendicu, njemu će objekat biti vrlo izvjesno srušen. Gdje je tu jednakost? Gdje je tu solidarnost? Gdje je tu pravda, ministre? Naredna stvar koja je jako važna. Građana radi, da bi se znalo šta to znači izuzimanje iz granica nacionalnog parka. Član 26 i 27 treba da štite interes države u nacionalnom parku. Prva stvar koja je tu bitna jeste da je u članu 26 definisano da vlasnici nepokretnosti iz stava 1 ovog člana, odnosno ljudi koji imaju nekretnine u nacionalnom parku dužni su da omoguće licima pristup nepokretnosti radi posjete, razgledanja i istraživanja u naučne svrhe. Za ovih 12 km očigledno to ne važi. Međutim, ono što je mnogo bitnije, u narednom članu se kaže da vlasnik nepokretnosti na području nacionalnog parka koji namjerava da proda nepokretnosti dužan je da prethodno ponudi Vladi preko organa uprave nadležnog za imovinu i ukoliko ta ponuda obavezno sadrži i cijenu i uslove prodaje, ako Vlada ne prihvati ponudu iz stava 1 ovog člana u roku od 60 dana od dana kada je ponuda dostavljena, vlasnik ne može prodati nepokretnost drugom licu pod povoljnijim uslovima od uslova kojima je ponudio Vladi. Šta ovo znači? Mi smo se susretali sa čitavim nizom situacija u Crnoj Gori, kad imate dva placa, jedan u privatnom vlasništvu i jedan u državnom, onaj koji je u državnom vlasništvu prodaje se po nekad i višestruko nižoj cijeni od onog koji je u državnom vlasništvu. Samo po osnovu poreza nepokretnosti država može biti oštećena i vjerovatno jeste, za značajne iznose. Druga stvar važna da se potencira sa sistemskog stanovišta je da ovaj zakon predstavlja kapitulaciju pred privatnim interesima dobrostojećih ljudi koji imaju svoje vikendice u 12 km kvadratnih na području nacionalnog parka Durmitor. Mi smatramo ne da to nije prihvatljivo, već da derogira, kompromituje kompletan tekst zakona. Ono što je takođe jako važno, koliko god smo juče iz usta ministra čuli floskulu da zagađivač plaća, ovim se zagađivač nagrađuje na tih 12 kvadratnih kilometara. Ono sa čim završavam jeste da je ovo zapravo nastavak neodgovorne politike u oblasti zaštite životne sredine, da je to nedopustivo, da brine i da takav odnos mora da se mijenja. U svakom slučaju, državni interes mora biti stavljen iznad interesa pojedinaca, makar oni bili prebogati predstavnici vladajuće, dobrostojeće klase kojima mi ovim branimo njihovu imovinu. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Periću. 168 U ime Kluba četiri partije - Liberalne partije, HGI i albanskih partija - kolega Popović. Izvolite.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani, poštovani predstavnici Vlade, Govoriću o drugačijem aspektu Predloga zakona o nacionalnim parkovima i eko turizmu koji je velika razvojna šansa Crne Gore. Što je eko turizam - održivi turizam baziran na prirodi. Eko turizam se još uvijek smatra malim, ali zato jednim od najbrže rastućih segmenata turističke industrije. Riječ je o obliku turizma koji podrazumijeva odgovorno putovanje u prirodna područja, kojim se doprinosi očuvanju životne sredine i unapređenju blagostanja lokalnog stanovništva. Zahvaljujući još uvijek prilično očuvanoj sredini, velikoj pejzažnoj raznolikosti na relativnom malom prostoru i bogatom kulturnom nasljeđu, Crna Gora ima velikih potencijala za razvoj eko turizma. Zaštićena područja, prije svega nacionalni parkovi, predstavljaju dragocjen prostor za odvijanje aktivnosti eko turizma. NP Durmitor se nalazi ujedno i na UNESCO listi svjetske prirodne baštine, NP Biogradska gora obuhvata jedno od najstarijih šumskih područja Evrope, nacionalni park Skadarsko jezero je na listi ramsarskih vlažnih područja od međunarodnog značaja, dok NP Lovćen predstavlja prirodno, kulturno-istorijski vrijedno područje, kao i NP Prokletije, najnoviji nacionalni park proglašen 2009.godine. Pored toga što se mogu prepustiti odmoru i punom uživanju prirodnim ljepotama u nacionalnim parkovima, posjetioci se mogu baviti nizom aktivnosti koje ne narušavaju okolinu. Promovisanjem i razvojem eko turizma u okviru zaštićenih područja Crna Gora može da izgradi imidž jedinstvene eko destinacije i da se takvom ponudom izdvoji iz okolnih područja. Važno je imati na umu činjenicu da termini “zaštićeno područje” i “nacionalni park” predstavljaju simbole ne samo očuvane prirode već i dobro planiranog prostora sa neophodnom infrastrukturom. Posebnu pažnju treba obratiti na posjetioce, pružiti im potpun i nezaboravan doživljaj, ali i osigurati i očuvanje prirodnih i kulturnih obilježja zaštićenih područja. Malo ću se osvrnuti na dugogodišnji sukob koji se dešava u nacionalnom parku Lovćen između mještana i rukovodstva nacionalnih parkova Crne Gore.Tu je u toku i sudski proces mislim da bi i Ministarstvo moralo da se uključi u to. Samo da kažem da mještani Njeguša, Bajica i Bjeloša koji su vlasnici 64% zemljišta u nacionalnom parku Lovćen zahtijevaju od rukovodstva nacionalnih parkova Crne Gore da se ukine naplata ulaznica za sve vlasnike imanja u sklopu nacionalnog parka Lovćen, da se naplata ulaznica za turiste smanji na minimum kao i da se mještanima ali i lokalnoj upravi Prijestonice dozvoli uvid u način na koji se novac prihodovan od tih ulaznica troši. Mještani Njeguša, Bajica i Bjelica su tražili od nacionalnog parka Lovćen i da u potpunosti uklone naplatne rampe koje se nalaze na ulazu u park. Direkcija za saobraćaj, da podsjetim, donijela je nalog da se okolne rampe koje se nalaze na ulazu u nacionalni park Lovćen, odnosno na javnom regionalnom putu Cetinje – Lovćen, uklone. Iz nacionalnog parka nije bilo reagovanja na sve ove zahtjeve. Znate i sami da je tamo bilo i fizičkih sukoba, biće ih, vjerujte, još žešćih, tako da mislimo da Ministarstvo mora da se uključi i da se to riješi. Nemojte da i ovo ljeto dođemo u situaciju da se blamiramo pred svijetom, da se tuku naši ljudi između sebe, a da stranci sve to posmatraju i snimaju. Liberalna partija će podržati Predlog zakona o nacionalnim parkovima. Zahvaljujem. 169
  • Hvala i vama, kolega Popoviću. Ovim smo završili niz uvodnih izlaganja. Ministre da li želite da prokomentarišete? Izvolite.
