• Poštovani poslanici 25.saziva Skupštine Crne Gore, poštovani potpredsjedniče Vlade sa saradnicom, Otvaram 10. ṥednicu prvog redovnog proljećnog zasijedanja u 2013.godini. Shodno dogovoru sa kolegijuma, predložio sam dnevni red, ali prije toga ćemo se izjasniti o zapisniku sa šeste posebne ṥednice zbog primjedbi poslanika SNP-a koje smo uvažili i u zapisniku ispravili. Kolega Miliću, jeste li provjerili taj zapisnik sa šeste sjednice? Ispravili smo. Idemo na utvrđivanje dnevnog reda. Vlada je predložila da se donesu po skraćenom postupku tri zakona, očigledno vezana za aktuelna granična dešavanja. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjoj kontroli, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama. Ovo treće nije iz granice nego ponekad preko granice. To je moralo stići da bi mogalo biti predmet razmatranja, moralo je stići poslanicima. Poslovnik kaže najmanje 24 časa prije početka sjednice, je li to stiglo? Dostavljeno je poslanicima? Kolega Damjanoviću, izvolite.
  • Poštovani predsjedniče, poštovana Skupštino, poštovani građani, u odnosu na definisanje denvnog reda nije problem da se izjašnjavamo o materijalima koji su nam blagovremeno dostavljeni. To je u pisanoj formi podnešeno vama kao dopuna. Dakle, u odnosu na predlog Vlade samo konstatujem da Klub poslanika Socijalističke narodne partije Crne Gore nije dobio u pisanoj formi zahtjev za dopunu dnevnoga reda sa tačkama koje ste pomenuli, do početka ove sjednice.
  • U redu, sačekaćemo da se provjeri. Molim vas da dobijem dopis o dostavljanju poslanicima i dopis koji je stigao iz Vlade, pa ćemo činjenično stanje utvrditi kad budemo utvrđivali dnevni red. Ima još predloga za dopunu dnevnog reda. Kolega Simović je predložio da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o visokom obrazovanju. Spor je bio jer nije prošao Zakonodavni odbor. Poslanici Vukčević i Jelić da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o dopuni Zakona na dodatu vrijednost iza kojeg stoji 18.340 građana, a oni se shodno Ustavu predstavljaju kao podnosioci zakona. Poslanik Gošović je predložio da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Poslanik Damjanović je predložio da se dnevni red uvrsti Predlog zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i lica osuđenih stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori. To bi za sada bilo sedam mogućih novih zakona u proceduri, mogućih uz limit koji je postavio kolega Damjanović u dostavljanju materijala Vlade o prva tri zakona. Dok ne dobijemo faktografiju o ta tri zakona, da čujemo redom. Kolega Jelić ima neku proceduralnu primjedbu. Izvolite.
  • Nijeste pomenuli Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji smo podnijeli poslanici Vukčević i ja. Da, kao dopuna dnevnog reda.
  • Od kada je taj zakon u proceduri?
  • On je prošao Zakonodavni odbor i matični odbor, od 18.juna.
  • To je zakon od 18.juna broj 092134, to je taj. Hvala vam. U mojoj evidenciji sam imao, a u podsjetniku nijesam imao. U redu, to je šesti predlagač zakona. Idemo kod ovih koji su za sada proceduralno nesporni da mogu biti predmet dopune dnevnog reda. Kolega Simoviću, izvolite vi o visokom obrazovanju prvi.
  • Hvala, gospodine predsjedniče. Predlažem dopunu dnevnoga reda sa Predlogom zakona o visokom obrazovanju. Smatram da usvajanje ove dopune dnevnog reda, nadam se i usvajanjem ovoga zakona, svi zajedno imamo priliku da pokažemo jedan pažljiv odnos, jedan senzibilan odnos prema studenskoj populaciji u Crnoj Gori. Usvajajući ovaj predlog, odnosno usvajajući ovaj zakon, doprinijećemo da učešće studenata u oraganima Univerziteta bude minimalno 20%, čime će studentski glas biti jače zastupljen na organima Univerziteta gdje se donose odluke, a tiču se samih studenata, zatim obezbijedićemo mogućnost polaganja tri ispita u avgustovskom roku prije početka nove školske godine, što mislim da je novi benefit i potreba studenske populacije. Omogućićemo produženje roka za polaganje ispita za studente koji studiraju po starom sistemu, ja mislim da je to takođe dobar iskorak i pozitivan odnos prema tom dijelu studenske populacije. Zatim, obezbijedićemo zadržavanje statusa studenata koji se finansiraju iz budžeta za studente koji u toku studentske godine ostavare 40 kredita, kako ih studneti popularno nazivaju, i što je posebno važno, obezbijedićemo pravo studenskom Parlamentu da predloži predstavnike studenata u Savjetu za visoko obrazovanje na period od četiri godine. Mislim da ova rješenja iz ovoga zakona upućuju sve nas zajedno na potrebu da ga uvrstimo u dnevni red i, ponavaljam, da usvojimo ovaj zakon. Ne bih koristio ovo vrijeme da dam i neko svoje razmišljanje, svoj politički sud zbog čega ovaj zakon nije prošao Zakonodavni odbor, jer po ko zna koji put dešava se da se na tom odboru ne tumači pravo nego se politički razmišlja i promišlja. Ja mislim da studentska populacija 2 ne smije i ne treba da bude kažnjena određenim političkim promišljanjem bilo koga od nas koji sjedimo u ovom parlamentu. Hvala Vam, gospodine predsjedniče.
  • Hvala, poslaniče Simoviću. Čuli smo obrazloženje. Idemo na obrazloženje kolega Vukčevića i Jelića. Možete proceduralno, nema rasprave a proceduru možete.
  • Samo sam htio kratko da kažem da se očigledno pokušava na mala vrata progurati ovaj zakon. Na kolegijumu nije uopšte dogovarano, iznenađeni smo jutros. Na javnoj raspravi je bilo ogromno nezadovoljstvo povodom ovog zakona, očigledno je da favorizuje privatne univerzitete u odnosu na državne i izričito smo protiv da se ovo danas nađe na dnevnom redu.
  • Kao što znate, kolega, ja ga nijesam predložio u dnevni red, a vaša su prava ovdje iznad mojih prava, a to je da 41 može odlučiti o proširenju dnevnog reda, odnosno manje od toga, zavisi koliko je ljudi u sali. Procedura je jasna i omogućava to sasvim normalno da se desi. Idemo da čujemo kolegu Jelića i Vukčevića, o dva njihova zakona, o Zakonu o porezu na dodatu vrijednost i Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju. Izvolite, kolega Vukčeviću.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Uvažene kolege, Kolega Jelić i ja smo, kao što je predsjednik Krivokapić rekao, podnijeli predlog Skupštini za usvajanje zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatu vrijednost koji su podnijeli Skupštini, nevladine organizacije Montenegro Bet i Upis i koji je potpisalo 18.340 građana Crne Gore. Suština ovog zakona upravo jeste da usvajanje amandmana na prethodnoj sjednici na Zakon o porezu na dodatu vrijednost nije sistemski pristup u rješavanju ove problematike. To je oblast koja se prije svega sistemski treba regulisati kroz tri zakona, to su Zakon o igrama na sreću, Zakon o koncesijama i Zakon o porezu na dohodak građana. Ako postoje određeni problemi u organizaciji ove djelatnosti onda mora se doći do izmjena Zakona o igrama na sreću. Ukoliko postoje potrebe za eventualnu izmjenu Zakona o koncesijama kada je u pitanju ova oblast onda u tom zakonu treba doći do određenih rješenja, i posebno kada je u pitanju treći zakon, a to je da ova oblast kada se govori o gubicima igara na sreću nije oporezovana i da ne postoji poresko opterećenje i zato mora doći do izmjene Zakona o porezu na dohodak građana kojim bi se oporezovali dobici od igara na sreću. Na taj način je moguće postići ono što je potrebno da se sistemski uredi ova problematika. Kad govorimo o ovoj oblasti onda moramo svatiti da ona nije klasičan odnos između priređivača, igrača i … a to znači da ne postoji klasičan ekonomski interes kada je u pitanju ova djelatnost, da postoje druge humanitarne aktivnosti. U skladu sa 3 Zakonom o igrama na sreću veoma precizno je definisano koje su to dodatne aktivnosti, to se prije svega odnosi na humanitarne nevladine organizacije kojima je potrebana pomoć kada je u pitanju obezbjeđivanje finansijskih sredstava. Iz tog razloga moramo uzeti u obzir i tu činjenicu. Od ukupnih prihoda, koji se ostvaruju povodom ove aktivnosti, čak 60% sredstava ide za te namjere. U koliko se obezbijedi nešto što nije u skladu sa sistemskim pristupom rješenja bojim se da postoji mogućnost da ova aktivnost najvećim svojim dijelom ide u sivo tržište i na taj način ne sistemskim rješenjem možemo doprinijeti da imamo značajno veće probleme. Prema procjenama koje su rađene i koje postoje u Ministarstvu finansija oko 70 miliona eura po ovom osnovu prihoduje budžet. Zadnja stavka kao obrazloženje koje je potrebno kada je u pitanju ovaj zakon, jeste da u skladu sa direktivama Evropske komisije kojom je predviđeno da sve članice Evropske unije poštuju ovu direktivu kojom je predviđeno da države članice izuzimaju od PDV-a sledeće aktivnosti gdje se navodi klađenje, lutirija i druge aktivnosti u skladu sa potrebama koje ova država, koje svaka država, organizuje za svoje namjere imajući u obzir aktivnosti koje se, prije svega, finansiraju na ovaj način. Zato predlažem da se uvrsti ovaj zakon u dnevni red i sa njim je trebalo paralelno raditi na izmjenama i dopunama Zakona o koncesiji i Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica kako bi se na organizovan način uredila ova problematika u narednom periodu.
  • Hvala vam. Sreća da smo građanski efikasniji kada su igre na sreću u pitanju. Kolega Jeliću, izvolite o penzijsko-invalidskom osiguranju.
  • Zahvaljujem predsjedniče, poštovani poslanici, Kolega Vukčević i ja smo podnijeli Zakon o dopuni Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju i želimo da proširimo dnevni red sa ovim Predlogom zakona. Suština jeste da se na postojeći zakon dodaje novi član koji bi glasio "izuzetno od odredbe člana 17 ovog zakona osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada navrši 30 godina staža osiguranja, od čega najmanje 20 godina efektivno provedenih na radnim mjestima na kojima se u aluminijskoj industriji staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Pravo na starosnu penziju u skladu sa stavom 1 ovog člana može se ostvariti do 30. septembra 2013. godine". Koje je obrazloženje? Dopune Zakona o penzijsko inalidskom osiguranju predlažu se kako bi se osiguranicima u aluminijskoj industriji, koji obavljaju poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, propisali povoljniji uslovi za ostvarivanje prava na penziju od uslova utvrđenih za ostale osiguranike. Odredbama članova od 69 do 72 Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju propisano je da se osiguraniku koji radi na naročito teškim, opasnim i za zdravlje štetnim radnim mjestima, odnosno poslovima i osiguraniku koji radi na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima se posle navršenja određenih godina života ne može uspješno obavljati svoju profesionalna djelatnost, staž osiguranja u efektivnom trajanju računa sa uvećanim trajanjem pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Predlaže se da se ovi posebni uslovi 4 za ostvarivanje prava na starosnu penziju primjenjuju do 30. septembra 2013.godine. Za sprovođenje ovog zakona ...(Prekid)... dodatna sredstva u budžetu Crne Gore koja iznose oko 780 hiljada eura na godišnjem nivou gdje bi stotinjak radnika ostvarilo pravo. Ovaj zakon je prošao Zakonodavni odbor, prošao je i matični Odbor za rad, zdravstvo i socijalno staranje i takođe dobili smo saglasnost od Ministarstva finansija za ovaj zakon. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Jeliću. Kolega Gošoviću, vaš je Predlog zakona o izmjenama Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju na svoj način. Izvolite.
