• Poštovani poslanici 25. saziva Skupštine Crne Gore, otvaram osmu śednicu prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja u 2014. godini. Prije utvrđivanja dnevnog reda da konstatujemo nekoliko stvari. Zapisnike sa pete posebne i šeste śednice prvog redovnog proljećnjeg zasijedanja da usvojimo. Ima li dopuna, izmjena, primjedbi? Nema. Hvala vam, konstatujem da su usvojeni zapisnici. Takođe imamo obavezu da konstatujemo ostavku ministra kulture četrdesete Vlade Crne Gore, Branislava Mićunovića, zbog prelaska na dužnost izvanrednog i opunomoćenog amabasadora Crne Gore u Republici Srbiji. Zahvaljujem se ministru Mićunoviću na saradnji, želim mu uspješan rad u Republici Srbiji. U predlog dnevnog reda po Poslovniku uvrštavamo Predlog odluke o obrazovanju privrednog odbora za vršenje nadzora nad radom državnih organa, organa državne uprave i organa lokalne uprave u pogledu dosljedne primjene zakona u cilju izgrađivanja povjerenja u izborni proces. Vrlo zahtjevan jezički operat, ali to je naziv odluke. Da podsjetim, naš politički dogovor je da ta odluka bude dogovorena do konsenzusa, zasnovana je na paritetu i moraćemo doći do nje konsenzusom, tako da predlog na koji opozicija ima pravo po Poslovniku smatramo kao model koji se može izmjeniti do potpune konsensualnosti kroz naš rad i rad u radnim tijelima, računam i dogovorom šefova klubova. Vlada je predložila da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o potrđivanju dopunskog protokola sporazuma između država ugovornica Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država učesnica Parnerstva za mir o statusu njihovih snaga i da se zakon donese po skraćenom postupku. O tome ćemo glasati. Poslanik Gošović je predložio da se u dnevni red uvrste Predlog zakona o izmjenam a Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, to je već jedanput bilo ako se ne varam, i Predlog zakona o dopuni Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. To je skoro usvojeni zakon, ali očigledno da ima nekih dopuna. Poslanik Medojević predlaže da se uvrste tri zakona: Predlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika, Predlog zakona o dopuni Zakona o obligacionim odnosima, kolega Medojević voli ove osnovne zakone da mijenja, i Predlog zakona o dopuni Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Poslanik Damjanović je predložio da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji i zakon donese po skraćenom postupku. Takođe, dobili smo u poslovničkom roku predlog kolege Jelića, da se Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu takođe uvrsti u dnevni red, skraćeni postupak. Da čujemo obrazloženja. U ime Vlade nije niko tu, ali se radi o sjevernoatlantskoj tematici. Kolega Gošoviću, hoćete li vi o vaša dva zakona po tri minuta, koliko imate pravo?
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Uvažena Skupštino, poštovani građani, Obrazložiću prvo predlog za dopunu dnevnog reda koji se odnosi na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prenzijsko-invalidskom osiguranju. Jedno od osnovnih zakonom utvrđenih prava penzionera jeste pravo na usklađivanje penzija. Penzije i ostale naknade iz penzijsko-invalidskog osiguranja, saglasno članu 58 Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju od 1. januara 2013.godine trebalo je uvećati za 3,3%, a od 1.januara 2014.godine za dodatnih 1,8%. Međutim, Skupština Crne Gore u mjesecu decembru 2012.godine i mjesecu decembru 2013.godine donijela je Zakon o dopuni Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju kojim je propisano da se penzije neće usklađivati u 2013.godini i takođe u 2014.godini. Penzije su zamrznute sa obrazloženjem da bi finansiranje navedenih prava sa višim usklađivanim iznosima moglo da dovede u pitanje likvidnost budžeta. Na navedeni način penzije u Crnoj Gori ostale su na nivou penzija utvrđenom u mjesecu januaru 2012.godine, a u međuvremenu su rasli troškovi života što penzionere kao radno neaktivnu najstariju populaciju sve više tjera ispod linije siromaštva. Dovoljno je reći da danas u Crnoj Gori blizu tri i po hiljade penzionera prima penziju u najnižem iznosu od 100 eura i 40 centi, da blizu 24.000 penzionera ima penziju manju od iznosa privremene naknade koju Fond PIO isplaćuje invalidima rada druge i treće kategorije, dakle manje od 158 eura, da blizu 70.000 penzionera ima penziju ispod iznosa prosječne penzije u Crnoj Gori od 276 eura, a da je vrijednost minimalne potrošačke korpe u mjesecu aprilu ove godine iznosila 790 eura. U međuvremenu u budžetu Crne Gore u prvom kvartalu 2014.godine u odnosu na isti period prethodne godine ostvareni su značajno veći prihodi. Ostvareni efekati mjera fiskalnog prilagođavanja opredijelili su ministra finansija gospodina Radoja Žugića da u mjesecu maju 2014.godine javno saopšti da bi u ovoj godini penzije mogle da budu odmrznute. “Jedini segment potrošnje koji neće biti limitiran je segment penzione potrošnje, polazeći od namjera Vlade da vršimo usklađivanje vrijednosti penzija, odnosno od svih nepopuranih mjera u procesu konsolidacije tokom ove godine ukinemo onu koja se tiče zamrzavanja vrijednosti penzija i po tom osnovu penzioneri ostvare određene aspekte nove valorizacije”, rekao je 19.maja ove godine ministar Žugić. Više nego očigledno je da ne postoji niti jedan razlog da penzije u Crnoj Gori ostanu zamrznute i nakon 30.juna 2014.godine. Penzije se u skladu sa zakonom usklađuju jedanput godišnje. Krajnje je neophodno da to zakonsko ograničenje o kome je govorio ministar u pogledu usklađivanja penzija prestane da važi istekom prvog polugođa 2014.godine. Da bi se to moglo ostvariti, neophodno je u dnevni red danas sazvane sjednice Skupštine bude uvršćen Predlog zakona o izmjeni Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju kojeg smo podnijeli na dostavljenu inicijativu Partije udruženih penzionera i invalida Crne Gore podržanu od strane Vijeća penzionera, Stranke penzionera, Udruženja za zažtitu penzionera, kao i od predstavnika mjesnih udruženja Saveza penzionera. Za penzionere je svaki mjesec veliki, ako sada shodno izjavi i ministra finansija više ne stoji ocjena da bi finansiranje prava penzionera na usklađivanje penzija moglo da dovede u pitanje likvidnost budžeta, ne postoji nijedan razlog da predlog navedenog zakona ne uvrstimo u dnevni red za danas sazvanu sjednicu Skupštine Crne Gore. U tom smislu i u tom cilju i očekujem vaše razumijevanje. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Gošoviću. Glasamo o Predlogu zakona o izmjenama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju da se uvrsti u dnevni red osme śednice prolječnjeg zasijedanja. Za, protiv, uzdržani? Izvolite, čuli ste obrazloženje. Imamo osam zakona za dopunu, pa bi bilo previše da čekamo da se sve to izvrti i glasaćemo odmah. Hvala vam. Glasalo je 46 poslanika, 18 za, nije bilo protiv, bilo je 28 uzdržanih. Nije dobio potrebnu većinu. Izvolite. Drugi zakon kolege Gošovića.
  • Riječ je o predlogu da se u dnevni red današnje sjednice uvrsti Zakon o dopuni Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da podsjetim, Skupština Crne Gore na sjednici održanoj 14.aprila ove godine donijela je Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Saglasno odredbama člana 75 stav 2 navedenog zakona, potrošačkim jedinicama prema kojima Ministarstvo finansija ne može preduzeti mjere odgovornosti utvrđene članom 76 istog zakona smatraju se Državna revizorska institucija, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i Skupština Crne Gore. Dakle, ne i organi sudske vlasti, a Ustavom Crne Gore vlast u Crnoj Gori uređena je po načelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, pri čemu odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Takođe, saglasno Ustavu Crne Gore sudijska funkcija je samostalna i nezavisna, a rad sudova u vršenju te funkcije samostalan i nezavisan. Postojeće zakonsko rješenje, član 75 stav 1 tačka 4, omogućava Ministarstvu finansija preduzimanje mjera finansijske odgovornosti prema organima sudske vlasti ukoliko bi ti organi izvršili zapošljavanje bez prethodno dobijene saglasnosti Ministarstva finansija o obezbjeđenju sredstava za tu namjenu u budžetu. Ovakvo rješenje uskraćuje mogućnost da sudski organi vlasti samostalno organizuju vršenje poslova shodno aktu o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji i čine je zavisnom od izvršne vlasti. Sud kao i Parlament u sistemu podjele vlasti treba da samostalno organizuje vršenje svojih poslova. Princip podjele vlasti podrazumijeva da svaka grana vlasti posjeduje odgovarajući sistem autonomije u vezi sa njenim internim funkcionisanjem. U suprotnom, rušio bi se ustavni princip podjele vlasti kao i odnos vlasti koji treba da počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Saglasno naznačenim ustavnim načelima, odredbama člana 36 stav 1 Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisano je da ukoliko se popuna radnih mjesta vrši javnim oglašavanjem, Skupština Crne Gore i organi sudske vlasti nijesu dužni od ministra nadležnog za poslove budžeta pribaviti potvrdu o obezbijeđenim finansijskim sredstvima. Jasno je da je sa citiranim rješenjem člana 36 stav 1 Zakona o državnim službenicima i namještenicima neophodno usaglasiti odredbe člana 75 stav 2 Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti kako bi se izbjegla kolizija normi ova dva zakona i obezbijedila finansijska autonomija sudske vlasti u raspolaganju budžetskim sredstvima shodno navedenim ustavnim principima i načelima. Zbog istog, podnijeli smo predlog ovog zakona i smatramo da postoje razlozi koji zaista opredjeljuju ovaj parlament da uvrsti ovaj predlog zakona u dnevni red danas sazvane sjednice Skupštine. Zahavaljujem, predsjedniče.
  • Hvala vam, kolega, što ste se vratili brzo zakonodavnom radu poslije manje produktivnog izbornog rada. Izvolite, dajem na glasanje predlog kolege Gošovića. Hvala vam. Glasalo je 50 poslanika, 23 za, nije bilo protiv, 27 uzdržanih. Idemo na tri predloga kolege Medojevića. Krivični zakonik prvi, vjerovatno traži dobro obrazloženje kad se mijenja sistemski zakon, temelj pravnog sistema.
  • Zahvaljujem se, gospodine predsjedniče. Motiv za proširenje dnevnog reda je upravo u činjenici da su ovi zakoni podnešeni u novembru 2013.godine. Radi se o setu zakona koji treba da riješe dva goruća problema, jedan je pitanje položaja zaposlenih u Crnoj Gori. To što se već dugo vremena nagovještava, Demokratski front je i predložio i pripremio to rješenje. Mi smatramo da neisplaćivanje zarada radnicima u Crnoj Gori treba da bude krivično djelo.Takođe smatramo da davanje lažnih podataka o isplatama zarada, isplaćivanje zarada ne samo u gotovini nego i u ekvivalentima gotovine takođe treba da bude sankcionisano kao krivično djelo. Pravo na zaradu je osnovno radničko pravo, stečeno radničko pravo, koje se izgubilo u ovim tunelima, katakombama crnogorske tranzicije iz mnogo razloga, što zbog slabog sindikata, što zbog činjenice da su naši poslodavci, uglavnom oni najveći poslodavci u Crnoj Gori nastali na špekulativnim švercerskim poslovima, takozvani tranzicioni dobitnici koji nemaju kulturu očuvanja interesa zaposlenih i koji na račun rada zaposlenih ostvaruju svoje ekstraprofite. Sistem zaštite zaposlenih u Crnoj Gori, posebno sudska zaštita, nije dovoljno efikasan, sudovi su zatrpani mnogim predmetima i to je dovelo u ovu poziciju ogroman broj zaposlenih u Crnoj Gori. Skoro je nemoguće dobiti podatak koliko zaposlenih u Crnoj Gori koji rade u privatnom sektoru su ostali kratkih rukava kroz namjerne stečajeve i procese likvidacije koj e su sprovodili crnogorski tajkuni na način da obmanu sve povjerioce. Naravno, briga treba biti podjednaka, sistemska za sve, ali u ovom slučaju najranjiviji dio ove kategorije su upravo zaposleni koji na sudovima godinama traže svoje neisplaćene zarade. Pravo na zaradu je osnovno radničko pravo, na njemu je nastao sindikalni pokret, da čovjek koji ima pravo da radi ima valjda pravo i da jedanput mjesečno dobije zaradu. Pošto mi nemamo posebne sudove koji bi se bavili ovim sporovima, nekad smo ih imali, a mislimo da treba dopuniti pravosudni sistem posebnim sudovima koji bi se bavili i isključivo sporovima iz radnog odnosa, Demokratski front vam predlaže da ovaj zakon stavite u dnevni red. Ne vidim da je neko protiv prava zaposlenih u Crnoj Gori. Ne vidim da je neko na javnoj sceni rekao bilo koju riječ protiv da se Krivičnim zakonom ovo definiše kao krivično djelo. Čak u razgovoru sa ministrom finansija shvatio sam da postoji određeno raspoloženje da bi u oblasti borbe protiv sive ekonomije na tržištu rada jedna ovakva mjera uvela dodatnu disciplinu, spriiječila ogromne zloupotrebe pranja novca, isisavanje novca iz privatnog sektora ka vlasnicima privatnih preduzeća. Da je sreće, trebalo bi razmišljati o jednom socijalnom konsenzusu, predsjedniče, pošto sada dolazi vrijeme promjena, da se može napraviti sistem da poslodavac koji ima kapital dijeli razliku između rashoda i prihoda sa ljudima koji rade. Dakle, ako je milion eura razlika između prihoda i rashoda, 500.000 ide u profit vlasniku kapitala, 500.000 se daje radnicima. Dakle, da pokušamo da otvorimo jednu novu, odgovorniju, socijalno pravedniju politiku u oblasti zaštite zaposlenih. Očigledno je da sindikati nisu dovoljni, uloga zakonodavca je da dopuni zakonski ambijent. Ovo jeste restriktivna mjera, ona će biti i preventivna. Veliki crnogorski tajkuni isplaćuju 55 eura minimalnu cijenu rada preko banke, a ostalo isplaćuju u gotovini i tako štete svoju državu, a onda kupe crnogorske zastave pa na skupovima Demokratske partije socijalista mašu tim zastavama koje su kupili od utajnog poreza - mislimo da jedna takva kvazipatriotska politika treba da prestane. Nadam se da ćete podržati ovaj predlog zakona.
  • Ako vam to nešto znači, ja hoću. Posljednji put sam čuo “vrijeme promjena”, znate kada - sa Antom Markovićem. Prošlo je tih malih 25 godina. Nedavno je preminuo. Čuli smo obrazloženje, izjednačavanje utaje poreza i utaje isplate zarada, ako ga tako mogu zvati. Izvolite. U suštini opet utaja poreza. Hvala vam. Glasalo je 49 poslanika, 25 za, dva protiv, 22 uzdržana. Dobio je potrebnu većinu da se uvrsti u dnevni red. Neđe je oduzimanje od radnika teže nego oduzimanje od države. Država ima veći manevarski prostor da se i zaštiti, pojedinac ima manji manevarski prostor. Predlog zakona o dopuni Zakona o obligacionim odnosima.
  • Druga ozbiljna društvena anomalija s kojom se mi susrećemo, a takođe ne mogu da pronađem nijedan razlog da ne podržite i ovo rješenje Demokratskog fronta, jesu problemi sa zelenašenjem, sa lihvarskim kamatama direktno povezanim sa organizovanim kriminalnim grupama, sa korumpiranim policijskim inspektorima, korumpiranim tužiocima i sudijama koje štite čitav sistem najveće zloupotrebe ljudske tragedije, sirotinje, gdje se pozajmljuje novac pod kamatama koje prelaze mjesečno i preko 100% gdje ljudi ostaju sirotinja crnogorska bez imovine, bez stanova. Ti ljudi koji se bave zelenašnjem, to zna kolega Nuhodžić, raspravljali smo na Odboru za bezbjednost i ušlo je u plan rada Odbora za bezbjednost, to su ljudi koji su takozvano bezbjednosno interesantni. Znači, lica iz podzemlja, radi se o ogromnom društvenom problemu. On zahtijeva i pojačan angažman policije, Agencije za nacionalnu bezbjednost, zahtijeva i edukativnu komponentu, ali zahtjeva i rad zakonodavca. Dugo sam razmišljao na koji način da regulišemo kako da zaštitimo građanina samog od sebe, da ne uzima zelenaške kamate, da ne ulazi u taj lavirint pakla. Često su to povezani i roditelji i rodbina lica koja koriste narkotike, lica koja su zavisna od kocke, jedan pakao u kome se nalazi sve veći broj naših građana i koji često završava ubistvima, samoubistva, tragedijama širih dimenzija. Postoji jedno rješenje koje ne kvari sistemski ambijent. Dakle, mi smo ovdje predložili da se u ugovorima između pravnih i fizičkih lica i između fizičkih lica o pozajmicama definiše gornji iznos kamate koja se može naplatiti iz tih poslova i da to radi institucija koja je za to zadužena, Narodna banka Crne Gore, da ona propiše fino i kaže - na osnovu tržišnih kretanja, koliko god vi ugovorili između dva privatnika kamatu, na sud kad dođete sud će procjenjivati prema onoj kamati koju definiše Narodna banka Crne Gore. Nismo riješili problem do kraja, ali mislim da smo jedan dobar dio sive zone koji se nalazio u ovim poslovima definisali na način da neko ko uzme 5.000 eura od zelenaša, a kao zalog u ugovoru da stan od 50.000 eura, da zaista ne gubi barem taj stan. Jer kad dođe na sud, sud će presuditi kamatu koja je pravedna, koja je referentna, zakonodavac se ne miješa u to kolika će kamata biti. Postoji Centralna banka Crne Gore, koja prati kretanja na tržištu, koja može da utvrdi gornji iznos kamate preko kojeg neće moći da se sklapaju ugovori o pozajmicama između privatnih lica, između pravnih i fizičkih lica. Očekujem takođe da ćete u skladu sa ovom dobrom atmosferom podržati ovaj zakon, i kolege iz DPS-a, mislim da i njihovi članovi su veoma ugroženi sa ovim dešavanjima i da bi mogli da podrže ovaj zakon.
  • U Kraljevini Crnoj Gori nije bilo zabranjeno zelenašiti. Bilo je i te kako tajkuna. Mnogi ozbiljniji istoričari će tu naći razlog za neke istorijske događaje. Malo istorijske lekcije za sve nas. Otvaram glasanje. Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 46 poslanika, 40 za, šest uzdržanih. Izgleda da su lokalni izbori bili blagotvorni na saradnju u parlamentu. Idemo dalje. Dopuna Zakona o izvršenju i obezbjeđenju.
  • Ovaj Zakon o izvršenju i obezbjeđenju u stvari je komplementaran zakon onom prvom Krivičnom zakonu koji sam predložio. Naš Zakon o radu uvodi institut obračuna zarade, dakle poslodavac, ako ne može da isplati zaradu, dužan je svaki mjesec da da obračun zarade. Međutim, taj obračun zarada kod nas ne služi ni za šta. Ideja je da se taj obračun zarada ovim izmjenama i dopunama Zakona definiše kao izvršna isprava. Kada poslodavac ne može da isplati zarade zaposlenom, on mu da obračun zarada i taj obračun zarada zaposleni može da koristi kao izvršnu ispravu na sudu. Na ovaj način, radnik koji je oštećen ili koji nije primio zaradu ne mora više da čeka da račun bude deblokiran, naganja se s direktorom kada će da uplati novac. Ovako, svaki obračun zarade postaje izvršna isprava i već postoji kao institut u Zakonu o radu. Dakle, mi ne uvodimo nikakav novi institut, obračun zarada postoji u Zakonu o radu. Mi mu samo dajemo snagu izvršne isprave i na taj način dajemo snagu svakom zaposlenom u Crnoj Gori da, kada ostane bez isplaćene zarade, to svoje pravo direktno, bez ikakvih ročišta, bez ikakvih sudskih postupaka, ovo je instrument koji omogućava zaposlenom da dođe koliko toliko do svoje zarađene zarade, jer do sada, posebno ovim stečajevima, namjernim stečajevima privatnika ima toliko mnogo nepravde i toliko mnogo oštećenih zaposlenih koji nemaju kome da se obrate. Ne možete vi, kada već firma pođe pod led i kada poslodavac namjerno gura svoju firmu u likvidaciju, a ostavlja obaveze iza sebe. Najranjiviji dio populacije su zaposleni i mi im ovim dajemo instrument. Jednostavno, svaki mjesec zaposleni kada dobije obračun zarade, u pravnom smislu kao da je dobio zaradu, ne traži inspekciju sa tim obračunom zarada koji, ukoliko se Vlada složi, Vlada može da propiše obrazac kako izgleda taj obračun zarada i ona štampa taj obrazac, poslodavac samo potpisuje, udara pečat i unosi cifru. Hartija od vrijednosti, založni dokument koji radnik može da koristi, recimo, ovo je vrlo interesantno, radnik može ovo da koristi i u dobijanju kredita, koja banka želi da mu da. Samo vam govorim da imate veliki problem da, kada radnik uzme stambeni kredit, banka mu je dala kredit, otplaćuje 20 godina, on kada ostane bez posla, šta radi, znači nema nikakvu opciju, ostaje bez uplate i ostaje bez stana. Dakle, kolege, ovo je samo tehnička realizacija ovoga predloga. Prije deset dana, član radne grupe za izradu Zakona o radu Republike Srbije Dušan Petrović me je zamolio da mu pošaljem ove zakone. Vlada Republike Srbije je prihvatila sve ovo i nalazi se u Predlogu zakona o radu koji će ovih dana biti u Skupštini. Tako da sada DPS, ako ne glasa za ovo, džaba sva ona pomoć koju ste prikupili nesebično i prodali one vile i kuće i finansirali troškove. Samo kratko da kažem, čak je Vlada Srbije prihvatila ova moja rješenja i zna da sam ja to pisao. Eto tako.
  • Znači, izgladili ste odnose sa Vladom Srbije. Kolega Medojeviću, ima jedna lijepa stvar u pravu. Znate koja je? Pravo je nauka zbog naroda, ali kako dublje zalazite sve vam izgleda lakše. U jednom trenutku se nađete u prostoru koji ne možete kontrolisati. Djeluje vam sve logično i lako do jednog nivoa, a u jednom trenutku ste u prostoru koji ne možete iskontrolisati. Ovdje moramo mijenjati Zakon o hartijama o vrijednosti, pa onda redom, redom, redom. Ušli ste malo dublje nego što na ovaj način možemo riješiti. Ne sporim namjeru, ne sporim ni potrebu da se time bavimo, ali sada smo ušli duboko i šire otvorili taj pravni prostor. Slažem se da o tome treba razmišljati, ali mislim da smo zašli malo dublje. Izvolite. Čuli ste ključni argument, Vlada Srbije je prihvatila. Za, protiv, uzdržani? Hvala vam. Glasalo je 47 poslanika, 20 za, 19 protiv, osam uzdržanih. Konstatujem da predlog nije dobio potrebnu većinu. Idemo na predlog kolege Damjanovića. Izvolite, kolega Damjanoviću.
  • Zahvaljujem, predsjedniče Skupštine. Poštovana Skupštino, poštovani građani, predložio sam da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji koji su podnijeli poslanici Damjanović, Jelić, Zarubica, Adrović, Gjeloshaj, Bulajić, Đukanović i Bojanić, članovi Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Ovaj predlog zakona je konsenzusom pripremljen i predložen od strane Odbora. Radila ga je radna grupa uz učešće članova Odbora i predsjednika Državne revizorske institucije. Podsjećam da je ovo drugi put da pokušavamo u skupštinsku proceduru damo predlog izmjena i dopuna ovog akta. To smo prvi put probali 2012. godine. Tada je Zakonodavni odbor bio mišljenja da neke norme nijesu bile usklađene, tada su ti problemi otklonjeni. Računam da je ovo i jedna naša evropska obaveza i da ne postoje smetnje da se o istome vodi rasprava i isti usvoji ovdje u parlamentu. Hvala.
  • Kolega Damjanoviću, kolega Medojević ima mnogo bolji advertajzing nastup, što bi se reklo. Stavljam na glasanje predlog kolege Damjanovića. Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 48 poslanika, svi su bili za. Konstatujem da je i ovaj predlog postao sastavni dio predloga dnevnog reda. Idemo na Predlog Vlade, rekao sam, Zakon o dodatnom dopunskom protokolu Sporazuma između država ugovornica Sjevernoatlantskog ugovora itd. Nema obrazloženje, ali stavljam ga na glasanje. Međunarodni ugovor. Pročitaću ga čitavog: Predlog zakona o potvrđivanju dodatnog dopunskog protokola Sporazuma između država ugovornica Sjeveroatlantskog ugovora i ostalih država učesnica Partnerstva za mir, čarobna riječ, o statusu njihovih snaga. Partnerstvo za mir je prihvatljivo svima. Izvolite na glasanje. Izvinjavam se, glasamo ispočetka. Otvaram glasanje. Hvala vam. Glasalo je 49 poslanika, 43 za, tri protiv, tri uzdržana. Konstatujem da je ova peta tačka koja je prošireni dnevni red. Kolega Jelić ima zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Izvolite, kolega Jeliću.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Na osnovu člana 92 stav 2 Poslovnika o radu Skupštine, predlažem da se dnevni red današnje sjednice proširi, dopuni sa Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, koji je predložila Vlada, po skraćenoj proceduri. Naime, osnovni razlog za izmjene i dopune Zakona o radu je veliki broj obraćanja Ministarstvu rada i socijalnog staranja građana koji, iako ispunjavaju uslove za ostvarivanje prava na penziju u pogledu godina života i godina radnog staža, to pravo ne mogu da ostvare iz razloga što im poslodavac u vrijeme trajanja radnog odnosa, dok je bio kod njega, nije redovno vršio upratu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. U najvećem broju radi se o poslodavcima koji su prestali da postoje usljed stečaja, a zaposleni nijesu mogli da namire svoja potraživanja po osnovu stečajne mase. Iz tog razloga tražim da se ovaj zakon uvrsti u dnevni red. Takođe, želim da saopštim da se Socijalni savjet na svojoj sjednici zajedno sa socijalnim partnerima opredijelio za rješavanje ovog problema kroz izmjene i dopune Zakona o radu u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na uplatu neplaćenih doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje preko Fonda rada. Takođe, želim da vam saopštim da je ovaj zakon došao u skupštinsku proceduru krajem oktobra 2013.godine i da je na sjednici Odbora za rad, zdravstvo i socijalno staranje koja je održana 19. novembra 2013.godine, ovaj Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu Odbor donio većinom glasova i predložio Skupštini da ga usvoji. Dakle, iz tih razloga tražim proširenje dnevnog reda ovim zakonom. Zahvlajujem.
  • Hvala, kolega Jeliću. Izvolite. Čuli ste obrazloženje. Možete proceduralno. Poništavam glasanje.
  • Zbog toga što ima i kod nas stručnjaka za ovu oblast koji misle da o zakonu treba raspravljati i da je ovaj zakon neophodan, ja samo proceduralno pitam, da li poslanik može da predloži zakon koji je Vlada uputila Skupštini na odlučivanje po hitnom postupku? Dakle, vrlo je bitno. Ko je predlagač ovoga zakona?
  • Predlgač je nesporan, a proširenje dnevnog reda može predložiti bilo ko. Znači, predlagač je nesporan, to je Vlada, a proširenje dnevnog reda može predložiti bilo ko. Hipotetički, ja mogu da predložim proširenje zakona koji ste vi predložili.
  • Da li je zakon prošao sve odbore?
  • Ne, inače bi bio na dnevnom redu. Skraćeni postupak.
  • Ja upravo iz tog razloga pitam.
  • Ali, za proširenje dnevnog reda nije potrebno da prođe sve odbore. Znači, proširenje dnevnog reda je 24 časa prije da je podnesen zakon i na samoj sjednici se može, ako post oji obrazloženi viši interes. Kolega ga je obrazložio dugim trajanjem postupka i nemogućnosti da se reguliše penzijski status odeđenog broja ljudi koji su ostali bez posla.
  • Samo da podsjetim. Ja sam pitao da li je prošao sve odbore. Nije prošao Zakonodavni odbor. Što se mene tiče, da ne bude da sam ja ovdje zakonobranitelj, ja samo stavljam do znanja da je ovo moglo biti stvar dogovora na kolegijumu i potom bi predsjednik Parlamenta vjerovatno uvrstio, da ne raspravljamo kao dopunu dnevnog reda, u predlog dnevnog reda. Nije bilo uslova da se to uradi na kolegijumu. Tražio je jedan od kolega, nije bilo uslova. Ovdje predlažemo da bude po hitnom postupku uvršten, nije prošao sva zakonodavna tijela. Izvolite, samo vidite, da li opet kršimo pravila i principe uspostavljene ranije. Ako ne, ja pozivam da glasaju onda po nahođenju. Ja ću se, ipak, uzdržati. Hvala lijapo.
  • Objasniću. Ovo je situacija kada jedino Parlament može da zakon koji je stigao u 24 časa, ako se nađe da je obrazloženje u redu, uvrsti po skraćenom postupku, a onda u toku procedure, jer to još nije usvojen zakon, to još nije prihvaćen zakon, utvrdiće se da li je u skladu sa Ustavom. Moraće proći radna tijela, može da prođe radna tijela, čak i to ne mora. Parlament može sve, još od Rima, ali u svakom slučaju poželjno je, pa ćemo odlučivati. Eto to je predlog bio da ga uvrstimo u dnevni red. Kao i kolega Medojević, nijesu prošli radna tijela ni njegovi zakoni, ali smo ih na obrazloženje uvrstili. Imam informaciju da nije prošao nijedan odbor ovaj zakon. Onda nije prošao još jedan odbor, nije Zakonodavni odbor. Znači, ja radim svoj posao. Nije prošao oba odbora. Izvolite, za, protiv, uzdržani. Hvala vam. Glasalo je 45 poslanika, 38 za, tri protiv, četiri uzdržana. Konstatujem da smo ga uvrstrili u dnevni red. Sa proširenjem od ovih pet zakona - Predlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika, Predlog zakona o dopuni Zakona o obligacionim odnosima, Predlog zakona kolege Damjanovića o Državnoj revizorskoj instituciji i Predlog kolege Jelića – i Odlukom Vlade, stavljam predloženi dnevni red na glasanje. To je 25 tačaka dnevnog reda. Izvolite. Hvala vam. Glasalo je 47 poslanika, 43 za, nije bilo protiv, četiri uzdržana. Konstatujem da smo usvojili predloženi dnevni red osme śednice proljećnog zasijedanja. Predlog zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu. Čekamo predstavnika Vlade, pomoćnicu ministra Slavicu Rabrenović, jer je potpredsjednik Vlade u Berlinu. Izvolite, kolega Damjanoviću.
  • Predsjedniče Parlamenta, samo kratak dogovor oko nastavka rada. Naime, na kolegijumu smo se dogovarali za način današnjeg rada i dogovor je bio da nakon završetka sjednice posvećene poslaničkim pitanjima i utvrđivanja dnevnog reda za ovu sjednicu, pokušamo da se dogovorimo da li ima prostora da se obave neka glasanja sa sjednice koja je u toku. Naravno, može da se vidi da nema dovoljan broj poslanika da se usvajaju predlozi zakona koji traže apsolutnu većinu. Međutim, nisam tada razumo na kolegijumu da ćemo danas odmah, mimo utvrđivanja dnevnog reda, da nastavimo sa radom po dnevnom redu. Nemamo ništa protiv kao poslanici SNP-a, jer je dogovor bio da, ako sam dobro upamtio, od sjutra krenemo sa radom po dnevnom redu. Zato bi bilo dobro da nam otprilike kažete plan današnjeg rada, jer jedan dio poslanika SNP-a je spreman za raspravu, jedan dio danas nije ovdje. Mislim da bi bilo dobro da nakon definisanja dnevnog reda, eventualno, ako su već predstavnici predlagača po ovoj prvoj tački, završetak te rasprave koja treba da traje sat - dva, da tu zastanemo i da sjutra nastavimo po redosljedu. Samo toliko. Hvala vam.
  • Hvala na pomoći, mislim da ste prenijeli ono što je suština. Ovaj prvi zakon nije imao stepen neke političke spornosti i smatram da ga danas možemo odraditi. Potpredsjednik Vlade nije ovdje, ali jeste pomoćnica ministra gospođa Rabrenović. O njemu možemo danas obaviti raspravu, jer je on planiran jedan plus sat, to je otprilike do 17 časova. Tu ćemo napraviti prekid. Śutra bismo počeli, naravno održali smo kolegijum, izašli u susret ministru odbrane zbog puta, da raspravljamo Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore. To je bila prva tačka dnevnog reda. Dalje bismo po dnevnom redu, onda su ugljovodonici za koje svi znamo da su posebne osjetljivosti, i išli bismo dalje po dnevnom redu. Možemo li tako? Gospođa Rabrenović je sa nama, pomoćnik ministra. Izvolite. Obrazloženje.
  • Hvala. Dobar dan svima. Danas je na dnevnom redu Zakon o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu. Ovaj zakon proizišao je iz važećeg Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koji je donijet '94.godine, trpio je dvije tri izmjene i bilo je već vrijeme da moramo da donesemo novi zakon, ovaj koji je danas pred vama, zakon o alternativnim sankcijama, jer je to bilo i u pogledu mišljenja Evropske komisije. Osnov donošenja ovog zakona je da jednim sveobuhvatnim zakonskim rješenjem prvi put u Crnoj Gori obuhvatimo uslovnu osudu, uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom i kaznu rada u javnom interesu, koju izriče sud u krivičnom i prekršajnom postupku, kao i nadzor nad uslovno otpuštenim osuđenim licima koji nakon dvije trećine izdržanog dijela kazne imaju pravo da podnesu molbu za uslovni otpus, o kojoj odlučuje komisija i zajedničko je za ova lica da se nalaze na slobodi. Nadzor nad ovim zakonom vrše službenici Direkcije za uslovnu slobodu, koja je formirana u Ministarstvu pravde. Ovaj zakon podržali su i radili u radnoj grupi predstavnici Vrhovnog suda, Apelacionog suda, nevladine organizacije i eksperti iz Holandije i Njemačke koji su u projektu Podrška reformi zatvorskog sistema. Vrlo je značajno da kažem da je dobio i pozitivno mišljenje iz Brisela. Takođe su nam dostavili skoro 70 preporuka, koje smo objasnili u obrazloženju, ali preporuke se nijesu odnosile na suštinu teksta zakona, nego na pravilnike, podzakonske akte koji će biti donijeti u skladu sa zakonom kada bude izglasan. Oni se moraju donijeti u roku od šest mjeseci i kao što sam rekla, za svaku od ovih tačaka biće poseban podzakonski akt. Znači, prilikom izrade morali smo se pridržavati evropskih zatvorskih pravila i osnovnih pravila o probacionim pravilima ili, kako stranci kažu, probaciona služba. Vrlo je važno da kažem da se na ovaj način, primjenom alternativnih sankcija, smanjuje zatvorska populacija, poboljšavaju uslovi u zatvoru i na neki način, ne na neki nego sigurno, smanjiće se budžetska sredstva koja se izdvajaju za kazne izvršenja zatvora. Vama je sigurno poznato da u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija u organizacionim jedinicama imamo zatvor za kratke kazne i zatvor u Bijelom Polju takođe za kratke kazne. Tamo se nalazi negdje oko 200 osuđenih lica koja izdržavaju kaznu od mjesec do šest mjeseci. Moraće se puno raditi na tome, ali ipak imamo podršku kroz projekat koji je trajao 18 mjeseci sa Njemcima, a već od jula nastavljamo sa Holanđanima koji su ojačali ovu službu, što je vrlo značajno, jer 200 godina rade. Možda je nekome nepoznato, jer je ovo novina, ali tu smo da pomognemo da se osuđena lica rehabilituju. Njima je bitno da ih odvojimo od zatvorske populacije, a posvetimo veću pažnju onima koji nose rizik u zatvorima, u zatvorskim zidinama. Moramo vas takođe upoznati da su službenici Direkcije za uslovnu slobodu pri Ministarstvu pravde prošli trening ovih 18 mjeseci i dobili međunarodne sertifikate da mogu da rade sa licima koja izađu na slobodu, a osnova tog rada je prije svega razgovor sa osuđenim licima, što nije bilo baš tako dobro razvijeno. Treba jačati taj sektor za tretman, treba vršiti procjenu rizika, treba uraditi individualni program rada i korektivni tretman za svako osuđeno lice, pa se baviti njima. U tom dijelu važna je i kazna rad u javnom interesu, jer se ona u Krivičnom zakoniku izriče za krivična djela za koje se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. Vrlo je važno da sud prilikom izricanja ove kazne traži da osuđeno lice prihvati da izvršava kaznu rada u javnom interesu i tri su osnovna uslova koja se moraju ispuniti, a to je da ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, da je društveno koristan i da je besplatan rad i da na taj način osuđeno lica vraća dug državi obavljajući društveno koristan rad. Taj rad mora biti baš društveno koristan i besplatan i zbog toga ističem da je Ministarstvo pravde zaključilo sporazum sa pet opština, upravo gledajući pravosnažne presude koje su donijete u tim opštinama. Na osnovu zaključenih sporazuma, zaključivaće se i pojedinačni ugovori sa osuđenim licima i sa pravnim licima koja se bave djelatnošću od društvenog interesa. Na taj način zaposliće se osuđena lica, upoznaćemo ih šta je rad, kako da se ponašaju, kako da shvate da su učinili krivično djelo koje nije dobro, koje je lakše, koje snosi posljedicu, a oni se na taj način rehabilituju. Ako bude pitanja, ja ću biti spremna da odgovorim.
  • Hvala vam. Bilo je to vaše uvodno izlaganje, čućete sada predstavnike poslaničkih klubova, ali prije toga imamo proceduralnu reakciju. Kolega Damjanović. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Gospođo Rabrenović, ne sporeći razloge koji su opredijelili predlagača da predloži ovaj zakon, o čemu ćemo obaviti raspravu nadam se kvalitetnu i donijeti najbolja rješenja, jedno načelno pitanje ovdje da postavim. Tiče se procedure po ovom predlogu zakona, a i inače. Ukazujem na član 135. Poslovnika, stavljanje u proceduru zakona i član 137. razmatranje u odborima. Naime, ovdje ispred sebe imam zapisnik sa 30. sjednice Odbora za ljudska prava i slobode od 14.aprila tekuće godine, kada je ovaj predlog zakona podržan sa šest glasova od tada prisutnih 11 članova Odbora. To nije sporno, u meritum neću da ulazim, ali želim da postavim pitanje, potpredsjedniče Mustafiću, na koji način je ovaj predlog zakona došao na razmatranje u Odbor za ljudska prava i slobode, znajući da se radi o problematici koja je u nadležnost Odbora za politički sistem i pravosuđe. Dakle, Predlog zakona o izvršenju krivičnih sankcija kolege su razmatrale u Odboru za politički sistem i sve zakone iz te materije i odjedanput se nalazim u situaciji da čitam zapisnik Odbora za ljudska prava i slobode koji je razmatrao, van svakog konteksta, ovaj predlog zakona. Ko je usmjerio ovaj predlog zakona tom odboru? Zašto se Odbor za politički sistem nije našao kao matični, odnosno makar kao zainteresovani, jer je problematika njegova? Ne želim da sumnjam da je kompozicija odbora, politička i svaka druga, bila bitna kada se jedan ovakav tekst predloga zakona uputio, po mom skromnom mišljenju, pogrešnom odboru. Hvala.
  • Hvala vam, kolega Damjanoviću. To ćemo pitanje delegirati ka nadležnoj službi. Možemo li da nastavimo raspravu, odnosno komentare? Uvodna izlaganja počeće kolega Milorad Vuletić, u ime Kluba DPS-a, a neka se pripremi kolega Emilo Labuodvić.
  • Gospodine potpredsjedniče, uvažene dame i gospodo poslanici, poštovana pomoćnice ministra, uvaženi građani, Složićemo se, poštovane koleginice i kolege, nadam se, da nije sve u propisivanju puke zakonske norme i njenom represivnom dejstvu. Smatram da je ne manje bitna komunikacija među ljudima koji su stranke u postupku, a koja mora biti utemeljena na povjerenju i poštovanju. Davno je rečeno da ništa nije efektnije i ništa ne donosi veće koristi od pokazivanja iskrenog interesovanja za sudbine drugih ljudi. Predlogom zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu prvi put u Crnoj Gori pokušava se da jednim zakonskim rješenjem na sveobuhvatan način bude iznomirano izvršenje uslovne osude, uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i kazne rada u javnom interesu. Do sada je ova oblast bila djelimično uređena Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija i u praksi nije zaživjela, odnosno rezultati primjene su bili bez očekivanih efekata. Naime, između dvije suprotstavljene opcije, kazne zatvora i uslovnog kažnjavanja, postoji čitava lepeza sankcija i mjera koje se mogu prilagoditi svakom pojedincu. Ove mjere objedinjene su pod nazivom “alternativne sankcije” i predstavljaju koncept sankcija i mjera pod okriljem društvene zajednice, zasnovanom na pretpostavci da se ciljevi kažnjavanja u velikoj mjeri mogu postići u uslovima koji su manje restriktivni i od kazne samog zatvora. Generalno gledano, sprovođenjem alternativnih sankcija i mjera doprinosi se većem stepenu demokratizacije pa i bezbjednosti društva i cjelokupne zajednice. Kazna rada u javnom interesu podrazumijeva besplatan društveno koristan rad koji ne služi sticanju dobiti sa ciljem da osuđeni razvije odgovorni odnos prema društvu i posljedicama svojih postupaka. Dakle, rad u javnom interesu podrazumijeva onaj vid kažnjavanja za počinjeno krivično djelo koji je korisniji za zajednicu a djelotvorniji i humaniji za počinioca. Kazne rada u javnom interesu postoje već sedam godina u Krivičnom zakoniku Crne Gore i samo nije implementiran do sada na odgovarajući način. Pojedini sudovi su ih izricali, ali nijesu uspijevali da ih sprovedu. Inače, ova kazna se izriče za lakša krivična djela. Kod kazne rada u javnom interesu bitna su tri uslova, i to: da se njime ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo, kao što smo čuli od uvodničara pomoćnice ministra gospođe Rabrenović, da je koristan za društvo i da se ne vrši u cilju sticanja dobiti. Kazna rada u javnom interesu izvršava se kod pravnog lica koje se bavi djelatnošću od javnog intresa, na primjer humanitarna djelatnost, socijalna, komunalna, zdravstvena, poljoprivredna, ekološka i slično. Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom podrazumijeva praćenje ponašanja osuđenog na slobodi dok traje vrijeme provjeravanja uz pružanje neophodne pomoći zaštite radi ostvarivanja svrhe ove sankcije. Pored navođenja vršenja sankcija i mjera koje će se sprovoditi, na osnovu ovog zakona određena je i nadležnost organizacione jedinice Ministarstva pravde čiji će predmetni zadatak biti izvršenje alternativnih sankcija i mjera kao i rad sa osuđenim licima na slobodi. Sve u svemu, radi se o jednom propisu koji prvi put tretira navedene pravne institute i propisuje način njihove primjene i izvršenja, zbog čega poslanici Demokratske partije socijalista isti podržavaju i predlažu Skupštini da ovaj predlog zakona usvoji. Hvala.
  • Hvala, kolega Vuletiću. Kolega Emilo Labudović, u ime Demokratskog fronta, a neka se pripremi koleginica Vuksanović, u ime Kluba SDP-a. Izvolite, kolega Labudoviću.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospođo Rabrenović, samo da usput odgovorim kolegi Bulajiću koji me je pitao otkud ja u ovoj materiji. Ja mislim da ovdje nema pozvanijeg od mene da o ovome pričam. Mi smo imali priliku da o nekim aspektima ovog zakonskog rješenja razmijenimo mišljenja i na Odboru za zakonodavstvo i vama je poznat moj stav. Lično podržavam i smisao i svrhu ovog zakona i smatram ga dobrodošlim u rasterećenju krivično-zakonodavne materije koja se odnosi naročito na one prekršaje, na ona krivična djela koja su praktično više po posljedicama finansijska nego što utiču na bilo šta drugo. Drugo, smatram ga iskorakom u onom tumačenju suštine sankcija, da li je sankcija omazda ili kazneno-popravna mjera kojom, uz ostale uslove, treba da se onome koji je jednom zakoračio sa one strane zakona, bilo voljom, bilo sticajem okolnosti, bilo slučajem, nepažnjom i tako dalje, pruži mogućnost da sagleda dubinu svoje greške i da nakon oduživanja duga društvu i državi, bude njen lojalan i koristan građanin. Sa te strane ovaj zakon zaista znači korak naprijed, tim prije što definiše potpunije nešto što je ranije postojalo i omogućava rasterećenje niza problema sa kojima se susreće taj dio društva Crne Gore, tim prije što su uslovi boravka u institucijama za izvršenje krivičnih sankcija odavno ispod svih minimuma i kriterijuma koji važe sa savremenu Evropu. Ne govorim samo iz iskustva, govorim i iz saznanja do kojih su došli i članovi naših odbora koji su tamo boravili, rođaka koji su tamo boravili i znam da tamo, ne samo da su kapaciteti prebukirani već imamo i onu situaciju koja je sa psihološke i kakve god hoćete strane nespojiva, da ljudi koji su tu zbog sitnih prekršaja, zbog saobraćajki i tako dalje, dijele isti prostor sa osvjedočenim ubicama. Ono što želim da ukažem ovom prilikom jeste da je reforma zakonodavno-krivične materije nužna ne samo u ovom pravcu već i u onom drugom. Na žalost u posljednje vrijeme smo svjedoci brojnih situacija kada se pod izgovorom ove ili one vrste zatvaraju domovi, kad se u jednom nastupu mahnitosti, objesnosti i ne znam čega, neke vrste ludila, odnose odjednom po tri-četiri života. Ti ljudi, ako se to može nazvati ljudima, zbog nedovršenosti krivično-pravne materije ne mogu da snose onaj stepen društvene sankcije koji njihovo krivično djelo zavređuje, s jedne strane. Sa druge strane, čak i kada im se da maksimum, da ne pominjem sada konkretne slučajeve, znate dobro na šta mislim, raznoraznim mjerama milosti kojima smo skloni, čak i mi poslanici, bar sam ja digao ruku do sada za četiri zakona o pomilovanju, i to što je mjera društvene odgovornosti krivične, svede se na polovinu, uz ovu mogućnost davanja otpusta, kroz mišljenje komisija, a mi smo ovdje svi jedni drugima rod i pomozi bog, može se vrlo lako desiti i dešava se da se za najteža krivična djela odleži, znači nije bitna samo dosuđena kazna već ona realizovana kazna, odleži suviše malo vremena u odnosu na stepen opasnosti krivičnog djela koje je izvršeno. Ja znam da ne postoji kazna koja može da vrati porodici stradalih njihove sinove, miževe itd, ali neka vrsta društvene pravde, osjećanja jednakog odnosa države prema žrtvi, kao i prema počiniocu, mora da postoji. U tom pravcu, gospođo Rabrenović, očekujem napor vašeg ministarstva, a postoje već inicijative i od strane nevladinog sektora itd. Razmislite i o ovoj vrsti reforme krivične materije. Naročito sam imao potrebu da se obratim povodom ovog rješenja o izvršenju sankcije kroz društveno koristan rad. Imam utisak da sam termin društveno korisnog rada nije dovoljno razrađen. Po mom dubokom uvjerenju, a ja sam tim povodom djelovao amandmanom na ovaj zakon, ne može biti društveno koristan rad ako se izvršava u okviru nekog javnog preduzeća, firme neke itd. On jeste u nekom širem smislu drštveno koristan, ali je istovremeno materrijalno koristan za organizaciju u kojoj taj osuđenik sjutra odslužuje svoju kaznu i to se mora na neki način izbalansirati. Ovo društvo mora da osjeti direktnu materijalnu korist od onoga koji ga je materijalno ili na neki drugi način oštetio i na taj način da bude obeštećeno. Ja sam predložio da se ekvivalent ekonomskog učinka tog osuđenika koji će raditi u nekom javnom preduzeću ili bilo gdje drugo gdje se to može materijalno valorizovati, uplaćuje u specijalan fond koji će se koristiti za poboljšanje uslova u institucijama za izvršenje krivičnih sankcija, jer po mom dubokom uvjerenju to je trenutno najakutniji problem sa kojim se Crna Gora susreće. Zahvaljujem. Inače, podržaću ovaj zakon.
  • Hvala vam, kolega Labudović. U ime kluba SDP-a koleginica Vuksanović, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite, koleginice Vuksanović.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvažena predstavnice Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Kao što smo upoznati iz uvodnog izlaganja, pred nama se nalazi jedan važan zakon zato što on pribjegava evropskim standardima koji su odavno prihvaćeni i koji se odavno primjenjuju u Evropi i vjerujemo da će naći adekvatnu primjenu i u našem zakonodavstvu, kako kroz primjenu teorije u samoj praksi. Pravna teorija ne može imati svoj puni pravni smisao ukoliko se zakonska rješenja kroz koja se ta pravna teorija prikazuje i odslikava ne primjenjuje na adekvatan način u praksi. Ukoliko se osvrnemo na član 32 Krivičnog zakonika Crne Gore utvrđujemo da svrha kažnjavanja odnosno svrha utvrđenih krivičnih sankcija sastoji se u sljedećem: Da se sprečava učinilac da čini krivična djela i da se utiče na njega da dalje ne čini krivična djela. Pod brojem 2. da se utiče na druge da ne čine krivična djela. Pod brojem 3. da se predstavi društvu osuda u odnosu na one koji čine krivična djela. Četvrto, što je vrlo bitno za ovu tačku dnevnog reda i ovaj zakon, to je "jačanje morala i uticaj na razvijanje društvene odgovornosti". Kroz ovaj zakon koji ste vi ovdje predložili, a u odnosu, kao što smo već čuli do sada iz vašeg izlaganja i kolega poslanika, na učinioca lakših krivčnih djela, smatramo da ova tačka 4. u odnosu na svrhu kažnjavanja može postići pun svoj pravi afirmitet. Znači, potrebno je postići kod učinioca lakšeg oblika krivičnog djela da jača svoj moral i da utiče na razvijanje društvene odgovornosti upravo kroz primjenu ovih odradaba zakona o uslovnoj osudi sa zaštitnim nadzorom, kao i o kazni rada u javnom interesu. Ono što predviđa Krivični zakonik Crne Gore jeste da se samom normom predviđa da sud učiniocu krivičnog djela kod uslovne osude utvrđuje kaznu, ali istovremeno određuje da se ta kazna neće izvršiti ukoliko učinilac krivičnog djela to jest osuđeno lice u periodu vremena provjeravanja, a koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina, ne učini novo krivično djelo. Upravo je bitno da mi ne zaboravimo tog počinioca krivičnog djela u tom periodu provjeravanja. I upravo ovim zakonom dolazimo do, vjerujemo, pozitivnih efekata, jer poznato je u narodu da rad svakoga liječi. Ono što je meni interesantno vrlo i što želim da vas upitam, jer mi u jednom dijelu zakona nije jasno, a to je vezano za član 18 predloženog zakona, citiram: "Kazna rada u javnom interesu izvršava se kod pravnog lica koje se bavi djelatnošću od javnog interesa" Pa ste precizirali: humanitarna, socijalna, komunalna, zdravstvena, poljoprivredna, ekološka ili druga slična djelatnost, ili neprofitabilne organizacije čija djelatnost je vezana za humanitarne, ekološke i druge slične aktivnosti. U daljem tekstu to je pravno lice odnosno organizacija. Zanima me da li Ministarstvo pravde ili Zavod za izvršenje krivičnih sancija tačno određuju koji je to subjekt, na primjer, i da li je potrebna saglasnost tog subjekta ili postoji obaveza tog subjekta da prihvati osuđeno lice. Mislim da su to vrlo bitna pitanja iz razloga što se na taj način pokazuje i volja onih drugih u ovom društvu, a to je da prihvate jedno osuđeno lice i da kroz sam rad, zajedno sa njim, kroz razgovor, utiču da to lice dalje ne čini krivično djelo i upravo postiže se ona četvrta tačka koju sam navela, a vezano za svrhu kažnjavanja. Znači, željela bih samo ako možete da mi to precizirate, da li je to obaveza jedne organizacije da prihvati to osuđeno lice ili je za to potreban konsenzus i, naravno, saglasnost. Šta će se desiti ako na primjer to zavisi od volje tog pravnog lica, da li onda postoji neka druga mogućnost, da li postoji neki drugi mehanizam da se privoli neki pravni subjekt da prihvati to lice koje će kod njega obavljati kaznu rada u javnom interesu? Takođe, željela sam da vas upitam, u članu 9 stav 2, o odluci kojom je izrečena uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, jedinica za uslovnu slobodu itd. da mi precizirate šta je to što se smatra jedinicom za uslovnu slobodu. Socijaldemokratska partija zaista vjeruje da će ovaj zakon pokazati pozitivne rezultate u praksi i u tom cilju podržaćemo predložene odredbe zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, koleginice Vuksanović. Koleginica Azra Jasavić u ime kluba Pozitivne Crne Gore ima riječ, a nakon nje neka se pripremi kolega Popović u ime kluba četiri partije. Izvolite, koleginice Jasavić.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovani građani, poštovana i uvažena koleginice Rabrenović, Ono što Pozitivna Crna Gora može da vam saopšti povodom ovog zakona jeste da će ga podržati. Podžaće ga iz razloga što je jasno da je ovaj zakon usklađen sa pravom Evropske unije i da je kodifikovao i objedinio ovu vrlo važnu materiju koja se odnosi dobrim dijelom na izvršenje krivičnih sankcija, odnosno društveno korisni rad, uslovni otpust i druge stvari koje vi ovdje detaljnije definišete. Raduje činjenica da nam proces evropskih integracija pomaže svima, a ono što posebno raduje danas jeste da vidimo da proces evropskih integracija može jako puno da koristi upravo funkcionerima Demokratske partije socijalista i velikom broju ljudi koji se mogu naći u poziciji da se pred nadležnim državnim organima ispituje prije svega njihova krivičnopravna odgovornost i da se nakon pravosnažnih postupaka nađu u poziciji da se nad njima izvrši kazna zatvora. Ja sam kao neko ko je dugo u advokaturi zalagala se još odavno za donošenje ovih alternativnih sankcija i znam da vi imate ličnog i profesionalnog kapaciteta da na ovom radite na kvalitetan način, ali činjenica je da dosta kasno donijeto rješenje i da smo ga mi davno očekivali u praksi. Mi smo imali odredbe Zakonika koji govori o društveno korisnom radu, ali se to nije primjenjivalo i to je nešto što je bilo evidentno. Vidimo da ustanovljavate posebnu jedinicu u Ministarstvu pravde, vidimo da ste uspostavili mehanizme uspostavljanja ugovora između osuđenog lica, koliko sam ja razumjela, i ustanove koja se bavi javnim radom. Ugovor podrazumijeva saglasnost volja ugovornih strana, tako da tu nema dileme da li može nešto biti prinudno, ugovor znači sporazum i on je iznad svakog zakona. Saglasnost svakako po ovom zakonu mora dati lice koje je osuđeno, da li želi da izdržava na taj način kaznu, odnosno da obavlja društveno koristan rad. Ono što želim da kažem jeste da zatvorski sistem je nešto što je zaista zapušteno, zapostavljeno sa stanovišta materijalnih ulaganja i smatram da bi Demokratska partija socijalista i njeni funkcioneri morali posebno da obrate pažnju i da urede te objekte na kvalitetan način, jer je evidentno da će se uspostavljanjem pune vladavine prava i jakih institucija svi oni koji nisu poštovali Ustav i zakon ove zemlje, bez obzira da li dolaze iz Demokratske partije socijalista ili Socijaldemokratske partije, Pozitivne Crne Gore ili iz nevladinog sektora, ili iz medija, morati dobro da se zamisle, kada se izreknu pravosnažne sudske presude na osnovu valjanih dokaza, u kakvim će uslovima izdržavati te kazne zatvora, ili uopšte da razmisle o tome u kakvim uslovima izdržavaju kazne zatvora oni koji su sada u zatvorima, a po tome kako imamo veliki broj naknada šteta za neosnovano lišenje slobode, veliki broj lica i nevini leže u zatvorima. Zato je moja poruka da u sistemima u kojima vlada pravda, oni nevini su na slobodi a krivi su u zatvorima, dok u ovom sistemu u kome vlada nepravda zahvaljujući prvenstveno Demokratskoj partiji socijalista, veliki broj ljudi koji su ozbiljno zagazili u zonu krivične odgovornosti se nalaze na slobodi, a ne tamo gdje treba da budu. Smatram da treba da pozdravimo svi društveno koristan rad iz razloga što će ti funkcioneri koji se kriju iza partija i slabih institucija koje su zarobljene konačno morati da nešto korisno odrade, tako da ćemo imati priliku da i od njih nešto dobijemo, da nešto odrade u javnom interesu, a ne samo u ličnom interesu za sebe svoje porodice, svoje ljubavnice, svoje najbliže i one najdalje koje učine sebi najbližim ukoliko znaju bez pogovora da ih slušaju. Konačno, moramo praviti društvo kvalitetnih profesionalaca, depolitizovanih, onih koji liče na vas, gospođo Rabrenović, jer ja poštujem vas lično i znam vaše potencijale i u toku studija i u toku vašeg rada. Da su se oni poput vas pitali u Ministarstvu pravde, u Demokratskoj partiji socijalista, mi bismo imali mnogo pravedniji sistem, ali na žalost vi ste u manjini, a oni koji rade sve ovo što rade suprotno Ustavu i zakonu odlučuju u Demokratskoj partiji socijalista i na taj način bukvalno čine Crnu Goru nedostojnom, nereprezentativnom i došlo je vrijeme za njihovu smjenu i promjenu. Hvala.
  • Hvala, koleginice Jasavić. Kolega Andrija Popović u ime kluba četiri partije, a nakon njega neka se pripremi kolega Zoronjić. Izvolite, kolega.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore, crnogorske dijaspore, poštovana predstavnice Vlade, Predlog zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu će naići na odobravanje Kluba poslanika albanskih partija - Albanske alternative i Force, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije. Generalno, mislimo da je Predlog zakona dobro koncipiran, da ide u korak sa evropskom praksom. Šteta što taj predlog zakona nije ranije došao u skupštinsku proceduru, iako u pravnoj normi Crne Gore imamo ga u nekim drugim zakonima. Mnogo stvari se ovdje na neki način rješava. Prvo smanjenje zatvorske populacije. Znamo i sami kakva nam je situacija u Crnoj Gori, da su nam zatvori prenatrpani, država smanjuje troškove, a ono što je možda i najvažnije da se lica koja su osuđena za teška krivična djela i lica koja su osuđena za blaža krivična djela na neki način razdvajaju. Sa ovim se postiže i veća bezbjednost društva. U obrazloženju ovog predloga zakona ima štamparskih grešaka, pretpostavljam, evo ovdje kod načina, način pripreme Predloga zakona, pri kraju Predloga zakona je 26. decembra 2014. godine, dostavljen i Evropskoj komisiji radi davanja mišljenja, pretpostavljam da treba da stoji 2013. godine. Uglavnom, mislimo da će ovaj zakon riješiti mnoge stvari koje i zatvorenicima koji su osuđeni za laka krivična djela pričinjavaju velike probleme,a koji će donijeti dobrobit društvu kroz rad u javnom interesu, da će donijeti dobrobit i njihovim porodicama, porodicama osuđenika. Ponavljam Klub poslanika albanskih partija, Hrvatske građanske inicijative i Liberalne partije apsolutno podržava ovaj predlog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Popoviću. I u ovom krugu uvodnih izlaganja posljednji Kemal Zoronjih u ime Bošnjačke stranke.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću. Koleginice i kolege poslanici, poštovana pomoćnice ministra Rabrenović, poštovani građani, Ovaj prijedlog zakona predstavlja veliki napredak za Crnu Goru jer će se jednim zakonskim rješenjem, po prvi put u Crnoj Gori, obuhvatiti i vršiti nadzor nad uslovnom osudom, uslovnom osudom sa zaštitnim nadzorom, kaznom rada u javnom interesu koju ističe sud u krivičnom i prekršajnom postupku, i za koje donosi kaznenu odluku, kao i nadzor nad uslovno otpuštenim osuđenim licima. Imajući u vidu činjenicu da su u izradi ovog prijedloga zakona učestvovali predstavnici relevantnih državnih organa, nevladinog sektora, kao i eksperti iz Njemačke i Holandije koji su bili angažovani kroz projekat IPA 2011 Podrška reformi sistema izvršenja krivičnih sankcija, nesumnjivo je da je ovaj tekst Prijedloga zakona kvalitetan i usklađen sa praksom Evropske unije. Inače, u Krivičnom zakonu je postojala uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom kao i kazna rada u javnom interesu, i uslovni otpust, ali su to bile krivične san kcije koje su bile samo definisane zakonom, a nijesu sprovođene u praksi. Tako je samo u prošloj godini oko 20 presuda u kojima je dosuđena kazna rada u javnom interesu ostalo neizvršeno. Ipak, potpisivanjem sporazuma između vladinog resora i pet opština bi trebalo da stvori povoljnije uslove da ova vrsta kazne bude uspješno sprovedena. Kazna zatvora po osuđenog ima nekoliko negativnih efekata. Naime, služenjem kazne u zatvoru, osoba će trajno biti obilježena kao kriminalac, biće odvojena od porodice, zbog osluženja se prekida školovanje, gubi radno mjesto, a teško pronalazi novo zapošljenje. Takođe, u zatvoru osuđeno lice može pasti pod veoma loš uticaj problematičnih zatvorenika, a povećavaju se šanse da se ponovo učini krivično djelo. Alternativnom sankcijom, kakva je kazna rada u javnom interesu smatram da bi se izbjeglo navedeno. Rad u javnom interesu predstavlja i onaj vid kažnjavanja za počinjeno djelo koji je korisniji po zajednicu, a djelotvorniji i humaniji za počinioce. Prema tome, kazna rada u javnom interesu veoma je značajna sa stanovišta humanosti jer je propisano da se daje za krivična djela za koja je propisano da se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. Izvršenjem ove vrste alternativne kazne, znatno će se smanjiti broj osuđenih lica do šest mjeseci zatvora, kojih je kod nas ponajviše što dovodi do prebukiranja zatvorskog sistema a samim tim i povećanja zatvorskih troškova. Korist od ovakvog načina izvršenja kazne imaće poslodavci koji se bave humanitarnim socijalnim komunalnim i sličnim djelatnostima, kako je navedeno u članu 18 Prijedloga zakona, jer će dobiti radnike koje neće morati da plaćaju, zatim će smanjti zatvorske troškove, ali i osuđeno lice koje će na ovaj način vrtatiti dug državi. Nakon dvije trećine izdržane kazne ova lica imaće i pravo da podnesu molbu za uslovni otpust, pa Komisija za uslovni otpust , shodno novom Prijedlogu zakona o izvršenju, sudovi kojima će se dati ta nadležnost, odlučivaće o molbi za uslovni otpust. Važno je istaći i da u okviru Ministarstva pravde postoji Direkcija za uslovnu slobodu gdje će službenici koji pohađaju razne obuke pratiti lica koja su na slobodi, a pratiće ih na način što će poslije pravosnaže presude koji dobiju od suda ova lica biti u obavezi da se javljaju službenicima koji će redovno obavljati razgovor sa njima. Tako će se utvrditi individulani program, korektivni tretman,i procjena rizika za svako lice pojedinačno jer je neophodno baviti se svakom osobom pojedinačno kako bi se utvrdili razlozi zbog koje lice vrši krivično dijelo. Takođe, i na ova lica prilikom obavljanja rada u javnom interesu jemči se poštovanje ljudskog dostojanstva, osnovnih prava i sloboda i privatnost osuđenih lica na koja će se primjenjivati i odredbe Zakona o radu tako da će ova lica imati zdrastveno osiguranje,dnevni i nedeljni odmor, zaštitu na radu, pravo da prekinu rad usljed bolesti i druga pravo u skladu sa navedenim zakonom. Na kraju, mi u Bošnjačkoj stranci smatramo da će se predloženim zakonom u velikoj mjeri smanjiti zatvorska populacija u Crnoj Gori, ali da će uticati na smanjenje budžetskih sredstava koja se izdvajaju za izvršenje kazne zatvora u Crnoj Gori. Međutim, ta sredstva treba usmjeriti ka unapređenju i poboljšanju zatvorskih uslova, posebno ona koja se odnose na zatvor u Bijelom Polju, s obzirom da je postojeći izgrađen odma nakon Drugog svjetskog rata. Zahvaljujem.
  • Hvala vam. Nastavljamo dalje. Prvi diskutant je koleginica Zorica Kovačević, a nakon nje neka se pripremi kolega Slaven Radunović. Izvolite, koleginice.
  • Poštovani potredsjedniče, poštovane kolege poslanici, poštovana pomoćnice ministra, Ja sam saglasna sa konstatacijom prethodnika da osnovi razlog za donošenje ovog zakona je da se jednim zakonskim rješenjem na sveobuhvatan način po prvi put u Crnoj Gori obuhvati izvršenje uslovne osude, uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i kazne rada u javnom interesu kao i nadzor nad uslovno otpuštenim osuđenim licima. Do sada je ova oblast bila djelimično uređena Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, međutim višestruki značaj izvršenja alternativnih sankcija kao i spovođenje zaštitnog nadzora tokom boravka osuđenih lica na slobodi, nametnuo je potrebu za sveobuhvatnim zakonskim rješenjem u ovoj oblasti. Ovim zakonom je određena je nadležnost organizacione jedinice Ministarstva pravde čiji će permanentni zadatak biti izvršenje alternativnih sankcija i mjera i rad sa osuđenim licima na slobodi. U odnosu na ove dvije vrste alternativnih sankcija ovim zakonom predviđene su i određene novine u odnosu na dosadašnja normativna rješenja i praksu. Naime, ovim zakonom je predviđeno obavljanje razgovora sa osuđenim licem, kao i vršenje stalnog nadzora i kontrole nad istim. Zakon predviđa i pružanje određenih vidova pomoći koji će na najblaži način biti razrađeni kroz saradnju sa podzakonske akte. Takođe, zakon predviđa i organima i institucijama kada je u pitanju izvršenje ovih sankcija i daje mogućnost za pružanje permanetne podruške osuđenom licu, što smatram da je veoma dobro. Takođe, ovim zakonom biće uređeno izvršenje kazne rada u javnom interesu, kao i sprovođenje konstatnog nadzora nad osuđenim licima tokom izvršenja ove kazne. Zakon predviđa saradnju sa organima, institucijama i organizacijama koje će biti aktivno uključenje u proces izvršenja ovog vida sankcija. Na taj način doprinijeće se smanjenju zatvorske populacije, a naročito u dijelu takozvanih kratnih kazni zatvora do šest mjeseci i uticati na to da se umjesto permanetnog trošenja sredstava za boravak u zatvoru od osuđenih lica dobije besplatni rad koji će na izvjestan način vraćati dug društvu obavljanjem društveno korisnog rada. Takođe je bitno istaći da je za izvršenje ove kazne neophodno da učinilac prihvati ovu sankciju, jer prema međunarodnim aktima kao krivična sankcija je zabranjen prinudni rad. Rad u javnom interesu mora da ispuni tri uslova, da je koristan za društvo, da se njime ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i da se ne vrši u cilju sticanja dobiti. Institut uslovnog otpusta regulisan je i kroz krivični zakon, kroz Zakon o izvršenju krivičnih sankcija. Međutim, iz razloga njegove specifičnosti dio koji reguliše uslovni otpust od momenta donošenja ovog rješenja od strane Komisije za uslovni otpust regulisan je takođe ovim zakonom. Dosadašnja praksa da su uslovno otpuštena osuđena lica nakon izlaska iz zatvora prepuštena isključivo sebi biće zamijenjena permanetnom kontrolom i nadzorom od strane službenika Direkcije za uslovnu osudu, u tom smislu službenici će praviti program postupanja po ovom kriterijumu osuđenih lica kao i procjeni rizika za svako uslovnu otpušteno osuđeno lice. U ovaj tekst zakona takođe bilo je neophodno i uključiti standard i pravila međunarodnog prava koji postoje u oblasti sankcija i mjera, tako je tokom rada, kao što ste rekli, na predlogu ovog zakona u izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu akcenat stavljen na preporuke Savjeta Evrope i poštovanje standarda koji su propisani u ovim preporukama, što smatram da je veoma dobro. Takođe, smatram da je veoma dobro da je Ministarstvo pravde, uz podršku Njemačke i Kraljevine Holandije, u prethodnih 18 mjeseci realizovalo projekat Podrške reforme i zakon zatvorskog sistema Crne Gore u okviru koje su realizovane,kao što ste rekli. tri komponete. I to tri velike komponente: unapređenje zakonodavnog okvira ,unapređenje zatvorskog menađmenta i uspostavljanje direkcije za uslovnu osudu. Sve tri komponente su realizovane uspješno. Ovaj prijedlog zakona je upravo nastao u okviru prve komponente pomenutog projekta i na njemu su pored domaći stručnjaka radili i eksperti iz Njemačke. Takođe, na kraju želim da kažem da je važno istaći da je Ministarstvo pravde spremno za implementaciju ovog zakonskog rješenja već prvog narednog dana, kao što ste rekli, od kada isti stupa na snagu jer su obezbijeđene dvije neophodne pretpostavke, prvo opremljene su prostorije za rad Direkcije za uslovnu osudu, po svim međunarodnim standardima i zahtjevima, i drugo službenici Ministarstva pravde za određene krivičnih sankcija prošli su prethodnih 18 mjeseci obuke i treninga sa ekspertima Kraljevine Holandije i dobili međunarodne sertifikate za rad u ovoj oblasti. S obzriom da se radi o novoj službi koja se po prvi put uvodi u sistem izvršenja krivičnih sankcija i mjera kod nas to je neophodno dodatno uraditi na usavršavanju kadra za ove poslove. I na kraju kao poslanik podržaću ovaj predlog zakona.Hvala.
  • Hvala vam, koleginice Kovačević. Kolega Slaven Radunović, a neka se pripremi kolega Željko Aprcović. Izvolite, kolega.
  • Gospodine predsjedavajući, gospođo Rabrenović, drage koleginice i kolege, Evo kad je kvalitetno zakonsko rješenje u pitanju, onda se svi slažemo, kao što vidite,i koliko sam do sad čuo od kolega svi su spremni da podrže ovakav predlog zakona, ja se njima pridružujem. I nadam se da sam se ovim kvalifikovao da sam dobronamjeran i da ćete ostatak moje diskusije koji će da bude kritički osvrt na predlog zakona shvatiti opet dobronamjerno. Znači, da ne ponavljam već ono što smo čuli da je ovo izuzetno kvalitetno rješenje i kao ideja, ne samo kao konkretno rješenje, jer prvo rješavamo, ja bih ipak počeo sa te strane, traume ljudi koji su napravili sitna krivična dijela ili prekršaje uglavnom iz nehata i jednostavno omogućivanje da ne idu u zatvor je već izraz humanosti od strane države, a opet država na neki način nadoknađuje štetu koju je ta osoba eventualno napravila kroz ovaj rad u javnom interesu. Međutim, na žalost čini mi se da je ostavljeno dosta mogućnosti za zaloupotrebu. Ja se sjećam kad smo zbog prigovora savjesti omogućili u nekom prethodnom periodu služenje civilnog vojnog roka da mnogi ljudi nijesu ni služili vojni rok nego su dobijali neke potvrde da su se negdje pojavljivali. Ovdje imamo u članu 18 čini mi se dosta slabo razrađeno kako se ta kazna radi u javnom interesu izvršava kod pravnog lica koje se bavi djelatnošću od javnog interesa, humanitarna, socjalna, komunalna, zdrastvena, poljoprivredna, ekološka ili druga djelatnost ili neprofitabilne organizacije itd. Što znači kad je ili da ove prethodne mogu da budu profitabilne, sad kad neko kritički gleda na ove stvari profitabilna organizacija koja se bavi poljoprivirednom djelatnošću. Akcionarsko društvo Plantaže koje je na tržištu, bori se za profit, istina trenutno je u većinskom državnom vlasništvu, što ne znači da će da bude uvijek, ukoliko bi angažovalo ove ljude, ostvarivalo bi dodatni prihod, a ne bi imalo troškove, a učestvuje na tržištu gdje možda neko drugi nema mogućnosti da angažuje takve ljude, zbog bliskosti sa službama koje će da se bave distribucijom ovih osuđenika. Znači, da bi trebalo i te kako da se obrati pažnja na amandman koji je podnio gospodin Labudović. Ako se kazna služi u preduzećima koja ostvaruju profit, da se možda ne ekvivalent obezbijedi kakav bi bio za nekog ko je specijalizovan za takav posao, ali neki iznos, neki procenat 50 - 60% od onoga što bi dobio radnik na tom poslu, tako da i ta firma ima koristi, ali i društvo da ostvari neki budžet iz kojeg bi se moglo finansirati kako je i on predvidio svojim amandmanom poboljšanjem uslova u zatvorima, koje smo na ovaj način i to je naravno vrlo pohvalno oslobodili prisustva velikog broja ljudi. Tako da smo onima koji su ostali u zatvoru omogućili ipak neke ljudskije neke kulturnije uslove za odsluženje kazne. Ne zaboravimo, svi mi možemo jednog dana da budemo u zatvoru i ti ljudi tamo nijesu baš svi ni zločinci, a i ako su zločinci, imaju pravo na ljudske uslove za život i rad. Tako da bi prvom sljedećom prilikom trebalo, mislim da je već sad kasno da bi mogli da reagujemo, ja sam možda kriv što sad to govorim, da bi moglo da se precizira ovo jer, može da bude zloupotrebljeno vrlo lako. Zdravstvena ustanova i rad od javnog interesa u zdravstvenoj ustanovi može da bude i u privatnoj i u zdravstvenoj ustanovi. Ko zna kako će neko ovo poslije da tumači. Molim vas, radi se da se bavi djelatnošću od javnog interesa, ne kaže se da se radi samo o državnim institucijama, nego se kaže djelatnošću od javnog interesa i onda se nabrajaju. Ekološka djelatnost, je kad neko preduzeće koje može da bude i privatno preduzeće koje se bavi profitabilnim poslovima, dogovori sa opštinom, državom da očisti korito rijeke i za to im je plaćeno. U tom slučaju, ovaj radnik bi bio tj. nije radnik, nego osuđenik bio bi angažovan u firmi koja se bavi ekološkom djelatnošću, ali bi ona od tog a ostvarivala prihod. Molim vas da se na ovo obrati pažnja, a ja ponavljam podržaću ovaj zakon objeručke, mislim da je i te kako dobro došao. Hvala.
  • Hvala, kolega Radunoviću. Kolega Željko Aprcović ima riječ, a nakon njega kolega Husnija Šabović. Izvolite, Aprcoviću.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče. Uvaženi koleginice i kolege, uvažena gospođo Rabrenović, uvaženi građani Crne Gore,. S obzirom na činjenicu da smo danas dobili jedan kvalitetan predlog zakona koji se odnosi na jednu izuzetno osjetljivu alternativnu van zavodsku mjeru prema osobama koje su izvršile određeno krivično djelo, moram da iskažem zadovoljstvo da smo nakon napornog rada, odnosno napornog rada Ministarstva pravde i Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, uz podršku pravnih eksperata iz najrazvijenijih evropskih zemalja, došli do jednog kvalitetnog predloga zakona, koje će po mom dubokom ubjeđenju u narednom periodu omogućiti ono što bi trebalo da znači da imamo manji broj izvršilaca krivičnih djela iz razloga što osnovni motiv i cilj donošenja ovoga zakona, po mom uvjerenju, nije samo to da smanjimo broj osuđenih lica koje izdržavaju kaznu u zavodskoj ustanovi, odnosno da smanjimo budžetska sredstva, nego, upravo da preduprijedimo mogućnost recidivizma, odnosno da odradimo posao na resocijalizaciji lica koja su osuđena za određena krivična djela. Mi smo do sada u našem Krivičnom zakoniku i Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija imali jednu šturu normu koja nije davala prostor da posao koji se tiče izuzetno značajne oblasti vanzavodskog izvršenja krivičnih sankcija preciziramo i usaglasimo sa najboljim modelima iz evropskih zakonodavstava. Moram vam reći, da razvijene evropske zemlje alternativne kazne primjenjuju u velikom obimu i mislim da ćemo mi u narednom periodu ako mi budemo imali pravu implementaciju, u šta ne sumnjam, ovih zakonskih rješenja doći do smanjenja broja osuđenih lica u zavodskim ustanovama i doći do smanjenja utroška budžetskih sredstava predviđenih za boravak tih lica u zavodskim ustanovama. Moram da vam kažem da smo do sada našim zakonskim rješenjem koje je predviđalo određene alternativne kazne bili do kraja nedorečeni. Imali smo osobe koje su uslovnom osudom, za koje je utvrđena kazna zatvora i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja, koje ne može biti kraće od jedne, a duže od pet godina, neće se izvršiti, nijesmo imali dovoljno dobre instrumente kako da izvršimo kontrolu uslovno osuđenih lica za boravak tokom trajanja vremena provjeravanja na slobodi. Nijesmo imali dovoljno dobru koordinaciju, između suda, organa socijalnog staranja, Zavoda za zapošljavanje, poslodavca i policije. Ovim zakonom mislim da stvaramo mogućnosti upravo da kroz koordiniranu akciju svih organa dođemo do toga da utvrdimo koja su to lica koja su osuđena uslovnom osudom, treba pozvati na razgovor i do kraja ispratiti kroz taj rok provjeravanja, kako i na koji način se ta uslovna osuda manifestuje u krajnjem cilju da se eventualno izvršilac prethodnog krivičnog djela uzdrži od vršenja novog krivičnog djela. Ne bih se složio sa kolegama u dijelu koji se tiče kazne rada u javnom interesu da je naš zakon u članu 18 propisao da će neka javna ustanova koja se bavi poslom od javnog interesa, steći enormnu materijalnu korist. Upravo smo o tome pričali na Odboru u smislu da mi prema ovome što je precizirano članom 18 da nemamo neprofitabilnu ustanovu, čak i nevladine organizacije koje se spominju članom 18 imaju određeni profit od projekata koji implementiraju i od kojih Država Crna Gora imala određenu korist. Ne vidim da bi, kroz to ako bi utvrđivali nadoknadu rada društveno-korisnog rada i uplaćivali je recimo na račune zavodskih ustanova, gdje bi se poboljšao rad i život i uslovi života izvršilaca krivičnih djela, odnosno osuđenih lica, koji su na izdržavanju krivične kazne, došli do onoga što je u stvari motiv i cilj ovoga zakona, da ono što se zove drušveno-koristan rad, javan rad u javnom interesu ćemo pokazati da se oni mogu resocijalizovati i vratiti u normalne tokove života. Moram da vam kažem, evo završavam, znam da sam prekoračio vrijeme,, tema je izuzetno inspirativna, da upravo kroz ovakve alternativne sankcije ćemo doći do toga da ono što mi kao tradicionalno društvo imamo da anatemišemo ,pogotovo u ovom trenutku mislim na one izvršioce krivičnih djela, sa manjim stepenom društvene opasnosti i da ne dozvoljavamo, čak ni uža porodica, da se ta osuđena lica, ti ljudi koji su izdržali svoju kaznu prema državi Crnoj Gori, da se vrati u normalne tokove života. Smatram da trebamo podržati, bez amandmana, ovakav predlog zakona i da ćemo kroz njegovu punu implementaciju u praksi doći do onoga šta je to korisno što bi se trebalo izmijeniti, odnosno da ćemo utvrditi njegove nemogućnosti pune implementacije o praksi i da ćemo kroz njegove izmjene i dopune doći do kvalitetnih rješenja, koja će ovoj oblasti dati jedan izuzetno pozitivan karakter. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Aprcoviću. Riječ ima Husnija Šabović, a neka se pripremik kolega Neven Gošović. Kolega Šaboviću, izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Kolege poslanici, poštovana gospođo Rabrenović, Ja se pridružujem, afirmativnim ocjenama o ovom predlogu zakona. Kao i o ocjenama o vašim stručnim, moralnim i drugim referencama, koje su vam danas izrazile kolege poslanici. Alternativne sankcije predstavljaju trend u gotovo svakom savremenom sistemu izvršenja krivičnih sankcija, a naročito kada se radi o postupanju prema počiniocima blagih krivičnih djela. Putem alternativnih sankcija postiže se nekoliko efekata koji su istovremeno korisni po društvo, ali i po samog počinioca krivičnog djela. Prije svega, alternativne sankcije su humanije i vrlo često djelotvornije po izvršioca krivičnog djela. Zatim, one daju bolje rezultate na planu reintegracije i readaptacije počinilaca krivičnih djela, a istovremeno one su i jeftinije od kazni zatvora i daju mogućnost da počinilac krivičnog djela na izvjestan način vrati dug društvu kroz društveno koristan rad. U tom smislu, smatramo da je politika jačanja alternativnih sankcija dobar iskorak u cjelokupnoj reformi pravosudnog sistema koja će kroz ovaj zakonski tekst koji je danas pred nama dodatno osnažiti i samopoštovanje ljudskih prava osuđenih lica. Alternativne sankcije čije je izvršenje predmet ovog zakona, odličan su primjer jačanja sistema izvršenja krivičnih sankcija i stvaranja kvalitetnih pretpostavki za humanije i bezbjednije društvo. Kada je riječ o kazni rada u javnom interesu, onda treba istaći da je to tipična alternativna sankcija koju propisuje naš Krivični zakonik i koja predstavlja svaki onaj društveno korisan rad kojim se ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo i ne vrši se u cilju sticanja dobiti. Na ovaj način, uz dodatnu obavezu koja podrazumijeva pristanak učinioca krivičnog djela pred sudom da želi da izvršava kaznu na ovaj način, obezbijeđen je neophodan uslov, a to je da je u pitanju rad koji nije prinudan. Rad u javnom interesu može se izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina. Rad u javnom interesu ne može biti kraći od 60 časova niti duži od 360 časova i određuje se za vrijeme koje ne može biti kraće od 30 dana niti duže od šest mjeseci. Ova kazna se izriče uz pristanak učinioca krivičnog djela i ne može biti duža od 60 časova u toku jednog mjeseca. Prilikom izricanja ove kazne sud će voditi računa o vrsti učinjenog krivičnog djela, kao i o ličnosti učinioca. Ukoliko učinilac ne vrši rad u javnom interesu, ova kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se svaki započeti 60 časova rada u javnom interesu zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od jednog mjeseca. Uslovna osuda predstavlja mjeru upozorenja kojom se počiniocu krivičnog djela utvrđuje kazna i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne niti duže od pet godina, vrijeme povjerenja, ne učini novo krivično djelo. U dosadašnjoj praksi naših sudova rijetko je izricana neka od obaveza zaštitnog nadzora. Upravo kroz ovaj zakon stvoriće se neophodni uslovi da službenici Ministarstva pravde prate izvršenje mjera zaštitnog nadzora, ali i drugih obaveza koje će se određivati osuđenim licima i uslovno otpuštenim osuđenim licima. Uslovni otpust je veoma specifičan institut krivičnog prava koji je, dijelom, regulisan Krivičnim zakonikom, a dijelom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. Takođe, Prijedlog zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu dobrim dijelom tretira materiju uslovnog otpusta i to u dijelu njenog sprovođenja i obaveza koje se mogu odrediti uslovno otpuštenom osuđenom licu. Kroz ovaj zakon će se obezbijediti permanentna kontrola i rad osuđenih lica koja su uslovno otpuštena i na taj način uticati na stvaranje bezbjednijeg ambijenta u cijelom društvu. Još jednom ocjenjujemo ovaj zakon veoma kvalitetnim i korisnim i to kako sa aspekta humanijeg postupanja prema osuđenim licima, tako i sa aspekta koristi po cjelokupnu zajednicu, a što je najvažnije, zakon je dobio pozitivno mišljenje od eksperata iz Brisela, a u izradi su učestvovali eksperti iz Njemačke u okviru projekta "Podrška reformi izvršenja krivičnih sankcija". Hvala.