  • Uvaženi poslaniče, pokušaću da odgovorim na pitanja, sa konstatacijom da se slažem da se prostor nacionalnih parkova može i mnogo bolje čuvati nego što se čuva u prethodnom periodu. Nijesam siguran da je Ministarstvo jedino to koje može da organizuje kompletan posao, važno je da svi učesnici u kompletnom sistemu, počevši od Ministarstva, pa do poslanika, pa do ljudi iz lokalnih samouprava, pa do ljudi koji su zaduženi u nacionalnim parkovima, nadzornika, pa i putnika, u određenom procesu pomognu da se nacionalni parkovi očuvaju na jedan kvalitetan način. U Ministarstvu uređenja prostora i održivog razvoja 12 ljudi radi u sektoru za ekologiju, radi se od 12 vrijednih, odgovornih ljudi koji rade niz poslova od kojih su najvažniji trenutno poslovi koji su vezani za zaštitu prostora. Drugi važan posao su procesi koji su vezani za evropske integracije, usklađivanje našeg zakonodavstva i da ne govorim dalje, jer znate precizno koje su naše odgovornosti i obaveze. Teško možemo prihvatiti da možemo sukobe na određenim prostorima da regulišemo. Ja sam siguran da može i gospodin Popović i da svi mogu da pomognu da ti sukobI ne postoje, ako sve pozovemo na tolerantnost, ako sve pozovemo na poštovanje zakona, a ne ponekad, što ne znači u ovom slučaju Liberalne partije, na nešto drugo. Pomozite da se jedan odgovoran i kvalitetan posao radi na najbolji mogući način, svojim ličnim primjerom, tamo gdje radite svoje obaveze, ali lični primjerom i komunikacijom sa građanima. Samo se tako može realizovati određeni dio posla. Što se tiče modela organizacije nacionalnih parkova, postoji nekoliko modela u svijetu. Trenutno se analiziraju određena rješenja i u roku od šest mjeseci ponudiće se najbolji model koji treba da dovede do toga da se kvalitetnije zaštiti jedan ogroman prostor koji postoji u Crnoj Gori. Podsjetiću vas da je Crna Gora jedna od država sa najvećim procentom zaštite svog prostora, kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou i otprilike oko 20% našeg prostora je zaštićeno. Dajte pomozimo svi, ne samo donošenjem zakona nego svojim ličnim primjerima i svojim radom, da zaštitimo tih 20% prostora koji može da donese jednu novu dodatnu vrijednost u Crnoj Gori. Gospodin Popović je pričao o eko turizmu. Bavili smo se sa UNDP-om realizacijom valorizacije zaštićenih prostora. Na tom prostoru se sada valorizuje i stvara se promet otprilike od nekih tri i nešto miliona eura. Prema izvještajima koje smo dobili i intenzivno radili sa UNDP-om, prostor za ekonomske benefite i promet na tom prostoru prevazilazi 67 miliona eura. To su sredstva koja daju mogućnost za nove zaštite, za kvalitetnije upravljanje i da nikad više ne dođemo do toga da se moraju mijenjati granice nacionalnih parkova, sužavati, nego da se moraju raširiti granice nacionalnih parkova, jer tada ćemo postati još interesantnija turistička destinacija. Svi moraju uzeti učešće u tom procesu. Juče nijesam želio da odgovorim na neka pitanja koja je moglo da se odgovori jednostavno, jer svi znamo da postoji mnogo, mnogo nivoa odgovornosti u kompletnom sistemu i siguran sam da vi to precizno znate, iako ponekad želite to drugačije da plasirate. Što se tiče granica nacionalnog parka, koga smo mogli da angažujemo ako nijesmo Zavod za zaštitu prirode? Angažovali smo nekoga ko je najprofesionalniji, koji 170 ima najozbiljnije profesionalce iz te oblasti da procijeni da li treba ti prostori da ostanu u okviru nacionalnog parka ili ne treba da ostanu u okviru nacionalnog parka. Koje su to granice koje zbilja obezbeđuju da se može napraviti jedan ozbiljan sistem upravljanja, da možemo da upravljamo u ovom slučaju projektom nacionalnog parka Durmitor, a u kompletnom slučaju znači sa 20% teritorije Crne Gore, oni su ponudili ta rješenja. Mogu da kažem da se slažem ili ne slažem, nije prirodno da ovdje kažem da se ne slažem sa određenim rješenjima koja nudi Ministarstvo, ali ja ne smatram baš prirodnim da neko izgradi neki objekat, pa mi da pomjeramo granicu zbog njih i potpuno se slažem s vama, sa tim stvarima. Ipak, moramo da objasnimo i sebi i drugima da ne znači da ako nešto nije u nacionalnom parku, da smije da bude prepušteno sebi, ono mora dobiti neku novu dimenziju, ono mora da dobije jasne smjernice za urbanizaciju, ono mora da dobije model izgradnje objekata. Nije prirodno da jedan objekat bude žut, jedan plav, jedan od kamena, drugi od drveta, treći ovakav i onakav, moraju se te smjernice napraviti i vjerujte mi to je mnogo lakše reći nego ostvariti. Na tome se radi, ja sam zadovoljan sa progresom koji se ostvaruje. Nijesam zadovoljan sa početnim pozicijama koje imamo u kompletnom sistemu, ali sam zadovoljan sa progresom, sa jačanjem kapaciteta, sa odgovornošću i sa jačanjem odgovornosti prema nekom prostoru, mnogo je to bolje sad nego prije godinu dana, mnogo je bolje sad nego prije pet godina ili prije 10 ili 15 godina. Puno su nam pomogla zakonska rješenja u tom pravcu, dio kaznene politike o kojoj sam takođe spreman da pričam sa vama ovdje, ali svi se moramo uključiti u taj proces. Ovo je tek peti dio odgovora, molim da mi date još pet minuta, mislim da je korektno prema poslanicima. Juče se nijesam javljao često.
  • Ukoliko poslanici prihvataju, nije uopšte problem. Izvolite.