  • Zahvaljujem predsjedniče, poštovane koleginice i kolege, uvaženi građani, Primjenom zakona kojeg je ova Skupština usvojila krajem decembra 2012. godine penzije u Crnoj Gori od 01. januara 2013. godine nijesu usklađivane u skladu sa zakonom. Po tom osnovu penzioneri su uskraćeni za povećanje penzija od oko 3,3% na mjesečnom nivou, a Vlada je planirala da po tom osnovu uštedi na godišnjem nivou oko 12 miliona eura. Penzije su zamrznute sa obrazloženjem da bi finansiranje navedenih prava u višim usklađenim iznosima mogla da dovede u pitanje likvidnost budžeta. U međuvremenu uvedene su mjere fiskalnog prilagođavanja u okviru kojih je došlo i do povećanja poreza na dohodak fizičkih lica, poreza na zarade, ali i povećanja poreza na dodatu vrijednost sa 17 na 19%. Prema javno saopštenim podacima ministra finansija ostvareni prihod za prvih šest mjeseci 2013. godine od 516 miliona eura veći su za 8,8% u odnosu na prošlogodišnji uporedni period. Takođe, ostvarenje ovih prihoda za prvih šest mjeseci veće je u odnosu na budžetom planirane prihode za 1,4% ili preko sedam miliona eura. Podsjetiću da je tačkom 4 Zaključaka koju je usvojila ova Skupština prilikom razmatranja predloga budžeta za 2013. godinu konstatovano da će Vlada u slučaju da se ostvari povećanje poreskih prihoda u odnosu na plan, za prvih pola godine predložiti mjeru u cilju povećanje izdataka, između ostalog, i za socijalna davanja. Ako povećamo PDV-e pokrenuli bi smo u Vladi diskusiju da se jedan dio prihoda usmjeri na odmrzavanje penzija kroz model koji bi smo usaglasili sa resornim ministarstvom i predstavnicima penzionera, javno je saopštio ministar finansija gospodin Radoje Žugić početkom mjeseca maja ove godine. Evidentna su i ogromna višemilionska dugovanja prema Fondu PIO na ime plaćenih poreza i doprinosa. Prema podacima Poreske uprave samo 50 najvećih poreskih dužnika, sa stanjem na dan 29. juna ove godine, na ime neplaćenih poreza i doprinosa iz i na lična primanja duguju preko 81 milion eura. Imajući u vidu naznačeno ne postoji niti jedan opravdani razlog da penzije u Crnoj Gori ostanu zamrznute i nakon 31. jula 2013. godine. Ovo posebno ako se ima u vidu rast prosječnih cijena u prvom polugođu 2013. godine kao i najavljeno povećanje cijena električne energije od 01. avgusta 2013. godine od 2,4% što penzionere, posebno one najbrojnije sa niskim penzijama, kao radno neaktivnu i najstariju populaciju, sve više gura duboko ispod linije siromašta. Podsjetiću da je prosječna penzija u maju ove godine u Crnoj Gori iznosila 276,69 eura, da oko 64 hiljade penzionera prima mjesečno manje od prosječne penzije, a blizu 30 hiljada 5 penzionera manje od 180 eura mjesečno. Bilo bi više od nepravde ako bi se ukupne ekonomske teškoće društva i dalje rješavale preko leđa i na štetu penzionera. Prihvatanjem ovog zakona u narednih pet mjeseci 2013. godine bilo bi neophodno obezbijediti oko pet miliona eura u budžetu Crne Gore. Budžetom za 2013. godinu ta su sredstva planirana i ne treba vršiti bilo kakve izmjene u budžetu. Uostalom one su i realno ostvarive. Samo dugovanje Elektroprivrede prema Fondu PIO na ime neuplaćenih doprinosa za penzijsko invalidsko osiguranje značajno su uveća od ukupnog iznosa sredstava koja bi trebalo obezbijediti po osnovu usklađivanja rasta penzija u narednih pet mjeseci. Zbog svega navedenog ono što oko 108 hiljada penzionera u Crnoj Gori i još oko 8 hiljada korisnika drugih prava iz penzijsko invalidskog osiguranja od nas očekuju, jeste da Predlog ovog zakona uvrstimo u dnevni red. Duboko sam ubijeđen da će ukupno razmatranje ovog predloga zakona ukazati na punu opravdanost njegovog donošenja i samim tim stvaranje uslova da nakon 01.avgusta ove godine nastavi se usklađivanje penzija u skladu sa zakonom. Uostalom, u narednih pet mjeseci, u drugo polugođe ove godine red je da uđemo sa jednom nadom poboljšanja finansija u Crnoj Gori i stvaranje tih preduslova da pomognemo onima kojima je u Crnoj Gori najteže. Zahvaljujem i izvinjavam se na prekoračenju, predsjedniče.
  • Hvala vam. Da čujemo kolegu Damjanovića, Predlog zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela, pa onda redom, propisana po više osnova. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Podnio sam predlog za dopunu dnevnog reda, naime da se u dnevni red ove sjednice uvrsti i Predlog zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i lica osuđena stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori. Ovaj predlog zakona je prošao matični Odbor za politički sistem 19.jula, inače je podnešen blagovremeno još 03.jula, a došao je kao plod inicijative koja je još 25.septembra dostavljena, dakle prije skoro godinu dana od strane više od 20 hiljada građana, gdje je svim poslanicima dostavljena ta inicijativa. Naravno, tek nakon pola godine 11. marta 2013. godine Vlada je dala mišljenje u smislu podrške inicijativi, ali bez konkretizacije u smislu da oni predlože ovaj zakon. Naravno, u političkom smislu, smatram da je Vlada to namjerno uradila jer je držala u pat poziciju, uoči izbora koji su održani u Crnoj Gori, lica na koja se ovaj zakon odnosi i namjeravala je da ih drži u pat poziciju do narednih lokalnih izbora, da budem potpuno jasan. Dakle, namjera je bila da odblokiram taj proces, jer da nijesam ovo uradio ne bi bilo nikakve priče o amnestiji za bilo koga u Crnoj Gori. Pošto je mišljenje, takođe, pozitivno, u smislu da treba definisati ograničenja, kako je Vlada napravila, pošto postoji ranija praksa iz 2008. i 2010. godine, naravno da sam u sklopu toga pripremio predlog akta procesuirajući ovu inicijativu. Smatram da, pošto je prošla velikom većinom na Odboru za politički sistem, nije bilo protiv tog predloga zakona, da su se stekli uslovi da on uđe u dnevni red ove sjednice i da se u jednoj kraćoj raspravi i donese. Hvala. 6
  • Hvala, kolega Damjanoviću. Sada da razjasnimo tri predloga Vlade za skraćeni postupak. Oni su stigli u parlament 16.07, a distribuirani su poslanicima 17.07, tu su dopisi o distribuciji zajedno sa nekim drugim zakonima, zaštiti potrošača, državnim nagradama itd. Znači, distribuirani su 16.07. i 17.07, tako da jesu dostavljeni poslanicima i Vlada ima pravo na skraćeni postupak. Želi li neko u ime Vlade da obrazlaže? Potpredsjednik ne želi. Može. Samo izvolite.
  • Ne sporim da su predlozi zakona upućeni poslanicima, Predlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o akcizama koji smo, sticajem okolnosti, planirali da raspravljamo u ponedjeljak na narednoj sjednici Odbora i ovi predlozi zakona. Ostajem pri tvrdnji da u Poslaničkom klubu SNP-a ne postoji dostavni broj iz arhive gdje smo dobili predlog za proširenje dnevnog reda, uredno podnesen vama, odnosno u pisanoj formi. Dakle, tog akta mi nemamo. Predlog akta smo dobili. Ostajem, dakle, i tvrdim da poslanici ovoga doma do početka sjednice u pisanoj formi, ne znam da li ste vi dobili, nijesu dobili predlog za proširenje dnevnog reda.
  • Možete dok zamjenik generalnog sekretara da objašnjenje. Izvolite.
  • Ne ulazeći u to da li je do kraja ispoštovana procedura, u svakom slučaju krećemo se ivicom procedure. Molim vas, prije glasanja o dnevnom redu, na zahtjev Kluba Pozitivne, da nam date deset minuta pauze da vidimo da li, kako i ima li smisla nastavljati i pod kojim uslovima ovu sjednicu, što se tiče Pozitivne Crne Gore. Molim za deset minuta pauze. Zahvaljujem.
  • U redu. Član 151 skraćeni postupak za donošenje zakona. Zakon se može izuzetno donijeti po skraćenom postupku. Po skraćenom postupku može se donijeti zakon kojim treba urediti pitanje i odnose nastale usljed okolnosti koje nijesu mogle da se predvide. Naravno, sposobnost predviđanja je različita, u parlamentu je vjerovatno veća nego u Vladi. Nedonošenje zakona moglo bi prouzrokovati štetne posljedice i zakon koji treba usaglasiti sa evropskim pravom, međunarodnim ugovorima i konvencijama. Predlagač zakona je dužan da u obrazloženju Predloga zakona navede razloge zbog kojih je neophodno da se zakon donese po skraćenom postupku. To je uz dostavu zakona i navedeni razlog zbog kojeg misle da, uz zakon koji je podnesen. U redu. Ostalo je da glasamo o ovom sada već tri i šest zakona koji su u proceduri za glasanje. Poslanički klub Pozitivne je tražio pauzu od deset minuta, dajem pauzu od deset minuta. Vidimo se u 13.10 h. 7 - pauza Kolege iz 25.saziva, idemo na utvrđivanje dnevnog reda shodno predlozima za dopunu. Prvi su predlozi Vlade, po skraćenom postupku Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o graničnoj kontroli. Ko je za to da se uvrsti u dnevni red Predlog ovog zakona? Izvolite. Predlog Vlade o graničnoj kontroli, izvolite. Dopuna vjerovatno usljed promjena na našoj sjevernoj granici. Nema greške, glasao je 41 poslanik. Glasao je 41 poslanik, 40 za, nije bilo protiv, jedan uzdržani. Konstatujem da je uvršten u dnevni red, Predlog dnevnog reda, da budemo precizni. Idemo na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama. Izvolite. Glasala su 42 poslanika, svi su bili za, i ovaj je Predlog sastavni dio Predloga dnevnog reda. Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama. Izvolite. Takođe, Predlog Vlade za skraćeni postupak, zbog izuzetnih okolnosti koje se nijesu mogle predviđeti. Nije uspostavljen evropski standard za mogućnost predviđanja, tako da ga ne možemo procijeniti. Hvala. Glasalo je 42 poslanika. Svi su bili za i ovo je sastavni dio Predloga zakona. Poslanik Simović je predložio da se u dnevni red uvrsti Predlog zakona o visokom obrazovanju. Proceduralno kolega Damjanović. Izvolite.
  • Dakle, želim jasno da istaknem da Klub poslanika Socijalističke narodne partije Crne Gore neće učestvovari u izjašnjavanju o ovom aktu i ovom predlogu najmanje iz dva razloga. Prvi razlog je što je neuobičajeno, iako je Poslovnik negdje na ivici da to dozvoli, da poslanik ovog doma predlaže da se uvrsti u dnevni red ovog zasijedanja Predlog koji nije došao od strane poslanika nego od strane Vlade. Dakle, ne radi se o predlogu gospodina Simovića nego o predlogu koji je predložila Vlada i čudno je da Vlada sa ova tri akta koja je predložila ovdje po skraćenom postupku nije i taj predložila. To je prva stvar. Druga stvar: Ovaj predlog akta nije dobio podršku na Zakonodavnom odboru, o čemu će moja koleginica govoriti kasnije. I vi ste, gospodine predsjedniče, bili potpuno u pravu da ovaj predlog akta nijeste stavili na dogovoru kolegijumu u dnevni red, dakle jednostavno ovo je došlo kao plod pritiska i mi na taj način ne možemo dati legitimnost ovog predlog akta.Hvala vam.
  • Ajmo redom, da čujemo kolegu Bojanića, pa ćemo vas, da date zaključak. Izvolite. 8
  • Pošto smo mi tražili pauzu da se konsultujemo, evo odmah da kažem da svakako Pozitivna Crna Gora neće učestvovati u glasanju po pitanju ove tačke dnevnog reda,prije što smo revoltirani načinom na koji se pokušava gurnuti ovaj zakon danas, da ne ponavljam što je kolega Damjanović rekao legimitet je upitan, ali bih rekao ono direktno onošto mi svi ovdje znamo, što svi znaju i kolege koji će vjerovatno dići ruku za ovo, da je ovo direktno zakon u interesu premijera i njegovog biznisa.Mi to svi znamo dobro i zašto to ne reći i ja još jednom apelujem da dobro razmislite da li na silu glasati ovaj zakon danas, da bi se premijeru poboljšao biznis.