  • Hvala i vama. Kolega Neven Gošović je sada na redu, a posljednja prijavljena, prema ovom redosljedu je koleginica Branka Tanasijević. Izvolite, kolega Gošoviću.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospođo Rabrenović, poštovani građani, Kazna zatvora kao najčešća krivična sankcija po svojoj prirodi na osuđenog proizvodi negativne posljedice kao što su odvajanje iz sredine u kojoj živi, odvajanje od svoje porodice, sredine u kojoj radi, asocijalno ponašanje, uticaj na njega kriminalnih struktura iz zatvora tzv. kriminalaca po profesiji. Dakle, kazna zatvora umjesto da na osuđeno lice utiče tako da se on pravilno resocijalizuje i vrati u svoju sredinu kao društveno odgovorna i korisna osoba, po izlasku iz zatvora, osuđenici su često još više devijantni, prepušteni sami sebi, bez mogućnosti zaposlenja, pa se, nažalost, često vraćaju kriminalu kao već oprobanom i jedinom modelu ponašanja za koje osuđeno lice zna ili se na taj model djelovanja uslijed niza okolnosti olako odluči. S druge strane, povećanje kriminaliteta i preopterećenost zatvorskih kapaciteta predstavlja još jedan problem za državu, s obzirom da ne postoji mogućnost nadzora i kontrole, procesa resocijalizacije svakog osuđenom ponaosob, a da i ne govorimo o mogućnosti selekcije osuđenih lica osim prema polu. Ako na sve ovo nadovežemo ekonomske efekte nije teško zaključiti da su kod ovakvih rezultata u kaznenoj politici i država i društvo ukupno na gubitku. Zbog toga se i javila potreba uvođenja tzv. alternativnih sankcija u naš krivično pravni sistem. Alternativne sankcije imaju za cilj umanjenje i ublažavanje tzv. retributivnog karaktera kazne zatvora i primjenjuje se kod kratkih zatvorskih kazni kada učiniocu krivičnog djela zbog težine učinjenog djela, njegovog ranijeg života, njegovog odnosa prema djelu, odnosa prema žrtvi krivičnog djela, posebno prema njegovom držanju nakon učinjenog djela, nije neophodno izreći kaznu zatvora radi postizanja cilja krivičnih sankcija. Uvođenje alternativnih sankcija u naš krivični sistem je u potpunosti u skladu sa evropskim trendovima u oblasti kaznene politike i potrebom uspostavljanja zajedničkih principa u kaznenoj politici m eđu državama koje streme istim evropskim i svjetskim humanim vrijednostima. Pozitivni efekti efikasnog sprovođenja alternativnih sankcija su izbjegavaju se negativni efekti zatvaranja, odvajanja od porodice, prekid školovanja, gubitak posla, negativan uticaj zatvorenika i dr. Društvenoj zajednici daje se aktivnija uloga u krivično pravnom sistemu, društvena zajednica dobija neposrednu korist u vidu besplatnog rada osuđenih, efikasno i javno se sprovode reintegracija osuđenih u društvo, stvaraju se uslovi za otklanjanje i ublažavanje štete pričinjene žrtvi krivičnog djela i njeno izmirenje sa osuđenim, smanjuje se društvena stigmatizacija osuđenika, smanjuje se zatvorska populacija, što za posljedicu ima manje troškove i izdvajanje društvene zajednice. U tom cilju, Crna Gora se odlučila da donese Zakon o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu koji će, kako se kaže u njegovom obrazloženju, na sveobuhvatan način riješiti pitanje izvršenja uslovne osude, uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i kazne rada u javnom interesu, kao i nadzor nad uslovno otpuštenim osuđenim licem. Namjerno sam izdvojio pozitivne efekte efikasnog sprovođenja alternativnih sankcija, jer se samo njihovim nabrajanjem da zaključiti da je stavljen naglasak na uključenje društvene zajednice u cijeli ovaj proces resocijalizacije za društvo, da društvo uzme aktivno učešće kako bi se osuđeno lice lakše uključilo u društvenu zajednicu. Pitanje je da li se kroz ovaj zakonski tekst ta intencija u potrebnoj mjeri i prepoznaje. Pretpostavljam da je intencija zakonodavca da se pitanja poput programa obuke i osposobljavanja službi za izvršenje krivičnih sankcija, način rada i postupanja prema osuđenom licu, njihova prava i obaveze, posebno nadzor nad izvršavanjem ovih krivičnih sankcija urede pravilnicima koji će, kako se da vidjeti, biti doneseni za šest mjeseci. Smatram da su pojedina od ovih pitanja ipak trebala biti riješena isključivo kroz zakonski tekst, jer je to, prije svega, u interesu prava i sloboda nekih lica kojima je izrečena neka od ovih alternativnih sankcija. Bilo je, da na kraju kažem, krajnje vrijeme da se donese ovaj zakon. Jer, izricanja alternativnih sankcija gube smisao ako nijesu stvoreni uslovi za njihovo izvršavanje. Nadamo se da će u primjeni ovog zakona to biti urađeno na jedan efikasan i vremenski primjeren način značaju, da tako kažem, primjene ovog zakona. Zbog toga će i poslanici Socijalističke narodne partije Crne Gore podržati Predlog ovog zakona. Zahvaljujem, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Gošoviću. Koleginica Branka Tanasijević je posljednja prijavljena za danas. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovana gospođo Rabrenović, poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, Norme su ustanovljena pravila ponašanja koje postoje u jednom društvu i kojima se reguliše društveni život. Obično se norme mogu podijeliti na obićajne,moralne i pravne. Običajne norme čovjek može da poštuje, moralne treba da poštuje, a pravne mora da poštuje, a kada se prekši neka od ovih normi, onda za običajne i moralne norme sudi okolina, a za prekršaj pravne norme sud je država. Nekada je teže čovjeku kada prekrši moralnu i običajnu normu i kada mu za to sudi okolina, nego kada sudi država, jer onog momenta kada se odsluži kazna čovjek je pred državom potpuno prav, jer on je za svoje djelo koje je napravio služio kaznu. Međutim, kazna još mnogo duže traje kod okoline i ostaje etiketa, čovjek kao bivši zatvorenik bude etiketiran, odnosno stigmatiziran od okoline i njegova resociolizacija, njegova rehabilitacija nekada čak traje duže od same kazne zatvora. Kada se poštuju norme, čovjek se bez problema integriše u društvenu sredinu, međutim,posljedica neuspjele sociolizacije nekada mogu se pokazati kroz fragmentarnost društvenih kontakata, kroz konflikte u odnosima u životnoj i u radnoj sredini. Osoba koja krši norme se smatra neprilagođenom osobom, a u pravnom smislu, to su osobe koje su napravile krivična djela i osuđene na kaznu zatvora i one prolaze kroz dugotrajan proces stvaranja novih navika i prilagođavanja na uslove i pravila takozvanog novog života. Rehabilitacija u izvan zatvorskim uslovima, kao što sam rekla, nekada može da traje mnogo duže od zatvorske kazne, jer povratak u društvenu i životnu sredinu je povratak u ambijent u kome je neko živio. Okruženje ima stroga pravila, ono dugo pamti, teško oprašta, a naročito u malim sredinama, kao što je naša, gdje svako svakog poznaje. Ponovna integracija i ponovno zadobijanje povjerenja odnosno takozvana reintegracija je često težak i traumatičan proces, koji je praćen osjećanjem nesigurnosti i traženja nedostajućeg. U izvan zatvorskim uslovima on je drugačiji od ostalih, on je bivši i on je pod lupom javnosti. Da bi izašao iz ove situacije, oslobođenom prestupniku, kako mi to znamo često da kažemo, bivšem robijašu, od izuzetnog značaja je porodica koja je emocionalno prilagođena sredina za njega, ona mu po pravilu oprašta, ona ga razumije i ona ga prihvata. Međutim, društvena sredina, etiketa bivši, ostaje praktično kao njegova osnovna karakteristika i njegov CV. Ja smatram da su predrasude kojih se sredina i društvo moraju osloboditi, jer u ovom slučaju ljudski je i neophodno omogućiti pravo na još jednu šansu. Da bi se rehabilitovao bivši osuđenik, mora prevazići osjećaj odbačenosti i osjećaj da kazna još nije ukinuta, osjećaj da je i dalje zatvorenik koji kaznu sada oslužuje na slobodi. Rehabilitacija ili neuspjela resocijalizacija, neprihvatanje poslije oslužene zatvorske kazne, može da utiče na to da on ponovo napravi krivično djelo i da se vrati u zatvor, jer u zatvoru su oni koji su njemu slični, a on nije uspio da se u slobodnoj sredini rehabilituje, odnosno integriše na pravi način. To može dovesti do recidiva, i to uopšte nije tako rijetka pojava. Da bi se uticalo na takvo razmišljanje, da bi se smanjio broj krivičnih djela i recidiva od izuzetnog značaja je donošenje zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu. Kvalitetnim izvršenjem alternativnih sankcija u koje spadaju izvršenje uslovne osude, uslovne osude sa zaštitnim nadzorom, kazna rada u javnom interesu i nadzor nad uslovno otpuštenim osuđenim licem, doprinosi da se prekršilac zakona preispita, da on koriguje svoje ponašanje, da vrati sopstveno dostojanstvo i iskoristi priliku da postane koristan član društva. Dakle, alternativne sankcije imaju i vaspitnu funkciju, jer one utiču na preoblikovanje karaktera osuđenog lica, a istovremeno koriguju i stav okoline prema osuđenom licu. Takođe, ovim sankcijama se obezbjeđuje poštovanje ljudskog dostojanstva, osnovnih prava i sloboda i privatnost osuđenih lica, izbjegava se etiketiranje od strane okoline, a na taj način doprinosi i bezbijednosti društva i cjelokupne zajednice. Nije samo onaj ko prekrši zakon nemoralan čovjek. U našoj sredini ima puno nemoralnih ljudi, ali istovremeno i svi oni koji su prekršili pravnu normu, ne moraju biti nemoralni ljudi. Prekršiti pravnu normu i biti osuđen na kaznu zatvora. To se može svakome desiti. Tu nema privilegovanih. A dati pravo na još jednu šansu onome ko je prkršio pravnu normu, ja smatram da je društveno opravdano, a da je ljudski plemenito.
  • Hvala vam, koleginice Tanasijević. Ovim smo iscrpili prijavljene diskutante, uistinu veoma zanimljivoj tačku dnevnog reda. Gospođo Rabrenović, želite li završnu riječ ili možda odgovorite na neka od postavljenih pitanja. Izvolite ,završna riječ.
  • Hvala. Prvo da zahvalim uvaženim poslanicima. Moje je lično zadovoljstvo i satisfakcija je da ste primijetili da smo intezivno radili na ovom zakonu, da jeste novina, ali da je to nešto što je vrlo značajno i bitno za Crnu Goru i da su počele reforme zatvorskog sistema. Ja sam 20 godina u Ministarstvu pravde u kome je u jednom periodu bio samo jedan pomoćnik. Moram istaći da je u posljednje tri godine od kada je došao naš ministar Duško Marković, prepoznao sistem izvršenja krivičnih sankcija i reformu zatvorskog sistema, i u ovom sektoru izvršenja krivičnih sankcija, u kojima sam jedna radila do tada,otvorio je tri direkcije. I upravo odgovaram na pitanje poslanice šta su te direkcije u Direktoratu za izvršenju krivičnih sankcija, gdje sam ja evo sad generalni direktor, jer je Zavod za izvršenje krivičnih sankcija ušao u sastav Ministarstva pravde. Te tri direkcije su jedna uslovna osuda, to je ta jedinica o uslovnoj slobodi koju smo morali tako kroz zakon da navedemo, ne kao direkcija po instrukcijama zakonodavstva. I tu će raditi probacioni službenici, jačati alternativne sankcije i voditi strogi nadzor nad osuđenim licima koja su na slobodi. Druga direkcija, evo da vas upoznam je i kaznena i prekršajna evidencija, koja je takođe uvedena u ovom direktoratu iz MUP-a i treća je nadzor nad radom Zavoda za izvršenje krivičnih sanckija. Drago mi je da su koraci krenuli. Završava se jedan projekat koji ste naveli sa Njemcima i Holanđanima, traje 18 mjeseci i od 15.jula idemo u novi koji će trajati dvije godine sa Holanđanima i kojima je prioritet da nam pomognu u jačanju alternativnih sankcija. Nije dovoljno da donesmo zakon, nego je bitno da ga implementiramo, a mi smo već stvorili uslove. Ta direkcija, jeste pri Ministarstvu pravde, ali nije u zgradi, odvojena je, napravljena je u skladu sa međunarodnim standardima i ljudi su obučeni, ne samo u Ministarstvu pravde,nego u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, unutar zakonskih zidina, jer oni trebaju da pripremaju lica na izlazak na slobodu. Moram da vam kažem da smo uradili i nacrt zakona o izvršenju krivičnih sankcija, međutim, moraćemo mijenjati naziv i biće, obuhvatiće kazne zatvora, novčane kazne i mjere bezbjednosti i ja se nadam da ćete, ali to je u dogledno vrijeme, i on je usklađen sa međunarodnim standardima, imaćete mnogo novina, čak previđamo i otvoreni zatvor. Mijenja se sastav komisije, radiće sudovi na tome, ali, evo, još mnogo toga toga treba da se uradi, ali biće u skladu sa međunarodnim standardima i to je jedna od velikih novina, jer će prava i obaveze osuđenih lica biti na potpuno drugi način regulisani. Još jednom vam hvala i ističem, to je neka i moja parola i motiv koji me tjera za dalji rad, da bismo išli naprijed konce vučemo sa različitih strana,a i vi ste mi danas pokazali da ste stvarno, uz podršku, da jača sistem alternativnih sankcija, jer je zatvor previše skup sistem da bi ipak od loših ljudi napravili još lošije. Što se tiče kazne rada u javnom interesu, moram da istaknem da je to društveno koristan rad i da će biti ovo što je izazvalo kod poslanika možda neko nezadovoljstvo detaljno regulisano podzakonskim aktom, kojim će se regulisati izvršenje kazne rada u javnom interesu. Hvala.
  • Hvala i vama, gospođo Rabrenović. Ovim smo okončali raspravu o Predlogu zakona o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu. Bila je to prva tačka predloženog i usvojenog dnevnog reda. I o ovoj tački, naravno izjasnićemo se naknadno. Ovim zaključujem današnji rad. Sjutra nastavljamo prema dnevnom redu sa tačkom Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojsci Crne Gore u 11 časova. Hvala vam. 11.6.2014. u 11.10h
  • Kolege,dobar dan.Počinjemo sa današnjim radom. Počinjemo sa tačkom dnevnog reda kojanosi naslov - Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore. Ovlašćeni predstavnici Vlade su: profesorica doktor Milica Pejanović Đurišić, ministar odbrane, sa svojim saradnicima. Nema načelnika Generalštaba koji je takođe ovdje bio najavljen. Izvjestioci odbora su: Radovan Obradović iz Zakonodavnog odbora i Mevludin Nuhodžić, Odbora za bezbjednost i odbranu. Otvaram pretres. Da li predstavnik Vlade želi da da dopunsko objašnjenje? Izvolite.
  • Zahvaljujem. Najprije imam potrebu da vam se zahvalim zaista što ste imali razumijvanja i omogućili nam da počnemo danas sa ovom tačkom dnevnog reda i kao dopuna jeste to da je načelnik Generalštaba danas na konferenciji načelnika generalštabova država inicijative A-5 u Budvi. Tako da je naša namjera da danas, povodom ovog Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore, da pokušamo da u ime Ministarstva odbrane skrenemo pažnju na činjenicu da važeći zakon o Vojsci Crne Gore je usvojen još 29.decembra 2009.godine. U međuvremenu bilo je brojnih promjena u drugim propisima, tako da se ukazala potreba za izmjenama i dopunama ovakvog jednog zakona. Osim toga, trudili smo se da ovim izmjenama i dopunama Zakona o vojsci dodatno definišemo pojedine oblasti koje uopšte i nijesu bile tretirane važećim Zakonom o Vojsci Crne Gore. Dakle, u ovom slučaju naša je namjera da izmjenama i dopunama taj Zakon o Vojsci Crne Gore obezbijedi uslove za dalji nastavak reformi same vojske Crne Gore i da se preciziraju pojedina pitanja, prije svega, u vezi sa pravima i obavezama lica u službi u vojsci. Kao što je poznato Vlada Crne Gore je 4.jula prošle godine usvojila strategijski pregled odbrane Crne Gore, koji predstavlja faktički fiziju daljeg razvoja sistema odbrane i oružanih snaga naše države. Tim strategijskim pregledom odbrane izvršena je sveukupna analiza stanja i održivosti sistema odbrane i ponuđena su rješenja za njegovo unapređenje u skladu sa savremenim bezbjednosnim izazovima, rizicima i prijetnjama. Između ostalog, predložili smo i novu organizaciju Vojske Crne Gore, predložili smo redefinisanje misija i zadataka vojske, jasno smo definisali prioritete u opremanju i modernizaciji Vojske Crne Gore, a odredili smo i infrastrukturne objekte i materijalna sredstva koja su neophodna za funkcionisanje vojske, te definisali procedure koje će unaprijediti ukupno upravljanje ljudskim i materijalnim resursima. Namjera je da se, upavo, predloženim izmjenama i dopunama Zakona o vojsci obezbijedi brža i efikasnija implementacija tih rješenja i strategijskog pregleda odbrane i da se stvore predpostavke za dalju izgradnju kapaciteta vojske i povećanje njene interoperabilnosti. U tom cilju su predložene izmjene koje se odnose na formaciju vojske, jasnije definisanje nadležnosti poslova koje se obavljaju u samom Ministarstvu odbrane, usaglašavanje, označavanje činova sa NATO klasifikacijom, precizirani su i modifikovani postupci za redovno i vanredno unapređenje, takođe uvode se i promjene u načelno ocjenjivanje, a čime će se stvoriti uslovi da se na kvalitetniji način upravlja ljudskim resursima i karijerama uvažavajući, prije svega profesionalne reference. Osim navedenog, predlogom ovog zakona definisano je, recimo da lice u Službi u vojsci, koje se prvi put prima u službu u svojstvu vojnika po ugovoru, zaključuju ugovor na period od godinu dana, s tim da narednih može zaključiti i na period od tri godine. Takođe, ovim predlogom zakona se po prvi put propisuje da profesionalno vojno lice po ugovoru, kome prestane služba u vojsci bez njegove krivice, a u Službi u vojsci je proveo najmanje 15 godina neprekidno, ima pravo na otpremninu u visini od dvanaestostrukog iznosa bruto zarade koje je ostvario u mjesecu koji prethodi onome u kome mu je prestala služba. Ovim predlogom zakona se propisuje i da su kadeti vojna lica, preciziraju se poslovi Ministarstva odbrane u vezi sa materijalnim zbrinjavanjem i opremanjem vojske, kao i poslovi koje obavlja Generalštab vojske Crne Gore. Predviđeno je da se profesionalno vojno lice uz njegovu saglasnost može rasporediti na radno mjesto civilnog lica, ako to potrebe službe zahtijevaju i ako ispunjava predviđene uslove za tako jedno radno mjesto, čime smo nastojali da dodatno zaštitimo vojnike po ugovoru, kojima bi zbog starosne dobi morala prestati služba u vojsci. Ovim predlogom se takođe uvodi i zabrana nošenja vojne uniforme i djelova vojne uniforme lica u Službi u vojsci prilikom prisustvovanja protestnim i političkim skupovima ili drugim aktivnostima koje nijesu u vezi sa vršenjem službe u vojsci, kao i prilikom učestvovanja, recimo u štrajkovima van vojnog objekta. Predlogom ovog zakona preciznije se uređuje pitanje javnog istupanja lica u službi u vojsci kao i sindikalno organizovanje. Dakle, ono što svakako imate u vidu jeste da važećim zakonom je propisana zabrana javnog istupanja lica u službi u vojci bez prethodnog odobrenja ministra u vezi sa stanjem i odnosima u vojci, što je bilo dosta neprecizno i moglo je dovesti do problema u tumačenju, a samo pitanje sindikalnog organizovanja uopšte nije bilo uređeno … (Prekid)… Zakonom o vojci Crne Gore. Kada je u pitanju zakon koji danas razmatramo takođe mislim da je važno napomenuti da se po prvi put uvodi i utvrđivanje zarade lica u službi vojsci na osnovu koeficijenata čime će se obračun tih zarada negdje uskladiti sa obračunom zarada državnih službenika i namještenika. Uvodi se i posebna naknada za dežurstvo čija će visina biti utvrđena propisom Vlade Crne Gore. To je negdje spisak osnovnih izmjena i dopuna koji su predmet ovog zakona i ono što naravno imam potrebu još da dodam jeste da smo prilikom izrade predloga zakona koristili iskustvo država u okruženju i partnerskih država sa kojima sarađujemo kada je u pitanju izgradnja kapaciteta vojske Crne Gore. Pri tome takođe je važno napomenuti da ne postoje precizni propisi Evropske unije kao i neke međunarodne konvencije sa kojima je trebalo posebno usaglašavati odredbe ovog zakona izuzimajući ono što je uobičajna praksa koja daje dobre rezultate. Dakle, ono što je takođe bitno jeste da smo u pripremi ovih izmjena zakona u saradnji sa Ministarstvom finansija stvorili punu koordinaciju i utvrdili činjenicu da za sprovođenje rješenja predviđenih ovim zakonom postoje sredstva koja su obezbijeđena u budžetu Crne Gore. Evo toliko i ostajem vam na raspolaganju za sva pitanja.
  • To i očekujemo od vas. Zahvaljujem se koleginici Pejanović-Đurišić, ministru odbrane uz moju primjedbu da bih bio srećniji da ste ministar obrazovanja i nauke, ali politika je politika. Idemo dalje. Kolege, da li izvestioci odbora žele riječ? Neće. Prelazimo onda na prvi krug. U ime DPS-a imamo očekivanog kolegu Mevludina Nuhodžića. Da se dogovorimo. Hoćete li od manjih klubova ili od većih? Izvolite, kolega Nuhodžić.
  • Poštovani potpredsjednici, poštovana ministarko, drage koleginice i kolege. Odbor za bezbjednost i odbranu uz prisustvo Unije slobodnih sindikata i Sindikata vojske, nakon uvodnih napomena predstavnika predlagača i rasprave koja je uslijedila uvažavajući razloge donošenje zakona kao i dosadašnjih iskustava u primjeni Zakona o vojsci Crne Gore odlučio da predloži Skupštini da usvoji Predlog zakona o imjenama i dopunama Zakona o vojci Crne Gore sa predloženim amandmanima, koje ste Vi dobili, a koje je predlagač na sjednici odbora prihvatio. Tako da predloženi tekst izmjena i dopuna Zakona o vojci Crne Gore, koji je pred nama, ima za cilj stvaranje uslova za nastavak reforme vojske Crne Gore, preciziranje pojedinih pitanja u vezi prava i obaveza lica u službi kao i otklanjanje nedostataka uočenih u primjeni Zakona o vojsci Crne Gore. Dakle, ovim prijedlogom omogućuje se, između ostalog, ostvarivanje potrebnih uslova za nastavak kvalitetne reforme vojske Crne Gore kroz rješavanje pojedinih pitanja u vezi prava i obaveza lica u službi Vojske Crne Gore, takođe njima se regulišu pitanja koja se odnose na sastav i informaciju vojske, preciziranje poslova koji se odvijaju u Generalštabu vojske kao i usaglašavanje klasifikacije činova sa NATO klasifikacijama. Pored ovih precizirana su i pitanja sindikalnog organizovanja u vojci Crne Gore, ograničenja u pogledu nošenja uniforme kao i pitanja zarada i redovnih vanrednih unapređenja. O ovim pitanjima detaljno je govorila ministarka, dakle nema potrebe da ja prepričavam ono što je ona i jasno iskazala i što je prijedlog zakonskih rješenja i što je dobilo podršku na našem odobru. Ja ću samo na kraju reći da usvajanjem ovog zakona Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore uspješno realizuju zadatke, počevši od izvršavanja politike odbrane o čemu je takođe ministarka govorila i potencirala rješenja iz politike odbrane kvalitetnog, normativnog uređenja i planiranja sistema odbrane do podizanja administrativnih kapaciteta ministarstva i ujedno podizanje sposobnosti vojske. Strateška opredeljenja Crne Gore su jačanje regionalne saradnje i implementacija modernih standarda u svim sferama društva. U tim nastojanjima oblast odbrane, odnosno vojske zauzima izuzetno važno mjesto. Odmah nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, Crna Gora se jasno opredijelila za kolektivni sistem bezbjednosti kao okviru koje može ostvarivati sve svoje bezbjednosne i odbrabrene ciljeve. Zato je i interoperabilnost, a to jest sposobnost za partnerski odnos sa ostalim oružanim snagama imperativ moderne vojske, a i put do punopravnog članstva u NATO. Ova zakonska rješenja, ove zakonske izmjene i dopune idu u prilog znači interoperabilnosti naše vojske i ispunjavanja njenih obaveza u partnerskom odnosu i u evro atlantskim integracijama. Mislim da je, predsjedavajući, sasvim dovoljno ako se Vi slažete.
  • Ja se slažem. Čisto vojnički, kratko i jasno i direktno. Hvala, kolega Nuhodžiću. Da vidim što misli o svemu ovome kolega Bulatović u ime Demokratskog fronta. Izvolite.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo, gospođo Pejanović-Đurišić pozdravljam vas, izražavam zadovoljstvo kad ste Vi god u Parlamentu. Ali prije nego što kažem nekoliko riječi oko ove teme, ovaj jedan minut što je ostao gospodinu Mevludinu Nuhodžiću, ću mu dati mogućnost pošto je ekspert za bezbjednost i izbornu bezbjednost da tokom dana objasni kako je za 15 dana DPS uspio sa 160 da dođe na 295 glasova u Bijelom Polju na ponovljenom glasanju. Znači, projekat dvadeseti mandat i da nam objasnite sa aspekta interoperabilnosti sa NATO, Evropskom Unijom itd. Ovo sam namjerno izazvao kaznenu repliku. Demokratski front koji sam ja predstavljao na Odboru za odbranu i bezbjednost bio je uzdržan vezano za ovaj zakon inače bi glasao protiv, imajući u vidu ukupno stanje u vojci jednu nekozistentnu politku koja se vodila u prethodnom periodu prije svega dok je bio raniji ministar, jer ja uvijek smatram za potrebu mada to nije poželjno da kažem da je novi ministar odbrane unio nove vjetrove i novi duh, mada mi se to ne sviđa jer sam protiv učlanjenja Crne Gore u NATO i to ide u prilog opciji koju zagovara ministar. Znači, na Odboru za odbranu i bezbjednost u jednom prethodnom periodu Unija sindikata i Sindikat vojske je postigao puni kompromis, koliko sam shvatio, sa rukovodećom strukturom u vojsci. Mi smo na Odobru za odbranu i bezbjednost dodali još nekoliko amandmana u tom pravcu i prosto sam smatrao da nije uputno u tom trenutku bilo glasati protiv, ali ostavljajući poslanicima DF-a koji imaju različito gledanje i na pristup NATO -u na stanju u vojsci da možemo do konačnog glasanja da se izjasnimo i protiv ako bude neophodno. Ja sam ostavio prostor kao jedini prisutni tamo vezano za ovu temu. Inače, kakav je odnos same države, parlamentarne većine, predsjednika Vlade prema ovome dovoljno je vidjeti da ovaj zakon od 5.jula je u proceduri. Dakle, ministar odbrane je 5.jula dostavio Skupštini i prije toga Vladi, na Vladi je 5.jula usvojen. Znači ravno godinu dana su parlamentarna većina i predsjednik Vlade držali u fioci ovaj zakon, da domete vezano za primjenu strategijskog pregleda odbrane svedemo u realne okvire. Možda to nekome izgleda tehničko pitanje, ali 7.maja u toku izborne kampanje za lokalne izbore mi smo to razmatrali na Odboru za odbranu i bezbjednost. Dakle, gospodinu Nuhodžič i Odboru ništa ne upućujem, to je Odbor gdje radimo sa potpunim razumijevanjem. Ovo pitanje što sam postavio je pitanje za DPS oko glasova koje sam malo prije saopštio. Inače, što se DF -a tiče ili većine u DF , kada je riječ o pripadnicima Vojske Crne Gore, dajemo punu podršku pripadnicima Vojske, vojnicima po ugovoru, podoficirima, oficirima, civilnim licima. Politici Vlade koju personifikuje njen premijer ne dajemo, apsolutno i protiv toga smo. Koristim priliku ovdje da posebno izrazim zadovoljstvom angažovanjem pripadnika Vojske Crne Gore povodom katastrofalnih poplava koje su bile u region. Sa naše strane oni imaju zahvalnost, dajemo iskrene čestitke i moramo da kažemo da u skladu sa mogućnostima koje Vojska Crne Gore ima, to je bilo i u vanrednim situacijama koje su se dešavale i u Crnoj Gori, što ne može da se kaže za članice NATO-a koje su nas pomagale sa 10 pari čizama iz neke zemlje. Čitava pomoć nekih zemalja je bilo 10 pari čizama, jedan i po gumeni čamaci tome slično. Kako me gledaju ovi neki koji su veliki pobornici NATO-a, šta sad to pričam. Inače, ukupno stanje u Vojsci nije dobro. Kazaću samo da je to naslijeđena stvar i citiraću samo da postojeća organizaciona struktura Vojske nije usklađena sa principima organizacije vojnih snaga zemalja članica NATO-a, posebno kada je u pitanju brojna veličina, piramidalna struktura oficirskih činova i starosna struktura profesionalnog kadra. Od ukupnog broja profesionalnih pripadnika 13,8% čine oficiri, 41,7% podoficiri, 33% vojnici i tako dalje. To je vaš stav i čitam vaš izvještaj. Tome bih mogao da dodam da nije uskladjeno ulaganje u modernizaciju, da budžet koji je za vojne potrebe je u opadanju od 2008. i 2009. godine i da vi pokušavate ove godine da napravite jedan balans. Na kraju sve se ulaže u ljudske resurse, a stanje kod pripadnika Vojske Crne Gore nije dobro i veoma je loše. Na kraju, ako mi potpredsjednik dozvoli, mi ćemo zadržati pravo da odlučimo kako ćemo glasati vezano za ovaj zakon. Ako bi se rukovodili sa politikom gospođe Pejanović Đurišić, lično bih glasao za zakon, ali ona dolazi iz Vlade Mila Đukanovića koja ovaj sistem ne razvija na način na koji treba, imajući u vidu da sam protiv toga da Crna Gora postane član NATO-a , sa zadovoljstvom ću glasati protiv ovog zakonskog projekta. Na kraju da postavim jedno pitanje ministru. Krajem juna nas očekuje ovo što je gospodin Rasmunsen rekao da se donese odluka za Samit u Velsu. Imali smo jednu komotnu atmosferu nacionalnog koordinatora na jednom doručku, pa je na tom doručku rekao da je podrška NATO-u 42,43, 44 do 46%, nije znao koliko je potrošeno sredstava od norveškog granta. Nije znao koliko je uopšte potrošeno sredstava i imao je potrebu, kasnije, da pojašnjava neke stvari. Pošto je to ipak nacionalni koordinator Mila Đukanovića i vjerovatno njegov omiljeni kadar vi ste zaduženi za ovu oblast i molim vas da date jedno precizno viđenje u ovom trenutku jer ste u Parlamentu, ovo je plenum, javnost Crne Gore gleda. Mogu da kažem svoj sud. Pored toga što sam protiv toga da Crna Gora postane član NATO-a, a ako već se ide u tom pravcu odluka treba da se donese na referendumu, mogu da vam kažem sljedeću stvar. Mi nemamo reforme bezbjednosnih struktura. Naprotiv, krećemo se nekoliko koraka unazad i izmjena Zakona o tajnosti podataka , Zakon o obavještajnom sektoru i sada Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost gdje se uvodi kategorija da direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost , visoki funkcioner DPS-a može bez odluke suda da pristupi tajnom praćenju određenih lica, to znači da mi imamo nešto što nije reforma, nego korak unazad, nešto što nije NATO i međunarodni standard, nešto što je u stvari put ka stvaranju partijske države i zloupotrebe bezbjednosnih službi u funkciji jednog čovjeka i vrha Vlade. Na kraju nema reformi ni u drugim oblastima a moramo reći da kada je u pitanju korupcija i borba protiv nje, korupcija je na visokom nivou, prije svega kada je riječ o državnim funkcionerima , organizovanom kriminalu, ono što se traži od Crne Gore daleko smo od toga. Iznosim svoj sada stav vezano za to i volio bih da u trenutku kada budete imali mogućnost i meni, i Parlamentu, i crnogorskoj javnosti date uoči ovog sastanka koji je krajem juna šta su vaša očekivanja, šta možete da kažete . Ne tražim da mi kažete šta su vam rekli u bilateralnim razgovorima, u četiri oka. Vi najbolje znate šta su vam rekli, imate li šanse ili nemate. Hvala.
  • Zahvaljujem se kolegi Bulatoviću na ovako obimnom i sadržajnom govoru. Imajući u vidu temu i bliskost sa ministricom smo mu dozvolili ovoliko prekoračenja. Svoj stav u ime SNP-a će iznijeti kolega Kaluđerović. Izvolite.
  • Hvala vam gospodine potpredsjedniče. Potrudiću se da ne zaslužim vašu pohvalu ako prekoračim dozvoljeno vrijeme od pet minuta. Želim na početku uz pozdrav svim učesnicima sjednice, građanima koji prate naš rad, našim gostima, ministru gospođi Milici Pejanović Đurišić sa saradnicima, da potenciram na početku činjenicu da Predlog izmjena i dopuna Zakona o Vojsci Crne Gore je u skupštinskoj proceduri će u julu godinu dana. Dakle, mislim da to nije dobro za Parlament i ne vidim ni jednog jedinog razloga opravdanog da godinu dana jedan korektni zakonski projekat treba da čeka , da traje skupštinska procedura da bi došli do njegovog usvajanja. Ako imamo na umu da danas obavljamo raspravu u načelu, da imamo vrlo obimni dnevni red, realno je da i ovaj tekst promjena izmjena i dopuna Zakona o Vojsci Crne Gore će biti usvojen u ovom domu tek negdje samim krajem juna , vjerovatno će se doseći i punih godinu dana od dostavljanja na razmatranje i usvajanje do njegovog donošenja. Sada na konkretna rješenja. Pritom želim da napravim potpunu razliku između onog što je normativno i stvarno i opredjeljujem se da govorim samo o onome što je normativno, odnosno što je predlog normi u Predlogu izmjena i dopuna Zakona o Vojsci Crne Gore. Ja i Klub poslanika SNP-a imamo u principu pozitivan odnos prema predloženim rješenjima jer zaista prepoznajemo puno kvalitetnih rješenja koja predstavljaju napredak u odnosu na dosadašnja rješenja iz Zakona o Vojsci Crne Gore. Posebno apostrofiram činjenicu da su precizirana odredjena rješenja i norme koje se odnose na mnogo jasnije definisanje nadležnosti Ministarstva odbrane, Generalštaba, poslova koje radi General štab Vojske Crne Gore, načelnik Generalštaba, pozicija odredjenih pripadnika vojske, činjenica da i kadeti imaju status vojnog lica i tako dalje. Posebno afirmišem činjenicu da je u pripremi Nacrta teksta izmjena i dopuna ovog zakona očigledno Ministarstvo napravilo korektnu komunikaciju sa Sindikatom Vojske. Prepoznali smo jer je Sindikat Vojske imao komunikaciju i sa ovim Parlamentom, dakle sa svim poslaničkim klubovima, da su određena rješenja koja je Sindikat Vojske zagovarao se u tekstu predloga izmjena koje smo dobili već bila ugrađena.Međutim, mimo toga, takođe afirmišem činjenicu da su i Zakonodavni odbor ove Skupštine ,matični odor , Odbor za bezbjednost i odbranu imali amandmansko reagovanje na predloženi tekst Zakona i 11 amandmana Odbora za bezbjednost, šest amandmana Zakonodavnog odbora su utvrđeni i zadovoljstvo mi je da konstatujem da su od strane predstavnika predlagača prihvaćeni i sada govorimo o Predlogu zakona sa 17 amandmana koji su sastavni dio teksta Predloga zakona. Ja i jedan broj kolega iz Kluba poslanika SNP-a ćemo imati još nekoliko amandmanskih reagovanja, o tome smo gospođo Pejanović - Đurišić razgovarali na sjednici Odbora za bezbjednost i Zakonodavnog odbora. Samo ću najkraće reći da pravo na sindikalno organizovanje i to afirmišem, to je prihvaćeno sa vaše strane i mislim da je izuzetno dobro da se dopunom člana 23, kojim se mijenja novi član 53a, potpuno jasno govori i razdvajaju poslovi komandovanjaonog štoje jasna nadležnost Ministarstva, Generalštaba, načelnika Generalštaba, od onog što je sindikalna borba za prava zaposlenih u vojsci iz rada i po osnovu rada i mislim da je dobro što ste prihvatili ovo rješenje. Dakle, nijesmo zadovoljni što nijeste prihvatili našu argumentaciju. Da je prerestriktivno da samo jedna ocjena za pripadnika vojske ne zadovoljava je razlog za prestanak službe u Vojsci Crne Gore. I mi se zalažemo, to će biti jedan od naših amandmana da ostane rješenje kako je sada u Zakonu o Vojsci Crne Gore, da treba da se desi dva puta uzastopna ocjena ne zadovoljava i da onda to eventualno bude razlog za prestanak službe jer je ovo zaista prerespektivna norma u odnosu na ovo. Takođe mislimo da norme iz člana 41 Predloga izmjena i dopuna, čini mi se do kraja ne pokrivaju na pravi, odgovarajući način prava zaposlenih u vojsci kada su na primjer na terenu, na vojnoj vježbi koja se desi i da bude i noću i u dane državnih i vjerskih praznika, a sve to pokriva naknada za teren, da održim riječ, ovdje stajem, zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala i vama kolega Kaluđeroviću. U ime SDP-a kolega Banović. Izvolite.
  • Poštovani predstavnici Vlade, gospođo Pejanović-Đurišić, odmah da kažem da Klub Socijaldemokratske partije podržava ovaj zakon i da smatramo da je to dalja i pozitivno unapređenje normativnih osnova u oblasti odbrane i posebno ovom podsistemu vojske i da je na tragu svih tih reformskih opredjeljenja i reformskih politika koje se u tom sektoru vode već duže vremena i ponavljam, a mislim da sam i prepoznao i kod kolega iz opozicionih klupa taj pozitivan stav prema vašem radu i u Ministarstvu i ja ga potvrđujem s moje strane. Dakle, zaista mislim da se radi strateški dobro i da se radi koliko se može u uslovima u kojima smo jako dobri. Dakle, da je ovaj zakon tj. izmjene i dopune koje su pred nama, dobra normativna osnova da se problemi koji postoje, na koje se nailazi u praksi otklone i da se otvore mogućnosti za neka dalja strateška unapređenja. Tako da ne bih imao ništa posebno reći, mislim da smo imali dosta kvalitetnu i sadržajnu raspravu na Odboru gdje smo raspravljali detaljnije o svim ovim pitanjima i nekima koje nijesmo dotaknuli ostanu za naredni period. Pa bih se ovdje politički dotakao pitanja koja nijesu direktno vezana za ovaj zakon, ali jesu za teme koje su otvorene, a to je ovo pitanje koje je na neki način kolega Bulatović postavio . I ako su reforme proces, reforme nikad nijesu završena stvar pa neće biti ni u vojsci, ni u sektoru odbrane, ali me interesuje upravo to u susret ovim integracijama i pridruživanju NATO-u, da li smo u ovom sektoru, dakle u užem smislu sektora odbrane da li smo više manje, a ja mislim da jesmo, zadovoljili standarde i ako nijesmo, šta nas to koji su to izazovi i koji nas u narednom periodu posebno očekuju. To je jedna stvar, druga stvar naravno nije sad ni mjesto za neku posebnu polemiku, ali moguće da imamo suprotne informacije da ja nijesam iz pravih izvora iz vojske informisan i pripadnika, ali čuli smo ocjene da je stanje u vojsci loše i da nije dobro. To su ocjene koje zaslužuju vaš odgovor. Ja se nadam da tako nije i vjerujem po informacijama koje smo dobili od vas i drugih predstavnika vojske i od onih sa kojima smo razgovarali na odboru da to tako nije pa bih ipak zamolio da ako nijeste namjeravali da odgovorite i na to pitanje. Hvala.
  • Hvala kolega Banoviću. U ime Pozitivne Crne Gore kolega Bojanić. Izvolite.
  • Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, poštovani predstavnici Vlade, poštovana gospođo Pejović-Đurišić, poštovana gospođo ministar, tako sam shvatio da volite da vas oslovljavamo. Pa, slažem se jer gospođo ministarko, već me na nešto drugo asocira, pa bolje da se držimo ovoga. Da se ja pridružim kažem i ja izrazim zahvalnost što ste imali sluha i vi lično i Ministarstvo za sugestije i predloge koji su išli od Sindikata Vojske. Jer, jedan dio da kažem i Pozitivne je učestvovao u tome vezano za naš sekretarijat, tako da mi je drago da je to prihvaćeno uglavnom manje više sve kako sam shvatio. Ja nijesam neki vojni ekspert i nijesam član Odbora za bezbjednost i odbranu, ali jesam se konsultovao sa ljudima koji se bave ovom tematikom i dobio sam neke sugestije koje bi trebalo da otvorimo odnosno da vam ukažem na stanje. Što se tiče samog zakona neću ulaziti u stanje direktno u vojsci jer jednostavno, nešto što smatram da je trebalo da ovim zakonom se definiše bolje, na žalost nije. Meni je nezgodno, uskraćena mi je mogućnost da djelujem amandmanski na zakon osnovni na što se odnose primjedbe, tako da vjerovatno ćemo ići negdje, nadam se u bližoj budućnosti skorijoj sa nekim predlogom izmjena i dopuna zakona vezano za nekoliko stavki i da krenem da ne dužim. Dakle, ono što smatramo da Zakon o vojsci mora da definiše je da se definiše šta je to aktivna i neaktivna rezerva. To su nedefinisani u zakonu, ostavlja mogućnost da to Vlada definiše, što je onako i terminološki da kažem nejasno tako da vjerujem da bi to morao zakon da definiše. Naravno ne brojčano stanje to je već neka druga stvar, ali da znamo i da je jasno po zakonu šta i ko čini aktivnu, a ko neaktivnu rezervu. Jedna stvar koja je takođe možda najvažnija u svemu ovome, što se tiče samog značaja vojske i eventualno vojske i njenog učešća u odbrambenim operacijama zašto na kraju krajeva i imamo vojske svi je definisano članom 22 Zakona, postojećim zakonom da se mobilizacija vrši, izvodi u ratnom i u vanrednom stanju. Mislim da je to nejasno, nije dobro definisano, jer kad već imamo stanje ratno, onda prilično je kasno da tad vršimo mobilizaciju, mislim da se, koliko se ja sjećam vojske, mobilizacija se uvijek radi u slučaju neposredne ratne opasnosti. Dakle, prije nego što se desi rat, daleko bilo, čim se podigne ratna opasnost, tada se vrši mobilizacija, a ne tokom samog ratnog stanja, jer vjerujem da je onda prilično kasno. Naravno, kod vanrednih situacija je druga stvar, ako se nešto desi, onda svakako da je vojska ta koja je uvijek tu da pomogne i naravno svi očekujemo da je vojska, što je na kraju krajeva i pokazala u prethodnom periodu, uvijek spremna da pomogne kako nama u Crnoj Gori, tako i najbližim susjedima i svim onima kojima može. I takođe jedna stavka koja bez obzira što jesu usvojene sve moguće manje više sve primjedbe, sugestije, sindikata, članom 51 je definisano zakona sadašnjeg da vojska ne može, odnosno vojno lice u službi u vojsci ne može, zabranjeno mu je da bez prethodnog odobrenja ministra javno istupa u vezi sa stanjem i odnosima u vojsci. Mislim da je prilično široka terminološki, da kažem, definicija da se bilo kakva izjava po tom pitanju mogu tumačiti pod tom zabranom, odnosno bez odobrenja i onda se prilično onemogućava ili obesmišljava sindikalno djelovanje. Smatram da bi se to moralo mijenjati, precizirati da se ide direktno da zabrani javno istupanje, ali sa stanjem borbene i mobilizacijske gotovosti u vojsci, a ne sa stanjem, odnosima u vojsci, jer vjerujem da tu može da ostane prostora da kažem ne gledam uvijek u pravcu zloupotreba, ali moguće je da se onemogućava vojnim licima da iznesu neko stanje koje se ne odnosi na ove bitne stvari, koje naravno moraju da budu tajna, nego jednostavno odnosima u vojsci, njihovom položaju, o pitanju uslova rada i ostalih stvari koje nijesu toliko kažem bitni i ne smiju biti u domenu tajne. Tako da u principu zakon podržavamo, ovaj dio koji je urađen i vjerujem da ćemo i mi kao što sam i rekao djelovati nekim predlogom izmjena i dopuna da ove stvari definišemo jer mislim da nam je svima u interesu naročito ovo oko mobilizacije. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama kolega Bojaniću. Klub četiri partije nije prisutan. U ime Bošnjačke stranke kolega Mustafić.Izvolite kolega.
  • Hvala vam poštovani potpredsjedniče, uvažena ministrice, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani, U cilju stvaranja uslova za nastavak reforme Vojske Crne Gore, preciziranje pojedinih pitanja u vezi prava i obaveza lica u službi u Vojsci Crne Gore, kao i dosadašnjih iskustava u primjeni ovog zakona izvršena je izmjena pojedinih odredbi postojećeg zakona. Predložene izmjene i dopune odnose se na sastav Vojske Crne Gore, formaciju, poslove koji se obavljaju u Generalštabu Vojske, ograničenje u pogledu nošenja uniforme, zarade, naknade i druge troškove u vezi sa službom u vojsci, sindikalno organizovanje, usaglašavanje klasifikacije činova sa NATO klasifikacijom, redovno i vanredno unapređivanje, ocjenjivanje, postavljanje, obrazovanje i služba po ugovoru itd. Prilikom izrade ovog zakona korišćena su iskustva zemalja u okruženju i, naravno, partnerskih zemalja članica NATO-a. Načelan stav Bošnjačke stranke prema ovom predloženom zakonu može biti pozitivan, jer želimo reformisanu, profesionalnu i depolitizovanu vojsku, u kojoj je napredovanje zasnovano na zaslugama i u kojoj se vodi računa o svakom njenom pripadniku, kao i o onima koji pripadaju manjinskim nacionalnim zajednicama. I dalje ćemo se zalagati da se svaka reforma unutar pravila koju uređuje cjelokupan sistem u vojsci bude adekvatno primijenjena, te da se vojska kao i cjelokupni sistem odbrane približava NATO standardima. Mislimo da je to veoma važan cilj u političkom i reformskom smislu, važan i za društvo u cjelini. Naime, ako se prisjetimo ne tako davnih vremena, prije samo dvije decenije, shvatićemo koliko je vojska bila zloupotrebljavana i protiv svojih građana i protiv drugih naroda i država nekadašnje Jugoslavije, kada je učestvovala u agresiji na susjedne države. Sjetićemo se i vremena kada je ta vojska bila gurnuta u rat sa čitavim svijetom, a duboko vjerujemo da su ta vremena ostala iza nas, da je danas riječ o drugačijem konceptu i odbrane i drugačijem profilu Vojske Crne Gore. Iako, pored pozitivnog stava prema ovim izmjenama i dopunama, ističemo bojazan da su unutar pojedinih segmenata i dalje ostali neki izraženi rizici koji mogu imati elemente korupcije, posebno pri javnim nabavkama. Nabavke za odbranu i bezbjednost mahom čine povjerljive nabavke iz razloga nacionalnog interesa, pa se samim tim one i vrše mimo nekih uobičajenih procedura. Dakle, korupcija u Crnoj Gori se javlja kao način života i ona je pokazatelj ekonomske krize, ali i njen element. Kao ključni rizik od korupcije u vojsci izdvajam upravljanje ljudskim resursima, finansije, operativni rad i unutrašnju i spoljnu kontrolu. Takođe, još jedan od problema jesu i sudski postupci za korupciju koji su dugotrajni, a nerijetke su oslobađajuće presude i minimalne kazne. Dakle, potreban je čitav niz mjera za naredni period, a to su posebno u vojsci, dalja edukacija, izrada plana integriteta, unapređenje specijalne kontrole, tehničko opremanje, usklađivanje zakonskih i podzakonskih akata i poboljšanje metodologije rada. Takođe, posebno za pripadnike manjinskih naroda, jedan od glavnih problema i u sadašnjem Ministarstvu odbrane koji mi uočavamo, a i u vojsci jeste srazmjerna zastupljenost, odnosno nezastupljenost u ovim službama. O tome govore podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, da je ta zastupljenost minimalna i da se gotovo radi o simboličnoj zastupljenosti. Dakle, veoma je nepovoljna. Mi moramo svi raditi na tome da se mijenja shodno Ustavu i postojećem Zakonu o državnim službenicima i namještenicima I naravno da se zakonska rješenja, koja trenutno imamo, ne mijenjaju tako sporo, odnosno ne mijanjaju stanje tako sporo već da budu implementirano u praksi da se to stanje ubrzano mijenja. Takođe, neke naše informacije govore o mogućim indicijama, da se prema određenim pripadnicima manjinskih nacionalnih zajednica sprovodi manje ili više otvorena ili manje otvorena diskriminacija u vojsci, znači riječ je o pojedincima. U vezi sa ovim vam se obratilo bošnjačko nacionalno vijeće, odnosno Nacionalni savjet kao najviša institucija bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. Pitam vas da li ste razgovarali sa predstavnicima ovog vijeća po ovom pitanju, jer su vam tražili razgovor oko ove teme, čini mi se da su vam se obratili negdje oko polovine aprila. Smatramo da je to veoma važno, za manjinske narode suštinsko pitanje. Dakle, odnos prema postojećim kadrovima koji se već tamo nalaze, prema pripadnicima te vojske, ali i odnos prema eventualno onima koji žele biti dio ove službe. Mi smo u vezi sa ovim podnijeli i odgovarajući amandman manjinske partije, dakle Klub Bošnjačke stranke, albanskih partija, Hrvatske građanske inicijative, amandman koji se odnosi upravo na implementaciju ovog rješenja i u ovaj zakon. Smatramo da je taj amandman za nas veoma važan, da ključno opredjeljuje politiku i strategiju prema vojsci, odnosno Ministarstvu odbrane. Naravno, u skladu sa vašim odnosom prema tom amandmanu ćemo formirati naš stav podrške ili nepodrške ovom zakonskom rješenju. Dakle, načelan stav Bošnjačke stranke, ponavljam, kao i ostalih manjinskih partija jeste apsolutna podrška svim reformskim procesima koju vojsku čine modernom, operabilnom, u skladu sa NATO standardima, ali smatramo da se postojeće stanje mora mijenjati kada je u pitanju odnos prema pripadnicima manjinskih nacionalnih zajednica. Imajući u vidu slučajeve o kojima neću pojedinačno govoriti, govorim o zakonu ne o pojedincima, možemo i o pojedincima otvoriti priču, ako bude razloga to ćemo otvoriti na Odboru za bezbjednost i odbranu, ali u svakom slučaju smatramo da i od vas kao ministarke očekujemo da stanete na put ovim pojavama i da, ako već niste, razgovarate sa predstavnicima Bošnjačkog nacionalnog savjeta po ovom pitanju i očekujemo prihvatanje našeg amandmana koji se tiče upravo ove tematike. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama kolega Mustafiću. Sada pitam ministra odbrane prof. Pejanović Đurišić da li želi da komentariše vojničkom terminologijom od stanja redovnog do neredovnog u vojsci? Izvolite, ministre.
  • Želim svima da se zahvalim i na vremenu posvećenom ovoj raspravi i uopšte vremenu koje smo svi zajedno posvetili u naporu da dođemo do izmjena i dopuna zakona koje će definitivno stvoriti bolju normativnu osnovu za ono što nam je cilj, a to je moderna i efikasna vojska Crne Gore. Počeću sa tom konstatacijom koja se čula, a to je da je stanje u vojsci loše. Dakle, ne zbog toga što bi time izrazili ili da ili ne neku vrstu političkog neslaganja, nego samo zbog cilja koji treba da bude u pravcu onoga što je stvarno stanje. Ne mogu da se složim sa takvom jednom vrstom konstatacije zato što mislim, ne samo ja nego i mnogi oni koji sa nama rade na dnevnoj osnovi iz države Crne Gore, iz ostalih sektora, iz nevladinog sektora, iz partnerskih država, iz međunarodnih organizacija su svakodnevno u prilici da saznaju i da se uvjere da je to stanje daleko od lošeg. Upravo činjenicom da pokušavamo na ovaj način normativno da uredimo tu oblast, želimo da izbjegnemo svaku vrstu rizika da to stanje ne bude u onom pravcu u kome se i očekuje, a to je da Vojska Crne Gore bude u prilici da odgovori svemu onome što su njene misije i očekivanja koja se stavljaju pred nju. U tom dijelu, takođe, kada je riječ o rokovima, moram da kažem da ovo jeste Predlog zakona koji je dugo u skupštinskoj proceduri, ali to nema nikakve veze niti sa Ministarstvom odbrane niti sa Vladom Crne Gore. Mi smo davno svoj dio posla završili i poslali vama poslanicima ovaj zakon na razmatranje i iz određenih razloga koji su vezani za dinamiku vašeg rada, mi smo predugo čekali. Moram da kažem da smo bili mnogo frustriraniji mi sa ove strane nego vjerovatno svi od vas, zato što smo se suočili sa određenim problemima u implementaciji upravo strategijskog pregleda odbrane kao ključnog dokumenta za dalji razvoj, koji su bili povezani upravo sa nepostojanjem adekvatnih zakonskih rješenja. Onda smo morali nekako sve zajedno da vas molimo da uđemo u ovaj proces nešto intenzivnije i da pokušamo da dođemo do usvojenog zakona. U svakom slučaju, mi smo u raspravi koja je bila i na odborima ovome svemu pristupili do kraja kolegijalno, polazeći od toga da ovo treba da bude naše zajedničko rješenje, s obzirom na cilj koji nam je negdje isti. U tom smislu smo, zaista, većinu, ako ne i sve predložene amandmane i prihvatili jer su oni svi išli u pravcu popravljanja predloga koje smo dali. Iskreno rečeno, imajući u vidu da smo mi ovaj predlog izmjena i dopuna negdje zatvorili još prije godinu dana, da sam u prilici da na njemu radim u ovom trenutku imala bih još nekih predloga, ali kao što je neko od vas već rekao, mislim da ćemo to imati u smislu amandmana. Vjerovatno ćemo vrlo brzo imati priliku da o svemu ovome još temeljnije stvaramo i da eventualno unesemo to što je potrebno. U svakom slučaju ono što se danas čulo na nivou konkretnih predloga, naravno samo treba uobličiti u amandmane i mi ćemo biti u prilici da se o tome izjasnimo, kao što su bili predlozi poslanika Bojanića, tu ima par ideja koje su sasvim OK samo ih treba pravno uobličiti, s tim što kad je riječ o ovom javnom nastupanju i o članu 51 sadašnjeg Zakona, mi smo predložili novo rješenje. Tako da je mislim to rješenje na tragu ovoga o čemu ste govorili, upravo da bi se izbjegle sve vrste nedoslednosti ili potrebe za nekim naknadnim tumačenjima. Činjenica je da smo mi ove izmjene i dopune radili zaista u punoj saradnji i sa jednim i sa drugim sindikatom koji postoji u Vojsci Crne Gore. Dakle, namjera je bila, pošto je krajnji cilj u pravcu onoga što jeste u stvari njihov interes a to je da imaju ambijent za rad koji će biti uređen na način koji će omogućiti da svi njihovi kapaciteti dođu do izražaja, da negdje prepoznamo ta prava rješenja i ja ovom prilikom želim i njima da se zahvalim što su bili spremni da izdvoje svoje vrijeme i da u mnogim prilikama razgovaramo o onome što je bilo potrebno ugraditi u ovaj tekst. U svakom slučaju, ono što mislim takođe da je od konkretnih predloga negdje važno da iskomentarišem, jeste ono što je rekao poslanik Kaluđerović a što se odnosi možda na one ocjene nezadovoljava i na predviđeni mehanizam da poslije jedne takve ocjene prestaje služba u Vojsci. Dakle, mi zaista i dalje mislimo da je to pravo rješenje i da negdje doprinosi onome što je izdizanje tih kompetencija i procjenjivanja doprinosa svakog pojedinačno na jedan pravi način. A onda imamo dodatnu priču koja se negdje vezuje i za ono što je pozicija državnih službenika, takođe za koje važi nešto slično, tako da prosto možemo ići u pravcu mogućeg postrožavanja kriterijuma, ali teško da bi bilo prostora za neku vrstu rješenja koje bi išlo u nekom drugom pravcu. Kada je u pitanju konkretan tekst Zakona, ja takođe nisam evidentirala nešto još od konkretnih primjedbi. Moram da kažem potpredsjedniku Mustafiću da smo mi imali rasprave na ovu temu koju je on pomenuo, naravno, vrlo važnu, i na Odboru i u okviru samog Ministarstva odbrane, da smo se sreli sa predstavnicima Bošnjačkog vijeća, da smo negdje u fazi utvrđivanja uopšte situacije koja se tiče pozicije pripadnika manjinskih naroda, a tragom onoga što su neke konkretne primjedbe, i mi ćemo svakako biti u prilici da o tome i konkretno razgovaramo. Ono gdje bih se složila sa njim jeste, naravno, činjenica da poseban izazov predstavlja uvođenje mehanizama i mjera za sprečavanje svakog vida korupcije i u Vojsci Crne Gore i u Ministarstvu odbrane i ukupno u sektoru odbrane. I u tom smislu mislim da sam o tome negdje i ranije govorila. Mi smo zaista jako posvećeni posljednju godinu dana izradi plana integriteta. To je nešto što takođe radimo u saradnji sa našim partnerskim državama, radimo takođe jedan poseban projekat koji finansira Vlada Kraljevine Norveške, drugi koji je finansiran od strane NATO-a i već je dosta na tome postignuto. Uvode se posebne mjere i instrumenti za kontrolu i onoga što je finansijsko poslovanje, ali i za one druge identifikovane izvore potencijalne korupcije koje se tiču upravo personalnog napredovanja, pozicija u službi, unapređenja, što je negdje vrlo osjetljivo i upravo radimo na tome i mislim da nam je taj plan integriteta u fazi da pojedini subjekti daju svoje mišljenje na njega i da ćemo vrlo brzo biti u prilici da javnosti predstavimo kompletan dokumenat sa svim potrebnim mehanizmima i da se nadamo da će on kao takav odgovoriti izazovima koje smo svi zajedno identifikovali. E, sad da se vratim na ova pitanja koja su neki od vas takođe pomenuli u svojim istupima, a odnose se na ono što je aktuelno stanje u procesu evroatlantskih integracija Crne Gore. Dakle, polazeći od toga da je to zaista strateški cilj Vlade Crne Gore i da su značajni napori svih resora usmjereni u pravcu ispunjavanja kriterijuma i standarda koji se prepoznaju kroz četiri ključne oblasti po kojima se vrši ocjena napretka jedne države, ja moram da kažem da zaista lično mislim da je ovo sektor u kome je napravljen ogroman napredak od referenduma 2006. do danas. Dakle, posebno imajući u vidu ono o čemu je djelimično i potpredsjednik Mustafić govorio, dakle, to neko nasleđe sa kojim smo ušli u formiranje cijelog ovog sektora i činjenicu da smo u relativno malom broju godina uspjeli da napravimo jedan takav iskorak, koji danas Crnu Goru sa tog aspekta pozicionira kao definitivno prvu državu koja će negdje proći taj prag otvorenih vrata kada je u pitanju članstvo u NATO-u. Svima je poznato da će početkom septembra biti naredni samit NATO država i da je naše očekivanje da se upravo ta činjenica na tom samitu i prepozna. Naravno, formalno postoji čitav niz proceduralnih koraka koji se upravo u ovom vremenu dešavaju, jedan od njih je ocjena napretka Crne Gore u MAP-u i naredne nedjelje ćemo ministar Lukšić i ja biti u Briselu na sastanku Sjeverno atlantskog savjeta na kome će se razmatrati Izvještaj o napretku Crna Gore u IV ciklusu MAP-a. Ono što je podloga za tu raspravu jeste Izvještaj o ispunjavanju godišnjih nacionalnih planova koji, moram da kažem, uvidom u ono što smo upravo dobili ovih dana i o čemu će biti riječi na tom sastanku je vrlo pozitivan i pokazuje da smo u sve četiri oblasti napravili značajan progres. Sljedeća formalna činjenica koja je takođe važna za ocjenu NATO država u pogledu toga da li će se pitanje proširenja naći na dnevnom redu samita ili ne, su posebni izvještaj o napretku koji su napravljeni za četiri države aspirante za članstvo u NATO alijansi. Dakle, i u tom dijelu prema onome što imamo na raspolaganju je ocjena o napretku Crne Gore vrlo pozitivna. Formalno govoreći, kada su reforme u pitanju, posebno moram da kažem u sektoru odbrane i sve ovo što je u posjednje vrijeme urađeno kada je u pitanju, kada su u pitanju reforme u sektoru bezbjednosti, je na pozitivan način prepoznato uz naravno prepoznavanje jednog fakta, to je da su u pitanju reforme koje traže vrijeme i koje su na neki način i akcionim planom koji je usvojila Vlada Crne Gore, na taj način i prepoznate. Dakle, u tom dijelu moja su konkretna očekivanja da ih kažem onako precizno inženjerski, da ako se države članice NATO alijanse opredijele da proširenje bude na dnevnom redu narednog NATO samita, da će Crna Gora biti u prilici da bude pozitivno ocijenjena i da napreduje u svom procesu evroatlantskih integracija. Naravno, svi znamo da je odluka o tome upravo na NATO članicama, mi sa naše strane smo uradili i više nego dovoljno da pokažemo šta je suština i da razumijemo proces evroatlantskih integracija, i da sve reforme koje su bile neophodne i koje na kraju krajeva predstavljaju nešto što je osnov za izgradnju jednog stabilnog i sigurnog društva, implementiramo na pravi način. Dakle, mislim da sam u tom dijelu bila dovoljno precizna i zahvaljujem vam se na pažnji.
  • Hvala i vam profesorice Pejanović - Đurišić. Niko se nije javio, imate pravo, to ste naučili valjda. Sad se javio za odgovor Suljo Mustafić. Elektronika preskače, izvolite kolega Bulatoviću, ali imate pravo dva minuta.
  • Ja sam u svojoj diskusiji se pozvao, ocjenjujući stanje u samoj vojsci na izvještaje koje ste vi dali. Sama činjenica, gospođo Pejanović, da ste vi potpuno plan, strategijski plan odbrane koji je prethodni ministar uradio i nešto što je trajalo od referenduma 2006-2010. godine adaptirali, i prilagodili situaciji, napravili bolji strategijski plan, demantuje ono što ste vi rekli da je napravljen ogromni napredak u toj oblasti. Dakle, mi smo imali tapkanje u mjestu pogrešno funkcionisanje u samom sistemu odbrane u Vojsci Crne Gore. S druge strane, činjenica da nemamo adekvatno popunjene vojne strukture, što ste i sami rekli, što ste smanjili broj sistematizovanih formacijskih mjesta u odnosu na ono što je vaš prethodnik uradio, i činjenica da nemate popunjeno brojno stanje, i činjenica da je to stanje starosno i na drugi način neadektavno, odnos oficiri - podoficiri itd,u stvari govori o tome da ako želimo da ocijenimo vojsku Crne Gore kao dio NATO-a, onda je stvar da li će članice NATO-a imati političku odluku, zbog svojih globalnih potreba da prošire alijansu, da bi ušla i Crna Gora onako kako je Evropska unija proširila sa Bugarskom, Rumunijom i nekim drugim zemljama, i kako je Albanija postala članica NATO -a. Dakle, da mi jednostavno kažemo narodu Crne Gore da je to stvar političkih interesa jednako onako kako je legitimno da u Ukrajini sada se upotrebljavaju vojne snage za separatizam, ili za proruske orijentacije da je to legitimno onako kako je bilo nelegitimno da Vojska Jugoslavije djeluje na Kosovu koje je bilo sastavni dio Crne Gore. To su dupli aršini i to je nešto što nema te politike ili ne znam čega što može meni da uskrati da mogu da mislim svojom glavom i da kažem to, jer sigurno više od 50% građana Crne Gore ima takav stav kad je to u pitanju. Ja razumijem inženjerski precizno šta je odnos snaga, šta je globalna politika, šta je politika ove vlade, i to je potpuno jasno. Ono što želim javno da vas pohvalim jeste činjenica da je u ovom zakonu veliki iskorak to što ste definisali sindikalno organizovanje. O tome se reklo, ali želim da kažem i sljedeće : Ja sam prije nekoliko godina morao zbog činjenice da je bilo šikaniranje sindikalnih aktivista od strane prethodnog ministra da postavim pitanje ministru rada i socijalnog staranja je li dozvoljeno sindikalno organizovanje u Vojsci. I na osnovu odgovora na moje poslaničko pitanje, je na neki način to visilo u vazduhu. Vi ste ga ugradili u zakon, i vi ste tu kategoriju da ne smiju sindikalci da govore definisali o čemu ne treba da govore i ja vas na tome pohvaljujem. Vezano za ovo proširenje, vi ste saopštili svoj stav, ja sam zadovoljan odgovorom, potpuno se slažemo, znači ako bude politika proširenja, odnosno budu globalni interesi NATO saveza a ne odnosi unutar Crne Gore, znači ja mogu da pohvalim vašu viziju šta treba u sistemu odbrane da bude, vašu viziju, vas kao ministra koji je aktuelan, a ne Vlade Crne Gore, ne vaših kolega koji su u tom sistemu. Reforma jeste proces, ali složićete se gospođo Pejanović, dakle da je u pitanju korupcija, borba protiv korupcije, borba protiv korupcije na visokom nivou, ili bolje rečeno - onih koji su zloupotrijebili položaj a sjede i sada u Vladi ili su sjedeli u Vladi ranije ili bili gradonačelnici, a treba da se procesuiraju kako to traži Evropska unija, nije proces u nedogled nego to su mjerljivi rezultati. Država koja nema vladavinu prava, država koja se sa tim ne bori, ili koja fingira tu borbu, ne može da bude suštinski rame uz rame sa Njemačkom, Francuskom i nekim drugim zemljama. Ministar odbrane Njemačke je morao zbog nekoliko rečenica u svom doktoratu da izgubi doktorat i da izgubi položaj. Na Balkanu možete postati, na ovim privatnim univerzitetima, neću da pravim ništa, i doktori i td., da budete visoki državni funkcioner i još da objašnjavate narodu u regionu, Evropskoj uniji i OEBSU da je to sasvim normalno. To vama govorim, vama to govorim jer vi ste potpuno suprotno od svega ovoga, jer ste prošli jedan put koji je potpuno za pozitivnu ocjenu i prosto, iskren da budem, iz našeg ugla, vaša politika uopšte, vaše gledanje potupno nije u korespondenciji sa onih 160 glasova 25. maja u Bijelom Polju i 300 na ponovljenom glasanju partije kojoj vi pripadate. Hvala.
  • Hvala i vama kolega Bulatoviću. Sada je na redu kolega Mustafić, izvolite.
  • Uvažena ministrice, u potpunosti vjerujem u vašu senzibilnost da rješavate pitanja, odnosno probleme o kojima sam govorio, i u tom smislu složićemo se, vjerovatno da je u prethodnom periodu prilično uzdrmano bilo povjerenje manjinskih naroda i u Vojsku, i u Policiju i u druge službe slične profilacije i da nam je svima cilj da se to povjerenje vraća. Naravno, to povjerenje se ne vraća ako recimo u Ministarstvu odbrane od 273 zaposlena imate pet Bošnjaka i šest Albanaca. Dakle, to nije povratno povjerenje. Takođe nije povratno povjerenje ako postoje slučajevi diskriminacije prema određenim pripadnicima manjinskih naroda, i u tom smislu ja zaista očekujem da ćete veoma brzo odgovoriti na novi dopis koji vam je poslao predsjednik Nacionalnog savjeta Bošnjaka u Crnoj Gori, da ćete primiti delegaciju ove najviše krovne institucije ovog naroda u Crnoj Gori i razgovarati vrlo otvoreno o ovim pitanjima, jer zaista vaša profilacija i vaš sens takve vas i preporučuje. Hvala.
  • Hvala i vama kolega Mustafiću. Svoje pravo će takođe iskoristiti kolega Nuhodžić. Izvolite.
  • Evo, ja u prilog ovog što se čulo u ovoj našoj raspravi zaista je činjenica da se radi o dobrom zakonskom rješenju. Znači da je način rada kako doći do dobrog zakonskog rješenja, jedan od metoda da će to zakonsko rješenje zaista biti kvalitetno. U radu ovog zakonskog teksta participirali su i predstavnici sindikata, a participirao je i naš matični odbor Odbor za bezbjednost i odbranu i želim da iskažem jednu konstruktivnu, tolerantnu i stvaralačku atmosferu, stvaralački dijalog koji smo mi imali na Odboru za bezbjednost i došli do ovako kvalitetnih rješenja. Naravno, sve što je dobro može biti i bolje i ostaje prostor, a vjerujem da se ovo može i dograđivati dalje. Čuli smo ovdje ideje, a koje nisu pretvorene u amandmane. Ako se pretvore u amandmane o njima ćemo raspravljati. U međuvremenu smo dobili amandman kolege Mustafića. Mi smo ovu temu bili otvorili na Odboru i složili smo se, čini mi se, a evo i kolege tu koje me slušaju, da to rješenje bude adekvatno rješenju gdje se ovo pitanje definiše kada je u pitanju MUP i Policija, kada se govori o opštim uslovima pa se dodaje i ovaj dio shodno članu, shodno Ustavu i onome što tretira član 79 Ustava. Vjerujem da ćete naći način da ono što smo dogovorili kroz ovaj amandman inkorporirate u prijedlog ovog zakonskog rješenja. I na kraju, samo želim da kažem, pošto moj kolega i prijatelj Peđa pominje Bijelo Polje i izbore u Bijelom Polju, znači izbori ponovljeni u Bijelom Polju protekli su zaista u korektnoj i fer atmosferi. DPS je napravio pomak što nije ništa novo, slušajte, što nije ništa novo. Nije samo DPS napravio pomak, napravile su i neke druge stranke pomak na biračkim mjestima, napravio je SDP pomak na jednom biračkom mjestu, napravio je i Demokratski front pomak na jednom biračkom mjestu. Znači ništa strašno, a znači ništa novo, DPS na svim izborima novim i budućim ima rast svog biračkog tijela. Ja ne znam šta je tu nešto što izaziva senzaciju i nešto što stavljate u fokus. Hvala vam.
  • Hvala kolega Nuhodžiću. Bila jedna, ima jedna porodična opaska o jednom bokseru koji je izgubio klasičnim nokautom, kako on je super, super boksuje, super napreduje, samo što protivnik nije pao. Tako i ovo - svi napreduju - Crna Gora ide nazad. No dobro. Zahvaljujem vam se. Komentar na komentar ima kolega Banović. Izvolite.
  • ... sa odgovorom koji je gospođa Pejanović dala, ali imam potrebu da možda problematizujemo ovaj dio današnje rasprave i nastavimo ga negdje i na Odboru konkretnijeo, jer se ovdje govori, i ja se slažem sa vašim ocjenama, vjerujem da su takve, rekli ste takve ocjene dijele i drugi organi unutar državne uprave, druge zemlje, partnerske zemlje, organizacije, sa kojima želimo da sarađujemo u tim oblastima, da je stanje dobro u uslovima u kojima radimo. Jeste, da nije loše i da stvari idu naprijed. E, upravo sam na toj tački htio malo da se zadržim, da vidimo to stanje odakle smo mi pošli. Ovdje su spominjani da li je odnos oficira - podoficira i vojnika dobar ili nije. Rakli ste sami da nije onaj koji bi mi željeli, ali da vidimo kakav je možda bio prije šest godina ili osam godina kad smo preuzeli vojsku kad je ova Skupština počela da donosi zakone i kad su ministri iz Crne Gore počeli da uređuju tu vojsku. Da li je tada stanje oficira, podoficira i ostalog bilo bolje ili je sada bolje, da li je stanje sa opremom, vojnim naoružanjem, sa ostalom opremom tada bilo bolje ili sada je bolje, da li je starosna struktura bila tada bolja ili je sada bolja? Da li su mnogi drugi parametri od tih ne znam naknada, da li je bilo sindikalnih organizacija kad je u nekoj drugoj skupštini se donosio Zakon o vojsci ili nije i kad su neki drugi ministri to urađivali ili nijesu? Dakle, hajmo to možemo da uporedimo pa da onda dođemo do kriterijuma i da možemo da vrednujemo da li je stanje u nečemu dobro ili loše, da li je moglo biti bolje ili gore. Zaista bi to bilo interesantno i ja Vas molim kao član odbora da nam neku informaciju te vrste date ako ste prepoznali iz ove moje kratke diskusije,ako ne onda mogu dodatno i pisano da Vam se obratim, da ipak napravimo jednu informaciju, pregled odakle smo krenuli 2006.godine kad je preuzela ova Skupština i ova država taj sistem društveni i gdje smo sada došli da ipak malo neku sliku i radi nas samih koji smo u tome učestvovali i radi onih koji dolaze i koji će diskutovati u narednom periodu u ovome i dobijemo sliku i predstavu kako smo se kretali i je li nešto bilo bolje ili gore, može li nešto biti bolje ili ne. Eto toliko hvala.
  • Hvala kolega. Kometar na kometar ministra ima i kolega Kaluđerović. Izvolite.
  • Hvala vam gospodine potrpedsjedniče. Evo da iskoristim i ja da povodom učešća u raspravi, odnosno odgovor na komentar kolega Bulatovića i Nuhodžića, kažem i demantujem kolegu Nuhodžića. Nije DPS porastao na ponovljenom glasanju na svim biračkim mjestima, na tri biračka mjesta u Podgorici, konkretnije u gradskoj opštini Tuzi, pao je za sto glasova. Dakle, na dva biračka mjesta u Dinoši i jedno biračko mjesto u Koćima pao je za 100 glasova. To znaju članovi biračkog odbora koji su ovdje prisutni. Je li tako kolega? Drugo. Moja osnovna zamjerka gospođo ministre Pejanović-Đurišić nije u onome što ste saopštili u komentarisanju naših izlaganja, nego u onome što po mom sudu ste propustili, a nijeste trebali da propustite, a odnosi se na dio izlaganja mojeg kolege i potpredsjednika ovog Parlamenta gospodina Mustafića. Ako sam dobro zapamtio kolega Mustafić je rekao da je vojska Crne Gore, kao dio nekadašnje vojske, agresorske vojske koja je izvršila agresiju na susjedne države i tako dalje nastavio. Koliko ja znam, dakle imam na umu pojam agresije sa stanovišta međunarodnog prava to je teška optužba koja se izgovara i za presjedavajućeg stola ovog visokog doma nikada vojska Crne Gore, niti kao dio vojske Savezne Republike Jugoslavije ili vojske Srbije i Crne Gore, nije bila dio agresorske vojske. Svi smo prošli jedno ružno teško vrijeme, ali mislim da se o agresiji nije moglo govoriti i mislim da je vama kao ministru pripadalo da …(Prekid) Hvala.
  • Hvala i vama kolega Kaluđerović. Kolega Mustafić je želio određeni komentar pa onda ukoliko su u pitanju neke kvalifikacije koje su dosta izričite, zbog nekog razrješavanja možemo dati po jedan minut jednom i drugom. Izvolite.
  • Dakle, nije nikakvo razjašnjavanje u pitanju. U pitanju je prosti navod, dakle rekao sam da je ovaj koncept vojske odbrane sasvim drugačiji od nekadašnjeg koncepta vojske i odbrane koji je učestvovao kako u problemu sa sopstvenim građanima, u problemu sa sopstvenom državom, gurnuo nas u rat protiv čitavog svijeta u vrijeme NATO intervencije, a nekih desetak godina prije toga učestvovao u agresiji na susjednoj državi. Dakle, to su potpuno činjenice koje su za mene nedvobjene da je taj koncept zapravo to uradio i učestvovao u svemu tome i na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu kasnije itd. Dakle, ja sam samo o tome govorio, ne o današnjoj vojsci naravno, niti o vojsci Crne Gore jer ona nije tada postojala. Hvala.
  • Hvala kolega Mustafiću. Da li Vi želite u cilju nekog razjašnjenja? Izvolite kolega Kaluđerović.
  • Dakle, kolega Mustafić je sada samo …(Prekid)da sam ja imao razloga da upozorim sve prisutne i posebno ministra prisutnog odbrane gospođu Pejanović-Đurišić na ove kvalifikacije. Ako se sa vaše strane ne osjeća potreba da se komentariše onda se Vi saglašavate sa ovom ocjenom koja je meni neprihvatljiva jer Vojska Crne Gore ni sama ni kao dio vojske Savezne Republike Jugoslavije, SFRJ, Srba iz Crne Gore nikada nije bila agresorska vojska.
  • Hvala kolega Kaluđeroviću. Sa ovim smo… Molim Vas možete se uključiti samo po Poslovniku u drugom krugu iznoseće svoje mišljenje. Sa ovim smo završili prvi krug današnje rasprave po ovoj tački dnevnog reda. Prelazimo na drugi krug u ime Demokratske partije socijalista. Koleginica Kovačević, neka se pripremi kolega Knežević u ime Demokratskog fronta.