  • Što se tiče nacionalnog parka Prokletije, taj plan je morao da bude završen. Urađeni je programski zadatak, treba skoro da se raspiše tender za taj dio posla, ali uporedo sa tim moramo reći da je za kratko vrijeme urađena ogromna prostornoplanska dokumentacija u Crnoj Gori. Od 2008.godine donesen je prostorni plan države, donesen je prostorni plan morskog dobra, doneseni su svi značajni, ključni projekti koji su vezani za infrastrukturu, za auto-put, za energetske objekte, za obalno područje se radi, donesen je projekat za Bjelasicu, sad se završava za Durmitor, sjutra bi trebalo na dnevnom redu da bude projekat Lovćen. Više je urađeno za pet godina nego za dugi period godina prije toga, stotine dokumenata su prihvaćene za plansku dokumentaciju na nivou čitavog prostora. I ako me pitate, puno je odbijeno planova sa kojima nijesmo bili saglasni. Svako odbijanje plana, svako izdavanje građevinske dozvole možete sjutra ujutru da vidite na sajtu Ministarstva. To ne rade sve opštine, apelujem na sve opštine, dolazite iz opština, da oni to rade, da učinimo taj proces transparentnim, da svaki dan možete da vidite svaki komentar na određeno rješenje. U Ministarstvu postoji, iako zakonom nije definisan, poseban savjet za praćenje i uređenje prostora od eminentnih stručnjaka iz raznih sfera, od poljoprivrede do infrastrukture, do uzrbanizma, do arhitekture itd. Pogledajte njihove izvještaje, vrlo kompetentni, jasni izvještaji. Svi ste učesnici u tom poslu, sve su to procesi koji se značajno popravljaju, ali to ne može za 171 jedan dan. Kad rukovodite određenim procesima i određenim poslovima, to zahtijeva određeno vrijeme. Što se tiče aktivnosti nazornika i određenih stvari, posjetio sam nacionalni park, većina prijava su bile na n.n. lica. To je za mene zbilja prihvatljivo. Šta znači prijava na n.n. lice? Tražio sam u rukovodstvu nacionalnih parkova da se zbilja identifikuju ozbiljni problemi, a ne da upućujemo jedni na druge za te stvari. Ponekad mi možda i više vidimo određene probleme nego što vidi neko drugi, pokušavamo da prevaziđemo te probleme. Što se tiče granica, već nekoliko godina se govori o projektu da granice nacionalnih parkova moraju da budu precizne. Ja dobro znam tu čitavu priču, to su opisne granice. Sa jednog vrha na drugi vrh, sa jedne glavice, jedne udoline itd. Taj dio posla se takođe mora uraditi, pripreme su završene, to mora da se uradi na GPS osnovama, dio toga je predviđen i ovim zakonskim rješenjem. Ja smatram da je to trebalo da se uradi prije nekoliko godina. Sječa šume, smatram to velikim problemom. Smatram da se ti procesi mogu sada pratiti na potpuno drugačiji način nego što je to nekad moglo da se prati, sad postoje satelitski snimci, postoji Google. Ako te stvari budu efikasnije nego što su bile nekad, to se zbilja mora konačno zaustaviti na prostoru Crne Gore i tu se mora štošta uraditi. Pozivamo inspekcije i ostale nadležne službe da pomognu Ministarstvu uređenja prostora, Ministarstvu poljoprivrede, nadležnim opštinama, da taj dio posla se popravi. Odgovorio sam gospodinu Periću o skraćenju granica nacionalnog parka, ali je ključna stvar da istrajemo u tome da se donese ozbiljna prostorno-planska dokumentacija. Ja očekujem za mjesec – dva, bila je javna rasprava, evo pozivam još jedanput ako imate bilo kakve sugestije na projekat nacionalnog parka. To je pravi način da pomognemo da ta stvar bude, ne ovdje da vodimo dijalog, pa čak ponekad neko bi nekoga da uvrijedi, siguran sam nenamjerno. Nesmotrenost ozbiljnih ljudi je nešto što ne bi trebalo da tretiramo. Uradite na konkretnom slučaju, imamo plan, imamo javnu raspravu, imamo instrument koji nam daje mogućnost da pogledamo taj dokument, da damo konkretne smjernice kako bi došli do ozbiljnih dokumenata da svi ti prostori zbilja dobiju jedan pravi urbanistički izraz, da dobiju jedan arhitektonski izraz koji će biti na ponos i obezbijediti da razvijamo eko turizam, turizam koji obezbjeđuje nove prihode Crnoj Gori. Vezano za instrument prodaje u nacionalnom parku, to je nešto što obezbjeđuje neku vrstu kontrole. Dosta se to rutinski radi i taj instrument se ne koristi na način na koji bi trebalo. Siguran sam da ovim zakonskim rješenjem dodatno mogu da se unaprijede neka rješenja. Durmitor je proglašen 1952.godine za nacionalni park. Puno tih objekata urađeno je do 90-tih godina, najveći problemi su bili u 2000-tim godinama i mi smo iz tog razloga, zbog toga što su bile pojačane bespravne gradnje, uspjeli da izdejstvujemo, što nije bilo jednostavno, da se u Krivičnom zakonu problemi devastacije prostora tretiraju kao krivično djelo. Do tada osam inspektora koji su postojali u Crnoj Gori mogli su da prijave krivično djelo, sad može da prijavi svaki građanin, sad može da prijavi svako ko je zainteresovan za to pitanje, svaki susjed. Da bismo ustanovili da li je nešto legalno ili nije legalno, napravili smo identifikaciju sa tablama i ostalim stvarima, jako puno smo uradili u tom pravcu, donijeli planske dokumente, donijeli nova zakonska rješenja, identifikovali određene procese i značajno to smanjili, ali nedovoljno. Ali nešto što je bilo tradicija Jugoistočne Evrope, da tako kažem, a i šire, u Crnoj Gori smo pohvaljeni kako smo za kratko vrijeme uveli ta zakonska rješenja. Zbog toga smo dobili podršku, kredit 172 od Svjetske banke 20 i nešto miliona eura, da bi pomogli da se na jednom dobrom putu, koji nije jednostavan, izvrši određena pomoć u donošenju novih planskih dokumenata, jačanju inspekcijskih službi itd.
  • Bilo je znatno prekoračenje, ali u cilju pojašnjenja bilo je jako korisno. Pravo na odgovor na komentar, prvi prijavljeni je kolega Perić, nakon njega kolega Damjanović, pa onda kolega Popović. Izvolite, kolega Periću.