  • Zakon se danas ne glasa, glasa se proširenje dnevnog reda, tako da postoji dosta razlike u te dvije činjenice, a slažem se da imate pravo da iznesete argumentaciju. Ovo je politička argumentacija, dozvolićete da nije mjesto ovđe. Izvolite. Kolega Simović.
  • Gospodine predsjedniče Parlamenta, evo i ja da iskoristim ovu proceduralnu mogućnost, iako ću i ja, siguran sam, narušiti proceduru,kao što su i kolege, jer koristim i ja ovu priliku da kažem stav Kluba Demokratske partije socijalista, da ćemo mi podržati proširenje dnevnog reda sa tačkom Predlog zakona o visokom obrazovanju i time pokazujemo svoj odnos prema, ponoviću, sudentskoj populaciji u Crnoj Gori i suštinski motiv zbog čega sam predložio proširenje dnevnog reda sa ovim zakonom je, između ostalog i pismo koje smo ovih dana dobili ne od gospodina Mila Đukanovića, kako saopštava gospodin iz Pozitivne, nego od Studenskog parlamenta Univerziteta Crne Gore u kojem se jasno saopštava da donošenje ovoga zakona je od značajnog interesa studentskoj populaciji Crne Gore. Prema tome, evo,izvinjavam se zbog narušavanja procedure, ali ponavljam Poslanički klub Demokratske partije socijalista će glasati za proširenje dnevnog reda, a biće prilike da tokom rasprave o ovom zakonu ukrstimo argumente.Hvala vam.
  • Hvala vam. Dogovor je bio da imamo vrlo malo vremena za dosta obimne odluke u toku kraja mjeseca jula. Imamo ovu ṥednicu, pa imamo Premijerski sat, pa imamo ustavnu sjednicu, pa imano vanrednu sjednicu oko rebalansa Budžeta za avgust, plus i petu sjednicu koju ćemo zakazati, a to je oko izvještaja Anketnog odbora. Znači, imamo vrlo nabijen dnevni red sa vrlo ozbiljnim temama. I dogovor je bio da imamo striktan dnevni red da bude što manji, da bismo mogli da to obavimo.Očigledno, da se nije taj dogovor ispoštovao politički i sada već imamo proširenje od šest, sedam zakona od kojih su neki vrlo važni, sistemski važni zakoni. Ne želim da nominujem da ne bi bilo političkog svrstavanja, ali su sistemski važni zakoni, to znamo svi u ovom domu. To samo kažem prije glasanja. Ovaj dom može da uvrsti u dnevni red većinom poslanika prisutnih, što ima ustavni osnov, a politički dogovori su nešto što nam gradi mogućnost da bolje radimo ovih petnaestak dana. Izmjerite svi potrebu i važnost ovoga što sam nabrojio i što smo 9 se dogovorili, a to je faktički, imamo jednu otvorenu ṥednicu, da ne zaboravim tako da je to peta, šesta sjednica koju treba da završavamo i ovo što se traži da se razmotri kao ozbiljni predlozi, to mogu samo da vam kažem kao predsjednik ovog doma, a na vama je da odlučite.Izvolite.Idemo redom.Izvolite, vi ste lider partije.Izvolite, tu moram dati riječ posebno.
  • Čini mi se da uvodimo neku praksu koja će nam se poslije vratiti kao bumerang. Shvatio sam da će kolega Simović da brani ovaj zakon i biće predlagač zakona, je li tako, a motiv zašto ga predlažu,zašto studenti kažu da u tom zakonu treba nešto da se promijeni. Da li sam dobro shvatio? Hvala vam.
  • Kolega Simović je predlagač proširenja dnevnog reda, ne može i predlagač zakona i on neće moći braniti zakon, a Vlada može da Zakon o dnevnom redu brani ili ne brani, može da ga povuče ili da ga tako da to što je na dnevnom redu, ako ne bude prestavnik Vlade nećemo ga razmatrati, ali proširenje dnevnog reda može svaki poslanik jer je ustavna kategorija Predlog zakona da predloži, ali ga ne može braniti kad nije njegov zakon, da raščistimo tu situaciju, predlagač može da ga povuče i da time riješi. Svaki zakon koji je u proceduri, koji ima ustavni osnov možete predložiti da bude na dnevi red bez obrzira što nijeste predlagač, to je samo dnevni red. Možemo li glasati sada o predlogu kolege Simovića. Izvolite, za, protiv, uzdržani. Hvala vam. Glasala su 44 poslanika i Predlog zakona o visokom obrazovanju biće sastavni dio predloga dnevnog reda. Idemo na zakone kolege Vukčevića. Izvolite.
  • U članu 93 Poslovnika, ja mislim da mi je ovo ko zna koji put da Vas posjećam na to, je propisano da Zakonodavni odbor većinom ne definiše da je zakon usaglašen sa Ustavom i sistemom Skupština se izjašnjava prvo o ustavnom osnovu pa tek nakon toga se može staviti na glasanje uvrštavanje u dnevni red. Imamo izvještaj o razmatranju ovog Predloga zakona o visokom obrazovanju gdje piše da Predlog zakona nije dobio potrebnu većinu i ono što moram da naglasim način na koji je definisan izvještaj malo uobičajni, jer se obrazlaže ova potreba koja je očigledna danas da Klub DPS-a ovo predlaže, jednim pasusom koji nije uobičajan, a to je da se objašnjava da stručna služba nije imala primjedba, a eto i on nije dobio većinu samim tim nije definisano da ima ustavne osnove i zakonodavne, i usklađenost zakonodavog sistema.
  • Zakonodavni odbor nije dao podršku i zbog toga ga ja nijesam uvrstio u dnevni red. I tu sam poštovao našu veću ustaljenu poslaničku praksu kao što vidimo ona je već više godina i dobra, dobar način da poštujemo naše odbore i da njihovo mišljenje uvažimo do utvrđenja dnevnog reda, ali nema konstatacije da nije ustavan, da bi mogli da otvorimo izjašnjenje ustavnosti, i čak je podnio amandmane na taj zakon Ustavni 10 odbor. Ustavni odbor da bi utvrdio neustavnost mora da obrazloži, nije obrazložio, tu je predsjednik odbora ali nijesam vidio konstataciju da nema ustavnog osnova, nemamo konstataciju da nema političku podršku na odboru, što ja mislim da je dozvoljeno da nema političku podršku, na odborima bi trebalo da se izjasni sa ustavnim djelovima, ali ne može biti nepolitičko tijelo. Izvolite.
  • Znači, kao što stoji u izvještaju, Odbor je razmatrao i ovaj predlog zakona i od vaše službe nijesmo imali nikakvu primjedbu što se tiče ustavnosti. Oni članovi odbora koji su diskutovali nisu osporavali ustavnost, jesu samo neusklađenost sa pravnim sistemom. Čak i oni koji su to rekli da ih sada ne pominjem, da ne bi izazvao lavinu replika su to kazali tek u drugom javljanju, znači nakon glasanja. Nije prvi put da se na našem Odboru ne glasa, kao član Odbora, kao pravnik, nego se glasa politički. Znači, naš Odbor kao i većina odbora mali plenum ili plenum u malom, a što se tiče ovog drugog dijela, ja mislim da je koleginica Jonica u pravu da smo kada Odbor ne usvoji predlog zakona da se plenum izjašnjava o ustavnosti. Imali smo nekoliko puta tu situaciju. Čini mi se jedan zakon je bio vaš, kada sam ja bio protiv na Odboru, pa ste vi likovali i tamo ste bili i rekli evo plenum je, je li tako bilo, ars memorije sjećam. Mada je trebalo glasati o tome, mada mislim da bi stav bio isti. Hvala.
  • Dosta je bilo rečenica. Nema konstatacije na ustavnosti i nema potrebe da se glasa o nečemu što ne možemo glasati, nemamo predlog da glasamo. Idemo na zakone već sam rekao, a konstatovao sam 44 mislim da je bilo. Zakon o porezu na dodatnu vrijednost. Izvolite. Znači, ponavljam da znamo šta glasamo. Izvolite.
  • Takođe želim da kažem da Klub SNP-a ne može podržati uvrštavanje ovog predlog akta u dnevni red, bez obira što postoji potreba da se definiše do kraja oblast igara na sreću, iz dva razloga. Jedan razlog je što ćemo tek u ponedjeljak na matičnom odboru raspravljati o tom predlogu akta i on je formalne prirode kako bi smo ispoštovali praksu koju smo imali i kod drugih predloga akta. Drugi razlog je suštinske prirode. Ja sam o tome govorio sa predlagačima, da bi paralelno sa raspravom o ovom predlogu zakona, gdje bi se vratilo staro rješenje o tome da nema PDV-a na igre na sreću, to ne poznaje ni jedan sistem u Evropi, morali da istovremeno promijenimo Zakon o igrama na sreću i uvedemo dodatno oporezivanje kako bi smo anulirali efekte ovog predloga akta. Dok se ne napravi taj dualizam, dok ta dva akta ne budu išla istovremeno, mislim da ulazimo u zonu da radimo isto ono što smo uradili kada smo se izjašnjavali ovdje o Zakonu o PDV-u. Tako da iz tog razloga, Klub poslanika SNP-a neće učestvovati u izjašnjavanju o ovom predlogu zakona. 11
  • Razumio sam. Ali, ako Vlada griješi, pitanje je da li treba i mi da griješimo. Ovo Vlada griješi što nije Zakon o igrama na sreću još usvojen i Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica, ali to je njihova greška, ovo je naša greška i možemo ispraviti to time što ćemo mi predložili ta dva zakona ne čekajući Vladu. Izvolite, kolege poslanici, jednako ste predlagači kao Vlada. Sada možemo glasati o zakonu. Ja sam pokušao da budem neutralan. Izvolite, predložite zakone stavićemo ih na dnevni red, ne moramo da čekamo Vladu, to je po dva člana, nema tu mnogo posla. Imamo vremena, imaćemo još jednu sjednicu posvećenu izvještajima Anketnog odbora, pa izvolite predložite ta dva zakona. Glasamo o predlogu kolege Vukčevića i Jelića o predlogu zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Izvolite, da se i ovo uvrsti u predlog dnevnog reda. Hvala vam. Čekamo 41. glas da bi imali kvorum, da bi glasanje mogao proglasiti vazećim, ovako je nevažeće glasanje. Moraćemo čekati kvorum. Ponovićemo glasanje. Izvolite. Poništavam glasanje. Mogu li zaključiti glasanje? Ako nemamo kvoruma moramo prekinuti sjednicu. Dajem pauzu dok se ne sakupi kvorum da bi mogli odlučivati, 15 minuta pauze. Hvala vam. - pauza -: Poštovane kolege, Ima li neko novu političku činjenicu oko Predloga zakona o dopuni Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Predlagač, ostajete pri predlogu? Kolega Vukčeviću, izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče. Ja želim da saopštim da je naša namjera bila prije svega da ispravimo grešku koju nije napravila Demokratska partija socijalista, koju ste vi napravili, ne mislim vi personalno, nego ostali poslanici, glasajući za amandmane koji su sistemski narušili jednu oblast sa ciljem da se zaista ova oblast definiše i uredi na način koji je to moguć, prije svega, izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću, Zakona o koncesijama i Zakona o porezu na dohodak građana. Naša je intencija bila upravo da sistemskim pristupom riješimo ovaj problem, i da, prije svega, uzmemo u ozbiljno razmatranje inicijativu koju su pokrenuli 18 hiljada i 340 građana, koji su svojim potpisom ukazali na nešto što nije sistemski i nešto što zaista predstavlja ograničenje u razvoju jedne tako važne djelatnosti sa aspekta, prije svega, humanitarnih aktivnosti koje se finansiraju iz ovih poslova. Vi nećete danas glasati i ne želite da glasate za ovaj predlog zakona. Siguran sam da ćete to uraditi za nekoliko dana kada budemo govorili o paketu ovih rješenja, uključujući i ovaj zakon kojim će se ova problematika riješiti, tako da mi ne odustajemo od ovog zakonskog rješenja, ali predlažemo da se ovaj zakon uvrsti u dnevni red za 12 sljedeću sjednicu Skupštine i da na taj način riješimo ovaj problem. Nadamo se da ćemo tada imati podršku svih, da ovu grešku koja je napravljena, ponavljam ne greškom koju su uradili poslanici Demokratske partije socijalista nego su to uradili drugi poslanici. Priznajem da je ljudski griješiti, ali isto tako ljudski je i da ispravimo zajednički greške koje mogu da utiču na sistemsko rješavanje nekih problema. Zapravo, to je jedini motiv zbog čega smo željeli da ovaj zakon bude na dnevnom redu.