  • Hvala poštovani potpredsjedniče, kolege poslanici, poštovani građani, uvažena ministre Pejanović-Đurišić, Pred nama je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore čijim izmjenama između ostalog su obuhvaćena pitanja koja se tiču ravnopravnog statusa lica u službi Vojske Crne Gore, a koja su svakako od izuzetne važnosti za njene pripadnike, a i bitno utiču na izvršavanje misija i zadataka Vojske Crne Gore pa u tom smislu cijenim da je važno ukazati na sledeće. Prvo, predlogom zakona propisano je da Ministarstvo odbrane vrši poslove koje ima i kojima se obezbjeđuje zdravstvena zaštita u vojsci u skladu sa opštim principima i propisima, a koja obuhvata primarnu zdravstvenu zaštitu i pojedine oblike specifične zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita lica u službi Vojske Crne Gore direktno utiču na izvršavanje zadataka i kao takvo zaslužuje da bude prepoznato ovim zakonom. Uvažavajući opšte principe i propise o zdravstvenoj zaštiti ovim prijedlogom se žele uvažiti specifičnosti vojničkog poziva, koji sa sobom nose brojne rizike pa se stoga zahtijeva i poseban pristup u pogledu zdravstvene zaštite. Izvršavanje vojničkih zadataka neminovno zahtijeva jednu goruću medicinsku podršku koja je od medicinskog kadra, pored znanja medicinske struke, zahtijeva i vojnička znanja. Tako je svaki ljekar u vojsci ujedno i vojnik sposoban da izvršava i vojničke zadatke. U tom cilju Ministarstvo odbrane će obezbijediti primarnu zdravstvenu zaštitu za profesionalna vojna lica. Prijedlogom je predviđeno da će vojno ljekarska komisija utvrđivati zdravstvenu spospobnost profesionalnih vojnih lica u pogledu prijema u službu čimi će se stvoriti mogućnost da ova komisija utvrđuje zdravstveno stanje lica koja obavljaju specifične dužnosti u vojsci kao i prilikom upućivanja u međunarodne snage i upućivanja na obrazovanje i usavršavanje u inostranstvu. Ovakvo rješenje je u skladu sa praksom država regiona i država članica NATO što smatram da je veoma dobro. Drugo, rekli ste da je period na koji se zaključuje ugovor u službi u vojsci na neodređeno vrijeme. Tako se ugovor sa licem koje se prvi put prima u službu u vojsci zaključuje na period od godinu dana, a naredni ugovori se zaključuju na period od tri godine. Ovakvo zakonsko rješenje doprinijeće većoj sigurnosti lica u službi u vojsci po ugovoru. Zaključenje ugovora na period od godinu dana predviđeno je za lica koja po prvi put se primaju u službu vojske kako bi se u tom periodu mogle sagledati njegove sposobnosti za dalje vršenje službe u vojsci. Propisivanje starosne granice do 25 godina za lice koje se po prvi put prima u vojnu službu, vojnik po ugovoru obezbijediće se, po meni, njegova povoljna starosna struktura, za ove kategorije lica u službi u vojsci koja je izložena najvećim fizičkim naprezanjima u izvršavanju zadataka u vojsci. Predloženim rješenjem unaprijediće se ukupne operativne sposobnosti vojske i one u skladu sa iskustvima savremenih zemalja. Takođe, predloženim izmjenama uvodi se i mogućnost raspoređivanja profesionalnog vojnog lica na radno mjesto civilnog lica što je od posebne važnosti za vojnike po ugovoru čije je trajanje službe zakonom ograničeno. Ovim se stvara mogućnost da nastave službu u vojsci na naeodređeno vrijeme, kao civilno lice ukoliko to potrebe službe zahtijevaju. Ovakvo zakonsko rješenje predstavlja značajni iskorak u povećanju egzistencijalne sigurnosti lica koja službu u vojsci vrše po ugovoru, a po meni doprinijeće većoj motivaciji za službu u vojsci Crne Gore po ugovoru. Takođe, smatram da je veoma dobro što su kolege poslanici do sada rekli jeste da se predloženim rješenjimaprvi put uređuje pitanje sindikalnog organizovanja u Vojsci Crne Gore i definiše šta ne može biti predmet sindikalnog organizovanja, pri čemu se ne dovode u pitanje aktivnosti koje se odnose na zaštitu prava iz radnog odnosa. Ovakvo rješenje uslovljeno je specifičnostima službe u Vojsci Crne Gore i ono je u skladu sa zakonskim rješenjima zemalja u kojima je dozvoljeno sidnikalno organizovanje u oružanim snagama. U pogledu vremena potrebnog za unapređenje podoficira u viši čin za sve je određen period od četiri godine, što je naročito povoljno za podoficira i čina starijeg vodnika i višeg koji su do sada nosili najmanje pet, odnosno šest godina. Takođe, predloženim zakonom uvodi se posebna naknada za dežurstvo koja do sada nije postojala, čime se ova lica dovode u ravnopravan položaj sa ostalim zaposlenima u pogledu naknade za rad, duži od punog radnog vremena, rad noću i rad u dane praznika. Bliže uslove i način ostvarivanja i visinu ove naknade, kao što ste i predložili, zakonom utvrdiće Vlada. Takođe, prijedlogom zakona predviđeno je da profesionalno vojno lice po ugovoru kojim prestaje služba u vojsci, bez njegove krivice u službi je provelo najmanje 15 godina neprekidno pripada pravo na otpremninu u visini od 12-strukog iznosa bruto zarade, koji je ostvario za prethodni mjesec u kojem …(Prekid).. na ovaj način obezbijediće se finansijska sigurnost za onu kategoriju lica za vrijeme traženja novog zaposlenja i u civilu i dodatna motivacija za službu u vojsci po ugovoru. Na kraju, smatram da predloženim Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore i naravno prihvaćenim amandmanima će se unaprijediti status lica u službi i vojsci i time vojnički poziv učiniti još atraktivnijim i istovremeno Vojsku Crne Gore učiniti pouzdanim partnerom, saveznikom u izvršavanju misija i zadataka. Hvala.
  • Hvala vam koleginice Kovačević. Dajem riječ kolegi Milanu Knaževiću, a neka se pripremi kolega Obradović, prema redosljedu prijavljenih. Kolega Kneževiću izvolite.
  • Poštovana Skupštino, uvaženi građani, gospođo Pejanović-Đurišić, smatram da je rasprava na temu regulative o Vojsci Crne Gore odličan povod i za temu, odnosno raspravu vođenja računa i o nacionalnim interesima, kao i o aktuelnom stanju u Vojsci Crne Gore. Ja ću citirati član 3 važećeg zakona u kojem stoji: "da je Vojska profesionalna odbrambena snaga koja brani nezavisnost, suverenost i državnu teritoriju Crne Gore u skladu sa principima međunarodnog prava u upotrebi sile i izvršava dodijeljene misije i zadatke". U ovom trenutku vi će te me demantovati ako ja griješim, Crna Gora ima 2.094 vojnika od toga imamo više oficira i podoficira nego što imamo vojnika, imamo cirka četiri aviona, nemamo ni jedan jedini tenk. Da li je Vojska Crne Gore u mogućnosti da ispunjava uslove iz ovog člana 3 važećeg zakona i da brani teritorijalni integritet i suverenitet države? Jer, kad bih pogledao čini mi se da su bolje opremljena i neke security agencije po Podgorici, a kamoli po Crnoj Gori nego što je opremljena Vojska. Takođe, u izvještaju na samom početku kažete da je težište rada kontinuirano učešće pripadnika Vojske u međunarodnim misijama i operacijama, unapređenje kapaciteta i sposobnosti snaga angažovanih u podršci civilnim institucijama i stanovništvu suprotstavljenu različitim vrstama rizika i prijetnji i razvoju plana standardizacije usvajanjem primjenjivih NATO standarda. Znači, to je težište rada, a onda u završnici stoji, da ne postoji oprema, nema poligona za izvođenje vježbi, nema kadra, nema helikoptera, mornarica nema brodove, osmatrački komunikacioni sistemi se teško održavaju, kapaciteti logistike ograničeni, većina vojna insfrastruktura je dotrajala i ne ispunjava osnovne uslove za život i rad pripadnika Vojske. E, kako može ovakva vojska da brani teritorijalni integritet i suverenitet države Crne Gore i ovo gospođo Pejanović-Đurišić nije upućeno vama, jer ste vi samo naslijedili jedno stanje, jedan koncept koji je prethodni ministar doveo do definitivnog urušavanja i ostaje mi potpuno nejasno i nelogično, a mislim da je nelogično i za sve građane Crne Gore, ako nemamo uslove, nemamo opremu zbog ekonomske krize, kako možemo da šaljemo naše vojnike u vojne misije, recimo na primjer u Avganistan koja nas je do sad koštala preko 12 - 13 miliona evra, umjesto da smo taj novac uložili u opremu, infrastrukturu u poboljšavanje životnog standarda vojnika Crne Gore. Potpuno je nelogično da mi utjerujemo demokratiju širom svijeta, posebno u Avganistanu koji je poznat kao grobnica imperija koji je ispratio i Veliku Britaniju, koji je ispratio Sovjetski Savez, evo sad polako prati i NATO alijansu čak i Sjedinjene Američke Države prave dogovore i sporazume sa talibanima i mi smo se našli da potrošimo do sad preko 11 -12 miliona evra da uvodimo demokratiju u Avganistanu. Pošto nam je sve pod konac u Crnoj Gori. U Crnoj Gori sm o riješili sva moguća ekonomska, duhovna, kulturna društvena pitanja i sad rješavamo žarišta širom svijeta, uvodimo sankcije Rusiji, rješavamo, fatamo pirate po zalivima. Znači, Crna Gora funkcioniše potpuno u skladu sa težištem rada Vojske Ministarstva odbrane na osnovu Vojske. Takođe, vi ste ovdje spomenuli i razvoj plana standardizacije usvajanjem primjenljivih NATO standarda. Ja mislim da smo mi razriješili dilemu uvaženi građani Crne Gore. Crna Gora je već u NATO alijansi sudeći po riječima izvjesnog potpukovnika Brajkovića, predstavnika Ministarstva odbrane koji je rekao - citiram: "Što se tiče vojske, mi smo duboko već ušli u taj proces integracija NATO i što se tiče samo vojnog aspekta, mi smo već članica NATO-a.Međurim, NATO nije samo voljna organizacija, to je znatno širi proces i politički i ekonomski tako da ostali predstavnici državnih institucija treba da daju svoj doprinos da se to dovede do kraja. Znači, po tumačenju potpukovnika Brajkovića mi nemamo potrebu da očekujemo ovaj poziv u Velsu, jer je to sve tamo završeno, mi smo već članica NATO alijanse i niko se nije našao iz Ministarstva odbrane iz ovog tima za komunikacionu strategiju da ovom gospodinu Brajkoviću objasni da ipak malo ne poznaje pojmove. Isto kao što niko nije objasnio ovom gospodinu Kaluđeroviću koji je licitirao sa podrškom građana NATO savezu kaže ide 41, 42, 43, 44, 45, do 47%, kao da prodaje paradajz i paprike pa ih je sortirao po kvalitetu, neke su do 47 neke su do 41%. Stvarate jednu agresivnu kampanju o potrebi ulaska Crne Gore u NATO i vjerujte neće me biti srećnijeg kada na Samitu NATO-a u Velsu neć dobijete poziv. Uživaću zato što se srušio jedan od strateških ciljeva Vlade Crne Gore da ne pristupi NATO savezu, zato što građani Crne Gore dominantno su protiv pristupanja Crne Gore NATO savezu i sva ova agresivna kampanja ovih dana, ovih nedelja, od televizija preko raznih foruma, seminara i samita je toliki atak na mozak svih onih slobodoljubivih građana Crne Gore, koji imaju drugačiji stav, koji ne mogu da izraze svoj stav. Jer, od Televizije Crne Gore ne možemo, samo možemo da saznamo kao udarnu vijest u dnevniku sve je riješeno, vojnici NATO-a mogu da jedu njegušku pršutu, mogu da jedu kučki sir i mogu da jedu paradajz i paprike iz Zete. Šaljete tako jedne apsurdne da ne kažem groteksne poruke građanima Crne Gore i stvarate jednu agresivnu atmosferu, psihotičnu atmosferu da budućnost Crne Gore zavisi od njenog ulaska u NATO alijansu, a to se neće desiti. Prije će Rusija ući u NATO savez nego što će ući Crna Gora u NATO savez i veoma kratko pošto je ovdje bilo priče oko Vojske Jugoslavije. Ja ovom prilikom želim da iskažem poštovanje svim časnim pripadnicima Vojske Jugoslavije i aktivnim i penzionisanim i svima onima koji su položili živote u odbranu njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta i neka im je vječna slava i hvala što su uradili za svoju domovinu Srbiju i Crnu Goru.
  • Hvala vam kolega Kneževiću. Pošto je kolega Radovan Obradović odsutan, dajem riječ kolegi Husniji Šaboviću, a neka se pripremi kolega Dritan Abazović. Izvolite kolega Šaboviću.
  • Hvala gospodine potpredsjedniče, kolege poslanici, poštovana ministrice Vojske Crne Gore, Ja se nijesam prijavio za diskusiju, ali u odsustvu kolege Obradovića bih želeo da postavim pitanje koje se konkretno ne odnosi na norme Predloga zakona izmjena i dopuna Zakona o Vojsci Crne Gore jer znam da je ovaj predlog sigurno dobar i kvalitetan i da je želja potrebe za harmonizacijom standard, znači Vojske Crne Gore sa standardima modernih evropskih država i znam da Vojska Crne Gore ide u najboljem mogućem pravcu i da to nije samo ocjena nas u Crnoj Gori, nego ocjena mnogo važnijih eksperata da Vojska Crne Gore se približava najsavramenijim standardima Evropske zajednice. Moje pitanje se odnosi i želja mi je, poštovana ministrice, da vas podsjetim i pitam, sa inicijativom koja je potekla od nekoliko nerazvijenih opština sa sjevera Crne Gore, negdje u početku vašeg mandata, sa inicijativom za osnivanjem jedinice Vojske Crne Gore u sjevernim opštinama, a mislim da je tada predložena opština Andrijevica koja ima kompletnu infrastrukturu objekata i svega neophodnog što podrazumijeva da finansijski troškovi ne bi bili veliki. Ova inicijativa je izraz i želje i potrebe, a posebno je uslijedila u periodu poznatih elementarnih i sniježnih nepogoda koje su se zadesile i blokirale posebno sjeverni dio Crne Gore, pa bi postojanje takve jedne jedinice u opštinama Andrijevica, Plav, Berane i Rožaje opravdala svoje postojanje iz više razloga. Jedan od razloga bi bio i ono što je kolega Mustafić i postavio, što biste malo primakli vojsku Crne Gore ka tim sjevernim opštinama gdje živi jedan značajan dio stanovništva koji pripadaju manjinskim narodima i na taj način se vraćalo to povjerenje u Vojsku Crne Gore koju ja sa ponosom pominjem danas i svih proteklih godina, a za razliku od one koja je komentarisana danas, Vojske nekadašnje Jugoslavije, doživljam na isti način onako kako je okarakterisao i moj kolega Mustafić. Poštovana ministrice, molim vas da nađete načina da posvetite pažnju ovoj inicijativi i da nađete načina za formiranje jedne jedinice, ne sa dovođenjem vojske iz drugih opština nego, naprotiv, da to bude sa područja opština gdje bi ona bila i stacionirana, gdje bi ona imala mnogostruku ulogu. Ne želim i nemam namjeru da se miješam u to ili da sugerišem da li vojska može imati namjenu osim ove koja joj je stvarna i to ustavna. Mislim da elementarne nepogode kakve su bile, da drugi slučajevi dali bi za povod da bi vojska bila na tom dijelu onakva kakvu pamtim ja iz vremena srećne Jugoslavije, kada smo bili ponosni biti vojnici i imati takvu vojsku, na žalost ne onu kakvu je okarakterisao kolega Mustafić koju i ja doživljavam na isti način. Hvala vam.
  • Hvala vam, kolega Šaboviću. Kolega Dritan Abazović je sljedeći po redosljedu prijavljenih, a nakon njega kolega Emilo Labudović. Izvolite kolega Abazoviću.
  • Hvala potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, poštovana ministarko Pejanović Đurišić, poštovani građani Crne Gore, Mnoge stvari su rečene. Na početku ću reći nešto što nijesam čuo, a što mislim da imam obavezu. Želim da čestitam našim pripadnicima koji su priskočili u pomoć građanima Srbije i Bosne i Hercegovine u jednom katastrofalnom potopu koji se desio. Mislim da ste postupili i moralno, a skladno i obavezi. Zahvaljujem se zbog takvog odnosa Ministarstva. Istina, moram i to da kažem, ne volim da hvalim Vladu Crne Gore, ali bio bih krajnje nepravedan kada bih vas sve stavljao u isti koš. Zaista, cijenim ono što ste vi uradili do sada kao ministrica odbrane. Mislim da je to mnogo naprednije od onoga što je bilo do tada slučaj. Ipak, postoje neke nedoumice o kojima želim danas ovdje da razgovaram vrlo otvoreno. O razlozima za donošenje zakona već se čulo, a zbog javnosti ponavljam. Predložene izmjene i dopune odnose se na sastav vojske, formaciju vojske, poslovi koji se obavljaju u Generalštabu, ograničenju u pogledu nošenja uniforme, zarade, naknade i druge troškove, sindikalno organizovanje, usaglašavanje klasifikacije činova sa NATO klasifikacijom, redovno i vanredno unapređenje, ocjenjivanje, postavljanje, obrazovanje i službu po ugovoru. Zaista jedna obimna reforma. Samo pitam jednostavno pitanje - đe ste bili do sada. Samit NATO-a je u septembru. Znate li kako mi liči Vlada Crne Gore? Kao onaj, pošto ste vi profesor na fakultetu, student koji kampanjski noć prije ispita uzme malo pogleda u one knjige, ode na ispit i nada se šestici, dobrom raspoloženju profesora, da će ga zadesiti pitanje koje je realno mogao možda da nauči i da jednostavno kaže - evo, prošao si, dobio si tu šesticu. Ministrice Pejanović Đurišić, zalažem se svim svojim ljudskim kapacitetima da Crna Gora postane članica NATO-a. Biću vrlo nesrećan, za razliku od kolege Kneževića, ako mi ne dobijemo tu pozivnicu. Ali, nije samo cilj dobiti pozivnicu. Možda ukrajinska kriza ili druga geopolitička shvatanja nama, zaista, to uruče. Mi moramo da sprovedemo pet osnovnih segmenata reformi koje podrazumijevaju odbrambene, bezbjednosne, pravne, ekonomske i finansijske. Čak i ako ste vi napravili napredak, a po ovome što ste nam danas 11. juna donijeli po skraćenom postupku da usvojimo ove izmjene kako bi odbrana mogla da se u zakonodavnom smislu uobliči prema NATO standardima, da li mislite da smo i u pravnom i u ekonomskom, i finansijskom, i u ostalim segmentima izvršili te reforme. Mislim da nismo, pogotovo u onome što se odnosi na borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala, nezavisnosti institucija i reforma tajnih službi na koje NATO stalno upozorava. Daj bože da dobijemo i na taj način tu šesticu i da dobijemo pozivnicu. Jer, to možete da doživite kao pobjedu Vlade Crne Gore, a ja je doživljavam kao skidanje jednog ozbiljnog pitanja sa dnevnog reda i stvaranje preduslova za demokratizaciju Crne Gore u svim njenim segmentima. Ali, to ne znači da naš posao završava dobili mi pozivnicu ili ne. Mi moramo kao društvo da se transformišemo. Želim neke stvari sada da napomenem. Sindikalna organizacija, bilo je velikih problema. Drago mi je da ste to reformisali na taj način. Zabrana nošenja uniforme na političkim skupovima, što je potpuno u redu, ali to ne znači da naše i vojne, a pogotovo policijski službenici ne servisiraju vladajuću partiju i na izborima i u predizbornim aktivnostima, i to na jedan jako neprimjeren način. Pogotovo se ovo odnosi na članove Uprave policije, pogotovo na njih. Oni, pošto su se izbori pomenuli, a nemam vremena, imam puno stvari koje bih želio da podijelim sa vama, na noć izbora kada se rade razne manipulacije, noć prije izbora sjede u diskoteci, u Ulcinju konkretno. Takve institucije ne žele NATO. Još neke stvari želim da pomenem na brzinu. Obećali ste, moram malo da izađem iz teme, da ćete pomoći u čišćenju Valdanosa. Došli ste, bili ste, rekli ste da ćete pomoći i nakon toga ništa nije realizovano. Molim vas, odgovorite ako nijesam u pravu. Imam osjećaj da vi želite da pomognete, a da vas neko u tome sputava. Ako toga ima, samo recite čisto da bi ljudi tamo znali, jer i oni prave razliku između vas kao ministrice odbrane i ostalih koji su realno mogli da pomognu svih ovih godina, pa nijesu. S druge strane, pošto Crna Gora voli da bude aktivna u ...(Prekid)…, podržavam i takve stavove i pošto smo se oglasili i vezano za ukrajinsku krizu i vezano za Siriju i za još neke druge događaje koje realno mi ne možemo da pomognemo osim moralno, mislim da bi u skladu sa tom tradicijom i vi kao ministrica odbrane, ali i ministar vanjskih poslova mogao da se oglasi o jednoj velikoj katastrofi i etničkom čišćenju koje se dešavalo u Mosulu, u Iraku, gdje su snage terorističke Al kaide počele da protjerivaju više od 500.000 građana Mosula. Mislim da ono što je apel Nuri El Malikija, premijera Iraka o uvođenju vanrednog stanja, a i o traženju pomoći od međunarodne zajednice, s obzirom da Crna Gora voli da se i na taj način ističe, i ovo je dobra prilika da jednostavno koliko toliko se oglasimo nekim saopštenjem. Vjerujem da to mnoge stvari neće promijeniti, ali da će vaš kredibilitet generalno, makar pred međunarodnom zajednicom, dodatno poboljšati, a možda i to bude doprinos da ta pozivnica, zaista i stigne. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Abazoviću. Kolega Emilo Labudović je sljedeći po redosljedu prijavljenih. Izvolite, kolega Labudoviću.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, koleginice i kolege, gospođo ministrice, ovako ću Vam se obratiti, da me ne bi Nada Drobnjak kritikovala. Ja nijesam imao, iskren da budem, namjeru da se uključujem u ovu raspravu tim prije što su predstavnici i poslanici Demokratskog fronta se prema samom zakonu odredili i rekli ono što treba da se kaže, ali kao poslanik i kao građanin ne mogu da pređem preko nekih kvalifikacija koje su se čule u ovoj Skupštini, u najvišem predstavničkom domu ove države, a koji dolaze od predstavnika jednog naroda i odnose se na Jugoslovensku Narodnu Armiju. Neću da polemišem, jer računam da su to politički stavovi na koje u ostalom svako ima pravo, ali želim samo da ih podsjetim da su u svim tim djelatnostima i djelovanjima vojske Jugoslovenske Narodne Armije učestvovali u značajnom broju i predstavnici njihovih naroda i ja im, kao i svima onima koji su bili sa njima, odajem iskreno priznanje, iskreno poštovanje i iskreni pijetet onim žrtvama koji su i na jednoj i na drugoj strani tom prilikom stradali. Međutim ne mogu da ostanem pasivan na jednu činjenicu da gospodin Šabović sve vrijeme prenebregava činjenicu da sjedi u DPS-u a zaboravlja ko je tada upravljao Crnom Gorom i upravljao i Vojskom Crne Gore i dijelom Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori, da ne govorim da su predstavnici ove vlasti bili i ministri na saveznom nivou kao da je tada Crnom Gorom upravljao neko sa Marsa. Takođe, ne mogu da prenebregnem činjenicu da gospodin Mustafić ovdje ne govori samo kao predstavnik svog naroda, govori sa pozicije potpredsjednika Parlamenta. Znate, izjave sa one govornice, obavezuju sve nas. Takođe, gospođo ministrice ne mogu da se začudim vašoj pasivnosti i vi se ponašate kao da u svemu tome uopšte nijeste učestvovali, a bili ste jedan od pet najviših državnih funkcionera Crne Gore u to doba. To zaista nije red, nije red prema tim ljudima, prije svega, prema uspomenama na njih i dužni ste, ne samo kao ministar odbrane ili ministrica, već kao neko ko je bio direktno uključen i ilvolviran kao političar u sve te situacije, u sva ta dešavanja da se ovdje izjasnite, pred ovim domom. Takođe, neću ni o stanju u Vojsci mada iskren da budem strašno me zabrinulo prije neki dan onaj stav gospodina Aleša Beblera i njegova kvalifikacija Vojske Crne Gore, ali o tom potom. Ono što me posebno zabrinjava a preko čega ste prešli onako ovlaš jeste primjedba gospodina Mustafića o stanju u Vojsci Crne Gore sa stanovišta odnosa prema pripadnicima određenih manjinskih naroda. Ako je to tačno, gospođo ministarko, vi ste dužni da podnesete ostavku ukoliko danas. Ako se to radi sistematski, ako se to radi smišljeno, ako to nije pojedinačan slučaj i izvan uticaja organa u Vojsci, vi ovog časa treba da podnesete ostavku. Jer, u Vojsci Crne Gore kao u cijeloj Crnoj Gori i u svim ustanovama, svi moramo da se osjećamo jednako uvaženi, jednako zaštićeni, jednako poštovani. I, preko toga ne možete da pređete onom vašom kvalifikacijom- vidjećemo, razmotrićemo. Ta optužba je, kažem, došla sa vrlo visoke adrese i ne možemo preko nje danas preći kao da se ništa nije desilo . Takođe ne mogu a da vas ne pitam, gospodin Mustafić je najavio svoj amandman, vi ste se otprilike složili ćutke sa njime. Da vas pitam pošto težite tzv. NATO standardizaciji kao da smo već članica NATO, može li se u NATO , u jednu visokoprofesionalnu vojnu organizaciju, da ostavimo po strani sve druge kvalifikative, sa nacionalnim i bilo kakvim drugim ključevima? Može li profesionalna vojska, kakvoj se teži, da broji i prebraja svoje članove prema nacionalnim i drugim planovima i kriterijumima? Da li bi trebalo, a dozvolite običan sam redov bio, desetar tu i tamo, da li bi trebalo da u Vojsci Crne Gore prevashodno budu sposobni stručno osposobljeni, visoko profesionalni pripadnici, kako od Generalštaba pa do onog posljednjeg stražarskog mjesta, ili ćemo i tamo da uvedemo standarde da nas mora biti 60 Crnogoraca, 40 Srba, pet Muslimana, 10 Albanaca i tako dalje i tako dalje? Gospođo ministarko, ozbiljne su stvari. Ozbiljne su stvari i igrate se sa ugledom jedne od najvažnijih institucija. Vojsku i dan danas doživljavam kao izuzetno važnu instituciju jedne države i imam visoko poštovanje prema toj instituciji, bez obzira što ste joj vi na čelu, i bez obzira što DPS njome upravlja. Sve dokle Vojska Crne Gore bude ono što joj nalaže njena tradicija i dok se bude ponašala u mjeri tih kanona, to će za mene biti institucija koja zavređuje duboko poštovanje. Ovim vašim ćutanjem vi to ozbiljno narušavate. Zahvaljujem.
  • Hvala kolega Labudović. Pošto predsjedavam trenutno ovim domom, naravno neću zloupotrebljavati ulogu predsjedavajućeg, ali ću vam odgovoriti naravno uz pravo na vaš komentar, kao poslanik. Svi su poslanici ovdje ravnopravni, imaju ista prava, uključujući predsjednika i potpredsjednike Parlamenta. Dakle, govorio sam u ime Bošnjačke stranke, umjesto Kluba, iznoseći politički stav, iznoseći vrednosne sudove i ocjene za koje imam utemeljenja i argumentaciju apsolutnu. Dakle, vi ste na najbolji način potvrdili da kod vas još uvijek stanuje dio prošlosti zbog čega su naši koncepti i dalje očigledno nepovratno udaljeni, gospodine Labudoviću, ali s druge strane reći ću vam i ovo: ni ja ni bilo ko nije tražio nikakve posebne beneficije za pripadnike manjinskih naroda već ono što je upravo NATO standard, to je vladavina prava, vladavina prava koja podrazumijeva ljudska prava, samim tim i afirmativne mjere kao što je srazmjerna zastupljenost za pripadnike manjinskih naroda. To imamo u Zakonu o policiji i to smo tražili u Zakonu o vojsci i naravno to je u skladu sa Ustavom Crne Gore i to je u skladu sa svim medjunarodnim standardima i standardima onih država koje su već članice Evropske unije i NATO-a, kao što je Hrvatska. Dakle, ovo vam odgovaram kao poslanik. Sada ponovo prelazim, pošto nema predsjedavajućeg, preuzimam ulogu predsjedavajućeg i dajem riječ kolegi Šaboviću koji je takodje tražio da komentariše vaše izlaganje. Naravno, izvolite.
  • Ako ste već sa stanovišta predsjedavajućeg sad preuzeli rukovodjenje ovim domom onda imam pravo da se izjasnim i o vašem stavu. Gospodine Mustafiću, ni jednom nijesam osporio vaše pravo da imate politički stav kakav god on bio, makar bio apsolutno nakaradan kakav vam jeste, kao što imam pravo da se ponosim svojom prošlošću i da istrajavam na njoj. Ali vas molim da imate na umu činjenicu da nije isto kada govorite u ime Bošnjačke stranke, predjite ovdje i kada govorite sa te stolice. Vi ste u ovom momentu predsjedavajući Skupštinom Crne Gore i vaša riječ ima tu težinu. To ne smijete zaboraviti. Drugo, ništa manje pravo i ništa manje problema u toj istoj Vojsci Crne Gore nemaju ni pripadnici srpskog naroda. Vjerujte. I njih ima mnogo, mnogo manje srazmjeri njihovog učešća u ukupnom broju. Znate li zašto? Zato što ne smiju da se izjasne kao Srbi. Ne za to što nijesu Srbi tamo, nego ne smiju da se izjasne jer to automatski znači drugačiji status. Pa nijeste čuli iz ovih klupa, iz Nove srpske demokratije takav zahtjev. Istrajavaćemo do zadnjega na činjenici da Vojska Crne Gore mora da bude visokoprofesionalna institucija koja neće robovati ključevima bilo kakve prirode. Ona dok je DPS na vlasti u Crnoj Gori i dok je god ministar iz DPS-a na njenom čelu, to ne može biti, ali promijeniće se gospodine . I kada mi budemo na vlasti, posljednje na čemu ćemo insistirati biće to. To budite sigurni.
  • Hvala vam. Jasno mi je sve, a ovo o nakaradnosti vaših i mojih stavova neka sudi javnost. Kolega Šabović, izvolite.
  • Hvala vam gospodine potpredsjedniče. Moja namjera o priči, o Vojsci Crne Gore, zapravo o izmjenama i dopunama je bila kao povod i želja za jedinice Vojske Crne Gore na sjeveru sa razloga koje sam naveo. To je baš ono na što sam ponosan danas da pamtim vremena kada to ime vojska nisam hteo izgovoriti iz ružnih sjećanja na jedan period raspada moje tadašnje domovine Jugoslavije, u kojoj sam srećno živio i tadašnje vojske Jugoslovenske narodne armije koju sam s ponosom izgovarao i služio, a niko i nikada mi neće moći davati određenje ni kao čovjeku ni poslaniku ni pripadniku Demokratske partije socijalista da to ružno sjećanje neću izreći na način kako sam to sada. Nisam mislio da ćemo se ikad više vraćati na ta ružna vremena, naprotiv, evo se vraćamo srećnim vremenima, srećnoj državi Crnoj Gori, srećnim manjinskim narodima koji ponovo hvale vojsku koju smo nekada hteli da zaboravimo. Kolega Labudoviću, rekli ste da u toj vojsci, prvo u superlativu ste govorili, ja mislim vojska koja je ratovala protiv vlastitog naroda, protiv vlastitih naroda na prostoru bivše Jugoslavije ne može se hvaliti, nego naprotiv, dobiti epitet onakav kakav je dalo nekoliko diskutanata. Drugo, rekli ste u toj vojsci da je učestvovalo i pripadnika manjinskih naroda. Tačno je, sjećam se, ali prinudno. Da nijesu bili u tim jedinicama dobili bi metak u leđa, ja pamtim to dobro. I na kraju ste istakli da ovakve argumentacije idu čak i na štetu državnom rukovodstvu Crne Gore. I državno rukovodstvo Crne Gore od tog perioda je bilo u istom takvom odnosu od te vojske sa ugroženim slobodama i pravima kao i mi pripadnici manjinskih naroda, a mislim da srećno nisu živjeli čak ni drugi narodi ni u Crnoj Gori ni u državi tadašnjoj Jugoslaviji.
  • Hvala vam kolega Šabović. Naravno, pravo na odgovor kolega Labudović. Izvolite.
  • Gospodine Šaboviću, niko vama ni kao čovjeku ni kao poslaniku nema pravo da oduzme vaš odnos prema tom vremenu i prema tim ljudima. To što vi to vrijeme kvalifikujete ružno govori isto toliko i o vama koliko i o tom vremenu. Ali, nemate pravo da vrijeđate časne ljude, pripadnike muslimanskog naroda koji su bili visoki oficiri Vojske Jugoslovenske narodne armije, koji su tu bili dobrovoljno jer im je to bio životni poziv, jer im je to bila životna đelja. I nemate pravo kao poslanik da zaboravite činjenicu da ste sve vrijeme član Demokratske partije socijalista koja je sve vrijeme upravljala tom Crnom Gorom pa i u tim ružnim vremenima i u tim ružnim uslovima. I da zaboravite činjenicu da pred vama stoji jedan od pet prvih ljudi, izvinjavam se što ovo govorim u muškom rodu, toga vremena i toga DPSa. Samo sam o tome govorio i da se ne posipate pepelom kao da je sve počelo juče. Nije to bilo, jest da je prošlo 20 godina, ali pamtimo i ko je bio i šta je radio i šta je rekao, sve stoji. Prema tome, ne možete amnestirati gospođu ministricu kao da je ona u svemu tome bila nevina i kao da u svemu tome nije ni luk jela ni luk mirisala. Pa nemojte molim vas, nije pripada nego sam pripadao ja.
  • Hvala vam kolega Labudoviću. Ovim smo završili raspravu, poslaničku raspravu, naravno. I prilika za završnu riječ uvažena ministrice Pejanović - Đurišić. Izvolite.
  • Dakle, ja moram da kažem da mi je žao što je rasprava pošla u ovom pravcu, jer, evo dozvolićete mi da primijetim da ne vidim na koji način to može da nam koristi u ovome što nam je svima sad zajednički cilj. Ono sa čime ću definitivno da se složim jeste da se nadam da su ta vremena daleko za nama kad smo se prebrojavali, da nije ničiji cilj da se prebrojavamo ni na jedan mogući način, ni kad je Vojska u pitanju, ni kad je država Crna Gora u pitanju i da smo se pravilno razumjeli kada je potpredsjednik Mustafić u pitanju i kada sam ja rekla da ćemo pogledati za to što znam koliko je osjetljivo, i zato što znam da tu ima različitih i ličnih predispozicija, i ličnih priča, i utemeljenih i neutemeljenih. I da upravo ne bih ulazila u tu vrstu zamke da sudim o nečemu što može biti samo nečiji lični doživljaj, a ne objektivna situacija ja sam rekla da ćemo pogledati i zaista ćemo pogledati onako kako smo to radili oko drugih pitanja, kao što smo i oko ovog zakna sjeđeli sa svima, i sa sindikatima i sa onima koji su protiv i koji su za i sa nevladinim sektorim, i sa poslanicima. Uradićemo to i kad je ovo pitanje na dnevnom redu, tim prije što definitivno zavređuje pažnju čim je ovolika rasprava danas vođena oko svega ovoga i evo ja zaista imam namjeru da u susret, vjerovatno, i narednoj sjednici Odbora za bezbjednost dobijemo tu vrstu dodatnih podataka jer nama sad sleduje rasprava o Izvještaju godišnjem, o radu i Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore i evo, napravićemo taj dodatni napor i u pravcu onoga što je poslanik Banović rekao, a što je mislim zaista bilo konstruktivno, a to je kada iznosimo u ovom visokom domu ocjene o stanju u nekom sektoru, pa kad idemo u takvom dijapazonu od onoga što je kategorički loše pa do onoga gdje kažemo ne da je idealno, ali da jeste napravljen napredak, da to zavređuje takođe dodatnu pažnju i iskoristićemo tu priliku da napravimo neki pregled, možda kao neki aneks ove priče da ne bude samo izvještaj godišnji nego da obuhvatimo taj kompletan spen od 2006. godine i da zaista vidimo konkretno i objektivno na čemu jesmo danas. Dakle u tom dijelu toliko. Naravno, poslaniku Abazoviću, takođe koji vidim da je izašao, ali bez obzira, dakle na njegovo pitanje gdje smo sa ovim bili do sad i na stvaranje utiska da sad evo mi pričamo o ovom konkretnom zakonskom rješenju, zato što je ispred nas samit u Velsu i slično, moram da kažem da činjenice ga prosto demantuju, jer sam već govorila o tome. Mi smo ovaj tekst zakona poslali ovome domu prije godinu dana. Zašto smo tek danas u prilici, to je stvar dinamike vašeg rada koju ja potpuno poštujem u tom dijelu. Naravno, ono što takođe je negdje rekla bih jedna korisna sugestija i pitanje koje je došlo od strane poslanika Šabovića, i koje se tiče tog teritorijalnog razmještaja pripadnika Vojske Crne Gore. I to je nešto što je, nije sad direktno vezano naravno za ovo zakonsko rješenje, ali nešto što je predmet pažnje kroz ono što je implementacija ovog ključnog dokumenta na koji se ja stalno pozivam, zato što zaista u njemu stoji sve što je relevantno sa aspekta budućih koraka a to je strategijski pregled odbrane. Mi smo samo analizirajući stanje u Vojsci kompletno došli do tog zaključka da je i po pitanju tog teritorijalnog razmještaja, po pitanju infrastrukturnih uslova potrebno napraviti određene promjene. I upravo, mislim ovih dana da sam ja sticajem okolnosti bila u prilici da formiramo jednu posebnu grupu od strane pripadnika Ministarstva i Generalštaba kojoj sam dala upravo taj zadatak da naprave jedan kompletan izvještaj o tome kakvo je trenutno stanje u svim infrastrukturnim objektima Vojske Crne Gore. Šta bi značilo popravljanje uslova u nekim od njih pojedinačno, da li je to negdje ostvarljivo ili to treba uraditi na neki drugi način u smislu možda razmještaja, premještaja i sl. Znači to je nešto na čemu mi radimo i pošto je Vlada Crne Gore nedavno usvojila tu novu odluku i organizaciju Vojske Crne Gore koja proističe iz strategijskog pregleda odbrane, onda je to jedan komplet ove priče, za koju ja očekujem da će do kraja godine imati onako potpuno sve složeno i da ćemo znati šta je to što Ministarstvo odbrane i Vojska predlaže kao najbolje, i na koji način da idemo dalje. Dakle, na tome radimo intenzivno i računam da ćemo moći naći neki dogovor koji će biti svima negdje odgovarajući. Kada je u pitanju, takođe pitanje poslanika Abazovića, oko Valdanosa, ja moram da kažem da je to ta priča koja stoji odavno i takođe moram da kažem da evo već treću godinu mi sa različitim nevladinim organizacijama iz Ulcinja čistimo Valdanos i pomažemo da se očuva to prirodno bogatstvo tamo koje je predstavljeno u hiljadama stabala starih maslina, i ni na koji način ne stoji ocjena da Ministarstvo odbrane, iako to nije njegova direktna obaveza, tu svoju dužnost na neki način prema tom prostoru, ne izvršava na način koji je jedini moguć, a to je da ga čuva na dnevnoj osnovi, da za to izdvaja sredstva iz budžeta, iako to ne predstavlja nešto što doprinosi kapacitetima Vojske Crne Gore i uopšte sektora odbrane, ali smatramo da postoje neka pitanja koja prevazilaze značaj onoga što je direktno sektorski usmjereno i s druge strane, takođe, održavamo i pomažemo svim akcijama i građana i nevladinih organizacija da taj prostor bude očuvan na najbolji mogući način. Toliko.
  • Hvala vam uvažena ministrice. Ovim konstatujem da je pretres o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vojsci Crne Gore završen. Zahvaljujemo se poslanicima koji su učestvovali u raspravi, naravno ministrici za učešće u današnjoj raspravi. Rok za podnošenje amandmana na ovaj predlog zakona je sjutra do početka plenarne rasprave i naravno i o ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno. Kolege su me obavijestile da su u novinarskoj loži trenutno djeca, učenici osnovnih škola je l' tako. Mi ih pozdravljamo, naravno i naša je želja i svih skupa da budu bolji od nas. Nastavljamo dalje po dnevnom redu. Sljedeća tačka je Predlog zakona o porezu na ugljovodonike. Ovlašćeni predstavnici Vlade su: dr Radoje Žugić, ministar finansija i mr Vladan Dubljević, generalni direktor Direktorata za rudarstvo i geološka istraživanja u Ministarstvu ekonomije. Pozdravljamo ih. Izvjestioci odbora su: Ljuić Škrelja, Zakonodavnog odbora i dr Filip Vuković, Odbora za ekonomiju, finansije i budžet. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade, želi li dati dopunsko obrazloženje? Izvolite, ministre Žugić.
  • Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče, poštovane poslanice i poslanici, U skladu sa osnovnim principima koji su definisani fiskalnom politikom o apstrim industriji, odnosno industriji ugljovodonika, koji je Vlada Crne Gore usvojila na svojoj sjednici 2012.godine, pripremljen je predlog zakona na ugljovodonike. Ovim zakonom se uvodi novi fiskalitet i kreira politika oporezivanja dobiti za djelatnost proizvodnje ugljovodonika, takozvanu apstrim industriju, to jest oporezivanje kompanija koje se bave istraživanjem i eksploatacijom nafte i gasa. Na ovaj način uspostaviće se sistem koji podrazumijeva stabilne i izdašne prihode za državu, uz istovremeno definisanje transparentne poreske politike na dugi rok, što je od posebnog značaja, kada apstrim industrija, kod koje su uslovi funkcionisanja definisani u dugoročnim okvirima. Imajući u vidu da se radi o eksploataciji prirodnih bogatstava, koja su neobnovljivi i neregerativni resursi, država koje su i iskustva i praksa država koje su uvele ovu vrstu fiskaliteta, predloženo je, da se poreska stopa za prihode od apstrim industrije definiše na nivou od 59%. Predlog zakona zasniva se, dakle, na modelu ekstra poreza na prihod, ne na dobit, nego na prihod, ostvaren vršenjem ove djelatnosti, dok bi se dobit ostvarena od vršenja drugih aktivnosti, koje nijesu direktno povezani sa apstrim aktivnostima oporezivala shodno odredbama Zakona o porezu na dobit pravnih lica. Zakonom je uređen način obračunavanja i plaćanja poreza na ugljovodonike i kreirana odgovarajuća kaznena politika prevashodno sa aspekta fiskalnog kapaciteta poreskog obveznika, njihovog tretmana, kao velikih poreskih obveznika, i s tim u vezi predloženi su maksimalni iznosi kazni u skladu sa posebnim propisom, odnosno saglasno Zakonu o prekršajima. Osim definisanja jasnog, fiskalnog okvira za ostvarivanje prihoda na srednji i dug rok usvajanjem ovog zakona se uspostavlja sistem upravljanja prihodima od ove industrije, što je jednako važno, jer sredstva oporezivanja nafte i gasa, predstavljaju transformaciju jednog oblika kapitala u drugi, odnosno transformaciju jednog prirodnog resursa u novčani resurs jedne države. Zakonom propisuje, takođe da se 20% ostvarenog prihoda usmjeri prema tekućem budžetu, a preostali iznos javnih prihoda locira u posebnom fondu koji će biti ili u sastavu Ministarstva finansija u formi evidencionog fonda ili posebno pravno lice, zavisno od onoga što procijenimo na ovom Parlamentu i prilikom donošenja samog zakona. Inicijalna namjera je, dakle da se ostatak prihoda usmjeri u dvije vrste projekata, jedan segment bi se odnosio na infrastrukturne projekte od opšteg interesa, a drugi dio ovih prihoda bi se usmjerio na pokriće deficita Fonda PIO, a način raspodjele sredstava i fonda i njihovu upotrebu, preciznije shodno ovom zakonu, kako je predloženo bi definisala Vlada svojim posebnim podzakonskim aktom. Predloženim rješenjima nastavlja se sa kreiranjem efikasnog fiskalnog sistema, koji podrazumijeva stabilnu, predvidljivu i transparentnu poresku politiku, na dugi rok i istovremeno stvaraju uslovi za pouzdan i atraktivan ambijent za ulaganje investitora, ne samo u ovim oblastima u Crnoj Gori. Poštovani poslanice i poslanici, imajući u vidu navedeno, predlažem da Skupština Crne Gore usvoji Predlog zakona o porezu na ugljovodonike. Zahvaljujem.
  • Hvala vama ministre. Čuli smo uvodno izlaganje, predstavnika predlagača, dr Radoja Žugića, ministra finansija. Da li izvjestioci odbora žele riječ? Ne žele. Prelazimo na izlaganje u ime poslaničkih klubova. Prvi prema redosljedu prijavljenih je kolega Zoran Jelić, u ime Kluba Demokratske partije socijalista. Izvolite kolega Jelić.
  • Zahvaljujem. Poštovani gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, ministre Žugiću, gospodine Dubljeviću, Pred nama je Zakon o porezu na ugljovodonike. Suština ovog zakonskog rješenja je definisanje fiskalne politike za djelatnost proizvodnje ugljovodonika u cilju kreiranja dobrog fiskalnog sistema koji podrazumijeva stabilnu i transparentnu poresku politiku na dugi rok, što je posebno važno kod ove industrije kod koje su uslovi funkcionisanja definisani u dugoročnim okvirima. S obzirom da je prihod koji država ostvari oporezivanjem proizvodnje ugljovodonika, transformacija jednog oblika resursa u drugi u ovom zakonskom tekstu dat je model raspodjele navedenih prihoda. Uvodi se novi fiskalitet i kreira se politika oporezivanja dobiti od vađenja nafte i gasa iz ležišta, kao i dobiti od izgradnje ili korišćenja postrojenja i prateće opreme za proizvodnju, isporuku i transport nafte i gasa. Poreska stopa na prihode od ove industrije iznosi 59%. Kao, i da se prihodi ostvareni od poreza na ugljovodonike raspoređuju u srazmjeri 20 : 80%, odnosno 20% prihoda pripadalo bi budžetu Crne Gore, a preostalih 80% pripadalo bi posebnom fondu za ugljovodonike koji će osnovati posebnim zakonom. Ministar je u svojem uvodnom izlaganju rekao otprilike u čemu bi se sastojala raspodjela tih sredstava za infrastrukturu i za Fond PIO. Ono što nas poslanike interesuje, jeste pitanja, kako i na koji način upravljati sa tim sredstvima iz ovog posebnog fonda za ugljovodonike? Takođe, Crna Gora je usvajanjem Zakona o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika, koji je na snazi još od 2010.godine, opredijelila se za takozvani poreski režim, koji se sastoji od dva osnovna elementa i to: naknada za proizvedene ugljovodonike i ekstra porez na dobit za naftne kompanije. Ovaj model se primjenjuje u gotovo svim zemljama Evropske unije. Želim da naglasim da navedeni zakon koji je u primjeni od 2010.godine, to jeste Zakon o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika. Tim zakonom su uređeni uslovi, načini i postupak istraživanje proizvodnje ugljovodonika u Crnoj Gori, kao i način i uslovi raspisivanja tendera za dodjelu koncesija na istraživanje i proizvodnju ugljovodonika, koji su na teritoriji Crne Gore pod ingerencijom Crne Gore. Saglasno upravo tim postupcima koji su navedeni u ovom zakonu Ministarstvo ekonomije je raspisalo tender koji je završen 15.maja na koji su se prijavile renomirane međunarodne kompanije koje se bave istraživanjem nafte i gasa. Imajući u vidu specifičnost materije, a radi omogućavanja da država maksimalno kontroliše i ubira prihode po osnovu iskorišćavanja njenin neobnovljivih resursa, ovim zakonom se, kao lex specijalisom definiše poreski sistem u ovoj industriji. Ključni problem sa kojim se suočavaju svi modeli oporezivanja proizvodnje ugljovodonika u ovoj industriji je vremenska neusklađenost oporezivanja industrije, gdje je ograničavajući faktor visok iznos nepovratnih troškova i dugi ciklusi proizvodnje. Takođedobar sistem oporezivanja resursa treba da uključi sve faze proizvodnje resursa uključujući i fazu istraživanja, što je upravo i definisano ovim zakonom. Takođe, ministar je u svom uvodnom obraćanju rekao da je i zakonsko rješenje tako kreirano da se izbjegava dvostruko oporezivanje. S obzirom da se uvodi nova vrsta fiskaliteta, a ona je saglasna pravilima koja su propisana ovim zakonom i one se izuzimaju od plaćanja poreza na dobit pravnih lica, kako ne bi bilo dvostruko oporezivanje. Ono što je važno takođe napomenuti jeste da je u ovom zakonu više propisan način obračuna plaćanja poreza na ugljovodonike uključujući poreski period, godišnju poresku prijavu, privremenu poresku prijavu i konačno, odnosno akontativno plaćanje ovog poreskog oblika. Vidim da su određeni poslanici dali amandmane na ovaj zakon pa ćemo raspravljati upravo u tom vremenskom periodu. Da li je to vremenski period od sedam godina ili je to neograničeno svakako ćemo na Odobru za ekonomiju i budžet i finansije raspravljati o tome i donijećemo zaista najkvalitetnije rješenje. Ovim odredbama zakona takođe se biže definišu povjerljive informacije koje poreski organ posjeduje o poreskom obvezniku, način njihovog dostavljanja i propisivanja obaveza, čuvanja tih podaka. Ono što me interesuje, gospodine Dubljeviću, vama bih uputio jedno pitanje, obzirom da ministara nema tu za sprovođenje ovog zakona su potrebna određena finansijska sredstva. Vi u obrazloženju zakona nijeste naveli koliko je to potrebno određenih finansijskih sredstava u budžetu, pa bih vas zamolio da nam kažete koliko je to potrebno obezbijediti dodatnih budžetskih sredstava u budžetu. Da li je to Ministarstva finansija ili Poreske uprave za implementaciju ovog zakona? Takođe bih postavio pitanje, da li Poreska uprava ima dovoljno kvalitetntih inspektora, da li su inspektori obučeni za rad za implementaciju ovog zakona, da li Poreska uprava ima dovoljno institucionalnih, materijalnih i organizacionih sposobnosti za implementaciju ovog zakona i da li njihov informacioni sistem može da pruži kompletnu podršku u implementaciju ovog zakona? I na kraju, želim da saopštim da Demokratska partija socijalista će podržati ovaj Predlog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala vam kolega Jelić. Dakle, ministar je najavio kratko osudstvo iz Parlamenta, ali će se vratiti, bar sam tako obaviješten, naravno uz pravo da komentariše ono što se čuje sada u raspravi. Kolega Aleksandar Damjanović, u ime Kluba SNP-a, a nakon njega kolega Mladen Bojanić, u ime Kluba Pozitivne Crne Gore. Izvolite kolega Damjanović.
  • Zahvaljujem se potpredsjedniče Mustafiću, poštovana Skupštino, poštovani građani, gospodine Dubljeviću, Mislim da nedostatak ministra finansija možemo kompenzovati sa vama, kao relevantnim čovjekom iz ove oblasti, koji je imao prilike i na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet u nekoliko navrata tokom '12. i '13.godine da učestvuje u raspravi. Prvo, kada smo donosili Zakon o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika koji je već evo četiri godine na snazi, a onda kada smo definisali i govorili o politici apstrim u ovoj industriji, odnosno poreskoj politici koju sada ovdje razmatramo. Naravno, postoji nekoliko problema koji se često javljaju, a naročito u zadnje vrijeme kada Vlada predlaže ove zakone, Parlament ih razmatra. Ovaj zakon 20.februara je predložen Parlamentu a 25. je stigao u odbor. Odbor je dakle 13. odbora blagovremeno dao svoje mišljenje o samom predlogu zakona, a piše da je predložen skraćeni postupak. Evo kakav skraćeni postupak imamo kada je od februara do juna mjeseca proteklo gotovo tri mjeseca i kada je, ako sam ja dobio dobre informacije, zatvoren tender koji je raspisan u avgustu prošle godine za istraživanje ugljovodonika. Bilo bi dobro, to nijesmo čuli u uvodnom obrazloženju, očekujem od vas da čujem to nakon prvog kruga rasprava i da imamo jednu malu dodatnu diskusiju, da nam kažete ko se to sve javio na tender. Ja, osim koktela u Best Western Premijer u Podgorici koji je organizovan za učesnike na tenderu ovih šest kompanija nemam neke pouzdane pokazatelje, imam kod sebe, naravno tender od avgusta prošle godine, imam jednu normu koja je veoma specifična, a to je da su dozvoljene veće izmjene u vlasničkoj strikturi ponuđača, a poslije roka za podnošenje ponuda,dakle,poslije 25.maja. To je onaj novi rok koji je dostavljen, a prije dodjeljivanja ugovora, ako se dokaže da je ovaj ponuđač morao da mijenja strukturu i td.i td., što je diskreciono pravo ugovornih strana, što možda stvara male probleme. Imam negdje iz novina da su neki od ponuđača renomirane firme iz Amerike, Hjustona, Maraton korporejšn i td. .. iz Beča, ...iz Milana, Nova tok iz Mostika i td. Malo da nam samo date kako ste vi zadovoljni sa tenderskim postupkom i ko su ti renomirani ponuđači koji ulaze u partnerstvo sa jednom malom državom koja ima svega tri milijarde evra bruto domaći proizvod, a svi bilansi ovih velikih firmi su mnogo veći nego što je, recimo bruto domaći proizvod godišnje Crne Gore.To je prva stvar koju bi trebalo razjasniti. Druga stvar je da smo mi ovaj zakon upravo donosili zbog tendera, da bi smo blagovremeno, kada zaokružimo poresku politiku a nju donese ovaj Parlament, ponudili ponuđaču na tenderu jednu realnu politiku da bi oni znali u što ulaze.Ovako imam utisak da su oni zbog toga što je tender završen prije nego što je po skraćenom postupku, nakon pet mjeseci ovaj zakon ovdje u Parlamentu malo i obmanuti. Šta sada ako promijenimo amandmanske neke norme ovog predloga zakona i to ne budu oni uslovi koji su vjerovatno vladali kao predlog dok je trajao tenderski postupak? To je drugo pitanje za ramišljanje i vama, gospodine Dubljeviću u Vladi i nemojte da tu odgovornost stavljate na teret, makar SNP-u, niti smo znali dinamiku kako će Vlada predložiti ovaj zakon, niti smo učestvovali u dinamici način na koji će Parlament i kada ovdje učestvovati. Bili smo spremni za ovu raspravu u februaru mjesecu, spremni smo i danas, spremni smo da podržimo sve ono što je dobro, a to je da se zaokruži jedna normalna politika države Vlade i Parlamenta u ovoj oblasti i da se blagovremeno država kao što je Crna Gora, kažem mala država po bruto domaćem proizvodu spremi za mukotrpne pregovore sa gigantima iz svjetskih kompanija koje se bave proizvodnjom i istraživanjem nafte. I moramo da imamo jasna pravila igre kako ne bismo doživljeli da nas "giganske kompanije dave", kao malu državu i nameću neke svoje uslove u odnosu na ono što mi treba njima da nametnemo. Treća stvar, gospodine Dubljeviću, jeste rješenja koja su ovdje data. Kolega Jeliću, mislim da će biti interesantno, gospodine Dubljeviću da se čuje ovo, jer će ga lično tretirati i njega i ove koji su predložili ovaj predlog akta. Jesu neke norme koje mogu da naprave određene probleme. Dakle, počeću od Predloga zakona, čini mi se da je to član 16, koji se bavi definisanjem stope poreza koja je 59%. Mnogo je veća nego u Hrvatskoj, po tome su Hrvati tih 20% koliko su oni dali konkurentniji od nas. Evo da vidimo da li smo s tom visokom stopom koja je dobro što je visoka, jer nam trebaju ti prihodi, ako bude... ugljovodonika, da li smo smanjili konkurentnost naše privrede, odnosno našeg tržišta za ovu oblast, ali imate jedan problem, ako morate sada da razmišljate zajedno sa Parlamentom. Pažljivo sam pogledao rješenja koja su definisana, a u vezi su sa članom pet zakona o plaćanju poreza na dobit u ovoj oblasti i mislim da imamo mali problem, a to je što, shodno zakonu kojim se uređuje porez na dobit pravnih lica imaćemo različiti tretman ako ovako ostanu rješenja društava koja organizuju strana društva da se bave tim poslom ovdje, što je moguće je l' tako po zakonu, odnosno domicilnih društava koje ćemo ovdje organizovati kao DO ili AD je l' tako i učestvovati u ovoj priči. Neka će biti oslobođena. Ova strana društva plaćanja ovih 9% na dividende i ostale dobiti, neka neće, imaćemo dvije poreske stope u jednom momentu za iste ponuđače. To je veliki problem, gospodine Dubljeviću. Ovdje je manji problem je li stopa 59%, 63% ili 54%. 5% gore ili dolje neće napraviti veliku distorziju državi, samo ako bude od ove priče bilo šta, ali će napraviti problem i distorziju kod samog tendera. Mislim da imate prostora, da kao Vlada do rasprave u pojedinostima koja će biti ko zna kada shodno dinamici rada ovog doma dostavite jedan amandman koji bi ovo riješio. Naravno, imaćete podršku ako to bude smisleno i bude riješilo ovaj problem na jedan normalan način i Kluba poslanika SNP-a. Ono što je važnije od 2 ili 3% poreske stope je da ona bude konzistentna, da ne pravi diskriminaciju, a najvažnije je kako ćemo trošiti potencijalne prihode od istraživanja, odnosno eksploataciju ugljovodonika. Predviđeno je ovdje da se ta sredstva dijele 20% u budžet tekući, 80% u fond, a za fond je rečeno da će se možda tamo nekada i definisati. Kolega Bojaniću ovdje vidio sam predložio je amandman da se ograniči zakon koji se mora donijeti o tom fondu. Imaćete i od Kluba poslanika SNP-a jedno dvije - tri male ...u odnosu na ove stvari. Ključno pitanje je po meni sljedeće. Sem tih 20% koje su po meni sporne i imaćemo možda drugačiji pristup zajedno sa mojim kolegama iz kluba, jeste kako smo obezbijedili da dio od tih koncesija koje će ostati državi u budžetu 20%, 10%, 4%, kao kod Norveške, je l' tako i itd. da se makar dio od tih prihoda ostavi lokalnoj samoupravi, konkretno možda je ovo Herceg Novi u pitanju sada, gdje će nastati ovi troškovi. Znači, tu nemamo politiku da uslovno rečeno malo pospješimo i budžet onih lokalnih sredina gdje se, da kažem ova istraživanje vrše, sem što će 20% poći u tekući budžet i potrošiće se već mi dobro znamo u koje namjene, dakle za finansiranje javne potrošnje u čemu je Vlada Crne Gore šampion. Nekoliko stvari koje su ostale nedorečene potpredsjedniče, apsolutno podržavajući namjeru da se poreskom politikom čvrstom moramo obezbijediti od velih giganata na ovom tržištu, ponavljam, da nas ne bi davili kroz „mukotrpne pregovore“ Vlade i tih kompanija, i dobro je da to Parlament ovdje definiše. Kolega Bojaniću, mislim da u ovom zakonu za koji predlažete termin jul mjesec, da se mora usvojiti je l' tako zakon o ovom fondu, mora postojati jedna norma da se upotreba sredstava iz toga fonda mora definisati isključivo kroz odluke Parlamenta Crne Gore, dakple bez obzira što ćemo puniti fond i imati ga na jednoj strani kao zaštita za neka buduća vremena, a ove 20% proćerdati u budžetu, makar za ovih 80% ili nešto više moramo imati odluku Parlamenta kada jedan jedini eur iz toga fonda bude išao na neke troškove za koje mi nađemo da su objektivni. Hvala vam.
  • Hvala vam kolega Damjanović. Dakle, imajući u potpunosti razumijevanja za važnost teme i za upućenost u samu temu, što je jako važno, ipak da se držimo propisanog vremena koje smo dogovorili na Kolegijumu. U ime Kluba Pozitivne Crne Gore kolega Mladen Bojanić, a neka se pripremi kolega Branko Radulović, koji će govoriti u ime Kluba DF-a. Izvolite kolega Bojanić.
  • Zahvaljujem. Poštovani gospodine Dubljeviću, Kao što smo i rekli u uvodnom izlaganju, a evo da još jednom ponovim, radi se o moguće jednom jako važnom zakonu, o jednom potencijalno, prilično velikom prihodu za državu Crnu Goru i čini mi se da, kako smo se u postupku predlaganja i donošenje zakona, evo danas odnijeli prema tome ili ne postoji razumijevanja da ne kažem da su neki drugi razlozi u pitanju, ali mislim da smo, odnosno Vlada prilično neodgovorno se odnijela prema ovom zakonu u zavisnosti od mogućih benefita koje bi trebalo da imamo od ovog zakona. Ja sam gospodine Dubljeviću pročitao negdje nedavno neke vaše izjave parafraziraću, ali išlo je u pravcu da treba da budemo jako precizni u definisanju zakonske regulative, u definisanju ugovora, sa eventualno ovim, da kažem koncesionarima, odnosno kompanijama koje budu eksploatisale naftu i naravno sve iz razloga jer se radi o veoma moćnim kompanijama koje svakako da u slučaju bilo kakvih sporova imaju velike mogućnosti da putem svojih i advokata i uticajem da dobiju sporove na štetu naše države, tako da sam potpuno saglasan sa tim, da to treba tako gledati i ja sam se i potrudio da to tako i gledam i konsultujem ljude koji se bave ovom problematikom i da pogledan malo literature. Razgovarali smo i na Odboru za ekonomiju u vezi toga i hajde da krenemo da budem konkretan već ste pomenuli sa sam predložio dva amandmana. Da krenem redom. Prvo što sam vas molio, ali evo nekako mi to ne uspijeva da pokušam da svim zakonima sačuvamo domaće riječi, da ne idemo sa kovanicama stranima ako iole postoji prostora da ne bude apstrim operacije, aj bar da idemo na eksploataciju ili nešto slično. Očigledno da nemamo razumijevanja i da volimo da u nove zakone guramo i nove riječi i ne znam valjda i tim treba da dokažemo da smo za evropske integracije, ali čini mi se da to nije pravi put, ali dobro. Imam dvije glavne zamjerke na ovaj zakon, što nije jasno definisano, to sam pokušao amandmanima da riješim. Vidjećemo da li postoji raspoloženje od strane predlagača i od ostalih poslanika da se to prihvati i da definišemo nešto što može da bude potencijalno veliki problem. Kod prvog amandmana, u članu 9, 10, ne moram se držati slova, odnosno članova precizno, to ćemo kada bude u pojedinostima. U zakonu je precizirano da gubici iz perioda pripreme troškove koje ima budući korisnik tih naših naftnih ležišta, naravno ukoliko to bude isplativo, može da nadoknadi dobit u nekom budućem periodu, odnosno da taj gubitak prenese i samim tim ne plati porez na dobit koji je predviđen u roku koji nije ograničen. Nešto što ja mislim da ne smijemo da dozvolimo je potpuno jasno da treba velikih ulaganja u početku, a znajući kako ova država funkcioniše bojim se da se neće mnogo promijeniti ni u budućem periodu, da se mi nećemo puno obazirati na to koje troškove sada ima eventualno neko ko dobije ugovor da eksploatiše naftu, da bi naravno onda se kasno sjetili i imali naknadnu pamet kad krene eventualno dobit da se ostvaruje iz tih poslova, da se sve to pokrije gubicima i na kraju krajeva i od tih 59% poreza koje imamo sad po ovom predloženom zakonu pravo kao država uberemo da od toga ne bude ništa, ili da to bude ko zna kada i u kojem vremenu. Mnogo puta je ova Vlada uradila zakone gledajući možda jako kratko unaprijed, mislim da je pravo vrijeme, jer se radi o jako ozbiljnim stvarima o moguće jako velikom novcu i da sada kada usvajamo taj zakon moramo da budemo jako precizni i da razmislimo šta i kako će biti za pet, 10 ili 15 godina od početka eksploatacije nafte. Tako da sam to kroz taj amandman htio da ograničim. Zakon o računovodstvu je pet godina, praksa je daj im još dvije godine, jesu veliki troškovi ulaganja, ali nemojmo da im damo neograničeno da mogu da eventualan dobitak prebiju sa gubitkom iz prvih godina i time ostave državu bez ikakvih prihoda. Druga stvar, kolega Damjanović je to pomenuo da jesam amandman dao i jeste amandman vezan koji bi trebalo, predviđa se da ova Skupština do 15.jula dobije od Vlade predlog zakona o Fondu za ugljovodonike. Ovdje u zakonu je predviđeno koje imamo ...(Prekid)... da 20% od tih eventualnih prihoda da 20% od prihoda ide u budžet, a 80% ide u Fond za ugljovodonike, a nigdje zakon ne precizira kako, zašto, ko će da odlučuje i kako ćemo koristiti ta sredstva. Da ne dođemo u situaciju kao što smo hiljadu puta već dolazili ovdje i što nam iskustva Vlade govore da bukvalno za svoje promašene poteze u ovom periodu trošimo novac neke buduće generacije, jer ovo je novac za budućnost. Nemojmo da ovaj novac za budućnost, pošto smo ga dobrim dijelom već zadužili, da od ugljovodonika i eventualno prihoda koji bi trebali za 10-15 godina da, kako tako pomognu narednoj generaciji da plaća dugove koje smo napravili, da i njih sada koristimo i plaćamo ove gubitke vezane od KAP-a pa nadalje koje je Vlada svojom pogubnom ekonomskom politikom napravila. Vjerujem da će biti razumijevanja, vjerujem da će i predlagač prihvatiti, nije to toliko obiman zakon, nije problematično da ga 15.jula imamo i da mi svi u Skupštini znamo. Kolega Damjanović je to pomenuo i ja sam to predvidio, naravno kada bude priča o zakonu da onda jasno definišemo da svaki euro koji dođe od poreza na dobit korišćenje ugljovodonika se ovdje odluči u Skupštini, gdje i kako će ići. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama kolega Bojanić. U ime Kluba Demokratskog fronta, govoriće potpredsjednik Skupštine kolega Branko Radulović. Izvolite kolega.
  • Građani Crne Gore, kolege, Treba iz jedne halabuke koja se digla oko toga koji su potencijali kakva će biti budućnot Crne Gore zavisno od ugljovodonika i skočiti i čvrsto stati na zemlju. Smijao sam se sa nekim novinskim medijskim terminima novih balkanski Kuvajt, crnogorski san će se ostvariti, da ćemo ležati, da će pare dolaziti, kapljati, pa sve to u predizbornoj kampanji. Ja opet prizivam se nečemu, razumu i onda kažem ljudi, dokle ćemo ovako? Očito da ovo predstavlja određeni potencijal. Možda i određenu veoma važnu odluku, kao što je bila odluka oko energetike, kao što je bila odluka oko auto-puta mnogo i važnija. Imajući u vidu mnoge faktore koji utiču na to, imajući u vidu taj pješčani sat koji neumitno teče, zato što nafte će biti još 40-50 godina, a do tada će se realizovati i kompenzovati sa nekim novim energetskim potencijalom ili razlaganjem vode ili sa vodonikom ili ne znam čim, ali znam da bogati uvijek imaju 10, 20 ili 50 godina naprijed. Za ovo treba prije svega kompetentnost, za ovo treba strašna procedura. Kaže se da državnost države neće odrediti samo granice, nego njegova sadržajnost i ta najvažnija komponenta će biti ta tzv. energetska samodovoljnost. Energetska samodovoljnost koja će biti u saglasju sa svjetskim standardima, ovdje sam insprinto ono što su preporuke Evropske komisije početkom ove godine u vezi ove oblasti, pa se ne mogu načuditi što barem nijesmo ispunili onu normu kada smo govorili od toga da dokument koji dolazi u Skupštinu nema samo "časnu riječ" ili "osta bez iđe ikoga" ako ovo nije usaglašeno, nego mora svaki elemenat tog pravnog akta biti tačno - ovoliko je usaglašeno, ovo nije usaglašeno, ova rješenja postoje od Hrvatske do Norveške, ali u Norveškoj je hladno more, u Hrvatskoj je toplo more, pa standarde koje treba napraviti, pa onda onaj perio KJOTA i ne znam hiljade drugih rabota. Treba napraviti akcioni plan, pa sve treba ispitati, pa napraviti, definisati, pa onda Skupština lakše će joj biti jer sva "pamet" logistička stoji oko Vlade. Kod nas nema niđe nikoga ili veoma malo zato što i nemamo sredstava. Ne mogu se načuditi što je jednostavno ovakva jedna situacija. Prije svega vi nemate kredibilnost da vodite ovaj posao jer ste unakazali. Đukanović kad je u pitanju energetika unakazio je Crnu Goru. Pa samo sa ovim ugovorom, sa ovim komunalcima iz Italije kojeg imam detaljno, koji se ne poštuje ni A od toga ugovora vi ste unazadili Crnu Goru, ne znam za koliko decenija. Kome će otići termo blok II ? Opet tim komunalcima. Da se vratim na ovo, pravi inžinjer prvo sagledava o čemu se radi pa onda kaže kako to može da utiče na sve ostale parametre, pa da kaže da li to mala Crna Gora može sama ili ne. Gospodine, ljudi, Jadransko more je plitko more. Ono je zatvoreno more. Te kompanije koje su međusobno čak i tajkunske imaju interes za to što njihove investicije po određenoj bušotini u odnosu na sjeverna mora su sasvim manja. To je njihov glavni interes. Druga stvar je, ekološki svaki incident koji se desi na bušotini u Albaniji, na bušotini budućoj u Crnoj Gori ili Hrvatskoj će unazadati cijelo Jadransko more. Samo 2010.godine, vidite šta se desilo sa bušotinom u Meksičkom zalivu, pa ćete da vidite i ako je Meksički zaliv otvoren prema Atlanskom okeanu i da vidite kakve su tragične posljedice. Pa samo jednu istinu, da Španci ne žele nove bušotine jer 80% ribe je manje. Pa samo jednu stvar što treba napraviti normalan čovjer je to da vidi kako će te bušotine da utiču na ekologiju, kako će da utiču na turizam. Nisam imao da vam uvećam ove dvije slike. Ovo je Crna Gora i ovo su koncentrati đe će biti i što će biti, a ovo je slika, ljudi, da vidite jedna gospođa sa đecom se kupa a pokraj su sve bušotine. Pa hoće li više i jedan turista dolaziti u Crnu Goru da gleda bušotinu? Hoće li jahte dolaziti? I ono što me je šokiralo, umjesto da date najeminentnijim ljudima da naprave koliko će i kako će uticati na ekologiju, vi ste dali ovo dvijema firmama. Jedna firma se zove Centar za arhitekturu i urbanizam Podgorica. Tražio sam na sajtu, ukinut mu je sajt, kažite mi đe je to i ko su ti doktori eminentni iz toga? Nalazi se u Bulevaru Džordža Vašingtona Podgorica b.b. Nikad čuo, nikad viđeo, a u porodici imam vodeće projektante i arhitekte. Druga firma je Institut za razvoj i istraživanje u oblasti zaštite na radu. Radio sam u toj firmi do '90-e godine. Tada je bilo jedno 10 profesora, doktora eminentnih. Danas iako su tamo čestiti ljudi ne mogu, nemaju kompetencije da odrede sve ovo . Insprintao sam jednu od studija i to sinopsise Hrvati što su napravili, samo mi kažite vi meni, za seizmički uticaj. Znate li vi da se mi nalazimo na dvije ploče? Znate li kada su zemljotresi, zašto ih nijeste snimili ponovo kao Hrvati što su, Norvežani, ispod Dinarskog dijela . Koliki će talas biti kada bude veliki zemljotres i da li će taj talas da napravi havariju? Druga stvar, pa ljudi mi imamo sad naš, udara se šakama po grudima kada je došao Milo Đukanović, ne znam tamo neđe iz Južne iz neke države, Južne Amerike, divlji turizam, ide Crna Gora u turizam, turizam je naša budućnost. Ne znam kakva je naša budućnost kada smo izbetonirali sve ono što je onu našu kratku obalu i ne znam kad ovako tajkunski naše glavne resurse sa njima gazdujemo kao što je sada oko Svetog Stefana i ostalim rabotama, pitam vas kako će, da li će ljudi još više da se opčine našim ljepotama i divljim turizmom kada vide bušotine velike ili će to pasti? Ovo je duga priča . Nema Crnoj Gori definitivno boljitka, ni pameti, ni struke prije nego što vi otidete. Ovo je bruka i sramota kako ste vi, ne vi, vi ćete možda biti dobar neki administrator u sljedećoj Vladi, nego onaj što je poša ministar, što je desna ruka ovome ođe. Vi treba da idete, da ne upropastite sve, kao što ste upropastili, da ne upropastite i ovo. Nemojte da manipulišete i vi lično. Gledao sam vas za vrijeme izbora pa dižete one priče Crna Gora ovo, Crna Gora ono. Sjedite, bavite se strukom, puštite neka Đukanović priča neke bajke lažne. Nemojte ovim da se bavite. Vratite ovo nazad jer ovo je bruka i sramota. Prva stvar što treba da napravite, uzmite kompetentnu kuću koja će napraviti studije. Dogovorite se sa komšijama Albancima, Hrvatima, Italijanima i Slovencima zajednički memorandum, da zajednički valorizujemo mogućnosti i potencijale Jadranskog mora. Jer u buli je i Milanovićeva vlada kao ova što je u buli iako su oni u Evropskoj uniji i ako smo mi daleko ili blizu od Evropske unije. Napravite nešto korisno da kad mi dođemo to nastavimo, a ne sve kontra.
  • Hvala kolega Radulović. Bilo je ovo značajno prekoračenje. Potpredsjednik Parlamenta je govorio u ime najbrojnije poslaničke opozicione grupe. Da li želite gospodine Dubljeviću da prokomentarišete nešto od ovih uvodnih izlaganja? Na kraju rasprave? U redu. Prema redosljedu prijavljenih, a imajući u vidu ko je trenutno u sali kolega Veljko Zarubica, a nakon njega neka se pripremi kolega Strahinja Bulajić. Izvolite kolega Zarubica.
  • Zahvaljujem potpredsjedniče Mustafiću. Poštovane kolege, poštovani gospodine Dubljeviću, poštovani građani, Teško je govoriti poslije potpredsjednika Radulovića, ali pokušaću nešto da kažem o ovoj temi. Oblast istraživanja i proizvodnje nafte i gasa ipak predstavlja novinu u ovoj vrsti industrije na području Crne Gore, bez obzira na to što su i u periodu od 2007. do 2010. godine vršeni određeni makrogeološki radovi. U tom smislu Vlada je u saradnji sa norveškim ekspertima uredila ovu oblast, tako da je u avgustu 2010. godine usvojen Zakon o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika a izmjene i dopune ovog zakona usvojene su krajem 2013. godine. Ovim izmjenama i dopunama Zakona izvršeno je dalje usklađivanje sa evropskom direktivom 94/22 u smislu uslova za davanje i korišćenje odobrenja za istraživanje i proizvodnju ugljovodonika. Namjera Vlade kod realizacije ovog veoma značajnog projekta je da se pripreme podzakonski akti kojima će se definisati postupci opercije sa ugljovodonicima, kao da se kroz zakon i podzakonska akta definiše što više aspekata postupka istraživanja nafte i gasa kako se o istima eventualno ne bi pregovaralo u toku tenderskog postupka. Naravno, ostaje dilema o kojoj je govorio kolega Damjanović. Na ovaj način bi se stvorili jednaki uslovi za sve buduće koncesionare, transparentnost i stabilnost čitavog postupka počev od dodjeljivanja ugovora vršenja istraživanja nafte i gasa, kao i ubiranje prihoda po tim osnovama. Zaista studiozan pristup koji će, prije svega, smanjiti ili u potpunosti eliminisati finansijske rizike po državu Crnu Goru prilikom realizacije ovog veoma značajnog projekta. U tom kontekstu usvojen je i dokument pod nazivom Fiskalna politika apstrim industrije ugljovodonika koji ima za cilj definisanje fiskalne politike za djelatnosti proizvodnje ugljovodonika podrazumijeva stabilnu i transparentnu poresku politiku na duži rok što je posebno važno kod ove vrste industrije kod koje su uslovi funkcionisanja definisani u dugoročnim okvirima kako se navodi u dokumentu. Cilj ovog dokumenta, izmedju ostalog, je da se upostavi sistem koji će obezbijediti da ukupni zahvat prihoda koje uzima država kod oporezivanja resursa bude do 70%. Takođe treba naglasiti da prihodi koji bi se ubirali iz ove vrste industrije u Crnoj Gori se sastoje od naknada, poreza i ostalih prihoda. Danas iz predviđenog seta zakona, iz oblasti ove vrste industrije, pred nama je Predlog zakona na porez na ugljovodonike. Kao što je već rečeno, radi se o eksploataciji prirodnih bogatstava koji su neobnovljivi resurs i polazeći od prakse zamalja koje imaju iskustvo u ovoj oblasti Predlogom zakona se predviđa da poreska stopa na prihode iznosi 59%. Isto tako, zakonom je definisano da se prihodi od poreza na ugljovodonike raspoređuju srazmjeri 20:80 što znači da će 20% prihoda pripadati budžetu Crne Gore a 80% Fondu za ugljovodonike koji treba da se formira u narednom periodu. Kada smo kod fonda treba naglasiti da je namjera zakonodavca da se osnuje fond za pokriće troškova u slučaju napuštanja ležišta iz koga bi se finansirala deinstalacija u slučaju da koncesionar napusti ležište prije ispunjavanja ugovorenih obaveza. Takođe je Predlogom zakona definisano da se dobit od drugih djelatnosti koja nijesu direktno vezana za ovu vrstu industrije oporezuju shodno porezu na dobit pravnih lica. U konačnom, već sada je izvjesno da će se ova istraživanja obavljati uz punu zaštitu životne sredine i za razliku od kolege Radulovića kao i da će država i građani ostvariti značajne benefite ukoliko sa na crnogorskom podmorju otkriju nalazišta ugljovodonika. Hvala.
  • Hvala kolega Zarubica. Riječ ima Strahinja Bulajić, a neka se pripremi kolega Nikola Gegaj. Izvolite kolega Bulajić.
  • Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče. Gospodine Dubljeviću, uvažene kolege, Želim da odmah saopštim da, gospodine ministre, izvinjavam se, nijesam vidio kada ste ušli, lično nemam ništa protiv uvođenja 59% na još uvijek imaginarne ili imaginarna rezerve ugljovodonika. Najprije želim da konstatujem da će ova Skupština, vjerovatno, da izglasa Zakon o porezu na ugljovodonike u Crnoj Gori čije rezerve i kvalitet i količina još uvijek nijesu utvrđene ili dokazane, ili barem stručna javnost sa tim podacima, ukoliko uopšte postoje, nije upoznata. Ni državni Geološki zavod Crne Gore koliko znam ne posjeduje neke značajnije podatke koji su vezani za najnovija naftno-gasna saznanja a mislim da bi , po prirodi stvari, trebalo ako ni zbog čega drugog ono zbog geološke struke i nauke koja u Crnoj Gori ima sasvim, sasvim, pristojnu tradiciju. Da se vratimo Predlogu zakona. U članu 1 Predmet, dato je da se porez odnosi na apstrim operacije i konačno, rekao bih jer sam i ranije u par navrata a to je i kolega Bojanić, malo prije, ukazao, kritikovao to nekakvo uplovljavanje tuđica pa i u zakonsku normativu, što mislim da nikako nije dobro. Nikako nije dobro, jer onaj koji se prvi put susreće sa ovom terminologijom, on će apstrim da prevodi uzvodno a to u bukvalnom prevodu nema nikakve veze sa predmetnom problematikom. Ali, evo, nešto je u članu 1, stav 2 pokušano da se objasni i da se kaže da su apstrim operacije u stvari aktivnosti koje se odnose na vađenje ugljovodnika iz ležišta i odmah mi se stvara film pred očima kako grupa ljudi umornih, znojavih, vade gas odnekle, onako uporno. Šta radite? Vadimo naftu. Vadimo, kaže, gas. Dakle, nafta se eksploatiše, nafta se crpi, a vadi se stub i tako dalje i tako dalje. Mislim da su u čl. 1 i 2 ipak pomiješane neke stvari. Apstrim i danustrim da se vratimo sad na englesko govorno područje, apstrim operacijama pripadaju samo operacije vezane za geološka istraživanja i bušenje, odnosno geološka istraživanja i eksploatacija nafte i gasa. Dakle, samo takozvana primarna oblast naftne privrede. Da budem potpuno svakome jasan znači geološka istraživanja, bušenje, razrada ležišta i kako vi kažete proizvodnja nafte i gasa. Zaista imam problem sa terminom proizvodnja nafte i gasa, a pogotovo da taj termin uđe u zakon, jer jednostavno jedna kompanija, kako se god ona zvala, ne može da proizvede sirovu naftu iz sasvim prostog razloga je ona već proizvedena pod određenim geološkim geofizičkim i geohemijskim uslovima i kako takva nalazi se u svom ležištu. Jednostavno ljudi mogu samo da je ekstrahuju kako rekoh , eksploatišu iz istog i takvog ležišta. Istini za volju, da budemo potpuno dosljedni genijalni Mendeljejev je prije 150 godina dobio u labaratoriji ugljovodonik i to zamislite čisto neorganskim putem. Dakle, svi transporti, prerada i promet je sekundarna oblast naftne privrede, odnosno taj dio pripada tzv. daun strim operacijama. Dakle, daun strim operaciji pripadaju sve one aktivnosti koje se izvode posle, dakle, posle ili poslije, kome je milije, procesa geoloških istraživanja do i sa, dakle, uključivo sa samim postupkom eksploatacije. Znači transport, prerada, skladištenje, marketing i sve ono što slijedi, to je daun strim, odnosno to je sekundardna faza ili sekundarna oblast naftne privrede. S tim u vezi član 2 ovog predloga Primjena, plašim se da je više nego diskutabilan. Ako sam u pravu, a znam da jesam, onda je suština ovog predloga zakona potpuno promašena. Ako je u članu 1, stav 1 - Predmet, rečeno da se ovaj zakon uvodi na obaveze plaćanja poreza na dobit decidno od apstrim operacija, šta će ovde daun strim opracije ili se nešto provlači, podvlači, ili već šta. Zbog čega? To je isto i sa članom 8, stav 1 u suprotnosti jer se odnosi na dio koji isključivo pripada daun strim operacijama koje nijesu ili bar ne bi trebalo da budu predmet ovog zakona. Obrada, prerada u postrojenjima i tranasport i tako dalje kako piše u članu 2 stav 2 , što sam već rekao, pripadaju eksplicitno sekundarnoj vazi naftne privrede. Samo ako mogu 20 sekundi? Postavlja mi se pitanje, zašto nijeste u članu 1 jednostavno stavili da se zakon odnosi ravnopravno na apstrim i daun strim operacije , nego decidno samo na apstiam a provlačite i ove druge. Zbog čega se to radi? Je li to nešto što treba da se podvuče mimo očiju nekoga? Nemam odgovora, ne mogu da pretpostavim je li to neznanje ili najprostije drskost. O čemu se radi tu? Predlažem jednostavno da povučete ovaj zakon, da ga upodobite i da se pošteno napiše. Hvala.
  • Hvala Vam kolega Bulajić. Riječ ima kolega Nikola Gegaj, a neka se pripremi Milan Knežević. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre, poštovani pomoćniče ministra, poštovane kolege, Prijedlogom zakona o porezu na ugljovodonike uspostavlja se sistem upravljanja prihodima u toj oblasti. Mislim da ovaj zakon treba što prije donijeti, usvojiti i da bude što stimulativniji. Ovim zakonom uspostavlja se sistem koji će podrazumijevati stabilne i izdašne prihode za državu uz istovremeno definisanje transparentne poreske politike na dugi rok što je posebno važno, kao i što je rečeno kod apstrim industrije. Usvajanjem Zakona o porezu na ugljovodonike stvaraju se uslovi za oporezivanje prihoda i dobiti kompanija koje se bave istraživanjem i eksploatacijom nafte i gasa i da ta stopa iznosi 59%. Kada krenu prva bušenja Crna Gora će početi da ostvaruje prihode a koliki će oni biti nezahvalno je danas prognozirati. Koliko znam, Vlada je već usvojila fiskalnu politiku za ovaj posao što podrazumijeva da država Crna Gora kroz sve nadoknade i takse dobija od 65 do 75% profita kompanija koje budu ušle u ovaj projekat. Najbolju praksu u svijetu ima Norveška koja uzima čak 75% profita. Od ovog posla Crna Gora će imati i indirektne koristi, jer kada dođu naftne kompanije trebaće im radna snaga, logistički centar, sa sobom će dovesti servisne kompanije, iznajmljivaće hotele, trošiće novac. Dakle, sve će biti u službi nove industrije. Interesovanje kompanija za istraživanja i proizvodnju nafte i gasa u crnogorskom podmorju, tačnije kod velike plaže u Ulcinju, je veliko. Uz ponudu naftne kompanije su obavezne da uplate po 35.000 eura. Ništa do sada nije istraženo u tolikoj mjeri da bi sa sigurnošću mogli da kažemo kolike su količine nafte i gasa tamo nalaze. Bilo je u prošlosti nekih istraživanja koja, takođe, nijesu dala odgovor na to pitanje. Imamo indicije da bi mogle da se nađu izvjesne rezerve ugljovodonika, a tu dilemu će otkloniti kompanije koje se budu prijavile na tender. Svjetska statistika pokazuje otprilike da su od 10 pokušaja pronalaženja komercijalnih rezervi svega 3 do 4 uspješna. Istraživanje nafte i gasa je specifičan biznis u kojem nema puno načina izvođenja u tom poslu. Ovaj poreski sistem je najbolji sistem .Želja je bila da se što više toga definiše regulativom kako se ne bi ostavljao prostor za neke velike pregovore nakon što se odaberu partneri. Crna Gora se usvajanjem zakona o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika opredijelila za tzv. poreski rojalni režim koji se sastojao od dva osnovna elementa i to naknada za proizvedene ugljovodonike i ekstra porez na dobit za naftne kompanije. Ovaj model se primjenjuje u skoro svim zemljama Evropske unije. Ključni problem sa kojim se suočavaju svi modeli oporezivanja proizvodnje ugljovodonika u apstrim industriji je vremeska neusklađenost oporezivanja industrije gdje je ograničujući faktor visok iznos nepovratnih troškova i dugi proizvodni ciklusi. Takodje dobar sistem oporezivanja resursa treba da uključi sve faze proizvodnih resursa uključujući i fazu istraživanja. Preporuka je da Crna Gora što prije osnuje Fond za upravljanje sredstvima od naftnih aktivnosti što bi trebalo regulisati posebnim zakonom. Sredstvima iz tog fonda finansirali bi se infastrukturni projekti od opšteg interesa dok bi se dio prihoda za pokriće deficita penzionog fonda. Moje je mišljenje da bi bilo dobro da i dio koncesija bilo da pripadaju opštinama ili državi budu predočene u ovaj fond. Na kraju smatram da je ovo dobro zakonsko rješenje i da zaslužuje podršku nas poslanika. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama. Kolega Milan Knežević. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovana Skupštino, uvaženi građani, gospodine ministre, gospodine Dubljeviću, prvo želim da izrazim zadovoljstvo što vas vidim u plenumu i poslije dužeg vremena danas se nalazite ne kao neki loš glasnik, jer u prethodnim periodima kada ste dolazili uglavnom su se ili zamrzavale plate , dizale su se takse i računi, a evo poslije dužeg vremena nemamo ništa slično. Imamo zakon koji je, što bi rekao još jedan vaš kolega, ministar, lex specijalis u odnosu na zakone koji se tiču poreza na dobit pravnih lica, a nazvao bih ga zakonom šta bi bilo kad bi bilo. Mi u ovom trenutku samo pretpostavljamo šta sve ima na teritoriji Crne Gore i od čega sve možemo imati koristi. Ovdje koliko mogu da vidim u ovom zakonu šta bi bilo kad bi bilo u pretpostavci je predviđeno da će se budžet crnogorski puniti sa 20% tih eventualnih prihoda, 80% će se izdvajati za Fond za ugljovodonike i gdje ste odmah najavili da će se taj zakon, odnosno ta oblast normirati takođe posebnim zakonom. Koliko sam shvatio lex specijalisom koliko sam mogao da protumačim sve ovo. Meni ostaje potpuno nejasno zašto nijeste i da li imate pripremljen zakon o fondu za ugljovodonike? Da li je on u nekom nacrtu i zašto i njega nijeste pripremili ukoliko ste uvjereni u ovaj projekat ili se ipak radi o nekim sumnjama kod vas da nijeste potpuno sigurni da će ovo ići baš u pravcu koji ste očekivali sa ovim zakonom koji se danas nalazi na dnevnom redu? Gospodine Žugiću, nijesam siguran, evo govorim u pretpostavci pošto je ovo stvarno što je rekao moj uvaženi kolega Strahinja Bulajić je imaginaran Predlog zakona, da je ovaj iznos od 20% adekvatan za popunjavanje budžeta i vidim da postoje neke najave od kolega da će se amandmanski djelovati, ali sam ubijedjen i podržavam da bi poreska stopa trebala da bude 59% ili najmanje 59%. Ono što mene takodje interesuje i što vidim koji su problemi ovdje jeste, čini mi se, nedostatak transparentnosti. Ovdje ste saopštili da korisnik, odnosno ovaj poreski obveznik ima pravo na poslovne informacije ,na zagarantovanu tajnost podataka i tome slično. Nemam nikakav interes da ispitujem poslovanje tog čovjeka, odnosno te firme koja bi eventualno bila taj pretpostavljeni poreski obveznik ali nama je veoma važno da znamo da li će ti ljudi poštovati pravila iz ugovora, da li će štititi životnu sredinu, da vidimo i koja je osnovica tog poreza koji su dobili i kolika će biti njihova njihova dobit. Znači, jednostavno mi moramo da imamo te podatke, jer to je dobro građana Crne Gore, to je dobro države Crne Gore i bilo kakva ekskluzivnost ili elitistički pristup bi bio katastrofalan a u prošlosti smo imali, katastrofalna iskustva sa nekim drugim strateškim partnerima. Ono za šta ja mislim da bi bilo danas veoma korisno da su ovdje pored vas prisutni gospodin Đukanović i Lukšić, nešto imam neku veliku želju da ih vidim što se mene tiče, nikad se ne pojavili više u ovom Parlamentu, samo neka su zdravo. Ali, važno je da objasne ovaj problem Hrvatske. Jer, podsjetiću vas problem je neslaganja sa Hrvatskom, podsjetiću vas gospodine Lukšiću, da je Hrvatska u aprilu počinila jednostran akt jer je nakon objave međunarodnog javnog konkursa za istraživanje i eksploataciju ugljovodonika uz koncesionu dokumentaciju za istraživanje ugljovodonika priložila svoje geografske karte bez konsultacija sa Crnom Gorom, s obzirom da postoji protokolom privremenom graničnom režimu i ja sad vas pitam, odnosno pitam građane Crne Gore, moliću vas još malo vremena, pošto je ovo veoma važna tema. Čija je Prevlaka, da li smo mi Prevlaku predali Hrvatskoj kad gospoda Hrvati mogu da proglase ovakve jednostrane akte, kao i što mogu da odbiju da se sprovede kabal, odnosno struja kroz njene vode, podmorski kabal sa Italijom jer su izjavili da ne mogu odobriti trasu polaganja podmorskih električnih podova, dok nijesu poznate buduće granice koncesijskih područja. Pa što mi istražujemo, đe ćemo mi to da istražujemo kad vidimo da na svakom koraku nailazimo na otpore od našega susjeda. Prvo su proglasili jednostran akt ono što mi mislimo da su naše vode su prestale da su njihove, sad su nam blokirali prolazak podmorskog kabla ka Italiji, a onda imamo i nekoliko najava. Gospodin Lukšić je rekao da će se pitanje Prevlake riješiti međudržavnim sporazumom. Gospodin Mustafić mi je svjedok, zajedno smo u Odboru za međunarodne odnose i iseljenike. Gospodin Đukanović je saopštio da pitanje Prevlake ne opterećuje Hrvatsku i Crnu Goru i da će se sve riješiti u dobrosusjedskoj, prijateljskoj atmosferi. To je saopštio i predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić, a sada imamo informaciju da će se pitanje Prevlake rješavati na arbitražnom međunarodnom sudu, što će reći da Hrvati polažu puno pravo na Prevlaku i da je Crna Gora, odnosno Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova jednom defanzivnom, detetističkom pa mogu reći i ulizičkom politikom učinilo to da Hrvatska sad smatra da je Prevlaka njihova, da polaže puno pravo na Prevlaku i da će nam u narednom periodu i u skladu sa pristupanjem Evropskoj uniji i u skladu sa ovim zakonom od predpostavka praviti velike probleme gospodine Žugiću. Zahvaljujući nejasnoj strategiji i nejasnoj vanjskoj politici Crne Gore.
  • Hvala vam, kolega Kneževiću. Možete kao komentar, ali ima pravo i kolega Knežević odgovor na komentar. Izvolite.
  • Zahvaljujem se predsjedavajući. Uvaženi poslaniče Kneževiću i osvrnuću se i na dio komentara poslanika Bulajića. Dakle, ovo je zakon koji je novina nesporna u našem pravnom sistemu i u našem ekonomskom sistemu i mislim da smo pripremili dobar teren i da ne bih se složio sa gospodinom Strahinjom Bulajićem da ovaj zakon treba povući. Iz prostog razloga ako je u pitanju da to tako nazovemo fina metodološka ili terminološka podešavanja, mi to možemo uraditi sad na ovoj sjednici na ovom plenumu. Dajte svoje sugestije i sve što je održivo i što je u funkciji transparentnosti ovo što je gospodin Knežević govorio. Nema niti iza kulisa, niti ispod stola sa ovim zakonom. Ovaj zakon je preduslov da istraživanja počnu, a gospodin Gegaj je sad rekao maloprije da sa početkom istraživanja počinje i generisanje prihoda. I gospodine Kneževiću, ja se sa vama slažem da smo mi u prethodnom periodu donosili teške pa i da ne kažem nepopularne odluke. Ali, odluke koje daju veći stepen održivosti, prethodno fiskalne ima i finansijske, ja mislim da su pozitivne u konačnom. Jer, ako donose pozitivne efekte, onda je to pitanje koje svakako nema dilemu da li je trebalo biti postavljeno ili ne. I da kažem, ovaj zakon ima osnovni cilj da definiše jasne, fiskalne okvire za ostvarenje prihoda po osnovu ne samo eksploatacije, već i istraživanja nafte. Jer znate, kad počne istraživanje kreće i sva aktivnost, od osnivanja kompanija, zapošljavanja, tu su brojne reputabilne kompanije koje rade na ovom procesu. Ali, detalje će svakako gospodin Dubljević, ja samo želim da istaknem da ukoliko imate bilo kakvu sugestiju, a poštujući standarde i dobru praksu, dajte da popravimo zakon ako ocijenite da on može biti većeg kvaliteta. Zahvaljujem.
  • Hvala vam za komentar. Imaju pravo poslanici na odgovor na komentar kolega Knežević ili kolega Bulajić, ili obojica. Ne, naravno mislio sam supkcesivno . Izvolite kolega Bulajiću.
  • Uvaženi gospodine ministre, ne slažemo se u jednom. Naravno, ja ne znam vi ste ekomnomista, ovo je čisto neka terminologija upodobljena geološkim rabotama. Dakle, u smislu moje diskusije, ne radi se o finim terminološkim podešavanjima, to nije fina terminologija, tu se radi upravo o suštini zakona. U članu 1 decidno stoji da se ovo porez 59% odnosi samo na apstrim operacije. Kroz član 2, član 8, da ne nabrajam sada provučena je daunstrim. Samo sam pitao zašto nije stavljeno u članu 1 i jedno i drugo.Zbog čega? Ako ne vjerujete meni, evo ja sam znao da će otprilike biti oko ovoga danas priče. Znači, polemišemo o nečemu o čemu se ne polemiše, što je potpuno jasno. Svaki brucoš Biološkog fakulteta to zna. Dakle, ako ne vjerujete meni, uzmete fino klasično djelo naftne enciklopedistike Miodrag Perić 2007.godina Zagreb i nađete fino na strani 249 objašnjenje šta znači daun strim, a na strani 934, šta znači apstrim. Samo to pročitajte i bićete, i sami ćete doći do ovoga što ja govorim. Dakle, upodobite zakon, nijesu fina podešavanja, nego suštinska. Zahvaljujem.
  • Hvala vam. Kolega Knežević, takođe odgovor na komentar. Izvolite.
  • Uvaženi ministre Žugiću, ja sam čini mi se i u nekoliko ranijih svojih izlaganja pohvalio ono što ste vi kao ministar finansija uradili vezano za fiskalnu disciplinu ubiranje prihoda i hajde tako da kažem poresku konsolidaciju i zato imate podršku ne samo od mene nego i od kolega iz Demokratskog fronta. Ali sad kada je taj loš period iza nas, mislim da je prava prilika da evo napravimo jednu kratku digresiju ali veoma značajnu. Recimo, da odmrznete penzije penzionerima. Juče sam shvatio da ta najava i ta volja postoji. Na žalost, taj predlog zakona nije ušao za ovaj dnevni red junskog zasijedanja, ali, sudeći po vašoj gestikulaciji, shvatam da će doći do odmrzavanja penzija penzionerima i to je jedan pozitivan pomak i smatram da najstarija populacija može biti zadovoljna zbog svega ovoga. Sad što se tiče konkretno, što se tiče konkretno vaše primjedbe na moju diskusiju znači, ona nije išla u tom nekom tehničkom ili da kažem stilskom kontekstu. Ona se odnosila na nešto drugo. Evo pokušaću da to bukvalizujem. Recimo, mi usvojimo ovaj zakon, onda slijedi objavljivanje konkursa za istraživanje, odredite područje gdje će da se istražuje Boko kotorski zaliv, Prevlaka, to ne smijemo da istražujemo jer nam je Hrvatska stavila blokadu i stavila nam je zabranu. S druge strane Hrvatska je već objavila konkurs, stavila je mape i jasno nam je stavila do znanja da tamo gdje mi treba da istražujemo oni će da istražuju i da vam ne padne na pamet da mi slučajno objavimo konkurs sa mapama koje neće ići u pravcu onoga što Hrvatska očekuje. Slično se desilo i sa Slovenijom. U tome je suština. Mi smo jednom lošom spoljnom politikom omogućili Hrvatskoj da prirodna bogatstva koja pripadaju Crnoj Gori ona uzme za sebe, da ih sada eksploatiše i ubira milione i milione eura prihoda, imajući u vidu činjenicu da je ona i članica Evropske unije, sasvim je jasno kakav nas put očekuje ka tim integracijama. Zahvaljujem.
  • Hvala kolega Knežević. Kolega Saša Pešić ima riječ, a nakon njega posljednji prijavljeni diskutant kolega Obrad Gojković. Izvolite, kolega Pešiću.
  • Poštovani potpredsjedniče Mustafiću, uvažene koleginice i kolege poslanici, gospodo iz Ministarstva ekonomije, uvaženi građani, Dosta je danas bilo govora o predlogu ovog zakona, tako da ću ja sa onim što mi Poslovnik omogućava u vremenu od pet minuta pokušati da dam doprinos ovoj raspravi. Predlog zakona o porezu na ugljovodonike je još jedan zakon u nizu koji uređuje ovu oblast i njime se, kako smo imali prilike da čujemo od ministra Žugića, uspostavlja sistem upravljanja prihodima u toj oblasti, naime od sredine 2010.godine u primjeni Zakona o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika i njime su uređeni uslovi, način i postupak istraživanja i proizvodnje ugljovodonika, odnosno nafte i gasa u Crnoj Gori, kao i način i uslovi za raspisivanje tendera za dodjelu koncesija na istraživanje i proizvodnju ugljovodonika na teritoriji koja je u nadležnosti Crne Gore. Jasno je da je tada stvoren prvi preduslov za valorizaciju ovog značajnog privrednog resursa. Na sedmoj sjednici jesenjeg zasijedanja Skupštine, decembra protekle godine, usvojene su izmjene i dopune zakona iz 2010.godine, koje su za cilj imale poboljšanje postojećih propisa putem detaljnijeg definisanja već određenih oblasti, odnosno jasnijeg definisanja ovlašćenja državnih organa i dužnosti koncesionara prilikom izvođenja operacija istraživanja i proizvodnje nafte i gasa. Pedlogom zakona o porezu na ugljovodonike uvodi se obaveza plaćanja poreza na dobit od apstrim operacija koje se odnose na ugljovodonike. Odredbe zakona kojim se uređuje oporezivanje dobiti pravnih lica ne primjenjuju se kako smo imali prilike da čujemo, na prihode od apstrim operacija iz razloga jer se ovdje radi o specifičnostima materije. Predlog zakona o porezu na ugljovodonike predstavlja jednu vrstu leks specijalisa i njime se definiše poreski sistem u ovoj industriji. Dakle Vlada se prilikom kreiranja fiskalne politike u ovoj oblasti opredijelila za sistem ekstra poreza na ugljovodonike, gdje stopa poreza iznosi 59% od poreske osnovice. Ranije sam dobio objašnjenje da visina poreske stope kod nas je određena na osnovu uporednog iskustva, ali me od predstavnika predlagača interesuje kolike su te stope u zemljama iz okruženja i koji se parametri uzimaju kao relevantni kada se određuje njena visina. Članom 22 je precizirana pripadnost prihoda od poreza na ugljovodonike, tako da oni pripadaju budžetu Crne Gore i Fondu za ugljovodonike u srazmjeri 20 prema 80%. O značaju ovog fonda dosta je ovdje bilo govora danas. Ono što je aktuelno u ovoj oblasti je činjenica da je rok za dostavljanje ponuda za istraživanje i proizvodnju nafte i gasa u našem podmorju istekao 15. maja o.g. Na tender za dodjelu koncesija za istraživanje i proizvodnju stigle su tri ponude od tri renomirana međunarodna konzorcijuma koja okupljaju šest velikih kompanija. To su dvije kompanije Sjedinjenih Američkih Država i Austrije u drugoj su kompaniji iz Italije i Rusije, a treći konzorcijum čine firme iz Grčke i Engleske. Ponuđeno j e bilo 13 ulcinjskih blokova u Jadranskom moru, ukupne površine 3,19 hiljada kilometara kvadratnih koji su u potpunosti vlasništvo naše države. Kako smo imali prilike da se upoznamo, sve tri ponude su prihvaljitve za Vladu te da se od ovog posla očekuje mnogo s obzirom da će, kako se najavljuje, ugovorom biti precizirano da od ukupnog prihoda sa ovih bušotina 65% pripada Crnoj Gori, a najbolju praksu u svijetu ima Norveška koja uzima čak 75% profita. Mi imamo pravo da očekujemo povoljne vijesti kada istraživanja otpočnu. Međutim, to je jako neizvjestan posao i svjetska statistika pokazuje otprilike da su od 10 pokušaja pronalaženja komercijalnih rezervi svega 3 do 4 uspješna. Isto tako, da bi neka kompanija ušla u ovaj posao istraživanja i bušenja, mora da obezbijedi između 100 i 200 miliona eura što zavisi od veličine područja i ostalih faktora. Na kraju, ono što sam primijetio, a što je i u diskusiji ukazao i uvaženi poslanik Damjanović, jeste činjenica da je Predlog zakona o porezu na naftu i gas Vlada uputila Skupštini 20 februara sa predlogom da se on donese po skraćenom postupku, a sve iz razloga blagovremene i efikasnije primjene zakona kao normativne pretpostavke za upoznavanje inostranih investitora iz oblasti naftne industrije o poreskom tretmanu dobiti po osnovu apstrim operacija i stimulisanja istih za prijavu na javni tender, posebno imajući u vidu kratak period za prijave, dakle, 15.maj 2014.godine. Pitam predstavnika predlagača da li su očigledno objektivne okolnosti neusvajanja ovog zakona prije isteka roka za prijavu na javni tender uticale na to da se od 26 kompanija koje su na početku izrazile zainteresovanost za ovaj posao, na kraju samo njih šest dostavi ponudu. Zahvaljujem.
  • Hvala vam, kolega Pešiću. Posljednji prijavljeni diskutant je kolega Obrad Gojković. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospodo iz Ministarstva, poštovane kolege. Ono što ja mogu da zaključim na osnovu dosadašnjeg poslaničkog iskustva i ove problematike to je da je očigledno da ne postoji strategija, da se ova oblast uređuje parcijalno. Nije ni čudo, Crna Gora nema iskustvo i znanja u ovoj oblasti i mislim da je to osnovni razlog nemogućnosti sagledavanja kompletno ove problematike, da se ovome pristupa parcijalno i to na kraju ne garantuje rezultat. Ono što želim da kažem i zbog čega sam se javio da govorim je neko moje iskustvo, jer sam imao prilike u životu da boravim na skoro svim naftnim poljima koja postoje na ovoj zemaljskoj kugli i imam određena iskustva. Znači, ni u kom slučaju budućnost eksploatacije nafte i gasa na našim prostorima neće zavisiti od pojedinačnog, jedinog zakona. Ona će prije svega zavisiti od pravne uređenosti kompletne države. To je najbolje u Evropi riješila Norveška. Međutim, moramo da znamo da je Norveška jedna demokratska država sa dugom demokratskom tradicijom i ona ne dozvoljava zloupotrebu svojih resursa. Međutim, kad pogledamo ko su sve proizvođači nafte i gasa u svijetu, dođemo recimo do Nigerije, do Libije, Alžira itd, vidimo da u zemljama gdje ne postoji uređen demokratski sistem i ne postoji demokratija, to je sve u rukama velikih naftnih kompanija koje zloupotrebljavaju sve te resurse. Moram da kažem još nešto, u prilog mojoj tvrdnji da ne postoji strategija je i to je da smo ovdje baratali sa nekom cifrom otprilike pet hiljada milijardi eura zaliha gasa i nafte prilikom nekih prošlih zakona. Međutim, to je sada sasvim potpuno nejasno i više se ta cifra ne pominje, iako sam ja tada pitao da li je to greška ili je činjenica, odgovoreno da je to rezultat istraživanja i da ima svoju validnost. Ono što opredjeljuje budućnost svega ovoga je pravna država, ali moramo da kažemo da Crna Gora nema kontinuitet pravne države. Jedan ovakav proces dolazi poslije jednog privatizacionog perioda u Crnoj Gori koji su obilježili Telekom, Elektroprivreda i KAP i velike kompanije. Znači, Crna Gora, zbog neuređenosti kao pravne države već u ovakvim i sličnim problemima se nije pokazala da može da rukovodi ovim stvarima. Zato mislim da ubuduće, ukoliko ovdje ne bude došlo do uspostavljanja pravne države, jednog normalnog pravnog režima, država neće imati koristi onoliko koliko bi trebalo od ovih resursa. Gdje je god nafta u svijetu tu su i problem, tu su i ratovi, sjetimo se Iran - Irak, Persijski zaliv itd. Samo da napomenem da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Onazis, koji je kontrolisao područje Persijskog zaliva i Crnog mora, bio proglašen za najvećeg neprijatelja Sjedinjenih Američkih Država, čak je CIA na svojim tajnim sastancima ugovarala njegovo ubistvo, a išao je toliko daleko da je bio potkupio čak kompletnu Saudijsku Arabiju kao državu i zbog toga je postao neprijatelj Amerike broj jedan. E, sada pogledajmo šta to znači kada se radi o Crnoj Gori, jednoj maloj državi, ukoliko se ispostave tačni ovi podaci da postoje ovolike rezerve nafte i gasa, u kakvom smo problemu, koliko oprezno i koliko pametno tim treba rukovoditi. Ja mislim da mi u ovom momentu nemamo ni znanja ni iskustva da se bavimo ovim stvarima kao država i da se ovo radi na dosta improvizovan način i to ne garantuje potpune benefite od ove djelatnosti. Mislim da to Hrvatska radi mnogo bolje i da oni imaju, koliko ja znam, partnerstvo sa Italijanima, da imaju zajednička ulaganja u gasnim platformama i da će država Hrvatska kao član Evropske unije mnogo bolje zaštititi svoje pozicije nego što mi možemo kao država. Ono što sigurno ukazuje na odsustvo strategije to je da mi ovdje nikada nijesmo razgovarali ni o tome šta to znači, ukoliko počne eksploatacija nafte i gasa, u kontekstu svjetskog tržišta. Šta to znači, zašto ovdje neko ne iznese podatke? Znamo da postoje zemlje OPEK-a, proizvođači nafte itd, gdje bsmo mi pripali u tom kontekstu? Zatim, ne postoji strategija saobraćaja kada je istraživanje nafte i gasa, jer moramo da znamo da se na gasnim platformama vadi i ono što se ekstrahuje, kao što je rekao kolega Strahinja Bulajić, ono što se u engleskoj terminologiji zove crude oil i da to prevoze specijalizovani brodovi, takozvani veliki crude karijeri koji su brodovi impozantnih dimenzija. U našem moru, sa nekoliko platformi, to bi sigurno ružilo i pejzaž i uticalo na turističku ponudu. Na kraju, nemamo ni strategiju zaštite životne sredine kod istraživanja nafte i gasa. Moramo biti svjesni, ukoliko bi došlo do eksploatacije nafte i gasa, da će to u zasjenu gurnuti sve druge aktivnosti, da će turizam postati sporedna djelatnost i da će preovladavati ono gdje se stiče veći kapital, da će imati uticaj na vlast i na demokratske procese i na sve ono što se dešava u Crnoj Gori. Ja ne vidim da je u predlozima zakona koje smo do sada imali u Parlamentu dobro sagledana kompletna perspektiva razvoja ove oblasti, radi se parcijalno i mislim da se na ovaj način ne može postići dobar rezultat. Hvala.
  • Hvala vam. Ovim smo okončali raspravu i pitam predstavnika predlagača gospodina Dubljevića, direktora Direktorata za rudarstvo i ekološka istraživanja, želi li dati završnu riječ. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi poslanici, u ime predlagača želim da se završnoj riječi prvo zahvalim svima vama na vrlo korektnim komentarima tokom cijele ove rasprave, a i da dam sebi pravo da dam dodatna pojašnjenja za koja smatram da bi zaista trebalo da se u ovom trenutku urade. Prvo što se tiče fonda, mislim da se on tiče i komentara gospodina Jelića, gospodina Bojanića i komentara gospodina Aleksandra Damjanovića. Suština fonda, jer vidim da je on izazvao najviše interesovanja, pa onda red bi bilo da možda počnemo od njega, da kažem zašto smo se mi u stvari opredijeli za ovaj koncept fonda. Pošli smo od toga da resurs ne pripada samo nama i generaciji ovoj koja živi, već to pripada i budućim generacijama. Bez obzira što profesor Radulović kaže da će možda za 40 - 50 godina da rezerve nafte poptuno nestanu, mi moramo valorizovati taj resurs ako ga imamo i to u datom momentu i moramo voditi računa o budućim korisnicima tog resursa. Zbog toga smo se odlučili da koristeći praksu u Norveškoj koja je danas formiramo jedan fond koji bi bio razvojnog tipa u kome bi se prilivala sredstva od ove aktivnosti posebno. Zašto od ove aktivnosti - zato što je ovo superprofitabilna aktivnost u trenutku kada se nađu komercijalna ležišta. Posebno jedna stvar je vrlo bitna, a to je da i najmanje ležište koje je sa aspekta ekonomije komercijalno imaće strahovit uticaj na budžet odnosno GDP Crne Gore, koji je vrlo osjetljiv i vrlo mali. Nešto u ovoj industriji je poznato kao holandska bolest. Šta se dešava? Dešava se da prihod od resursa koji nije utemeljen na zdravoj ekonomiji, to je prihod i renta je i vrlo često može da promijeni kompletnu ekonomsku sliku zemlje. To je poznato kao holandska bolest jer se desilo u Holandiji, desilo se sa otkrićima gasa početkom XX vijeka da je prihod koji je ušao u javnu potrošnju jednostavno napravio to da ostala ekonomija koja je bila na realnim parametrima ekonomskim zasnovana, gotovo bila uništena. To se izučava kao holandska bolest i da bi se to spriiječilo, da biste vi spriječili da se poveća javna potrošnja, da prihodi utiču da poskupi radna snaga, da poskupi ostala industrija, vi morate naći načina da skrenete glavni dio tog novca od javne potrošnje. Nešto slično se u Crnoj Gori desilo, ali ne u toj razmjeri koja će se desiti ako dođe do komercijalnih otkrića nafte i gasa u Crnoj Gori, kada je došao novac od prodaje nekretnina na primorju. Znači, odjednom, preko noći su došla velika sredstva, relativno velika sredstva u Crnoj Gori, javna potrošnja je…, plate su porasle, imali ste redove i zahtjeve za sve većim pomoćima itd. Sve se to stvorilo i preko noći je taj novac nestao i desilo se da je cijela ekonomija ugrožena zbog takve vrste priliva. Da bi se to spriječilo, mi smo smatrali da je bolje da ako dođe do komercijalnih otkrića dio tih sredstava bude usmjeren u poseban fond i da ta sredstva služe za razvojne projekte i za buduće generacije, naravno, kao što je to penzioni fond danas u Norveškoj, što je sam po sebi takva institucija da prihoduje mnogo više nego što su sami prihodi trenutno od naftnih aktivnosti. Znači, to je bio jedan od razloga zašto smo se mi opredijelili za ovaj fond i način na koji će se fond pratiti je taj da se donese poseban zakon o fondu. A zašto poseban fond - upravo zbog toga što to nijesu javna sredstva budžeta, to su sredstva svih građana Crne Gore i to su sredstva budućih generacija. Zbog toga treba donijeti poseban zakon u smislu praćenja njegove transparentnosti, zakonitosti, kako se na kraju krajeva raspolaže sa novcem od toga, to bi trebalo da bude transparentno svim građanima Crne Gore. Znači, to je bila ideja, kada smo donosili ovaj Predlog zakona i mislim da taj Predlog zakona o fondu nije hitno da bude 20.jula, ali da u nekom periodu koji dolazi svakako treba računati da bude donešen. Sad bih se vratio na pitanja koja je ...
  • Samo da vodimo računa o vremenu. Već je isteklo, ali možete produžiti, nije problem.
  • Onda ću odgovoriti samo na pitanja koja se tiču zaštite životne sredine. Nema, ja mislim, ljudske aktivnosti koja nema uticaja na životnu sredinu. Ova svakako ima uticaja na životnu sredinu i mi to dobro znamo. Mi možemo regulisati na najbolji mogući način sve kod nas što se tiče zaštite životne sredine, ali nijesmo sigurni da incident u Albaniji, incident u Hrvatskoj neće napraviti uticaj na turizam i aktivnosti ovdje. Znači, to mi dobro znamo, a kako se od toga štitimo? Štitimo se tako što ne tražimo bankarsku garanciju od kompanije, štitimo se tako što ćemo kod izbora koncesionara, operatora koji će obavljati te aktivnosti voditi računa da to bude kompanija koja ima kapacitet da u slučajevima da se desi incident, taj incident i sanira, odnosno da sve posljedice toga incidenta reguliše. Znači, jedno pitanje koje moj uvaženi kolega Strahinja Bulajić postavio, a tiče se po njemu suštinske primjedbe na zakon, ja ne dijelim mišljenje sa njim, a razlog je što je kolega uvaženi Bulajić loše protumačio ta dva strana izraza apstrim i daunstrim. Meni je drago što je gospodin Strahinja Bulajić počeo da čita literaturu iz ove oblasti, ali ovo su aktivnosti koje su vezane za apstrim, jer apstrim omogućava da se usvoje operacije koje su vezane za rezervoar, odnosno za ležište. To znači transport u onom dijelu kada imate posebnu cjevovodnu mrežu, apstrim cjevovodnu mrežu koja je vezana za spajanje izvjesnih polja odnosno postrojenja između sebe i taj trasport i proizvodnju i potrošnju ugljovodonika, jer ta naftna prostojenja zaista troše izvjesnu količinu energenata, tih koji izvuku iz podzemlja, to je uređeno Zakonom o iztraživanju i proizvodnji ugljovodonika, za koje bi trebalo da se nađe ta distinkcija šta je apstrim, a šta je daunstrim. Daunstrim je ono što radi Jugopetrol Kotor, trgovina naftnim derivatima uključujući i transport u tom smislu, a ovaj zakon je napravio veliku distikciju od toga, odnosno potpuno su to dvije različite oblasti. Na kraju krajeva, ovim zakonom nije mogla biti uopšte oporezovana takva jedna vrsta aktivnosti kao što je daunstrim, odnosno trgovina naftnim derivatima. Ima i nešto što se zove midstrim, a to je rafinerija i prerada nafte i naftnih derivata, što takođe nije predmet ovoga zakona. Mislim da je ovo zakon koji pravi značajan iskorak u odnosu na ostale poreske zakone, njima m,i kao što vidite, ne štitimo investitora u smislu da mu omogućavamo da on na što bolji način i sa što više profita obavlja aktivnost. Znači, naša namjera je bila da mi ustupimo nekom da obavlja aktivnost za koju mi definitivno nemamo kapaciteta i mi smo spremni da reskiramo toliki novac od naših obveznika, ali pri tome znamo da damo odgovor na pitanje zašto taj resurs ustupamo drugom, a to je zato što želimo da dobijemo 59% od profita, plus ono što se zove koncesiona nadoknada za eksploatisanu naftu i gas, koja je zasnovana na zapreminskoj osnovi i kreće se od 5 do 12% i plus ono što se zove nadoknada za površinu. Sve to ukupno čini, zavisno od razreda u kome se obavlja proizvodnja, od 62 do 68% neto profita koji se ostvaruje od ove aktivnosti odnosno operatori za istraživanje proizvodnje ugljovodonika ostvaruju kroz obavljanje ove djelatnosti. Hvala.
  • Hvala vam. Bilo je ovo nešto duže izlaganje. Kolega Bulajić je tražio proceduralnu intervenciju. Izvolite, kolega Bulajiću.
  • Gospodine potpredsjedniče, došli smo u situaciju da poslanik Parlamenta mora da dokazuje ono što se ne dokazuje, dakle mora da dokazuje aksiom. Gospodin Dubljević govori o apstrim i daunstrim, to je opštepoznata stvar, bar kod nas u geološkoj struci i nauci. Ako se htjelo da se nešto provuče ovim zakonom mimo očiju javnosti, prije svega stručne javnosti, to je druga stvar. I još jedno, ja nikad ništa ne govorim napamet, upravo zato, gospodine Dubljeviću, što koristim literaturu, a vi da ste koristili literaturu siguran sam da ovakve budalaštine ne biste pisali.
  • Hvala vam. Da li želite riječ? U redu. Znači, završili smo raspravu. Bila je ovo proceduralna intervencija kolege Bulajića, nadam se da je u cilju razrjašnjavanja, tome služi parlament. Ovim smo završili pretres po tački dnevnog reda Predlog zakona o porezu na ugljovodonike. Zahvaljujemo se ministru Radoju Žugiću i Vladanu Dubljeviću, generalnom direktoru za rudarstvo i geološka istraživanja u Ministarstvu ekonomije. Hvala vam za učešće u današnjoj raspravi. Pravo na podnošenje amandmana poslanici imaju sve do početka sjutrašnje plenarne rasprave, a o ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno, kao i o ostalim tačkama. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda, to je Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih oragana u svrhu liječenja. Ovlašćeni prestavnici Vlade su doktor Miodrag Radunović, ministar zdravlja i Gorica Savović pomoćnica ministra. Izvjestioci odbora su Velizar Kaluđerović Zakonodavnog i doktor Srđa Popović Odbora za ljudska prava islobode. Otvaram pretres. Da li prestavnik Vlade želi dati dopunsko obrazloženje? Izvolite, ministre Radunoviću.
  • Hvala vam. Uvaženi predsjedavajući, poslanici i poslanice, Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja iz 2009.godine predstavlja jedinstven normativni okvir za postupke uzimanja i presađivanju organa, tkiva i ćelija. Donošenje posebne direktive 2010. o presađivanju organa i provedbene direktive iz 2012. nametnulo je potrebu izmjena normativnog okvira u smislu donošenja posebnih zakona. Stoga u skladu sa navedenom direktivom, predlogom ovog zakona izvršeno je detaljno uređenje normi koje se odnose na standarde kvaliteta i bezbjednosti organa za presađivanje u svrhu liječenja, odabira davalaca organa kao i obezbjeđenje sistema sljedljivosti i obavještavanja o svim ozbiljnim neželjenim događajima i ozbiljnim neželjenim reakcijama kako u Crnoj Gori između zdravstvenih ustanova i Ministarstva zdravlja tako između država u slučaju razmjene organa. Predlogom zakona kao i zakonom od 2009.godine propisano je da se postupci uzimanja i presađivanja organa zasnivaju na načelima pristanka, saglasnosti primaoca i davaoca odnosno člana porodice umlog lica, nekomercijalnog davanja, anonimnosti davaoca i primaoca i davanja u cilju liječenja, a čitav proces od uzimanja do presađivanja organa odvija se uz poštovanje etničkih principa zaštite identiteta i dostojanstva ličnosti i drugih ličnih prava. Predlog propisuje zabranu trgovine organima, oglašavanje potrebe i ponude organa u medijima ili na bilo kom drugom nosiocu oglasne poruke ili posredovanje u ovim poslovima. Predlogom zakona uređuje se i lista čekanja kao baza podataka koju vodi Ministarstvo i koja obezbjeđuje da se uzeti organi dodjeljuju primaocu u skladu sa transparetnim, pravičnim, opšteprihvaćenim medicinskim kretirijumima kao i na principu pravične raspodjele i jednake dostupnosti primaocima. Zakonom je uređen i postupak dodjeljivanja organa u okviru međunarodne razmjene i članstvo u Eurotransplantu, odnosno razmjene u okviru regionalnog transplantacionog centra. Predlog zakona sadrži niz normi kojim se detaljno propisuju obaveze zdravstvenih ustanova da uspostave i održavaju sistem kvaliteta i bezbjednosti organa u skladu sa savremenim standardima u ovoj oblasti na način koji obezbjeđuje da svi važni procesi od davanja do presađivanja odnosno uništenja organa budu naznačeni i opisani u odgovarajućim standardima i operativnim procedurama koje se redovno ažuriraju u skladu sa naučnim dostignućima i medicinskom praksom. Detaljno se propisuju obaveze svih zdravstvenih ustanova koje obavljaju bolničku djelatnost da preduzmu odgovarajuće mjere i aktivnosti za prepoznavanje i održavanje umrlog davaoca radi očuvanja i uzimanja organa za presađivanje uključujući pripremu, obavještavanje i optimalno zbrinjavanje davaoca kao i procjenu podobnosti davaoca i organa. Za uspješno i blagovremeno obavljanje ovih aktivnosti ministar na predlog direktora zdravstvene ustanove imenuje bolnički koordinacioni tim i koordinatora. Svi zdravstveni radnici u svim fazama postupka od uzimanja do presađivanja moraju da preduzmu sve standardne mjere i aktivnosti, kako bi se rizik prenosa neke zarazne bolesti sveo na najmanju moguću mjeru, spriječili postupci koji mogu uticati na kvalitet i bezbjednost organa za presađivanje. Obavezna je i kontinuirana edukacija i obuka zdravstvenih radnika u skladu sa naučnim razvojem u ovoj oblasti. Presađivanje uzetih i očuvanih organa vrši se u zdravstvenim ustanovama koje ispunjavaju uslove i imaju rješenja Ministarstva i u kojima ministar na predlog direktora zdravstvene ustanove imenuje medicinski tim za presađivanje organa kao i lice odgovorno za sprovođenje postupka presađivanja organa. Prije presađivanja organa obavezno se vrši tipizacija i druga imunološka testiranja i davaoca, na osnovu obaveznog prikupljanja minimalno potrebnih podataka i prikupljanjem dodatnih informacija na osnovu odluke medicinskog tima uz odgovarajuće procedure, kako bi se informacije o tipizaciji organa i davaoca brzo prenosile do zdravstvene ustanove u kojoj se vrši transplantacija. Praćenje organa od uzimanja do presađivanja odnosno uništenja je veoma važno za kvalitet i bezbjednost organa, pa se sledljivost obezbjeđuje odgovarajući sistemom obelježavanja i vođenjem evidencije, a zdravstvene ustanove uspostavljaju sistem obavještavanja i preduzimanja mjera i aktivnosti u vezi ozbiljnih neželjenih događaja i ozbiljnih neželjenih reakcija. Propisano je da se podaci koji su potrebni za punu sledljivost čuvaju najmanje 30 godina. Prepostavka transplantacije je da se dobrovoljno ustupi određeni organ. Uzimanje organa od živog davaoca sprovodi se samo u slučaju kada ne postoji odgovarajući organ umrlog davaoca niti drugi oblik medicinske intervencije koji bi vratio život ili dao novi kvalitet životu oboljelog. Uzimanje organa od živog davaoca dozvoljeno je ako je taj davalac za taj zahvat dao pisanu saglasnost kod nadležnog organa - sud, organ lokalne uprave ili notar koju može opozvati do početka zahvata. Pri uzimanju organa sprovode se odgovarajući medicinski pregledi i zahvati radi smanjenja fizičkih i psihičkih rizika po zdravlje davaoca. Prije uzimanja organa doktor medicine koji učestvuje u postupku uzimanja organa dužan je da davaoca saglasnosti upozna o svim činjenicama koje su od značaja za postupak uzimanja organa i o pravima propisanim zakonom. Uslovi za uzimanje organa od umrlog davaoca na osnovu pretpostavljene saglasnosti predstavljaju novinu. Naime, propisano je da je uzimanje organa od umrlog davaoca dozvoljeno ako je to lice punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje dalo pisanu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Takođe, ako davalac kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje nije dao pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdrastvene zaštite kojom se izričito protivi po ovom postupku, takozvana pretpostavljena saglasanost. Ovakvo rješenje uslovljeno je potrebom pripravljanja većeg broja raspoloživih odgovarajućih organa. Potrebe za organima su zahvaljujući razvoju nauke u porastu u svijetu, a liste čekanja duge, procjenjuje se da svakog dana u prosjeku umre 18 ljudi za koje se nije našao odgovarajući organ. Veliki boroj zemalja je prihvatio navedeni način, pomenuću Hrvatsku, Sloveniju, Francusku, Belgiju, Austriju, Španiju, Portugaliju, Poljsku, Norvešku, Švedsku, Italiju i mnoge druge. Naglašavam da je konceptom pretpostavljene saglasnosti svakom građaninu data mogućnost da se izjasni, a detaljno uređivanje ovih postupaka uz učešće većeg broja lica u lancu od davanja odnosno uzimanja i presađivanja ovih organa onemogućava bilo kakve zloupotrebe i otklanja sve sumnje na takvu mogućnost. Prije uzimanja organa sa umrlog lica obavezno se vrši provjera postojanja saglasnosti odnosno izjave o izračitoj zabrani uzimanja organa. Ako davalac kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje nije dao pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku, koordinator je dužan da odmah pozove jedno od sljedećih lica po redosljedu: bračnog odnosno vanbračnog supružnika, punoljetno dijete, roditelja usvojenika, usvojioca ili punoljetnog srodnika do drugog stepena srodstva. Organi maloljetnog umrlog lica i umrlog punoljetnog lica koje nije poslovno sposobno ili je nesposobno za rasuđivanje mogu se uzeti na osnovu pisane saglasnosti koju daju oba roditelja ako su živa, odnosno staratelj. Uzimanje organa sa umrlog davaoca vrši se uz poštovanje njegovog dostojanstva, osjećanja članova njegove porodice i preduzimanja svih mjera kako bi se povratio spoljašni izgled umrlog davaoca. Organi sa umrlog davaoca mogu se uzimati radi presađivanja drugom licu nakon što je sa sigurnošću, prema medicinskim kriterijumima i na propisani način, utvrđena i potvrđena njegova smrt. Smrt lica sa koga se uzimaju organi radi presađivanja nastupila je ako je na osnovu medicinskih kriterijumima sa sigurnošću utvrđen i potvrđen prestanak rada mozga. Presađivanje organa primaoca u svrhu liječenja vrši se na osnovu informisane saglasnosti primaoca, roditelja ili staraoca primaoca. Licu kome je izvršeno presađivanje organa u skladu sa ovim zakonom obezbjeđuje se praćenje zdravstvenog stanja i nakon presađivanja organa. Imajući u vidu značaj ovog vida liječenja, Predlog zakona nameće obavezu promocije davalaštva organa ne samo Ministarstvu već i zdravstvenim subjektima, subjektima u oblasti obrazovanja kao i medijima. Takođe, Ministarstvo donosi godišnji program presađivanja organa koji obuhvata skup organizacionih stručnih postupaka koji su u vezi sa uzimanjem i presađivanjem organa i prati njegovu realizaciju, donosi stručno uputstvo ustanovama i zdravstvenim radnicima u vezi uzimanja i očuvanja kvaliteta i bezbjednosti organa. Za obavljanje ovih aktivnosti nacionalno koordinaciono tijelo kao posebni organizacioni dio Ministarstva, koje u saradnji sa koordinacionom tijelom u cilju realizacije programa presađivanja obezbjeđuje neprekidno operativno praćenje, koordinaciju rada zdravstvenih ustanova tokom 24 sata sedam dana u nedjelji. Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donijetih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo, a poslove inspekcijskog nadzora organ uprave nadležan za poslove inspekcijskog nadzora preko zdravstvene inspekcije, uz obavezu dostavljanja izvještaja Ministarstvu. Hvala.
  • Hvala i vama. Pošto se radi o izuzetno važnoj temi, elaborirali ste šire nego što smo to definisali vremenom. Molim vas da koristite infrastukturnu tehniku da bih mogao blagovremeno da pratim. Za komentar se javio kolega Nišavić. Izvolite.
  • Hvala, predsjedavajući. Gospodine ministre, S obzirom da Crna Gora nema posebno iskustvo u presađivanju organa, urađeno je 15 transplantacija, 14 sa živih davalaca a jedna sa kadavera, interesuje me, pošto ste u pojedinim članovima ovog zakona dosta nejasno dali te stavke, da li imate određeni tim koji će da ustanovi moždanu smrt i da li član 15 koji kaže da sve zdravstvene ustanove koje obavljaju bolničku djelatnost moraju se pripremiti za proces uzimanja, transplantacije i praćenja transplantiranih organa znači da smo mi dosta opremljeni i kadrovski i materijalno i u svakom drugom pogledu pa da vi sa svojim pravom imenujete od slučaja do slučaja tim koji će da vrši transplantaciju određenog organa, ili već imamo timove, jer navodite da se ti timovi moraju svakodnevno edukovati da bi radili taj posao.
  • Da li još neko koristi pravo komentara u ime klubova? Hoćete li da odgovorite sad, ministre? Izvolite.
  • Uvaženi kolega Nišaviću, Kada smo krenuli u program transplantacije prvo smo morali da uradimo edukaciju i upravo pod pokroviteljstvom regionalnog Centra za transplantaciju u okviru mreže jugoistočne Evrope, dakle 12 zemalja, to je Hrvatska, potpisali smo sporazum sa njima o saradnji i oni su bili edukatori ne samo ljekara iz Crne Gore nego ljekara iz ostalih zemalja regiona gdje se radi transplantacija jedna ili druga, zavisno od vrste organa. Naši ljudi iz Crne Gore zdravstveni radnici, dakle hirurzi, urolozi, neurolozi, anesteziolozi, instrumentarke, trasfuzeri, perfuzeri, bili su na edukacijama, do sada su prošli 11 radionica, da bi mogli da ovladaju procesom transplantacije. Pomenuo sam na skupštinskom odboru, translpantacija predstavlja krunu zdrastvenog sistema, ali time ne napreduje jedan, dva ili tri čovjeka ili u smislu jačanja kapaciteta čitav sistem, jer da bi jedna transplantacija mogla biti obavljena uključeno je preko sto ljudi. To je ono što treba da predstavlja bogatstvo i generator jačanja kapaciteta, znanja i nauke u okviru zdravstvenog sistema u Crnoj Gori. Dakle, formiran je tim koji je nakon edukacije, a I sa opremom koju smo nabavili u Kliničkom centru, spreman da može da ustanovi moždanu smrt odnosno da potvrdi da je taj pacijenat mrtav i da samo postoji aktivnost koja je u suštini održavanje dok se ne uradi eksplantacija ako već govorimo o moždanoj smrti. Dakle, tačno po pravilniku koji je usvojen i objavljen postoji tim koji se sastoji od određenih specijalnosti, neurologa, anesteziologa itd, do procedura koje se moraju ispoštovati da bi se proglasila moždana smrt. Pitali ste o timovima koje treba da uradimo. Odlukom ministra, postoji nacionalni koordinator za transplantacije, rješenjem su u svim opštim bolnicama imenovani bolnički koordinatori za transplantacije, dakle ljudi koji su bili na edukaciji, uglavnom su to ili neurolozi ili anestiolozi, neko ko je svakog dana u prilici da je uz pacijenta u fazi anestezije, trauma, u toku reanemacije i na nivou Kliničkog centra postoji formiran tim za transplantacije od svih ovih ljudi, da ne nabrajam djelatnosti. Urađena je transplantacija sa živog davaoca, jedna eksplantacija koja je urađena sa donora, a razmišljamo eveuntualno o transplantaciji jetre kao sljedećem koraku. Za transplantaciju srca objektivno potreba građana Crne Gore nije na tolikom nivou da bi se morali prema tome usmjeravati i jačati s obzirom da imamo preko Hrvatske ulazak u Eurotransplant. Hvala.
  • Hvala, ministre. Prelazimo na prvi krug današnjeg razmatranja Predloga zakona. Prvo će biti prestavnik DPS-a kolega Srzentić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine Savović,poštovani građani, potpredsjedniče, uvažene kolege, ministre i gospođo Transplantacija je postupak odstranjenja tkiva ili organa iz tijela žive ili preminule osobe kako bi se oni presadili u tijelo primaoca odnosno recepijenta da bi se tome recepijentu omogućilo produženje ili spašavanje života. Donacija organa je enički ili pravni postupak kojim se osoba donator slaže da se medicinski postupak eksplantacije organa izvrši na njoj i presadi u tijelo druge osobe. U javnosti se ta dva termina i postupka izjedačavaju pa se termin donacija organa koristi i za postupak presađivanja organa sa kadavera. Zanemarimo li istoriju transfuzije, tehnika transplantacije tkiva i organa do 54. godine prošlog vijeka bila je u povojima i zbog nepoznavanja pravilnosti genetskih i imunoloških reakcija uprkos borojnim pokušajima nije donosila značajne rezultate. Stoga su svi takvi pokušaji završavali odbacivanjem transplantata. Prva uspješna transplantacija bubrega dogodila se 1954. godine kada su donator i recipijent bili identični blizanci čime je prevladana teškoća imunoloških reakcija na strano tijelo. Džozef Muraj dobio je za taj postupak 56 godina kasnije, zajedno sa Tomasom Donelom koji je uradio prvu transplantaciju koštane srži, Nobelovu nagradu. Moram ovom prilikom pomenuti još jedno veliko ime hirurgije koje je dalo veliki podsticaj transplantaciji, to je doktor Kristijan Bernard koji je 1967. godine u Južnoj Africi napravio nekoliko u današnjim razmjerama relativno uspješnih transplatacija srca. Neko se vjerovatno sjeća čak i imena prvog pacijenta koji je dobio tuđe srce, Luis Vaškanski koji je živio 18 dana. Ali glavni doprinos današnjim razmjerama transplantacije donijelo je otkriće imunosupresivnih ljekova, ciklosporina. Svaki čovjek nosi u svom genomu jedinstvenu genetsku šifru, ne samo u svom tijelu nego svaka ćelija našega organizma nosi jedinstvenu genetsku šifru i na taj način svako tijelo odnosno svaki čovjek je jedinstven. Unošenje bilo kakve bjelančevine kao stranog tijela izaziva odbrambenu reakciju našeg organizma koji prepoznaje strano tijelo i kroz reakciju antitijelo - antigen sprečava ulazak tzv. "uljeza" i brani svoj organizam. Da bi se ovaj odgovor organizma spriječio, potrebno je bilo da farmakologija dodje do otkrića imunosupresivnih superselektivnih ljekova koji će suprimirati ovaj odgovor organizma i odbacivanje novog organa a da istovremeno ne oslabi imunološki odgovor organizma na različite infekcije kojima smo podložni. Transplantacija se razlikuje s obzirom na to da li je transplantant iz mrtvog odnosno sa kadavera ili sa živog, takozvana living transplatacija. U slučaju sa kadavera tradicionalni način utvrđivanja smrti bio je prestanak rada srca i disanja. Od 1968. godine kada je komisija Harvardskog medicinskog fakulteta donijela protokol o neurološkoj smrti počinje se prihvatati kriterijum moždane smrti. Danas sa sigurnošću možemo da utvrdimo moždanu smrt. Kako bi mozak pacijenta proglasili mrtvim pacijent mora biti u nepovratnoj komi i ne smije reagovati na bol, ne smiju postojati refleksi moždanog stabla tako da pacijent bez vještačke pomoći ne može disati, gutati i treptati. Prva je Finska 1971. godine postala zemlja koja je pravno prihvatila kriterijum moždane smrti. Taj je kriterijum smrti omogućio bitan porast dostupnog broja organa za transplantaciju jer su druge vitalne funkcije organa, prokrvljenost kao veoma važna, još uvijek na djelu pa je kvalitet organa bitno bolji a transplantacije se mogu planirati i unaprijed. Želim da se osvrnem na saglasnost. U slučaju presadjivanja organa s mrtve osobe koriste se dvije pravne definicije ili pretpostavke odnosno socijalno-medicinska načela. Prema prvoj definiciji takav se postupak presađivanja sa tijela umrle osobe može obaviti isključivo ako je osoba za života potpisala donatorsku karticu. Prema drugoj definiciji postupak transplantacije nakon smrti negdje se obavio na osobi koja je za života potpisala da ne želi da joj se uzmu organi i to je tzv. pretpostavljeni pristanak, jer smo na taj način svi mi potencijalni donator. Mislim da je to način da se poveća broj organa i treba znati da u ovom momentu samo u Sjedinjenim Američkim Državama 100.000 ljudi čeka transplantaciju. Najčešće transplantirani organ je bubreg, poslije toga jetra. U Americi je prošle godine uradjeno 4.500 transplantacija jetre, u Evropi 3.500. Treba i ovaj dom odavde da pošalje poruku da je doniranje organa jedan od najuzvišenjiih postupaka kojim možemo spasiti nečiji život. Zbog kratkoće vremena želim samo da još jednom kažem da ovaj zakon kojim se reguliše ova specifična oblast apsolutno treba podržati i raditi na svemu da se donacija organa u našoj državi što više promoviše. Hvala.
  • Hvala, kolega Srzentiću. Za onu opasku moju da ako je strano tijelo pa će ga odbaciti organizam, ako je to dva kilograma metalnog koljena kao kod mene, vrlo je rizično. Sad sam teži fizički nego specijalni čelik koji je otporan na habanje i legirani čelik i to je veoma važna stvar kod metalnog koljena, ali to je duga priča i ne želim nikome da dođe u iskušenje kao što sam ja. Kolega Bralić. Zbog veoma značajnih odluka koje će donijeti SDP, zato su i osutni, u budućoj koaliciji sa Demokratskim frontom, napravićemo iznimku, izaći mu u susret i dati mu priliku. Izvolite, kolega Braliću.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi ministre Radunoviću, uvažena gospođo Savović, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani, Na dnevnom redu je Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja. Ovo je zakon koji prvi put na ozbiljan način tretira ovu veoma važnu oblast u zdravstvenoj zaštiti u Crnoj Gori. Predloženim zakonom se uređuje način, postupak davanja, testiranja, tipizacija, uzimanje, transport, presađivanje ljudskih organa u svrhu liječenja. Veoma bitno je naglasiti da se ovaj zakon ne odnosi na organe za reprodukciju kao što su jajna ćelija, zametak, fetus, kao ni organi koji su namijenjeni za naučna istraživanja. Cijeli postupak zasniva se na pristanku, odnosno saglasnosti davaoca, primaoca ili člana porodice umrlog davaoca. Davanje organa je isključivo u svrhu liječenja, nekomercijalnog karaktera i zagarantovana je anonimnost davaoca i primaoca. Usvajanjem ovog zakona onemogućiće se promocija ustanove koja to radi, kao timova ili resornog ministarstva ili fonda koji kontroliše ovu oblast, da se ne bi desilo kao što je nedavno bila svojevrsna promocija ovih organa prilikom transplatacije urađene u Kliničkom centru, kod transplatacije bubrega, gdje su čak i mediji prenosili direktno u video zapisu i snimali i davaoca i primaoca. Ovaj zakon će na veoma efikasan način spriječiti i taj vid zloupotrebe. Upravo će ovaj zakon regulisati anonimnost davaoca i primaoca. Sredstva za postupak uzimanja, transporta, čuvanje, presađivanje, kao sredstva za praćenje stanja davaoca i primaoca nakon same transplantacije obezbijediće se iz budžeta resornog ministarstva i Fonda zdravstva, što je, po meni kao stručnjaku i kao poslaniku, na veoma efikasan način urađeno. Nažalost, u nekim zemljama i Evropske unije to nije na takav način regulisano. Davalac je lice koje daje jedan ili više organa za vrijeme života ili nakon smrti. Ovdje je i na Odboru postojala dilema, naročito kod davaoca nakon smrti, Odbor je ipak usvojio zaključak da podrži ovo. Socijaldemokratska partija će podržati ovaj zakon, iako je postojala dilema u ovoj oblasti, naročito kod davaoca nakon smrti. Da bi primalac primio organ potrebno je uraditi tipizaciju davaoca i primaoca kao i tipizaciju samog organa. Ovim zakonom se stvara osnova za uključivanje u Evropsku organizaciju za razmjenu organa i već ovih dana smo imali jedan veoma uspješno odrađen primjer, gdje je urađena transplantacija jetre u Zagrebu kod pacijenta iz Crne Gore. Iako zvanično još uvijek nijesmo usvojili zakon, ipak radi tih dobrih odnosa sa Zagrebom i dobre saradnje resornog ministarstva taj slučaj je uspješno odrađen. Što se tiče Evropske organizacije za razmjenu organa, to je neprofitna organizacija koja se bavi nacionalnom i prekograničnom razmjenom organa u svrhu liječenja. Ova organizacija uključuje većinu članica Evropske unije. Ovim zakonom se na efikasan način reguliše lista čekanja lica koja očekuju transplantaciju organa. Takođe se ovim zakonom precizno reguliše spisak ustanova koje se mogu baviti uzimanjem, transportom i presađivanjem organa. Ono što ostaje dilema je činjenica da usvojenim budžetom za Ministarstvo zdravlja i Fond zdravstvenog osiguranja nijesu predviđena sredstva, a siguran sam da će biti neophodan i veći dio sredstava pored toga što će to da rade već obučeni timovi, mislim da za potrebe iz ove oblasti će biti potrebna dodatna sredstva. Zato i stoji obaveza i ovog organa i resornog ministarstva da u narednom periodu, prilikom usvajanja budžeta za zdravstvo i Fonda za zdravstveno osuguranje, budu ukalkulisana sredstva koja će garantovati uspješan rad kao što je to predviđeno zakonom. Socijaldemokratska partija ovaj zakon cijeni neophodnim, efikasnim i Klub posl anika Socijademokratske partije će podržati njegovo usvajanje prilikom glasanja. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega. U ime Demokratskog fronta, koleginica Đurašković. Izvolite.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi ministre, cijenjeni građani, Pred nama je Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja. Transplantacija ljudskih organa u terapijske svrhe praktikuje se već više od pola vijeka od kada je počela transplantacija rožnjače oka. Vremenom se razvila u nezamjenljiv medicinski postupak u cilju spašavanja i produžetka ljudskog života. Uzimanje organa i tkiva moguće je od živog davaoca ili od tek umrlog čovjeka. Dosadašnjim aktuelnim propisom, davaoci organa u slučaju smrti mogli su biti samo građani koji su u toku života zavještali organe, odnosno dali saglasnost i pisanu izjavu izabranom doktoru da žele biti donatori, a i u ovom slučaju je trebalo saglasnost porodice. Donorstvom, odnosno potpisivanjem donorske kartice, pravno gledano, zasniva se ugovor sa visokim etičkim aspektima kao akt davanja i milosrđa, a ne kao klasičan ugovor o prometu, jer zakonom nije dozvoljeno davanje i primanje naknade za organ. Predlogom novog zakona dozvoljeno je uzimanje organa sa umrlog davaoca iako nije u toku života dao pisanu izjavu kod izabranog ljekara na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku. To se zove pretpostavljena saglasnost i pisanu saglasnost za uzimanje organa od ovih umrlih osoba daje bračni ili vanbračni supružnik, punoljetno dijete, roditelj, usvojilac ili punoljetni srodnik sa kojim se davalac nalazi u drugom stepenu krvnog srodstva. Upravo propisivanje pretpostavljene saglasnosti izaziva pažnju i brigu pacijenata koji leže u crnogorskim bolnicama, da će u slučaju smrti svi biti potencijalni davaoci organa. U svijetu i okruženju zabilježeni su brojni slučajevi zloupotreba u transplantaciji koji idu do oblika organizovanog kriminala. Postoji i mreža brokera organa. Ova činjenica smanjuje povjerenje građana u sistem prikupljanja i distribuciju organa. Fenomen crnog tržišta napada nezaštićene, siromašne i najranjivije djelove stanovništva. Nije bilo davno kada smo čitali u oglasima prodajem bubreg, što pokazuje da beznađe i očaj čine da pojedinac dovodi svoj život u opasnost kako bi spasao tuđ život zarad novčane nadoknade koja je inače zakonom zabranjena. Poštovani građani, podržavamo ideju stvaranja nacionalnog programa zavještanja organa, odnosno uvođenje donorskih kartica isključivo u svrhu spašavanja ljudskih života. Treba građanima maksimalno približiti značaj donorstva kroz veliku medijsku kampanju, putem štampanih i elektronskih sredstava informisanja, flajerima, spotovima, iskoristiti umjetničko nadahnuće The Books of knjige, što su napravili sa Elektrodistibucijom i drugih poznatih ličnosti iz svijeta umjetnosti i sporta. Nesporna su izuzetna dostignuća presađivanja organa, ali ovaj postupak još uvijek prate brojna sporna pitanja i dileme, što pokazuje da nije do kraja definisana pravnim i etičkim normama. Klub Demokratskog fronta je uložio amandmane na Predlog ovog zakona i vi ćete o tome biti informisani. Hvala lijepa.
  • Hvala i vama, koleginice Đurašković. U ime SNP-a, kolega Nišavić. Izvolite.
  • Hvala, gospodine predsjedavajući. Gospodine ministre, poštovani građani, Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja mnogi danas nazivaju i zakonom između života i smrti, s pravom, jer nečija smrt može da znači život jedne ili više osoba. Presađivanje ljudskih organa, kao što su i kolege prije mene kazale, datira još iz 60-ih godina prošlog vijeka. Preciznije, prva transplantacija bubrega 1954, koštane srži 1956, jetre 1963, pluća 1963, gušterače 1966. i srca 1967. godine. Upravo što je i kolega Srzentić kazao, prvih godina pacijenti sa presađenim organima nijesu dugo živjeli, upravo zbog odbacivanja stranog tijela, stranog organa do pojave jakih imunosupticidnih ljekova. Transplantacija može produžiti život bubrežnim bolesnicima, kao i oboljelima od jetre, od leukemije, ali ljudi od oboljelog srca mogu samo vratiti svoj život sa tuđim srcem sa umrle osobe. Kazao sam prije, u Crnoj Gori je u prošloj godini urađeno 15 transplantacija, 14 sa živih donatora, 15. sa kadavera. Danas se u svijetu sa tuđim organima živi više stotina hiljada ljudi, a transplantacije bubrega, srca i jetre opisuju se kao rutinske. U Evropi se godišnje transplantacijom spasi oko 10.000 ljudi, ali je daleko veći broj onih koji čekaju organe spasa. Svuda u svijetu je najveći problem kako dobiti organ spasa. Znači, organi se mogu dobiti od kadevera ili od živog davaoca. Kadaver je termin za osobu kod koje je konstatovana moždana smrt. Moždana smrt je nepovratno gubitak moždanih funkcija i ne postoji nijedan dokaz u svijetu da se neko povratio iz takvog stanja. Moždanu smrt utvrđuje tim ljekara na čelu sa anesteziologom, u kome se nalaze i hirurzi i radiolozi koji sa dopler aparatima utvrđuju nedostatak funkcionisanja krvnog sistema u mozgu. Donator organa može biti živa osoba ako se radi o parnim organima kakvi su bubrezi ili ako je riječ o dijelu jetre ili koštane srži. Transplantacija je ne samo u dijelu davanja novog života nego i u ... dijelu mnogo pozitivna. Ovaj zakon je u tom pravcu pozitivan. Da navedem primjer da, recimo, dijaliza jednog pacijenta godišnje košta 25.000 eura, a jedna transplantacija bubrega košta otprilike sa tim liječenjem, ljekovima itd. 25.000, što svaka iduća godina smanjuje cijenu od transplatisanih, odnosno pacijenata koji su primili transplantirani organ. Cijena koštanja transplantacije srca je oko 40.000, jetre oko 70.000. Znači, sve je to u nekom dužem periodu ekonomski isplativije, da ne govorim o tom humanom, odnosno o produženju života. Kod zemalja Evropske unije najveći broj transplantata ima Španija ... Evropsku uniju bila na začelju te liste. Međutim, pozitivnom politikom promovisanja donatorstva ona se sada nalazi na prvom mjestu. Takođe se to može reći i za Italiju koja je napravila program po kom su svi građani bili u obavezi da se izjasne jesu li protiv da budu davaoci organa poslije smrti, ukoliko to u predviđenom roku nijesu učinili, protumačeno je da su saglasni. U Italiji se godišnje presadi oko 1.400 jetri. Osvrnuću se na nekoliko članova predloženog zakona, na član 5 gdje se kaže da nije dozvoljeno davanje i primanje naknade za organe, osim što se ne smatra naknadom putnih troškova boravka u zdravstvenoj ustanovi. Mislim da mi moramo našom politikom promovisati donaciju organa i na neki način koji nije vid plaćanja stimulisati pojedince da zaveštaju svoje organe, primjera radi, kroz način liječenja, ne čekanja na zakazane preglede mjesecima nego da ti ljudi imaju prednost u zakazivanju pregleda, recimo prednost u parkingu, da ne nabrajam. Moramo kroz taj način malo stimulisati potencijalne donatore. Član 12 kaže da je lista čekanja baza podataka lica koja čekaju na presađivanje organa i sačivanja se po vrstama potrebnih organa, svakako uz medicinske parametre, a ne emotivne. Međutim, ovdje se postavlja pitanje šta sa iznenadnom potrebom presađivanja, recimo, srca, da li to u ovom članu može da bude izuzeto iz ovog stava, da se mora poštovati lista zakazanih pacijenata koji čekaju na presađivanje. Posebno bih se osvrnuo na član 32 koji, čini mi se, potire sve ove dobre strane ovog zakona. To je uzimanje organa sa umrlog davaoca, dozvoljeno je kada to lice kao punoljetno i sposobno za rasuđivanje je dalo pisanu dobrovoljnu saglasnost i nije dalo pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite koja se izričito protivi ovom postupku. Znači, nemamo izjavu ni da ni ne, znači nije dalo, a pod pretpostavkom da bi dalo da je bilo kod izabranog ljekara. Mislim da se ovo kosi sa etikom i ovaj član 32 treba drugačije formulisati. Nisam za stavku da se, iako su sigurno potrebe medicine da se taj stav tako i definiše, nije etički i nije humano da se nekome uzima organ bez njegovog zaživotnog pristanka. Ponoviću ono što je kolega Srzentić kazao i koleginica da se ovo može prevazići sa jednom opsežnom akcijom promovisanja donatorstva. Ako znamo da Crna Gora ima oko 300 donatora, je li tako, to je izuzetno malo, izuzetno beznačajno da ovaj zakon zaživi. Neke norme pokazuju da bi Crna Gora morala da ima najmanje 150.000, možda i 200.000 donatora da bi mogao ovaj zakon da zaživi i da funkcioniše. Stoga smatram da je ovaj zakon donesen, ali se neće moći primjenjivati ne zbog toga što su članovi zakona takvi da nijesu primjenjivi nego upravo samo zbog toga što smo mi jedna mala zajednica koja nije sposobna da odgovori ovom zahtjevu. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Nišaviću. Jedna primjedba, da moramo, ipak, da se pridržavamo vremena, zato što se dosta prijavilo kolega, vrlo interesantna tema. U ime Pozitivne Crne Gore, kolega Tuponja. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Koleginice i kolege, poštovani ministre Radunoviću, pomoćnice ministra Savović, poštovani građani Crne Gore, Motivi i razlozi za donošenje Predloga zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja su nesumnjivo želja da se upotpuni i kvalitet i standard u ovoj oblasti i poboljša opšte stanje građana, naravno, postoji i potreba za usklađivanjem sa propisima Evropske unije. Medicina čini ogromne napretke koji se tiču presađivanja organa i omogućava ljudima koji su do juče bili beznadežni slučajevi da dobiju barem šansu i nadu da će ozdraviti i da će moći da nastave da vode normalan život. Da bi to moglo da se desi, potrebno je da na raspolaganju stoje ljudski organi. Mnogo je veći broj bolesnih kojima je potreban organ na njihovom putu ozdravljenja ili, nažalost nerijetko jedina solucija za njihovo ozdravljenje, od onih koji su spremni da nakon svoje smrti ili za života stave na raspolaganje svoje organe sa ciljem liječenja onima kojima je to potrebno. Jasno je da je opšti interes da dobrovoljnih donatora ima što više. Jasno je da većina ima i problem sa mišlju da će njihovo tijelo nakon smrti biti otvoreno, da će njihovi organi biti vađeni i odnošeni. Neko iz religioznih razloga, neko iz etičkih, neko iz nekog drugog razloga, neko iz jednostavnog osjećaja nelagode i, priznajem, ja spadam u ovu posljednju grupu, neće pristati na to. Ova oblast po svojoj prirodi je veoma osjetljiva sa više aspekata. Uzimati organe sa umrlih osoba nosi sa sobom nešto što budi različita osjećanja kod svih nas. Ta nas tema ne ostavlja ravnodušnima i utoliko je potrebnija vrlo precizna i nedvosmislena zakonska regulativa. Uvažavajući potrebu za što većim brojem donatora, da bi se liječilo ili, bolje rečeno, spasio što veći broj pacijenata kome je to potrebno, ne smiju se ugroziti neka druga prava građana. Član 32 Predloga koji se tiče uzimanja organa sa umrlog davaoca, osim što nije dovoljno precizno formulisan, upravo to i radi. Dakle, u ovom članu se kaže, a pročitaću ga zbog građana koji nas gledaju, jer oni vjerovatno nijesu bili u prilici da pročitaju ovaj vrlo diskutabilan član zakona. Dakle, uzimanje organa sa umrlog davaoca dozvoljeno je kada je to lice kao punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje: 1) Dalo je pisanu dobrovoljnu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Apsolutno nema ničeg spornog u tom dijelu. 2) Nije dalo pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku (pretpostavljena saglasnost). Dalje se kaže odmah nakon davanja pisane saglasnosti, odnosno izjave iz stava 1 ovog člana izabrani doktor na primarnom nivou zdravstvene zaštite obavještava Ministarstvo. To je u redu. Saglasnost i izjava iz stava 1 ovog člana mogu se izmijeniti, odnosno opozvati u svakom trenutku. To je sasvim korektno i u redu. Pisanu saglasnost za uzimanje organa od lica iz stava 1 tačka 2 ovog člana, sada govorimo o tački 2 iz ovog člana, odjednom se vraćamo na njega, iako je ona prethodno bila završena. Znači, sada kaže, pisanu saglasnost za uzimanje organa od lica iz stava 1 tačka 2 ovog člana daje, i onda tekst ide dalje, apsolutno u tački 2 nije pominjana pisana saglasnost nekog drugog člana, ali se u tekstu kaže - daje bračni, odnosno vanbračni supružnik, punoljetno dijete, roditelj, usvojenik, usvojilac ili, molio bih da obratite pažnju na ovo, poštovani građani, punoljetni srodnik sa kojim se davalac nalazi u drugom stepenu krvnog srodstva. Volio bih da mi pojasnite, kada budete odgovarali na naše komentare, kako mislite da ustanovite čiji sam ja krvni srodnik, ako dođem i tvrdim da sam vaš krvni srodnik u drugom stepenu. Dajte mi samo tu metodu da ja nijesam vaš brat od tetke ili bilo čiji. To je, mislim, nesprovodljivo. U obrazloženju ovog zakona, kada se tiče ovog člana, naglasio bih da je propisano da je uzimanje organa od umrlog davaoca dozvoljeno ako je to lice kao punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje dalo pisanu dobrovoljnu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite, kao i ako davalac kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje nije dao pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku (pretpostavljena saglasnost). Ako davalac kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje nije dao pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku, koordinator je dužan da odmah pozove jednu od sljedećih lica i onda nabraja ova lica u srodstvu, ukoliko ona postoje. Usporedbe radi, definisali ste u članu 41 koji se tiče prava primaoca da presađivanje organa može da se vrši samo uz pisanu saglasnost primaoca koji je punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje, a za maloljetna i punoljetna lica koja nijesu poslovno sposobna, jer su nesposobna za rasuđivanje, saglasnost daju oba roditelja, ukoliko su živa, odnosno staratelji. Za lica koja nijesu u mogućnosti da se izjasne, saglasnost može dati bračni, odnosno vanbračni supružnik, punoljetno dijete, roditelj, usvojenik, usvojilac ili srodnik sa kojim se davalac nalazi u drugom stepenu krvnog srodstva. Opet taj srodnik u drugom stepenu krvnog srodstva. Pisana saglasnost za presađivanje daje se kao slobodno izražena volja i na propisan način i čuva se u medicinskoj dokumentaciji. Obrazac, sadržinu i način davanja saglasnosti propisuje Ministarstvo. Uporedite samo član 32 i član 41 kakva su prava primaoca i kakva su prava ovoga koji više nema nikakva prava jer je umro. Prava primaoca ne mogu biti veća od prava davaoca. Žao mi je što predlagač zakona nije tražio druge stimulativne mjere za davaoce, dobrovoljne davaoce, jer ovo može biti samo na dobrovoljnoj bazi, već se odlučio da kroz zakonsku formu legalizuje nešto što ne uvažava mišljenje, namjeru ili želju davalaca. Pretpostavljena saglasnost je vrlo opasna norma, jer ukoliko je ovoga puta usvojimo, onda nemamo razloga da je ne usvojimo i drugi put, u nekom drugom zakonu. Kud bi to vodilo što bi parlamentarna većina mogla da izglasa kao pretpostavljenu saglasnost, praktično nema granica. Možda ćemo svu svoju imovinu nakon naše smrti ostaviti DPS-u, ukoliko nismo dali pisanu izjavu kojom se, citiram - izričito protivimo ovom postupku. Možda će se sjetiti da na izborima svi oni koji nijesu izašli da glasaju, zapravo glasaju DPS jer je to pretpostavljena saglasnost, osim ukoliko nijesu dali pisanu izjavu kojoj se, opet citiram - izričito protive ovom postupku. Pozivam sve poslanike da, u cilju odbrane digniteta i svih nas, vratimo ovaj zakon na doradu i da predlagač osmisli druge načine kako da dođe do većeg broja donatora organa, bez brutalnog kršenja bilo čijih prava. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Tuponja. Sada, u ime četiri partije ima riječ koleginica Dragičević. Kada završimo ovaj krug, idemo na moju metodu pet plus jedan, pa ćete sami zato što se dosta prijavilo, a vrijeme neumitno teče, a mi probijamo vrijeme mnogo više nego što je minut, dva. Izvolite, koleginice.