  • Zahvaljujem. Nema, ministre, potrebe da se bilo ko od nas osjeća uvrijeđenim, ovdje imamo zakonsku materiju pred sobom i o njoj raspravljamo. Međutim, ja moram reći da zaista u određenim trenucima ova rasprava poprima dimenzije teatra apsurda. Google će otprilike riješiti naše probleme, poslanici treba da pozivaju da se ne baca smeće, evo pozivamo ovim putem da građani ne narušavaju na bilo koji način životnu sredinu. Preko 90% građana Crne Gore, uvjeren sam, poštuje životnu sredinu. Ali, znate li, ministre, u čemu je problem? Vi ovim zakonom nagrađujete onih 0,1% koji to ne rade, koji to grubo ne rade, koji su pravili vikend naselja u okviru nacionalnih parkova bez ikakve dozvole, na časnu riječ. Ne znamo ko je to odobrio, na koji način. Kažete od 2000.godine. Koliko ja znam, DPS vlada skoro 25 godina, da li ste vi bili ministar ili neko prethodni, najmanje je važno, vi ste vlada kontinuiteta. Ovdje je ključna stvar, ministre, to što je podređen interes državni interesu određene grupe, tu je ključni problem. Ovdje nijesmo štitili načelo da se vodimo opštim interesom. Odmah vam kažem i ponavljam tu tezu, kako ćemo objasniti nekome ko na periferiji Podgorice ili Nikšića napravi nužni smještaj, kome se zbog toga što nije poštovao određenu plansku dokumentaciju i što nije poštovao propise ruši objekat, a nekome ko je pravio takođe objekat, i to ne za nužni smještaj već za vikendicu, to se ne radi? Nijeste dali odgovor na to ključno pitanje. To je suštinski nepravedan pristup, onaj koji ima je zaštićen, čak ćemo mijenjati i zakon zbog njega, a za onoga koji nema, primjenjivaćemo zakon u svim mogućim represivnim stavkama koje možemo da primijenimo. Hvalite se statistikom. Barem da smo obavezali vlasnike tih vikendica da nešto plate zbog ovog poklona. Barem da smo to uradili, nego nijesmo ni to i to je veliki problem, ministre. Hvala.
  • Hvala vam, kolega Periću. Kolega Damjanović, a nakon njega kolega Popović.
  • Zahvaljujem se, potpredsjedniče. Ja sam bio u Parlamentu kada smo teškom mukom 2009.godine donijeli Zakon o nacionalnim parkovima, uz amandman, čini mi se da je upravo amandman SNP-a, gdje smo nacionalni park Prokletije inaugurisali i donijeli, takođe uz otpore u velikom dijelu vladajuće većine, Zakon o unapređenju poslovnog ambijenta. Sa posebnom pažnjom pratim primjenu ta dva zakona koji jesu povezani i razloge zašto ih mijenjamo nakon pet 173 godina, ovaj Zakon o nacionalnim parkovima. Ponoviću, nedefinisan status privrednoga društva, pitao sam je li AD ili je DOO. Šta je radio dosadašnji Savjet za nacionalne parkove kojem smo opredjeljivali po članu 35 sredstva iz budžeta? Jesmo li naplatili ikome išta za zabrane iz sadašnjega zakona po osnovu minornih kaznenih odredbi? Imamo li način da spriječimo pojedince, građane, da zaustavljaju nadzornike, da ne onemogućavaju naplatu ulaznice u nacionalne parkove? Svjedoci smo da je toga bilo. Imamo li načina da spriječimo krivolov na Skadarskom jezeru sa normom da u roku od dva sata ovlašćeni nadzornik može da drži lice koje je krivolovilo i da treba zbog policije da se pojavi u četiri po ponoći. Imamo li katastar? Dakle, mi nemamo ni na današnji dan upisane granice nacionalnih parkova u katastar. Bruka. Ko će to da radi, kad, s kojim novcem, zašto do sad nije urađeno? Jesmo li usvojili prelazne odredbe oko Prokletija, dok kada da uradimo prostorni plan posebne namjene i do kada da uradimo primjenu toga plana? To je trebalo da se uradi najkasnije do avgusta 2011.godine, nijesmo uradili. Prošlo je pet godina, sada predlažemo dvije plus jedna – tri, osam godina će proći od kada imamo nacionalni park Prokletije, a nijesmo završili osnovne stvari koje se tiču toga parka. Dalje, što je sa sadašnjim javnim preduzećem, je li ono to privredno društvo, kako će se ono prilagoditi odredbama novoga zakona? Znači sijaset je stvari tu povezanih sa primjenom sadašnjeg zakona sa nekim novim rješenjima. Na kraju krajeva finansiranje, naknade -djelimično iz budžeta, djelimično od tih famoznih ulaznica i tih stvari koje su vezane za korištenje nacionalnih parkova. Dakle, izražavam nezadovoljstvo, ne govorim ko je kriv, kriv je i onaj koji je donio zakon i onaj koji je predložio i ko ga primjenjuje. Na kraju krajeva, najlagodnije je biti u Vladi, završiti posao sa donošenjem zakona, a kad treba da se upotrijebi opravdana represija prema onima koji divlje grade, o čemu je govorio gospodin Perić, prema onima koji divlje sijeku šume i za to uzimaju novac, prema onima koji upražnjavaju krivolov, e onda svi peru ruke i to prepuštamo tamo nadzornicima koji nikakvu zaleđinu nemaju, ni političku niti institucionalnu, da odrade svoj posao. Da li to rješavamo sa ovim predlogom zakona? Ja mislim da ne rješavamo. Hvala vam.
  • Hvala vam. Kolega Popović, odgovor na komentar. Izvolite.
  • Gospodine ministre, raduje me ovo što sam čuo, da su započeli ti projekti sa UNDP-om. Velika razvojna šansa crnogorskog turizma je eko turizam, vjerujem da nećete stati, jer ipak sve ove ljepote crnogorske koje imamo, naročito u ovih pet nacionalnih parkova, moraju se iskoristiti. Druga stvar, ponavljam, mještani Njeguša, Bajica, Bjeloša su vlasnici 64% zemljišta u nacionalnom parku Lovćen, nije normalno, nije logično da oni moraju da plaćaju ulaznice da bi ušli na svoju zemlju. Zamislite, vi ulazite u svoju kuću da platite ulaznicu, tamo da vam neko stoji ispred. To se mora više riješiti. Treća stvar se isto tiče nacionalnog parka Lovćen, to sam zaboravio u onom uvodnom izlaganju, ali evo iskoristiću do kraja ovoga. Mora se obratiti pažnja na nešto što se događa na obroncima Lovćena u okviru nacionalnog parka Lovćen. Već dugi niz godina veliki proizvođači pršuta pokvarene pršute, ucrvljane, bačaju niz padine. Mene interesuje da li tamo uopšte ima stražara. Ekološki incident, ogroman incident je bio 174 prije nekoliko godina, ali i sad svake godine se dešava, ne incident tolikih razmjera, ali se dešava. Pozivamo vaše inspekcije da dođu da vide što se dešava, jer tu je bilo bezbroj krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca. Još se ne zna ko su vinovnici tih eko incidenata ogromnih razmjera. Zahvaljujem.
  • Hvala vam. Nemate pravo, ministre. U završnoj riječi ćete imati priliku. Naravno, možete se javiti da komentarišete tokom diskusija, takođe. Sada prelazimo na diskusije. Kolega Branko Čavor, a nakon njega neka se pripremi kolega Danko Šarančić. Izvolite, kolega Čavor.