  • Hvala na pomoći. Čuli smo da postoji volja, provjerićemo je kod sazivanja sljedeće sjednice, tako da hvala na političkoj pomoći DPS-a da izađemo iz ovog proceduralnog ćorsokaka, politički i pravno nije nego je proceduralni. Hvala na pomoći Klubu poslanika DPS-a, tako da ne glasamo. Zato ide sljedeći predlog za dopunu dnevnog reda, a to je Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju. Izvolite. Takođe, kolega Jelić i Vukčević. Hvala vam. Glasao je 51 poslanik, 43 za, tri protiv, pet uzdržanih. Konstatujem da je ovaj zakon sastavni dio Predloga dnevnog reda za 10. sjednicu. Idemo na predlog kolege Gošovića. To je, takođe, penzijsko-invalidsko osiguranje, ali drugi tip normi koje se ovdje traže. Ako se ne varam, traži se odmrzavanje penzija. Izvolite. Hvala vam, poštovane kolege. Glasala su 53 poslanika, 16 za, osam protiv, 29 uzdržanih. Ovaj zakon nije dobio potrebnu većinu. Idemo na Predlog zakona kolege Damjanovića o amnestiji lica, pa onda redom, pravna formulacija je dosta duga. Hvala vam, poštovane koleginice i kolege. Glasao je 51 poslanik, 44 za, dva protiv, pet uzdržanih. Konstatujem da je ovaj zakon postao sastavni dio Predloga dnevnog reda za 10. sjednicu. Ako se ne varam, više nemamo ništa da glasamo pojedinačno, ali imamo u cjelini dnevni red, u koji su uvršteni tri predloga Vlade po skraćenom postupku, Predlog zakona o visokom obrazovanju, Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskoinvalidskom osiguranju, predlagač Jelić, Vukčević, i amnestija predlagač Damjanović. To je kompletan dnevni red. U tom zbiru ga stavljam na glasanje. Izvolite. Hvala vam, poštovane koleginice i kolege. Glasalo je 44, svi za bili za. Konstatujem da smo usvojili dnevni red za 10. sjednicu. Eto, malo pauze, ali smo došli do jednoglasnosti, što je napredak. Idemo na Predlog zakona o elektronskim komunikacijama kao prvu tačku, a dobićete dnevni red koji je sa dopunama koji će ići pri kraju dnevnog reda u zakonskom dijelu. Ministar i potpredsjednik Vlade je bio vrlo strpljiv. Kao nekadašnji parlamentarac u nekom drugom parlamentu, a i u ovom je bio na početku, vidio je kako ide procedura i kako se dogovaramo do kraja do konsenzusa. Želite li uvodno obrazloženje? Želite. Poslije ovoliko čekanja sasvim sigurno. Potpredsjednik Vlade i ministar za informaciono društvo i telekomunikacije, Vujica Lazović.
  • Hvala, predsjedniče. 13 Uvažene dame i gospodo poslanici, u pitanju je jedan veoma značajan i, kao što vidite i sami, opsežan zakon. Nećete mi zamjeriti ako u uvodnom izlaganju uzmem malo više vremena nego što je to Poslovnikom predviđeno. Zakon o elektronskim komunikacijama koji je u prethodnom periodu bio važeći, koji je usvojio Parlament Crne Gore, bazirao se na regulativu Evropske unije koja je bila donijeta 2002. godine. Da podsjetim, mi smo taj zakon donijeli 2008. godine. U međuvremenu, 2009. godine značajno je promijenjena regulativa Evropske unije sa velikim naglaskom na pojednostavljenje procedure, na liberalizaciju. To je bio dominantni motiv da mi idemo sa novim zakonskim rješenjem koje je, u skoro svoj cjelini, u potpunosti usklađeno sa novim standardima, odnosno sa novom regulativom Evropske unije. Ono što je naš primarni cilj bio sa ovim zakonom jeste da ubrza razvoj elektronskih komunikacionih mreža i usluga, da se obezbijede uslovi za zdravu konkurenciju na tržištu, da se omogući otvoren i ravnopravan pristup mrežama i uslugama elektronskih komunikacija, da se podstakne efikasnost, ekonomičnost i uvođenje novih tehnologija i usluga u ovom sektoru, da se obezbijedi efikasnija zaštita interesa korisnika usluga elektronskih komunikacija, da se, takođe, stvore uslovi za pružanje i poboljšanje komunikacione usluge univerzalnog servisa u Crnoj Gori sa sniženim cijenama i većim kvalitetom. Svakako, cilj je bio i da se obezbijedi racionalno korišćenje ograničenih resursa, radiofrekvencija, numeracija i adresa. Bilo je i drugih ciljeva koje smo u obrazloženju ovog zakona posebno naglasili. Ono što bih ovom prilikom želio da saopštim jeste da ovaj zakon sa sobom nosi određene novine, a najvažnije su sljedeće. Dakle, nadležnost kod imenovanja i razrješenja Savjeta Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost prelazi u potpunosti sa izvršne vlasti na zakonodavnu vlast. U izmjenama i dopunama prethodnog zakona imali smo to rješenje. Mi smo sada to uključili u ovaj integralni tekst novog zakona. Dalje, isključuje se nadležnost Ministarstva u vršenju nadzora nad Agencijom, imajući u vidu nezavisnost Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. Takođe, Ministarstvo više nije drugostepeni organ u postupku izjavljivanja žalbi na odluke Agencije. Naime, na odluke Agencije ubuduće će se korisnici žaliti direktno Upravnom sudu, tako da su odluke agencije konačne, osim u slučaju izricanja privremenih mjera od strane Upravnog suda. Sve ovo čini postupak jednostavnijim, bržim i ekonomičnijim za korisnike. Djelatnost elektronskih komunikacija se obavlja slobodno, po sistemu prijave koja se više ne naplaćuje, a to je princip opšte autorizacije. Fizička i pravna lica radiofrekvencije mogu koristiti na osnovu odobrenja za korišćenje radiofrekvencija koje izdaje agencija na osnovu zahtjeva za izdavanje odobrenja za korišćenje radiofrekvencija. Novina u zakonu je i mogućnost da se odobrenje za korišćenje radiofrekvencija može ostvariti osim putem tendera i javnog nadmetanja tzv. zatvorena ponuda i na aukciji sistemom otvorenih ponuda. Imajući u vidu da su frekvencije ograničeni resursi, odobrenje za korišćenje radiofrekvencija agencija izdaje na period do pet godina, a za ekskluzivno korišćenje radiofrekvencija na teritoriji Crne Gore najduže do 15 godina. Odobrenje za korišćenje brojeva ili adresa izdaje se na period koji ne može biti duži od deset godina, budući da su i ovo ograničeni resursi. Predlogom zakona uvodi se i harmonizovani evropski broj ... 116 za socijalne i humane svrhe, za nestalu djecu. Pozive prema brojevima iz numeričkog opsega 116 korisnici ostvaruju bez nadoknade, s tim što nadoknadu za te pozive plaćaju službe koje 14 plaćaju usluge putem brojeva iz numeričkog opsega 116, a u skladu sa ugovorom zaključenim sa operatorom. Takođe, razrađena je i upotreba jedinstvenog evropskog broja za pozive u hitnim slučajevima 112, kojim je ovim zakonom obezbijeđen jednak tretman kao i za ostale brojeve hitnih službi. Predlogom zakona propisuju se i odredbe koje značajno unapređuju zaštitu interesa korisnika. Želim u tom smislu da naglasim da je operator dužan da pribavi saglasnost agencije na opšte uslove pružanja usluga trideset dana prije početka njihove primjedbe, kao i da ih nakon dobijanja objavi na svojoj internet stranici i u najmanje dva dnevna štampana medija koji se distriburiraju na teritoriji Crne Gore, kao i da ih učini dostupnim bez naknade na zahtjev korisnika u štampanoj formi u svim poslovnicama ili na drugi odgovarajući način. Takođe, operator je dužan da korisnicima dostavlja besplatno obavještenje putem telefonskog poziva ili SMS-a ako dođe do potrošnje iznad prosjeka potrošnje pretplatnika, da vodi evidenciju o dostavljenim obavještenjima. Takođe operator je dužan da dostavi stanje trenutne potrošnje koja nije starija od šest sati, a za komunikaciju ostvarenu u romingu u posljednja 24 sata. Ovim zakonom je takođe propisana novina u odnosu na važeći zakon u vođenju kvaliteta usluga i odgovornosti operatora za pružanje usluga, parametri kvaliteta, način njihovog mjerenja i objavljivanja i rokove za njihovo dostavljanje propisuje agencija. Zbog velikog broja žalbenih postupaka primijenili smo modul kaznenih odredbi koji predviđa kažnjavanje operatora novčanom kaznom od 1 do 10% ukupnog godišnjeg prihoda. S tim u vezi vodili smo računa i stavili smo akcenat na zaštitu potrošača u dijelu članova koji se tiču tačnog obračuna pružanja usluga. Takođe i ukoliko operator ne koristi mjerne jedinice u skladu sa zakonom koji uređuje sistem mjernih jedinica u Crnoj Gori za mjerenje obima pruženih javno dostupnih elektronskih komunikacionih usluga kao i obavezu operatora da u ponudu mora da uključi najmanje jedan paket u kome će za obračun pruženih usluga koristiti ostvareni obim saobraćaja, i to za obračun obima ostvarenog poziva koristiti jedinični vremenski interval jedna sekunda, a za obračun količine prenešenih binarnih podataka obračunsku jedinicu jedan kilobajt. Značajno je unapređenje zaštite elektronskih komunikacija u smislu obezbjeđenja sigurnosti integriteta mreže kao i sigurnosti i povjerljivosti ličnih podataka na elektronskim komunikacionim mrežama. Operatori su dužni da vode evidenciju o povredi ličnih podataka i obavještavaju nadležne organe o istoj, osigurana je povjerljivost komunikacija. Ovo se odnosi na sadržinu komunikacije, podatke o korisniku, podatke o saobraćaju i lokacijama koji se odnose na komunikacije i neuspješno uspostavljene komunikacije. Operator je dužan da obezbijedi uslove zakonskog presretanja komunikacije u cilju zaštite nacionalne bezbjednosti. Dakle, jedan značajan zakon koji reguliše jedno izuzetno značajno tržište. Želim da iskoristim priliku na kraju da se zahvalim na kooperativnom pristupu na sjednicama odbora i da se zahvalim podnosiocima amandmana, iako ih uglavnom nijesmo prihvatili, ali to je bio možda prostor da još jedanput testiramo predložena rješenja. Zahvaljujem, predsjedniče.