  • Uvažene kolegice i kolege, uvaženi gospodine ministre i pomoćnice ministra, uvaženi građani, Ja bih nešto rekla o ovom zakonu, možda nije sve baš sa njim povezano, ali mislim da jeste dosta. Prijedlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, mislim da je to jedna vrlo humanitarna stvar i da treba tako i da se posmatra. Međutim, ne znam koliko je naše društvo, koliko smo mi zreli za to. Sve one zakone koje smo donijeli konkretno iz zdravstva, iskreno rečeno malo se primjenjuju. Ovdje se kaže da će sredstva za ovo da obezbijedi Ministarstvo i Fond. Da biste napravili jednu refundaciju od dva-tri eura, treba vam sedam papira osobe koje se teško kreće ili je stara, ili je u kolicima, treba da prođe mjesec dana dok to sve pokupi, tako da ne znam ako bude Fond obezbjeđivao sredstva kad će to biti, možda nikad. Mnogo se polaže na izabranog liječnika, izabrani liječnik, ako je bolestan, niko drugi neće da ga zamijeni. Znate li vi da može da umre sad od upale pluća, da nema longacef, znate li da neće doktor drugi da dođe nego kaže čekaj svoga, a on je mjesec dana na odmoru. Ako zovete privatnika, privatnik ne može, ne priznaju ono što privatnik napiše. Mislim da bi trebalo puno drugih stvari riješiti pa se onda dati na ove zakone, a ja jesam za ovo. I opet, kao svi prije mene, moram da pomenem član 32, ali sam ga ja malo drugačije čitala. Ovdje piše: "Uzimanje organa sa umrlog davaoca dozvoljeno je kada to lice kao punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje". Kako može mrtav biti sposoban za rasuđivanje? Do sad nije to nikad bilo. Ovdje je dao uvaženi kolega Labudović amandman, ja sam isto to htjela da uradim, ali mislim da ne moram. Dok je živo ovo lice, ne može umrli nikako, punoljetan i poslovno sposoban i još sposoban za rasuđivanje. O članu 32 puno je pričano. Ja sam pogledala amandmane koje je dao kolega Labudović, meni su prihvatljivi i mnogo mi bolje objašnjavaju, jer ovdje ima puno nedorečenih stvari, a s obzirom da je to za nas relativno nova materija, mislim da bi moralo malo bolje da se precizira puno stvari. Prihvatam u potpunosti amandmane i ukoliko ih vi ne budete prihvatili, ja ću svaki podržati ovdje u Skupštini. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Dragičević. U ime Bošnjačke stranke, kolega Zoronjić.
  • Hvala, potpredsjedniče Raduloviću. Koleginice i kolege poslanici, uvaženi ministre Radunoviću i pomoćnice ministra, poštovani građani, Presađivanje ili transplantacija organa danas je u svijetu prihvaćen i uspješan način liječenja bolesnika kod kojih je iz bilo kojih razloga došlo do nepovratnog zakazivanja funkcije pojedinog, za život potrebnog organa. Darivanje organa znak je velike humanosti, kojom jedna osoba iskazuje svoju želju i namjeru da u toku svog života ili nakon smrti daruje svoje organe radi presađivanja kako bi se pomoglo drugim licima. Zakon o uzimanju ili presađivanju dijela ljudskog tijela u svrhu liječenja koji je Skupština Crne Gore usvojila 2009. godine, predstavlja normativni okvir za postupke presađivanja kako organa tako tkiva i ćelija. U međuvremenu je došlo do izmjena u Evropskom zakonodavstvu, u ovoj oblasti, donošenjem dvije nove direktive 2010. godine, što je uslovilo da se stvara poseban normativni okvir za organe, a posebno za tkiva i ćelije. Ovim prijedlogom zakona propisana je neophodna saglasnost primaoca i davaoca organa, propisana je zabrana trgovine organima, a značajan dio odredbi posvećen je obavezi Ministarstva zdravlja i drugih državnih organa, kao i medija, u promociji davanja ljudskih organa u svrhu liječenja, kako bi svi postali svjesni da je transplantacija jedna od metoda koja će se sve više primjenjivati u budućnosti. S obzirom da se direktivom Evropskog parlamenta i Savjeta o standardima kvaliteta i bezbjednosti ljudskih organa namijenjenih presađivanju iz 2010. godine propisuju standardi kvaliteta i bezbjednosti, Prijedlogom zakona su takođe propisani standardi tokom cijelog postupka od odabira do samog čina presađivanja organa, a zasnovani su na primjeni visokog standarda kvaliteta. Takođe, propisana je obaveza zdravstvenih ustanova da razvijaju sistem kvaliteta na način što će svi postupci morati da se odvijaju u skladu sa pisanim standardima i procedurama prateći razvoj medicinske nauke. Prijedlogom zakona poseban akcenat je stavljen na listu čekanja koja treba da bude transparentna i da se redovno ažurira. Evropa je zvanično prihvatila potpisivanje sporazuma između Hrvatske i Crne Gore te je tako Crna Gora u oktobru postala i dio Eurotransplanta, pa crnogorski građani mogu da dobiju organe i iz Evrope, stoga je ovim Prijedlogom zakona propisan način razmjene organa među državama. Takođe, ovim prijedlogom zakona utvrđena je promjena u načinu davanja saglasnosti za uzimanje organa, jer sada svako punoljetno lice može dati izjavu kod izabranog doktora da se njegovi organi poslije smrti mogu koristiti. Ovim prijedlogom zakona značajno je propisivanje saglasnosti za uzimanje organa od umrlog davaoca, uz saglasnost članova porodice, ukoliko to lice za života nije dalo izjavu kod izabranog dokotora, čime će se obezbijediti veći broj organa za presađivanje licima kojima je to jedini način liječenja. Ovom prilikom, povodom ovog dijela Predloga zakona, iskazujem određenu nedoumicu zbog mogućih kasnijih problema ili eventaulnih zloupotreba. Dalje, čitav postupak presađivanja ljudskih organa u svrhu liječenja je anoniman, dobrovoljan i zasnovan na čistom altreuizmu. Što se tiče različitih naučno-vjerskih istraživanja po ovom pitanju imamo približno iste rezultate širom svijeta. Većina savremenih učenjaka, ovog puta islamskog prava, smatra dozvoljenim doniranje organa, svejedno da li se radi o donaciji ili se radi o zaveštanju organa. Pri tom, ako se radi o donaciji živog donatora, davanje organa ne smije ugroziti vitalne životne funkcije donatora, jer se time narušava islamski princip ne sm ije se nanositi šteta sebi niti drugom. Zatim, u svim slučajevima doniranje organa ni pod kojih uslovima ne smije prerasti u trgovinu organima, što je težak zločin, a nije dozvoljeno doniranje organa iz reproduktivnog sistema organa. Dakle, darivanje organa da bi se nekome produžio ili spasio život spada u jednu od ključnih intencija islamskog prava, a to je očuvanje života. Onom ko je donirao organe da bi spasio drugome život pripada nagrada kao da je spasio cijelo čovječanstvo, jer nam je poznat kuranski ajet: "Ako spasi jednog čovjeka, kao da je spasio čitavo čovječanstvo". Prema tome, vjernik i nakon smrti ima priliku da ima nagradu od Boga, sve dok se neko koristi njegovim organima. Prema tome, i islam smatra plemenitim djelom i velikim dobročinstvom doniranje organa radi spašavanja života ljudi ili očuvanja njihova zdravlja. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Zoronjiću. Baš sam sad htio, da nije niko govorio o vjeri, toj dimenziji i punu podršku za ovakav vaš pristup. Sa ovim smo završili prvi krug. Ministre, imate li što da iskomentarišete na ovakve konkretne i pametne stvari ili nećete?
  • Radi racionalnosti, još će neko komentar pa ću onda biti otvoren za odgovore.
  • Zgob dinamike i razmjene mišljenja ukoliko želite, ukoliko ne, onda ćete u drugom krugu. Dobro. Kolege, prelazimo na drugi dio rasprave o ovoj važnoj temi. U ime DPS-a kolega Duković, neka se pripremi u ime Demokratskog fronta koleginica Kalezić.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre, gospođo Savović, Pokušaću da u ovom roku nešto kratko kažem a u skladu sa članom 9 predloženog zakona koji kaže da smo svi u obavezi da radimo na uspješnom sprovođenju, unapređenju, popularizaciji, zdravstvenom prosvjećivanju građana o značaju davanja organa za presađivanje. Mislim da je to ono osnovno što najviše građane interesuje u vezi transplantacije ne ulazeći puno u stručnu raspravu koja je, mogu slobodno reći, meni bliža od ove druge. Ono što bih na početku rekao i istakao jeste da i naš zdravstveni sistem, naš Klinički centar, već radi ovu značajnu intervenciju, intevenciju transplantacije, da se to već radi u Kliničkom centru Crne Gore i da obavljanje ovakve jedne operacije zahtijeva veliku stručnost, što na drugoj strani govori i o kvalitetu zdravstvene usluge u jednoj državi. Znači, mi radimo na jačanju kvaliteta zdravstvene situacije kod nas što je dobro i svaka pohvala za tim koji radi ovu transplatanciju. Ono što bih istakao ovom prilikom jeste ne manje pohvale i za sve one druge koji su uključeni u sistem transplantacije za koje se obično nikad ne čuje a obavljaju možda onaj najznačajniji dio pretraga i laboratorijskih dijagnostika koje su od bitnog značaja za uspjeh transplatacije. Naravno, transplantacija nije neka nova metoda u medicini. Od kada se zna za ljudski rod zna se za transplantaciju. Čak postoje i pisani dokazi da je i prije nove ere pokušana transplantacija kože. U I vijeku je pokušana prva transplantacija čak noge sa umrlog na osobu kojoj je noga bila amutirana i sve tako kroz istoriju, zabilježeni su čak i uspješni zahvati transplantacije koji su više bili plod nekih srećnih okolnosti nego plod naučnih otrkića jer se u to vrijeme nije znalo za sve ono što se danas zna, za sve one činjenice koje su neophodne da se znaju za transplantaciju a koje mi danas znamo. Zbog toga su one bile više plod nekih srećnih okolnosti. Danas je sasvim druga situacija. Mnoge činjenice iz oblasti transplantacije nauka je već otkrila tako da su svi rizici vezani za transplantaciju svedeni na minimum, ali ipak ni mi danas ne možemo sa sigurnošću reći da se svaka transplantacija može sa sigurnošću obaviti. Uvijek postoji situacija kada organizam ne prima transplantat, kada ga odbacuje, tako da ono staro pravilo medicinsko - u medicini nikad nema ništa što je 100%. Mislim da je najbitnije reći šta transplantacija u suštini predstavlja za bilo kojeg čovjeka koji je primio organ, a šta predstavlja za zdravstveni sistem. Možda je najbolji primjer baš da uzmemo i tu transplataciju bubrega jer smo svjedoci da bubrežna bolest u Crnoj Gori uzima sve više maha, da je sve više ljudi kojima otkazuju bubrezi, koji imaju hroničnu insuficijenciju ili akutnu insuficijenciju bubrega i da je sve veći broj ljudi vezan za vještački bubreg, za jedan aparat koji obavlja funkciju njihovih bubrega da bi mogao njihov život biti moguć. Takvi ljudi su vezani više puta nedeljno za ustanove u kojima se nalaze takvi aparati, takvi ljudi moraju više puta nedeljno da obavljaju sve te analize i po nekoliko sati boraviti u tim zdravstvenim institucijama. Naravno, dok su god živi to moraju da rade. Šta znači za jednog takvog čovjeka ako dobije bubreg? Ne mora više puta nedeljno, obično tri puta nedeljno, da je vezan za jednu kliničku ustanovu gdje se nalazi dijalizator, ne mora da prolazi kroz sve one procedure pregleda. Može slobodno da živi, slobodno da putuje. Znači, mi smo mu ne samo spasili život već smo mu vratili dio njegovog dostojanstva koji je sigurno nefunkcionisanjem bubrega izgubio. Mislim da je ovo jedna dovoljna činjenica koja može sve nas ovdje obavezati da podržimo transplantaciju kao jednu metodu koja je stvarno metoda izbora jedne od najboljih stvari u liječenju ovakvih bolesnika. O uštedi u zdravstvenom sistemu sigurno ne treba govoriti. Gospodin Nišavić o tome je dovoljno rekao i sigurno je još veća ušteda, svake godine se duplira, tako da ne treba trošiti i dalje vrijeme. Ono što treba još na kraju reći jeste da se organ može uzeti sa žive i sa preminule osobe. Sa žive su kod nas obično to najbliži rođaci koji daju organ svome najbližemu i kod takvih ljudi je i najbolji uspjeh transplantacije. Sa preminule osobe se može uzeti onaj organ ili organi koji su funkcionalni i što je važno istaći u ovom slučaju jeste da mi gašanjem jednog života ipak možemo spasiti neki drugi život. To je činjenica koja treba sve nas rukovoditi prilikom usvajanja ovog zakona. Moramo mijenjati naše mišljenje, naša shvatanja i srećna i dobra okolnost da je sve veći broj osoba koji se prijavljuju da se nakon njihove smrti njihovi organi doniraju. Sve bi nas obradovala činjenica da neko naš dobije organ koji će mu život spasiti, a isto tako moramo biti spremni da i mi da damo neki naš organ ili neko naš spasi nekog drugog bez obzira znamo li ko je u pitanju. Potpredsjedniče, zahvaljujem na vremenu.
  • Hvala i vama, kolega Dukoviću. ...cijelog ovoga društva crnogorskog, kad kažem crnogorskog u dražvnom smislu, da uvijek je u prvoj liniji otac-sin, brat-brat, brat-sestra, tu se zna i puna podrška. Koleginica Kalezić sada ima riječ, a neka se pripremi koleginica Tanasijević.
  • Poštovani potpredsjedniče, uvažena Skupštino, poštovani gospodine ministre i pomoćnice ministra i uvaženi građani Crne Gore, Imala sam potrebu da se javim , vidim da su mnogi zainteresovani među poslanicima i koji nemaju veze sa medicinskom oblašću ili strukom. Međutim, dodatno sam motivisana i time što mi je nekoliko poznanika koji su ljekari ukazalo na problem koji je ovdje već iznešen od strane nekoliko kolega i koleginica a to je pitanje koje je formulisano kao potencijalni donator tkiva, odnosno organa a da se zapravo radi o tome da dotični građanin za života nije se izjasnio u tom smislu. Dakle, ovdje ću prvo napraviti jednu malu digresiju. Naš sistem je, da kažem, dosta proradio, druga je stvar u kojim uslovima ljekari rade i kako to ide, ali praktično svaki građanin i građanka Crne Gore imaju svog izabranog ljekara gdje se nalaze svi podaci koje opet mogu ulaskom u taj broj da vide i drugi ljekari u okviru tretmana kroz koji građanin prolazi. Dakle, nema ništa jednostavnije i smislenije nego da se u taj program unese i odrednica da li podržavate doniranje organa, kao jedna ili kao početna, i drugo da li se vi izjašnjavate u slučaju moždane smrti ili neke druge smrti da se vaši organi mogu upotrebiti za spašavanje drugih života. Međutim, vidim da u zakonu tako nešto nije ni napomenuto i to me malo čudi, ili m alo više, jer prvo se u svakom sistemu rješavaju neke opšte stvari pa onda pojedinačne. Dakle, duboko se protivim, kao neetičkom činu, uvođenju instituta pretpostavljenog davaoca organa. Ovo je po mom mišljenju i neustavno, a pitala sam i pravnike kojima je blisko ustavno pravo. Zašto je neustavno? Molim vas, u obrazloženju ovog zakona i u članu 6, čini mi se, stoji nešto što je krajnje kontradiktorno. Recimo u članu 6 uzimanje i presađivanje organa vrši se u skladu sa odgovarajućim standardima kvaliteta, bezbjednosti, profesionalnim standardima medicinske struke i prakse, kao i uz poštovanje etičkih principa. Mislim da je poštovanje etičkih principa u ovakvim slučajevima na prvom mjestu. Sve ostalo može se tehnički, medicinski i tako dalje riješiti. Drugo, mislim da se ni na koji način u zakonu, čak ni u obrazloženju ne razmatra kulturološki kontekst. Kolega Zoronjić, iako vrlo mlad poslanik, vidi se da se ozbiljno pripremio što se tiče kulturološkog konteksta i saopštio kako to stoji u islamu. Crna Gora je multikonfesionalna i multikulturalna zajednica. Naravno, ovo se u svijetu događa i polako kreće. Nije doniranje tijela nakon smrti proizvod 20. Vijeka, to je nešto što se događalo ranije. Naučnici su u naučne svrhe zavještavali tijelo poslije smrti da bi nauka napredovala. To je nešto što ide polako i mislim da se zakonski na ovakav način i dekretom, duboko povređuje kulturološki kontekst koji nije čak razmatran, nije čak ni pomenut a etički principi se ovdje ističu samo na nivou jedne floskule koja nema svoje objašnjenje. To je nešto što ne bi smjelo da se dogodi. Međutim, imam i činjenice, da kažem. Dakle, prethodni Zakon o presađivanju tkiva donesen je 2009. godine, prije pet godina, u odnosu na ovaj Predlog zakona. Saznali smo, što je iznio doktor Nišavić, da postoji svega 300 donatorskih kartica u Crnoj Gori. Ne mogu da zaključim nešto što ne znam, da organizacija medicinska nije radila na tome da se ljudi zainteresuju, da im se objasni, da se popularizuje, da se promoviše i na kraju krajeva da se na jedan primjeren način kažu iskustva ljudi čiji se identitet može sačuvati ako ne žele da ga oglase ili čiji se identitet može i prezentovati javnosti ako to žele, da pokažu kolika je sreća za porodicu ako se ovakvim načinom neki život očuva i član porodice vrati porodici. Ali, dozvolite, smatram da je duboko neetično nekoga ko iz raznih razloga, da li što nije želio, da li što nije bio obaviješten, nije pokazao namjeru da donira svoje organe, proglašavati potencijalnim davaocem jer duboko je u našem narodu ukorijenjeno poštovanje posljednje volje čovjeka, i ne samo unašoj kulturi. Dakle, pitanje je ko uopšte može i smije i od najbližih srodnika da formulilše posljednju volju ako to nije uradio konkretan čovjek koji je otišao iz života. Zbog toga predlažem da se zakon vrati i da se ova odrednica u potpunosti izuzme, jer zaista stvara veliku zbrku, a drugo bojim se, što je ovdje ukazano, da može da ostavi mogućnost zloupotrebe. Znate, ovdje su data vrlo precizna objašnjenja, međutim iza svega stoji sljedeće. Mi smo mala zajednica, mi smo zajednica koja još nije imala, da kažem, dovoljno usmjeravanja da se bavi ovim pitanjem. Zato je kao prvi, kao neophodan korak potrebno to uraditi a ne ići na jednu, po mom mišljenju, beskrupuloznu i neetičnu mjeru da se svaki građanin proglašava davaocem organa bez obzira na njegovu posljednju volju. Hvala što ste imali razumijevanja.
  • Hvala i vama. Imamo sedmoro prijavljenih. Knap smo sa vremenom pa vas molim da se pridržavate vremena od pet minuta. Izvolite, koleginice Tanasijević, a neka se pripremi kolega Danilović.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Doniranje i transplantacija ljudskih organa je značajno polje medicinske nauke i prakse koje zahtjeva temeljnu pripremu, punu pažnju, povećenost i podršku društva. To je osjetljiva oblast koja se može analizirati ne samo sa medicinskog nego i sa psihološkog, antropološkog, sociološkog, pravnog i drugih aspekata. Ovo naročito iz razloga što pojedinac koji se odluči da svoj organ daje da bi se presadio drugom licu čini plemenito djelo kojim se spašava makar jedan život, a to je najviše što čovjek može da uradi za čovjeka. Postoji metoda uzimanja i presađivanja ljudskih organa u svrhu liječenja, jedna od najsavremenijih i vrlo složenih medicinskih procedura. Ohrabruje činjenica da je crnogorski zdravstveni sistem odgovorio ovom izazovu, uz uvođenje i realizaciju transplantacionog programa u svrhu liječenja. U Kliničkom centru Crne Gore je do sada urađeno, kako je to pomenuo i poslanik Nišavić, 13 transplantacija bubrega sa živog donora, a urađena je i jedna transplantacija sa osobe na kojoj je dokazana moždana smrt. Prema podacima do kojih sam došla, moguće je da ovi podaci ne odgovaraju realnom stanju, u Crnoj Gori 43 osobe čekaju transplantaciju, od čega bubreg čeka 32 ljudi, srca sedam, i jetru četiri. Važećim zakonom o uzimanju i presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja iz 2009. godine uređen je načelni postupak uzimanja organa u svrhu presađivanja, uslovi pod kojima se ti postupci obavljaju i šta moraju da ispunjavaju zdravstvene ustanove u pogledu prostora, opreme i kadra. U tom smislu izvršena je rekonstrukcija postojećih osnovnih kapaciteta uz adekvatnu opremu i nabavku potrebnih ljekova, izvršena je obuka kadrova za transplantaciju i započeta je primjena transplantacionih procedura. Da bi se ova oblast dalje unapređivala i uskladila sa propisima Evropske unije, predložen je novi zakon koji na potpuniji način uređuje standarde kvaliteta i bezbjednost organa za presađivanje u svrhu liječenja, precizira ko može biti davalac organa, obezbjeđuje sistem obavještavanja o svim neželjenim posljedicama i reakcijama i tako dalje. U tom smislu član 6 Predloga zakona propisuje da se uzimanje i presađivanje organa vrši u skladu sa odgovarajućim standardima kvaliteta i bezbjednosti, profesionalnim standardima medicinske nauke i prakse uz poštovanje etičkih pravila. Jedan od kvaliteta Predloga ovog zakona je i poštovanje principa da se postupcima uzimanja i presađivanja organa davaocu i primaocu garantuje zaštita njihovog identiteta, a zakonskim rješenjem da podaci o davaocu i primaocu predstavljaju profesionalnu tajnu obezbjeđuje se zaštita ličnih prava, dostojanstvo lica kod kojih se sprovodi postupak i druga lična prava i slobode. Da bi se smanjili fizički i psihički rizici po zdravlje davaoca, jedan od principa na kojima počiva Predlog ovog zakona je i obaveza da se prije uzimanja organa sprovode odgovarajući medicinski pregledi i zahvati. Takođe, propisana je i pretpostavljena saglasnost za uzimanje organa od umrlog davaoca uz saglasnost članova porodice ukoliko nije za života dao izjavu kod izabranog doktora kojom se izričito protivi tom zahtjevu. Dakle, od bitnog je značaja činjenica da je u odlučivanju o doniranju organa istaknut značaj porodice umrle osobe koja donosi definitivnu odluku o doniranju organa bez obzira na pretpostavljenu saglasnost. Na taj način se obezbjedjuje veći broj organa za presađivanje licima kojima je to jedini mogući način liječenja. Na kraju, željela bih da kažem da Predlog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja je stvorio pretpostavke za kvalitetnu i bezbjednu primjenu jedne od najsloženijih medicinskih procedura. Svako od nas ovdje ima izbor da se izjasni o Predlogu ovog zakonskog rješenja. Takođe, svaki punoljetni građanin ima izbor da bude ili ne bude davalac organa. Jedini koji nema nikakvog izbora je primalac ili korisnik organa jer njegov život zavisi od potencijalnog davaoca. Zato mislim da naš izbor treba da bude da pomognemo onome koji nema izbora, odnosno mnogo se drugačije stvari gledaju kada ih posmatramo iz ugla primaoca organa koji se nalazi na listi čekanja nego iz ugla potencijalnog davaoca.
  • Hvala, koleginice Tanasijević. Riječ ima kolega Danilović, neka se pripremi koleginica Kovačević.
  • Poštovani potpredsjedniče, uvažene koleginice i kolege, Ja ću o pretpostavljenoj saglasnosti, pretpostavljam da ste i slutili da ću o tome govoriti. Ako je iko stručnjak za pretpostavljenu saglasnost onda smo to mi, kako se god zvali na ovim prostorima. Sa pretpostavljenom saglasnošću smo sve radili u životu, ranije se i ženili i udvali, umirali, krčmili imovinu očevu, đedovu, prađedovu. Pretpostavljeno se pretpostavljalo da su oni saglasni da ih mi posthumno prevedemo na našu stranu, da opravdamo sve što smo mi uradili, tako da je pretpostavljena saglasnost mjesto zloupotreba koje smo maksimalno koristili u prošlosti i danas bi valjda negdje kao civilizovani ljudi morali da stavimo tačku. Nije nimalo licemjerno, ali podsjećam vas, bilo bi lijepo za početak da izgradimo pristojan urgentni blok Kliničko-bolničkog centra, da nesrećne ljude usrećimo i da ljekare koji su sjajni momci, sjajni ljudi, konačno uvažimo i godine njihove škole. Bilo bi lijepo da upristojimo i Kliničko-bolnički centar, odnosno da napravimo kliničko-bolnički centar glavnog grada Crne Gore. Naravno, ne bismo pobjegli od ove teme, od nje ne bježim. Kada dođe trenutak da ste prah i da treba da idete prahu, ne bojim se ni za kakvu zloupotrebu, nije to mjera oko koje ćemo se sporiti, ali jeste to da li ima zloupotrebe i da li je može biti ovdje kod nas gdje se za života ne pretpostavljene stvari zloupotrebljavaju. Ovdje, u našem sistemu, ima pojedinaca koji dokazuju da su živi jer je država proglasila da su mrtvi. Gledali ste to nedavno na televiziji. U ovom regionu bez ikakve saglasnosti ljudima su otimali organe i prodavali ih na crnom tržištu i radili su to crni ljekari kao što mogu da rade i crni političari, kao što mogu da rade i crni duhovnici. Nijesu ljekari imuni na novac, nijesu ni duhovnici na grijeh, nijesu ni političari i ne bih volio da pretpostavljena saglasnost za doniranje organa proizvede u Crnoj Gori da se otimamo negdje jednog dana za pokojnika, da neko vuče na jednu stranu a neko na drugu. Šta će nam tačka 1 zakona u kojoj ima saglasnost ako u tački 2 imate pretpostavljenu saglasnost? Ova druga isključuje onu prvu. Zašto da se mučimo? Hajte da zajedno povedemo akciju da bude što više onih dobrovoljnih donatora, ali nemojte da pretpostavljamo, molim vas, ovdje ne nastupam kao šef Kluba poslanika, jer sigurno nećemo partijski glasati o ovim stvarima. O ovome razmišljam kao slobodan čovjek. O ovome razmišljam u svijetlu onoga što se ovdje dešava sa pretpostavljenim saglasnostima. Uz pretpostavljene saglasnosti smo napravili najveća nepočinjstva, ali ova bi bila najteža kada bi se dogodilo jedno u skorijoj budućnosti, da neko ko ima mnogo novca plati nečiju smrt da bi sebi produžio život, a znate šta su ljudi spremni da urade za malo više života, da daju cijelo I pravo bogatstvo. Šta bi tek uradili neki da mogu da otrkiju eliksir vječne mladosti. Kažu da multimilijarderi u Južnoj Americi ili u Aziji daju zaista mala bogatstva da se život produži na 150 godina. Nekima koji imaju dosta novca i svega koja godina viška je dosta, nekima koji nemaju mnogo novca je i ovo života mnogo, a na nama je obaveza da spriječimo da pretpostavljena saglasnost znači mogućnost kreativnog tumačenja. Nemojte da potcjenjujemo ljude. Rekosmo da je Crna Gora multietnička, ovdje, bilo vjerujući ili ne, ipak imamo tu neku odgovornost prema životu, možda i negdje naslijeđenu iz daleke prošlosti kult smrti, ali je to ljudski. Ima nas mnogo koji znamo šta poručuje naša vjera i da je zaista ljudski donirati stanište duše, ne i dušu. Nije problem ako će nekome koristiti naš organ kada se mi već preselimo na onaj svijet, ali je problem ako neko pretpostavlja da smo bili toliko nepametni pa da se za života nijesmo opredijelili da doniramo nego će oni uvesti nas u donatore. Ima nas, možda, koji to prosto ne želimo, bez obzira što znamo da može pomoći. Ne treba ići od pretpostavke da je ovdje sve urađeno i uređeno do tančina pa nam u ovom trenutku nedostaje samo pretpostavljena saglasnost za donaciju. Ipak bih krenuo malo drugačijim redom. Ne bi bilo neobično da mi to radimo. Mi smo se ovdje borili za manjinska prava, s pravom ugroženih grupa ugrožavali većine. Mi ćemo vjerovatno prije drugih se izboriti i za brakove istopolnih zajednica. Na Zapadu, odakle nam dolaze vrlo često prigovori da moramo biti drugačiji, ljubomorno čuvaju svoju tradiciju. Nijednoga trenutka se ne borim protiv prava drugoga, samo branim pravo svoje na svoj način života, u skladu sa Ustavom i zakonom. Ne pristajem na pretpostavljenu saglasnost jer se u ovoj državi, u ovom okruženju mnogo stvari pretpostavljalo i iz tih pretpostavki smo imalil krvave pirove koji su trajali decenijama i možda posledično nijesu još ni prestali. Ne pristajem makar dok se ne rasvijetli je li bilo “žute kuće” tu nadomak nas ili nije i šta se u njoj desilo. Ne pristajem dok ne vidim da li je neko od ljekara sa ovog područja radio takve stvari od kojih se diže kosa na glavi i onom mrtvom. Hvala lijepo.
  • Zahvaljujem kolegi Daniloviću što je posvijetlijo jednu veoma složenu temu, pa onda i ja sam razmišljao o tom staništu samosvijesti, što možemo presaditi, napraviti ga, a to n e poremetiti. No, ovo moje posljednje iskustvo, bilo mi je potrebno dosta vremena da svoju svijest i cio organizam prilagodim ovom vještačkom koljenu, tako da je to sve relativno. Što ako presadimo mozak? Teoretski moguće. Presadićemo i odnijećemo samosvijest. Idemo dalje, da vidimo kako će koleginica Kovačević osvijetliti ovu temu.
  • Poštovani ministre, pomoćnice ministra, poštovani poslanici,poštovani građani, Zakon o uzimanju i presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja predstavlja jedinstveni normativni okvir za postupke uzimanja i presađivanja organa, tkiva i ćelija koji je u potpunosti uskladjen sa normativima Evropske unije. Ovim zakonom, izmedju ostalog, propisano je da će za građane Crne Gore važiti pretpostavljena saglasnost o uzimanju organa nakon njihove smrti osim ukoliko se tokom života izričito izjasne da ne dozvoljavaju da se njihovi organi doniraju. Aktuelnim propisom davaoci organa u slučaju smrti mogli su biti samo građani koji su zavještali svoje organe putem davalačke kartice. Uprkos tome, bez saglasnosti porodice, organi nijesu mogli da se iskoriste. Pošto su davalačke kartice u primjeni od 2012. godine, do sada je kartice potpisalo svega oko 300 građana. Imajući u vidu to, Ministarstvo zdravlja je podnijelo inicijativu da se donorstvo drugačije implementira u postojeći Zakon o uzimanju i presađivanju organa u svrhu liječenja. Kako je davalačka kartica izraz želje nekoga da bude davalac, ona će kao takva postojati i dalje. Sadrži ime, prezime, matični broj, krvnu grupu, a osoba se izjašnjava i da li daje sve organe ili samo neke. Po novom zakonu davalačke kartice paredstvljaju samo dodatni dokaz spremnosti građana koji je potpišu na taj humani čin. Naravno, u skladu sa Zakonom o odlučivanju o doniranju organa istaknut je značaj porodice umrle osobe koja donosi definitivnu odluku o doniranju organa bez obzira na pretpostavljenu saglasnost. Budući da je transplantacioni program relativno novi vid liječenja u Crnoj Gori, potrebno je vrijeme da u potpunosti saživi. Takođe neophodna je edukacija i prosvećivanje građana kao bi shvatili da plemenitim činom darivanja organa omogućavaju spašavanje nekoliko života nakon što se jedan ugasi. Uslovi za uzimanje organa od umrlog davaoca na osnovu pretpostavljene saglasnosti predstavlja novinu u Zakonu. Detaljno uređivanje ovih postupaka uz učešće većeg broja lica u lancu davanja odnosno uzimanja i presađivanja ovih organa onemogućava bilo kakve zloupotrebe i otklanja sve sumnje na takvu mogućnost. Naime, propisano je da je uzimanje organa od umrlog davaoca dozvoljeno ako je to lice punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje dalo pisanu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdrastvene zaštite, kao i ako davalac kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje nije dilo pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku. Pri uzimanju organa sa umrle osobe obavezno se vrši provjera postojanja saglasnosti, odnosno izjave o izričitoj zabrani uzimanje organa. Ako davalac nije dao pisanu izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku, koordinator je dužan da odmah najbližim članovima porodice bračnog odnosno vanbračnog supružnika, punoljetno dijete, roditelja, usvojenika, usvojioca i punoljetnog srodnika do drugog stepena srodstva, organi maloljetnog umrlog lica i umrlog punoljetnog lica koje nije poslovno sposobno ili je nesposobno za rasuđivanje mogu se uzeti na osnovu pisane saglasnosti koju daju oba roditelja ukoliko su živa, odnosno staratelji. Uzimanje organa sa umrlog davaoca vrši se uz poštovanje njegovog dostojanstva i osjećaja članova njegove porodice uz preduzimanje svih mjera kako bi se povratio spoljašnji izgled umrlog davaoca. Organi sa umrlog davaoca mogu se uzimati radi presađivanja drugom licu nakon što je sa sigurnošću prema mediciskim kriterijumima i na propisan način utvrđena i potvrđena njegova smrt. Smrt lica sa koga se uzimaju organi radi presađivanja nastupila je ako je na osnovu medicinskih kriterijumima sa sigurnošću utvrđen i potvrđen prestanak rada mozga. Crna Gora je potpisala prošle godine sporazum sa Hrvatskom koja ima jedan od najuspješnih transplantacionih programa u svijetu i godišnje realizuje u prosjeku oko 300 postsmrtnih transplantacija organa. Zahvaljujući ovom sporazumu Crna Gora se preko Hrvatske nalazi na listi te zemlje u okviru Eurotransplanta, udruženja koje ima zajedničke spiskove davaoca i primaoca organa i obezbjeđuje brzu komunikaciju među zemljama članicama prilikom izbora što adekvatnijeg potencijalnog primaoca nekog kadaveričnog organa. Razmjena organa je moguća ukoliko za pojedini organ umrlog davaoca u Crnoj Gori nije moguće naći odgovarajućeg primaoca organa sa liste čekanja, na osnovu ugovora koji je zaključen sa nadležnim organima za praćenje razmjene organa u trećim državama i sa Eurotransplantom. Mi smo zemlja sa malim brojem stanovnika, čak i da su idealni uslovi nemožemo imati dovoljno organa na raspolaganju za transplantaciju. Zato je veoma važno što smo postali dio Eurotransplanta, ali da bismo mogli da dobijemo organe moramo i da ih dajemo, a novim zakonom o uzimanju i presađivanju djelova ljudskog tijela u svrhu liječenja stvaraju se dobre osnove za to. Hvala.
  • Hvala, koleginice. Riječ ima koleginica Jasavić i neka se pripremi koleginica Filipović.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovani građani, poštovani ministre, poštovana i uvažena gospođo Savović, Jasno je da kao društvo imamo vrlo ozbiljan problem, to je evidentno, davalaca je veoma malo, 300 davalaca za Crnu Goru je jako mali broj. Taj problem moramo da rješavamo bar zato što ne možemo tražiti da nam neko nešto da iz Evropske unije prije nego što mi nešto ponudimo i saradnja sa Eurotransplantom može biti samo recipročna ne sa stanovišta broja organa već sa stanovišta dobre volje, da dajemo da bi uzeli i da uzimamo da bi davali. To je osnovni princip svakog čovjeka, a trebalo bi da bude princip vlasti. Princip Demokratske partije socijalista jeste samo da uzima i to je glavni problem. Polazna osnova za punu primjenu ovog zakona jeste da se uspostavi puna vladavina prava, depolitizovane, snažne institucije i da na čelu tih institucija budu snažni profesionalci od ličnog i profesionalnog integiriteta. Da li mi to imamo, da li imamo takve institucije, to je osnovno pitanje. Mislim da nemamo i mislim da je odgovornost upravo na vlasti. Korupcija je najviša u zdravstvu, po istraživanjima agencije za ispitivanje javnog mnjenja "Damar", trećina građana misli da je korupcija prisutna u zdravstvu. Ono što iz izvještaja Evropske komisije o napretku dobijamo kao podatak jeste da su oblasti građevine, urbanizma, zdravstva, obrazovanja, javnih nabavki nastavile da budu izuzetno podložne korupciji, to je zvanični dokument. Takođe, po izvještaju veći problemi su primijećeni kod procedure javnih nabavki u sektoru zdravstva u 2012. godini. Ono što mene zabrinjava kao građanku i kao poslanicu jeste to da je na ime pruženih usluga po osnovu ugovora isplaćivana nakanda jednom od specijalista u Kliničkom centru od 500 eura po izvedenoj operaciji na njegov žiro-račun. Ono što mene zabrinjava jeste da sva mjesečna primanja 13 specijalista i supspecijalista zaposlenih u Centru za kardio hirurgiju je bila manja od primanja njihovog direktora odnosno dotičnog gospodina. Ono što mene zabrinjava jeste da je jedna građanka koja se zove Angelina Vuković, koja je izvršna direktorica podgoričke kompanije Osmi red D postavila pitanje na koje ne znam da li je od vas dobila ikada odgovor, javno ga je postavila, a ono glasi: Kad već Fond zdravstva raspisuje tendere zašto to ne radi pravovremeno, za tender se najčešće čeka posljedni momenat i najveći broj tendera raspisuje se u junu i avgustu? Da li je slučajno baš kada su godišnji odmori, zašto ne postoji planski kalendar nabavki po kojima bi se novi ugovori potpisivali čim isteknu tekući? Ovo je važno zato što se mjesecima čekalo u tom period, to je bio 19.april 2013.godine, na razna snimanja u Kliničkom centru i to zbog toga što tenderi za nabavku RTG filmova nijesu bili negdje bili sprovedeni kako treba. Ono što me jako zabrinjava kao poslanicu jeste da u izvještaju o stanju u porodilištima koja je finansirao UNICEF se navodi da imamo čak nedostatak mjesta za pranje ruku u porodilištima, da u crnogorskim porodilištima ne postoje smjernice dijagnostičke i terapeutske, protokol nije zasnovan na međunarodnim standardima i mnogo drugih stvari. Vi ste danas govorili o anonimnosti, dostojanstvu ličnosti i poštovanju ljudskih prava, kao advokaticu koja se bavila ljudskim pravima vrlo me je obradovala vaša uvodna riječ. Ali želim da vam postavim pitanje: Kako mislite da idete u primjenu ovog zakona ako ste vi bili ministar zdravlja kada je bila aktuelna afera o slučaju “vibrator”, sigurno vam je poznata, deselio se nešto nevjerovatno. Kako možete govoriti o anomnimnosti, dostojanstvu ličnosti, poštovanju ljudskih prava kada je slučaj “vibrator” javnost intrigirala 2012.godine kada je dospio snimak operacije iz Kliničkog centra Crne Gore? Naime, neko je snimio rizičnu operaciju odstranjivanja vibratora i pustio je putem mobilnog telefona u javnost. Šta ste vi uradili kao ministar povodom tog pitanja? To je ono što mene zabrinjava. Vi ste potupno svjesni da ste vi vlast koja uzima, koja ne daje i vi ste iz tog razloga, po meni, pribjegli ovoj pretpostavljenoj saglasnosti jer ste svjesni da ne možete stvoriti jake institucije sve dok cvjeta korupcija zdravstvu, a vi kao ministar zdravstva regujete tako kako reagujete, ja bih rekla blago reagujete, ja bih rekla necjelovito reagujete. Nemamo čak informaciju, voljela bih da vidim šta se desilo sa istragom oko slučaja “vibrator”. Ovo je teža povreda radne obaveze, da li je neko izgubio posao i da li je potkrenut disciplinski postupak? Zamislite da se vi nađete slučajno u situaciji, ili bilo ko od nas, ili ja, i da se snimak njegove operacije bilo koje vrste nađe u javnosti. Šta ste kao ministar uradili da se ta, po meni teža povreda radne obaveze definiše na pravi način? Vi ste otišli na pretpostavljenu saglasnost zato što ste svjesni svoje nemoći, koju predstavljate kao moć kroz zloupotrebu državnih resursa i dobijanje nelegitimne podrške građana. Da, upravo ste to uradili. Ono što mene zanima jeste šta ćete učiniti da liste čekanja budu transparentne. Na kraju želim da se zahvalim uvaženom kolegi Zoronjiću koji je ovdje dao jedan vrlo lijep osvrt islama na doniranje, ali želim da poručim kolegi Zoronjiću, iako nije tu, da ja u ... vjerujem, ali u vlast Demokratske partije socijalista i politizovane institucije koje vi stvrate, ne vjerujem, jer tamo gdje vi vladate pravde nema. Hvala.
  • Hvala i vama, koleginice. Sada riječ ima koleginica Filipović, neka se pripremi kolega Labudović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi predstavnici Vlade, koleginice i kolege, poštovani građani i građanke, Uspješno presađivanje organa započelo je još otprilike prije jednog vijeka, kada je jedna od prvih transplantacija rožnjače oka urađena u Češkoj 1905. godine. Daljim razvojem medicine zabilježena je i prva transplantacija bubrega 1954. i prva transplantacija srca 1967. godine. Američkim naučnicima dodijeljena je 1990. godine Nobelova nagrada za napretke u transplantaciji organa i to za transplantaciju bubrega 54. i transplantaciju koštane srži 56. godine. Tumačenje Komiteta za dodjelu nagrade bilo je da su otkrića dvojice naučnika bila presudna za desetine hiljada teško oboljelih lica koji presađivanjem organa mogu biti liječeni onda kada drugi načini liječenja više nemaju uspjeha. Transplantacija koristi bolesnicima sa teškim oboljenjima vitalnih organa kojima izgledi za život nijesu veći od nekoliko nedjelja ili mjeseci, kao i bolesnicima kojima je potrebno nadomjestiti neko tkivo. Broj organa premalen je, to smo se svi danas ovdje složili, da se zadovolje rastuće potrebe. Na žalost, procjenjuje se da u Evropskoj uniji oko 61.000 ljudi čeka donaciju organa, a svaki dan u prosjeku 12 ljudi umire dok za sebe čeka transplantaciju. U Hrvatskoj, na primjer, trenutno čeka na presađivanje bubrega oko 900 ljudi oboljelih od nepovratnog oštećenja bubrežne funkcije. Izlaz se nalazi upravo u presađivanju organa sa svojim medicinskim, etičkim i ekonomskim opravdanjima. Zato smatram izuzetno značajnim donošenje ovog zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, kojim je definisano presađivanje organa uz saglasnost primaoca i davaoca ili člana porodice umrle osobe. Naravno da se sve mora urediti zakonom, da se mora raditi po zakonu kako bi se znalo koji je protokol i kako se on sprovodi. U razmatranju postupaka transplantacije kao pravno relevantna pitanja ističu se za mene tri. To je pod 1. uslovi transplantacije, 2. odluka o transplantaciji i sankcije za nezakonito postupanje. Sa problemima u sistemu rada službi transplantacione medicine danas se suočavaju i razvijene zemlje. Aktuelna je u ovoj godini reforma zakona u Njemačkoj, inicirana zbog otkrivenih manipulacija, jednim dijelom u pogledu davanja povlastica imućnim pacijentima, ali i zbog sumnji da je došlo do preplitanja interesa s organizovanim kriminalom trgovine organima. Na listi čekanja uvijek moraju biti prioritet medicinski, a ne emotivni kriterijumi. Doniranje je znak humanosti, solidarnosti i plemenitosti kojom jedna osoba iskazuje svoju želju i namjeru da nakon smrti donira bilo koji dio tijela radi presađivanja i transplantacije kako bi se pomoglo teškim bolesnicima. Prvenstveno je jako važno da izgradimo svijest o važnosti transplantacije i plemenitosti donatorstva unutar, naravno prvo svoje porodice i životne zajednice. Mnoge osobe iz javnog života, kako je govorila moja koleginica, uvažena Ljilja, u zemljama svijeta su promoteri darivanja ili davanja organa radi presađivanja u svrhu liječenja. Smatram da je to koristan doprinos uvjerenju javnosti da liječenje presađivanjem ima svoje duboko humano opravdanje. To čine najčešće potpisivanjem donatorske kartice koju imaju sve zemlje u svijetu. Da bi zaživjelo pretpostavljeno davalaštvo, smatram veoma važnom i ulogu medija koji oblikuju i povećavaju razmjer i oblik ljudskog udruživanja i djelovanja, jer borba koja ima za svrhu odgoditi smrt vrijedna je punog našeg angažmana. Hvala vam.
  • Hvala i vama. Riječ ima kolega Labudović. Neka se pripremi kolega Popović.
  • Poštovani svi od reda da vas ne nabrajam, da skratim koliko igdje mogu. Ja se nadam da mi nećete zamjeriti što ću iznijeti svoj utisak da mi se čini da sam prethodnih sat vremena, s vremena na vrijeme, prisustvovao jednom medicinskom simpozijumu osrednjeg saznajnog nivoa. Ovaj zakon ima četiri aspekta koji su, po mom dubokom uvjerenju, gotovo jednako važna. Prvi je taj humani, drugi čisto medicinski, treći pravni i četvrti etički. Ova prva dva nijesu sporna, jer niko od nas ne smije da se zakune da u toku svog života ili sam neće biti kandidat da bude primalac od nekog organa ili, pak, neko do koga mu je stalo, mada kad se nađemo u toj situaciji sve druge norme se gledaju iz drugog ugla, drugog aspekta i u drugoj boji. Nije sporan ni njegov medicinski aspekt, razrađen je do hirurške preciznosti tako da me ponekad prosto strah od preciznosti koja je ovdje evidentna, ali su sporna ova druga dva - zakonski i etički. Ovaj zakon je očit primjer da se ne može sve, gospodine ministre, prepisati i da smo u trci da budemo Evropa prije Evrope zaboravili na kulturološki, socijalni, religijski i svaki drugi milje u kome treba primjenjivati ovaj zakon. Mi ovaj zakon treba da primjenjujemo u zemlji u kojoj se još uvijek odsječeni djelovi tijela sahranjuju na pretpostavljenim mjestima gdje će počivati oni kojima su ti djelovi odsječeni. Imajući tu činjenicu i tu situaciju u vidu i te kako se moralo voditi računa o osjetljivosti ove materije i ne ići onako evropski, jer u svom neoliberalnom ludilu u Evropi u kojoj je sve tržište i sve roba, ovaj me zakon podsjeća, oprostite na gruboj konstataciji, na grubom poređenju, na zakon o prozivodnji, preradi i prometu mesa. Gospodine ministre, ljudski organ nije komad mesa i nešto malo krvi, i vi dobro znate, doktor ste medicinskih nauka, da je nauka zabilježila brojne slučajeve da su primaoci organa imali takozvane memorijske fleš bekove u kojima im se javljao dio iskustva onih koji su im dali te organe. Još uvijek nijesmo spoznali sebe da bi tako olako išli u ovu priču kao na klanicu. Ali, da ostavim to po strani, pretpostavljam da pretpostavljate da ću govoriti o najspornijem elementu ovog zakona, a to je pretpostavljena saglasnost. Ja znam da se ona oslanja na jedan od temeljnih pravnih postulata koji glasi da je dozvoljeno sve što zakonom nije zabranjeno. Vi idete, tumačeći tu normu, da ako niko za života nije rekao NE, da to otprilike pretpostavlja DA. Ali ne idete do kraja. I dalje imate zadršku jer za to pretpostavljeno DA tražite saglasnost članova familije. Sad dolazim do onog ključnog elementa spornosti ove norme, a to je milje u kome se to dešava. Nije ovo evropsko stanje odnosa. Nijesu naši porodični i svaki drugi odnosi odnosi koji vladaju u Evropi. Šta i na koji način, gospodine ministre, ako recimo supruga želi da se osveti svom mužu za mnogo štošta pa da saglasnost da ga krčme, a djeca se ne slažu? Ili ako stariji sin hoće da da saglasnost a dva mlađa se protive. Šta ako u tom momentu stariji sin nije tu, hoće li glasati putem pisma iz nekog Beograda, iz neke Australije? Šta sa čitavom lepezom problema koji mogu nastati u porodici na ovaj način tretirane saglasnosti? Takođe, šta ako se desi da potencijalni davalac umre na Žabljaku, u Šavniku, u Plužinama, u Rožajama, Gusinju, Plavu i ne znam gdje, kako ćete doći do njega kad jedva u Podgorici imamo uslove za uzimanje tih organa? Ko da to uradi, gospodine ministre? Koliko je ljekara osposobljeno ukupno u Crnoj Gori da se time bavi? Gospodine ministre, čuo sam jedan frapirajući podatak, da tu u okruženju, u zemlji koja je ako ne korak ispred u organizaciji i opremljenosti svoje zdravstvene službe, ono makar na nivou na kojem je Crna Gora, za presađivanje kuka se čeka između 800 i 1.200 dana. Vi u tako opremljenoj medicinskoj situaciji želite da ovaj zakon zaživi. I nemojte, ovdje su kolege ukazivale, da pretvaramo medicinske centre u potencijalne “žute kuće”. Ono što vam ja posebno zamjeram, gospodine minister, jeste činjenica da ste izostanak bilo kakve kampanje na popularizaciji donorstva htjeli da zamijenite ovom, da kažem prečicom, da se do organa može doći na način koji u startu podrazumijeva mogućnost zloupotrebe, mogućnost trgovine i mogućnost skrnavljenja osnovnog ustavnog prava svakog čovjeka pa čak i kad je mrtav, da je apsolutni gospodar svoga tijela. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Labudoviću. Riječ ima kolega Popović. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče Raduloviću, gospodine ministre, gospođo Savović, Poslije brilijantnih diskusija kolega iz mog kluba koji su sa medicinskog, sociološkog i drugih aspekata osvijetlili ovu problematiku, ja ću dati samo par kratkih komentara. Predlogom zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja Odbor za ljudska prava i slobode na sjednici je sveobuhvatno sagledao ovu problematiku. Obaveza živog čovjeka je prije svega da uvijek radi za opšte dobro. Ovim zakonom ukazuje se mogućnost da i mrtav čovjek može da pomogne pojedincu, a time i društvu, ukoliko za života zavješta organe. Zar to nije vid velike humanosti i plemenitosti? Ja ću lično, nijesam se dvoumio nijednog trenutka poslije obrazloženja gospođe Savović na Odboru za ljudska prava i slobode, da zavještam svoje organe, jer sam čitav radni angažman posvetio plemenitom i humanom radu. Članom 5 Predloga zakona o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja je predviđeno da nije dozvoljeno davanje i primanje nadoknada za organe, čime je zagarantovana svaka zloupotreba. Nadam se da će ova humana misija zaživjeti sve više u našem društvu, pa i u Parlamentu, poštujući evropske standarde iz ove regulative. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega, za potvrdu vašeg ubjeđenja. Kolega Abazović je želio dva minuta. Molim vas, dva minuta, kako bi ministar imao završno mišljenje i stav.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, poštovana pomoćnice ministra, poštovani građani Crne Gore, Ja takođe imam etičku dilemu, u vaš profesionalni rad ne ulazim, ali zaista sve što su kolege rekle, mislim da zaslužuje jedno dublje tumačenje. Ono sa čime sam ja saglasan, a što se moglo čuti, jeste da zaista moramo voditi malo ažurniju kampanju da stimulišemo ljude da doniraju organe. Ja sa tim nemam nikakav problem, zato što više teološki negoli filozofski, nakon smrti duša čovjeka prelazi u jedan drugi nivo, a fizički ostaje tu, samo bez duše on je potpuno, da tako kažem, neupotrebljiv. Ako može nekome da koristi bilo koji dio njegovog tijela, mislim da je krajnje humano i vrlo logično da tako nešto bude. Međutim, nijesam saglasan da imamo pretpostavljenu saglasnost i mislim da bi jedno od rješenja bilo da se ovaj stav izbriše. Samim tim mi bi taj problem riješili. Mislim takođe da bi ovo što se tiče punoljetnog srodnika sa kojim se davalac nalazi u drugom stepenu krvnog srodstva, zaista ne treba da stoji tu. Saglasan sam za ove koji su bliža familija, uz sve etičke dileme koje je pretpostavio i kolega Labudović, da zaista možete imati u familiji oprečna mišljenja o tome da li treba da se da saglasnost ili ne. Ali, mislim da ne postoji porodica u kojoj bi se otvorila neka šira debata. Ja sam mišljenja da ukoliko svi članovi ne bi bili saglasni, da niko ne bi namjerno išao na to da svima ide kontra i da potpiše nešto što bi revoltiralo one koje nastavljaju život nakon njihovog člana porodice. Mislim da postoji prostor za ovu ispravku. Saglasan sam da je zakon dobar u drugim djelovima, ali još jednu stvar želim da napomenem, koja se takođe čula. Mi ovako zaista stvaramo zakonske pretpostavke, ali ja nijesam siguran da mi značajnije ćemo upotrebljavati ovaj zakon ubuduće. Cijenim napore kada se u tom pravcu neke stvari poboljšaju, ali mislim da će još dosta vremena proći do momenta kada na ovim prostorima brze i kompetentne intervencije će moći da dovode do toga da korišćenjem organa drugih osoba zaista produžavamo život onima kojima su potrebni. Nadam se da ćete uvažiti ove naše sugestije, pretpostavljam da će i naš klub amandmanski djelovati i samim tim riješiti ovu dilemu vezano za predpostavljenu saglasnost. Zahvaljujem potpredsjedniče.
  • Hvala i vama. Završnu riječ ima ministar Radunović. Izvolite.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče, zahvaljujem se svim poslanicama i poslanicima koji su uzeli učešće u raspravi o ovom zakonu. Usvajanjem ovog zakona neće se uzimati organi od građana ako ne budu ispoštovana osnovna načela koja su data. Dakle, slušali smo kroz vaše komentare i stalno smo se pozivali na član 32 i želim da kažem da upravo ovim članom je definisano da se ne uskraćuje pravo na izjašnjenje svakog građanina Crne Gore da li želi ili ne želi da donira svoje organe. Ja moram zbog javnosti pročitati: “Uzimanje organa s umrlog davaoca dozvoljeno je kada je to lice kao punoljetno, poslovno sposobno i sposobno za rasuđivanje dalo pisanu dobrovoljnu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite”. I drugo: “Nije dalo pisano izjavu kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite kojom se izričito protivi ovom postupku”, pretpostavljena saglasnost. Dakle, 90% građana Crne Gore ima svog izabranog doktora. Svako od njih može da kaže da ne želi. Ovaj zakon je i donesen da upravo ovo bude potaknuto, da onim ljudima koji izričito kažu da ne žele da svoje organe založe za transplantaciju niko to ne uskraćuje. To je ono što ovim zakonom daje im pravo da se izajasne da li žele ili ne da daju svoje organe. Dalje ste tumačili - saglasnost iz izjave iz stava 1 ovog člana može se izmijeniti, odnosno opozvati u svakom trenutku, i stav koji je takođe bio predmet vaše pažnje - pisanu saglasnost za uzimaje organa od lica iz stava 1 tačka 2 daje bračni odnosno vanbračni supružnik, punoljetno dijete, roditelj, usvojenik, usvojilac ili punoljetni srodnik sa kojim se davalac nalazi u drugom stepenu krvnog srodstva. U evropskom zakonodavstvu imate do četvrtog stepena srodstva. Ali, ako imamo kliničku smrt, ako imamo moždanu smrt i nemamo izjavu, što je obaveza koordinatora da provjeri, valjda ne očekujete da ćemo sada kao hirurzi ući i tom čovjeku izvaditi organe. Potrebna je pisana saglasnost članova porodice. Ako se jedan član porodice usprotivi, valjda ne očekujete da ćemo uzimati organe na silu neku. Prosto, to više zbog građana želim da objasnim, pretpostavljam da je većini vas to jasno. Ako jedan sin kaže nemojte ili supruga, da ćemo arbitrirati u porodici. Nedavanje saglasnosti od člana porodice, definitivno nema uzimanja organa. Ja bih molio da to tumačimo na pravi način, zbog javnosti.
  • Ja se izvinjavam, pošto je veoma važna tema. Zbog dinamike i razjašnjenja, ovo ste trebali tokom rasprave. Ali vi polazite od jedne akciome, gdje neko kaže - ja ne želim, a zašto ne polazite od nečega drugog što treba definisati - ja želim. To su dvije stvari, ministre. Ovo zbog poslanika koji nemaju pravo da odgovore.
  • Gospodine potpredsjedniče, prvi stav je - ja želim, potpisao sam donorsku karticu, ja sam jedan od njih. Dakle, izvinite, prvi stav – dalo je pisanu dobrovoljnu saglasnost za ovaj postupak kod izabranog doktora na primarnom nivou zdravstvene zaštite. To je ja želim. Želio bih nekoliko komentara da dam na neka pitanja na koja su poslanici ukazali svojim obrazloženjem. Svakog dana od 12.000 ljudi u Evropi se desi da pet hiljada ljudi čeka na transplantaciju. Svakih 11 minuta u svijetu doktori dodaju novo ime na listu čekanja, za novije vrijeme 4.317 pacijenata sa liste presađivanja organa, 2.000 bubrežnih, 1.320 onih koji su čekali jetru, 662 koji su čekali srce, a 439 nijesu dočekali srce i pluća. Ono što je dobro, u svijetu se godišnje transplantira 65.700 bubrega, jetri 21.000 i 6.000 ljudi dobija novo src e. Dvadeset puta je veća vjerovatnoća da će meni trebati neki organ, nego što ću ja nekom dati svoj organ. Zato smo postali dio Eurotransplanta, ušli smo u porodicu ovih zemalja koje sam pobrojao, 130 miliona ljudi. Veća je vjerovatnoća da će građanima Crne Gore naći se kompatibilan organ od 130 miliona ljudi, nego što će nas 600.000, 620.029 koliko nas je bilo posljednjim popisom, biti u prilici da donira organ. Ali, idemo na princip reciprociteta o čemu je govorila i poslanica Jasavić. Ono što je jako važno, dakle organ se dobija od umrle osobe nakon prestanka rada srca ili još kod kucajućeg srca, ali kod osobe koja više nema moždane aktivnosti, dakle mrtva je. Bez funkcije mozga nema života i takva osoba je nepovratno mrtva. O etičkim pitanjima pričali smo o mogućoj motivaciji i stimulaciji, darivanje ne zahtijeva nagradu i ono je nagrada sama po sebi. Potpisana je Isanbulska povelja, nema stimulacije, to je moralni čin i objektivno to je humanost, nesebičnost i visok nivo ljudske solidarnosti. Ne možemo motivisati ili stimulisati ljude da bi darivali organe, to je lični nezavisni izbor i uz tradicionalno poštovanje individualnih ljudskih vrijednosti i poštovanje pokojnikove želje podrazumijeva i poštovanje pokojnika, govorio je o tome gospodin Labudović. Etičnost transplantacije upravo se ogleda što je anonimna i što je svojevoljna donacija i čini temelj doniranja organa. Pobrojao sam zemlje gdje se primjenjuje ovaj model pretpostavljenog pristanka sa mogućnošću aktivnog isključenja, govorim isključenja. To je model koji javnost najbolje prihvata i s tim načinom maksimalno poštuje individualno pravo na samovoljno odlučivanje. Slažem se sa onim o čemu ste govorili, pitanje je koliko smo kampanje napravili, o tome smo govorili u dijalogu gospodin Labudović i ja. Prvi korak nije zakon već oblikovanje zdravog javnog mnjenja. Doniranje organa i transplantacija su jedino polje medicinske nauke i prakse koje zahtijeva ulogu u društvu za svoj puni razvoj. Transplantacijski proces započinje i uvijek se završava u javnosti, građani su pokretačka snaga i opšti dobročinitelji. Bilo je divnih diskusija danas po pitanju teoloških i filozofskih mišljenja. Teologija i filozofija su danas preuzele od nauke mišljenje da čas smrti nastupa kod kompletne neaktivnosti, nepovratne degeneracije mozga. Ne postoji mogućnost vraćanja ljudskog života jer je nastupila moždana smrt i zato je moguće pristupiti kao da se radi o mrtvome, gdje vrijede norme pijateta i respekta, ali ne i norma bitne nedodirljivosti ljudskog života. Sve što može poslužiti živome, grijeh je pokopati, riječi su pape Pavla Drugog i tu se vidi velika etičnost i vrijednost, plemenitost darivanja vlastitog tijela jer se na taj način daruje dio samog sebe. To je najveća Isusova zapovijest, ljubav prema bližnjemu. Mnogi bolesnici bi mogli preživjeti, ne biti socijalni slučajevi na teretu kako društva tako i porodice, kad bi ljudi bili spremni darivati svoje organe. Crkva danas ima apsolutno pozitivan stav... Tu do izražaja dolazi upravo ono hrišćansko darivanje ljubavi bližnjemu, čak i žrtvovanje za druge. Čovjek će uskrsnuti sa svojim dobrim djelima i pri tom nije važno je li pokopan sa dva ili s jednim bubregom. I druge crkve i vjerske zajednice u darivanju organa vide čin ljubavi i plemenitosti, protestantizam, Grčka pravoslavna crkva, Jehovini svjedoci, Mormoni, islamska vjeroispovijest, Jevreji, budisti apsolutno podržavaju transplantaciju, darivanje organa. Samo Romi ne prihvataju donaciju organa. Ovo je povezano sa njihovim vjerovanjem u nastavak tjelesnog života nakon smrti, zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto jer duša s vremena na vrijeme dobiva ponovni svoj tjelesni oblik. Notirao sam sve što ste kazali, biće predmet jedne analize kada budem imao malo više vremena. Saslušao sam dr Bralića, mislim da je kazao korektno svoj stav i dr Đurašković, ovo je vid liječenja, pravo na liječenje. Mi imamo organ koji je izgubio funkciju, ako ne zamijenimo taj organ čovjek će umrijeti i ovo je ustavno pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na liječenje i jedini vid liječenja i izlječenja toga čovjeka. Vidim da tu imate potpuno pozitivan stav i ja vam se zahvaljujem na takvom stavu. Ovdje je i stav doktorke oko člana 32, oko pretpostavljene saglasnosti. Znači, stalno govorimo o mogućim zloupotrebama. Ako već imamo do kraja izdefinisano šta treba raditi i ko može biti na transparentnoj listi čekanja Evropske unije, prosto ne možemo kao ljekari, kao ljudi koji stoje na tome da je ovo legaslitiva koja je usaglašena sa svim direktivama i rezolucijama, mijenjati nešto što je prihvaćeno u Evropskoj uniji, zbog moguće zloupotrebe. Vjerujući u etiku i humanost ljekara, čast i ono što rade kroz svoj posao, sumnjam da iko od njih može ući u bilo kakvu situaciju trgovine organima ili ovo o čemu ste govorili kao mogući slučaj. Pričali smo i vi ste to pomenuli, ja sam to negirao, da neko kaže prodajem organ, zabranjeno je. Dakle, ne samo ovim zakonom zabranjena je prodaja organa. Zato sam govorio o Istanbulskoj povelji koju su potpisale sve zemlje koje se bave transplantacijom. Doktor Nišavić takođe je kazao jedan korektan stav, upravo da je to organ spasa. Kazao sam, 20 puta je veća šansa da će meni trebati organ nego što ću ja dati organ. Pomenuli ste Španiju, upravo je Španija prva u svijetu po broju donora, jer su oni donijeli pretpostavljenu saglasnost - kada napunite 18 godina i kad položite vozački ispit, ako ne kažete da ne želite da donirate organe, postajete mogući donator organa. Rekli ste u Italiji šta je bilo, donesen je rok, kada se nijesu izjasnili takođe je bilo o pretpostavljenoj saglasnosti, a sami ste kazali da se godišnje uradi 1.400 transplantacija. Gospodin Tuponja, oko dobrovoljnih donatora, regilizoni razlozi. Ja sam pročitao, nijesam htio zbog vremena da pročitam o svim religijama šta iskazuju kroz svoje stavove oko transplantacije, a vi imate pravo na stav koji ste iskazali. Ono što vi pominjete, pretpostavljenu saglasnost, ubacujete politiku, ja jesam političko lice, i da će se prepisati to što ostane poslije vas DPS-u, ovi koji nijesu glasali, glasaće DPS. Ja mislim da je najbolji arbitar narod i da narod iskoristio priliku 25. maja i kazao je šta je mislio o svima nama, da ne bismo ovaj dio miješali. Takođe, gospodin Halil Duković je iskazao korektan stav oko ovoga, gospođa Jelisava Kalezić, poslanica, takođe. Mislim da je kroz ovo što je kazala, da možda na tom informatičkom dijelu za izabranog doktora postoji pitanje da li podržavate transplantaciju, odnosno da li prihvatate da vaši organi mogu se koristiti ili biti dati za transplantaciju je nešt o što je poruka izabranim doktorima, u prvom kontaktu sa pacijentom, a 90% ljudi u Crnoj Gori ima svog izabranog doktora, ima šansu da ostavi taj podatak da li želi ili ne želi da donira svoje organe. Rekli ste da je neetički čin i neustavno. Slažem se sa vama oko kulturološkog konteksta, tradicije, male sredine, još neko je pominjao. Mislim da upravo treba mnogo više raditi na promociji donatorstva i značaju organa. Gospođa Branka Tanasijević, takođe s jasno pozitivnim stavom. Saslušao sam i notirao gospodina Danilovića što je kazao, pomenuo je nekoliko stvari uopšte o zdravstvenom sistemu, o neuralgičnim tačkama i ono što fali od gradske bolnice u Podgorici, rješavanju Urgentnog centra itd. Nadam se da tu nemamo različita razmišljanja oko toga. Ono što stalno govorimo o kreativnom tumačenju, pretpostavljenoj saglasnosti, upravo ponavljam zbog građana, svako može danas poći kod svog izabranog doktora i napraviti tu isključivost da ne želi da donira organe. Htio sam da ispoštujem sve poslanike.
  • Ministre, da vam kažem nešto. Zbog našeg dobrog odnosa, nemate pravo da u završnoj riječi pominjete poslanike i komentarišete, a oni nemaju pravo vama da odgovore. Znači, mogli ste tokom rasprave to da uradite, onda da razmijenimo mišljenja, pa da dođemo do neke istine, ovakve ili onakve. Tako vas molim da u načelu, možete da date završnu riječ, pozivam vas, molim vas, popravićemo, unaprijedićemo, prihvatićemo amandmane, a ne tvrde kvalifikacije. Izvolite.
  • U redu, neću pominjati imena. Bilo je još nekoliko komentara od strane poslanika, sve sam notirao. Kazao sam jasan stav. Najviše je bilo diskusije o članu 32 i pretpostavljenoj saglasnosti. Ostaje taj član kao sastavni dio zakona kompletno, vidjeli ste zbog čega. Nema apsolutno nikakve barijere da se građanin ne izjasni da li želi ili ne želi biti donator, i to je ono što sam želio da kažem na osnovu ovog posljednjeg stava. Završna riječ. Iz svega rečenog proizilazi da za pojedine ljude na ovom svijetu ne postoji samo jedan rođendan, kada se rodi. Drugi je rođendan kada prime organ i, vjerujte, u tom pravcu treba da radimo svi zajedno. Hvala vam.
  • Hvala i vama, ministre. Konstatujem da je pretres završen, izjasnićemo se naknadno. Pošto je ovo interesantna i danas ... mnoge i neko razmišljanje dopune i unapređenja ovog zakonskog predloga, možete amandmane da predajete sjutra do 12.00h. Da vas takođe informišem da sjutra nastavljamo oko 11.00h, po našem običaju, sa Predlogom zakona o elektronskoj upravi. Zahvaljujem se svima, i ministru i vama, kolege, na prisustvu. Svaka sreća. 12.6.2014. u 11.20h
  • Poštovane koleginice i kolege, dobar dan. Nastavljamo po dnevnom redu 8. sjednice proljećnjeg zasijedanja. Raspravljamo o petoj tački dnevnog reda, a to je Predlog zakona o elektronskoj upravi. Ovlašćeni predstavnici Vlade su dr Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društo i telekomunikacije i mr Sandra Veličković, sekretarka Ministarstva. Izvjestioci odbora su Luiđ Škrelja, Zakonodavnog odbora i Kemal Zoronjić, Odbora za ljudska prava i slobode. Otvaram pretres i pitam predstavnicu Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Izvolite.
  • Hvala. Poštovani potpredsjedniče, uvažene poslanice i poslanici, Predlog zakona o Elektronskoj upravi predstavlja normativni iskorak ka stvaranju efikasne državne administracije koja teži da u pravom smislu bude servis građana i privrede. U uslovima sve veće dominacije modernih tehnologija, prirodno, posvećeni smo stvaranju pravnog ambijenta za jednostavniju i efikasniju komunikaciju kako između državnih organa, tako i na relaciji korisnici administracija. U tom kontekstu, ovaj zakon donosi dobra rješenja za korisnike usluga administracije koji koriste moderne tehnologije, jer će imati priliku da sa administracijom komuniciraju u bilo koje vrijeme i sa bilo kojeg mjesta, budući da zakon normira obavezu da su sve institucije državne i lokalne u obavezi da u roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona sve usluge koje pružaju građanima i privrednim subjektima konvencionalnim putem učine dostupnim i elektronskim putem preko portala elektronske uprave. Podsjetiću da je portal elektronske uprave u funkciji od 2011. godine i da trenutno na njemu imamo dostupno 58 usluga državne administracije. Naravno, treba napomenuti da je ovaj zakon propisao obligaciju samo za državne organe, a da je građanima i privrednim subjektima ostavljena mogućnost da biraju način na koji će komunicirati sa administracijom. Dakle, ili na šalterima neposredno ili putem interneta preko portala elektronske uprave. U cilju jednostavnijeg pribavljanja podataka između državnih organa po službenoj dužnosti predviđena je obaveza izrade informacionog sistema za razmjenu podataka između državnih organa koji, takođe, treba da doprinese efikasnosti administracije, s jedne strane, i da značajno smanji troškove funkcionisanja administracije, sa druge strane. Zakonom je prepoznata i potreba podizanja nivoa informacione bezbjednosti podataka koji se pohranjuju u informacionim sistemima koje vode državni organi. U tom kontekstu, normirana je zabrana da se informacioni sistemi, elektronski registri i e-mejl nalozi državnih organa ne mogu čuvati na serverima van Crne Gore, a u cilju standardizovanja internet prezentacija Vlade i organa uprave zakonom je dat osnov za realizaciju tog cilja. Na kraju, dozvolite da istaknem par afirmativnih informacija o zakonu. Predlogom zakona se na sistemski način uređuje oblast elektronske uprave u Crnoj Gori. Pravno uređivanje elektronske uprave na ovaj način predstavlja jedinstven primjer u regionu i šire. Portal elektronske uprave će biti jedinstveni šalter na internetu za pristup svim institucijama koje u okviru svoje nadležnosti komuniciraju sa građanima i privrednim subjektima, čime je postignuta potpuna usaglašenost sa direktivom evropskog parlamenta o uslugama na unutrašnjem tržištu. Zbog svega navedenog, predlažem ovom uvaženom domu da da podršku ovom zakonu. Zahvaljujem.