  • Hvala, potpredsjedniče. Uvaženi ministre, pomoćnice ministra, Danas je pred nama zakon koji definiše značajnu oblast nacionalne parkove. Opšte je poznato da priroda predstavlja temeljnu vrijednost Crne Gore. Jedan je od najvažnijih resursa za dalji razvoj. Saglasno tome, neophodno je voditi računa da se sačuva i unaprijedi postojeći nivo zaštite prirode i biološke raznovrsnosti i valorizuje na odgovarajući način. Iako izloženi brojnim pritiscima, prirodne i pejzažne vrijednosti Crne Gore su i dalje u značajnoj mjeri očuvane. Nacionalni parkovi su predjeli posebne ljepote i značajnih rijetkih prirodnih pojava. Oni čine ekološku i geografsku cjelinu koja se posebnim zakonom izdvaja i štiti. Prostor nacionalnih parkova, dakle pet parkova čine 10% teritorije Crne Gore. Svaki nacionalni park karakteriše specifična prirodna i kulturna baština. Zahvaljujući ovim vrijednostima, on prerasta u nacionalni i ima međunarodni značaj, o čemu je već nešto rečeno, tako da se nacionalni park Durmitor nalazi na UNESCO listi svjetske kulturne baštine i rijeka Tara rezervata biosfere, Skadarsko jezero ima status značajnog ornitološkog područja i upisano je u svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja. Javno preduzeće Nacionalni parkovi je odgovorno za zaštitu i upravljanje, pripremu i implementaciju programa za zaštitu i kontrolu korišćenja prirodnih resursa, utvrđivanje unutrašnjih pravila i promociju u skladu sa relevantnim zakonima. Uprkos brojnim problemima sa kojima se susrećemo, možemo kazati da su uloženi značajni napori na privlačenju turista koji preferiraju posjetu destinacijama sa očuvanom prirodom, uz osmišljen marketinški nastup. O tome nam nešto govori i statistika, ako pogledamo da je tu stalan progres, da se u 2012. godini ostvario povećan prihod od 38% od prodatih ulaznica i 23% od broja posjetilaca. Taj progres se nastavlja sigurno i u 2013. godini, zahvaljujući, prije svega, brojnim izletničkim rekreativno sporskim aktivnostima, odnosno promociji nacionalnih parkova kao primarnih ljetnjih turističkih centara. Kao što je već rečeno, polazeći od inicijative Javnog preduzeća Nacionalni parkovi, zbog neplanske gradnje, ukazala se potreba za izmjenu i ustanovljenje novih granica ovom nacionalnom parku. Upravo ovim predlogom zakona je to i urađeno i predviđeno, što predstavlja i razlog i suštinu donošenja ovog zakona. Da ovo nije ad hok rješenje, čuli smo i danas u uvodnom izlaganju, da je prije toga prethodila ozbiljna studija, da je ta studija bila na javnoj raspravi i da se došlo do ovih rješenja kako je ovdje danas i predloženo. Ono što jeste važno istaći, da je u zaštićenim područjima 175 prirode, posebno onim sa strožim režimom zaštite kakvi su rezervati prirode, nacionalni parkovi i sl, jedna od preporuka međunarodne unije za zaštitu prirode je da zemljište bude u državnoj svojini lokalnih zajednica i drugih tijela osnovanih radi dugoročne zaštite. Dakle, pitanje vlasništva ima značajnu vrijednost. Takođe, pored revizije granica nacionalnog parka ovim predloženim rješenjem se predlaže reorganizacija javnog preduzeća, saglasno Zakonu o unapređenju poslovanja, kako je to ovdje i predviđeno i utvrđuju se posebne karakteristike socioekonomske dimenzije. To su sve značajna pitanja koja nas opredjeljuju za donošenje ovog zakona. Takođe, želio bih da napomenem da inicijativu za proglašenje regionalnog parka, parka prirode Dragišnjica, Komarnica ima punu opravdanost, imajući u vidu funkciju, ali i prirodni i ekonomski značaj ovog područja. To će, siguran sam, doprinijeti povezivanju zaštićenih prostora kako na nacionalnom, tako i na regionalnom nivou, što je, takođe, značajno. Na kraju sigurno neću reći ništa novo ako ponovim da je Crna Gora među rijetkim zemljama u svijetu koje se mogu pohvaliti izuzetnim prirodnim vrijednostima. Nesporno je da su te prirodne vrijednosti stalni izazovi ne samo za domaće nego i inostrane eksperte, čije područje je interes i zaštita prirode. Međutim, činjenica je i kako naš odnos prema prirodi nije uvijek u skladu sa potrebama, očekivanjima, a i sa njenim osnovnim zakonima. Slažem se sa onim kolegama, diskutantima koji kažu da nije dovoljno samo donijeti zakon, važno ga je primijeniti i važno je stvoriti jednu društvenu atmosferu i društvenu aktivnost da se sprovedu ovi zakoni, a posebno ih insistirao i na odgovornosti, kao od institucija do pojedinaca i obrnuto. Ipak, zadovoljstvo mi je istaći kako intenziviranje zaštite prirodnih vrijednosti, što je ujedno jedan od ciljeva predloženog zakonskog propisa, Crna Gora u posljednje vrijeme nastoji osigurati održivi razvoj prihvatajući načela uravnoteženog ekonomskog rasta i visokog stepena zaštite prirode kako bi se izuzetno prirodno bogatstvo sačuvalo i za buduće naraštaje. Pošto je već isteklo vrijeme, zahvaljujem na prilici da kažem nešto o ovom zakonu. Naravno, podržaćemo predloženi zakon, a nadam se i vi.