  • Hvala vama, potpredsjedniče Lazoviću. 15 Otvaram raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Na Kolegijumu je dogovoreno da oko ove tačke dnevnog reda raspravljamo nekih sat vremena, po jedan iz kluba, ako klub ima interes, može i još neko da se uključi i mimo toga jednoga predstavnika. Idemo dalje redom, klubovi, ako se slažete. U ime kluba Demokratske partije socijalista govoriće Zoran Vukčević, rasprava u trajanju od pet minuta. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažene kolege, potrepdsjedniče Vlade Lazoviću, Predlog zakona o elektronskim komunikacijama zaista predstavlja novi izazov i on je prije svega usmjeren ka tome da se obezbijedi primjena regulatornog okvira Evropske unije iz 2009.godine i na taj način da se obezbijedi ukupni razvoj ove oblasti u Crnoj Gori. Ono što je posebno važno to je da se dodatno obezbijede uslovi kako bi lakše ušli i drugi operateri na tržištu komunikacija. Mislim da je to izuzetno važno i sa aspekta ukupne liberalizacije u sektoru elektronskih komunikacija što će prije svega imati koristi građani, na taj način će se uticati na to da će ukupne cijene biti niže. To je dobra orijentacija kada je u pitanju i ovaj zakon, koji takođe omogućava da se u sektoru elektronskih komunikacija ubrza razvoj elektronskih komunikacionih mreža i usluga i da se uvode nove tehnologije i nove usluge što će takođe značajno doprinijeti unapređenju ukupnog servisa za građane. Mislim da je posebno važno to što se ovim zakonom dodatno utiče na to da se poštuju tehnički propisi i standardi za korisnike, odnosno za preduzeća koja se bave ovom djelatnošću, to je nešto što treba da unaprijedi ukupan servis kada je u pitanju ova oblast. Precizno su definisana prava korisnika i obaveze operatera. Ono što je posebno važno za mene to je da se povećava nivo obaviještenosti korisnika o svim pitanjima u vezi korišćenja elektronskih komunikacija, što nažalost do sad nije do kraja ispoštovano, nije do kraja urađeno kada su u pitanju neki od operatera. Upravo cilj ovog zakona bio je prije svega da se stvore uslovi za utvrđivanje strateških ciljeva Crne Gore u oblasti elektronskih komunikacija da se obezbijedi primjena standarda i da se takođe obezbijede uslovi za primjenu najbolje prakse koje se koristi u zemljama razvijenijim nego što je to Crna Gora i da se domaća zakonska regulativa usaglasi sa standardima Evropske unije u ovoj oblasti. U obrazloženju ovog zakona navedeno je da je on djelimično usaglašen sa najvećim dijelom pravne regulative Evropske unije i da pojedine odredbe možda nijesu do kraja dovedene na nivo koji bi bio usmjeren ka tome da se obezbijedi striktna primjena regulative Evropske unije. Tu prije svega mislim, kada je u pitanju nezavisnost regulatora, da su amandmani koje smo kolega Jelić, koleginica Kovačević i ja predložili upravo išli ka tome da se stvore uslovi da regulator bude nezavisan i da on sa svog aspekta preuzme potpunu odgovornost kada je u pitanju ova djelatnost. Tu prije svega mislim na sporazum koji je tačno propisan od ugovorne strane, moraju jačati saradnju mreže elektronskih komunikacija i srodnih usluga sa krajnjim ciljem usvajanja akija u ovom sektoru od strane Crne Gore. Crna Gora koja je potpisala, odnosno usvojila taj zakon, bilo je predviđeno u roku od tri godine da se ispoštuju kompletne sve zakonske regulative. Međutim, ovim zakonom baš do kraja nije to urađeno. 16 Takođe, kada je u pitanju usaglašavanje sa svim detaljnim dijelom koji se tiče regulative Evropske unije, posebna pažnja kada je u pitanju nezavisnost regulatora je usmjerena ka tome, iako postoje neke mjere koje je Vlada preuzela. Prije svega mislim na dio koji se tiče prihoda koji ostvari Agencija, da mora da ga prenese u budžet, zatim da može da odloži izvršenje odluka Agencije do pravosnažne sudske odluke ili da Agencija nema mogućnost nadzora nad čitavim sektorom elektronskih komunikacija. To su neki od elemenata koji ugrožavaju ovu nezavisnost. Takođe, smatram da je potrebno urediti još neke druge odredbe ovog Zakona, koje takođe nijesu usaglašene sa glavnim elementima regulatornog okvira Evorpske unije za oblast elektronskih komunikacija i da ponekad u nekim tim rješenjima nije baš precizno tumačenje ili se može dozvoliti da imamo slobodno tumačenje kada je u pitanju neka od tih odredaba. Posebno mislim na onaj dio u zakonu kojim je predloženo dupliranje određenih aktivnosti, prije svega kada su u pitanju aktivnosti koje se odnose na sprečavanje sukoba interesa, javno-pravnog ograničenja svojine, jer je ta oblast definisana drugim zakonskim rješenjem. Po mom mišljenju apsolutno ne postoji potreba da se i ovim zakonom posebno ta oblast tretira, upravo samo dio koji se tiče komunikacija, a tu oblast smo definisali drugim sistemskim zakonskim rješenjima i treba na taj način to postaviti, mislim da u ovom zakonu ovaj dio je prije svega usmjeren ka tome da se duplira. Dobili smo neposredno prije početka ove tačke dnevnog reda i mišljenje Vlade kada su u pitanju ovi amandmani tako da ćemo se u daljoj proceduri izjasniti, kada budu na dnevnom redu amandmani koje smo podnijeli moje kolege i ja. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Vukčeviću. Kolega Aleksandar Damjanović u ime Kluba socijalističke narodne partije, a neka se pripremi kolega Damir Šehović u ime Kluba socijaldemokratske partije. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, poštovani ministre Lazoviću, pomoćnice ministra, Dakle, nakon punih pet godina smo u prilici da raspravljamo novi Zakon o elektronskim komunikacijama, i svakako ću reći ono što često kažem, kada raspravljamo sistemske zakone, da je bilo dobro da smo imali jednu ozbiljnu analizu načina na koji je primjenjivan sadašnji Zakon. Podsjetiću, da smo ga imali još 2000. godine, da su 2008. godine potvrđene neke stvari u dakle, važećem Zakonu poput analize tržišta, univerzalnog servisa, demonopolizacije tržišta i nažalost, svjedoci smo da nakon 13 godina, odnosno pet od kada imamo važeći zakon smo veoma malo uradili u tom smislu. Da li su razlozi bili to što je nekad sektor telekomunikacija bio u Ministrarstvu saobraćaja, pa je onda preuzet i formirano novo ministarstvo, zato što nije bilo kadrova itd? Vlada je ta koja je trebala da bude odgovorna u tom dijelu i ona je trebala ovdje da nam da Izvještaj, odnosno da nam da informaciju kako je primjenjivan Zakon. Odbor za ekonomiju, finanisje i budžet i Parlament je napravio svoj dio posla. Mi smo u martu 2011. godine imali i konsultativno saslušanje stanja u oblasti telekomunikacija sa osvrtom na sprovođenje zakona. Tačno dvije i po godine od kada je zakon donesen i uz učešće svih zainteresovanih, dakle, od 17 operatera preko NVO sektora, univerziteta, smo obavili jednu interesantnu raspravu, gdje smo donijeli i ocjene i stavove. Nažalost, kao i mnogo puta do sada kada Odbor, odnosno ovaj Parlament donese određene zaključke, imamo veoma malo od toga primljeno od strane Vlade. Dakle, ovdje smo govorili o Strategiji 2006-2011. koja nije bila primijenjena kako treba, rađena je nova, nije uvažila dakle, ove ocjene i stavove. Ovdje smo govorili o tome da se kasnilo sa uvođenjem univerzalnog servisa. Ovdje smo govorili o problemima koji su bili u radu Agencije, koji i dalje “vise”, a to je onaj “dajbabski” centar koji je višestruko što se tiče sredstava i rokova probijen, i naravno, nadam se da će ili Državna revizorska institucija ili neke druge institucije povesti računa o tome. Kupoprodaja poslovnog prostora za Agenciju takođe nije riješena itd, itd. Dakle, trebalo je malo voditi računa i o onome što se ovdje u Parlamentu i zvanično usvoji, kako bi Vlada i u odnosu na ovu strategiju i ovaj zakon koji je predložila imala to u vidu. Ne poštuju se osim stavova odbora, odnosno Parlamenta i zaključaka ni zaključci koje Parlament donese zajedno sa Državnom revizorskom institucijom. Konkretno ovdje govorim o zključcima koje smo usvojili kada smo razmatrali Završni račun budžeta za 2010. godinu. Čitam citat "Državna revizorska institucija je mišljenja da bi bilo racionalno da se nakon usvajanja novog zakonskog okvira koji definiše razvoj elektronskih medija u Crnoj Gori i komunikacija u naredonom periodu izvrši konvergencija, odnosno spajanje ove dvije agencije, Agencije za elektronske komunikacije i Agencije za elektronske medije". Ovo iz razloga racionalnosti manjih troškova, sistemskih rješenja, kako radi jedan broj država u Evropi. Naravno DRI tu navodi, a Parlament ove zaključke podržava koji su razlozi za to, i mogu samo da kažem da je to izgleda nemoguća misija. Nemamo to u ovom Predlogu zakona. Možemo naravno, djelovati amandmanski, vidjećemo, a to je ozbiljan pristup, spajanje ove dvije agencije i ne samo ove dvije agencije, jer koliko imam informaciju, oni čak ne mogu da se dogovore da sjede u istoj zgradi, a kamo li o tome, ko će biti direktor te velike Agencije i kako će se raspoređivati rukovodeća mjesta. U odnosu na neke stvari koje su suštinske to su, da govorimo o tržištu telekomunikacija vrijednih nekoliko stotina miliona evra godišnje, da govorimo o monopolizovanom tržištu naročito u fiksnoj telefoniji i Internetu, da govorimo o oligopolu u mobilnoj telefoniji, da govorimo o stotinama miliona evra iznijetih iz ove države, preko majki firmi, jer samo na tržištu mobilne telefonije imamo tri državna operatetra stranih država koji dijele profit. Da govorimo o tome da je sprovođenje sadašnjeg zakona koji je imalo mehanizme od strane Ministarstva i Agencije bilo takvo, da nije demonopolisalo ovu strukturu. Neću ulaziti u uzroke. Možemo u nekoj ozbiljnijoj priči. Vidjećemo da li će biti amandmanskog djelovanja, ali su monopoli zadržani. Ne plaćamo ni malo jeftine usluge. Imamo vezivanje jednih usluga sa drugim, pretplata sa na fiksnu telefoniju, sa servisima koji se pružaju Extra tv itd, itd i nemamo dakle, pomaka. Oko univerzalnog servisa, podsjetiću samo, da je lošom primjenom zakona, kašnjenjem od strane Agencije proćerdano tri miliona evra koja su mogla biti ušteđena od operatora i iskorišćena za socijalnu zaštitu u oblasti telekomunikacija. Ništa od toga. To je valjda i ako dozvolite još minut, dva, bitna je tema, to je valjda i razlog zašto operateri bez pogovora, odnosno sa veoma malim prigovorima plaćaju naknadu, jer su valjda dobili na ovom univerzalnom servisu. Interesantna je priča o univerzalnom servisu i neka to bude ovako da se malo relaksiramo svi ovdje, i dalje se pominju 18 volšebne telefonske govornice kojih odavno nema u Crnoj Gori. Možda da se o tome malo progovori. Oko pojedinačnih rješenja. Rekao sam, to ću ponoviti ovdje u plenumu na Odboru, da ako je Agencija odgovorna Parlamentu i ako Parlament usvaja Izvještaj o radu i Finansijski izvještaj, onda istakao što to radimo kod Agencije za nadzor osiguranja moramo da mi odobravamo, a ne Vlada. Ako je to tako, onda moramo da imamo odredbu koju imamo od RAE, kod Agencije za energetiku da kad padne ovdje Finansijski izvještaj i Izvještaj o radu koji ste zaboravili, da onda pada i Savjet Agencije. Ako je tako, moramo da imamo do kraja definisane, u članu 16 to nije tako, nažalost predloženog akta, kriterijume za izbor članova Savjeta. I sami znamo kako su obesmišljena dosadašnja zakonska rješenja i kako su birani i izabirani članovi Savjeta Agencije u nekoliko navrata. Ako je tako moramo da imamo do kraja definisan dio koji se tiče univerzalnog servisa, da ne prepuštamo više pravilnicima o radu, odnosno neradu nadležnih institucija, o tome hoćemo li naplatiti ili nećemo ono što bi trebalo da se naplati već da definišemo neki fond univerzalnog servisa. Ako je tako, trebalo bi da imamo mnogo homogeniji nadzor nad vršenjem ovog zakona, jer nadzor vrše i inspektori iz Ministarstva i inspektori Tržišne inspekcije shodno Zakonu o zaštiti potrošača. Čini mi se da će doći do preklapanja nadležnosti, a i ovako smo svjedoci da naemamo administrativne kapacitete, nažalost i u ministarstvima i u inspekcijama da do kraja sprovode nadzor nad ovim zakonom. Govorimo o nekoliko stotina miliona evra i čini mi se da s obzirom na način kako smo sprovodili sadašnji zakon i na rješenja koja nijesu mnogo odmakla u ovom zakonu nemamo garancije da ćemo imati demonopolizovano tržište i da će država Crna Gora imati koristi od ovoga sektora.
  • Zahvaljujem. Kolega Šehoviću, imate riječ, nakon Vas kolega Mladen Bojanić u ime Pozitivne Crne Gore. Izvolite.