  • Hvala sekretarki Veličković. Pošto izvjestioci odbora ne žele riječ, otvaram pretres. U ime Poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista govoriće kolega Saša Pešić, a neka se pripremi kolega Đukanović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine Mustafiću. Poštovane koleginice i kolege, uvaženi građani, uvažena gospođo Veličković, Kada je riječ o razvoju informacionog društva, Crna Gora je ispred zemalja regiona. To su konstatacije Ministarstva za informaciono društvo i one su zasnovane na rezultatim a istraživanja o stepenu korišćenja interneta koji prelazi 50% domaćinstava, kao i podacima o stepenu kvaliteta informacionih tehnologija koje su u upotrebi. Ambiciozni su i ciljevi definisani u Strategiji razvoja informacionog društva do 2016. godine, po kojima bi naša zemlja po nivou korišćenja informaciono-komunikacionih tehnologija u svakodnevnom životu i radu bila na nivou zemalja članica Evropske unije. Vrijeme brzo prolazi, tako da ćemo za dvije godine znati da ocijenimo da li su postavljeni ciljevi bili realni ili nijesu. Ja vjerujem u ono što radi Ministarstvo za informaciono društvo na čelu sa profesorom Lazovićem. Jasno proizilazi činjenica da je sve veća upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija u svakodnevnom životu i radu u Crnoj Gori, odnosno sve veća on line aktivnost građana i privrede, s jedne strane, razvoj portal e-uprave i informacionih sistema podsredstvom kojih je moguće uspostaviti elektronsku komunikaciju, s druge strane, nametnula potrebu da se zakonom uredi elektronski način komunikacije građana i privrednih subjekata sa državnom administracijom. Predlogom zakona o elektronskoj upravi uređuje se oblast elektronske uprave u državi u skladu sa njenim stvarnim potrebama, ali i u skladu sa zahtjevima međunarodnih integracionih procesa. Primjenom ovog zakona, kako smo čuli, obezbijediće se efikasnost i racionalizacija državne uprave, administracije, smanjenje troškova, ali će se obezbijediti i maksimalna transparentnost. Elektronska uprava najednostavnije rečeno znači dostupnost servisa i usluga državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave, javnih službi i pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja elektronskim putem. Zakon o elektronskoj upravi, kako je predloženo, ima 28 članova. Pored osnovnih odredbi u kojima je definisan predmet zakona i značenje pojedinih izraza koji su već odavno u upotrebi, ima i tri konceptualne cjeline. Prva, za građane i privredne subjekte najvažnija, odnosi se na poglavlje pod nazivom Elektronska komunikacija sa korisnicima. Komunikacija sa državnom upravom može biti ostvarena putem elektronske pošte ili preko portala elektronske uprave koji predstavlja centralnu tačku pristupa uslugama državne administracije. Druga cjelina vezana je za uspostavljanje jedinstvenog informacionog sistema za razmjenu podataka iz registra državnih organa. Na kraju, treća cjelina zakona odnosi se na elektronsku komunikaciju između organa državne uprave, a tiče se normiranja obaveze korišćenja informacionog sistema za upravljanje dokumentima posredstvom kojih bi se vršio prijem, razvrstavanje i dostavljanje dokumenata između organa državne urpave. U poglavlju 8 Predloga zakona definisan je rok za podnošenje podzakonskih akata koji moraju biti donešeni u periodu od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ono što je za mene posebno interesantno je činjenica da će korisnici elektronskog portala mogućnost za podnošenje podnesaka svih vrsta moći da dobiju koristeći aplikativna rješenja u roku od 18 mjeseci od momenta stupanja na snagu ovog zakona. To je predviđeno članom 24 predloga zakona i ispada da ovu pogodnost koju nudi Zakon o elektronskoj upravi u najboljem slučaju možemo koristiti nakon 1.januara 2016. godine. I pored toga što vjerujem da postoje razlozi zbog čega ova usluga ne može da bude dostupna ranije, volio bih da nam predstavnik Ministarstva za informaciono društvo pojasni zbog čega je to tako. Na kraju, skupštinski Odbor za ljudska prava i slobode razmotrio je predlog ovog zakona i jednoglasnoga podržao, a ja lično ne vidim razloga da slično ne bude na plenumu. Dakle, Klub poslanika najbolje političke ponude u Crnoj Gori DPS-a podržaće ovaj predlog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, kolega Pešiću. Ta skraćenica ne može da stane u ove naše evidencije. Znači u ime Kluba DPS-a čuli smo kolegu Pešića, a sada će se obratiti kolega Milutin Đukanović u ime Kluba Demokratskog fronta. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, gospođo Veličković, poštovani građani Crne Gore, Konačno da se pred ovim Parlamentom od strane Vlade predloži jedan smisleni zakon. Odmah da kažem da će Demokratski front podržati ovaj zakon, naravno, uz amandman koji je predložila Pozitivna Crna Gora. Dobro je kad se planira da se rastereti državna administracija, da se uspostavi bolja komunikacija sa građanima, da građani određene informacije, podatke, uvjerenja, potvrde dobijaju na brži način. Ali, postavljamo pitanje šta se do sada radilo, zbog čega se to nije implementiralo ranije. Crna Gora je relativno malo društvo i u malom društvu sve može mnogo brže da se sprovodi. Osvrnuću se na pojedine članove i volio bih da čujem objašnjenja kako je bilo do sada i kako se planira ubuduće. U članu 15, stav 2 državni organ i organ državne uprave je dužan da prije uspostavljanja informacionog sistema pribavi saglasnost nadležnog organa i organa državne uprave nadležnog za poslove finansija. Zar je moguće bilo do sada da neko može da radi, a da nema određene saglasnosti? Zar je moglo da se dešava da se u određenim državnim organima uvode informacioni sistemi, a da se ne dobija saglasnost nadležnih organa? I vjerovatno je to proizvelo haos u podacima, jer da se imala saglasnost, da se to planski radilo, mi bi ovu elektronsku upravu imali gotovu. Samo bi trebala tehnika da se instalira, određeni informacioni sistemi na nižem nivou bi slali podatke na glavne servere. Jednostavna aplikacija sve bi to obrađivala. Što se tiče rokova, ja sam kad se raspravljalo o vođenju biračkog spiska i elektronske identifikacije birača smatrao da su rokovi predugački, da je to moglo mnogo kraće. Ko se god razumije u informatiku, a to bi dobro bilo da saopštite ovdje javno, složiće se da je ovaj projekat elektronske uprave barem pet puta, ako ne i više kompleksniji od vođenja biračkog spiska, gdje jednostavno trebaju da se upare samo dva registra, registar prebivališta i registar državljana i da se dobije birački spisak. Ali, Ministarstvo unutrašnjih poslova tada je kazalo da im je za to potrebno godinu dana. Želio bih od Vas da čujem još neka pojašnjenja. Kako nešto možete sada da planirate, a u članu 23 kažete - Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona donijeće se u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Od tih podzakonskih akata zavise i informaciono-tehnološka rješenja u određenim aplikacijama. Šta ako ta podzakonska akta budu dosta kompleksna? Da li će onda morati da važe rokovi iz člana 24 i člana 25, gdje se kaže, u članu 25 - organi su dužni da aplikativno rješenje za prijem svih vrsta podnesaka, u skladu sa članom 7, stav 1 ovog zakona, postave na portal elektronske uprave u roku od 18 mjeseci. Ali, ako podzakonski akt budu kompleksni ili budu malo šire tražili neke podatke, ko garantuje da će ovi moći to u roku od 18 mjeseci to da implementiraju. Još jednom da pročitam član 25 - Jedinstveni informativni sistem za razmjenu podataka iz člana 12 ovog zakona nadležni organ će uspostaviti u roku od 24 mjeseca od stupanja na snagu ovog zakona. Mislim da je ovaj zakon više služi kao reklama. Kažemo da će Demokratski front to podržati, da se pokaže kako Crna Gora napreduje u informacionokomunikacionim tehnologijama, ali to jednostavno nije tačno. U Crnoj Gori ne postoji ozbiljna informaciono-tehnološka da kažem kompanija. Sve kompanije koje rade softer u Crnoj Gori su sa strane. Raspisuju se tenderi. Rijetko koja kompanija iz Crne Gore konkuriše na tim tenderima jer očigledno nemaju dovoljno znanja. I posvećenost informacionih tehnologijama treba da bude jedan od prioriteta Crne Gore, ali ovaj zakon bi trebao u normalnoj zemlji da predstavlja revoluciju. Ali, sam način prezentacije i medijskog praćenja ovog zakona pokazuje to da i ovi koji su ga predložili ne vjeruju da ovo može da se implementira. Imate podršku od Demokratskog fronta za ovaj zakon, pa da vidimo šta ćete uraditi da ne bude opozicija stalno protiv. Podržaćemo zakon, ali pratićemo dobro kako se on implementira. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Đukanoviću. U ime Kluba Pozitivna Crna Gora čućemo koleginicu Azru Jasavić. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani potredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovana predstavnice Vlade, poštovani građani, Pozitivna Crna Gora će podržati Predlog Zakona o elektronskoj upravi. Ovo je iz razloga što naš program transparentnosti podrazumijeva da je otvorenost i trasparentnost državne uprave kao servisa građana nešto što moramo svi zagovarati. Ovaj zakon ćemo podržati jer omogućava punu poštovanje slobode i prava građana za pristup državnoj upravi i doprinosi humanijem i tolerantnijem društvu. Ovaj zakon ćemo podržati zato što više nećemo, vjerujemo, gledati, ukoliko uspijemo da ga primijenimo, one nehumane redove pred šaltera državnih organa koje ste imali prilike da gledamo u dnevnicima kada su se vadila razna dokumenta, kada su ljudi i po pet-šest sati i po cijeli dan čekali na šalterima državnih organa koji nijesu mogli da postignu sve ono što su građani od njih zahtijevali. I ovaj zakon jeste u tom pravcu nešto što je humaniji pristup ostvarivanju elementarnih ljudskih prava i sloboda. Potpuna primjena ovog zakona treba da dovede do otvorenosti i transparentnosti cjelokupnog sistema državne uprave, što je svakako jedan od način suzbivanja korupcije i zloupotrebe moći i položaja od strane bilo kojeg državnog službenika. Uspostavljanje elektronske uprave preduslov je za reformu klasične državne uprave. Moderizacija administracije, tj. njena evropeizacijaneophodna je godišnjim u Crnoj Gori. Ovo se potvrđuje i u izvještajima o napretku u kojima Evropska komisija kao jedan od najvažnih problema Crne Gore na putu ka Evropskoj Uniji ističe nedovoljnu sposobnost admistrativnih kapaciteta. Suština koncepta elektronske uprave je poboljšanje kvaliteta života građana koji garantuju korisnicima usluga državne administracije da jednostavno i brzo posredstvom portala elektronske uprave kontaktiraju željenu instituciju i komuniciraju elektronskim putem. Pored navedenog potpuna implementacija ovog zakona doprinijeće i efikasnijoj saradnju državnih institucija, a sve u korsit građana. Pozitivna Crna Gora na ovaj predlog zakona je podnijela amandman i vjerujem da će on biti prihvaćen jer je sastavni dio duha zakona, kojim se predlaže da su organi dužni da na zahtjev korisnika elektronskim putem dostave informacije o fazi u kojoj se nalazi njihovi podnesci, sve u cilju unapređenja transparentnosti i odgovornosti rada organa državne uprave koji treba da budu servisi građana, a ne kao u dosadašnjoj praksi da građani gube vrijeme idući od šaltera do šaltera. Na primjeru Estonije možemo vidjeti šta za građane znači elektronska uprava. Danas gotovo svi građani Estonije imaju elektronsku ličnu kartu sa posebnim čipom, kojim preko posebnog čitača iz sopstvenog računara ulaze u jedinsveni kompjuterski system, koji im omogućava da gotovo sve svoje transakcije sa organima državne uprave obavljaju od kuće preko interneta. Mi želimo da građani Crne Gore imaju tu mogućnost i zato ćemo podržati ovaj zakon, ali ono što je najvažnije,pratićemo njegovo sprovođenje u praksi. Jer, pored ostalog, pravilna primjena ovog koncepta ključna je za jačanje povjerenja građana u rad državne uprave. Suština priče je, uvaženi građani i uvažena predstavnice Vlade, da ovo zaista i zaživi, jer ovo jeste zahtjevan posao i ukoliko je to samo na nivou da se deklarativno promovišemo kao lideri u regionu, to neće biti dobro. Ukoliko ovaj zakon zaživi na pravi način, to znači da smo zaista na dobrom putu, ali sasvim sigurno možemo očekivati velike turbulencije i u smislu kadrovskog postavljanja stvari u državnoj upravi. U državnoj upravi sam radila skoro 10 godina i vrlo dobro znam kakvi su kapaciteti administrativni. Oni su nedostatni i sasvim je izvjesno da će nam trebati mladi kadrovi, mladi ljudi koji su elektronski pismeni, koji su spremni da odgovore izazovima ovog zakona, jer jedno je napisati, a drugo je primijeniti. Kao što je jedno reći i obećati, a ne odraditi ono što ste obećali. Zapadamo u zonu danas ljudi lako i jednostavno mogu nazvati licimjerima ako lijepo pričamo, a lijepo ne radimo. Tako da kao u životu svakog čovjeka što djelo mora da slijedi nakon lijepe riječi, tako i moja najtoplija preporuka da poslije ovako dobrog teksta zakona slijedi njegova puna primjena jedino jeste garant da građani osjete benifit svega onog što ste ovdje sad vi sa dobrom namjerom pokušali da prenesete u normativnom smislu. Da li će to tako da bude, vidjećemo u predstojećem vremenu, na način na koji ćete implementirati i primijeniti ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, koleginice Jasavić. Pošto više nema prijavljenih po ovoj tački dnevnog reda, dajemo priliku zazavršnu riječ gospođi Veličković. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Zahvaljujem poslanicima koji su učestvovali u raspravi o ovom zakonu. Drago mi je što su u ovom uvaženom domu prepoznate pozitivne strane ovog zakona, što je dobar temelj za dostizanje ciljeva zakona, a to je eliminisanje administrativnih barijera ili makar njihovo svođenje na primjerenu mjeru, sa jedne strane, a, sa druge strane, doprinos jačanju ljudskih prava. Naravno, ovo je podstrek i nama iz Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije da istrajemo u reformskim koracima koje sprovodimo ne samo u oblasti elektronske uprave, nego i u oblasti informacionog društva, ali i vi ste se dijelom kroz diskusije koje ste imali salgasili sa tim da sprovoditi promjene nije nikada lako iz prostog razloga što kada mijenjate ustaljene navike, po prirodi stvari nailazite na otpor. Baziraću se na ono što su bile konkretne primjedbe ili komentari, odnosno odgovori koje ste tražili da očekujete u ovom uvaženom domu. Prvo bih voljela da obavijestim i vas i javnost Crne Gore da je ovaj zakon već u funkciji. Zašto? Zato što postoji i portal elektronske uprave i sistem za upravljanje dokumentima i dozvoljen je prijem pošte elektronskim putem. Ono što je nama trebalo jeste normativni mehanizam, odnosno abligacije za državne organe, da se sistemi koji postoje isti koriste, jer smo sa tim imali problem. Iskustvo nas je naučilo da čak ni i dobar projektni menadžment ne može dati očekivane rezultate kada je institucijama prepušteno na volju da odlučuju da li će neki sistem da koriste ili ne. Rok od 18 mjeseci koji je pomenuo uvaženi poslanik Pešić definisan je iz prostog razloga što je obuhvat institucija u ovom zakonu veliki, a cijelu implementaciju treba da sprovede deset službenika koji rade u Direktoratu za elektronsku upravu. Iz tog razloga rok od 18 mjeseci mislim da je, sudeći po dosadašnjem iskustvu koje smo imali kada je implementacija, odnosno postavljanje servisa na portal elektronske uprave u toku, preambiciozan. Ali, iskreno se nadam da ćemo istrajati i pokušati da stvari izguramo do kraja, iz razloga što sada zaista,ukoliko ovaj uvaženi dom prihvati zakon, imamo mehanizam kroz kaznenu politiku da stvari guramo naprijed. Uvaženi poslanik Đukanović je postavio pitanje šta se radilo do sada. Radilo se dosta, jer su ovi projekti implementirani i, kao što rekoh, jedini informacioni sistem koji trenutno nije u funciji u momentu kada je predložen ovaj zakon jeste informacioni sistem za razmjenu podataka između državnih organa. Dakle, rokovi su definisani u skladu sa onim što su realne mogućnosti za izvodljivost cijele price. Mi prvo treba da obezbijedimo finansijska sredstva za implementaciju ovog zakona, a najveći dio odnosi se na sredstva koja su neophodna za implementaciju ovog informacionog sistema koja zaista u pravom smislu te riječi treba da eleminiše adminstrativne barijere, jer ćemo dobiti na vremenu i u pribavljanju dokumenata po službenoj dužnosti i samim tim imati za posljedicu efikasne postupke u državnoj upravi. Iz tog razloga su ostavljeni ovi rokovi. Da obavijestim ovaj uvaženi dom i javnost Crne Gore da smo, vodeći računa da fiskalni uticaj na budžet Crne Gore bude minimalan, aplicirali kod dostupnih evropskih fondova za dobijanje sredstava za implementaciju ovog važnog informacionog sistema i na dobrom smo putu da ih i dobijemo. Uvažena poslanica Jasavić je pomenula amandman koji će predložiti Pozitivna Crna Gora. Sve što je u duhu unapređenjateksta ovog zakona za nas je zaista prihvatljivo, ali da objasnim tehnički način funkcionisanja portala elektronske uprave koji će možda doprinijeti da odustanete od tog amandmana, jer oni građani i korisnici usluga administracije koji se registruju na portalu elektronske uprave u svakom trenutkupreko tog informacionog sistema imaju informaciju u kojoj se fazi nalazi dokument, odnosno zahtjev koji su procesuirali. Zaista više ne bih oduzimala vaše vrijeme. Od ‘95. godine, kada se termin nova ekonomija prvi put upotrijebio u američkom Businessweek-u o informatici se komentarisalo na razne načine. Dakle, doživljavana je kao kočnica, nužno zlo i zabluda. Sada smo svi svjesni da bez informaciono-komunikacionih tehnologija nema napretka. Zaista zahvaljujem što ste prepoznali da je ovo normativni akt koji će, ubijedjena sam, unaprijediti ne samo elektronsku upravu Crne Gore,nego i informaciono društvo. Biće nam svakako zadovoljstvo da pomno pratite onošto radimo, jer sam uvjerena da ćete vidjeti samo pozitivne rezultate. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, uvažena sekretarko Veličković. Ovim smo završili raspravu o Predlogu zakona o elektronskoj upravi u načelu. O ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno, a rok za podnošenje amandmana je do završetka današnjeg radnog dana. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda, a to je Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti svjedoka. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Duško Marković, potpredsjednik Vlade i ministar pravde i Branka Lakočević, pomoćnica ministra. Izvjestioci odbora su dr Miodrag Vuković, Zakonodavnog odbora i Azra Jasavić, Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Otvaram pretres i pitam predstavnicu Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje.Branka Lakočević, pomoćnica ministra. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedvajući, uvaženi poslanici, Zaštita svjedoka kao specijalni vid borbe protiv organizovanog kriminala i terorizma je u pravnom sistemu Crne Gore uvedena donošenjem Zakona o zaštiti svjedoka još 2004. godine. Jedinica za zaštitu svjedoka kao specijalizovana jedinica Uprave policije osnovana je 2005.godine, od kada se Zakon o zaštiti svjedoka u potpunosti primjenjuje i sprovodi. Razlozi za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti svjedoka su potreba za daljim unapređenjem zakonodavstva i potreba na koju je ukazala praktična primjena ovog zakona. Predlogom zakona predviđeno je, budući da se program zaštite svjedoka može primijeniti na svjedoke i svjedoke saradnike, da zakon napravi razliku između ova dva lica i da se termin svjedok saradnik uključi u zakon u skladu sa definicijom koja već postoji u članu 125 Zakonika o krivičnom postupku. Takođe, važeni zakon sadrži vrlo široku slobodnu definiciju koncepta bliske osobe, koju označi svjedok. Iz tog razloga se predlaže poboljšanje definicije i ograničenje u skladu sa definicijom koja se nalazi u Zakoniku o krivičnom postupku. Novi predlog je zasnovan na definiciji lica bliskom svjedoku ili saradniku pravde, koja se nalazi u članu 109 Zakonika o krivičnom postupku. U skladu s najboljim evropskim standardima i praksama u regionu, teškim krivičnim djelima se smatraju ona krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od četiri ili više godina, iz tog razloga što određena teška krivična djela mogu biti kažnjiva i kaznom zatvora ispod 10 godina. U članu 2 Predloga zakona predlaže se da se izmijeni postojeća odredba - pet godina ili teža kazna. U odnosu na sastav komisije za primjenu programa zaštite svjedoka, predlaže se povećanje broja članova sa postojeća tri na pet članova. Ovaj broj omogućiće bolju diskusiju između članova komisije. Iz razloga mogućeg uključenje svjedoka saradnika u program zaštite svjedoka koji se nalazi i na služenju zatvorske kazne uz nadzor, predlaže se da se u sastav komisije uključi i direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.Takođe, iz razloga psiholoških implikacija koje može da ima svjedok od njegovog prijema u program zaštite, predlaže se da peti član bude psiholog. Mišljenja psihologa u ovoj vrsti komisije se pokazalo kao veoma profesionalna i korisna vrijednost. Takođe, predlažem da komisija odlučuje na sjednici kojoj prisustvuju svi članovi ili njihovi zamjenici i da se odluke donose većinom glasova. Predloženo je da se Jedinici za zaštitu svjedoka dostavljaju svi potrebni podaci za rad. Naime, o zahtjevu vrhovnog državnog tužioca i Jedinica za zaštitu može odlučiti o primjeni i vrsti hitnih mjera zaštite dok komisija ne donese odluku o prijemu u program zaštite. U cilju procjene ove mogućnosti neophodno je da je jedinica za zaštitu dobije sve relevantne informacije koje joj mogu biti od koristi za donošenje pravovaljane odluke. Takođe, predložene su i određene novine u odnosu na Sporazum, i to - iz razloga bezbjednosti od ključnog je značaja da je Sporazum napravljen u jednom primjerku i da se čuva u Jedinici za zaštitu. U suprotnom, izgubljen ili zloupotrijebljen Sporazum može ugroziti čitav program zaštite. U odnosu na donošenje odluka o mjerama zaštite, predloženo je da jednom kada je komisija odlučila o prijemu lica u program zaštite, Jedinica za zaštitu je kompetentna da odluči o konkretnim mjerama zaštite koje će se primjeniti u svakom trenutku. Jedinica je specijalizovana organizaciona jedinica koja procjenjuje rizike i date uslove i u potpunosti joj treba omogućiti fleksibilnost u donošenju ovih odluka. To znači da ako je jedinica nadležna za sprovođenje mjera zaštite, treba da bude kompetentna da odluči koja vrsta mjera zaštite treba da bude adekvatna u skladu sa određenim okolnostima. Nadalje, mjere zaštite su tajne i treba da budu čuvane unutar Jedinice za zaštitu. Ipak, a iz razloga implikacije koje mjere promjene indetiteta mogu prouzrokovati nadležnost oko primjene ove mjere treba povjeriti komisiji. Predloženo je i brisanje odredbe koja je onemogućavala prekid programa zaštite na štetu zaštićenog lica iz razloga što po ulasku u program zaštite zaštićeno lice dobija određene obaveze. U slučaju da to lice krši ili se ne ponaša u skladu sa tim obavezama, jedinici treba omogućiti pravo da prekine taj program. Isto tako, predloženo je brisanje saglasnosti zaštićenog lica u odnosu na pitanja koja se odnose na njegova statusna i druga prava i obaveze iz razloga što po ulasku u program zaštite zaštićeno lice daje svoj pristanak i dobrovojno potpisuje sporazum. Važna novina je i uvođenje odredbe da svjedok saradnik koji je primljen u program zaštite koji se nalazi na služenju zatvorske kazne može uživati specijalne uslove u zatvoru. U skladu sa zakonom,iz razloga značaja koji svjedok saradnik može imati u borbi protiv teških krivičnih djela, specijalni program zaštite koji se primjenjuje na svjedoka saradnika koji se nalazi na služenju zatvorske kazne može takođe obuhvatiti specifične uslove, kao što je specijalni zatvorski režim, bezbjednosne provjere ili ograničeni .... zatvorenicima. Poštovani poslanici, da je pitanje zaštite svjedoka van suda jako važno, govori nam i podatak da jedno od privremenih mjerila za poglavlje 24 upravo usmjereno jačanju zaštite svjedoka, pa je mjerilo broj 31 odredilo da Crna Gora razvija djelotvoran sistem zaštite svjedoka kroz izmjenu Zakona o zaštiti svjedoka i obezbjeđivanje specijalizovanih obuka, bolje opreme i brojnijeg kadra Jedinice za zaštitu svjedoka. Hvala vam.
  • Hvala Vam, gospođo Lakočević. Bilo je to uvodno izlaganje predstavnice Vlade. Čućemo sada izlaganje poslaničkih klubova. U ime Kluba Demokraske partije socijalista kolega Milorad Vuletić, a neka se pripremi koleginica Draginja Vuksanović. Izvolite, kolega Vuletiću.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo poslanici, uvažena pomoćnice ministra, poštovani građani, Program zaštite svjedoka je osmišljen tako da u potpunosti osigura efikasnu zaštitu svjedoka u toku i nakon krivičnog postupka, kako bi mu se omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u krivičnom postupku.Treba napomenuti da nakon okončanja krivičnog postupka ili nakon što svjedok da svoju izjavu, ne znači da se potreba za njegovom zaštitom tog momenta i završava. Naprotiv, zaštita svjedoka se i dalje nastavlja. Razolucijom Savjeta Evrope o zaštiti svjedoka obavezane su sve zemlje bivše Jugoslavije da istraže, zaustave sve slučajeve zastrašivanja, prijetnji i napada na svjedoke u slučajevima ratnih zločina i organizovanog kriminala. Konstatovano je da Crna Gora ima vrlo dobru zakonodavnu ili zakonsku regulativu u oblasti zaštite svjedoka, ali da se ti zakoni ne sprovode u praksi na odgovarajući način. Zakonom o krivičnom postupku je predviđen veći broj vrsta zaštite svjedoka. Takođe, Zakonom o zaštiti svjedoka propisan je i osmišljen program zaštite svjedoka tako da u potpunosti osigurava efikasnu zaštitu svjedoka u toku i nakon kaznenog postupka, kako bi mu se omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u krivičnom postupku. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti svjedoka ne dira se u osnovni koncept zakona, već su predložene izmjene i dopune u cilju omogućavanja bolje primjene zakona u praksi. Tako, na primjer, u Komisiju za primjenu programa zaštite svjedoka predlaže se povećanje broja članova, tako što bi komisiju umjesto dosadašnjih tri člana činilo pet članova. Novi članovi bili bi direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i psiholog. Psiholog iz razloga psiholoških implikacija koje može da ima svjedok od njegovog prijema u program zaštite svjedoka. Isto tako, članom 6 zakona predloženo je da se Jedinici za zaštitu svjedoka dostavljaju svi potrebni podaci za rad, dok je članom 10 predloženo brisanje odredbe koja je onemogućavala period programa, prekid programa zaštite na štetu zaštićenog lica, a iz razloga što po ulasku u program zaštite zaštićeno lice dobija određene obaveze. U slučaju da to lice krši ili se ne ponaša u skladu sa tim obavezama, jedinici treba omogućiti pravo da prekine program zaštite, čak i ako taj prestanak može biti na štetu zaštićenog lica. Konačno, članom 12 zakona predloženo je uvođenje odredbe da svjedok saradnik koji je primljen u program zaštite, a koji se nalazi na služenju zatvorske kazne, ili u pritvoru može uživati specijalne uslove. Na primjer, specijalni zatvorski režim uz bezbjednosne provjere zaposlenih ili ograničen pristup drugim zatvorenicima. Međutim, uporedna praksa i izrada zakona koji regulišu ovu oblast u okruženju ima pretenzije da napravi iskorak dalje, na način kao što je projektuje novim zakonskim rješenjem u Bosni i Hercegovini da se, recimo, zaštićenom svjedoku jamči zaštita kao na Zapadu, dakle, od fizičke zaštite do izmještanja iz zemlje i promjene identiteta svjedoka. Na kraju, cijenim da se radi o predogu zakonu kojim se teži daljem unapređenju zakonodavstva i potrebe da se otklone i poboljšaju i preciznije opredijele određene zakonske norme, koje su se pokazale kao nedovoljno efikasne u dosadašnjoj primjeni Zakona o zaštiti svjedoka, zbog čega isti podržavam i predlažem Skupštini da ga usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Vuletiću. Koleginica Draginja Vuksanović u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite, koleginice Vuksanović.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Uvažene kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, uvažena gospodo Lakočević, Kao što smo imali prilike da čujemo do sada, pred nama su zaista veoma važne izmjene i dopune zakona. Ono što je značajno jeste da su ove izmjene i dopune zakona usaglašene sa Rezolucijomo zaštiti svjedoka u borbi protiv međunarodnog organizovanog kriminala i Rezolucijom o pojedincima koji sarađuju u okviru sudskog postupka u borbi protiv međunarodnog organizovanog kriminala. Sve su ovo zadaci koji su postavljeni pred Crnom Gorom na putu ka NATO i evropskim integracijama. Međutim, ono što je veoma značajno jeste da zakon ne smije biti samo obično slovo na papiru, već ga treba adekvatno primjenjivati i trebaju se izbjegavati velike zloupotrebe zakona koje se mogu pojaviti u ovom dijelu. Prije nego što ukažem na detalje, želim da pojasnim sljedeće. Ne može Crna Gora ući u Evropsku uniju i ne može pristupiti NATO i evropskim organizacijama ukoliko se ne izbori sa pitanjem organizovanog kriminala i korupcije. Kako je to moguće? Svima je poznato. To je: 1) Da se slučajevi organizovanog kriminala koji su već procesuirani na zakonit način dovedu do kraja i 2) Da oni slučajevi organizovanog kriminala i slučajevi iz prakse sa elementima korupcije koji nijesu procesuirani budu procesuirani i budu dovedeni do kraja. Međutim, da bi se ti slučajevi doveli do kraja,potrebno je da se sprovede sudski postupak i da se u skladu sa tim sprovede i adekvatan dokazni postupak. Naravno, u tom postupku dokazivanja među dokaznim sredstvima veoma značajno mjesto upravo zauzima pozicija svjedoka. Pitanje zaštićenog svjedoka veoma je značajno. Zaista smatramo da treba zaštititi ono lice koje može da da adekvatne informacije koje mogu biti od značaja za uspješno okončavanje krivičnog postupka u dijelu organizovanog kriminala, korupcije i drugih težih krivičnih djela. Ono što je posebna vrijednost zakona jeste da se zaista jasno povlači paralela sa odredbom Zakonima o krivičnom postupku, gdje se jasno precizira razlika između zaštićenog svjedoka i sa druge strane svjedoka saradnika. I jedan i drugi svjedok u potupku zaista mogu da doprinesu rasvjetljenju jednog krivičnog djela i uspješnom okončanju krivičnog postupka. Međutim, svjedok kao, naravno, jedno od dokaznih sredstava u postupku nije jedino sredstvo dokaza i ne može se sudska presuda u jednom postupku zasnivati samo na izjavi svjedoka. Ove odredbe zakona su zaista kvalitetne i cijenimo sve ono što je urađeno da se unaprijedi ovaj institut zaštićenog svjedoka, ali imali smo prilike i suočavali smo se sa činjenicama da se u sudskom postupku često znala i zloupotrijebiti pozicija zaštićenog svjedoka, na način što se izjava zaštićenog svjedoka koristila kao jedini dokaz u krivičnom postupku, što apsolutno nije uredu i nije dopušteno. Stoga vjerujem da će ove odredbe zakona koje su nove zaista naći adekvatnu primjenu i da će u ovom dijelu, a u cilju uspješnog okončanja svih onih proseca gdje imamo elemente organizovanog kriminala i korupcije, kao i onih postupaka kojima se sudi za teže oblike krivičnih djela, biti procesuirane na pravi način i da se sam institut zaštićenog svjedoka i svjedoka saradnika neće zloupotrebljavati u krivičnom postupku na način da se samo ovi iskazi koriste kao dokazi u postupku. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, koleginice Vuksanović. U ime Kluba Pozitivna Crna Gora govoriće koleginica Azra Jasavić.Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice, poštovane kolege, poštovani građani, poštovana gospođo Lakočević, još jednom poštovani građani, Ja sam iz advokature u politiku ušla između ostalog zbog jednog razloga - da ove zakone koje dolaze u Parlament pažljivo pročitam i da ono što je dobro podržim, a da na ono što nije dobro ukažem, kritikujem i ponudim neka bolja rješenja, a na onom ko predlaže zakon je da ponudi ta bolja rješenja ili ne ponudi. Sve u zavisnosti kako obrazloženje dobijem. Ovaj zakon ima dobrih rješenja, ali nijesu sva ova rješenja koja su ponuđena dobra i mi ćemo u tom pravcu i ponuditi, uvažena gospođo Lakočević, jedan amandman. Ovaj zakon je dobar zato što unapređuje pitanje zaštite svjedoka. Unapređuje rad Komisije za primjenu programa zaštite svjedoka sa stanovišta kvaliteta i brojnosti članova komisije, jer se uključuju u rad komisije i direktor ZIKS-a, što je dobro i psiholog, što je, takođe, dobro. Dobro je to što ste razmišljali da se i način odlučivanja mora poboljšati i dobro je to što ste pravazišli ranija rješenja, gdje se odlučivalo većinom prisutnih. A sada svi članovi komisije, koliko sam razumljela, popravite me ako griješim, moraju biti tu - oni ili njihovi zamjenici i odluka se donosi većinom. To je kvalitetno i to je dobro. Ono što nije po mom mišljenju dobro, a o čemu treba da razgovaramo, sa čim treba da budu građani upoznati, kao i uvažene kolege poslanici‚ jeste sljedeća stvar. Prvo postavljam to kao pitanje, a onda ćemo da razgovaramo i da vidimo u kom pravcu bi trebali da djelujemo zajednički da se to promijeni, da se zaštiti građanin, da se zaštiti svjedok, da se zaštiti blisko lice, ali da se zaštiti, takođe, i jedinica za zaštitu. Jer nije suština zaštiti samo jednu stranu, ako imate ugovor između dvije strane. Ono što želim da postavim kao pitanje vama odnosi se na član 9 Predloga zakona. Naime, član 9. predviđa dopunu član 22 važećeg zakona, koji reguliše sporazum, koji zaključuje svjedok sa Jedinicom za zaštitu ukoliko Komisija donese odluku o primjeni programa zaštite. Predloženom izmjenom se predviđa da sporazum sadrži i izjavu svjedoka, odnosno njemu bliskog lica da za ostvarenje dogovorenih prava i obaveze iz sporazuma neće pokrenuti građanski ili neki drugi postupak, ukoliko druga strana u dobroj namjeri izvršava svoje obaveze. Ono što mene zanima jeste kakva je uporedna pravna praksa po ovom pitanju. To bi bilo dobro da nam objasnite. Mislim da ovo nije dobro rješenje. Zašto nije dobro rješenje? Zato što vi u normativnom smislu ukažete i uslovljavate tu nemogućnost tužbe koju će podnijeti svjedok ili njemu blisko lice, jer u zakonskoj odredbi kažete - ukoliko postoji dobra namjera Jedinice za zaštitu koje izvršava svoje obaveze, a to nijeste kroz zakon detaljno razradili. Uopšte nijeste to kroz zakon detaljno razradili. Da bi građani razumjeli, samo da pročitam integralni tekst stava 2, člana 9 - Sporazum mora da sadrži izjavu svjedoka, odnosno njemu bliskog lica, na koje se primjenjuje program zaštite da za otvarivanje dogovorenih prava i obaveza iz sporazuma neće pokretnuti građanski ili neki drugi postupak ukoliko druga strana u dobroj namjeri izvršava svoje obaveze. Mislim da ovo ne smije da bude dio ovog zakona niti dio sporazuma, jer samo sud može da utvrdi, to je samo njegovo pravo, da li neko radi u dobroj namjeri i izvršava svoje obaveze u skladu sa zakonom i samo sud može da utvrdi da li je svjedok saradnik spriječio ne saradnjom zaštitu. Mi ćemo predložiti da se ovaj dio iz Predloga zakona briše, jer dovodimo svjedoke koje želimo da štitimo i njima bliska lica u poziciju da ih uslovljavamo da ne mogu tužiti državu ukoliko država napravi neku grešku. A ja ne želim da budem u sistemu koji unaprijed štiti bilo kog svog službenika ili bilo kog svog pripadnika zbog greške koja je napravljena. Žao mi je što ste iz Vašeg obrazloženja isključilida obrazložite i ovaj dio predloga zakona, jer bi možda iz Vaših obrazloženja dobili bolju argumentaciju od ove koju ja pružam, ali ćete sada u komentaru imati priliku da mi odgovorite i da vidimo šta nam je činiti.Meni se čini da moramo brisati ovu odredbu, jer je to jedini način da zaštitimo građanina, odnosno svjedoka saradnika od neprofesionalnog rada mogućeg Jedinice za zaštitu, jer niko nije nepogrješiv. Hvala.
  • Hvala Vam, koleginice Jasavić. Bila su ovo uvodna izlaganja u ime poslaničkih klubova. Pitam pomoćnicu ministra Branku Lakoćević želi li prokomentarisati i odgovoriti na neka pitanja koja smo čuli u uvodnim izlaganjima. U završnoj riječi? Uredu. Prema redosljedu prijavljenih diskutanata, riječ imakolega Željko Aprcović. Izvolite, kolega.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Uvažene koleginice i kolege poslanici i poštovani građani Crne Gore, Ja sam realno očekivao da ćemo danas u ovoj skupštinskoj sali sa aspekta predloženog zakonskog rješenja koje se tiče izmjena i dopuna Zakona o zaštiti svjedoka imati kvalitetniju raspravu u smislu da predložene izmjene i dopune zaslužuju posebnu pažnju iz razloga što kroz predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti svjedoka možemo doći do kvalitetnijih rješenja, koja će kao proizvod imati puno bolju i kvalitetniju borbu protiv organizovanog kriminala i krivičnih djela sa koruptivnim elementima. S obzirom na činjenicu da znamo da korijeni zaštićenog svjedoka potiču još iz Srednjeg vijeka, u Engleskoj imamo svjedoka krune i da u američkom krivično-pravnom sistemu imamo slične odredbe, onda je sasvim zaočekivati da kroz izmjene i dopune zakona koji je u pravnoj primjeni od 2005.godine dolazimo do kvalitetnijih rješenja i do onoga što se zove još jača, kvalitetnija, efikasnija borba protiv svih najtežih oblika krivičnih djela. Mislim na organizovani kriminal i krivična djela sa koruptivnim elementima. S obzirom na činjenicu da predložena zakonska rješenja iz 2005.godine, koja su u praktičnoj upotrebi, korespondiraju sa najboljim evropskim zakonodavstvom, onda je i njegova praktična upotreba, mislim na Zakon koji je u praktičnoj upotrebi od 2005. godine,zaslužuje ovakve izmjene. S obzirom na činjenicu da su se u pravnoj upotrebi ovoga zakona utvrdile neke anomalije koje je trebalo ovim zakonskim izmjenama i tretirati. I Crna Gora, kao dio međunarodne porodice, se suočava sa pojavnim oblicima transnacionalnog kriminala, sa izuzetno štetnim posljedicama i dalekosežnim negativnim efektima, te je bilo neophodno kao jedan od načina borbe protiv organizovanog kriminala propisati institute zaštićenog svjedoka i svjedoka saradnika i zakonski pravni okvir usaglasiti sa međunarodnim pravnim aktima, Konvencijom Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Konvencijom protiv korupcije i sa preporukama Ministarstva vijeća Evrope za zaštitu zaštićenog svjedoka i svjedoka saradnika. Predoženim izmjenama osnovni koncept zakona iz 2005. godine, odnosno 2004, odnosno 2005. godine u praktičnoj upotrebi se ne mijenja, jer su istim precizno normirani zakonski mehanizmi kojim se dozvoljava da tužilac pod određenim uslovima može odstupiti od krivičnog gonjenja kada je u pitanju veći obim zaštite javnog interesa. Kud veći obim zaštite javnog interesa ako je pravni integritet, odnosno pravni sistem jedne države povrijeđen, ugrožen sa djelovanjima organizovanih kriminalnih grupa i krivičnim djelima sa koruptivnim elementima? Upravo, predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti svjedoka usmjerena su za obezbjeđivanje većeg stepena zaštite kako svjedoka, tako i njemu bliskih srodnika, što će rezultirati, po mom dubokom ubjeđenju, kvalitetnijem vođenju krivičnog postupka protiv izvršilaca najtežih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i iz oblasti krivičnih djela sa koruptivnim elementima. Moram istaći da kvalitetno optuženje i kvalitetna presuda ne mogu se samo zasnivati na izjavi zaštićenog svjedoka, odnosno svjedoka saradnika. To je samo jedan dio u dokaznom postupku koji se izuzetno uvažava, međutim, svako dobro optuženje i svaka kvalitetna presuda treba da temelji i druge materijalne dokaze koji bi bili potkrepljenje verbalnim dokazima pribavljenim od zaštićenog svjedoka, odnosno od svjedoka saradnika. Moram da kažem da je i za mene postojala dilema u dijelu koji se odnosi na to kakav treba sastav komisije da bude koja odlučuje o tome ko može da dobije status svjedoka, odnosno svjedoka saradnika, iz prostog razloga što mislim da je kvalitetnije rješenje koje je predloženo izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti svjedoka u smislu da uvodimo još dva nova člana komisije. Tu prvenstveno mislim na predstavnika ZIKS-a zbog toga što su oni u neposrednom kontaktu i znaju sve elemente vezane za to lice koje pledira, tako da kažem da bude svjedok saradnik. A, takođe, i da u komisiji mora da participira i psiholog iz prostog razloga što psihofizičke osobine tog svjedoka saradnika sigurno će upućivati na to da će komisija na sjednici, u njenom radu treba da participiraju svi njeni članovi, donijeti odluku ko može da bude taj svjedok saradnik na kojeg se može poslije normalno i vijeće nekoga suda osloniti, odnosno na osnovu njegovog iskaza donijeti kvalitetnu presudu. Sporazum koji se potpisuje između svjedoka saradnika i komisije koji se čuva u jednom primjerku je dobra novina, jer taj sporazum ne bi trebalo da vidi lice javnosti u smislu da ne procure informacije o uslovima pod kojim se sporazum potpisuje kao i način na koji će se on sprovoditi. Čak u određenim zakonodavstvima uporedim pripremajući se za ovu Skupštinu utvrdio sam da takva dokumenta imaju status onih povjerljivih dokumenata, a mislim da podatak da se jedan sporazum čuva u komisiji, da nema njegove kopije, daje nam dovoljnu garanciju da možemo očekivati da taj sporazum ne procuri u javnost, te da će zaštićeni svjedok kao svjedok koji svojim iskazom u konkretnom krivičnom pravnom postupku doprinosi utvrđenju pune krivično-pravne odgovornosti određenih lica učesnika u krivično-pravnom procesu ostati zaštićen, kao i njegovi bliski srodnici. Zahvaljujem na saradnji i očekujem da će kolege poslanici prihvatiti predlog zakona. Imajući u vidu da to nije sveto slovo, da će sigurno i u narednom periodu ustanovljavajući njegove anomalije,odnosno nedostatke u praktičnoj primjeni, doživjeti određene izmjene u cilju poboljšanja kvaliteta predloženih normi. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Aprcoviću. Kolega Zoran Miljanić ima riječ, a neka se pripremi koleginica Zorica Kovačević. Izvolite, kolega Miljaniću.
  • Samo kratko bih dao jedan komentar na izlaganje gospodina Aprcovića. Slažem se da je ovo vrlo bitan zakon i zakon koji se donosi kao i većina zakona u ovoj problematici u smislu što efikasnije borbe protiv organzovanog kriminala i korupcije i on je kao takav dobar i u odnosu na poglavlja 23, 24 kojima se bavimo je sasvim prihvatljiv.Međutim, šta hoću da kažem? Mi smo i do sada imali Zakon o zaštiti svjedoka i ja bih se malo vratio na taj zakon koji je postojao, na njegovu praktičnu primjenu. Svi se sjećamo zaštićenog svjedoka Bohuma. Slučaj ubistva inspektora Šćekića, zaštićeni svjedok Bohum, čitava Crna Gora je za 24 sata znala njegov identitet. To je veliki problem. Na osnovu te izjave što smo imali priliku da čujemo od koleginice Vuksanović došlo je do presude. Ta presuda je pala nekoliko puta iz raznoraznih razloga. Nikakve odgovornosti do sada nije bilo ni sa jedne strane. Zakon je postojao, zakon je primjenjivan kako je primjenjivan. Mene je i sada strah i novim zakonskim rješenjima kako ćemo uspjeti da taj institut zaštićenog svjedoka sprovedemo do kraja. Crna Gora je mala država. Ovdje svako poznaje svakoga, vrlo brzo cure informacije i to je veliki problem, a kamoli onda kada se zakon ne sprovede, odnosno kada ime zaštićenog svjedoka procuri i kada za to nema apsolutno nikakve odgovornosti. Podsjećam vas da ste vlast vi bili tada, a vlast ste i dan danas. Hvala.
  • Hvala Vam, kolega Miljaniću. Komentar, je li tako? Izvolite.
  • S obzirom na činjenicu da je uvaženi kolega Miljanić imao jedan dio komentara u odnosu na moje izlaganje, ne vidim nikakvu razliku između Vašeg razmišljanja koje ste javno iznijeli iza skupštinske govornice i mog razmišljanja u dijelu koji se odnosi na to da svako od nas može biti predmet neke protivpravne radnje. Upravo razmišljam o tome da su ova zakonska rješenja stepenica više u odnosu na ono što smo imali. Sada imamo suženi krug lica koji imaju dostupan sporazum sa svjedokom saradnikom. Da li je to dobro, pokazaće vrijeme. Zalažem se da takva dokumenta imaju najveći mogući stepen tajnosti iz prostog razloga što smo mi malo društvo, mala sredina, tradicionalno društvo i vrlo brzo se, iznijeću jednu kvalifikaciju koja nije odmjerena, svaka informacija čuje. Ali, koliko je ta informacija provjerena - u to ne ulazim. U pojedinačne radnje, u pojedinačna krivično-pravna djela nijesam ulazio zbog toga što nemam prava da udjem u to, ali ću se zalagati kao poslanik dok sjedim u ovim klupama da bude puna implementacija zakonskih rješenja koja su danas predložena i zajednički se moramo složiti da su takva rješenja puno bolja od onoga što je predmet bio 2004. i 2005. godine. Svjestan sam činjenice da jugoistočna Evropa ima problem oko curenja podataka, metaforično pričam, u vezi zaštićenog svjedoka, odnosno svjedoka saradnika i upravo je to najveći problem u smislu pune implementacije zakonskih rješenja. Slažem se sa vama da treba dobro da pratimo i Jedinicu koja je dužna da čuva taj sporazum i sve one ljude koji rade u toj jedinici - kako i na koji način će se prema tom sporazumu odnositi. Ako zaštitimo sporazum, zaštitili smo svjedoka, zaštitili smo porodice oštećenih i došli smo do pune istine u odredjenoj krivično-pravnoj stvari. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam. Želite li odgovor? Izvolite, kolega Miljaniću.
  • Gospodine Aprcoviću, složiću se sa Vama u onom trenutku kada vi iz vaše partije pokrenete pitanje odgovornosti za ono što je bilo. Znači, mi sada imamo novi zakon, kamo sreće da se taj zakon sprovodi valjano, da ne dodjemo u onu situaciju da zaštićeni svjedok za 24 sata bude nezaštićeni svjedok. Da imamo proces koji traje 10 godina, da imamo presude koje su donošene na osnovu iskaza toga zaštićenog, odnosno nezaštićenog svjedoka, ne znam kako da ga nazovem, i da bude “nikome ništa”. Donosimo novi zakon, ono što je bilo bilo je i krećemo od nule. To je mali problem u svemu ovome, odnosno veliki. Hvala.
  • Zahvaljujem, kolega Miljaniću. Koleginica Zorica Kovačević. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovana pomoćnice ministra, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Pred nama je danas na usvajanje predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti svjedoka iz 2004. godine, kojim se uređuju uslovi i postupak za pružanje zaštite i pomoći svjedoka svjedoku van suda kada postoji osnovna bojazan da bi davanjem iskaza u cilju dokazivanja krivičnog djela bio izložen stvarnoj i ozbiljnoj opasnosti. Razlozi za izmjenu i dopunu ovog zakona uslovljeni su, prije svega, praksom u primjeni zakona, kao i potrebom za daljem unapređenjem zakonodavstva u ovoj oblasti jer bez pravilne zaštite i podrške svjedocima cilj zakona ne može biti ispunjen. Obaveza je države da organizuje svoje krivične postupke na takav način da se interesi žrtava i svjedoka neopravdano ne ugrožavaju.Dakle, da obezbijedi zaštitu, podršku i jednak odnos prema svim žrtvama i svjedocima, odnosno svjedocima saradnicima, koji termin se ovim izmjenama uvodi, kako bi se napravila razlika između ova dva lica koji sarađuju u krivičnim postupcima i to je ključna komponenta u svim procesima. Takođe, važeći zakon sadrži široku definiciju bliske osobe, koju označi svjedok, te je primjena zakona u praksi pokazala da se ovaj termin mora ograničiti u skladu sa definicijom koja se nalazi u Zakoniku o krivičnom postupku. Ono što je važno pomenuti jesu izmjene koje se odnose na sastav Komisije za primjenu programa zaštite svjedoka, odnosno predlog da se broj članova Komisije sa tri poveća na pet članova, odnosno da u sastav Komisije, kao član, bude uključen i direktor Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, što smatram da je veoma dobro. Imajući u vidu da je pružanje psiho-socijalne pomoći svjedocima od izuzetne važnosti, predlogom se predviđa da i peti član bude psiholog. Značajno je napomenuti, takođe, izmjenu kojom se u redovnom postupku obezbjeđuje popunjavanje upitnika i podvrgavanje ljekarskom pregledu od strane svjedoka, odnosno njemu bliskog lica, što Jedinica za zaštitu svjedoka zajedno sa mišljenjem u primjeni programa zaštite prosljeđuje Komisiji. Do sada je ovakva procedura bila predviđena samo u postupku po hitnim mjerama. Takođe, predviđeno je da jedinica može odlučiti po zahtjevu vrhovnog državnog tužioca, a o primjeni i vrsti hitnih mjera zaštite dok Komisija ne donese odluku o prijemu u program zaštite. Iskoristiću priliku da, kada već pominjem Jedinicu za zaštitu svjedoka, pitam predstavnika predlagača da li je ova jedinica osposobljena kadrovski i tehnički da može ispuniti sve nadležnosti utvrđene ovim zakonom. Ono što bih još pomenula je svakako brisanje odredbe koja se odnosila na onemogućavanje prekida programa zaštite na štetu zaštićenog lica, obzirom da zaštićeno lice potpisivanjem sporazuma prihvata i određene obaveze na njegovoj strani, te ukoliko ne postupa u skladu sa tim, jedinici je omogućeno, odnosno dato pravo da prekine program zaštite, čak i ako je taj pristanak na štetu zaštićenog lica. Predlogom se uvode i odredbe koje se odnose na svjedoka saradnika koji se nalazi na služenju zatvorske kazne, odnosno specijalni uslovi, kao što su specijalni zatvorski režim, bezbjednosne provjere i slično, koje će se dalje regulisati podzakonskim aktima. Postavila bih pitanje uvaženoj pomoćnici ministra koliki su troškovi zaštite svjedoka trenutno i da li su zaista postignuti efekti koji opravdavaju te troškove. Ovo postavljam iz prostog razloga što praksa u okruženju pokazuje da su troškovi zaštite svjedoka izuzetno visoki, a da rezultati koji se postižu u okruženju nijesu na nivou. Na kraju, svakako je najbitnije da se ovim izmjenama unaprijedi cijela procedura zaštite svjedoka, omogući dosljedna, koordinirana i efikasna zaštita svjedoka, uz garantovanje osnovnih prava svjedocima na život, bezbjednost i privatnost. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Kovačević. Pošto više nema prijavljenih diskutanata po ovoj tački dnevnog reda, dajemo priliku za završnu riječ gospođi Lakočević. Izvolite.
  • Hvala Vam. Uvaženi poslanici, pokušaću da odgovorim na par pitanja koja su se čula tokom vaših diskusija. Prije svega, da vas upoznam sa tim da je Crna Gora bila korisnica Regionalnog projekta WINRO, koji je imao za cilj zaštitu svjedoka u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma koji je sprovodio Savjet Evrope, a koji je imao za cilj unapređenje programa zaštite svjedoka van suda i ujednačavanje zakonskih rješenja zemalja Zapadnog Balkana radi lakše i efikasnije primjene zakona. Pravni eksperti angažovani kroz ovaj projekat analizirali su odredbe Zakona o zaštiti svjedoka u svjetlu preporuka Savjeta Evrope i uporednih analiza mjera zaštite u krivičnim postupcima u svim ostalim zemljama Zapadnog Balkana. Većina njihovih preporuka se nalaze u ovom tekstu zakona, a ono što je takođe važno pomenuti, imajući i vidu da se radilo o potpuno novom institutu koji je uveden u naš pravni sistem, da je Ministarstvo pravde vršilo analize primjene ovog zakona. Na pitanje uvažene poslanice Jasavić u odnosu na odredbu člana 9, upravo i smisao ove odredbe jeste ukoliko druga strana nije u dobroj namjeri izvršavala svoje obaveze, da sud provjeri da se pokrene sudski postupak. Normalno je da će se u sudskom postupku utvrditi da li je bila dobra namjera ili ne. Ostavljena je mogućnost, prosto jedna bezbjednosna norma, ali u svakom slučaju jedino ako se pokrene postupak, sud može utvrditi da li je neko u dobroj namjeri uradio to ili nije. Drugo pitanje se odnosilo na Jedinicu za zaštitu svjedoka. U svom uvodnom izlaganju sam već saopštila da jedinica za zaštitu svjedoka postoji u Crnoj Gori od 2005. godine, ali isto tako sam u uvodnom izlaganju rekla da smo se ovim pitanjem bavili sa više aspekata i da se jedno od privremenih mjerila za zatvaranje poglavlja 24 upravo odnosi na preduzimanje odgovarajućih mjera u cilju unapređenja ovog instituta. Jedno od njih jeste donošenje ovog zakona, a drugi je obezbjeđivanje dalje specijalizovane obuke jedinice za zaštitu svjedoka, bolje opreme i brojnijeg kadra u jedinici. Kada su u pitanju troškovi, je pitanje na koje u ovom momentu ne mogu odgovoriti iz više razloga. Prvo, zavisno od toga koji program zaštite se primjenjuje. Najskuplji program zaštite je upravo promjena identiteta i to su ti najskupljiji i najkomplikovaniji. Ove ostale mjere zaštite koje se obezbjeđuju kroz Zakon o zaštiti svjedoka su mnogo jednostavnije, mnogo jeftinije, a ovo je najskuplja mjera. Ono što jeste važnopomenuti da nijesmo imali mnogo iskustava, ali smo imali iskustva u primjeni ove mjere. Mislim da su bila dva slučaja u Crnoj Gori. Toliko. Hvala vam.
  • Hvala i Vama, gospođo Lakočević. Ovim smo završili raspravu o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti svjedoka. O ovoj tački ćemo se, takođe, izjasniti naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda -Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima. Ovlašćeni predstavnik Vlade su Duško Marković, potpredjednik Vlade i ministar pravde i Branka Lakočević, pomoćnica ministra. Izvjestilac Zakonodavnog odbora je Velizar Kaluđerović i Draginja Vuksanović, Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Otvaram pretres i pitam predstavnicu Vlade gospođu Lakočevićželi li dopunsko obrazloženje. Izvolite.
  • Podsjetiću vas da novi Zakon o prekršajima počeo da se primjenjuje od 1. septembra 2011. godine, da jedan od glavnih razloga za izmjene ovog zakona su amandmani na Ustav Crne Gore i to amandman 1. Međutim, polazne osnove za izmjene ovog zakona ne predstavljaju samo amandmani na Ustav, već i rezultati praćenja primjene ovog zakona. Ministarstvo pravde analizira i prati mjene ovog zakona. Prva analiza koja je urađena u tom smislu jeste analiza racionalizacije pravosudne mreže i organa za vođenje prekršajnog postupka, sa dvogodišnjim planom njene implementacije, a isto tako i informacija o rezultatima primjene zakona, kadrovske analize i analize tehničkih uslova za rad područnih organa za prekršaje i Vijeća za prekršaje. Takođe, prilikom izrade ovoga predloga zakona oformljena je radna grupa, koju pored predstavnika Ministarstva pravde čine i predstavnici nadležnih organa za vođenje prekršajnog postupka, a sugestije su prikupljene od svih onih koji primjenjujuovaj zakon. Isto tako su praćeni i brojni zahtjevi za davanje mišljenja i inicijative za ocjenu ustavnosti ovog zakona koji se nalazi pred Ustavnim sudom. Prije svega, kada su u pitanju izmjene zakona, sve vas podsjećam da se ne dira u osnovni koncept ovog zakona, već da je predviđena mogućnost u skladu sa amandmanom 1 da se prekšraji mogu propisivati ne samo zakonom, već i uredbom Vlade ili odlukom jedinice lokalne samouprave. Takođe su predvidjene i visine novčanih kazni koje se mogu propisati uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave, kao i mjere nadzora. Dodatno su precizirane odredbe o imunitetu na način što postoji obaveza traženja mišljenja od nadležnog Ministarstva za vanjske poslove i integracije ukoliko postoji sumnja da lice koje je izvršilo prekršaj uživa imunitet. Znači, na samom početku postupka. Takođe je zakonom eksplicitno navedeno da se protiv istog okrivljenog za isti događaj ne može voditi i krivični i prekršajni postupak. Precizno je određeno da predsjednik suda odlučuje po predlogu za spajanje i razdvajanje prekršajnog postupka. Takođe su precizirane odredbe za povraćaj u pređašnje stanje i ovlašćenje za podnošenje te molbe. Nadalje, Predlogom zakona dopunjene su odredbe o prekršajnom nalogu. Dodatno je preciziran postupak kada je prekršajni nalog izdat za prekršaj zbog nepropisnog parikiranja motornog vozila, a ne može se uručiti na licu mjesta. Takođe je precizirano da se prekršajni nalog izda odmah nakon utvrđivanja prekršaja, a ukoliko tonije moguće ostavljen je rok od 60 dana od dana utvrđivanja prekršaja. Predlogom zakona dodatno su uređene odredbe koje se odnose na mjere nadzora koje treba da omoguće prisustvo okrivljenog na pretresu ili njegovo sprečavanje u ometanju vođenja postupka ili izvršenja novih prekršaja. Posebno u ovom dijelu izvršeno je usaglašavanje sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Određene su vrste mjera, ukupno sedam, i uslovi za njihovo izricanje, odredbe koje se odnose na vanredne pravne lijekove, kao i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Takođe,želim da pomenem u ovom momentu je i ono što je bilo predmet interesovanja, tj. status organa za prekršaje, upravo je završen Zakon o sudovima. Nalazi se na javnoj raspravi,odredjena je pozicija sudova za prekršaje i ono što smo mi, tokom javne rasprave, predvidjeli ukoliko budu nadležni odbori zainteresovani da se uključe u postupak javne rasprave, mi bi bili spremni da na odborima dodatno obrazlažemo ta nova rješenja. Hvala.
  • Zahvaljujem gospođi Lakočević. Izvjestioci su Velizar Kaluđerović Zakonodavnog odbora i dr Draginja Vuksanović Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Ima li ko šta da kaže? Nema niko. Prelazimo na prvi krug. U ime Kluba poslanika DPS-a koleginica Kovačević. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani poslanici, uvaženi građani, uvažena pomoćnice ministra, Glavni razlog za donošenje Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima i njegovo uskladjivanje sa amandmanom 1 na Ustav Crne Gore kako bi se omogućilo da se prekršaji mogu prepisivati ne samo zakonom, nego i uredbom Vlade Crne Gore i odlukom jedinice lokalne samouprave, za razliku od važećeg rješenja kada je ta mogućnost bila predviđena jedino zakonom. Osim uskladjivanja sa amandmanom na Ustav Crne Gore predložene su i druge izmjene i dopune Zakona o prekršajima.Obim izmjena i dopuna je takav da se sa njima ne dira u osnovni koncept Zakona o prekršajima, već se predložene izmjene odnose na preciziranje pojedinih zakonskih odredbi. Nadalje, izmjenama Zakona dodatno su dopunjene odredbe o imunitetu. Prekršajni postupak ne može se pokrenuti, niti voditi protiv lica koji uživa pravo imuniteta, u skladu sa pravilima međunarodnog prava. Ukoliko postoji sumnja da je u pitanju lice koje uživa pravo imuniteta organ ovlašćen za pokretanje prekršajnog postupka dužan je da prije podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka pribavi mišljenje Ministarstva nadležnog za vanjske poslove. Takođe, radi jasnijeg definisanja ograničenja u pogledu visine jedinstvene novčane kazne za prekršaj u sticanju Predlogom zakona propisano je da jedinstvena novčana kazna ne može preći maksimalni iznos novčane kazne propisane Zakonom o prekršajima. Predlogom zakona dopunjene su i odredbe o mjerama nadzora. U slučaju ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi okrivljeni mogao pobjeći, sakriti se i otići u nepoznato mjesto ili u drugu državu, ili ometati vođenje prekršajnog postupka, kao i zbog sprečavanja okrivljenog da čini nove prekršaje, ili iz razloga bezbjednosti saobraćaja, ili kada se radi o prekršaju propisanom Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, sud može po službenoj dužnosti ili na predlog podnosioca zahtjeva ili oštećenog obrazloženim rješenjem okrivljenom izreći jednu ili više mjera nadzora u trajanju do sedam dana, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano. Ako organ nadležan za poslove policije u roku od sedam dana od dana određivanja mjere nadzora ne podnese sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, sa prijedlogom za produženje mjere nadzora, ili ako nakon podnošenja takvog zahtjeva sud o mjeri nadzora ne odluči u daljem roku od tri dana, primjena mjere nadzora prestaje. Prijedlogom zakona je precizirano i da o predlogu za spajanje i razdvajanje prekršajnog postupka odlučuje predsjednik nadležnog prvostepenog suda. Ovo iz razloga što sa važećim zakonom isto pitanje nije bilo precizirano, pa se mogla postaviti dilema ko je nadležan. Prijedlogom zakona, takođe, u izmjenama i dopunama o prekršajima pojašnjen je povraćaj u pređašnje stanje i ovlašćenje za podnošenje molbe za povraćaj u pređašnje stanje. Molbu za povraćaj u pređašnje stanje može podnijeti podnosilac zahtjeva i okrivljeni koji je iz opravdanih razloga propustio rok za izjavljivanje žalbe, kao i okrivljeni koji zbog propuštanja prisustva na pretresu nema pravo žalbe. Takođe, izvršena je izmjena naziva skraćenog postupka, koji se sada zove Postupak bez pretresa i na isti se primjenjuju odredbe Zakona o prekršajima koje se odnose na prekršajni postupak, osim odredbi o zakazivanju pretresa i načinu vođenja zapisnika o pretresu. Predloženim Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima postiže se usklađivanje Zakona o prekršajima sa amandmanom 1 na Ustav Crne Gore. Takođe, navedenim izmjenama otklonjene su uočene dileme prilikom primjene Zakona o prekršajima, o čemu je govorila uvažena pomoćnica ministra, a što će omogućiti efikasno vođenje prekršajnog postupka. Imajući ovo u vidu, Poslanički klub Demokratske partije socijalista podržaće ovaj prijedlog zakona. Hvala.
  • Hvala i vama, koleginice Kovačević. U ime SNP-a, kolega Gošović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažena Skupštino, pomoćnice ministra gospođo Lakočević, poštovani građani, Amandmanom 1 na Ustav Crne Gore stvoren je ustavni osnov da se i odlukama jedinica lokalne samouprave i uredbama i odlukama Vlade mogu propisati prekršaji kao kažnjiva djela. Ove izmjene bile su krajnje neophodne. Predlogom zakona kojeg danas razmatramo dodatno se razrađuje ta ustavna norma i utvrđuje raspon u kojem se uredbom Vlade, odnosno odlukom jedinica lokalne samouprave mogu propisati novčane kazne. Dosadašnja ustavna zakonska rješenja imala su negativne posljedice na ostvarivanje funkcija lokalne samouprave. Jer, efikasnost primjene odluka bilo koje skupštine jedinice lokalne samouprave u bilo kojoj oblasti za čije nepoštovanje nije predviđena sankcija teško je i zamislivo. Novim Zakonom o prekršajima koji je u primjeni od 1. septembra 2011. godine, uvedene su značajne novine, a jedna od njih je da se stvarna nadležnost za vođenje prekršajnog postupka i odlučivanje u prekršajnim predmetima prenosi na sudove. Međutim, takva organizacija i nadležnost sudova za vođenje prekršajnog postupka još uvijek nije utvrđena. Tako da je još uvijek prvostepeni prekršajni postupak i postupak izvršenja za koji su nadležni prvostepeni sudovi vode nadležni organi za prekršaje osnovani po starom Zakonu o prekršajima iz 1994. godine, a drugostepeni postupak Vijeće za prekršaje Crne Gore. Riječ je o organima za prekršaje koji nemaju status sudova i ne smatraju se sastavnim dijelom pravosuđa, već vrstom upravnog sistema koji funkcioniše odvojeno i nezavisno od sistema redovnih sudova. S tim u vezi, neminovno se nameće pitanje zašto zakon koji će urediti organizaciju i nadležnost sudova do sada nije donesen ako se ima u vidu da se na reformi sistema prekršaja radi godinama. Zašto nijesu stvorene pretpostavke da postupak reforme u ovoj oblasti u potpunosti zaživi. Ovako prelazno zakonsko rješenje ima za posljedicu da su još uvijek na pravnoj snazi odredbe člana 71, 72 i 81 do 93 ranije važećeg Zakona o prekršajima. Već duži vremenski period pred Ustavnim sudom Crne Gore nalazi se inicijativa Centra za građansko obrazovanje za ocjenu ustavnosti tih odredbi. Jer, primjenu novih instituta vrše i mjeru odgovornosti uključujući i kaznu zatvora izriču sudije koje bira izvršna vlast. Naime, tim odredbama, između ostalog, propisano je da predsjednika i sudije vijeća i područnih organa za prekršaje imenuje Vlada, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra pravde na osnovu javnog oglašavanja, što je prema stanovištu podnosioca inicijative u suprotnosti sa ustavnim rješenjima, da sudije i predsjednika suda bira i razrješava Sudski savjet i da svako ima pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i na zakonu ustanovljenim sudom. Podnosilac inicijative smatra da bi se daljom primjenom osporenih odredbi nanijele neotklonjive štetne posljedice građanima koji postupaju kao stranka pred organima za prekršaje, suprotno Ustavom zagarantovanom pravu na suđenje pred nezavisnim sudom. Sve su to razlozi, bez obzira kakva će biti odluka Ustavnog suda, koji ukazuju na neophodnost donošenja zakona kojim će se urediti način organizacije i nadležnosti sudova za vođenje prekršajnog postupka. Status organa za prekršaje treba da omogući da sudovi za prekršaje nepristrasno i samostalno djeluju u sistemu sudske vlasti. Na taj način će se eliminisati mogući negativni uticaji izvršne vlasti na sudije u prekršajnim sporovima, što predstavlja važan korak na putu uspostavljanja vladavine prava u Crnoj Gori. Dosadašnja primjena Zakona o prekršajima ukazala je na potrebu da se pojedine odredbe, pojedini instituti dorade ovim zakonom, i to veoma značajne dopune. Tako se Predlogom zakona dodatno razrađuje postupak povraćaja u pređašnje stanje, način dostave prekršajnog naloga za prekršaj zbog nepropisnog parkiranja, obezbjeđenje prisustva svjedoka i pribavljanje dokaza, lišenja slobode i zadržavanja, donošenja odluke u odsustvu okrivljenog, razrađuje institut zahtjeva za zaštitu zakonitosti, izvršenja kazne u javnom interesu itd. Kada je u pitanju primjena instituta lišenja slobode lica, bitna novina sadržana je u činjenici da ovlašćeni policijski službenik ili drugo službeno lice, ukoliko se lice lišeno slobode iz objektivnih razloga ne može privesti sudu, odmah je dužno da to lice privede sudu najkasnije u roku od 12 časova. Prema sada važećem zakonu, taj rok je iznosio najviše do osam časova. Zbog čega je produžen rok mogućeg zadržavanja lica lišenog slobode sa osam na 12 časova je pitanje na koje očekujem odgovor predstavnika predlagača zakona. Visina novčanih kazni za prekršaje i platežna moć građana u velikoj su nesrazmjeri. U javnosti je s tim u vezi i prisutna ocjena da državni organi koriste Zakon o prekršajima za punjenje državnog budžeta. Očekujemo da ćemo od strane Ministarstva pravde dobiti odgovor na pitanje koje smo, istina, tek juče dostavili o ukupnog iznosu izrečenih i naplaćenih novčanih kazni za prekršaje od dana primjene novog zakona o prekršajima tj. od septembra 2011. godine. S tim u vezi, prekršajni zakon Republike Hrvatske sadrži jednu veoma interesantnu odredbu, kojom je propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je kazna izrečena. Primjena ovakvog zakonskog rješenja, prema informacijama kojima raspolažemo, dala je veoma pozitivne rezultate u Republici Hrvatskoj kako sa aspekta procenta visine naplaćenih novčanih kazni, tako i u dijelu onog stimulansa kojeg prekršilac ima da na ovaj način u tom određenom roku isplati novčanu kaznu. Zaista, smatramo izuzetno korisnim da se ta pozitivna iskustva koriste i u našem zakonodavstvu. Mi ćemo, poslanici SNP-a, u ovom smislu i podnijeti amandman na Predlog izmjena i dopuna Zakona o prekršajima, gdje, vjerujem, da ćemo u jednoj konstruktivnoj raspravi doći do zajedničke ocjene da bi jedno takvo rješenje bilo izuzetno značajno i pozitivno, da bude ugrađeno u naš Zakon o prekršajima. Toliko i zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Gošoviću. U ime Kluba poslanika SDP-a, koleginica Vuksanović. Izvolite.
  • Uvaženi predsjedavajući, kolege poslanici, poštovana gospođo Lakočević, uvaženi građani Crne Gore, Pred nama se nalazi još jedan veoma važan zakon. Glavni razlog, kao što smo već čuli, za donošenje ovog zakona jeste usklađivanje sa amandmanima na Ustav Crne Gore od 1 do 16. Ono što je značajno i što se želi postići ovim zakonom jeste efikasnost u samom prekršajnom postupku i kažnjavanje onih koji su počinili neki prekršaj. Utvrđena je, takođe ovim zakonim, jedna novina, a to je da su izmjenama zakona dodatno dopunjene odredbe koje se tiče zaštite imuniteta, na način što se nadležni organ obavezuje da ukoliko postoji sumnja da je u pitanju lice koje uživa pravo imuniteta, po pravilima međunarodnog prava, prije donošenja prijave nadležnom sudu zatraži se obavezno mišljenje od ministarstva koje je nadležno za vanjske poslove i poslove evropskih integracija. Ono što posebno treba naglasiti vezano za ovaj zakon je da se odredbama zakona koje se tiču spajanja i razdvajanja u oblasti prekršajnog postupka doprinosi efikasnošću samog vođenja postupka i samim tim može se podvesti pod skraćeniji postupak. Smatramo da, kada je u pitanju prekršaj, organi treba da budu efikasniji i da postupci traju što kraće. Takođe, Predlogom zakona je onemogućeno vođenje dvostrukog postupka, krivičnog i prekršajnog, protiv istog okrivljenog, a za isti događaj. Takođe, o spajanju i razvajanju postupka odlučuje prvostepeni sud. Ono što je, takođe, značajno jeste da je izmjenama i dopunama Zakona, što je vrlo važno, propisana mogućnost da se odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti kao vanrednom pravnom lijeku. Takođe, izmjenama i dopunama Zakona posebno se definiše da će se preko organa koji je nadležan za zaštitu imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, pretpostavljamo da je to ombudsman za imovinska prava, vršiti prinudna naplata u dijelu troškova prekršajnog postupka. Ono što mene posebno zanima i što mi predstavlja jednu nejasnoću je da je izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima preciziran postupak kada je prekršajni nalog ostavljen na sigurno i vidljivo mjesto na motornom vozilu. Da li se misli na nepropisno parkirana lica? Mene sada zanima, ukoliko se ovaj zakon izglasa, pretpostavka je da ćemo izglasati ovaj zakon u Skupštini, kakva će u odnosu na ovaj zakon biti nadležnost Komunalne policije i šta će biti sa onim prekršajnim nalozima koji su već, pa ne bi se možda moglo podvesti pod prekršajni s obzirom da je to Komunalna policija, ali znamo da se često dešava da na našim šoferšajbnama nalazimo uplatnice gdje treba da uplatimo novac za nepropisno parkiranje, ukoliko taj rok za uplatu novca nije istekao, a sam zakon stupi na snagu, kako će se onda regulisati ti pravni odnosi i kakva će ubuduće biti nadležnost Komunalne policije. Ovdje se kaže da nalog koji ostane na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu na način što ovlašćeni organ nakon što utvrdi ko je vlasnik vozila, okrivljenom dostavlja pisano saopštenje gdje se prekršajni nalog nalazi itd. Mi smo imali, recimo, situacije da se taj prekršajni nalog ostavi na sigurnom i vidljivom mjestu, ali da, na primjer, padne kiša i naprosto tog papira više nema. Sada, naravno, neko se informiše gdje se taj nalog nalazi i uvijek može ta osoba koja je napravila taj prekršaj ili to lice da kaže - ja nijesam ništa našao, mene to ne interesuje, kao što su često građani iritirani tom okolnošću. Mislim da je možda u ovom dijelu trebalo samo malo precizirati odredbu. To je ta nejasnoća koja je prisutna kod mene i uloga Komunalne policije u odnosu na buduće primjene ovih odredaba Zakona o prekršajima. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, koleginice Vuksanović. U ime Kluba poslanika Pozitivne Crne Gore, koleginica Jasavić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvaženi gospodine potpredsjedniče, uvažene koleginice, uvažene kolege, uvažena gospođo Lakočević, poštovani građani, Gospođo Lakočević, ono što je evidentno jeste da je status organa za prekršaje jako sporan. Kao i Vi, tako i ja znam da je to negdje nastalo od 1992. godine, da od tada imamo jednu pravu, ne bih upotrijebila riječ koja mi je pala na pamet, a izgleda rašomonijadu, u pogledu svega onoga što se u toj oblasti radi. Ovo iz razloga što imamo situaciju da od 1992. godine upravo sudije za prekršaje bira izvršna vlast, a oni izriču zatvorske kazne. Znam da ste vi radili na tome, znam da se radi na reformi prekršajnog sistema, znam da radite jako naporno i na svemu onome što je reforma sudskog sistema, ali nikako da dođemo konačno do benefita svog tog vašeg rada koji je ogroman. Potrebno je i hitno i vrlo bitno da što prije riješimo ova sporna pitanja oko kojih debatujemo tako dugo i na okruglim stolovima. Mislim da smo najmanje deset godina o tome pričali i nikako da se privede poznaniju prava pitanje ko može da izriče zatvorske kazne. Izvršna vlast se tu na izvjestan način nadvila, bira one ljude u sudovima za prekršaje, imamo područne organe za prekršaje, imamo Vijeće za prekršaje. Sve je to nešto što, znam da imate dosta odgovora koje nam možete pružiti, ali nam konačno trebaju efikasna rješenja koja će da stave tačku na sve naše pravne dileme koje smo imali i o tome smo veoma često razgovarali na svim tim skupovima na kojima smo se nalazili. Ono što građani treba da znaju oko ovog zakona jeste da sada se prekršaji mogu propisivati uredbom Vlade i odlukama jedinice lokalne samouprave i to je dobro, zato što će to efikasnije da se odrazi na nadležnosti i jedinica lokalne samouprave. Ono što građani treba da znaju, da kazna zatvora se samo može propisati zakonom, a zaštitna mjera takođe, izuzev oduzimanja predmeta koje se može propisati i drugim propisom. Ne može se voditi postupak i prekršajni i krivični istovremeno. I to je dobro. Povraćaj u pređašnje stanje ste, takođe, dobro riješili na način što ste to bolje regulisali nego što je bilo, jer sada to može da podnese i podnosilac zahtjeva i okrivljeni. Tu ste predvidjeli i uslove vezane za izjavljivanje zahtjeva, odnosno kada neko nije mogao da podnese žalbu, pa ste tu naveli sve stvari koje su dobro postavljene. Ono što je novina, o čemu je govorila koleginica Vuksanović, jeste da sada građani treba da znaju, koliko sam razumjela, a Vi ćete nam najbolje reći jer to najbolje poznajete, da će im se prekršajni nalozi ostavljati na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu, a nakon što se utvrdi ko je vlasnik vozila, opet će organ dostavljati obavještenje gdje se nalazi prekršajni nalog i da se on mora preuzeti u roku od osam dana. To znači da ne mora, kako sam ja razumjela, a Vi ćete nam dati odgovor, da bude ostavljen na kolima nego će vlasniku automobila biti dostavljeno posebno obavještenje gdje mu se nalazi prekršajni nalog u službenim prostorijama. Onda će u roku od osam dana građanin morati da podigne taj prekršajni nalog, tamo mu je na sigurnom mjestu, nije mu ispod brisača ni u gepeku, nego mu je tamo kod nadležnog organa i biće dužan da ga podigne. Ukoliko ga ne podigne, imamo sljedeću pravnu situaciju, da to postaje konačan nalog i da tu više nema šta da traži, jer je on validno obaviješten da može u službenim prostorijama podići taj prekršajni nalog. To je kako ja razumijem. Da li sam u pravu, Vi ćete objasniti nama, a nije bitno da vi i ja to znamo, nego je bitno da građani čuju šta ih očekuje od primjene ovog zakona, pa smo Vi i mi tu da im kažemo šta tačno mogu da očekuju i šta ih tačno čeka. Ono što za mene jeste pitanje, kažete da, ukoliko se učinilac prekršaja liši slobode nakon 22 časa, ovlašćeni policijski službenik će lice lišeno slobode privesti nadležnom sudu početkom radnog vremena. Meni je ovdje pitanje sljedeće. Vjerovatno će, ukoliko bude lišen neko slobode prije 22 časa, biti smješten u prostorijama Uprave policije. To mi je nekako logično. Ali, evo, samo da građanima date odgovor, možda to njima nije logično, a možda i jeste, da ne sudim. Ono što jeste interesantno je da organ nadležan za poslove policije prema učiniocu prekršaja može naredbom privremeno odrediti jednu ili više mjera nadzora. Takođe je dobro to što građani sada mogu da podnesu i vanredno pravno sredstvo, zahtjev za zaštitu zakonitosti i građani treba da znaju da im je taj rok od 60 dana, kada vam stigne pravosnažno rješenje, to vam je ono rješenje kada po žalbi odlučite ili, ako nijeste uložili žalbu, u roku od 60 dana možete da se obratite Upravnom sudu Crne Gore sa zahtjevom za zaštitu zakonitosti. To morate, građani, da znate jer to vam je novo pravo, novi institut i morate ga znati koristiti, jer pravo postoji da biste ga vi koristili, da bi zaštitili svoja elementarna prava i slobode. Ono što je ovdje interesantno, ja volim ovu kaznu rada u javnom interesu. Mislim da će mnogi koji su na javnim funkcijama korisno nešto odraditi samo ako budu kažnjavani, pa će konačno morati na osnovu kazne da rade nešto u javnom interesu. Vidim da ste predvidjeli da će se to raditi u skladu sa zakonom o kome smo ovdje pričali. To je dobro. Radujem se dobrim zakonskim rješenjima, a najviše se radujem kvalitetnim državnim organima koji će uspostaviti punu vladavinu prava i depolitizovati institucije, osloboditi zarobljene institucije, profesionalcima od digniteta koji će znati da naprave kvalitetne optužnice, da sve one koji su se ogriješili o slovo zakona i Ustava ove zemlje dovedu poznaniju prava. Onda će biti društveno korisnog rada, a konačno će raditi i za druge ne samo za sebe. Ono što je još interesantno ovdje da znaju kamiondžije, ja bih rekla, i prevoznici u javnom saobraćaju, da ne mogu dobiti licencu ili izvod iz licence osuđenom ukoliko ne plate sve one kazne koje su počinili. Na kraju, želim samo da završim sa tim, mislim da su novčane kazne previsoke u odnosu na standard naših građana koji baš ne žive na tako zavidnom nivou i ne bismo trebali samo na osnovu kazni iz prekršaja da punimo budžet. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice. U ime Kluba poslanika Demokratskog fronta, kolega Bulatović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Dame i gospodo, gospođo Lakočević, na samom kraju izlaganja ste rekli centralnu stvar, da, po mom sudu i po mišljenju dijela nevladinog sektora, pa i Demokratskog fronta, centralno pitanje nije u zakonu. Pozvali ste nas da na centralno pitanje otvorimo javnu raspravu. Mislim da parlament, liše DPS-a, mora da razmisli da li uopšte da se izjašnjava o ovom zakonu danas. Evo zbog čega. Centralno pitanje ko bira sudije za prekršaje je ostavljeno za neki drugi put. Znači, 2011. godine, kada je donošen novi Zakon o prekršajima, o tome je gospodin Neven Gošović potcrtao koji članovi zakona nijesu promijenjeni, dakle 71 i 72, od 81 do 93, to je čitava jedna lepeza koja definiše kakva je organizacija sudova za prekršaje i, drugo, kako Vlada preko DPS-a, odnosno preko ministra pravde bira predsjednika Vijeća, Vijeće, odnosno kako Vlada učestvuje u sudskom postupku protiv određenih građana, aktivista nevladinog sektora itd. Poštovani građani, samo u prošloj godini je aktivnostima nevladine organizacije MANS šest puta Vlada se pojavila kao zainteresovana strana, gdje je presuđivao Sud za prekršaje, Vlada koja bira sudije za prekršaje pokreće postupak protiv određenih aktivnosti koje su usmjerene zbog političkog djelovanja Vlade i to nije tretirano ovim zakonom. U obrazloženju zakona se kaže da je cilj izmjena i dopuna ovoga zakona upodobljavanje sa amandmanom 1 na Ustav, ili, prostije rečeno, da se mogu prekršaji propisati ne samo zakonom, nego i uredbama Vlade i određenim aktima skupštine opštine. Poštovani građani, prevedeno na prost jezik znači da je Vlada pohitala brže bolje da odlukama svojih aktivista u lokalnim samoupravama kroz uredbe nametnu kaznene mjere vama koje su u obliku novčanih davanja tipa parkiranja i nekih drugih stvari. Zašto je Vlada jedino ovaj zakon pohitala da usaglasi sa odredbama Ustava kada nije ugradila u ovaj zakon ono što je veoma važno da sudovi budu nepristrasni, profesionalni, nezavisni od izvršnih organa? Mi smo vodili raspravu na zajedničkoj sjednici Odbora za antikorupciju i Odbora za politički sistem vezano za jednu predstavku MANS-a, bili su gospođa Lakočević i predsjednik Vijeća za prekršaje gospodin Živković. Tada smo već imali činjenicu da je Vlada utvrdila ovaj tekst zakona. Imali smo poziv, kao što imamo poziv i sada, da se kroz raspravu o zakonu o redovnim sudovima uključimo u pitanje organizacije sudova i razrješavanje dilema gdje sudovi za prekršaje treba da budu smješteni u toj organizaciji. Izražavam bojazan i želio bih da gospođa Lakočević, pošto već rade na tom projektu, kaže šta je opredjeljenje Vlade sada u ovoj fazi vezano za status sudova za prekršaje, kako misle da ga izmjeste da ne bude pod kontrolom Vlade, da Sudski savjet bude taj koji može shodno ustavnim promjenama koje su u ostalim amandmanima definisani. To je suština čitave priče i primjedbe koju mi dajemo. Zavisno od svega toga ćemo vidjeti kako i na koji način da se odnesemo. Ovo nije bilo kakvo pitanje, ovo je centralno pitanje, pitanje koje govori o karakteru onoga što Vlada želi da radi. Da li uistinu Vlada želi da se pokuša odreći monopola koji ima, ili, bolje rečeno, da li Demokratska partija socijalista, koja čini dominantnu većinu u Vladi, želi da se i ovog monopola odrekne. To je nešto što je za mene centralno pitanje, pitanje na koje treba dati odgovor i pitanje na koje Vlada ne može dati valjan odgovor, a to je zašto nije pribjegla cjelovitoj promjeni, pa i ovog dijela koji se tiče ovih odredaba, a usvojene su, koliko se meni čini, ‘90. i neke godine u Zakonu o prekršajima koje su i dalje na snazi. Ovo je pitanje koje se tiče i Rezolucije o ljudskim pravima i slobodama i prakse Evropskog suda za ljudska prava. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Bulatoviću. Gospođo Lakočević, da li želite odgovoriti na neka pitanja, prokomentarisati ili ćete to na kraju? Sada imate mogućnost. Izvolite.
  • Samo sam, kao što je rekao uvaženi poslanik Bulatović, na samom kraju rekla da je već pripremljen Zakon o sudovima i da taj zakon o sudovima uređuje budući status sudova za prekršaje, da je taj zakon cjelovit, završen i da je već krenula javna rasprava o tom zakonu. Kada su u pitanju rješenja tog zakona, prije svega ću reći da je opredjeljenje da oni budu posebna odjeljenja u osnovnim sudovima, u mjestima gdje imamo veći broj predmeta, a u onima u kojima neće, biće određene sudije koje će raditi. Međutim, ima i alternativa tom rješenju. Upravo smatram da je to pitanje koje treba malo više da se diskutuje tokom javne rasprave. Alternativa je da imamo posebne sudove za prekršaje, ali da ti posebni sudovi za prekršaje budu smanjeni u odnosu na postojeći broj područnih organa za prekršaje. Imamo više razloga za nuđenje ovih rješenja. Prije svega, ako budu sastavni dio postojećih sudova, mislim da će se stvoriti određena ušteda kako resursa, tako i sredstavai u samom pogledu postojeće mreže sudova koja će biti dostupnija svim građanima u pogledu vođenja tog postupka. Međutim, tačno je da su to, ipak, specifični postupci i da je za veliki broj materijalnih zakona kojim se uređuju prekršaji potrebna specijalizacija. Upravo očekujem tokom javne rasprave da se ova pitanja detaljnije diskutuju. Takođe, ono što je pomenuto nekoliko puta, prosto mi smo svjesni te činjenice, podsjetiću vas da je ratifikacijom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda koja je 2006. godine ratifikovana stavljena rezerva u odnosu na tu konvenciju i da smo mi upravo u tom momentu utvrdili da je potrebno usaglasiti ovaj sistem sa tom konvecijom i zato je stavljena rezerva. Da je donošenjem ovog novog Zakona o prekršajima upravo ostavljen određeni rok kako bismo mogli na pravi način procijeniti koliki ćemo broj predmeta imati u radu i koliki će nam biti potreban broj sudija. Jer, Zakon o prekršajima je uveo niz novina, kao što je izdavanje prekršajnog naloga koji je pokazao dobre efekte u ovom prethodnom postupku primjene, takođe, pasivni sistem izvršenja novčanih kazni, ali isto tako i na drugi način uredio postupak. Već sam pomenula u uvodnom izlaganju da smo mi decidno pratili primjenu ovog zakona kroz nekoliko analiza kako u pogledu broja predmeta, tako i pogledu broja sudija i ostalih zaposlenih kako bismo mogli da donesemo najracionalnije rješenje. Upravo prije nekoliko dana je počela javna rasprava o Zakonu o sudovima koji osim dijela koji se odnosi na status sudova za prekršaje, takođe, u skladu sa analizom za racionalizaciju pravosudne mreže određuje postojanje jednog privrednog suda i određene koncentracije nadležnosti na postupanje tog suda i još druge vidove koncentracije. Takođe, često je pominjana ovdje visina novčanih kazni. Ponovo vas sve podsjećam da ovaj zakon je zakon koji samo određuje okvirne minimum i maksimum kazne koja se može propisati posebnim zakonom, odnosno uredbom ili odlukom jedinice lokalne samouprave, a da se upravo posebnim zakonima određuje koja je to visina kazne za pojedinu vrstu prekršaja, zavisno od materije koja se time uređuje. Ono što jeste vrlo interesantno je ovaj prekršajni nalog koji se ostavlja na motornom vozilu. To je sadašnje važeće rješenje. Međutim, upravo iz razloga koji ovdje pominjan da se može često desiti da taj nalog bude zbog nevremena i drugih razloga izgubljen, upravo je to rješenje poboljšano. Takođe se dešavalo da se ne utvrdi ko je vlasnik vozila. Ovdje je sada naloženo ovlašćenom licu koje vrši nadzor u tom dijelu da mora provjeriti vlasnika vozila i da mora dostaviti obavještenjegdje se nalazi prekršajni nalog radi pravne sigurnosti i u tom smislu je to poboljšano. Ono što je posebno pitanje to je u vezi ovih kazni koje su, u stvari to nijesu kazne, to je bio dodatni novčani iznos za parkiranje. To je bilo upravo ... Komunalne policije na osnovu odluke jedinice lokalne samouprave. Pošto odlukom jedinica lokalne samouprave nijesu mogli biti propisivani prekršaji, oni to nijesu ni tretirali kao prekršaje, već nekakvu dodatnu kartu za parkiranje. U tom smislu je ostavljano na našim vozilima i nije primjenjivan Zakon o prekršajima. To su postojeći odresci koje smo nalazili na našim autima, u slučaju pogrešnog parkiranja. Pošto se ne radi o prekršajima, ne može se ni primjenjivati Zakon o prekršajima ni u pogledu njihovog izvršenja. Mislim da je to neki drugi postupak, upravni ili neki drugi, nijesam baš sigurna. Uglavnom, ne mogu postati prekršaji. Prekršaji mogu postati tek kada se usvoji ovaj zakon, kada on stupi na snagu i kada se ostavi ovlašćenje jedinica lokalne samouprave da one dio koji uređuju propisuju svojim odlukama i da propišu prekršaje. Tako da smo tu dilemu otklonili. Takođe, samo jedna mala preciznost. Kada je u pitanju zahtjev za zaštitu zakonitosti, bio je amandman i to je dato u nadležnost Vrhovnom sudu upravo u svakom pogledu zaštite lica kada je u pitanju ovaj vanredni pravilnik.
  • Hvala, gospođo Lakočević. Kolega Bulatović kao inženjer koristi infrastrukturu veoma kvalitetno. Izvolite, komentar na komentar, kolega Bulatoviću.