  • Hvala i vama, kolega Čavor. Kolega Danko Šarančić ima riječ, a nakon njega neka se pripremi koleginica Zorica Kovačević. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, uvaženi gospodine ministre, pomoćnice ministra, poštovani građani, Na dnevnom redu današnje sjednice imamo jedan predlog zakona jako važan za Crnu Goru, oblast koja je od javnog interesa ili djelatnost od javnog interesa, kako propisuje član 4 ovog zakona. S obzirom na prostorne i prirodne karakteristike, te orijentaciju na turizam kao stratešku privrednu granu Crne Gore, jasno je da se ovoj oblasti mora posvetiti mnogo više pažnje i senzibilnosti nego do sada što je bio slučaj. Nacionalni parkovi, imamo ih ukupno pet i čine oko 10% teritorije Crne Gore, morali bi da predstavljaju jedan od značajnih magneta za privlačenje turista i da se ovaj potencijal valorizuje mnogo više i mnogo snažnije nego što je do sada. Da ne idemo dalje od člana 1 ovog zakona koji propisuje da nacionalni parkovi kao prirodna dobra uživaju posebnu zaštitu. 176 Da li su i do sada ova zaštićena područja uživala zaštitu? Da li je država obezbijedila istu u proteklim godinama i kako će to činiti ubuduće? Da li samo kaznenim mjerama ili postoje još neki mehanizmi? U saopštenju sa 18. sjednice Upravnog odbora Javnog preduzeća Nacionalni parkovi, između ostalog se kaže da je smanjenje ukupnog prihoda u 2013. u odnosu na 2012. godinu rezultat značajnog umanjenja budžetskih sredstava za 2013. godinu. Relativna stabilnost ostalih troškovnih stavki ukazuje da se bez novih projekata i dodatnih izvora finansiranja ne može računati na ozbiljnije uvećanje ukupnih prihoda. Znači li ovo, gospodine ministre, da menadžment Javnog preduzeća, odnosno budućeg privrednog društva u potpunosti svoje poslovanje i svoju ponudu vezuje za budžet? Da nema sposobnosti, nema želje ili nema vizije za osmišljavanje novih biznis ideja i novih aktivnosti koje bi uticale na poboljšanje kako finansijskog poslovanja, tako i na uspostavljanju saradnje kroz privatno javno partnerstvo? Da li se pristupilo izradi projekata za objekte restorana i apartmanskog prostora na Biogradskoj gori i projektovanju restorana Crno jezero i, ako nije, kada će se to učiniti? Znate, gospodine ministre, tri eura je ulaznica da posjetite Crno jezero i da razgledate te prirodne ljepote. Za to ne možete za uzvrat dobiti gotovo ništa. Tamo nemate gdje ni popiti kafu ljudski, na valjan način. Šta je sa posebnom zaštitom koju uživaju nacionalni parkovi prema članu 1, takođe ovog zakona? Osnovni razlog, kažete, a čuli smo ovdje u diskusijama mnogih kolega, u obrazloženju za donošenje ovog zakona jedan od osnova je transformacija preduzeća i jeste revizija granica nacionalnog parka Durmitor. Razlog te revizije, kako vi to ovdje lijepo i u zavijenoj formi kažete jeste urbanizacija i antropogeni zahvat, koji su prisutni na jednom dijelu Nacionalnog parka Durmitor. Dakle, nije se uložilo mnogo truda u pisanje ovog zakona, uz ovaj prethodni i korišćenja komparativnih iskustava iz Hrvatske i iz Italije. Nije bilo ni harmonizacije sa evropskom pravnom tekovinom, ali je suštinski problem što njime aboliramo kršenje Ustava i zakona ove zemlje na neki način. Kako je došlo i zašto je došlo do nekontrolisane urbanizacije kako kažete antropogenih zahvata? Ko je kontrolisao i ko je trebalo da kontroliše izgradnju divljih i poludivljih objekata na teritoriji nacionalnog parka Durmitor koji ovim zakonom smanjujemo, na veliku žalost, na 1200 hektara? Uvaženi građani, ovim Vlada Crne Gore priznaje da je u tom periodu 2006, 2007, 2008, 2009. godine privatni interes kao bezbroj puta do sada bio jači od javnog. Rezultat toga je smanjenje teritorije nacionalnog parka Durmitor. Toliko o brizi države za prirodu i turizam. Što je još gore, za poštovanje zakona i Ustava ove zemlje. Niko do sada za ovo nije odgovarao, gospodine ministre. Pitam se kako je to moguće ako smo pravna država i ako živimo u pravnoj državi. Džaba nam donošenje zakona i harmonizacija i sva ostala priča ako ćemo se i ubuduće odnositi na ovakav način prema najvažnijim prirodnim resursima koje imamo, a da niko ni za šta ne odgovara u ovoj zemlji. Još jedno pitanje. Početkom 2013. godine, negdje u martu, aprilu održane su javne rasprave o nacrtu prostornog plana posebne namjene za durmitorsko područje i Nacrt izvještaja o procjeni uticaja na životnu sredinu. Interesuje me da li se odmaklo dalje u implementaciji ovih dokumenata i da li će oni donijeti neke benefite području Durmitora, da li će se konačno pokrenuti valorizacija prirodnih resursa na ovom području i da se možda na ovaj način pokrene ekonomija i zaustavi demografsko pražnjenje sjevera Crne Gore. Hvala vam. 177
  • Hvala i vama, kolega Šarančiću. Koleginica Zorica Kovačević, a nakon nje neka se pripremi kolega Dritan Abazović. Izvolite, koleginice.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovani ministre, uvažena pomoćnice Vojinović, kolege poslanici, poštovani građani, Kao što je u uvodnom izlaganju rekao uvaženi ministar i jedan broj poslanika, osnovni razlog za donošenje Zakona o nacionalnim parkovima je revizija granica Nacionalnog parka Durmitor, kao i reorganizacija Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore, a u skladu sa obavezama proisteklim iz Zakona o unapređenju poslovnog ambijenta. Kada je riječ o reviziji granica Nacionalnog parka Durmitor, 2009. godine, kao što ste rekli, gospodine ministre, potekla je inicijativa Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore kao upravljača nacionalnim parkovima u Crnoj Gori, da se s obzirom na posebne zahvate i urbanizaciju koji su bili prisutni u jednom dijelu Nacionalnog parka Durmitor, a u neposrednom okruženju grada Žabljak pokrene postupak isključenja tog dijela iz granica nacionalnog parka, a koje je vezano za podnožje durmitorskog masiva i obuhvata nekoliko durmitorskih sela. Dodatni argument je bila činjenica da su upravo u prostoru koje je bilo pod uticajem gradnje nepokretnosti u velikoj mjeri u privatnoj i mješovitoj svojini. Naime, preporukama od strane Međunarodne unije za zaštitu prirode, u zaštićenim područjima prirode, posebno u onim sa strožijim režimom zaštite, preporučuje se da zemljište bude u državnoj svojini, u svojini lokalnih samouprava, s obzirom da je vlasništvo bitno za postizanje ciljeva upravljanja u zaštićenim područjima prirode. Drugo što želim da kažem jeste da je veoma dobro da su u pripremi ovog zakona