  • Zahvaljujem, predsjedniče Parlamenta. Ministre Lazoviću, poštovane kolege, Dozvolite mi da u ime Socijaldemokratske partije napravim veoma kratak osvrt na Predlog zakona o elektronskim komunikacijama i da iznesem par konstatacija koje smatram važnim saopštiti u ovom visokom domu. Kao što je ministar u svom uvodnom izlaganju već saopštio, važeži Zakon o elektronskim komunikacijama je donesen 2008. godine i donesen je saglasno važećem regulatornom okviru Evropske unije koji je usvojen 2002. godine. Taj regulatorni okvir je u međuvremenu promijenjen, značajno unaprijeđen kada je riječ o toj regulativi i samim tim se i javila potreba za usvajanjem novog Zakona o elektronskim komunikacijama koji je upravo na dnevnom redu. Tematika koju tretira Zakon o elektronskim komunikacijama je više nego važno, iz prostog razloga što skoro 10% ukupan iznos koji se okreće u ovoj oblasti je 10% GDP-a, što znači da oko 300 miliona eura je zapravo ukupan nivo saobraćaja koji, 19 koliko je teško ovo tržište i sama ta činjenica je dovoljan razlog da se ozbiljno pozabavimo ovom tematikom. Naravno, danas bih veoma rado govorio o tome na koji način i šta bismo mi u Parlamentu mogli da uradimo i kako bismo se mogli pozabaviti ukupnim dobicima koji se ostvaruju od strane kompanija koje posluju u ovoj obalsti, ali ćemo se složiti da to nije predmet ovog zakona, jer je svima jasno da su tu dobici ogromni, a da se značajan dio tih dobitaka odliva iz zemlje. I upravo je možda i ovo dobar povod da svi zajedno počnemo da razmišljamo u pravcu kako da spriječimo i da li imamo prostora zapravo da spriječimo štetu koja nastaje kao posledica odlivanja tih dobitaka. Ali, kao što sam malo prije rekao, nije to tematika ovog zakona i zbog toga valja naglasiti nekoliko stvari koje su ovdje važne. Prva i osnovna stvar koja bi sve nas kao poslanike i predstavnike građana u ovom Parlamentu trebala da interesuje jeste zaštita građana, odnosno korisnika elektronskih komunikacionih usluga. Upravo je to jedna od stvari koja je značajno poboljšana ovim zakonom, iz prostog razloga što se akcenat stavlja na kvalitet usluga koje moraju da nude operateri svojim korisnicima što do sada nije bio slučaj. Do sada je bio slučaj da su korisnici tih usluga morali uredno da plaćaju račune koje bi im operateri ispostavljali, ali nije postojala njihova precizirana obaveza kao što je to sada urađeno da nude tu vrstu usluga sa jednim zavidnim kvalitetom. Upravo je to jedna od stvari koja se poboljšava ovim zakonskim rješenjem, što smatram važnim za istaći. Druga stvar koja je jako bitna, jeste činjenica da operator do sada nije imao mogućnosti, odnosno nije imao jasnu, preciziranu obavezu da odgovara za štetu koja bi eventualno mogla da nastane korisnicima usled pada sistema ili većih havarija na svojoj mreži, što svakako se ovim zakonom ispravlja i sada je i to normirano na način koji će zaštiti upravo korisnike i svima nama je cilj ovdje da kada razgovaramo o ovako važnim zakonskim tekstima, da vodimo računa o interesima korisnika koje sam upravo pomenuo. Takođe, sljedeća pozitivna stvar koju ovaj zakon tretira jeste činjenica da se posebna pažnja posvećuje internetu, odnosno kvalitetu interneta koji se pruža, što je jako dobro. Jako dobro iz razloga što internet danas jeste faktički ljudsko pravo i samim tim je neophodno da se jasno precizira kao što je urađeno ovim zakonom i obaveza kvaliteta pružanja ove vrste usluga. Zakon tretira i zaštitu podataka korisnika i obaveze čuvanja podataka na jedan precizniji, kvalitetniji, rekao bih sveobuhvatniji način za zakonsko rješenje koje je sada na snazi, tako da je to još jedan u nizu argumenata koji bi trebao da nas vodi mišlju da bi smo ovaj zakon trebali podržati iz prostog razloga što predviđa čitav niz unapređenja. Da ne pominjem čitavi niz kaznenih odredaba koje su tretirane ovim zakonskim tekstom, a koje govore o tome da su te kaznene odredbe povećane, odnosno da je nivo kaznene odredbe povećan od eventualne zloupotrebe operatora i zaštitu podataka korisnika i za pospješivanje konkurencije, tako da je to još jedna od stvari koje ovaj zakon tretira i koja je važna za istaći. Na kraju bih se pozabavio značajnim dijelom zakona koji se odnosi na poslovanje Agencije za elektronske komunikacije. Kao što smo imali prilike da vidimo čitajući ovaj zakonski tekst, a na kraju krajeva i da slušamo uvodno izlaganje ministra Lazovića, ovaj zakon doprinosi većoj nezavisnosti Agencije za elektronske komunikacije, što je na fonu onoga što smo i u obavezi da radimo po osnovu zvaničnih 20 dokumenata kojih se moramo pridržavati na nivou Evropske komisije. Ministarstvo kao što smo mogli da primijetimo čitajući ovaj zakonski tekst gubi pravo drugostepenog organa i to je ‚takođe jedna od stvari koja može da utiče na povećanje nezavisnosti Agencije. Ono što moramo precizirati, vjerjem da će oko toga lako se postići dogovor sa predlagačem zakona i sa svim poslaničkim klubovima, da bi pitanje razrješenja članova Savjeta trebalo tretirati na isti način kao što je to urađeno sa sličnim regulatornim agencijama. Zbog toga vjerujem da ćemo naići na podršku predlagača kada je riječ o preciziranju norme koja govori o razrješenju članova Savjeta, jer smatram da to treba uraditi na način da razlog, jedan od razloga za razrješenje članova Savjeta treba da bude neusvajanje izvještaja o radu i finansijskog izvještaja što vjerujem da je omaškom ispušteno iz zakonskog teksta. Slažem se sa onim što je prethodno rečeno kada je u pitanju usaglašavanje, odnosno davanje saglasnosti na Statut Agencije za elektronske komunikacije, mislim da i to na jednoobrazan način treba da uradimo i da treba da uradimo na način na koji se ta zakonska rješenja odnose i na ostale regulatorne institucije. Mislim da bi preciziranje jasnih kriterijuma za izbor članova Agencije za elektronske komunikacije bio dobar korak u pravcu kvalitetnijeg menadžmenta same Agencije, samim tim i kvalitetnijeg rada Agencije. U svakom slučaju sve su ovo argumenti koje sam prethodno napomenuo, koji govore o tome da će Klub poslanika Socijaldemokratske partije svakako podržati ovaj zakonski tekst i vjerujemo da ćemo u daljoj skupštinskoj proceduri uspjeti da sitnim amandmanskim djelovanjem na zakon otklonimo određene male nedoumice koje su vezane za određene članove zakona i da ćemo na taj način dobiti jedan kvalitetniji zakonski tekst, koji će se u narednom periodu primjenjivati. Hvala.
  • Zahvaljujem. Pozivam kolegu Mladena Bojanića da uzme riječ. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Prvo da pozdravim predstavnike medija, naravno i potpredsjednika Skupštine i kolege. Uvijek je za očekivati od opozicije da kritikuje svaki zakon koji dolazi od strane Vlade, ovaj put ću pohvaliti ovaj zakon. Odmah ću reći da imam određene rezerve, s obzirom da neke stvari nisu riješene i mi ćemo amandmanski djelovati, već smo neke amandmane predložili, neke ćemo u toku dana, tako da ukupan utisak i na kraju ćemo vidjeti nakon usvajanja ili neusvajanja određenih amandmana kakav stav ćemo zauzeti, po pitanju zakona. Sada konkretno da se fokusiram da ne idem priču o tržištu elektrokomunikacijskih usluga i poštansku djelatnost. Fokusiraću se samo na ovaj zakon, konkretno vezano na predlog zakona i pokušaću i prije nego što neki amandmani budu gotovi da ukažem na to što mi u stvari hoćemo i gdje mi smatramo da se ovaj zakon može poboljšati u značajnoj mjeri. 21 Kao i svaku materiju, tako i zakon zavisi iz kog ugla gledate. Ja ga gledam prvenstveno kao korisnik usluga i mogu da pohvalim dobar dio rješenja koje je ovaj zakon ponudio u smislu u svrhu zaštite korisnika usluga i to svakako da podržavamo. Međutim, imamo jedan dio koji ćemo pokušati amandmanski da poboljšamo, a to je vezano za nadzor nad sprovođenjem ovog zakona. Takođe, zavisno kako gledate sa političke strane, ako gledam kao poslanik, kao neko ko učestvuje u radu ove Skupštine, a ova Skupština je osnivač Agencije, odnosno tijelo koje odlučuje o organima i o radu Agencije, znači u naše ime radi sve te poslove, smatram da postoji prostor da se i to poboljša u dijelu odgovornosti, profesionalnosti i stručnosti tih lica, pa bih ovako nekoliko konkretnih stvari rekao koje se tiču direktno zakona. Kolega Damjanović je to pomenuo, da malo šire obrazložim, nelogično je da Agenciji saglasnost na Statut daje Vlada jer je Skupština ta koja je nadležna za rad, odnosno ona kontroliše i nadzire rad Agencije i a vjerujem da je to nekom greškom ili zaostavština, negdje preskočeno. Neću da vjerujem da je to namjerno, jer ne znam zašto bi Vlada dala saglasnost na statut Agencije, a sve ostalo je u nadležnosti Skupštine. Vjerujem da ćemo to ispraviti. Takođe, još jednom da ponovim, to nam je jako bitno, insistiraćemo na tome da organe Savjeta, znači članove Savjeta, predsjednika, izvršnog direktora, odnosno za njihov izbor bude odlučujuća njihova stručnost, profesionalnost, znanje i odgovornost time čime se bave i kako odgovaraju zadacima koje stavimo pred njih. Jasne su njihove nadležnosti, nije jasna njihova odgovornost u smislu da možda smo i mi u nekom sazivu nešto propustili. Nejasno je dato kako se biraju članovi, šta moraju da ispune, koje kriterijumi i tako ćemo amandmanski to pojasniti i dati jasno uslove koje moraju da ispune članovi Savjeta i izvršni direktor, a ne da ostavimo sve na volju poslanicima. Takođe, to je već bilo riječi da podržimo. Naravno i mi podržavamo da izvještaj o radu povlači razrješenje članova Savjeta, a ne samo finansijskog plana. Jedan takođe interesantan detalj sam primijetio, nije Vlada dosljedna kada mijenja zakone a ti zakoni tretiraju određene regulatorne agencije, ovaj put je Centralna banka u pitanju. Podsjetiću vas, prije neke tri godine, Zakon o Centralnoj banci je donešen, tada je Vlada tumačila s obzirom da je novi zakon da se mora unijeti odredba da se ponovo, odnosno da se vrši reizbor svih članova Savjeta. Ovaj put nije odlučeno na taj korak nego je dao predlog da postojeći članovi Savjeta Agencije ostanu na mjestima na kojima jesu. Smatram da to nije dosledno, nije ispoštovana doslednost, i sada da ja budem malo sumnjičav. Meni je to jasno ali mislim da se radi o tome da se zakon crta prema pojedincima, onima koji ne odgovaraju zakon će da tretira da moraju da se ispočetka svi biraju, a oni koji su bliski, e njima ne mora, njih ćemo da ostavimo odredbom zakona da ostanu do kraja svog mandata. Protiv smo toga i dali smo amandman da se to promijeni. Takođe, mislim da treba redefinisati nadzor. Imamo stavku, odnosno odredbe, mislim da su date, imamo inspekcijski nadzor u okviru Uprave za inspekcijske poslove i imamo stručni nadzor u okviru Agencije. Smatramo prvenstveno u cilju korisnika usluga da je bolje, lakše, efikasnije objediniti te dvije funkcije, odnosno da neko ko smatra da je oštećen u bilo kakvom poslovanju, koristeći bilo kakve usluge iz oblasti telekomunikacija, da mu je puno jednostavnije da se obrati jednom nadzornom tijelu, a to je svakako u ovom slučaju bi se moralo izmisliti svi ti poslovi da se rade u Agenciji, i da se zna da je jedno lice odgovorno ili više, ili organ koji je odgovoran da postupi po tim žalbama, ovako se bojim, ovako kako je predloženo, da je prilično komplikovano da 22 jedni vrše inspekcijski nadzor, drugi rade stručni nadzor, a onda oni moraju da sarađuju, mislim da se to sve rješava, imam uporedna iskustva, imam iskustva iz Hrvatske, koja je to objedinila, preuzela je i zaposlene i sredstva iz Uprave za inspekcijske poslove, i naravno, obuhvatila obadvije te djelatnosti i nadzor stručni i inspekcijski da radi pod jednim krovom. Smatramo, i tu smo dali amandman, i vjerujemo da će biti na kraju ipak razumijevanja, i od strane, eventualno od Vlade, ako ne od Vlade,ono vjerujem od poslanika, jer mislim da je stvarno u interesu korusnika usluga i mislim da su, ne mislim nego sam siguran, išli smo u poboljšanju Zakona a ne u bilo kakvu političku igru. Zahvaljujem.