  • Zahvaljujem, gospodine prvi potpredsjedniče Skupštine. Čuli smo jedno korisno obrazloženje za javnost i korisno obrazloženje za Skupštinu prilikom opredjeljivanja za donošenje odluke. Lično mislim da se o ovom zakonu ne treba izjašnjavati, imajući u vidu dileme koje Vlada ima imajući u vidu poziciju samih sudova. Evo šta piše u obrazloženju ovog zakona - Usaglašenost sa evropskim zakonodavstvom i potvrđenim međunarodnim konvencijama. Detaljno obrazloženje je sljedeće - Predlogom zakona se ne dira osnovni koncept Zakona o prekršajima koji je već usklađen sa relevantnim međunarodnim dokumentima. Šta piše, poštovani građani, ovdje, i kolege poslanici? Ništa. Da li mi sa ovakvim stavom Vlade u ovom trenutku doprinosimo usvajanju evropskih standarda? Ne. I tu treba veoma dobro da razmislimo. Čuli smo da je Vlada stavila rezervu na član 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, a ta rezerva odnosi se na dio da sudije moraju biti nezavisne u postupcima koje pokreće organ koji ih imenuje ili razrješava. Vlada je imala dovoljno vremena da rezerve, kada je stavila to, ispravi. Vlada je mogla kada su bile usvojene ustavne promjene da to otkloni. Vlada nije, jer nema namjeru to da uradi. Drugo, Evropski sud za ljudska prava prilikom ocjenjivanja nezavisnosti nekog suda razmatra način postavljanja sudija, trajanja mandata, postojanje garancija protiv spoljnog pritiska i utiska koji sud ostavlja. Imajući u vidu način na koji je Evropski sud za ljudska prava ocjenjuje nezavisnost nekog suda, može se vidjeti da su naše tvrdnje iz Demokratskog fronta da sudije za prekršaje nijesu nezavisne. To je krupna stvar. Time se i derogira suština ustavnih amandmana o nezavisnosti sudova. Mislim da je to veliki prekršaj što se Vlade tiče. Mi ukazujemo iz Demokratskog fronta da je to protiv ustavnih amandmana i njihovog duha, mi za njih nijesmo glasali. Oni koji su glasali neka vide da li mogu podržati ovaj zakon. Ono za šta smo mi u opredjeljenju je usvajanja evropskih standarda, i to je protiv toga. Zato, treba sačekati usvajanje ovog zakona čija suština jeste da lokalne samouprave, gospodine potpredsjedniče, i Vlada mogu da donesu uredbe, da utvrde novčane i druge kazne za prekršaje i da se ispostavi građanima da plaćaju. Opljačkani i osiromašeni građani i još se daje ingerencija Vladi po hitnom postupku i lokalnoj samoupravi da mogu na osnovu uredbi da propisuju nove kazne, i to da odluke donose sudije koje postavlja ta ista Vlada. Zato je neophodan paralelno Zakon o prekršajima i Zakon o redovnim sudovima dok ovaj Parlament i Vlada razriješe dileme koje imaju. Jer, vidite, u dilemi broj 2 jeste da li to treba da bude nezavisno, nije razrađeno do kraja ko će da bira te sudije, pa će ispasti urgentna potreba za neki interes države Crne Gore da to dalje i radi Vlada. Moram da kažem, što se gospođe Lakočević tiče, ona je imala punu kooperativnost sa radnim timom iz Skupštine Crne Gore, ali mi smo kasno napravili tu komunikaciju jer je ovaj zakon već ušao u proceduru. Mi možemo sada jedino oko Zakona o redovnim sudovima da se uključimo. Ali, pazite, način izbora sudija za prekršaje definiše stari Zakon o prekršajima, odnosno ona rješenja koja su ostala i dalje. Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče.
  • Hvala i Vama, kolega Bulatoviću. Gospođa Lakočević je molila još jedan minut, pa ću dati i s jedne i sa druge strane po minut. Kolega Bulatoviću, pratite.
  • U prvom svom obraćanju nijesam do kraja rekla upravo ovo što ste Vi sada pomenuli, a to je ko bira sudije za prekršaje. Kada sam rekla da oni postaju dio redovnih sudova ili posebni sudovi, prosto zaboravila sam da kažem da to podrazumijeva da ih bira Sudski savjet po proceduri na način propisan za sve sudije. Znači, dobijaju stalnu funkciju da ih bira Sudski savjet, da utvrđuje njihov prestanak funkcije, razrješenje, premještaj. Oni postaju, u svakom slučaju, dio integrisanog sudskog Sistema, bez obzira da li bili posebni sudovi za prekršaje ili dio odjeljenja redovnih sudova. Zakon o sudovima upravo predviđa njihovo uvođenje u sistem, određuje rokove u kojima će biti izvršen njihov izbor i njihov status. Upravo i jeste bilo bojazan imajući u vidu da oni dobijaju stalnost funkcije, da se pravilno procijeni broj postojećih sudova za prekršaje. Zato je praćena primjena postojećeg Zakona o prekršajima u dijelu različitih novih instituta koji su trebali da nam pokažu koliko nam ustvari sudija treba u Crnoj Gori, zato što ću vas sve podsjetiti da je jedan od osnovnih zahtjeva u procesu evropskih integracija smanjenje broja sudova i sudija u Crnoj Gori. To jeste jedan od posebnih mjerila za zatvaranje pregovora, kada je u pitanju poglavlje 23. Hvala.
  • Hvala, gospođo Lakočević. Hoćete li Vi, kolega Bulatoviću, minut? Izvolite.
  • Sada smo dobili pojašnjenje šta je intencija Vlade. Imajući u vidu o kojoj se Vladi radi, odnosno ko je na čelu te Vlade, imajući u vidu da se određena rješenja kada je god moguće izvitopere prije nego što se usvajaju, predlog koji sam dao je da se to paralelno radi, da se, prije svega, usvoji Zakon o sudovima i da se do kraja taj sistem integriše, odnosno da se suspenduju odredbe ovog zakona o prekršajima. Ako se ne varam, gospođo Lakočević, ako se usvoje ove izmjene i dopune Zakona o prekršajima, i dalje ostaju odredbe o načinu izbora sudija po starom. Znači, u to nijeste dirali. Na odredbe koje važe još iz zakona 1994. i 1999. godine, što znači da, kada budemo usvajali Zakon o sudovima, možemo da zaboravimo tu odredbu, a možemo da je ne zaboravimo. Možemo da zaboravimo da suspendujemo i eliminišemo važenje ovoga što je u zakonu sada. Ovo govorim, imajući u vidu, gospođo Lakočević, činjenicu da je čak i pravni akt kroz izmjene Ustava putem amandmana imao pravne, tehničke i druge nedostatke, pa smo morali da dopunjavamo i da dolazimo na popravni, kada je Ustav u pitanju, ako se ne varam, bilo je manje od godinu dana svemu tome. Tako da nešto što je monopol vlasti i Demokratske partije socijalista, moje je ne zato što imam nešto protiv DPS-a, nego da se sumnja. Svaki monopol koji možete da zadržite kao DPS vi ste spremni da zadržite. Zato sam i ovo pitanje digao na ovaj nivo da sečuje putem plenuma o čemu se radi. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Bulatoviću. Za komentar se javila i koleginica Jasavić. Izvolite.
  • Poštovana gospođo Lakočević, vrlo važno pitanje je kolikoće sudija imati u Crnoj Gori i razumijem potrebe analize, ali to duže traje nego što bi trebalo. Osnovano sumnjamo da se zaista radi o monopolu izvršne vlasti u ovoj oblasti, a vi ćete nas demantovati ako što prije riješimo ovo pitanje i pređemo na to da konačno sudije u ovoj zemlji bira nezavisno tijelo, Sudski savjet, nebitno da li su oni sudije za prekršaje kao posebni organi ili su okviru redovnih sudova. To je nešto što moramo otkloniti, jer od devedesetih godina, od '92, '93, '94. čini mi se donijet ili '93. godine Zakon o prekršajima imamo tu jednu vrlo nezgodnu situaciju sa stanovišta primjene principa nezavisnosti rada sudova za prekršaje. Jer, ako ih bira izvršna vlast, ako ih bira Vlada, sasvim je izvjesno da je njen uticaj dominantan. Ja samo kratko želim da pojasnim crnogorskim građanima i da razmijenim mišljenje sa vama jeste nešto što se odnosi na zahtjev zaštite zakonitosti, sa posebnim akcentom na to da je Crnoj Gori vrlo važno pitanje pitanje izbora vrhovnog državnog tužioca. Zašto? Zato što u članu 45 važećeg zakona jasno je navedeno da protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravosnažnim sudskim odlukama vrhovno državno tužilaštvo može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti. To je tako predviđeno i po krivičnim propisima. Građani treba da znaju da se inicijativa podnosi vrhovnom državnom tužiocu, ali pogledajte stav 4 člana 45. Vrhovno državno tužilaštvo ne mora podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je povrijeđen zakon. Iako smatra da je povrijeđen zakon vrhovni državni tužilac, ne mora da podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti ukoliko VDT smatra da povreda nije uticala na pravilnost odluke i da se ne radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona ili zaštitu ljudskih prava i sloboda. Sad dolazimo na ključno pitanje svih pitanja, po mom mišljenju, u Crnoj Gori, a to je izbor vrhovnog državnog tužioca. U zavisnosti od toga kakva će to osoba biti sa stanovišta ličnog, prije svega, a onda profesionalnog integriteta mnoga će se pitanja u ovoj državi rješavati ili ne rješavati. I zato ukazujem i kolegama poslanicima i građanima da je to ključno pitanje i vrlo važno je da vodimo računa ko će biti osoba koja će moći da odlučuje da li je povrijeđen manje ili više zakon, da li su povrijeđena manje ili više ljudska prava, jer u zavisnosti od njenog kvaliteta biće u mnogoj mjeri opredijeljen i kvalitet života svakog pojedinca u Crnoj Gori, kao i kompletne Crne Gore, a što je najvažnije razvoja privrede u Crnoj Gori. Jer, dok ne budemo imali kvalitetnog vrhovnog državnog tužioca, ekonomija će da stoji, jer korupcija će da cvjeta, a niko neće da užoži centa ni iz zemlje ni iz inostranstva u zemlju zemlju koja nema pravne sigurnosti, a tamo gdje nema vrhovnog državnog tužioca, nema pravne sigurnosti i ugradnja visokih funkcionera ove države cvjeta dok narod gladuje. Samo želim da zamolim crnogorsku javnost i moje kolege da se na pitanje VDT-a dobro svi fokusiramo. Hvala.
  • Hvala i Vama. Za komentar se javio kolega Gošović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. U informaciji o sprovođenju reforme prekršajnog sistema koje je dostavilo Ministarstvo pravde, odnosno Vlada Crne Gore, između ostalog stoji - Prekršajne postupke sve do donošenja konačne odluke vode organi koji prema praksi Evropskog suda za ljudska prava nemaju atribute nezavisnog i nepristrasnog suda, jer način imenovanja sudija u područnim organima za prekršaje i u Vijeću za prekršaje Crne Gore, odnosno postavljanje ovlašćenih službenih jedinica u organima državne lokalne uprave koji vode prekršajne postupke, to je onaj period dok su imali ta ovlašćenja, ne odgovaraju standardima prava na nezavisan i nepristasan sud iz člana 6 konvencije. Stoji da i prilikom deponovanja instrumenta u potvrđivanju ove konvencije tadašnja Zajednica Srbija i Crna Gora stavila je rezervu za primjenu člana 6, stav 1 konvencije. Dakle, još iz tog perioda postojanja zajedničke države. Ovakva rezerva na ovu odredbu člana konvencije praktično onemogućava građane da zaštitu svojih prava zbog ove povrede štite kod Evropskog suda za ljudska prava. Sve ovo govori da je Vlada i te kako svjesna činjenice da postojeći način organizacije izabira sudija za prekršaje, Vijeća za prekršaje, ne odgovara evropskim standardima, ali ono što je neshvatljivo jeste da još od septembra 2011.godine nije donesen zakon, nijesu sprovedene ove reforme, nije utvrđena nadležnost suda za vođenje prekršajnog postupka.To je nešto što je, ipak, zahtijevalo mnogo kraće vrijeme i postavlja se pitanje što će se desiti ako Ustavni sud prihvati inicijativu Centra za građansko obazovanje i ocjenu i date odredbe zakona koje su u primjeni zakona još iz '94. i '99.godine nijesu saglasne sa Ustavom, a izricane su mjere, pa čak i mjere zatvora u odnosu na počinioce prekršaja. Gospođo Lakočević, imaćete priliku, moguće i u završnom dijelu, ali bi me interesovao Vaš komentar u odnosu na moj dio pitanja - zbog čega se predlagač zakona opredijelio da da ovlašćenje sada službenom licu, da se lice lišeno slobode može zadržati najduže 12 časova prije nego što ga privede sudu. Odnosno, produžen je taj zakonski rok od najviše osam na 12 časova. Da li je to u skladu sa standardima i da li se na taj način možda dodatno ugrožavaju ljudska prava i slobode? Hvala.
  • Hvala, kolega. Hoćete li sada, pomoćice? Nećete. Prelazimo na drugi krug. Riječ ima kolega Vuletić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo, uvaženi građani, U skladu sa ustavnim amandmanima od jedan do 16 na Ustav Crne Gore, koji je Skupština donijela 31.jula 2013.godine, Vlada je predložila izmjene i dopune Zakona o prekršajima, kojima se propisuje da se prekršajne sanckije mogu propisati zakonom, uredbom Vlade i odlukom jedinice lokalne samouprave. Usklađivanjem zakona o prekršajima sa amandmanom prvim Ustavom, predloženo je, pored ostalog, da niko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego što je učinio nije bilo propisano zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu kao kažnjivo djelo. Predlogom zakona je precizirano da se kazna zatvora može propisati samo zakonom, da se zaštitna mjera može propisati takođe samo zakonom, izuzev zaštitne mjere oduzimanja predmeta koja se može propisati i drugim propisom. Zakon o prekršajima usvojen je 1.septembra 2011.godine kada je uspostavljen i registar novčanih kazni, a potreba za njegovim donošenjem proistekla je iz vladine Strategije za reformu prekršajnog sistema u Crnoj Gori iz 2008.godine. Cilj reforme je bio da se uspostavi prekršajni sistem usklađen sa zahtjevima Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji će omogućiti da se prekršajni predmeti rješavaju na efikasniji i djelotvorniji način. Od usvajanja Strategije napravljen je konkretan održiv napredak u reformi prekršajnog sistema: 1) Usvojen je Zakon o prekršajima, 2) Utvrđen je sistem pasivnog izvršenja za naplatu novčanih kazni za prekršaje preko registra novčanih kazni i 3) Sprovedena je obuka za sve relevantne organe o primjeni novog Zakona o prekršajima i korišćenju registra. Komponente iz strategije koje se odnose na reorganizaciju mreže organa za prekršaje i promjena njihovog statusa u status sudova i utvrđivanje broja sudija za rješavanje prekršajnih predmeta i sprovođenja postupaka, imenovanja sudija još uvijek nijesu implementirani, što je potvrdila i dosadašnja rasprava na ovu temu u Parlamentu. U implementaciji Zakona o prekršajima, Ministarstvo pravde donijelo je nekoliko podzakonskih akata, među kojima - uputstvo za unos, kontrolu, izmjenu podataka u registru novčanih kazni, Pravilnik o načinu vođenja prekršajne evidencije i druge. Registar je kompleksan sistem. Sadrži bazu podataka o novčanim kaznama, drugim sankcijama i troškovima postupka. Isti, povezuje sve državne organe, područne organe za prekršaje i organe lokalne uprave. U registru je uneseno 173 zakona i navedena svaka odredba kojima se propisuju prekršaji, kao i visina novčane kazne, što olakšava rad svim korisnicima registra. Izmjenama zakona dodatno su dopunjene odredbe o imunitetu,. Takođe, onemogućeno je dvostruko vođenje postupka, krivičnog i prekršajnog, protiv istog okrivljenog za isti događaj. Propisana je zabrana izdavanja licence osuđenom, odnosno kažnjenom za prekršaje iz javnog prevoza putnika i tereta u drumskom saobraćaju dok ne plati sve novčane kazne i troškovi postupka koji su evidentirani u registru novčanih kazni. Zakonom jepredviđeno izricanje jedne ili više mjera nadzora protiv okrivljenog koji bi činjenjem ili nečinjenjem, nedozvoljenim radnjama ometao vođenje prekršajnog postupka. Uvedeni su i novi pravni instituti vođenja postupka bez pretresa, izricanje kazne rada o javnom interesu, stavljanje van snage prekršajnog naloga, odlučivanje o spajanju i razdvajanju postupka /Upadica/ Ovim izmjenama ne dira se u koncept osnovnog zakona, već se daje mogućnost da se podzakonskim aktima propišu kaznene odredbe, pa i pored nekih sitnih dilema koje se tiču efikasnost pri naplati novčanih kazni, član 27, stav 2, cijenim da se radi o predlogu zakona koji će doprinijeti unapređenju rada u oblasti prekršajne problematike, pa isti podržavam i predlažem Skupštini da ga usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Vuletiću. Da li, gospođo Lakočević, želite da iskoristite pravo na završnu riječi? Izvolite.
  • Uvaženi poslanici, ja ću se vratiti malo unazad na riječi uvaženog poslanika Bulatovića i zajedničku raspravu koju smo imali na Odboru za antikorupciju i Odboru za pravosuđe. Podsjetiću vas sve da smo po zaključcima tog odbora imali posebne razgovore sa poslanicom Vuksanović i poslanikom Bojovićem, gdje smo mi iz Ministarstva pravde dali dodatna objašnjenja u odnosu na reforme u ovoj oblasti. Tada sam barem shvatila da je zaključak da dalje ostajemo pri tome da se postupak i materijalne odredbe nađu u Zakonu o prekršajima, kao što je sad postavljeno, a organizacioni aspektovog pitanja se nađe u Zakonu o sudovima. I upravo, kroz član 244 važećeg Zakona o prekršajima rečeno je da će odredbe kojim se uređuje organizacija postojećih područnih organa za prekršaje prestati da važe nakon stupanja na snagu zakon koji će urediti organizacija i nadležnost sudova za prekršaje. Mi smo upravo u Zakonu o sudovima uredili organizaciju i nadležnost sudova za prekršaje. Naša međusobna komunikacija je upravo ono što je bilo važno, da smo imali intenzivnu međusobnu komunikaciju u prethodnom periodu. U skladu sa tim, mi smo pripremili Zakon o prekršajima, upravo imajući u vidu amandmane na Ustav i rokove određene Ustavom u pogledu usaglašavanja amandmana 1 u odnosu na novo ustavno rješenje. Ono što bih posebno pomenula, Zakon o sudovima će seubrzo naći pred vama, kako biste mogli da donesete pravilnu odluku u odnosu na buduću organizaciju iz redovnih sudova, da ih tako nazovem, i sudova za prekršaje. Hvala vam.
  • Hvala i Vama, gospođo Lakočević, na prisustvu i učešću u raspravi. Konstatujem da je pretres završen. Izjasnićemo se naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim materijama. Ovlašćeni predstavnici Vlade su mr Raško Konjević, ministar unutrašnjih poslova i Mirsad Mulić, generalni direktor Direktorata za vanredne situacije. Izvjestioci odbora su dr Miodrag Vuković, Zakonodavnog odbora i dr Predrag Sekulić, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Vidim dvojicu, ali ne vidim ministra. Vidio sam ga kroz hodnik. Dobili smo informaciju da neće biti tu, očito da su u pitanju pregovori o Podgorici. Uvažićemo njegovo odustvo ukoliko ti pregovori budu u interesu građana Podgorice. Gospodine Muliću, da li želite da nas uvedete u priču? Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi poslanici,poštovani građani, Važeći Zakon o eksplozivnim materijama donesen je 2008.godine i shodno tome bilo je potrebno u određenim djelovima koji su bitni pristupiti njegovoj reviziji. Opredijeljenost Crne Gore da implementira najveće evropske standarde u svim oblastimanametnuli su potrebu reformisanja zakonodavstva u oblasti eksplozivnih materija. Saglasno tome,neophodno je bilo uraditi odgovarajuće zakonske promjene u ovoj oblasti donošenjem izmjena i dopuna ovog zakona. Unošenjem ovog propisa, oblast eksplozivnih materija normativno se reguliše u skladu sa standardima Evropske unije, a zaštita i bezbjednost sudije, njihove imovine i životne sredine se podižu na viši nivo. Takođe, Akcionim planom za poglavlje 24 - Pravda, sloboda i bezbjednost koju je usvojila Vlada Crne Gore na 38. sjednici, održanoj 10.oktobra 2013.godine, u poglavlju 7 Borba protiv terorizma, pod tačkom 7.2 programirana je obaveza za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim materijama. Izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim materijama unapređuje se oblast eksplozivnih materija u dijelu proizvodnje eksplozivnih materija na mjestu upotrebe i uslova prodaje pirotehničkih sredstava razreda II i pirotehničkih sredstava razreda P-1 koja su sastavni dio oprema brodova za potrebe spašavanja na moru, kao i korišćenje pirotehničkih sredstava kod izvođenja vatrometa, a koja su bitno vezana za bezbjednost ljudi, njihove imovine i životne sredine. Tri su osnovne izmjene i dopune u ovom predlogu zakona i one se odnose na: proizvodnju eksplozivnih materija na mjestu upotrebe, kategorizaciju i prodaju pirotehničkih sredstava i uslove za izvođenje javnih vatrometa. Kada je u pitanju proizvodnja eksplozivnih materija na mjestu upotrebe, izmjenama i dopunama ovog zakona se propisuje na koji način i pod kojim uslovima privredno društvo može proizvoditi i upotrijebiti eksplozivne materije na radilištu, odnosno mjestu upotrebe; sadržinu zahtjeva i dokaze koji se prilažu uz zahtjev za izdavanje dozvole za proizvodnju eksplozivnih materija na mjestu upotrebe; vrste eksplozivnih materija koje se mogu proizvoditi na mjestu upotrebe; obaveza trenutne i neposredne upotrebe proizvedenih eksplozivnih materija i zabrana njihovog pakovanja i skladištenja. Uslovi koje mora da zadovolji mjesto proizvodnje i obavezu da oprema sirovine i mjesto proizvodnje moraju biti pod stalnom fizičkom zaštitom. Druga bitna novina odnosi se u dijelu vrsta pirotehničkih sredstava, tako da pored pirotehničkih sredstava razreda I, II, III i IV, postoje i pirotehnička sredstva T-1, T-2, P-1 i P2. Takođe, zakonom, ovlašćeno je ministarstvo da propiše bezbjednosne uslove koje moraju ispuniti pirotehnička sredstva prema svojim karakteristikama u pogledu hemijskog sastava, vrste materijala i jačine zvuka, dometa, vremena, aktiviranja i drugih karakteristika, kao i označavanje pirotehničkih sredstava. Nova kategorizacija pirotehničkih sredstava prema vrsti, upotrebi i namjeni stepena opasnosti i jačini buke urađena je kako bi se obezbijedio visoki stepen zaštite ljudi bezbjednosti, utvrdile starosne granice za prodaju pirotehničkih sredstava, kao i vrijeme za njihovu prodaju,odnosno upotrebu. Takođe, ovim izmjenama propisuju se i uslovi za prodaju pirotehničkih sredstava razreda II i P-1, period u toku godine kada se i kome mogu prodavati pirotehnička sredstva razreda I, II i P-1,zabrana prodaje i upotrebe pirotehničkih sredstava razreda II, kao i ovlašćenje ministarstva da propiše posebne bezbjednosne uslove koje moraju ispuniti prodajne prostorije u kojima se vrši prodaja pirotehničkih sredstava. Treće, kroz izmjene i dopune ovog zakona utvrđeno je da se dozvolom za izvođenje javnog vatrometa određuje vrsta i razred pirotehničkog sredstva za tu namjenu, mjesto i vrijeme izvođenja javnog vatrometa, kao i odgovorno lice i lice koje izvodi javni vatromet. Predlogom zakona propisuje se šta se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za izvođenje javnog vatrometa, kao i da ministarstvo propisuje bliže uslove i bezbjednosne mjere za izvođenje javnog vatrometa i sadržinu plana u izvođenju vatrometa. Predloženim rješenjima se ne narušava, već, naprotiv, poboljšava postojeći nivo bezbjednosti, poboljšavaju uslovi prodaje, usklađuju se uslovi prodaje sa susjednim zemljama, smanjuje uticaj nekontrolisanog tržišta i povećavaju ekonomski rezultati, a time i prihodi budžeta. U pripremi teksta predloga zakona obezbijeđeno je učešće nadležnih organa državne uprave i u toj transparentnosti data su odgovarajuća pozitivna mišljenja sa kojima je tekst zakona usaglašen. Mišljenja, predloge i sugestije dali su: Ministarstvo pravde, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija, Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, Uprava policije i Sekretarijat za zakonodavstvo. U uvodu - toliko.
  • Zahvaljujem, gospodine Muliću. Znači, nema više vatrometa poslije izbora. Ovi iz opozicije nešto ne slave kada pobijede. To je život. Idemo dalje o ovoj delikatnoj temi. Za riječ se s pravom javio kolega Sekulić, zato što mi iz Komana i Bandića dobro ga koristimo kaga bistijerne kopamo, za razliku od vas iz nizije.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjendiče. Uvažene kolege, rekao bih ne baš previše inspirativna tema kada je u pitanju skupštinsko zasijedanje, ali sa pravom moramo da istaknemo značaj ovog zakona, makar kada je u pitanju bezbjednost studije i kada je u pitanju bezbjednost koja se odnosina onaj dio koji se tiče zaštite životne sredine. Dobro je što smo zakon koji je star nekih šest, sedam godina promijenili i upodobili i žao mi je samo što ovaj zakon nosi naslov izmjene i dopune, jer čini mi se da su izmjene i dopune velike da smo mogli slobodno da ga nazovemo novim zakonom. Ali, to je pitanje na koji način je Vlada je pristupila ovom problemu. Veoma je važno istaći da imamo potpunu usaglašenost sa regulisanjem ove oblasti od strane Evropske unije. Ustvari, imaćemo onoga trenutka, koliko sam razumio na sjednici odbora, kada budemo donijeli neke podzakonske propise i onda ćemo do kraja upodobiti sa direktivama Evropske unije. Tu je bilo u pitanju definisanje pirotehničkih sredstava za vatromete koji se upotrebljavaju za sopstvenu upotrebu, ali razumio sam od strane predlagača da će to biti urađeno kroz podzakonske propise. U svakom slučaju, dobro je što je ova oblast za razliku od ranijih zakona potpuno cjelovito uređena. Znači da imamo i pitanje proizvodnje i pitanje upotrebe, pitanje skladištenja i pitanje prodaje pirotehničkih sredstava. Takođe je dobro što imamo potpunu kategorizaciju, u tom dijelu je napravljena razlika određenih vrsta vatrometa, tako da ni tu nećemo imati dilemu oko toga da li i ko je nadležan za to da ti vatrometi budu prijavljeni, da se obezbijedi sve ono što je pitanje zaštite lica, zaštite građana i da u konačnom imamo i onaj ne manje važan segment koji se tiče zaštite životne sredine. Nije mnogo inspirativno za skupštinsku raspravu, ali još jedanput želim da pohvalim predlagača i da kažem da je dobro što smo i ovu oblast, prije svega, zbog bezbjednosti ljudi uredili na cjelovit i veoma dobar način. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Sekuliću. U ime Pozitivne Crne Gore, javio se kolega Abazović.Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovani pomoćnici ministra, poštovani građani Crne Gore, I ja ću vrlo kratko. Nije neka tema inspirativna i saglasan sam sa izmjenama zakona. Mislim da više uređenja u ovoj oblasti zaista treba, s tim što moramo uvijek imati u vidu da skladištenje eksploziva možda nije inspirativno da ovdje vodimo političku bitku oko konkretnog pitanja, ali ako imamo u vidu neka dešavanja u regionu, shvatićemo koliko je to zaista značajno. U susjednoj Albaniji smo prije par godina imali jednu zaista veliku katastrofu kada je nepravilno skladište oružja eksplodiralo i nanijelo ogromnu i materijalnu štetu i štetu po ljudske živote, tako da zaista treba da posvetimo pažnju ovoj oblasti. Ali, ja sam se javio da vas pohvalim za zakon koji ćemo podržati i da ono što mene lično i što sam više puta ovdje ponovio za ovom govornicom tinja, mislim i građane primorja, jeste vaša totalna nesposobnost, mislim na Upravu policije, naravno za Ministarstvo unutrašnjih poslova da se suoči sa dinamitašima,odnosno ljudima koji eksplozivom love ribu i na taj način uništavaju čitavu floru i faunu koja se nalazi pod vodom. I odavde, samo sam za to iskoristio vrijeme, šaljem apel. Ne mogu da vjerujem sa svojih 28 godina da ste toliko nesposobni da tome stanete na put. Znate ko baca dinamite. Ovo nije zemlja od 150 miliona stanovnika, nego od 600.000 i radi se možda od 30, 40 lica na primorju, 50 neka bude. Ne mogu da vjerujem da ste nesposobni da tome stanete na kraj. Kako god hoćete. Činite što god mislite da treba, jer vam zakon dobar nije, ali ako je logično vama da ljudi drže eksplozivne naprave u svojim plovilima i da ih upotrebljavaju u lovu ribe, ja stvarno nemam nikakav dodatni komentar. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Abazoviću. U ime Demokratskog fronta, kolega Labudović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Ja se pridružujem nekoj vrsti protesta kada je riječ o odnosu Parlamenta prema ovom zakonu. Znate, ovo djelo je na prvi pogled veoma beningan i neispirativan zakon dok ne eksplodira negdje, a kada negdje pukne i kada je onda kasno i za zakonsku regulativu i za njenu primjenu i tako dalje, onda smo svi i te kako zainteresovani svi i te kako pogođeni. Znate li, gospodo i kolege, koliko je prošlo od kada je eksplodiralo u Viru? Šta je konačan ishod te situacije? A eksplodiralo je u skladištu koje bi navodno i bez ovog zakona po svojoj funkciji,po svojoj namjeni, po svojoj lokaciji i po svemu onome što je predstavljalo za ukupno društvo Crne Gore trebalo da bude jedno od najbezbjednijih. E,kada je i tamo puklo, ja vas pitam onda koji je nivo bezbjednosti na onim mjestima o kojima se danas govori u ovom zakonu i koji je nivo zaštite koji propisuje ovaj zakon. To što gospoda iz ministarstva smatraju da su propisujući činjenicu da kod proizvodnje eksploziva na mjestu upotrebe mora biti, pored onih standardnih klasičnih mjera zaštite, i jedno lice stručno osposobljeno do nivoa, čini mi se, rudarskog fakulteta ili tako neko slično, je isto tako nedovoljno, i isto tako slično, i isto tako mogući izvor nesreće, koliko i da tog lica tamo nema. Jer, i najiskusniji miner griješi jednom u životu. Ono što mene posebno interesuje jeste koja je neophodnost proizvodnje eksploziva na mjestu upotrebe, kad se taj eksploziv najbezbjednije, najstručnije, najkvalifikovanije može proizvoditi isključivo u onim pogonima, u onim fabrikama, u onim postrojenjima koje su za to projektovane, osposobljene, tehnički uređene, opremljene itd. Nije Crna Gora prostor Kine, gospodo, ni Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, pa da je sad problem dopremiti određenu količinu eksploziva do mjesta upotrebe da bi se to moralo raditi na mjestu upotrebe. Nije ona Sibir. Nego je sve u 150 km. To je prva stvar. Druga stvar, kod proizvodnje, prometa i prodaje pirotehničkih sredstava, zar stvarno vjerujete da će se moći obezbijediti ova norma iz člana 20 izmjena i dopuna, koji reguliše član 45, da tamo mora biti jedno lice stručno osposobljeno do nivoa iz člana 19? Zar imamo stvarno toliko nezaposlenih inženjera rudarstva koji će morati pored svake one tezge na pijaci gdje se prodaju petarde i pirotehnička sredstva da stoji? I ono što je meni najvažnije, gospodo, i zbog čega sam se zapravo javio i što me motivisalo tu se jeste činjenica da se ova država do te mjere nemarno odnosi prema eksplozivnim sredstvima, da ni dan danas nije razjašnjeno gdje je nestalo više od 250 kg eksploziva iz fabrike "Poliexs" u Beranama, a taj se eksploziv gospodo nalazio kod mafijaških obračuna u Italiji, u Albaniji, u Grčkoj i ne znam gdje sve. Dan danas“svi peru ruke”, kao da je nestala kutija šibica ili kutija cigara sa neke trafike. I vi govorite o bezbjednosti i vi govorite o stepenu zaštite kad u ovoj državi se zna da tri čovjeka drže monopol nad ovom materijom, da ne brojim njihova imena, nije u skladu sa Poslovnikom, a vi dobro znate o kojima je riječ. I oni su nedodirljivi, do njih ovaj zakon neće doći. Mi ćemo ga usvojiti danas, time ćemo ispuniti agendu obaveza koju ova Vlada ima u procesu približavanja Evropskoj uniji, a on će fino negdje da skuplja prašinu, na nekoj od fioka Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde,ove Skupštine i đe sve mora da bude, sve do sljedeće situacije kad pukne. A kad pukne, gospodo, onda je puklo i kasno. Dokle god ovu materiju stvarno ne uzmete u svoje ruke i ne bude u rukama ove trojice ljudi, nego bude zaista u rukama Ministarstva unutrašnjih poslova i zato osposobljenih ljudi, ovo smo džabe “krečili”. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, Labudoviću. U ime poslanika SNP-a, kolega Gojković. Izvolite.
  • Hvala, uvaženi potpredsjedniče. Ovo nije diskusija, više je jedno obraćanje gospodi iz Ministarstva. Prvo želim da zahvalim za jedno profesionalno reagovanje kada je bilo u pitanju selo Mojdeži i angažovanju, koliko se sjećam, gospodina Mulića koji je potpisao tada jedan izvještaj, koji je bio vrlo korektan i human. To je za svaku pohvalu i želio bih da nastave dalje tako. Ono što bih, kad sam se već javio, što se ove materije želio da nam gospodin Mulić kaže jeste da li MUP posjeduje podatke šta je zaostalo od eksplozivnih materija od bivše JNA u Herceg Novom i da li u tim skladištima koja su bila brojna ima još toga. Pogotovo u sjenci nekih priča da se u Kumboru gdje se realizuje ova investicija vrši vađenje nekih eksplozivnih sredstava. Mi ne znamo kao građani da li je to istina ili nije pa da nam kažete šta znate o zaostalim eksplozivnim sredstvima na teritoriji Opštine Herceg Novi i da li građanstvu prijeti opasnost od nje. Ja sam imao obraćanja od penzionisanih vojnih lica iz Herceg Novog koji su mi govorili o velikim skladištima koji se nalaze na poluostrvu Luštica u takozvanim potkopima. Radi javnosti bilo bi dobro ukoliko posjedujete da nam date te podatke. Ukoliko nemate, ja ću vam se obratiti po članu 50, pa ćemo to naknadno razmotriti. Hvala.
  • Hvala, kolega Gojkoviću. Da li, gospodine Muliću, želite da komentarišete uvodna izlaganja poslanika? Ne želite. Dobro. Poslanik Vuković iz struke hoće da doprinese današnjoj raspravi. Izvolite.
  • Radi se o zakonu koji ni u jednom dijelu nije tema diskusija mojih kolega iz opozicije, jer se radi o jednoj materiji koja treba da reguliše samo jedan vid - transport i uglavnom se ne odnosi na eksplozive. To je transport eksploziva, bezbjednost od proizvodnje, transporta, upotrebe, koji se regulišu potpuno drugim zakonima i na drugi način. Znači, kolega Labudović je zamijenio teze da eksploziv treba da se proizvodi u fabrici pa da se onda tako proizveden donese na lice mjesta i eventualno aktivira ili iskoristi. Postoje eksplozivi koji su sastavljeni od potpuno beningnih supstanci, od vještačkog đubreta i od nafte. I možete i jedno i drugo da transportujete. Zna se kako se nafta transportuje, kad se donese na lice mjesta, kad se napravi u nekom odnosu i nađe inicijalno sredstvo koje može da inicira tako spojenu smjesu. Onda to postaje eksploziv, konkretno industrijski eksplozivi, slari, nano itd. Znači, neophodna je potreba da se regulišu neke stvari i mislim da svi komentari dalje vezani su za nešto što je bilo, nešto što ne znamo kako je bilo ili neke pojave koje su vezane za eksplozive, eksplozivne naprave, inicirajuća sredstva itd. Prema tome, kao i obično,nijesam primijetio neke primjedbe ni na Matičnom odboru na kome sam prisustvovao, a ni u današnjem pojašnjenju gospodina Mulića na izmjene ovog zakona. Kao inženjer rudarstva kome je jedna od djelatnosti miniranje, čime sam se bavio ne samo teorijski nego i praktično, mislim da je ovo materija koja je solidno i dobro regulisana. Toliko. Hvala.
  • Hvala, kolega Vukoviću. Pravo na komenar, kolega Labudović. Izvolite.
  • Gospodine doktore Vukoviću, nema eksploziva koji je bezopasan. Nemojte, molim vas, možete da budete nobelovac, ali ne možete me ubijediti da je ono što eksplodira bezopasno. Što onda uvrštavate u ono što je materija ovog zakona petarde? I one su opasne. Pitajte roditelje one djece koja su stradala nestručnim rukovanjem najbezopasnijih petardi. Prema tome, nemojte me učiti da postoje bezopasni eksplozivi. Druga stvar, ja nijesam rekao da ti eksplozivi nijesu potrebni tamo na gradilištima, ali sam rekao da u Crnoj Gori nema potrebe da se oni proizvode na licu mjesta, makar se pravili od vještačkog đubreta, nafte i ne znam čega. Jer, Crna Gora je sva na 150 km i to gdje se god proizveo, a imaju dvije fabrike, makar su postojale koje su proizvodile eksploziv. Može biti dopremljeno na svako gradilište, kad god hoćete i bez velikih troškova i bez velikih napora. Riječ je o malim količinama, znate za par bušotina i nemojmo da od toga pravimo neku filozofiju. Ali, ono što je problem, gospodine Vukoviću, o čemu Vi ćutite i zbog čega sam progovorio, nije opasnost od tog ekploziva. Čak i da se desi nesreća tamo će eventualno biti povrijeđen neko ili....u malom krugu. Problem je u tome što u ovoj državi niko ne kontroliše eksploziv osim tri čovjeka. Molim vas, treba li da čekamo da se opet desi Virak pa da kažemo kako je bilo i to. Opljačkana, zapravo nije opljačkana, jer se 250 kg eksploziva iz fabrike ne iznosi u džep, nego se ušlo u fabriku, natovario kamion i odnešen toliki eksploziv koji se nalazi u mafijaškim obračunima širom Evrope. Niko prstom mrdnuo nije, niti smije da mrdne, to je problem ovog zakona, ja nijesam ništa rekao ružno o zakonu, ja ga samo smatram neprimjenljivim u uslovima dok ste vi na vlasti i dok se vi ovako odnosite. Nijeste vi na vlasti. Da ste možda na vlasti, možda bi od vas nešto bilo. Ali, tri čovjeka cijelu ovu materiju drže u rukama. Možete vi da donesete ne znam kakav zakon. To do njih doprijet neće.
  • Hvala, kolega Labudoviću. Izvolite, kolega Vukoviću.
  • Nije ništa strašno ne poznavati neku specijalističku materiju. Strašno je kad želite da diskutujete, uđete u nešto, jer, potrebno je neko predznanje da bi to razumjeli. Ne zamjeram. Prvo, kad bi se pitali šta je eksplozija, vrlo mali broj ljudi bi znao da definiše u čemu se razlikuje eksplozija od vatre. Znači, brzo sagorijevanje, ako se donesu materijali na lice mjesta koji ne mogu da eksplodiraju, mogu da sagorijevaju naftu, ne može da eksplodira nafta, ne može ni natrijum nitrat. Ja sam na tu temu komentarisao, a ova Vaša dalja priča i želja da iskoristite Parlament, odnosno temu i da pomenete nešto što svakako nije vezano za ovaj zakon je jedna od vaših metoda i načina ili pokušaja političkog poentiranja na nečemu što nema smisla. Niko nije pomenuo petarde i njihovu bezopasnost. Naprotiv. Ali, ovdje se radi o zakonu, o transportu tih materija. Nikakve veze nema Berane, ni Poliex, ni nestanak nekog eksploziva, ni pisanje nekih medija inostranih. Da je negdje korišćen polieks ili taj plastični eksploziv koji se tamo proizvodio, nekada u nečemu čisto sumnjam. Imao sam prilike da budem u fabrici, da koristimo ta sredstva, u jednom trenutku se zvao beranit po Beranama i bio je dobar industrijski eksploziv. Ali, to baš nikakve veze nema sa temom ovog zakona, što je vrlo čest slučaj u diskusiji jednog dijela opozicionih kolega. Hvala.
  • Hvala, kolega Vukoviću. Pravo poslanika moramo odlučivati svaki glas od 81 pa bili u materiji ili ne. I moramo imati veliku logističku podršku. Opet je to relativna stvar, pošto je dio moje struke i brzo sagorijevanje. Da li sad hoćete, gospodine Muliću, da iskoristite pravo na završnu riječ?
  • Želim, prije svega, da zahvalim na konstruktivnoj diskusiji, na dobrim namjerama, razmišljanjima i posebno mi je drago što vjerujem da smo, to je moj lični osjećaj, imali jednu životnu priču ovdje, jer ovo se tiče više života nego politike i svega ostalog. Žao mi je, s druge strane, što smo se dotakli mnogo tema koje nijesu predmet ovoga zakona, nego nekih drugih zakona, tako da ja teško mogu oko svega toga i odgovoriti. Ali, evo dozvolite da pročitam. U Zakonu o eksplozivnim materijama kaže se - Ovim zakonom propisuju se uslovi za proizvodnju, promet, nabavku, skladištenje i upotrebnu eksplozivnih materija radi zaštite života, zdravlja i bezbjednosti ljudi, životinja i biljaka, životne sredine imovine kao pitanje od značaja za obavljanje ove djelatnosti. Dakle, to je srž ovoga zakona. Mnoge druge stvari se ne tiču njega. Osvrnuo bih se kratko i na ovo što su uvaženi poslanici prokomentarisali, odnosno neki i postavili pitanje. Dakle, kada je poslanik Sekulić govorio da su tolike promjene da smo možda mogli ići sa novim zakonom, i o tome smo razmišljali, ali smo smatrali da je u ovom trenutku ovo neophodno, a 2017.godine po našem programu je planirano da se donese jedan potpuno novi zakon o eksplozivnim materijama. Što se tiče poslanika Abazovića, kao što sam rekao, mi se bavimo isključivo dozvolama za nabavku, promet eksplozivnih materija. Da li ih neko zloupotrebljava, pitanje je za neke druge organe. Mogu reći da dok sam ovdje u ovih šest, sedam mjeseci, a vjerujem i prije, svaka dozvola je bila u skladu sa zakonom. Žao mi je što se to dešava na moru i potpuno sam saglasan da treba preduzeti određene mjere po tom pitanju. Gospodin Labudović je postavio pitanje da li je Crnoj Gori baš neophodna ova proizvodnja eksplozivnih materija na mjestu upotrebe. Ja mislim da jeste i da trebamo ići u susret događajima. Možda i auto-put počne da se radi. Naravno ne ulazim u taj dio priče, ali mnoge zemlje u okruženju imaju ovo i kako objasniti Rudniku uglja koji ima potrebnu opremu, odnosno takozvano anfo-vozilo, da mi nemamo zakon na koji oni mogu da se pozovu i da upotrebljavaju to vozilo. Svaki eksploziv je, naravno, opasan, ali time su značajno smanjene mjere, smanjena je opasnost od nekog neželjenog događaja. Jer, to je proizvodnja na mjestu upotrebe od amonijum nitrata dizel goriva dodaje se buster pojačivač i na mjestu upotrebe se sav eksploziv upotrijebi. On je za jednokratnu upotrebu i ne skladišti se. Znači, donosi ekonomske benefite onome ko je koristi i bezbjednost je značajno veća. Ono što mi je žao što niko ovdje nije prokomentarisao, a to je upotreba petardi. Vidjeli ste da smo ovim zakonom predvidjeli da se pirotehnička sredstva razreda I, dakle, pirotehničke igračke mogu prodavati tokom cijele godine i to isključivo osobama starijim od 16 godina. A ono što je veoma važno da javnost znajeste da smo predvidjeli da se pirotehnička sredstva razreda II, da ne pominjem ona komercijalna imena, samo da pomenem petarde mogu upotrebljavati i prodavati u periodu samo od 20.decembra do 15. januara isključivo osobama starijim od 18 godina i u posebno opremljenim prostorijama. To je odgovor gospodinu Labudoviću. Nema više tezgi, nema više prodaje po zakonu, naravno. Posebno su opremljene prostorije čiji će sadržaj opremljenosti biti predviđen pravilnikom koji ćemo donijeti do kraja godine. Dakle, mislim da smo ovu oblast uredili na jedan kvalitetan način i ono što je važno - upodobili smo je sa okruženjem. Ne možete vi prodavati petarde kako hoćete, a o okruženju da imaju tačno predviđeni rokovi. Ono što je važno jeste da će biti i osoba osposobljena za rukovanje eksplozivnim materijama, a ta sposobnost će se definisati kroz pravilnik koji ćemo takođe donijeti do kraja godine. Dakle, osposobljavanje tih osoba moći će da vrši privredno društvo, pravno lice ilipreduzeće uz licencu ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. Dakle, koje će imati i kadrovske i prostorne kapacitete, a u skladu sa programom koji će propisati i praktični i teorijski dio. Mislim da smo veoma značajno zaokružili ovu oblast i prvi put u Crnoj Gori se ona uređuje na ovaj način. I treće su vatrometi. Vatromet se može po ovom sadašnjem zakonu izvoditi sa bilo kojeg mjesta,bez dozvole onoga čija je parcela ili čiji je objekat. Ovim zakonom smo predvidjeli da se vatrometi mogu izvoditi isključivo sa mjesta sa kojih vlasnik da dozvolu i ono što je novina - mora se imati plan izvođenja vatrometa i mora se imati pismeni dokaz o prisustvu vozila zaštite i spašavanja. Što se tiče ovog pitanja koje je gospodin Gojković postavio, naravno uz zahvalnost što je prepoznao našu reakciju, ovo je možda pitanje više za Ministarstvo odbrane. Tačno je da postoji veliki broj neeksplodiranih ubojnih sredstava i po Zakonu o zaštiti o spašavanju Direktorat za vanredne sitaucije Ministarstva unutrašnjih poslova vrši oduzimanje i uništavanje. Koliki je tačan taj broj u ovom trenutku zaista nemam podatak, ali to postoji svuda u Crnoj Gori, ne samo u Kumboru i u Herceg Novom.
  • Zahvaljujem, kolega Muliću. Pošto se ministar uredno prijavio da neće biti tu pozdravite ga i recite mu da se drži. On će znati što znači to. Konstatujem da je pretres završen, izjasnićemo se naknadno. Prelazimo na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o turizmu. Ovlašćeni predstavnici Vlade su Branimir Gvozdenović, ministar održivog razvoja i turizma i Olivera Brajović, v.d. pomoćnica ministra. Da li je ministar tu? Proceduralno, samo da završim. Da li je ministar tu? Nije ministar tu. Ja vas sad pitam kolege, prethodni ministar se uredno najavio i uvažili smo to, ali, prema informacijama koje imamo ni sljedeći ministar neće biti prisutan, a radi se o veoma važnim zakonima. Mi smo uveli praksui bili smo principijelni do kraja oko toga, da kada se radi o važnim zakonima da tu mora biti resorni ministar. I da učestvuje aktivno u toj raspravi. Da li želite da nastavimo rad ili da prekinemo? Znači, molim vas, izjasnite se, da li želite, ili ne želite? Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Ja sam htjela upravo da zamolim ispred Kluba četiri partije, da pošto nema ministra turizma i održivog razvoja a pred nama je veoma bitan, jest da samo ima šest članova, ali jako bitan zakon, da se razmatranje zakona odloži kad bude mogao da dođe ministar. Zahvaljujem.
  • U potpunosti se slažem sa Vama. To je zaključak bio i Kolegijuma, bili smo uputili zvanično Vladi, radi se o nečemu što je izuzetno važno. Ovu tačku odlažem za utorak. Zahtijevam i javno u ime Skupštine da svi ministri koji su predložili zakon prisustvuju sjednici. Napraviću pauzu od pet minuta zato što je ministar Numanović najavio dolazak i on će prisustvovati današnjoj raspravi. Znači, preći ćemo na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda. - Pauza –
  • Kolege, nastavljamo sa radom. Očito da je ova primjedba, upozorenje, zahtjev, molba, kako god hoćete, uvažena od ministra održivog razvoja i turizma. Ministar Gvozdenović je tu sa pomoćnicom i pozdravljamo ga. Izvjestioci odbora su Željko Aprcović, Zakonodavnog odbora i dr Predrag Sekulić, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Ministre Gvozdenoviću, da li želite uvodno izlaganje? Može i koleginica. Izvolite, koleginice. Gospođa Brajović.
  • Hvala. Samo bih dala par uvodnih napomena na šta se odnose predložene izmjene i dopune Zakona o turizmu. Članom 1 uvode se novi pojmovni izrazi i turistička infrastruktura i suprastruktura koji su definisani sa jasnim sadržajima i koji se često koriste u turističkoj terminologiji. Pojavom novih privrednih subjekata na turističkom tržištu Crne Gore sa svjetskim brendovima i renomeom u pružanju usluga u turizmu i ugostiteljstvu, iskustva koja se prenose sa razvijenim turističkim destinacijama nametnula su potrebu izmjene definicija i upotrijebljenih izraza sa jasnim i sveobuhvatnim njihovim značenjem. U prvom redu izmjena značenja izraza je definisana kod rizorta kao dijela turističkog prostora i turističkog naselja, kao vrste ugostiteljskog objekta. Osnovni razlog za redefinisanje pojmovnog a i suštinskog značenja izraza ogleda se u njihovim zajedničkim obilježjima kod obogaćivanja turističke ponude, koja se zakonski pojedinačno uređuje kao jedinstvena funkcionalna cjelina, ne može biti predmet parcijalne podjele i u vlasništvu je jednog pravnog subjekta. U skladu sa svjetskim trendovima u razvoju savremene turističke smještajne ponude definisani su pojam i karakteristike mixed use resorta, mješovitog rizorta, kao nove vrste smještajnog ugostiteljskog objekta sa pojmovnim razjašnjenjem poslovno-upravljačkog modela po kome ova vrsta turističke smještajne ponude posluje. Definicije navedenog modela predložene su po uzoru na već prihvaćene modele i preovlađujuću praksu u evropskim zemljama, u prvom redu Grčke, Španije, Italije, Hrvatske i drugih zemalja. Osnovna karakteristika mješovitog rizorta je da se pojedini djelovi sadržaja namijenjeni smještaju mogu otuđiti i to isključivo licu koje za upravljanje tim objektom ili dijelom objekta zaključi ugovor sa privrednim subjektom registrovanim za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koji upravlja mixed use rizortom u cjelini. Bliže uslove planiranja gradnje i obavljanja djelatnosti unutar mixed use rizorta propisaće nadležno ministarstvo. U cilju obezbjeđenja turističke namjene objekta, propisano je da je ugovor zaključen protivno uslovima iz ovog zakona ništavan. Kod vrste ugostiteljskog objekta Wild beauty resort propisan je minimum obaveze posjedovanja 30 smještajnih jedinica umjesto dosadašnjih 50. Uvedena su dva nova pojma -1) turistička vila, kao primarna misija ugostiteljskog objekta isključivo namijenjenog za turističku ponudu i koja se nalazi u okviru mixed use resorta, kojom upravlja jedan operator i 2) rezidencijalna vila, koja spada u grupu komplementarnih ugostiteljskih objekata. Nalazi se isključivo u mixed use resortima i njome upravlja operator koji upravlja mixed use resortom u cjelini. Članom 2 izvršeno je premještanje vrste ugostiteljskih objekata vila iz grupe primarnih u grupu komplementarnih ugostiteljskih objekata. Razvrstavanje ugostiteljskih objekata na primarne, osnovne i komplementarne izvršeno je prema različitim kriterijumima od kojih je najvažniji da li je ugostiteljstvo osnovna ili komplementarna djelatnost subjekta privređivanja u okviru kojeg posluje subjekt. U članu 90 dodata su dva nova stava koja daju jasniju definiciju primarnog ugostiteljskog objekta i mixed use resorta kao jednog od primarnih ugostiteljskih objekata. U sadržaju definicije primarnog ugostiteljskog objekta jasno su naznačene njegove osobenosti i to da se radi o poslovnom objektu kojim posluje jedan ugostitelj, registrovan kao privredni subjekt za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u skladu sa zakonom. Članom 3 propisana je obaveza subjekta privređivanja da je u obavljanju djelatnosti dužan da od nadležnog organa pribavi odobrenje za rad zavisno od vrste ugostiteljskog objekta, u skladu sa zakonom i propisima donijetim na osnovu ovog zakona. Predložena izmjena će olakšati rad inspekcije na terenu. U članu 91 postojećeg zakona predloženo je brisanje stavova 9 i 10 iz razloga što je Zakonom o lokalnoj samoupravi propisano da po žalbama na rješenja koja izdaju organi lokalne uprave kao prvostepeni organi odlučuje glavni administrator opštine. Članom 4 izvršena je izmjena člana 96, kojim je propisano za koje vrste ugostiteljskih objekata, a nakon utvrđivanja ispunjenosti propisanih uslova za kategoriju, kategoriju određuje Ministarstvo. I članom 5 propisana je kaznena odredba za prekršaj za rad bez odobrenja, proširenje predmeta poslovanja i izmjene uslova obavljanja djelatnosti, a kazne su propisane u skladu sa propisanim kaznama Zakona o prekršajima. Hvala.
  • Hvala i Vama, gospođo Brajović. Za komentar se javio kolega Gojković. Izvolite.
  • Hvala,potpredsjedniče. Gospodine ministre, pomoćnice ministra, da iskoristim priliku što je gospodin Gvozdenović tu da postavim neka pitanja. Mislim da su značajna, tiču se ovog zakona. Volio bih da nam gospodin ministar da kratko obavještenje koliko se ovaj zakon odnosi na projekat u Kumboru koji se trenutno radi. I molio bih ministra zbog javnosti, jer ima dosta dezinformacija, da nam da informaciju u kom stadijumu je taj projekat, jer taj projekat je bio zaustavljen prije par mjeseci, koliko smo mi nezvanično obaviješteni u Herceg Novom. Sada imamo informacije da ponovo počinje neki stadijum u realizaciji tog projekta. Znači,ima dosta dezinformacija, jer ako smo već najavili taj projekat od 500 miliona eura, informacije nijesu dovoljne i zamolio bih ministra da da kratku informaciju, kao i da nam objasni koliki je uticaj ovog zakona na projekat Kumbora i koliko su oni povezani. Hvala.
  • Hvala i Vama, kolega Gojkoviću. Ministre, da li želite da odgovorite? Izvolite.
  • Odgovorio bih na ovo pitanje. Što se tiče Kumbora, u 15 časova imamo zakazan sastanak, pretpostavljam da vi znate, na koji su pozvani svi učesnici u realizaciji kompletnog posla i predstavnici opštine Herceg Novi, predstavnici komunalnih i drugih preduzeća, i institucija koje su važne za realizaciju tog važnog projekta. Prema informacijama koje su nama dostavljene, u taj projekat je do sada angažovano više desetina miliona eura. Sada se rade intenzivne aktivnosti koje su vezaneza pripremne radove u skladu sa odlukom Vlade da za projekte preko 10 hektara za koje je urađena strateška procjena uticaja na životnu sredinu mogu da se rade pripremni radovi tog nivoa. Shvatio sam iz izvještaja Sektora za građevinarstvoda su to zbilja obimni radovi. To su radovi postavljanja tamponiranih zona, uvođenja šipovi, tako da se na jedan izuzetno kvalitetan način priprema realizacija kompletnog posla. Prema informacijama koje danas treba da potvrdimo, očekujem da narednih mjesec dana dobijemo zahtjev za izdavanje dvije građevinske dozvole za dva objekta otprilike od oko 20.000 metara kvadratnih, što je znači investicija od 30, 40 miliona sa svim pripremnim radovima, kao i priprema garažnog prostora ispod kompletnog kompleksa. Jedna intenzivna aktivnost, a puni kapaciteti treba da budu u oktobru. Nadam se da ćemo dobiti potvrde na ovom sastanku, zato bih zamolio da zato bude ako je moguće i moje vrijeme boravka ovdje ograničeno na neki period za koji vi smatrate da je dobro i za zakon i za to rješenje. Na taj način da uspijem da organizujem rad i na jednom i na drugom poslu. Što se tiče ovog zakona, da li ovaj zakon ima direktne implikacije na Kumbor, ne ništa direktno, posredno. Radi se o Zakonu koji stvara uslove za prilagođavanje i načina ponude koja u Crnoj Gori treba da se ponudi. Uvodi jedan novi model rada u skladu sa iskustvima koja je pomenula moja koleginica. Radio ga je jedan multidisciplinarni tim. Koristio je strana iskustva i angažovani su bili i eksperti iz inostranstva koji su pomogli da definišemo neke nove turističke forme. Smatramo da te nove turističke norme dodatno mogu da obezbijede mogućnost razvoja prije svega visokokvalitetnog turizma i u tom pravcu je direktno namijenjen. Nadamo se na taj način da se poveća i promet i prihodi, a prije svega broj zaposlenih koji bi trebao da radi u narednom periodu u turizmu. Hvala.
  • Prelazimo na prvi krug rasprave. Bivši ministar kolega Sekulić. Izvolite.
  • Hvala Vam, gospodine potpredsjedniče. Uvaženi gospodine ministre, gospođo Brajović, poštovane kolege, Dozovolite mi da na samom početku istaknem da smo čak i u vremenu globalne ekonomske krize imali situaciju da je privredna djelatnost turizma i putovanja rasla i dalje po nekoj nesmanjenoj stopi koja se odnosila na nekoliko procenata. Ono što jeste zadovoljstvo kada govorimo o crnogorskom turizmu je činjenica da od 2008.godine imamo konstantan rast, kada je u pitanju turizam, bez obzira da li mjerimo sa brojem noćenja ili to mjerimo sa ukupnim prihodima u bruto-društvenom proizvodu. Naravno, sa pravom se može reći da se dio tih prihoda i dio toga što je pozitivna statistika, kada govorimo o ugostiteljstvu i turizmu,odnosi na ono što iz godine u godinu iz sive zone ide u legalne tokove. Ali, dozvolite mi da kažem i to da je Ministarstvo turizma uradilo puno napora upravo to da bi ljudi razumjeli da je mnogo bolje da svoju djelatnost bilo da je osnovna djelatnost, ili dopunska djelatnost obavljaju u skladu sa onim što su pozitivno-pravni propisi države, s jedne strane, i da ne strahuju od kazni inspekcija, sa druge strane. Naravno, ovaj uvod o vitalnosti turizma i putovanja kako na globalnom nivou, tako i u Crnoj Gori nebi bio dovoljan ukoliko nebismo rekli da je država iz godine u godinu stalno pratila taj trend svojim djelovanjem, a takođe i onim što je izmjena zakonskih propisa. Naravno, kada govorimo o vitalnosti crnogorskog turizma, moramo da istaknemo da to dugujemo prirodnim ljepotama, sa jedne strane, a, sa druge strane, i kvalitetom turističke usluge. Za to naravno najveću zaslugu imaju oni koji se bave turističkim poslom i ne treba kriti i reći da je zaista veoma teško zaraditi euro u turizmu. To najbolje znaju oni koji se bave turizmom. Povećanje broja gostiju sa svih turističkih destinacija iz godine u godinu govori o tome da smo, ipak, dostigli određeni kvalitet i da možemo biti ponosni na ono što kao turistička destinacija prezentujemo gostima. I dalje imamo sezonski karakter našeg turizma i dalje treba raditi na tome da se produži sezona. Ali, vitalnosti dobrih ideja kada je crnogorski turizam u pitanju ne nedostaje. Ono što je dobro je što sada imamo ispred sebe i zakon koji sve to upotpunjuje, odnosno imamo nove pojmovi koji prate, kao što je rekao uvaženi gospodin minister, ono što su evropski i svjetski trendovi. Znači, moramo da se navikavamo da sve ono što su iskustva koja su neke druge turističke destinacije možda i razvijenije i veće od nas ugradile u svoje zakone i u svoje propise. Moramo da se navikavamo da ih i mi preuzimamo na pravi način. S obzirom da je i u ovom Parlamentu bilo dosta nejasnoća ili dosta drugačijih tumačenja, dozvolite mi da iz Predloga zakona pročitam par pojmova. To se prije svega odnosi na rizort - Rizort je dio prostora koji predstavlja jedinstvenu, integrisanu i funkcionalnu cjelinu prirodnih i stvorenih resursa i vrijednosti od značaja za turizam i drugi sadržaj za smještaj i boravak turista sa izgrađenim objektima turističke infrastrukture i suprastrukture kojim upravlja jedan ugostitelj. Znači, sa ovim pojmom ćemo se sve češće srijetati. Tu imamo i mješovit rizort. To je vrsta ugostiteljskog objekta sa raznovrsnom strukturom sadržaja i ponude koji sadrži minimum jedan hotel kategorije četiri ili pet zvjezdica, standardno opremljene apartmane, vile, wellnes centre, golf igrališta, skijališta ili druge sadržaje za komercijalne ponude, kojim upravlja jedan privredni subjekt koji je nosilac međunarodnog priznatog brenda, operater. Na tržištu se plasira kao cjeloviti jedinstveni kvalitetni turistički proizvodi koji moraju biti u funkciji minimum deset mjeseci godišnje. Čini mi se da iz ove dvije definicije vidimo da, kada govorimo o podizanju standarda, o novoj ili jedinstvenoj turističkoj ponudi Crne Gore u budućnosti na evropskim i svjetskim tržištima možemo reći da ne zaostajemo za onim što je ponuda našeg mediteranskog okruženja, ali i onoga što se nudi na drugim destinacijama. I samo da ne bi bilo i dalje nejasnoća vezano za pojam, a mislim da smo imali tu raspravu i na Odboru za turizam, vezano za pojam kondo hotela, i mogućih zloupotreba tog pojma danas,sjutra u praksi, da kažem da je kondo hotel vrsta hotela kategorije od najmanje četiri zvjezdice, čije su smještajne jedinice u svojini više subjekata koji su predmet prodaje i pojedinačno se upisuju u zemljišne knjige sa teretom da smještajnim jedinicama upravlja menadžment kompanije i koji mora biti u funkciji najmanje deset mjeseci u toku kalendarske godine. Čini mi se da upravo ovim posljednjim, da mora biti najmanje deset mjeseci u upotrebi tokom jedne kalendarske godine,sprječavamo sve moguće zloupotrebe da se ovi kondo hoteli na tržištu prodaju kao posebne stambene jedinice i da se pod firmom kondo hotela grade zgrade kojima će investitori imati mnogo više. Ali, naša će obala biti siromašnija kada je u pitanju turističkaponuda. Dobro je što imamo promjene zakona i dobro je što pratimo evropske i svjetske trendove u turizmu. Hvala.
  • Hvala, kolega Sekuliću. U ime Demokratskog fronta, kolega Radunović. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, uvaženi ministre, gospođo Brajović, drago mi je što Vas vidim ovdje. Kao i svaka izmjena i dopuna zakona, tako i ovaj ima za cilj da ispravi eventualno neke nepravilnosti iz osnovog zakona i da uvede eventualno novine koje su se u međuvremenu pojavile. Nažalost, kakve su informacije do mene došle, ono što se ispostavilo kao vrlo problematično za funkcionisanje turističke privrede, makar dijela koji se tiče turističkih agencija, a proizvod je prethodnog zakona donesenog 2010.godine i na što vam je ukazano u momentu kad ste ušli u ovu proceduru izmjena i dopuna - nijeste uvažili. To su stvari koje su dosta krupne za turističke agencije i koje ometaju njihov svakodnevni rad. Ukratko ću da se osvrnem na daj dio koji smatram da je trebao da bude dio izmjena i dopuna. Vi znate da mi u Skupštini nemamo pravo da se bavimo amandmanima na one tačke osnovnog zakona na koje se ne odnosi predlog izmjena i dopuna, nego samo na ove, tako moram da mu uputim kritiku na ovaj način. Recimo, zahtijevano je od vas da turistički vodiči dobiju mogućnost da funkcionišu kao samostalni uposlenici i preduzetnici kako bi mogli da budu angažovani, kao što je to, pošto se pozivate na Italiju, Grčku i druge evropske razvijene turističke zemlje, standard. Gospodin ministar, ja i Vi, gospođo Brajović, imamo zajedničku prijateljicu u jednom važnom turističkom gradu u Italiji koja radi kao samostalni vodič. Znate da je to standard da bi se lakše iznajmljivali turistički vodiči i njihove usluge se angažovale. I dalje je ostalo rješenje iz 2010.godine da najobičnije dnevne izlete,najprostije dnevne izlete moraju da rade turoperatori. Nakon što ste uveli ovu novinu, od 12 turoperatora koliko je bilo tada u Crnoj Gori, sad imamo 300 turoperatora. Svaka turistička agencija mora da bude praktično turoperator iako od pravog turoperatorskog posla tu nema ni “t”. To su izleti jednodnevni brodski, čamcem ili autobusom do Ostroga. To su sve stvari koje komplikuju život ljudima koji se bave turizmom. Zatim, da se djelatnost rent a cara iz nadležnosti vašeg ministarstva prebacina Ministarstvo saobraćaja, jer ko će da se bavi Renta a carom mora praktično da otvori turističku agenciju. To su problemi na koje nailaze ljudi koji žive od turizma i morali ste o tome da vodite računa. Htjeli ste da kažete ovim zakonom da precizirate neke pojedine odredbe i da ih uskladite sa savremenim trendovima. Strah me je da nijeste na najbolji način uspjeli. Vidio sam da po tom pitanju ima dosta amandmana pa ja ih nijesam davao, samo ću da podržim te koji budu u procedure. Prvo, neprimjerena upotreba engleskog jezika. Znači, ako ne možemo, a slažem se oko rizorta da teško da možemo da nađemo riječ na našem jeziku, onda shodno pravilima pravopisnim u našem zakonu mora da piše "rizort", a može u zagradi da pišeresort. I nema potrebe za mix usedom – mješoviti, sami ste dali. Wild beauty - potpuno nepotrebno. To možemo da posmatramo kao turistički proizvod Crne Gore, brend i mora onda da budu znaci navoda. Pričam o sitnicama o kojima obično ne volim da se bavim kad komentarišem zakone, ali zaista je nepotrebno i djeluje, izvinite na izrazu, mediokritetski. Znači, imamo svoje izraze koji treba da budu korišteni, a engleski izrazi mogu da idu da bi mogla da se povlači paralela sa drugim državama. Da bude jasno. Ništa drugo. Tako da mislim dabi vaše ministarstvo pored ovih stvari kojima se bavite, upodobljavanja zakona novom vremenu i novim obavezama, moralo da se bavi i onim što je najveći problem u crnogorskom turizmu, kad se tiče određenog segmenta, kao što je recimo Boka Kotorska. Ministre, imate, slobodno mogu da kažem,ne zastiđe za Boku, i zastiđe za Crnu Goru, i za vašu Vladu, nego za zdravi razum, Brodogradilište Bijela koje dnevno zagađuje Bokokotorski zaliv, koje tjera turiste. Dnevno se gomilaju zalihe grita koji nijeste uspjeli da riješite a nione stare zalihe, a imate nove. Raspisujete tender na kojem se traži da se ponuđač bavi istim ovim poslom koji je samoubistvo za akvatorijum Boke Kotorske. Valjda vašem ministarstvu koje se bavi turizmom i ekologijom treba da bude na prvo mjestu omogućavanje razvoja turizma. Nema turizma u Boki uz Bijelu kakva je danas. Da ne pominjemo druge krajeve Crne Gore, da ne pominjemo uništeni Ulcinj, Solanu i bivše hotele u Herceg Novom. To su krupne stvari na kojima mora da radi vaše ministarstvo. Slažem se Kumbor je velika stvar i nadam se da će da zaživi. Žao mi je što sam imao malo vremena, a baš smo imali oko dosta toga da popričamo.
  • Šest i po minuta. Imamo pravila isključivo Poslovnika. Nemamo ničija drugo pravila i dogovora na kolegijumu naravno. Kolega Gojković u ime Kluba SNP-a, a nakon njega Dritan Abazović. Izvolite, kolega Gojkoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Postavio sam pitanje gospodinu ministru i mislim da nije dao potpuni odgovor. Pitao sam da li su radovi u Kumboru bili obustavljeni. Tačno je da su tamo potrošene desetine miliona eura, ali je činjenica da našeg dragog Džejmsa više tamo nema i da je to prekinuto bilo na četiri, pet mjeseci. Mogli smo dobiti neko objašnjenje, ali možda ni Vi nemate informaciju. To je stvar investitora. Mi ćemo amandmanski djelovati na ovaj zakon. Za mene najznačajniji dio ovoga zakona jesu izmjene i dopune člana 2, tačka 6. Pročitaću radi javnosti – Izuzetno, iz stava 3,4 i 5 ovog zakona ukoliko se mix used rizort razvije na području minimalne površine deset hektara, dio smještenih jedinica može biti predmet prodaje bez obaveze stavljanja u komercijalnu funkciju, obezbjeđivanja i održavanja objekata i zajedničkih površina. Poštovani građani, ovo znači da kada država izda neki rezort u zakup, onaj koji je investitor može da pravi vile i da to stavlja u prodaju, a nema obavezu da se na tom prostoru bavi turizmom. Znači, vrlo nepricizan član zakona i moje glasanje o zakonu će zavisiti od budućnosti tačke ovog člana. Znači, nešto što se već pominjalo kao pravilo na sjednicama ovog Parlamenta gdje se predlažu privatizacioni ugovori, što je bio slučaj sa North starom na Luštici, gdje je aneksom ugovora bila predviđena izgradnja vila bez obaveze stavljanja hotela u funkciju. Mi smo tada reagovali i srećom napravljen je zaključak da ne može doći do prodaje vila ukoliko se turistički objekti u komercijalne svrhe ne stave u funkciju. Znači, po mom mišljenju, ovo je jedna vrlo opasna stvar i ovdje može doći do zloupotrebe, tako da ovakvi naši prirodni rezorti koje imamo budu uništeni u komercijalne svrhe, ustvari da to bude jedna prikrivena stanogradnja što je već bio slučaj na primorju i da ostanemo sa velikim djelovima naših prirodnih ljepota gdje su sagrađeni objekti zatvorenih škura, kako se to kaže na primorju. Mislim da je na neki način ovaj član prikriven. Amandmanski ćemo djelovati pa ćemo vidjeti i sudbinu ovoga člana. Šta reći o situaciji u turizmu. Ne možemo reći da je situacijastalna, imam neke statističke podatke koji su nepokrijepljeni sa onim što vidimo na terenu i ja ću samo neke stvari koje ja vidim kao razloge loše situacije u turizmu mi moramo da znamo da je još građevinska sezona. Jun je, a još se kopa po primorju, sve je razrovano. Nemamo nikakav sistem da preduprijedimo te probleme i to bukvalno iz godine u godinu uništava turizam. Godinama ne možemo da uvedemo lou kost kompanije, to je vrlo jasno, jer Crna Gora nije prestižna destinacija i ne može se obezbijediti komercijalni broj putnika da bi lou kost kompanije radile u Crnoj Gori. Samo da vam kažem da je prošle godine u Dubrovniku ostvaren rekordan promet na aerodromu Ćilipi od preko milion ipo putnika, više nego što je kompletno crnogorsko primorje posjetilo turista. Takođe, i kruzeri, gdje je jedino luka Kotor pozitivan primjer, a ja mislim da mi još imamo takvih destinacija. U Dubrovniku je prošle godine bilo preko milion turista sa kruzera skoro kao i u Crnoj Gori u svim gradovima kompletan turizam. Politika je takođe problem. Vidi se pad u broju ruskih turista, makar što se vidi na ulicama. Politika je bila problem i kada je bilo u pitanju tržišteSrbije u vrijeme referenduma. Politika nikad ne misli o privredi, nego o opstanku na vlasti. Mala budžetska sredstva ministarstva je ono za što sam se uvijek zalagao, da vi kao ministarstvo dobijete mala budžetska sredstva. Uvijek ću glasati za deset puta veća budžetska sredstva ako to uspijete da obezbijedite jer mislim da je to vrlo važno. I ne znam zašto se to radi iz godine u godinu. Komunalni red, Zakon o zaštiti o buke koji smo donijeli nije napredak. To je nazadak, to će se vidjeti već u septembru i tu će morati da budu izmjene. Nedostatak hotela, kratka sezona, ne vidimo pomak u produženju sezone. Molim Vas, ministre, to je vrlo važno. Ne znam zašto se kada smo već konkurentni na tržištu ako ni sa čim drugim onda se tim niskim cijenama, i mislim da bi ciljna grupa penzionera, pohvalio sam nešto što se dešavalo u Budvi organizovano prije sedam, osam godina,možemo tu, iako se radi o nisko platežnim turistima, da produžimo sezonu. Znači, to su problem. Ima ih još puno i što se tiče inspekcije. Mislim da ne možemo biti zadovoljni turizmom. Previše je nekih razloga koji ne dozvoljavaju jednostavno da se pokrene zamajac i da to krene na jedan pravi način i obezbijedi mnogo veće prihode crnogorskom budžetu. Hvala.
  • Hvala, kolega Gojokoviću. Kolega Dritan Abazović u ime Kluba Pozitivna Crna Gora, a neka se pripremi koleginica Ljerka Dragičević. Izvolite, kolega Abazoviću.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege, poštovani ministre, pomoćnice ministra, poštovani građani Crne Gore, S obzirom da je turizam privredna grana u koju svi polažemo te ogromne nade, naročito ljudi sa primorja, ali i sa sjevera, uvijek je inspirativno kad Vi dođete, bez obzira o kakvom se generalno aktu zakonskom radi. Nije sporno da je ovo zakonsko rješenje bolje nego prethodno i da ipak definiše neke stvari koje su možda izazivale neku nedoumicu ranije, ali želim da se koncentrišem, uvažavajući stav gospodina Gojkovića vezano za član 2, stav 6 koji jeste zaista sporan i koji je, čini mi se, vrlo dobro definisan za ono što je do sad stvaralo ogromne probleme u turizmu, ali mislim da sad želite samo da takve probleme i takvu politiku valorizujete kroz zakonska rješenja. Gospodine Gvozdenoviću, ne aludirajući da ste Vi krivac, jer zaista politika Vlade ne zavisi samo od Vas, ali imate Vi tu dosta uticaja, pitao sam Vas i prošli put - Strategija razvoja turizma Crne Gore, od elitnog do sedam za 77, sezona nevjerovatno kratka, na Odboru za evropske integracije pričali smo o dozvoli za strance. Zašto stranci u toliko velikoj mjeri dolaze ovdje i zašto naši ljudi nijesu motivisani da rade u ugostiteljstvu neke poslove? Zašto? Zato što sezona traje dva mjeseca ili 45 dana i oni ne mogu svoj život da organizuju na način što će dva mjeseca da rade. Da sezona traje šest mjeseci, sigurno bi motivacija ljudi sa sjevera bila mnogo veća da dođu da rade da uzmu šest plata umjesto dvije. To je potpuna logika. I šta mi radimo da to promijenimo? Šta ste do sad uradili, izuzev ovoga zaista velikog projekta u Herceg Novom da bi se to promijenilo? Pitam Vas sad ovdje javno. Šta je sa Rixos grupom koja je bila zainteresovana za Ulcinj? i kako može jedna turistička destinacija kao Ulcinj da se razvija kad je sve što valja i što vrijedi morsko dobro? Samo mi to objasnite. Drugo, znate li da je turistička sezona u Ulcinjuumnogome ugrožena zato što Solana ne radi? Nema ispumpavanja u kanal Port Milena što će da izazove proširenje broja komaraca, pa čak i zmija u tom predjelu, a mislim i da će zbog loše infrastrukture kanalazicione zaista neugodan miris da preovlada čitavim jednim regionom u kome biva i po 30 hiljada turista. Šta Vi kao ministar turizma preduzimate pod tom pitanju? Pošto je svako nemoćan Ministarstvo ekonomije, ministarstvo je nepoćno, nemoćan je ne znam ko, ja sad apelujem na Vas da uložite svoj autoritet pajednostavno rješite taj problem - samo da se pusti struja i da bude ispumpavanja. To šta će da se desi sa Solanom naravno nije do Vas. Slažem se i sa ovim za ruske turiste. Nijesam neko ko misli da treba sada držati stranu jednima ili drugima, imam svoje stavove, ali mislim da mi kao destinacija koju ste vi učinjeli mekom za ruske turiste sada sami sebi skačete u stomak. Mnogo puta se apelovalo da kapital treba da dolazi i iz drugih država. Ali vi ste htjeli da radite samo sa ljudima kojima uopšte nije bilo u interesu da razvijaju turizam, nego da peru novac i sad jednostavno i tu taktiku želite da promijenite. Na koji način - samo to da objasnite. Nedostatak hotela - kako može da bude hotela, pa koji je to normalni investitor koji je želio da radi nešto sa vama? Koji je to investitor koga ste vi doveli a da je renomiran? Napravili ste groblje hotelai ja ubjeđujem građane Crne Gore da ima ljudi koji su spremni da investiraju u Crnu Goru, ali da ne mogu. Kočnica je u Vladi Crne Gore. Ima investitora iz Turske koji su spremni da investiraju, kao i iz drugih zemalja. I ne mogu da vjerujem. Ništa nemojte da odmahujete rukama. Znam da ćete da me demantujete i da ćetereći da je ovo prazna demagoška politička priča, ali vas demantuje realni život. Dođite i pogledajte groblje hotela i neka svaki građanin Crne Gore pogleda. Onda će im biti jasno ko od nas dvojice govori istinu. A ako ne možete da dovedete investitore a plaćeni ste za to i ne možete da razvijate turizam na način na koji bi građani bili zadovoljni, ja ne znam šta radite više na tom mjestu. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Abazoviću. Koleginica Ljerka Dragičević u ime Kluba Albanskih partija, Hrvatske građevinske inicijative i Liberalne partije, pa kolega Kalač. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, gospodine potredsjedniče. Uvažene kolegice, uvažene kolege, uvaženi gospodine ministre, uvažena gospođo Brajović, uvaženi građani, Ja bih htjela da kažem vama građanima da ne sumnjam u vaše obrazovanje i znanje, ali bih na nešto htjela da vas podsjetim - Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 2004.godine, strana 588 – infrastruktura, latinska riječ infraispod, a ispravno bi bilo niže, podloga podgradnja uopće, a osobito: 1) Potrebna ekonomska i organizaciona podloga nekog visokorazvijenog pothvata, prometne mreže i radne snage i slično; 2) Općenito oznaka za vojne objekte, kasarne, aerodrome itd. U Vikipediji iz 2014. godine stoji - infrastruktura je izraz koji se u najširem smislu koristi u društvenim naukama kako bi se opisali pomoćni djelovi nekog šireg sistema koji bez njih ne bi mogli da funkcioniraju. Izraz je u upotrebu ušao u Francuskoj krajem 19. stoljeća, da dalje ne čitam. A u prvom članu zakona koji je danas pred nama piše ovako - Turistička infrastruktura su skijališta, kupališta i plaže, tematski i zabavni parkovi. Ne mogu da prihvatim, gospodine ministre, ni kupališta, ni plaže. Mogu ako su oni izgrađeni. Znači, ako je izgrađena neka plaža, ali da su plaže u principu to ne može da bude - ni plaže, a kupališta ne nalaze u zraku, nego na plažama. To ne mogu za infrastrukturu nikako da prihvatim. Dalje, mogu da Vam kažem što se tiče za rezort, da čini cjelinu prirodnih i stvorenih resursa, hajde nekako stvorenih, ali ovo prirodnih to mi baš ne ide mi dobro, jer vidim da Sveti Stefannekako ulazi u tu stranu i nešto će biti drugo. Tako i da to ne mogu da prihvatim, a posebno zato što se ovaj zakon donosi neposredno prije donošenja Zakona o morskom dobru. To je vrlo, vrlo diskutabilno. Pošto nemam još mnogo vremena, a isto ću malo prekoračiti, samo da kažem za kondo hotele. To je vrsta hotela, rekao je i jedan od mojih prethodnika, koji mora biti u funkciji najmanje deset mjeseci. On mora biti u komercijalnoj funkciji deset mjeseci,eto vam produženje sezone o čemu uvaženi kolega isto govorio. Ako nije u u komercijalnoj svrsi, onda je ako je samo u upotrebi, onda je to prodaja stanova i zato kondo hoteli u Crnoj Gori i na crnogorskom primorju niču kao pečurke ili gljive poslije kiše. A što se tiče ovog da kondo hotel mora biti u komercijalnoj svrsi, to prihvatam. Takođe, pošto ima još, ja sam dala amandmane pa ćemo o tome da popričamo,hoću da se još osvrnem na ove izraze. Prije izraza moram da kažem da je rekla uvažena gospođa Brajović za renomirane brendove. Ja ne znam da je iko renomiran došao. Aman je 20 godina star, baš neki renome to nije, ali ‘ajde. Malo je jači od punoljetstva. Onda Grčka, Španija…U pogledu na Grčku i Španiju, i Grčka i Španija od turizma su propale. Ako se samo oslanjate na turizam, mrka kapa ako nema industrije. Po ugledu na Hrvatsku, znate li, gospodine ministre, da Crna Gora ima 293,5 kilometara obale, a da Hrvatska ima 5835 kilometara? Ne možemo se ugledati na nekoga ko ima toliko, a mi ono jado malo i od toga Morsko dobro iskasapilo samo tako.A morate mi objasniti za koga se pišu zakoni, da li za naš narod, za Crnogorce ili se pišu za Engleze. Ako se pišu za Crnogorce, “o jeziku rode da ti pojem", ne moram Vas posjećat ko je to rekao i ko je tu pjesmu ispjevao, ali mora svaka riječ da bude najprije naš jezik, pa onda svi drugi. Sad ćete mi reći da ima izraza, ima izraza rizort - turističko naselje ograđeno kao obor, ajde nećemo mećat obor, ali ograđeno turističko naselje može i tako, ajde rizorti da prihvatim, ali baš da moraju svi miks i ono, ne, ne. Mora da ide naša riječ, pa strana. Mi ulazimo u Evropu. Ako mi ne budemo naš jezik poštovali, ja ne znam ko će nam ga poštovati. A kad smo u Evropi, onda je svaki jezik bilo da je velika država ili mala jednako važan. Ako mi naš ne poštujemo, drugo nema ko da ga poštuje. Ja poruku dajem svim kolegama koji misle da je ovo dobro da nije dobro i sigurno ako se amandmani ne usvoje, ja glasat za ovaj zakon neću.Hvala lijepa.