korišćena komparativna iskustva iz zemalja u regionu kao što je Hrvatska, kao i iskustva razvijenih zemalja, Italija, kao i da su zakonu unesene određene odredbe pojedinih direktiva Savjeta Evrope o zaštiti prirodnih staništa, divljeg, biljnjeg i životinjskog svijeta. Ono što je, po mom mišljenju, mnogo bitno jeste da je u osnovnim odredbama ovog zakona utvrđeno da nacionalni parkovi kao zaštićena prirodna dobra uživaju posebnu zaštitu, kao i da se na nacionalne parkove primjenjuju i propisi o zaštiti prirode. Takođe, utvrđeno je ovim prijedlogom zakona da se za područje nacionalnih parkova donose prostorni plan područja posebne namjene, plan upravljanja nacionalnim parkovima i godišnji program upravljanja. Takođe su utvrđene radnje čije je vršenje zabranjeno na prostoru nacionalnih parkova, u skladu sa prostornim planom područja posebne namjene. Propisivanjem ovih zabrana želi se postići bolja zaštita nacionalnih parkova i očuvanje njihovih posebnih prirodnih vrijednosti. U poglavlju 4 koje se odnosi na korišćenje dobara nacionalnih parkova, uređena su pitanja davanja na korišćenje prirodnih dobara nacionalnih parkova. Takođe je precizirano da se prirodna dobra na području nacionalnih parkova u državnoj svojini mogu davati na korišćenje za obavljanje djelatnosti dozvoljenih zakonom, prostornim planom područja posebne namjene i planom upravljanja. Precizirana je izgradnja objekata i izvođenje drugih radova na području nacionalnih parkova, postavljanje objekata privremenog karaktera, plaćanje nadoknada privrednom društvu itd. 178 Na kraju, poštovani ministre, želim da vam postavim nekoliko pitanja koja se odnose na izgradnju objekata koji su izgrađeni u dijelu nacionalnog parka Durmitor, u neposrednom gradu Žabljak. Imajući u vidu da ste na početku, u obrazloženju donošenja ovog zakona, veoma jasno i precizno rekli da su razlozi za donošenje ovog zakona revizija granica nacionalnog parka Durmitor, što smatram da je veoma dobro, iskreno i pošteno, pa vas u tom dijelu i pitam, ne znam da li su pitanja sve za vas, ali želim da prokomentarišete. Da li je lokalna samouprava mogla vršiti akuntativnu naplatu komunalija na izgradnji objekata, iako nije bilo PUP-a, prostorno urbanističkog plana? Ovaj institut je ranije bio poznat kao praksa u radu lokalnih samouprava. Koliko mislite da je lokalna samouprava Žabljak izgubila zato što nije naplatila komunalije? Da li ima objekata za rušenje vezano za granice Nacionalnog parka Durmitor i da li su svi uklopljeni u prostorni plan? Zašto je izostala efikasnija akcija građevinske ili drugih inspekcija nadležnih za sprječavanje gradnje u okviru granica nacionalnog parka Durmitor, što je bila i stroga zona zaštite izgradnje bilo kakvih objekata? Da li imate informaciju koliko je bilo prijava kod nadležnih državnih organa vezano za izgradnju objekata u granicama nacionalnog parka Durmitor? Hvala.
  • Hvala i vama, koleginice Kovačević. Na redu je kolega Dritan Abazović, a nakon njega neka se pripremi kolega Nikola Gegaj. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, pomoćnice ministra, Kratko da kažem svoje viđenje Zakona o nacionalnim parkovima. Vjerovatno ću se ponoviti u nekoj mjeri sa kolegom Perićem i ostalim opozicionim kolegama čije su teze potpuno ispravne, po mom skromnom sudu. Naprosto ovaj predlog zakona, kao što ste vi naveli u u obrazloženju, nije ništa drugo nego izlaženje u susret privatnom i ličnom interesu. Zamislite sada, građani Crne Gore, kada pričamo o nacionalnim parkovima, posebno zaštićenom kategorijom prostora, šta možemo da očekujemo u mjestima koje uopšte ne podpadaju ni pod nacionalne parkove ni pod parkom prirode nego su prosto neke geografske cjeline. Na prevoju od Petrovca do Budve, nekada nije bila nijedna kuća. S magistrale ste uvijek, u svim situacijama, mogli da vidite more i Sveti Stefan. Danas situacija nije takva. To što se gradilo od 1950. do 1990. godine kada ste došli na vlast, to nije ništa u odnosu što se gradilo proteklih deset, petnaest godina. To je ništa, to je mizerno. Čak i ono što se gradilo u prethodnom periodu, gradilo se na mnogo i kvalitetniji i na adekvatnim mjestima nego što je to sada slučaj. Vi to najbolje moguće znate. Ministre, pozivate da pomognemo, potpuno ste u pravu. Mi imamo neku odgovornost, možda manju nego vi, ali imamo neku i u lokalnim zajednicama, pošto sam shvatio da je to intencija, da su i one odgovorne za nedonošenje planova, sa čim sam u potpunosti saglasan sa vama i mnogih drugih propisa, nekontrolom itd, sve sam saglasan i hoću da se uključimo u tu pomoć. Nijeste nas zvali, na svu sreću, kada se odmagali raznim aktivnostima Vlade Crne Gore. Da je tada neko zvao da se spriječi odmaganje koje je organizovala Vlada Crne Gore, na način davanja dozvola, na način dozvole divlje gradnje. Bivši ministar, sadašnji naš kolega Sekulić je ustvrdio da u Crnoj Gori ima 100.000 nelegalno izgrađenih objekata. Kada su oni nikli? Jesu li nikli prije 179 1990. godine? Ne bih rekao, možda samo jedan manji broj. Tu imate jednu vrlo složenu logičku situaciju. Potpuno sam saglasan sa onim što se čulo, da ne možemo mi sa nekog višeg nivoa, iz Vlade, iz Ministarstva, da govorimo kako su krivci inspektori koji su na terenu ili lovočuvari. Znate li na šta me podsjeća ta priča? Na onu priču uzela medicinska sestra 50 eura. Znate, neko može da uzima milione, neko može da brani bjelosvjetske tajkune, narkokartele itd. i onda vam je borba korupcije sa 50 eura. Ili, mogu da se pale auta, da se ubijaju ljudi po ulicama, a borba protiv kriminala vam je što ćete da zaplijenite petarde pred novu godinu. To me na to podsjeća. Mislim da to nije dobar sistem, model nije dobar, nije dobar primjer. Mislim da Ministarstvo, zaista, treba da više vodi računa o tome. Opet ponavljam, radi se o nacionalnim parkovima. Saglasan sa tezom što su savjeti radili do sada. Sada ćemo da formiramo privredna društva. Dobro je, to je u redu. Način funkcionisanja privrednih društava, treba vidjeti kako će da funkcioniše, nije zakonom preciziran. Na koji način će da funkcioniše, na koji način će da se bira, osim što ga imenuje Vlada što ste odredili zakonom. Na koji način? Ko? Ko će da participira? Ko će to da vodi? Još jedna stvar, vezano za utvrđivanje granica. Potpuno je nelogično da nacionalni parkovi nemaju svoje granice i ja ću uložiti amandman da pored onih koje ste naveli, a koji jesu iz oblasti koje treba da se bave granicama, budu predstavnici