  • Hvala vama. Na ovaj način smo završili prvi krug učešća u raspravi. Prelazimo na drugi krug, osim ukoliko potpredsjednik sada ne želi da odgovori na neka pitanja. Vaša stvar. U redu. Kolega Šefkija Murić ima riječ, nakon njega Vasilije Lalošević. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, uvaženi građani, uvaženi potpredsjedniče Lazović, gospođo Strugar, Ja ću vrlo kratko pokušati da kažem par stvari vezano za Zakon koji je na dnevnom redu i razumijem vašu namjeru da ste se opredijelili da predložite da se novi zakon donese, zato što uslovi u kojima se odvijaju elektronske komunikacije i era komunikacija zahtijeva da se u potpunosti donese novi zakon. Reći ću nekoliko segmenata koje ste vi rekli u uvodnom izlaganju, da je jako bitno to što ste u ovaj zakonski okvir stavili i izradu komunikacionih mreža, kod prostornog planiranja. To je jako važno za budući rad i za izgradnju novih komunikacionih mreža, ali je jako bitno naglasiti i reći i imati opasku šta je sa postojećim komunikacionim mrežama, da li imate taj plan u Ministarstvu ili u Agenciji, jer Agencija daje mišljenje na izradu tih planova, pretpostavljam da Ministarstvo daje zadnju riječ.Ako nemate taj plan, onda ne možete i znati sa kojim kapacitetima raspolaže naša telekomunikaciona mreža. U ranijim slučajevima kod izgradnje telekomunikacionih mreža nije bilo ovo pitanje definisano i jako je važno da u budućoj izgradnji infrastrukturnih objekata se i ovo pitanje tretira kao jedan značajan segment u izgradnji telekomunikacione kanalizacije, odnosno cijevi, kako ih vi drugačije zovete, kako bi, što bi rekli jednim metkom ubili dva zeca. Znači, ne bi se vraćali ponovo da iskopavamo određene površine, a trend u telekomunikacijama nije da iskopavanje nego da se koriste postojeći kapaciteti, odnosno da se na krajevima parica i optičkih vlakana u uređajima poboljšavaju usluge i ono što je trend u svijetu i što građani traže i korisnici. Ovo što ste rekli za veću valorizaciju instalisanih kapaciteta i pomoć malim operaterima, to svakako vodi u liberalizaciji telekomunikacionih mreža. Jako je važno da tu presudnu ulogu igra agencija, da jednostavno kapacitete koje jedan operater drži, a nisu iskorišćeni, da ih ustupi drugom kako bi se razvila konkurencija. To je dobar pristup 23 za razvoj konkurencije, jer smatram da je Crna Gora malo tržište telekomunikacija i dosta je tu teško i realno reći da postoji konkurencija i teško je razviti. Zaštita potrošača, to je onaj segment o kojem je govorio i poslanik Šehović, tu je jako bitno da se daju odriješene ruke Agenciji, da ono kad korisnici potpišu ugovor, da jednostano mogu da kontrolišu, odnosno da vide šta im se prodaje. To sam pričao i sa koleginiciom Strugar, i pošto je ona inžinjer elektronike, ona razumije šta sam joj rekao, jer ako prodajete internet onda morate prodati ono što piše u ugovoru. Znači nije cilj da li je mreža pala zbog nekog objektivnog razloga ili je prekid u komunikaciji, jednostavno kvalitet je na prvom mjestu. Vrlo ću kratko, desetak sekundi, u članu 16 propisali ste posebne uslove i kriterijume za izbor predsjednika i članova Savjeta, i stavili ste posebne uslove gdje ste stavili da članovi Savjeta treba da budu birani iz oblasti elektrotehnike. Mislim da ovu stvar trebate promijeniti, pošto se radi o elektronskim komunikacijama, tu bi trebalo da stoji iz oblasti "elektronike i telekomunikacija", jer elektrotehnika je širok pojam, može tu da dođe neko iz hidroelektrane, a nema veze sa ovim poslovima. Mislim da to nije dobar termin. O ostalim detaljima nemam više vremena govoriti, to je od prilike ono što sam imao kratko da kažem. Biće rasprave o pojedinostima i onda ćemo se odrediti prema zakonu. Hvala.
  • Hvala vama. Kolega Lalošević ima riječ. Nakon njega koleginica Zorica Kovačević. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Gospodine ministre sa saradnicima, poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, Ajmo da vratimo se malo u istoriju ove tematike. Kada je u avgustu 2008. godine donijet Zakon o elektronskim komunikacijama tada je distribucija frekvencija bila oduzeta takozvanom nezavisnom regulatoru agencije za radio difuziju i predata onoj negdašnjoj Agenciji za telekomunikacije, koja je tada uz nove nadležnosti dobila i novo ime - Agencija za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. I sjećamo se tadašnje polemike da je njen savjet imanovala Vlada, i da je na predlog Ministarstva za saobraćaj donešene su frekvencije, došlo je do uzbunjenja javnosti, pogotovo one stručne javnosti i onih ljudi koje je tangirala ova oblast, i tada se, ne stekao utisak, nego su to inostrani faktori, kako mi volimo da kažemo, konstatovali da je praktiči Vlada takvim rješenjima vršila uticaj na dodjelu radio frekvencije i da to nije bilo u skladu sa evropskim standardima. Mnogo vode je proteklo od te 2008. godine. Danas imamo Predlog zakona o elektronskim komunikacijama, danas imamo i u izjavi gospodina ministra, i neke novine, konkretno vezano za imenovanje i nadležnosti Savjeta, dakle sada to potpada pod Skupštinom. Skupština imenuje predsjednike i članove Savjeta, na osnovu javnog konkursa. Ali, ja bih se osvrnuo na neke stvari koje me u ovom trenutku više interesuju. Na član 59. bavi se takozvanom digitalnom, odnosno uvođenjem takozvanog digitalnog signala, odnosno govori, ja ću samo podsjetiti našu javnost da je 31. 24 decembra 2012. godine praktički istekao onaj rok koji smo mi imali da sa takozvanog analognog pređemo na digitalni TV signal. Produžen je rok do 17. juna 2015. godine, a svim emiterima koji su podnijeli zahtjev za produženje i regulisali obavezu produžen je i taj rok. Toliko o tome, da čisto znamo i da ne zaboravimo da smo in eke zakone donosili, ali ih na žalost nijesmo primjenjivali, odnosno nijesmo ih implementirali. Čisto da znamo da se sa tim poslom kasni i da je rok 17. jun 2015. godine. Član 81 bavi se takozvanim univerzalnim servisom i univerzalni servis u smislu ovog zakona, ne bih ulazio sad u teorij sko objašnjenje svega onoga, jer on predstavlja skup elektronskih i komunikacionih usluga propisanog kvaliteta, ali se i ovdje postavlja pitanje i ne bi bilo loše da odgovorite gospodine ministre, dokle smo stigli sa cjelokupnim procesom uvođenja takozvanog univerzalog servisa, da li ima boljitaka? Prošli put kada smo raspravljali na ovu temu podaci nijesu bili baš zadovoljavajući i govoril su da se taj univerzalni servis, što bi rakao naš narod, nije baš primio. Ima jedna oblast koja, ili što sam frešak od juče sa rasprave na Odboru za bezbijednost, jedna oblast koja je veoma interesantna, a koja govori o mogućnosti zloupotrebe u vezi primjene određenih članova ovog zakona. Govoriću o članu 172 koji se tiče takozvane povjerljivosti i komunikacije. Načeću i temu o neželjenim komunikacijama koje elaboriramo u članu 178, zatim neželjene konunikacije zloupotrebom elektronske pošte u članu 179 i, po meni, veoma ključno za razvoj demokratizacije odnosa u Crnoj Gori, a sve u kontekstu onoga o čemu smo i juče na Odboru za bezbjednost govorili, a sve u kontekstu onoga da nam se više nikada ne ponovi ono iz afere "Listing", kada su sa određenih IP adresa stizali određeni meilovi, a mi do današnjeg dana ne znamo o čemu se radi. Član 180 govori o presretanju komunikacija. Operater je dužan da o svom trošku, govori se o ovom novom zakonu, obezbijedi neophodne tehničke i organizacione uslove koji omogućavaju presretanje komunikacija. Ništa ne bi bilo tu zgorega, jer se tu govori, prije svega, o ne daj Bože ugrožavanju državnih interesa, vitalnih interesa zemlje i tako dalje. Da ne govorimo u vezi sprečavanja i vršenja krivičnog djela istrage i otkrivanja i krivičnog gonjenja počinilaca krivičnih djela. Ali u članu 181 kada govorimo o obavezi zadržavanja podataka u alineji 4, govori se da je operator dužan da u svojoj mreži o svom trošku obezbijedi nephodne tehniče i organizacione uslove koji omogućavaju nadležnim državnim organima preuzimanje zadržanih podataka o saobraćaju i lokaciji. Sada se vraćam na početak ove priče o ovim presretanjima komunikacije i obaveze zadržavanja, neću puno. Imam ovdje jedan tekst koji govori da je 12.12.2011. godine sa famoznog mail-a pod nazivom pahuljica.ca@‚gmail.com stigao jedan materijal koji je tih dana uzdrmao Crnu Goru, a koliko smo vidjeli juče, drma je i dalje. Riječ je o takozvanoj aferi "Listing" i da smo u starom zakonu eventualno imali mogućnost presretanja ovih takozvanih povjerljivih informacija ne bi se možda desilo da mi ni dan danas ne znamo ko je uputio materijale, odnosno mail-ove sa ove IP adrese koje su u tom trenutku uzdrmale ne bezbjedonosnu nego čak u jednom trenutku i hijararhiju državnu u državi Crnoj Gori. Mi smo dugo nakon toga pokušavali da saznamo, došli smo do podataka da na kraju taj mail koji je iskorišćen da se taj osnovni materijal sa njega pošalje, sjećate se distribuira iz pošte u Plužinama, u Danilovgradu ne želim da karikiram, ali suština cijele priče, kada je neko presretao ove informacije, a ja ću vam sada kazati da smo imali izjave pojedinih čelnika bezbjednosnih službi da su informacije i tada presretane. Dakle, i mimo zakona 25 operateri, pojedini neću da ih imenujem, su davali takozvane prostorije za prisluškivanje, snimanje i presretanje informacija. Dakle, gospodine Lazoviću, ovo nije bilo upućeno vama, govorim o jenom miljeu koji se tiče svega onoga što slijedi u Crnoj Gori, demoktratizacija odnosa, demoktratizacije prilika u svim oblastima, pa i u ovoj što se tiče elektronskih komunikacija, ali ponavljam da nam se u bliskoj prošlosti dešavalo nešto što svaka iole demokratska država ne smije sebi dozvoliti, da ni do dan danas, nakon dvije godine ne zna ko je htio u stilu onog američkog filma da smjesti određenim visokim funkcionerima Crne Gore. Riječ je bilo o ministru inostranih poslova, predsjedniku Vlade i mnogim drugim čelnicima bezbjednosnih agencija. Dakle, rezime i zaista vam se zahvaljujem, jer sam kao prekoračio, ali mislim da je bila značajna tema, da smo i tada imali mimo zakona prisluškivanje, presretanje i zadržavanje povjerljivih informacija, ali samo u domenu rada jedne službe čije smo čelnike juče imali prilike da saslušamo povodom druge tačke dnevnog reda, odnosno ubistva pokojnog Duška Jovanovića. Zahvaljujem i izvinjenje na prekoračenju.