  • Hvala Vam, koleginice Dragičević. I kolega Almer Kalač, posljednji u krugu uvodnih izlaganja, u ime Kluba Bošnjačka stranka. Izvolite.
  • Hvala, potredsjedniče Skupštine. Uvaženi ministre, pomoćnice ministra, Jednim dijelom se moram saglasiti sa onim što smo čuli od uvažene koleginice Dragičević da se kupališta i plaže ne mogu proglašavati infrastrukturom, jer onda bi i neke druge prirodne predjele morali proglasiti infrastrukturom. Turizam u Crnoj Gori je identifikovan kao jedna od oblasti privrede koja će biti među potencijalnim pokretačima ekonomskog rasta. Crna Gora ima potencijal za mnogo veće učešće stranih i domaćih turista na tržištu ukoliko uskladi svoju ponudu sa njihovim očekivanjima. To učešće može biti kako na jugu, tako i na sjeveru. Situacija je skoro identična bez obzira da li se radi o ljetnjem ili zimskom turizmu, o sjeveru ili jugu. Da bi Crna Gora mogla da nastavi pozitivnim trendom ekonomskog rasta, neophodno je izvršiti niz mjera radi daljeg funkcionisanja i usmjeravanja u pozitivne tokove globalnog turističkog igrača, a te mjere su: pregled i revizija strategije turizma, procjena sadašnjeg ekonomskog doprinosa i budućeg potencijala sektora turizma, kao sektora rasta privrede, procjena aktivnosti i kriterijuma za definisanje prioriteta turističkih projekata u razvoju, priprema i sprovođenje akcionog plana za implementaciju strategije turizma i identifikacija, unapređenje i razvoj akcionih planova, koji omogućavaju ulaganja po modelu javnog privatnog parterstva. Pred nama je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o turizmu. Zakonodavni okvir, a posebno implementacija postojećeg zakona nije bila dovoljno efikasna. Zato ovaj prijedlog zakona ima za cilj kvalitetnije uređenje iz oblasti pružanja usluga u turizmu, podizanje nivoa turističkih i ugostiteljskih usluga u skladu sa savremenim trendovima. Ovim izmjenama se posvetila pažnja u prevazilaženju nepreciznosti pojedinih odredbi postojećeg zakona, što bitno poboljšava pravnu sigurnost privrednih subjekata, zatim određuje uređenje novih oblika turističke ponude sa precizno definisanim pojmovima i izrazima. U pogledu usaglašenosti sa pravnom tekovinom Evropske Unije i potvrđenim međunarodnim konvencijama, korišćena su iskustva zemalja iz regiona: Grčke, Italije, Turske i Hrvatske. Njihovo iskustvo usklađenošću sa pravnom regulativom i te kako je bio dobar osnov za dobijanje jednih ovakvih izmjena i dopuna prethodnog zakona. Smatram da Predlog izmjena i dopuna zakona koji je pred nama u značajnoj mjeri poboljšava postojeći zakon. Uklonjeni su neki djelovi koji smatramo barijerama za biznis, definisani su pojmovni izrazi koji su do sada bili podložni različitim tumačenjima. Naša očekivanja od turizma su velika. Svaka izmjena nečeg što je uočilo razvojnu šansu je korak naprijed i svakako treba uklanjati takve barijere i uređivati sistem. Međutim, ističem bojazan da ne bi bilo dobro da se ove odredbe zakona pretvore u svoju suprotnost, da umjesto opšteg dobra služe interesima pojedinaca, u ovom slučaju investitora. Zatim moram da spomenem opšte poznatu činjenicu da su sva ulaganja, svi napori za unapređenje turističkog rasta uglavnom usredsređeni na južni dio zemlje. Na svakom koraku je govor o decentralizaciji, što u stvarnosti nije slučaj. Turistički potencijali koje posjeduje Crna Gora nijesu samo zastupljeni u južnom dijelu zemlje. Ovo predstavlja veliki problem. Loša putna infrastruktura ili njen potpuni nedostatak u pojedinim djelovima zemlje ih isključuje iz turističke ponude koliko god bili atraktivni sami po sebi. Politika Vlade prema sjevernom regionu se mora ubrzo mijenjati, jer ako ostane ovakva situacija, nećemo imati pad migracija već još veće i izraženije odseljavanje stanovništva sa sjevera. A turistički potencijal sjevera pretvara se u neiskorišćeni prirodni resurs. Naglašavam da se u narednom periodu moraju uložiti dodatni napori ka rješavanju svih ostalih otvorenih pitanja, s obzirom da se radi o jednoj veoma osjetljivoj i veoma značajnoj materiji za dalji razvoj i napredak Crne Gore. Vladin resor zadužen za ovu oblast mora posvetiti mnogo više pažnje rješavanju ovog problema. Međutim, evidentno je da su i lokalne samouprave zatajile u ovoj oblasti. Problem u cjelosti može biti riješen ukoliko se riješe i problemi u oblasti poljoprivrede, očuvanja životne sredine i izgradnje infrastrukture. Pojedinačno ni jedna od ovih oblasti ne može funkcionisati punim kapacitetom. Međusobno uvezane daće dobar rezultat. Sadašnje stanje - rafting rijekama sa pogledom na deponije ili oglasi na primorju da pojedine stambene jedinice imaju vode u toku cijelog dana nijesu dobra preporuka. Nijesu dobra preporuka ni radovi na popravci puteva u jeku turističke sezone. Hvala.
  • Hvala Vam, kolega Kalač. Bila su ovo uvodna izlaganja poslaničkih klubova. Dajem riječ ministru Gvozdenoviću da prokomentariše uvodna izlaganja ona za koja misli da treba komentarisati. Izvolite.
  • Hvala lijepa. Zahvaljujem svim diskutantima. Neke baš ne razumijem da moraju da imaju ovakav stil komunikacije. Ja ću raditi onako kako smatram to da treba i pokušati profesionalno, odgovorno, vodeći računa o ličnosti svakog pojedinca da odgovorim na sva vaša interesovanja. Gospodin Radunović je pitao vezano za evidenciju ljudi koji se bave određenim poslovima. Evidencija se vodi u opštinskim sekretarijatima i oni mogu da budu preduzetnici i kao takvi registrovani mogu da budu angažovani i tako i posluju. Ako imate neka iskustva ili neke dodatne komentare, to ćemo da razmotrimo. Što se tiče izleta, taj dio posla se usklađuje u skladu sa zakonskom regulativom. Dodatna ažuriranja ovog zakonskog rješenja planiramo da uradimo takođe otprilike za pola godine, pa nam tu trebaju određena usklađivanja sa evropskim zakonodavstvom koja su, prije svega,vezana za zaštitu potrošača. Procedura zahtijeva više vremena i zbog toga planiramo krajem ove godine da predložimo dodatna rješenja u tom pravcu. Taj dio posla se značajno unaprijedio u odnosu na neki prethodni period, ali ima, takođe, dosta stvari koje mogu da se unaprijede. Slična stvar vezana je za rent a car službe. Nekom analizom pripreme ovih zakonskih rješenja uočili smo dosta zloupotreba da se registruju renta car službe i na taj način se izbjegavaju određeni porezi, a pitanje je da li se uopšte koriste u funkciji turizma. Siguran sam da i za prevazilaženje tih problema imamo određena rješenja. Što se tiče Brodogradilišta Bijela, Ministarstvo održivog razvoja i turizma je saglasno da to mora da radi potpuno po drugim ekološkim standardima, pravilima ponašanja i iz tog razloga smo i u dijelu privatizacije tog projekta uključeni sa nekoliko aspekata. U komunikaciji sa Svjetskom bankom obezbijeđen je kredit od 10 miliona eura za eliminisanje jedne od pet ključnih ekoloških kritičnih tačaka u Crnoj Gori. U pravcu privatizacije tog projekta preferiramo rješenja koja su vezana za podršku servisiranju, remontu i izgradnji jahti zbog toga što smatramo da jahting turizam mnogo veću perspektivu ima nego što imaju neki drugi oblici. To su određeni procesi. Brodogradilište je u jednom periodu imalo ogroman, kvalitetan uticaj na crnogorsku ekonomiju i o tome treba voditi računa. Međutim ti procesi zahtijevaju mnogo vremena.Bokokotorski zaliv je jedan od projekata koji je najatraktivniji za investitore ako uspijemo da ga zaštitimo. U slučaju da ga ne zaštitimo, mogao bi da dobije potpuno drugu dimenziju. Odgovornost je svih nas da u tom pravcu uradimo i taj dio posla. Ja sam zbilja pokušao gospodinu Gojkoviću vrlo precizno da kažem i da spomenem i šipove i tamponske elemente. Žao mi je ako nijesam uspio da odgovorim na njegova interesovanja. Što se tiče mješovite namjene i mixed use resorta, ključna stvar je da su u dosadašnjim zakonskim rješenjima o mješovitim namjenama mogle da budu slične stvari. Ali, nama je ključna stvar da hladne krevete pretvorimo u tople krevete. To znači da eliminišemo stanovanje, da to bude u komercijalne svrhe, kao što je rekla gospođa Dragičević. I ako to nije stavljeno precizno u zakonu, to treba popraviti, jer je to osnovna namjena. Znači, namjena i u kondo hotelima i u drugim elementima jeste da dobiju komerijalnu namjenu, jeste da to bude u funkciji turizma. Razumijem vaše diskusije. I ja sam nezadovoljan nekom postojećom praksom i zbog toga mijenjam. Pitanje je da li su kondo hoteli bili etažni projekti ili su bili turistički projekti. Više liče na etažne projekte nego na turističke projekte i ovaj zakon treba da izmijeni postojeću situaciju. Iz tog razloga i predlažemo ova rješenja - da mora 10 mjeseci da radi, da mora da upravlja jedan operator, da mora da se na jedan sistemski način to uredi. Što se tiče pada broja ruskih turista, ne predlažem sad da otvaram priču o tome. Prema informacijama sa kojima mi raspolažemo i koje se meni dostavljaju, toga pada nema, ali da sačekamo turističku sezonu, da analiziramo tu situaciju i da na kraju kažemo da li su to bile političke izjave ili su bile stvarne izjave. Ne treba mnogo da čekamo. Naše informacije ukazuju da nema pada kakav je ovdje. Ali evo dobićemo izvještaj Nacionalne turističke organizacije, lokalnih turističkih organizacija, pa ćemo zajednički da razmijenimo sve informacije. Što se tiče predsezone i sezone, na sajtu Ministarstva vidite progres koji je ostvaren u zadnje vrijeme. Vidite da u odnosu na samo tri godine unazad imamo u mjesecima u predsezoni u podsezoni skoro 30% veći broj gostiju. I ove godine za prvih pet mjeseci imamo 8% više noćenja, a to je bila karakteristika sezone 2013, gdje smo intenzivnim aktivnostima, koje bile vezane za manifestacije, troškove koji su vezani za dostupnost dodatnim promocijama, koji su vezani za taj period uspjeli da djelimično eliminišemo. Jedan ozbiljan problem kod nas je pitanje senzonalnosti i time se bavimo. Smatramo da je to ozbiljno pitanje, prevazilazi se problem, ali za to treba vrijeme. U periodu od četiri mjeseca, skoro 80% noćenja se ostvaruje, u ostalih osam mjeseci imamo samo 20% i tu sigurno dodatnim budžetom Nacionalne turističke organizacije, dodatnim promocijama u opštinama. Mi zovemo turistička infrastruktura. To nije infrastruktura, nego turistička infrastruktura. Aktivnim radom oko toga nešto se može uraditi za produžetak sezone i zbog toga pripremamo posebne projekte koji su vezani za podršku manifestacijama. Zbog toga je važno da projekti koji su vezani za hotele sa četiri, pet zvjezdica imaju kongresne sadržaje. Ove godine, siguran sam da će vam biti drago da čujete, ćemo otvoriti od 13.jula do 1. avgusta 600 novih renoviranih kreveta, odnosno jedinica u hotelima sa četiri i pet zvjezdica - Castellastva, Budva, Centar Igalo, u Tivtu Hotel Regent u projektu Porto novi. Prošle godine smo imali hiljadu jedinica, ali iz svih kategorija. Sad imamo samo 600 jedinica i sigurno će ih biti preko 1000, što smatram izuzetno dobrim rezultatom. Realni život ili stvarnost, Crna Gora je jedina u jugoistočnoj Evropi prva u nekom rejtingu, a to je rejting - potencijal i najbrže rastuća turistička destinacija u narednih 10 godina. To je prema Izvještaju UNWTO Svjetskog savjeta za turizam i putovanje. Ja sam siguran da ste i vi kao poslanici ponosnizbog toga, ali da bi održali tu poziciju, jako vrijedno i Vlada, i opštine, i privrednici, i preduzetnici, i skupštine moraju da rade da zadržimo taj prioritet i jako važnu poziciju. Zahvaljujem na sugestijama, moji saradnici će sagledati sve ove stvari. Ako postoji mogućnost, zakazao sam ovaj sastanak prije mjesec dana, koji počinje u 15 časova, bilo bi dobro ako mogu da pođem jer vodim taj sastanak, a da ostanu moji saradnici koji će iskomunicirati sa vama, a koji su inače vodili radnu grupu za pripremu ovog zakona. Hvala lijepo.
  • Hvala Vam. Poslanici imaju pravo na odgovore na Vaše komentare, ministre, i, naravno, mogu da iskoriste svoje pravo. Kolega Radunović, pa kolega Gojković.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Gospodine ministre, što se tiče mene, možete da idete jer ja sam zadovoljan da komuniciram i sa gospođom Brajović koja je vrlo stručna u svemu ovome, a Vama zahvaljujem na vrlo detaljnom odgovoru. Prvo, dobra je vijest za turističke poslenike što se sprema još jedna izmjena i dopuna Zakona u onom pravcu o kojem sam ja pričao. I to mi je drago. Ali, vezano za Bijelu, ja sam siguran da ste Vi svjesni potencijala Boke Kotorske i toga koliko štete može da nanese Brodogradilište kakvo je danas. Ali, nažalost, pored toga i pored toga što ste Vi prvi čovjek u Ministarstvu koji treba da brine o tome, Brodogradilište Bijela i dalje posluje na isti način, pravi iste probleme kao i do sada. Umjesto jednostavno da s obzirom da je pored svega ostalog i gubitaš, ili da se prilagodi pravilima igre koji važe u svim civilizovanim zemljama, a posebno turističkim zemljama kada je u pitanju zagađivanje, ili da prestane da radi. Pozatvarasmo sve fabrike po Crnoj Gori. Sve je ispropadalo, neka firma koja je imala pet hiljada zaposlenih, od sjutra će da ima 300. Jedino je bitno da radi Brodogradilište Bijela. A sad ću da vam kažem i zbog čega je bitno. Ne zbog Brodogradilišta Bijela, nego zbog kooperanata koji funkcionišu tamo. Brodogradilište Bijela je gubitaš. Radnici Brodogradilišta se bave dokovanjem, sve profitabilne poslove rade kooperanti i tu u dilovanju s kooprentima lokalni moćnici iz vaše partije nalaze svoj interes i zbog toga insistiraju da ova tehnologija koja se koristi u Brodogradilištu Bijela i dalje ostane i vjerovatno i Vama prave problemkoji ste svjesni da je to rak rana crnogorskog turizma. Zato Vas molim još jednom da se izdignete iznad partijskog interesa. Meni je jasno da je Brodogradilište Bijela jedno od rijetkih mjesta u opštini Herceg Novi gdje Demokratska partija socijalista može da realizuje svoja predizborna obećanja, ali to je toliki problem za crnogorsku privredu i crnogorski turizam da zaista mora da se reaguje odmah, sad. Nema daljeg trovanja. Znate kako reaguju ljekari kad otkriju rak nekog organa. Tako mora da se reaguje i u ovom slučaju.
  • Hvala, kolega Radunoviću. Kolega Gojković. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospodine ministre, mislim da nijeste bili do kraja otvoreni. Nema potrebe. Ja mislim da je ovo problematika gdje možete biti do kraja otvoreni. Ovo što se tiče člana 2, tačke 6 gdje je moguća prodaja u komercijalne svrhe. Za mene bi bilo prihvatljivo Vaše objašnjenje, recimo, da ste rekli da se sporo vraća uloženi novac u turizmu i da morate na neki način da izađete investitorima u susret, da bi oni imali neku komercijalnu opravdanost ovakvih projekata. Međutim, ovako mislim da ovo nije najsrećnije rješenje i da ovdje treba uložiti još dosta truda da bi se to nekim boljim zakonskim rješenjem, boljim članom, boljim objašnjenjima uradilo transparentnije. Mislim da onda ne bi bilo problema. Svi moramo biti svjesni da se novac sporo vraća i da niko neće investirati da pravi gubitke. Imam razumijevanja, ali mislim da ova tačka 6 otvara mogućnost zloupotrebe i ne može ovako da stoji. Mi ćemo amandmanski djelovati i tražićemo da se ovaj član ukloni. Što se tiče Rusa, ja ne vjerujem statistici zato što znam da je prošle godine dvadeset i nekog jula objavljen podatak da je u Crnoj Gori 3% turista manje, a onda je za dva dana objavljeno da je 7% više. Malo sam istraživao i došao sam do toga da oni koji šalju iz lokalnih zajednica podatke da ih naduvavaju. Znate, takmiče se između sebe i naduvavaju te podatke. Jedna od tih lokalnih zajednica je zaboravila da naduva taj broj pa je danas bilo 3% manje, a za par dana je bilo mnogo više. Isto tako se radi o ovim Rusima. Sve dok ne uspostavimo kvalitetnu statistiku, mislim da će biti problema. Sa ostalim dijelom odg ovora sam zadovoljan. Hvala.
  • Hvala Vam, kolega Gojkoviću. Koleginica Dragičević.
  • Gospodine ministre, Dali ste mi nadu da ćemo doći do jednog mnogo boljeg zakona nego što je ovaj do sada, jer ste rekli da ćemo pogledati zajedno sve ono što nedostaje ili što nije dobro napravljeno da se ispravi. Ja bih Vas samo zamolila da to ne zaboravite. Ja sam spremna kad god treba, nije mi teško doći iz Budve i po noći i po danu, samo da se napravi nešto dobro. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, koleginice Dragičević. Počinjemo diskusije. Prvi prijavljeni kolega je Željko Aprcović, a neka se pripremi kolega Milan Knežević. Izvolite, kolega Aprcoviću. Ja sam shvatio kao konsensualnu saglasnost da ministar može ići na sastanak koji je već zakazao, naravno, uz pravo njegovih saradnika da učestvuju u raspravi. Izvolite, kolega Aprcoviću.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Poštovane kolege, gospođo Brajović, poštovani građani Crne Gore, S obzirom na činjenicu da sam u uvodnim izlaganjima ispred predstavnika klubova poslanika čuo niz diskusija sa kojima se slažem, pogotovo u dijelu koji se odnosi na Boku Kotorsku i pogotovo u dijelu koji se odnosi na diskusiju gospođe Ljerke Dragičević, moje uvažene koleginice sa kojom sam u cjelosti saglasan u dijelu koji se odnosi na ono što je vrlo slabo definisano ovim zakonom a tiče se kupališta, odnosno plaža da oni predstavljaju infrastrukturne objekte. Kupališta, odnosno plaže su javna dobra, odnosno dobra u opštoj upotrebi i samo ono za što je izdata građevinska dozvola, odnosno upotrebna dozvola eventualno može da nosi naziv infrastrukturni objekat.Sa time se u cjelosti slažem. Slažem se i sa kolegom Radunovićem u dijelu koji se odnosi na Brodogradilište Bijela. Sasvim sam siguran da bi se sa sanacijom te ekološke crne tačke u Bokokotorskom zalivu Bokokotorski zaliv valorizovao na način na koji treba da se valorizuje, da to bude prestižna turistička destinacija ne samo u ovome dijelu Evrope, nego u cijelom svijetu. Svjesni smo činjenice da se raznim hemijskim metodama, pjeskarenjima dolazi do zagađenja. Nemamo elaborata o zaštiti životne sredine, ali definitivno ministar me ubijedio da ćemo u narednom periodu sa povlačenjem kreditnih sredstava u visini od 10 miliona doći do adekvatnih projekata koji će sve eventualne štetne posljedice preduprijediti, odnosno u potpunosti ukloniti. Međutim, moram da kažem da se dijelom ne slažem sa diskusijama kolega u smislu toga da u turističkoj privredi Crne Gore nijesu napravljeni značajni iskoraci. Prije 15-tak godina na nivou i crnogorskog primorja i zimskih turističkih centara je bio manji broj turista, a ono što je uvaženi kolega Sekulić rekao od 2008. godine iz godine u godinu imamo rast turističkog proizvoda na nivou Crne Gore. To zahvaljujući tome što imamo kvalitetniju turističku ponudu, zbog toga što smo suzbili sivo tržište, zbog toga što su građani iz cijeloga svijeta prepoznali Crnu Goru kao jednu izuzetno prestižnu turističku destinaciju. U narednom periodu moja očekivanja idu ka tome da ćemo mimo projekata za koje smo se zalagali i u ovim skupštinskim klupama i na nivou lokalnih parlamenata, a tiču se projekta Kumbora, projekta North star u Rosama, projekta Oraskoma, imati i neke značajnije investicione projekte za koje smatram da će dati potpuno druge turističke vjetrove što se tiče Crne Gore. Kako to mislim?Računam da će dio izuzetno atraktivnih lokaliteta kojise nalaze u Donjem Grblju i koji su prostorno-planskom dokumentacijom Opštine Kotor predviđeni za gradnju hotelsko-turističkih kapaciteta visoke kategorije kao zemljište biti privedeno namjeni i da ćemo kroz te projekte, kroz hotele sa pet i više zvjezdica uspjeti da ostvarimo turističku sezonu koja ne bi trebala da traje četiri, pet ili šest mjeseci, nego da će trajati 10 mjeseci. To iz razloga što imamo izuzetno visok broj sunčanih dana i izuzetno toplo more od aprila do oktobra, tako da će turisti prepoznati tu turističku destinaciju i u velikom broju dolaziti. Svaka jedinica lokalne samouprave treba da vodi računa da određene prostore upravo sačuva, rezerviše za dobre investitore i za gradnju hotelsko-turističkih kapaciteta. Ne moraju da to budu enormni hotelsko-turistički kapaciteti u smislu smještajnih jedinica, ali turistički kapaciteti od 150 do 200 smještajnih jedinica bili bi dovoljni da se turistički zamajac u određenim djelovima države Crne Gore unapređuje. Jako interesantno za Boku jeste da mi u prethodnim godinama imamo veliki broj nautičkih turista. Mislim da su i aktivni turisti, nautički turisti izuzetno visoko platežna turistička klijentela i da njih treba i u narednom periodu privlačiti ne samo kulturnim ljepotama, nego i određenim turističkim manifestacijama koje trebaju da se odvijaju ne samo u špicu sezone u julu i avgustu, nego da te kulturno-turističke manifestacije, a to zavisi od lokalnih samouprava, traju i u aprilu, maju, odnosno septembru i oktobru. Time bi se upotpunila turistička ponuda, produžila sezona i zaposlio veći broj građana Crne Gore. Ne bih se složio sa kolegom iz susjednih klupa u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje naših građana u okviru hotelsko-ugostiteljskih usluga na nivou crnogorskog primorja iz prostog razloga što znam da Kotor živi 10, 11, 12 mjeseci. U bilo koji objekat da uđete sve su djeca iz država iz okruženja. Nemam ništa protiv, naša djeca neće da rade. U svakom kafiću gdje imam prijatelja za vlasnika tog kafića - zašto naša djeca ne rade, kaže nemaju nikakvo interesovanje. Moram da kažem još jednu činjenicu u prilog onome da turistička ponuda Crne Gore ide svakim danom korak po korak naprijed jeste i to da smo mi prošle godine putem kruzing turizma u Kotoru ugostili 350 hiljada ljudi. Tih 350 hiljada ljudi je, prema podacima turističkih organizacija, trošilo 50 eura po kruzing turistu, a to je 35 miliona eura. Moram da vam kažem da tim turistima nijesmo obezbijedili adekvatan nivo usluge, bez obzira da li se radilo o usluzi u Kotoru, Budvi, Svetom Stefanu, odnosno Lovćenu, Cetinju, jer bi zasigurno, a svi smo posjetili barem jednu od stranih zemalja u okruženju, više para potrošili. Bez obzira što je inspirativna tema, iako sam zagovornik toga da imamo lijep jezik i da možemo našim jezikom određene termine definisati,mislim da su ovakva terminološka usklađenja puno bolje rješenje u odnosu na ono što smo imali u važećem zakonu iz 2010. godine. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Aprcoviću. To što naša djeca neće da rade krivi smo mi sami. Kolega Milan Knežević, a neka se pripremi koleginica Branka Tanasijević. Izvolite, kolega Kneževiću.
  • Poštovana Skupštino, uvaženi građani, gospođo Brajović, Diskusiju ću početi citatom iz Master plana o razvoju turizma u Crnoj Gori, gdje stoji "Crna Gora je mala, ali je velika njena raznolikost. Ona nudi ljetnju klimu Majorke, jezera gornje Italije, planine Švajcarske, uvale za kupanje turskog Egejskog mora". Ja ću biti slobodan da na ove epohalne riječi dodam - osim što nudi, ona i ima Vladu Crne Gore koja ne samo što je uništila Crnu Goru, nego bi uništila i klimu Majorke, i Španiju, i Italiju, i Švajcarsku, i čitavu Evropu ako bi joj to palo u ruke. Siguran sam da će većina građana Crne Gore podijeliti moj stav. Mislim da u Vladi, odnosno Ministarstvu turizma najzad treba da odluče i da definišu šta su strateški ciljevi njenog razvoja. Ako je to turizam - da li je to elitni turizam, ili je to turizam dostupan svima. U ovom trenutku mi imamo elitni turizam, ali nemamo elitnih turista ako se izuzmu visoki vladini funkcioneri, ministri, njihove porodice, njihovi poslovni prijatelji. Javna je tajna kad, recimo, gospodin Đukanović pođe da se kupa na Miločer ili na Kraljičinu plažu da su sve moguće plaže u okruženju blokirane, da se angažuju ronioci, da obezbjeđenje brani mještanima da beru smokve pošto premijer voli poslije kupanja da ubere i neku domaću smokvu zajedno sa svojim obezbjeđenjem u hladu, dok većina građana Crne Gore kiseli i zube i kiseli svoja tijela gledajući plaže po svijetu i po Crnoj Gori. A oni koji imaju sreće, a to su uglavnom Podgoričani i Zećani, pođu kupačkim vozom do Sutomora negdje u 10, vrate se u 7 i potroše cirka tri eura, dok elitna Crna Gora koju je kreirao gospodin Đukanović u ove 24 godine živi svoj život. Mene i ne čudi kad on kaže da imamo razvojnu šansu koju trebamo iskoristiti i ne smijemo je propustiti, ali da nemamo ni znanje ni energiju. Poslije 24 godine vladanja Crnom Gorom gospodin Đukanović je sad utvrdio da imamo razvojnu šansu koju ne smijemo propustiti, ali imamo neznalice u Vladi Crne Gore kojom on predsjedava već sedmi ili osmi put. Gdje je sada problem? I ko je onda kriv? Da li vi ovaj zakon pišete za strane turiste? Da li vi ovaj zakon pišete za građane Crne Gore? Znate li vi da 80% sjevera Crne Gore nije vidjelo more? Znate li da djeca na sjeveru Crne Gore vide more samo kad pođu na ekskurziju? Ili, kad ne mogu da nađu posao u Mojkovcu, Beranama i u drugim sjevernim opštinama i onda ih zaposlimo kao niskoplatežnu radnu snagu po hotelima tajkuna i biznismena bliskih režimu da rade za sezonu dva i tri mjeseca i onda ucjenjujete njihove porodice? Ucjenjujete njih da ne smiju izaći na izbore, da ne smiju izaći na lokalne izbore, da ne smiju da dignu svoj glas protiv sistema ne samo u turizmu, nego protiv sistema koji ste ovdje ustanovili i utvrdili. A šta rade naši turistički poslenici? Oni idu od sajma do sajma, nose pakete pršuta, sira, vina, vode kulturno-umjetnička društva, pa odjekuju sajmovi poskočicama, skoči kolo da skočimo, kupi se narod oko nas gledajući kakve su to ljepote Crne Gore. Nudimo im pršutu, nudimo im sir, potroše desetine hiljada evra na troškove po hotelima, po zapadno-evropskim prestonicama, reklamama na CNN-u, i BBC-u, a kakav je efekat? Nikakav. Ako je ovo strateška grana razvoja Crne Gore, nije mi jasno zašto siječete granu na kojoj sjedimo i od koje trabamo svi da živimo. Tako ste uveli sankcije Rusiji. Nije meni žao što Putin oka ne sklapa otkad je Crna Gora uvela sankcije Rusiji, nego je meni žao što je zabilježen pad ruskih, gospodine Mustafiću, dozvolite mi, ja znam da ste se Vi zanijeli, čim pomenem Rusiju, pa samo malo još da završim izlaganje.
  • Dobro je što ste i psiholog, pored ostalog. Izvolite.
  • Naravno. Ko je i kako isplanirao u Vladi Crne Gore, da li ste uopšte analizirali mogućnost pada priliva ruskih turista? U ovom trenutku imamo 15% turista manje nego prošle godine uvodeći sankcije Rusiji. Jeste li bili svjesni da su glavni turisti koji dolaze u Crnu Goru koji ostavljaju enormna sredstva turisti iz Rusije i turisti iz Srbije? I vi ste se odlučili da uvedete sankcije Rusiji. Odlučili ste da pošaljete poruku da Crna Gora nije Moskva na moru, ali ako Crna Gora nije Moskva na moru, sigurni budite da je i more bez Moskve. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Kneževiću. Koleginica Branka Tanasijević, a nakon nje kolega Aleksandar Damjanović. Izvolite, koleginice.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovana gospođo Brajović, kolege poslanici, poštovani građani, Čovjek se prema svijetu u kome živi može odnositi na više načina: saznajno, moralno, estetski i tako dalje. Saznajni odnos prema svijetu u kome živimo podrazumijeva kvantum znanja o tom svijetu; moralni odnos je naš odnos prema svijetu i način na koji djelujemo u njemu; a estetski odnos prema svijetu u kome živimo je potreba čovjeka da bude okružen ljepotom i da je doživi. U tom smislu, Crna Gora veoma lijepa, prelijepa zemlja može biti vrlo interesantna i pokretačka snaga za sve one koji žele da dožive ljepotu. Ovo pominjem naročito iz razloga jer je to pomenuo i moj kolega Knežević, da je malo zemalja u Evropi koje se kao Crna Gora mogu pohvaliti tolikom ljepotom, tolikom raznolikošću kako prirodnih, tako i antropogenih resursa. Crna Gora, dakle, u turističkom smislu pruža gotovo neograničene mogućnosti u razvoju brojnih vrsta i oblika turističkih kretanja i može se ubrojati u najatraktivnije destinacije Sredozemlja. Pored ljepote primorskog dijela, gdje je do sada najviše iskorišćen prirodni resurs, potencijal imamo i na sjeveru zbog mogućnosti planinarenja i raznih vrsta zimskih sportova. Međutim, ja sam ovu priču počela na način što sam rekla da Crna Gora je lijepa, prelijepa, da je turistički interesanta i atraktivna, ali da je samo dijelom turistički otkrivena. I mislim da napori ne samo Ministarstva turizma, nego i nas kao poslanika i cijele Crne Gore, zbog značaja koji turizam ima za Crnu Goru, moraju biti usmjereni u tom pravcu. Dakle, da bi se prevazišla takva situacija i podstakao razvoj turizma kao najvažnije privredne grane, da bi što veći broj stranih turista otkrio Crnu Goru i njene ljepote, zakon o turizmu je i do sada je više puta mijenjan i dopunjavan da bi se pratili trendovi, obogatilo turističko tržište i podstakla tržišna konkurencija. Važećim zakonom iz ove oblasti precizno su određene turističke usluge i turistička djelatnost. Izvršena je klasifikacija ugostiteljskih objekata koja podrazumijeva nekoliko novih vrsta u skladu sa trendovima iz ove oblasti. Propisane su i turističke usluge koje pored primorskog i planinskog turizma uključuju i sportsko-rekreativne i avanturističke aktivnosti, poput raftinga, seoski, zdravstveni, sportski, vjerski i druge oblike turizma. Pored važećih rješenja, svaka država koja je ušla u proces evropskih integracija a koja kao strateško opredjeljenje ima razvoj truizma, mora u kontinuitetu usaglašavati zakonske odredbe sa direktivama i zakonodavstvom Evropske unije i nastojati da unaprijedi nivo kvaliteta turističkih i ugostiteljskih usluga. Dakle, sve novine u ovoj oblasti moraju imati svoje normativne pretpostavke, koje se obezbjeđuju korz izmjene i dopune važećih zakonskih rješenja. To je jedan od osnovnih razloga zbog čega se i ovaj put pristupilo izmjenama i dopunama važećeg Zakona o turizmu. Da bi se turistička ponuda obogatila novim sadržajima, u pripremi zakona su korišćena komparativna iskustva zemalja u regionu - Grčke, Italije, Turske i Hrvatske. Predlogom zakona su, pored ostalog, definisani i bliže određeni turistički sadržaji, kao što su rizort, odmaralište i dio turističkog prostora, turističko naselje kao vrsta ugostiteljskog objekta, itd. Takođe, definisan je pojam i karakteristike mješovitog rizorta kao nove vrste smještajnog ugostiteljskog objekta, zatim turističke rezidencijalne vile itd. Međutim, ovo je ono o čemu je veliki broj kolega koji je prethodno diskutovao govorio. Ja bih željela da kažem za kraj da je cilj ovih izmjena i dopuna Zakona o turizmu o kojima danas raspravljamo da se privuče što veći broj turista i podigne kvalitet ponude ugostiteljskih usluga, što je upravo pretpostavka uspjeha u ovoj oblasti. Međutim, slažem se sa dijelom onoga što je saopšteno u diskusijama, a o čemu je i sam ministar govorio, da treba ukloniti mnoge barijere koje se reflektuju na turističku ponudu. Dakle, mnogo toga je urađeno, ali mnogo toga tek treba uraditi. Ja sam jedna od onih koja se raduje novim izmjenama i dopunama zakona u ovoj oblasti zbog značaja koji turizam ima za Crnu Goru, a samim tim i za sve nas. Međutim, pošto je sigurno da ovaj predlog zakona unapređuje turističku ponudu, smatram da je to dovoljan razlog zbog čega svi treba da glasamo ovo zakonsko rješenje. Hvala lijepa.
  • Hvala i Vama, koleginice Tanasijević. Kolega Saša Damjanović je posljednji prijavljeni diskutant o ovoj temi, odnosno po ovoj tački. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče Mustafiću. Poštovana Skupštino, poštovani građani, gospođo Brajović, uvaženi ministre, za koga sam siguran da je tu negdje blizu, Evo da se i ja na početku diskusije složim sa konstatacijom moje uvažene koleginice Tanasijević, da Crna Gora može biti divna izazovna turistička destinacija, pa smo se ja i kolega Bulajić zapitali zašto već do sada nije, zbog koga nije i kada će biti. Možd a je ovo prilika da damo mali doprinos kroz diskusiju na ovo pitanje koje je retoričko, ali suštinsko. Dakle, gospođo Brajović, uz par nekih stvari koje bih pomenuo, vezane su za pojedine odredbe, ne mogu da se složim sa konstatacijom koja se nalazi u obrazloženju zakona, na kraju tog obrazloženja, da će se pojedine norme ovog zakona uskladiti sa predlogom zakona koji tek treba da ovdje dođe u proceduru. Tu mislimo na izmjene i dopune Zakona o porezu na nepokretnosti, gdje se obećava ovim predlogom zakona koji treba da donesemo da će tamo možda Vlada predložiti da se sa 5% više oporezuju kapaciteti koji nijesu u funkciji. Dakle, ponovo Vlada radi nešto o čemu smo nekoliko puta ovdje govorili. Nemojte da se u obrazloženjima pozivamo na nepostojeće norme, odnosno na obećanja u nekim drugim zakonskim projektima kojih može, a ne mora da bude. Opet, još jedna stvar prije nego u meritumu nešto više kažem. Čini mi se jedan problem koji imamo svi zajedno sa ovakvim predlogom zakona, a to su tačke 3 i 4 Predloga zakona. Konkretno, u članu 3 izmjena i dopuna, gdje se mijenja stav 3 člana 91, odnosno gdje Ministarstvo turizma treba da daje saglasnosti za neke turističke objekte, pa vi kažete u stavu 3 - alineje dva i pet zamjenjuje se riječima alineje 2, 5 i 6. To se odnosi, gospođo Brajović, na član 90 koji definiše kategorije tih objekata i sada kada se vratimo na član 90, imamo u tački 2 tog stava 1, alineje 2 i 5, to su gostionica i kamp, ali ja uprkos najboljoj namjeri nijesam mogao da nađem tu alineju 6, koju vi sad uvodite kao neki od objekata za koji će, pretpostavljam, Ministarstvo davati saglasnost u odnosu na dosadašnje rješenje da to daje lokalna samouprava. Pogledajte dobro jeste li precizno definisali tu normu ili se ta norma odnosi na neki drugi član, da ne dođemo u situaciju da donesemo svašta ovdje i da se to čak objavi i u Službenom listu. Neće biti ni prvi ni zadnji put, nažalost, lošom sinergijom Vlade i ovog parlamenta. Ponoviću da sam nedavno imao prilike da sa potpredsjednikom Lazovićem diskutujem oko stanja hotela i realizacije investicionih ugovora iz oblasti hotelijerstva kod hotela koji to nijesu uradili, odnosno ljuto obećanje Vlade da će raskinuti ugovore i definisati anekse u skladu sa interesima države Crne Gore i građana. Dobio sam neveseo odgovor. Bila je prilika da se ovdje gospodinu Gvozdenoviću postavi pitanje šta on kao svoj doprinos daje namjeri gospodina Lazovića da Vlada, odnosno Savjet za privatizaciju završi taj dio posla, pa da malo pitamo o tome kako napreduje projekat Luštice, projekat Kumbor i kako napreduje, odnosno da li je počeo projekat Plavi horizonti. No, gospodina Gvozdenovića nema, dobro je da ste makar Vi ovdje da date odgovor na ona pitanja koja možete. Rusija je pominjana više puta. Ponoviću stav da prema našim podacima koje smo dobili u SNP-u, a vjerujte da su vjerodostojni, ima problema sa otkazivanjem čarter letova za Ukrajinu i za Rusiju. Provjerite i vidjećete da imamo problem zbog ambijenta i zbog toga što se nijesmo adekvatno kao država, odnosno što se nije Vlada pripremila da nadomjesti očekivani pad broja turista. Ja mogu da vjerujem, gospođo Brajović,u ove zvanične podatke Monstata da je prošle godine bilo milion i 490 hiljada dolazaka, 9,4 miliona noćenja. Monstat podatke bazira na podacima zvaničnim koje dobija shodno Pravilnikuo obliku, sadržini i načinu vođenja turističkog prometa. I ja i Vi, gospođo Brajović, znamo da u ovih milijardu eura, koliko Crna Gora prihoduje od usluga, dominantno učestvuju turističke usluge, šest sedam stotina miliona ili možda više, ali Vi i ja znamo da je siva ekonomija u turizmu veća nego što je u Crnoj Gori, na nivou prosjeka veća od 30% i da nekoliko stotina miliona eura država nepovratno gubi, odnosno nema evidenciju u taj promet i onda shodno svim onim poreskim zakonima ne može da ostvari poreski priliv. I Vi i ja znamo, gospođo Brajović, da preko internet mreža imamo svakodnevne reklame o izdavanju apartmana. Veoma lako i dostupno je turističkoj inspekciji da dođe do tih ponuđača, tih usluga i smještajnih kapaciteta i da ih uvede u pravni sistem. Zašto se ne reaguje? Zašto gubimo desetine miliona evra, budžetskih prihoda i one multiplikativne potrošnje u turizmu zbog neregistrovanog prometa? Čemu onda uredba kada se ona ne primjenjuje dosljedno? Čemu uredba o vođenju centralnog turističkog registra kada se ni ona ne primjenuje dosljedno? Na stranu to da ste obije ove uredbe donijeli sa dvije, tri godine zakašnjenja u odnosu na zakon i na zakonsku normu koja jenalagala da se definiše u šest mjeseci. Zakon, ponavljam, je na snazi od 2010.godine. Već tri ipo, četiri godine i kasnimo i u tom dijelu. Na kraju, kada govorimo o sivoj ekonomiji i o malom galimatijasu koji imamo sa evidencijom turističkog prometa, meni bi bilo interesantno da kažete da li Vlada priprema još neke izmjene ovog zakona, kada ih priprema i da li ćemo moći makar iduće godine da kažemo - znamo koliko nam turista dolazi, znamo koliko novca ostavljaju i znamo što od toga ima država Crna Gora, odnosno turistička privreda. Hvala.
  • Hvala Vam. Iscrpili smo prijavljene diskustante. Dajemo priliku predstavniku Vlade pomoćnici ministra Oliveri Brajović za završnu riječ. Izvolite.
  • Hvala. Prvo bih počela sa odgovorima na ova posljednja pitanja koja je dao uvaženi poslanik Damjanović. Tačno je da postoji siva ekonomija ne samo u turizmu, tačno je da mi smo u zajedničkom timu, koji ima zadatak da napravi predlog mjera i da utiče da se ta siva ekonomija smanji. Prema podacima koje imam ispred sebe, koji se odnose na prva četiri mjeseca ove godine, što se tiče dolaska ruskih turista, odnosno noćenja ruskih turista njih je više 23% u odnosu na prošlu godinu. Što se tiče Uredbe o jedinstvenoj evidenciji u turističkog prometa ona jeste donijeta, njena implementacija će biti moguća nakon donošenja zakona o strancima čiji je pripremljen predlog i koji je u proceduri, a takođe ono što je važno za evidenciju turističkog prometa je to da je Ministarstvo unutrašanjih poslova pripremilo i razvilo softer koji će da omogući elektronsku prijavu i odjavu boravka turista, pa se nadamo i računamo da ćemo tim novim načinom rada i obuhvatom tih podataka uticati na smanjenje sive ekonomije kada se radi o davaocima smještaja. Tu, prije svega, mislim na privatne davaoce smještaja. Što se tiče nekih od komentara koji su se odnosili na to da bi možda bilo bolje da smo rekli koliko dugo traje povratnainvesticijau hotele, svi znamo da povratne investicije u hotel sa pet zvjezdica traje 20 godina. Novi trendovi i novi oblici smještajne ponude nijesu izmišljeni sad kod nas u ovom predloga zakona. Oni postoje u svijetu i razvijaju se. Njima upravljanju najveći hotelski brendovi Four seasons, Hilton, Meriot i drugi. Svi ti hotelski brendovi upravljaju smještajnim jedinicama koje su u onom klasičnom obliku hotelske ponude i koji u svojoj ponudi imaju tu rezidencionu komponentu. Ono što je važno da smo htjeli ovim predlogom izmjena i dopuna zakona da propišemo precizne uslove kako i na koji način takva struktura smještajne ponude može da se razvija kod nas.Odredbom je definisana obaveza da to bude minimalno hotel sa četiri ili pet zvjezdica, da njime upravlja međunarodni operater, odnosno međunarodni brend koji je garancija i za brendiranje destinacije i garancija za produženje turističke sezone. Ono što znate i što je lako dostupno i statistika raznih analiza kojima se bave konsultatske firme koje se bave istraživanjem hotelijerstva je da hotel sa pet zvjezdica radi 10,7 mjeseci u prosjeku godišnje. Ostvaruje prihod po sobi od 58.000 eura. Zapošljava 1,3 zaposlenog po sobi, što, naravno, utiče i na zaposlenost i na prihod i na javne prihode koje na kraju ostvaruje država po tom osnovu. To je jedan od razloga zašto smo mi ovim predlogom izmjena i dopuna predložili uvođenje i preciziranje definisanja načina poslovanja i funkcionisanja ovakve vrste smještajnih kapaciteta. Takođe, u saradnji sa međunarodnim ekspertima i ekspertima Svjetske turističke organizacije mi pripremamo podzakonski akt, koji će precizno da definiše obaveze svih učesnika u poslovanju mix usedrizorta i kondo hotela, upravo iz razloga da se ne bi desilo da postoji neko nerazumijevanje ili nedoumica kod naših građana, prije svega. A kod velikih hotelskih operatera i velikih hotelskih brendova te nedoumice ne postoje. Oni tako posluju i rade već 30 i 40 godina.Hvala.
  • Kolega Damjanoviću, možete samo proceduralno. Izvolite.
  • Pojašnjenje. Ja sam uputio jedno precizno pitanje tehničke, ali i suštinske prirode i nijesam dobio odgovor. Bilo bi dobro da ovaj Parlament ne bi bio doveden u zabludu sa predlogom zakona koji invalidan, koji ima problema sa normama da nam gospođa sada ili naknadno da odgovor. Potpredsjedniče, ako dopustite i Vama i svima nama da još jedanput pročitam. Možda nijesam u pravu pa da se izvinim gospođi Brajović. Dakle, u članu 3 izmjena i dopuna predviđeno je da se mijenja član 91, stav 1 i da se u stavu 3 takođe riječ alineja dva i pet, zamjenjuje riječima alineja 2, 5 i 6. Taj stav 91 upućuje na to ko daje odobrenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i definisano je da tim stavom 3 koji mijanjemo to radi ministarstvo. I sada kada se vratim na član 90 koji definiše vrstu objekata, vi kažete umjesto stav 1, tačka 1 i 2, alineja 2 i 5 imamo sada alineja 2, 5 i 6, a ja čitam sad pred svima ovaj član 90, stav 1 tačka 1 i tačka 2 koja govori o komplementarnim ugostiteljskih objektima za koja rješenja daje odobrenje ministarstvo, alineja 2 je gostionica je kuća za iznajmljivanje alineje 1, pa je alineja 3 dom, alineja 4 odmaralište i na kraju imamo tu petu alineju kojom se završava ovaj spisak. Mene sada interesuje šta je to alineja 6. Je li ovo tehnička greška i koji je to turistički objekat kategorisan kroz zakon koji se uvodi kao objekat za koji će davati odobrenje ministarstvo, a ne, pretpostavljam, lokalna samouprava. Ponavljam, potpredsjendiče, i završavam time, ova tačka 2, stava 1, člana 90 se odnosi na komplementarne ugostiteljske objekte. Alineja 1 je kuća za iznajmljivanje, alineja 2 je gostionica, alineja 3 je planinarski dom, odmaralište alineja 4, kamp i slično alineja 5. Ne vidim alineju 6. Vi ste je stavili u predlog zakona. Ispravite to, ili nam objasnite o čemu se radi. Hvala vam.
  • Ovo je u svrhu samog teksta zakona. Pojašnjenje, takođe.
  • Greška. Ispravićemo. Hvala.
  • Hvala Vam. Ovim smo zaključili raspravu o Predlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o turizmu. Zahvaljujemo Oliveri Brajović, pomoćnici ministra i naravno ministru Gvozdenoviću koji je bio na početku rasprave za učešće u današnjoj raspravi. O ovoj tački ćemo se izjasniti naknadno, a rok za podnošenje amandmana je sjutra do 12 sati. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona ozaštitniku ljudskih prava i sloboda je naša sljedeća tačka. Ovlašćeni predstavnici Vlade su doktor Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava i Blanka Radošević Marović, pomoćnica ministra. Izvjestioci odbora su Željko Aprcović, Zakonodavnog odbora i dr Halil Duković, Odbora za ljudska prava i slobode. Otvaram pretres i pitam predstavnika Vlade želi li dati dopunsko obrazloženje. Izvolite, ministre.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Kao što je rečeno, danas je pred vama Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda koji smo usvojili na sjednici 03.oktobra 2013.godine. Usvojili smo ovaj predlog zakona, a ustavni osnov za donošenje zakona sadržan je u odredbama člana 16 .... Ustava Crne Gore. Takođe, saglasno Ustavu Crne Gore, u članu 81 Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je ustanovljen kao samostalan i nezavisan organ koji preduzima mjere za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Funkciju vrši na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora, pridržavajući se načela pravde i pravičnosti. Takođe, želim da vas upoznam da smo zajedno u koordinaciji sa ekspertskim timom Evropske unije i Savjeta Evrope radili na nekoliko preliminarnih komentara na tadašnji nacrt pomenutog zakona i zajedno sa članovima Radne grupe pažljivo iste analizirali i dostavljene komentare i primjedbe i prihvatili sve one primjedbe koje se odnose na izmjene i dopune na podustavnom nivou, čime smo značajno unaprijedili tekst ovog zakona i uskladili sa standardima prava Evropske unije. Takođe, želim da vas napomenem da je Zakonodavni odbor i matični Odbor za ljudska prava i slobode dao saglasnost na Predlog zakona uz amandmane. Zakonodavni odbor je imao šest amandmana, matični odbor četiri. Mi smo prihvatili svih 10 amandmana i oni su postali sastavni dio zakona. Dozvolićete mi da vas upoznam sa nekoliko ključnih izmjena i dopuna koje će biti unijete u tekst ovog novog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Dakle, prvo se govori o imenovanju i predlaganju zaštitnika i on je uređen na način kojim se predsjednik obavezuje da sprovede široke konsultacije sa nuačnim i stručnim institucijama, organima i organizacijama koje se bave pitanjima ljudskih prava i sloboda. Takođe, postupak za imenovanje zaštitnika će otpočeti najkasnije 60 dana do isteka mandata zaštitnika kako bi se obezbijedio kontinuitet u radu ove institucije. Imajući svakako i mišljenje Evropske komisije koja se zalaže da se prilikom izbora zaštitnika i zamjenika posebno vodi računa o kompetentnosti i stručnosti za obavljanje ovih poslova predloženo je da se kao jedan od kriterijuma za imenovanje ovih lica poveća broj godina i iskustvo iz oblasti ljudskih prava i to za zaštitnika sa pet na sedam godina iskustva i za zamjenika sa tri na pet godina, što smo i usvojili. Takođe, pitanje imuniteta, odnosno obezbjeđivanje trajne zaštite lica u institutuciji zaštitnika proširuju se osim za zaštitnika i zamjenika zaštitnika i na savjetnike. Zaštitnik, zamjenik zaštitnika, glavni savjetnik zaštitnika i savjetnik zaštitnika ne može biti pozvan na odgovornost za mišljenje i preporuku koji je dao u vršenju funkcije, odnosno za postupanje u skladu sa svojim nadležnostima i ovlašćenjima propisanim ovim zakonom tokom mandata, odnosno tokom trajanja radnog odnosa. Ovom odredbom obezbjedjuje se trajna zaštita lica zaposlenih u instituciji zaštitnika od bilo kakvih sankcija ili štetnih posljedica koje bi, eventualno, mogli trpjeti zbog iznijetih mišljenja i preporuka, odnosno postupanja u skladu sa svojim ovlašćenjima propisanih zakonom. Takođe, ove izmjene i dopune podrazumijevaju i proširenja na ovlašćenja u vršenju poslova zaštite od torture, tako što obilaske ustanova zatvorenog tipa po ovlašćenju zaštitnika osim njega mogu vršiti i savjetnici, članovi radnog tijela i pritom se ne moraju prethodno najaviti organu, ustanovi ili organizaciji u kojoj se obilazak vrši. Želim da napomenem da su ove izmjene usklađene sa Konvencijom protiv torture drugih surovih neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka i opcionim Protokolom za Konvenciju. Precizno su utvrđeni poslovi prevencije torture, i to: obilazak organa ili ustanova ili organizacija u kojima se nalaze lica lišena slobode i lica kojima je ograničeno kretanje radi povećanja stepena njihove zaštite od mučenja i drugih oblika surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Davanje preporuka nadležnim organima, ustanovama i organizacijama radi poboljšanja postupanja prema licima lišenih slobode, odnosno sprječavanje mučenja i drugih oblika surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Takođe, davanje mišljenja na Predlog zakona ili druge propise radi zaštite i unapređenja ljudskih prava i sloboda lica lišenih slobode i lica kojima je ograničeno kretanje. Na kraju, saradnja sa podkomitetom Ujedinjenih nacija za prevenciju torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka. Ponavljam, ovim zakonom je omogućen u potpunosti neograničen pristup zaštitniku, zamjeniku, glavnom savjetniku, savjetniku i članovima radnog tijela u svim prostorijama, ustanovama organa ili organizacijama, kao i uvid u potrebnu dokumentaciju bez ograničenja i bez obzira na označeni stepen tajnosti. Primjedbe institucije zaštitnika i dijela nevladinih organizacija koje su se odnosile na finansijsku nezavisnost institucija zaštitnika podrazumijevali su, prije svega, samostalno raspolaganje finansijskim sredstvima, kao i razvrstavanje odgovarajućih platnih razreda u instituciji Zaštitnika i mogućnost samostalnog odlučivanja o zasnivanju radnog odnosa u službi ove institucije. Postignuta rješenja u saglasnosti sa Ministarstvom finansija značajno su unaprijedili finansijsku poziciju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Uvrštena je i norma koja predviđa zvanje u stručnoj službi Zaštitnika koja takodje značajno unapredjuje položaj zaposlenih u ovoj instituciji. Takodje, ove izmjene, shodno Zakonom o budžetu i odobrenim budžetskim sredstvima, uvode novi član kojim se omogućava zaštitniku da samostalno odlučuje o zasnivanju radnog odnosa, pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih u službi i nije dužan da pribavlja potvrde o obezbjedjenim finansijskim sredstvima od ministarstva nadležnog za poslove budžeta. O raspolaganju finansijskim sredstvima zaštitnik odlučuje samostalno prema dinamici utvrdjenoj u skladu sa zakonom. Ovo je najkraći osvrt na izmjene i dopune ovoga zakona. On je pred vama, a ja zajedno sa pomoćnicom stojim na raspolaganju za eventualna dodatna pitanja.
  • Hvala, ministre. Bilo je to dovoljno za uvodno izlaganje. Riječ predstavnika poslaničkih klubova. Najprije kolega Halil Duković, u ime Kluba Demokratske partije socijalista, a nakon njega neka se pripremi koleginica Ljiljana Đurašković. Izvolite, kolega Dukoviću.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre, gospođo Radošević Marović, Predloženim izmjenama Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda izvršeno je usklađivanje sa medjunarodnim pravom, što je dodatno poboljšalo zakonski tekst o Ombudsmanu koji već imamo. Prihvatanjem Konvencije protiv torture i svih vidova neljudskog i ponižavajućih kazni i postupaka i prihvatanjem Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije, institucija Ombudsmana je dobila nove ingirencije ali i obaveze koje su se morale naći u ovom novom predlogu Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Zaštitnik je, kao što znamo, nacionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije i ovdje je izvršeno samo usklađivanje sa Zakonom o zabrani diskriminacije.Ali, Predlogom novog zakona zaštitnik je postao i nacionalni preventivni mehanizam za zaštitu lica lišenih slobode od mučenja, drugih surovih neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka. Ono što je novina u ovom zakonu jeste da zaštitnik obrazuje radno tijelo koje u svom sastavu ima ljude specijalističkog znanja iz ove oblasti, a čiji poslovi su definisani članom 25, gdje zaštitnik utvrđuje broj, sastav, kriterijume i način izbora radnog tijela. Još jedna novina koja je sadržana u predloženim izmjenama jeste da zaštitnik, radi efikasnijeg vođenja postupka, ima pravo da pored izjašnjenja na navode podnosioca pritužbe od strane starješine organa na čiji se akt, radnju ili nepostupanje pritužba odnosi, ima pravo na uvid u cijelu dokumentacijukoja je potrebna za sagledavanje slučaja. Ako utvrdi nepravilnost u radu nekog državnog organa, zaštitnik ima pravo da pokrene inicijativu za razrješenje lica čijim je radom učinjen prekršaj. U važećem zakonu primanje zaštitnika na njegov zahtjev je bilo ograničeno samo na državne zvaničnike na visokom nivou i na gradonačelnike. Znači, Podgorice i Cetinja. Predloženim izmjenama je predviđena obaveza za sve lokalne i državne funkcionere da prime ombudsmana u najkraćem mogućem roku. Ono što je želja svih nas jeste da izmijenjeni Zakon o zaštitniku ljudskih prava i sloboda bude još jedan pozitivan korak u jačanju i ove institucije, ali i doprinos boljem sprječavanju u diskriminaciji, torturi i tako dalje, a da to bude jasan i prepoznatljiv napredak, napredak koji će doprinijeti jačanju ljudskih prava i sloboda u našoj državi, što je cilj, kojem, vjerujem, svi i težimo. I međunarodna zajednica prepoznala je napredak koji smo ostvarili na jačanju ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, a o tome svjedoče i izvještaji u kojima je to i dokumentovano. Nama to ne smije biti cilj - da nas hvale da smo na dobrom putu. To može biti samo jedan dobar podsticaj da još više radimo na jačanju …. svakog građanina, da stvorimo društvo u kome će se poštovati standardi koji važe u zemljama razvijene Evrope. Donošenjem i dopunom ovog zakona, kao i drugih zakona iz oblasti ljudskih prava i sloboda, mi smo svakim danom sve bliži tom cilju. Vjerujem da će i obrazovanje službe zaštitnika koje je predviđeno novim izmjenama Zakona čiji rad organizuje i koordinira generalni sekretar dopinijeti boljem, efikasnije i transparentnijem radu ove institucije. Htio bih da na kraju kažem još jednu novinu u predloženim izmjenama Predloga zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koju smo putem amandmana usvojili na Odboru za ljudska prava i slobode, a to je da pored zaštitnika i zamjenika zaštitnika, sva ovlašćenja koja ima zaštitnik i zamjenik u cilju sprječavanja torture imaju i glavni savjetnik, savjetnik, član radnog tijela koga ovlasti zaštitnik, što je dobro. Jer, svi oni mogu vršiti radnje i ovlašćenja koja ima obudsman. Naravno, mnogo je novina i neću se ponavljati sa onim što je rekao i uvaženi ministar, ali vjerujem da smo dobili znatno bolji i usaglašeniji tekst od onog kojegsmo do sada imali. Vjerujem da je ovo zakon koji ide u pravom pravcu još većeg razvoja ljudskih prava i sloboda i da ga, naravno, treba podržati. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama. Koleginica Ljiljana Đurašković, u ime kluba Demokratskog fronta, a neka se pripremi koleginica Vuksanović.
  • Gospodine potpredsjedniče, uvaženi ministre, poštovani građani, Izmjenama Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore pristupilo se na osnovu preporuka Evropske komisije, Venecijanske komisije, te domaće stručne javnosti, da bi se ojačala nezavisnost, nadležnost i kapaciteti institucije Zaštitnika. Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda je par ekselans mehanizam zaštite i koliko toliko uliva nadu građanina da će kad ih iznevjeri država naći zaštitu i nekoga ko će ako ništa drugo, makar nepravdu koja im je učinjena objaviti javnom. A javnosti učinjene nepravde i zloupotrebljenog prava u našim uslovima i u našem moralnom kodu često je jača satisfakcija i od same presude u korist oštećene osobe. Zato mi podržavamo sve što ide u prilog jačanja ove institucije u pravnom smislu i, što je najvažnije, podizanje njenog javnog ugleda. U tom cilju, predložene izmjene imenovanja zaštitnika prepoznajemo kao pozitivan iskorak, jer osim nesumnjivog društvenog i javnog ugleda, zasnovanog na radnoj i životnoj biografiji bez mrlje, za zaštitnika se može imenovati lice koje ima najmanje 15 godina radnog iskustva, od čega najmanje pet godina iskustva u oblasti ljudskih prava i sloboda. A Predlogom zakona za zamjenika zaštitnika ljudskih prava i sloboda se može imenovati lice koje ima najmanje 10 godina radnog iskustva, od čega najmanje tri godine iskustva u oblasti ljudskih prava i sloboda.Takodje, Crna Gora je ratifikovala opcioni Protokol i Konvenciju protiv torture i drugih surovih neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka i prihvatila Konvenciju o zabrani svih oblika diskriminacije. Zaštitniku je povjereno vršenje poslova nacionalnog mehanizma za prevenciju torture i zaštitu lica lišenih slobode od mučenja i drugih oblika nečovječnog ponašanja. Zaštitnik ima pravo da bez prethodne najave obilazi organe, ustanove i organizacije i pregleda prostorije u kojima se nalaze lica lišena slobode. Drugo, ima pravo na pristup podacima o organima, ustanovama i organizacijama u kojima se nalaze lica lišena slobode. Treće, ima pravo da bez prisustva službenog lica razgovara sa licima lišenim slobode. Predlogom zakona uveden je član kojim se omogućava zaštitniku da samostalno odlučuje o zasnivanju radnog odnosa, pravima, obavezama i odgovornosti zaposlenih u službi, u skladu sa zakonom i odobrenim budžetskim sredstvima. Znači, bira svoj tim, a u njemu i svog generalnog sekretara na period od pet godina. Gospodine ministre, pred zaštitnikom je veliki rad i odgovornost, a oči javnosti i ove skupštine su uprte u njega jer očekujemo da opravda naša očekivanja i beneficije zakona koji ćemo podržati. Hvala lijepa.
  • Hvala, koleginice Đurašković. Koleginica Draginja Vuksanović, u ime Kluba Socijaldemokratske partije, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem, predsjedavajući. Predstavnici Vlade, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Pred nama se zaista nalazi jedan veoma važan zakon iz razloga što su i ljudska prava, i poštovanje, i sama primjena ljudskih prava, i zaštita ljudskih prava prioritet Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji i pristupu evropskim i NATO integracijama. Ustav Crne Gore garantuje svim građanima jednaku zaštitu, sa svih ljudskih prava i sloboda. Ako se sada osvrnemo na teren medjunarodne zajednice, znamo da su ljudska prava i slobode regulisana paktovima o građanskim i političkim pravima i Univerzalnom deklaracijom o pravima čovjeka i gradjanina. Kada kažemo pakt, znači Pakt o gradjanskim i političkim pravima, s jedne strane, i Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, s druge strane. U cilju same zaštite i poštovanja ljudskih prava i sloboda, kako kao obaveza prema svim građanima Crne Gore od strane naše države, tako i kao obaveza prema Evropskoj uniji, koja garantuje zaštitu ljudskih prava i sloboda, veliko i najznačajnije mjesto zauzima upravo zaštitnik ljudskih prava i slobode. Uloga zaštitnika ljudskih prava i sloboda je u ovom dijelu zaista najvažnija, ali i najteža. Ono što posebno ističem kao veliki napredak ovog zakona i jednu veoma značajnu novinu je da su članom 2 Predloga zakona propisani uslovi koje jedno lice mora da ispuni da bi moglo biti imenovano za zaštinika ili zaštitnicu ljudskih prava i sloboda.U tom dijelu veoma je značajno naglasiti da su prihvaćene sugestije generalnog direktorata EU o tome da lice koje se bavi zaštitom ljudskih prava i sloboda i koje treba da pokriva položaj Ombudsmana za ljudska prava i slobode treba da ima prethodno radno iskustvo. Pravo radno iskustvo u ovom smislu riječi podrazumijeva da to lice zaista treba da ima prvi uvid u materijalno-pravni, ali i formalno-pravni aspekat ljudskih prava i sloboda. Šta znači iz ugla prava materijalnopravni aspekt? To znači da to lice zaista treba da ima široko znanje i obrazovanje za oblast ljudskih prava i sloboda, obzirom da sam na početku izlaganja istakla da postoje politička i građanska prava, s jedne strane, i ekonomska, socijalna, kulturna prava, s druge strane. Znači, pored tog znanja Ombudsmana za zaštitu ljudskih prava o samoj sadržini jednog ljudskog prava potrebno je da postoji osjećaj u kom dijelu i na koji način taj ombudsman treba da reaguje ukoliko je nečije pravo ugroženo ili, pak, povrijeđeno. Kada govorimo o formalno-pravnom aspektu, onda je vrlo bitno saznanje o tome koji je to organ kojem će se ombudsman obratiti. Ističem kao jednu značajnu novinu ovog zakona je da svi predstavnici, nosioci važnih funkcija u državi bez odlaganja treba da prime zaštitnika ljudskih prava i sloboda u onom momentu, po mom mišljenju, ne samo kada postoji povrijeđeno pravo, već i ako postoji sumnja da je nečije pravo ugroženo. Pozitivna strana ovog zakona jeste što se ovim odredbama zakona išlo ka usaglašavanju ka propisima EU i direktivama važnim za ovu oblast, pogotovo uskladjivanje sa onim što je rekao uvaženi kolega Duković i uvažena koleginica Đurašković. Zahvaljujem.
  • Hvala, koleginice. Koleginica Azra Jasavić, u ime Kluba Pozitivna Crna Gora, a neka se pripremi kolega Kemal Zoronjić. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, poštovani ministre, poštovana i uvažena pomoćnice ministra, Želim da se posvetim ovom zakonu na način kako to mislilm da treba i molim za malo više vremena ako bude trebalo. Jer, ovaj zakon i ljudska prava i slobode su, izmedju ostalog, obilježili i moju profesionalnu karijeru kao advokata. Nekih 13 godina sam se bavila ljudskim pravima i slobodama, i u slučajevima policijske torture, zatvorske torture, kao i u slučajevima političke diskriminacije. Vidim da su neka rješenja vrlo dobra i prije nego što pređem na rješenje htjela bih da kažem da sam kao advokat imala priliku da branim i zastupam prava jednog pripadnika manjinskog naroda koga je jedan pripadnik policije pred majkom pretukao bejzbol palicom. Taj pripadnik policije, zahvaljujući,između ostalog, i mom angažmanu dobio je zatvorsku kaznu i vrlo sam ponosna na to. Kao advokatsam zastupala i pripadnicu opozicije, članicu i simpatizerku SNP-a, koja je doživjela brutalnu političku diskriminaciju od ove vlasti zato što pripada toj političkoj partiji - ostala je bez posla i bez stana. Vratili smo je na posao dok sam bila u advokaturi. Ali, ono što nijesam mogla da riješim bez Strazbura jeste pitanje zatvorske torture, kada su brutalno prebijani ne ni u jednom slučaju, nego u više slučajeva koje sam zastupala zatvorenici. Najopasnije je kada autokrate i frustirani ljudi nezaokružene lične dimenzije dobiju priliku da o bilo kome odlučuju. To je, dakle, vrlo opasno - kada im sistem da priliku da se ponašaju brutalno kako se ponašaju i tada sam ustvari shvatila da Herman Hese ima pravo kada kaže da čovjeka ako želite da upoznate ne smijete pričati sa njim, nego je dobro da ga pažljivo posmatrate. Jer, bolje ćete ga upoznati tako što ćete gledati kako se ponaša prema ljudima, prema onima koji zavise od njega, a ne prema onima od kojih on zavisi. I vidjećete da ste vi dali kao vlast priliku velikom broju ljudi posebno u osjetljivim oblastima gdje se primjenjuju ljudska prava i slobode, da se bave tim poslovima, a nemaju senzibilitet za to. To je vrlo opasno. Ono što mogu da pohvalim jeste da je u slučaju zatvorske torture sadašnji ombudsman prepoznao torturu i donio svoju preporuku, ali od toga nije bilo ništa i taj slučaj se nalazi pred sudom u Strazburu. Mi smo ratifikovali Opcioni protokol uz Konvenciju protiv torture. Takođe, smo ratifikovali Konvenciju o zabrani svih oblika diskriminacije i moramo ispuniti obaveze koje proizilaze iz tih konvencija. I nijeste vi tako dobri, nego morate biti dobri. I dobro je što morate biti dobri, i dobro je što ima neko da vas posmatra, i dobro je što neko ima u sistemu da vidi što radite. Ja sam baš iz ovih slučajeva advokatskih danas u ovim klupama, jer sam vjerovala da se vama ne može vjerovati, jer vi kad primjenjujete zakone, vrlo kršite sve što donosite ovdje. Ovdje smo danas opet da pričamo o jednom dobrom zakonu, ali ćemo vidjeti kako će se on primjenjivati. Dobro je što je zaštitnik postao nacionalni preventivni mehanizam u slučajevima torture. Pomenula sam da smo imali jednu dobru reakciju zaštitnika u tim slučajevima. Dobro je što predsjednik Crne Gore više neće moći sam da odlučuje baš ko će biti kandidat za zaštitnika. Imaće obavezu da se konsultuje sa stručnim naučnim institucijama i nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima. Dobro je to što se sada članom 13 na jedan kvalitetniji način reguliše pitanje nadzora. Više nemate mogućnost da se napravi samo to radno tijelo, o kome su drugi govorili pa ja neću govoriti o tome da nebih uzimala svoje dragocjeno vrijeme, a građani treba da čuju,nego će sada zaštitnik imati ingerenciju da obiđe ustanove u kojima se krše ljudska prava i slobode, recimo, ZIKS i imaće obavezu ukoliko utvrdi da je došlo do kršenja prava zatvorenih lica da uputi mišljenje i preporuku nadležnom organu koji sprovodi i vrši kontrolu zakonitosti rada te ustanove. Pa će onda ta ustanova ako kontroliše ZIKS da se obrati sa mišljenjem ministru pravde, pa više ministar pravde neće prati ruke, jer mu je drug manje ili više direktor Zavoda i ne može on tu ništa. Bogami će sada moći. Zato što će morati da postupi po mišljenju i preporukama ombudsmana, a neće ni ombudsman tu moći više da stane pa da kaže - ja sam uradio svoje, nego će morati da pođe da izvrši kontrolni pregled i da vidi šta je urađeno po svemu tome. To je propisano članom 13 i to je dobro rješenje. Ima ovdje još dobrih rješenja o kojima bih mogla da govorim, ali moje vrijeme je isteklo. Poštujem svoje vrijeme, ali ćemo se gledati još. Nećemo se ćerati još, ali ćemo se gledati još i kontrolisaćemo jedni druge. Jer, možemo vjerovati jedni drugima samo ako se provjeravamo kroz djela. Jer, licemjeri su oni kad govore lažu, kad im se povjeri izdaju, kada obećaju neispune i kad raspravljaju o bilo čemu pretjeruju. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, koleginice. Kolega Kemal Zoronjić u ime Kluba Bošnjačke stranke, posljednji prijavljeni u ovoj uvodnoj riječi. Izvolite.
  • Hvala,potpredsjedniče Mustafiću. Koleginice i kolege poslanici, uvaženi ministre Numanoviću, pomoćnice ministra Radošević Marović, poštovani građani, Iz Izvještaja Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2013.godinu, jasno su date preporuke koje se odnose na kancelariju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Ali, zapaženo je da pojedina zakonska rješenja sadrže određene nedostatke koje je potrebno otkloniti. Prema tome, ovim izmjenama i dopunama Zakona su ispoštovane preporuke Evropske komisije, Ekrija i Venecijanske komisije, a koje su se odnosile na jačanje nezavisnosti, nadležnosti i kapaciteta institucije Zaštitnika ljudskih prava i slobode Crne Gore. Ovim prijedlogom zakona učinjen je značajan iskorak ka njegovom usaglašavanju sa evropskim standardima i što efikasnijoj primjeni zakona u praksi. Takođe, pozicioniranje funkcije Zaštitnika kao nacionalnog preventivnog mehanizma za prevenciju torture je u skladu sa opcionim Protokolom uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka. Značajne novine odnose se na kvalifikovanost koju treba da ima zaštitnik i ostali zaposleni u ovoj instituciji da bi obavljali poslove zaštite ljudskih prava i sloboda. Tako su članom 2 ovog Prijedloga zakona jasno definisani uslovi koje jedno lice treba da ispuni da bi bilo imenovano za zaštitnika ili zamjenika. Takođe, značajan napredak je u tome što zaštitnik zamjenik i savjetnik zaštitnika moraju imati radno iskustvo iz oblasti ljudskih prava i sloboda, čime su prihvaćene sugestije generalnog direktorata Evropske unije, ali su prihvaćeni i današnji amandmani na Odboru za ljudska prava i slobode koje su podnijeli poslanici Duković i Šćepanović. Tako je za zaštitnika pored do sada traženih 15 godina radnog iskustva dodat uslov da mora imati najmanje sedam godina iskustva u oblasti ljudskih prava i sloboda, dok je za zamjenika zaštitnika ovaj uslov nešto niži i iznosi pet godina. Takođe je važno da je član 23 važećeg zakona izmijenjen na način da zaštitnik pored predsjednika države, Skupštine i Vlade, predsjednika opština, glavnog grada i Prijestonice moraju primiti bez odlaganja i druge starješine državnih organa. Prijedlog zakona eksplicitno definiše i funkciju zaštitnika u vršenju poslova prevencija od torture. Članom 25b su propisani poslovi prevencije torture i definisano ko se smatra licem lišenim slobode. Takođe, ovaj prijedlog zakona proširuje obaveze, omogućava zaštitniku nesmetan pristup svim prostorijama, ali i podacima, službenim spisima i dokumentima bez obzira na stepen tajnosti, a za koje procijeni da su mu potrebni za utvrđivanje činjeničnog stanja u vezi sa kršenjem ljudskih prava i sloboda. Članom 19 Prijedloga zakona unaprijeđena je i finansijska nezavisnost i samostalnost zaštitnika. Propisano je da zaštitnik samostalno odlučuje o raspolaganju finansijskim sredstvima, prema dinamici utvrđenoj u skladu sa Zakonom o budžetu. Ono što smatram mogućim nedostatkom predloženog zakona jeste što se za sprovođenje ovog prijedloga zakona ne planira obezbjeđivanje posebnih sredstava iz budžeta, što se bojim da će za posljedicu imati slabiju implementaciju ovog zakona. Smatram da je kapacitete zaštitnika mora da prati i određeno praćenje finansijskih i materijalnih sredstava za rad ove kancelarije, ali uvažiti sugestije i preporuke koje dolaze iz ove kancelarije. Na kraju želim istaći i pohvaliti aktivnosti koju posljednjih godinu dana dolazi iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kada su u pitanju izrade novih, ali i izmjene i dopune postojećih zakona. Vjerujem da će kao i rezultat tih aktivnosti biti veće poštovanje i unapređenje položaja ljudskih i manjinskih prava i sloboda u Crnoj Gori. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Zoronjiću. Ovim smo završili krug uvodnih izlaganja. Sada,ministre, imate pravo da prokomentarišete uvodna izlaganja, a možete to da uradite i na kraju poslije završenih diskusija. Pošto imamo samo dva prijavljena diskutanta, onda moguće da je tako lakše. U redu. Koleginica Branka Tanasijević, a neka se pripremi kolega Labudović.
  • Poštovani potpredsjedniče, pomoćnice ministra, poštovane kolege, poštovani građani, Iako se institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda smatra modernom institucijom demokratskih država, ideja zaštitnika kao čuvara prava građana ima svoje korijene još u dalekoj prošlosti. Još u staroj Kini su postojali posebni mandarini koji su vladara obavještavali o tome što narod misli o radu njegovih činovnika, kako bi bio u prilici da sazna njihove greške i ispravi ih. O tome je dijelom govorila i koleginica Jasavić. U staroj Grčkoj sličnu ulogu su imali efori, a u Rimu plebejski tribuni koji su bili zaštitnici građana pred magistratima. Ombudsman kao institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava i sloboda uveden je prvo u Švedskoj još u XIX vijeku, tačnije 1809.godine, a kasnije u XX vijeku u mnogim drugim zemljama. On je danas uspostavljen u više od 100 zemalja, mada postoje razlike u statusu, ovlašćenjima i iskustvima. I Zakon o zaštitniku ljudskih prava postoji u ogromnom broj zemalja i primjenjuje se u njima na pravi način, što govori o neophodnosti uvođenja ombudsmana svuda gdje postoje demokratske tendencije. U Crnoj Gori institucija zaštitnika je jedan od mehanizama za unapređenje ljudskih prava i sloboda i prevenciju torture i svih oblika i diskriminacije koji su neophodni za reformske procese. Zaštitnik kao nezavisna i samostalna institucija sa visokim nivoom autonomnog djelovanja kod nas postoji još od 2003.godine. Važećim zakonom o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda rad ove institucije je usklađen sa međunarodnim pravom, sa pravnim dokumentima iz ove oblasti naročito kada je u pitanju prevencija torture i zaštita od svih oblika diskriminacije. Crna Gora je ratifikovala Opcioni protokol uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka i prihvatila Konvenciju o zabrani svih oblika diskriminacije. Prihvatanjem Deklaracije…. konferencije, paragraf 140 Crna Gora se obavezala na uspostavljanje i jačanje nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa Pariškim principima usvojenim od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1993.godine. U tom smislu, izvršene su i sljedeće izmjene i dopunae Zakona o zabrani diskriminacije zbog kojih je bilo neophodno u tom dijelu izvršiti i odgovarajuće izmjene i dopune zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda koje se odnose na status zaštitnika, zamjenika zaštitnika i zaposlene u njegovoj službi. Predlogom izmjena i dopuna članom 2 propisani su uslovi koje jedno lice mora da ispunjava da bi moglo biti imenovano za zaštitnika ili zamjenika zaštitnika. Takođe, Predlogom zakona je predviđeno da zaštinik može imati jednog ili više zamjenika, definisani su poslovi zamjenika zaštitnika, dato je ovlašćenje zamjeniku da može da izvrši unutrašnji raspored poslova ida na taj način obezbijedi specijalizovanog zamjenika, odnosno odgovarajuću podjelu poslova u samoj instituciji. Odluku o broju zamjenika zaštitnika donosi Skupština na predlog zaštitnika. Predlogom zakona je utvrđen tekst zakletve koju zaštitnik polaže pred Skupštinom, a zamjenik pred predsjednikom Skupštine, a propisano je i zvanje savjetnika zaštitnika. Takođe, precizirano je da je zaštitnik ovlašćen da vrši poslove nacionalnog, preventivnog mehanizma za zaštitu lica lišenih slobode od mučenja i drugih oblika surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, kao što je to precizirano u članu 8 Predloga zakona. Cilj Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda je unapređenje pozicije ove institucije koja je dostupna svim građanima koji se bez formalnosti i troškova mogu obratiti ovom organu za brzu i efikasniju intervenciju. Osim na inicijativu građana i pravnih subjekata, zaštitnik može i sam inicirati postupak zaštite ako je u ubjeđenju da je određenim aktom, radnjom ili nepostupanjem došlo do kršenja ljudskih prava i sloboda. Predlogom zakona je predviđeno da Zaštitnik može da podnese inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, odnosno postupka za razrješenje lica čijim je radom ili nepostupanjem učinjena povreda ljudskih prava i sloboda. Predložena rješenja imaju za cilj da unaprijed rad institucije Zaštitnika koja od svog osnivanja u Crnoj Gori sve više dobija na značaju i sve se češće prepoznaje kao adresa kojoj se obraćaju građani u slučaju kada je potrebno zaštititi njihova prava i slobode. Ono što moram reći na kraju da jeste poštovanje prava prioritet Crne Gore i da smo svi saglasni da je to neophodno uraditi u Crnoj Gori. Ali, ono što je na mene danas posebno ostavilo utisak, jeste način na koji su danas sve kolege govorile u instituciji Zaštitnika. Odnosno, to je postalo dio prakse Skupštine Crne Gore kada se govori o zaštiti ljudskih prava i sloboda, da smo vrlo skloni konsenzusu. Mislim da je to dobro za Crnu Goru.