opština na čijoj teritoriji se nalaze nacionalni parkovi, jer znam da predstavnici opština na sjeveru se donekle žale da nijesu u mogućnosti da makar participiraju. Koliki će taj njihov doprinos da bude i u stručnom i u bilo kojem drugom smislu, ne znam, ali mislim da je dobro da i oni budu ti koji će biti konsultovani kada se budu u konačnosti utvrđivale granice nacionalnih parkova. Ponavljam, mislim da mi kao zemlja koja je u Ustavu određena koja je ekološka treba na taj način da se ponašamo. Ali, ne možemo da zaboravimo da na neke probleme jesmo naišli, ali neke probleme ste direktno proizveli vi. Ne vi lično, ali Vlada Crna Gore jeste proizvela problem i sada želite zajednički da ga riješimo. Nema nikakvih problema, evo zajedno ćemo ga rješavati, ali zaista da to bude iskreno a ne kampanjski i sa ciljem da se zaštiti interes pojedinaca koji su nelegalno gradili na prostoru koji je zaštićen. Sada treba, umjesto da još neku cjelinu geografsku u Crnoj Gori stavimo pod zaštitu, izdignemo je na nivo nacionalnog parka, mi izlazimo u susret privatnom interesu i sužavamo i ove parkove što imamo. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Abazoviću. Nikola Gegaj je sada na redu, a nakon njega neka se pripremi kolega Srđan Milić. Izvolite, kolega Gegaj.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovani ministre, poštovana gospođo Vojinović, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, Nacionalni parkovi Crne Gore, pored izuzetnih, prirodnih i ambijentalnih vrijednosti, imaju i veliki istorijski i kulturni značaj. Na ovim prostorima u dugom istorijskom razdoblju rađale su se i nestajale različite civilizacije i države, vođene i dobijane mnoge bitke, podizani gradovi, manastiri i crkve, duhovni rezidecijalni centri, 180 brojni vladari i dinastije. Crna Gora spada u red država koje su među prvima počele zaštitu pojedinih prirodnih prostora. U prirodnoj baštini svake zemlje nacionalni parkovi zauzimaju posebno mjesto. Priroda je razlog broj jedan zbog kojeg stranci posjećuju našu zemlju. To potvrđuje činjenica da iz godine u godinu nacionalni parkovi bilježe porast broja posjeta koji je veći od povećanja broja turista na nivou zemlje. U prošloj godini u ljepotama nacionalnih parkova uživalo blizu 120.000 posjetilaca. Osim ljepote, turiste privlače i ponude koje se u kontinuitetu poboljšavaju. Ipak, potrebna su veća ulaganja i bolja svijest građana o nacionalnim parkovima, ali bojim se da će nam trebati još dosta godina da shvatimo da Lovćen, Biogradska gora, Skadarsko jezero, Durmitor i Prokletije trebaju biti i jesu ponos Crne Gore. Isto tako, vjerujem da će za koju godinu svijest o značaju i vrijednosti ovih prostora od strane svih društvenih segmenata biti na nivou koji zaslužuju. Naime, na ovim područjima neophodna su ulaganja, mora se raditi na poboljšanju infrastrukture za posjetioce. Ako su prošle godine izgrađena dva javna toaleta na Ivanovim koritima, to isto, po mom mišljenju, treba uraditi i u ostalim turističkim mjestima, recimo Durmitoru. Takođe, mora se više poraditi na vizuelnom identitetu nacionalnih parkova, zašto da ne izrada novog web portala. Prije neki dan usmeno me je informisao i direktor Nacionalnih parkova Zoran Mrdak, da već rade na izradi aplikacije za elektronske uređaje, a sve u svrhu kvalitetnijeg servisa za turiste koji posjećuju naše parkove. Veoma pozitivno je što je pokrenuo časopis "Crnogorski nacionalni parkovi". Danas od ovih parkova ima interes i lokalno stanovništvo. Mještani zarađuju od prevoza brodovima, zatim kao vodiči i nude ugostiteljske usluge. Naučili su da je privilegija živjeti u parku i da njihov proizvod dobija na cijeni ako potiče iz zaštićenog prostora. Sve se to radi u sinhronizaciji sa Nacionalnim parkovima i na takav način ili na najbolji način promovišu vrijednosti i ponudu parkova. Dobro je poznato, a to je postalo trend u svijetu, da turistička privreda preuzima aktivnu ulogu u zaštiti prostora, jer ona od njega ima najviše interesa. Prijedlogom zakona o nacionalnim parkovima uvodi se, kao što je i rečeno, institut plaćanja eko usluga. To je novi instrument ne samo kod nas već i u Evropi, dok u Americi funkcioniše već 20 godina i to veoma uspješno. Usluge eko sistema imaju posebnost u tome što se razlikuju od redovnih komercijalnih usluga nacionalnih parkova, budući da se zasnivaju na principu dobrovoljnosti. Veliki problem nacionalnih parakova, kao što se zna, predstavljaju nelegalne aktivnosti u zaštićenim područjima, to jest nelegalne gradnje i ovo se mora spriječiti krivičnim prijavama i prekršajnim postupcima. Ovo ne smijemo tolerisati, mada moram iskreno reći da je zaštita nacionalnih parkova veoma kompleksan posao koji zahtijeva koordinaciju svih državnih organa. Za dobru zaštitu je potrebna koordinacija između svih koji čine taj lanac nacionalnih parkova, Uprava policije, inspekcijske službe i službe spašavanja. Takođe, ovim zakonom je predviđena obaveza obilježavanja granica nacionalnih parkova, što je dobro rješenje. Riječ je o fizičkim oznakama, a biće pozicionirane i elektronskim putem. Razlika je u tome što su sada granice određene opisno,što stvara probleme, jer nije lako odrediti da li se neki prostor na kome se desila nedozvoljena aktivnost nalazi u parku. I na kraju, pošto živim blizu Skadarskog jezera, dolazim iz gradske opštine ili opštine Tuzi, imam jednu sugestiju za nadležno ministarstvo. Pitanje regulacije voda na Skadarskom jezeru nije pitanje ovog zakona, ali je svakako jedno od centralnih pitanja za stanovnike priobalja Skadarskog jezera, zbog poplava koje su moguće i u narednim 181 godinama. Znamo da je u proteklih nekoliko godina bilo više razgovora sa predstavnicima albanske vlade, da su rađeni određeni radovi na rijeci Bojani. Ovo je pitanje koje opterećuje stanovnike priobalja jezera već više od 100 godina, odnosno od kraja devetnaestog vijeka, kada je Drim probio svoje korito. Sugestija je da se razgovori sa Albanijom nastave u smislu pronalaženja tehničkih rješenja za rješavanje ovog problema, što bi bilo osnov za vraćanje Drima iz dijela njegovih voda i sadašnjeg toka i mogućnost kontrolisanja nivoa vode jezera. Znamo da postoji komisija između Albanije i Crne Gore za Skadarsko jezero, da postoji sporazum o saradnji za pitanja jezera, ali sugestija je da se cijeli proces iznalaženja rješenja nastavi. Inače, mislim da je ovo dobro zakonsko rješenje i da zaslužuje podršku poslanika Skupštine Crn