  • Zahvaljujem. Koleginica Zorica Kovačević sada ima riječ i onda poslednji prijavljeni učesnik u raspravi povodom ove tačke dnevnog reda kolega Srđan Milić. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjednici, poštovani poslanici, uvaženi potpredsjedniče Vlade, gospođo Strugar, Predlog zakona o elektronskim komunikacijama predstavlja kvalitetan tekst koji preuzima regulatorne okvire Evropske unije iz 2009. godine i daje zakonska rješenja koja će odgovoriti potrebama razvoja elektronskih komunikacija u Crnoj Gori. Prijedlog zakona uvodi izmjene koje dodatno olakšavaju ulazak novih operatera na tržište i pospješuju dalju liberalizaciju u sektoru, između ostalog, elektronskih komunikacija. Kroz širok obim izmjena teksta predloga, između ostalog, omogućava se da se u sektoru elektronskih konunikacija ubrza razvoj elektronskih i komunikacionih mreža i usluga uvode nove tehnologije i usluge, obezbijede uslovi za zdravu konkurenciju, podstiče efikasnost i ekonomičnost, omogući otvoren i ravnopravan pristup elektronskim komunikacionim mrežama i elektronskim komunikacionim uslugama, propisuje poštovanje tehničkih propisa i standarda. Takođe, predlog zakona obezbjeđuje efikasniju zaštitu interesa korisnika elektronkih komunikacionih usluga što je veoma dobro kroz precizno definisanje prava korisnika i obaveze operatera, povećanje obaviještenosti korisnika o svim pitanjima u vezi korišćenja elektronskih komunikacionih usluga, mogućnost praćenja i propisivanje parametara kvaliteta elektronskih komunikacionih usluga, povećanja sigurnosti elektronih komunikacionih usluga i zaštite ličnih podataka. Cilj donošenja ovog zakona bio je staranje uslova za ostvarivanje strateških ciljeva Crne Gore u oblasti elektronskih komunikacija, primjenu standarda i najbolje prakse iz oblasti elektronskih komunikacija kao i usaglašavanje sa svim direktivama Evropske unije u oblasti elektronskih komunikacija. Predlog zakona donosi znatna poboljšanja. U najvećoj mjeri je ispunio postavljene ciljeve, ali skrećem pažnju i molim za ocjenu predlagača da li je u najvećoj mjeri i usaglašen predlog zakona sa 26 preporukama Evropske komisije. Naime, podsjećam da u Ustavu Crne Gore propisuje se da su potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose određuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Zakonom o ratifikaciji sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ratifikovanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju tako da su njegove odredbe prema Ustavu Crne Gore smatraju sastavnim dijelom unutrašnjeg pravnog poretka i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Sporazumom je propisano da će ugovorne strane naročito ojačati saradnju iz oblasti mreža elektronske komunikacije i srodnih usluga sa krajnjim ciljem usvajanja zajednice u ovom sektoru od strane Crne Gore, tri godine nakon stupanja na snagu ovog sporazuma. S obzirom da je od dana potpisivanja sporazuma proteklo tri godine Crna Gora je bila u obavezi da, kada su u pitanju elektronske mreže i komunikacije, u potpunosti usvoji regulativu Evropske zajednice. Zato postavljam pitanje predlagaču, da li su u potpunosti usaglašene odredbe zakona sa direktivama Evropske unije? Naročito kada se govori o regulativi Evropske unije posebnu pažnju posvećuje nezavisnosti regulatornog tijela kao jednog od osnova za razvoj i dobru regulaciju sektora elektronskih komunikacija. Direktiva propisuje da bi države članice trebale da garantuju nezavisnost nacionalnih regulatora. Takođe, postavljam pitanje predlagaču zakona, da li su neke od predloženih odredbi usaglašene sa glavnim elementima regulatornog okvira Evropske unije za oblast elektronskih komunikacija, da li neke djeluju nejasno i da li su predložena u različitom tumačenju, a sve to govorim iz razloga što pred sobom imam mišljenje Evropske komisije na konkretan predlog zakona. Na kraju, smatram da regulatorno tijelo treba da bude u potpunosti odgovorno za stanje u oblasti elektronskih komunikacija, ali da bi se to moglo tražiti od njega Zakon o elektronskim komunikacijama treba da agenciji omogući uslove potrebne za nesmetan rad, što ne smatram da nije predloženo i u ovom zakonu. Na kraju, amandmani koji su pred vama smo predložili sa ciljem da se osigura bolja usaglašenost teksta zakona sa regulatornim okvirom Evropske unije i zakonodavstvom Crne Gore, kao i bolja primjenjivost Zakona o elektronskim komunikacijama. Naravno dobili smo predlog Vlade i mi ćemo se kao polsanici DPS-a na kraju i odlučiti da ispoštujemo stavove Vlade i da podržimo zakon koji je danas na dnevnom redu. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama, koleginice Kovačević. Kolega Srđan Milić ima riječ. Izvolite.
  • Potpredsjedniče, hvala vam na razumijevanju da date riječ. Smatram da bismo po mogućnosti mogli da ostavimo ovaj rok za predaju amandmana do sjutra do 11 sati, da ne bude ni do početka premijerskog sata, nego da bude do početka uobičajenog rada Skupštine, ako bude razumijevanja sa vaše strane. Ipak smo danas imali dva sata i nešto rasprave koja je poremetila malo onu dinamiku predaje tih amandmana. Sa druge strane zaista bih volio, a može to da bude u završnoj 27 riječi, da čujemo izjašnjenje resornog potpredsjednika i resornog ministra u dijelu onoga što su preporuke DRI oko Agencije i u dijelu, gospodine Lazoviću, onoga što su bile preporuke od 28. marta 2011.godine Odbora za ekonomiju, finansije i budžet u dijelu stanja u oblasti telekomunikacija sa posebnim osvrtom na sprovođenje zakona. Jedan dio te tematike ste vi obradili već predlaganjem ovog zakona, ali smatram da ne bi bilo loše zbog javnosti da čujemo šta sve nam je ostalo da uradimo. Što se tiče ovog zakona ja sam i u raspravi koju smo imali i na Odboru, a bila je prisutna pomoćnica ministra, istakao da sami ciljevi koji se žele postići ovim zakonom govore da dosta toga treba regulisati. Mi smo se razlikovali u onome šta je stepen do sada završenoga posla, ja i dalje stojim na stanovištu da ciljevi koje ste ovdje definisali nijesu samo mrtvo slovo na papiru, nego pokušaj u pravom smjeru. Čini mi se Vlada Crne Gore da reguliše jedno tržište koje na žalost do sada je pokazivalo značajne znakove monopolskoga ponašanja, naročito u dijelu kada govorimo o mobilnim operaterima ili dogovoru između mobilnih operatera o načinu kako će voditi cjenovnu i svaku drugu politiku u ovoj oblasti u Crnoj Gori. Takođe, činjenica da se radi o 10% GDP-a Crne Gore podrazumijeva mnogo aktivniju ulogu države bez obzira na sve ono što podrazumijevaju ili su u pokušaju da se tumače direktive Evropske unije u dijelu nezavisnosti Agencije i svega ovoga ostaloga. Dakle, obezbjeđenje uslova za zdravu konkurenciju na tržištu je nešto što je conditio sine kwa non bilo kakvog ozbiljnog djelovanja države i nas kao parlmentaraca na ovom tržištu. Jer, rekao sam maloprije kada je bila priča oko igara na sreću, nažalost to tržište danas u Crnoj Gori je 250 miliona evra, a ukupna potrošnja struje u Crnoj Gori, računi za struju su 200 i nešto miliona evra. Dakle, mnogo smo spremni da potrošimo na igre na sreću nego što smo spremni da plaćamo struju, a u istom trenutku imamo situaciju da se, vjerujem, ne duguje nijednome priređivaču igara na sreću, a imamo 192 miliona evra duga za struju. I onda bi bilo vrlo interesantno da znamo da li imamo dugova prema mobilnim operaterima. Ja mislim da oni to vrlo jednostavno, vrlo efikasno rješavaju i na takav način se samo pokazuje snaga onoga kome bi na tržištu bilo ipak onemogućena i prethodnim direktivama Evropske unije iz 2002.godine, mogućnost djelovanja na ovakav način. Dakle, ovdje smo imali jednu raspravu, ne bih je posebno potencirao, samo da konstatujemo da je predviđeno bilo ovih 29 hiljada evra za sprovođenje ovoga zakona i tu zaustavljam svaki moj komentar. Čuli smo na Odboru tumačenje i uvaženog kolege iz Ministarstva o čemu se tu sve radi. Ono što mi dalje predstavlja problem je ovaj dio koji se tiče mogućnosti da se dostavljaju bez obavještavanja podaci, član 171. Mislim da se tu daje preveliko diskreciono pravo Agenciji da odlučuje ili da daje mišljenje da li je operater na odgovarajući način primijenio mjere zaštite vezano za lične podatke i pozivam vas da oko toga dobro razmislimo da li bi trebalo precizirati na koji način obezbijediti da ne dođe do zloupotreba ovog člana 171. Bila je odlična rasprava, mislim da je ovo predlog zakona koji prije svega zadovoljava nešto što sam ja insistirao još prije sedam - osam godina, a to je da imamo jedan kvalitetan pregled onoga što je usklađeno, što je djelimično usklađeno ili što nije usklađeno sa evropskim direktivama. I ovo je primjer kako se može zapravo izaći u susret onome što su ne samo zahtjevi parlamentaraca, ali da možemo da pratimo jedan kontinuitet naših promjena u ovom dijelu zakonodavstva. 28 Druga stvar koja me je impresionirala, zaista, je izvještaj sa javne rasprave. Volio bih da ovaj vaš primjer, a imaćemo prilike da raspravljamo o tome kasnije i sa ostalim predlagačima zakona, prate i ostala ministarstva. Dakle, ovo samo po sebi pokazuje transparentnost kod predlaganja ovoga zakona, široka rasprava, mnogo nedoumica. Uzeo sam sebi za pravo da malo iskontrolišem ovo sve. Znači 160-tak članova zakona na koji je bilo 287 primjedbi i to od 12 različitih, što individualnih što pravnih lica, od tih 287 primjedbi 70 je prihvaćeno. I jedna mala statistika, a statistika ništa ne govori, normalno, od tih 162 člana, samo na 35 članova nije se djelovalo. Na samo 35 članova se nije djelovalo, čak sam ih ovdje izveo i po rednim brojevima da ne bi bilo dileme da li sam šta pogriješio. To pokazuje, na kraju krajeva, da smo uzburkali to more mrtvo koje je do sada bilo u telekomunikacijama i imali smo značajane primjedbe svih mobilnih operatera. Normalno, ostaje na predlagaču da u onom dijelu koji je prihvatio ili koji nije prihvatio, jedno i drugo posmatram jednako, vidi kako će se to pokazati u praksi. Gospodine Lazoviću, mi smo nažalost svjedoci ovdje da su stotine i stotine miliona evra zahvaljujući načinu kako se sprovodila poreska politika, tu vas aboliram, iznijete iz ove zemlje samo po osnovu onoga što je ovdje prihodovano. Nije tu prihodovano ništa posebno značajnije tokom ljetnjih mjeseci, prihodovano je od građana Crne Gore. Volio bih da smo na mnogo efikasniji način se okrenuli ka tome kako da ta sredstva se drugačije utroše u Crnoj Gori. Postoje, vi to znate dobro, u zemljama u okruženju mogućnosti kako su ti mobilni operateri, govorim samo o njima,ne govorim o ostalima, bili ograničeni na koji način mogu da investiraju ta sredstva. Mislim da to vuče još iz onog perioda kada smo željeli da budemo hit destinacija po jednocifrenim poreskim stopama, ali nažalost to se nije vratilo kao onaj dio koji bi se očekivao, to je drušvena odgovornost prije svega mobilnih operatera. Izvinjavam se i hvala velika.
  • Zahvaljujem. Na ovaj način zaključujem raspravu povodom ove tačke dnevnog reda. Predstavnik predlagača želi završnu riječ. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, dozvolite da se na početku zahvalim svim učesnicima u raspravi na izuzetno korisnim sugestijama i komentarima koji su vezani za ovo zakonsko rješenje. Znate, nema idealnih zakona. Naš prioritetni zadatak jeste da u skladu sa najboljom praksom, to je u ovom slučaju evorpska praksa, pokušamo formirati jedan normativni okvir koji će regulisati jedno veoma značajno tržište, a to je tržište elektronskih komunikacija, koje na godišnjem nivou ima promet od 250 do 300 miliona eura. Dakle, jedan izuzetno značajan segment naše ukupne ekonomije i ne samo iz ugla trenutnih okolnosti nego iz ugla razvoja. Svakog dana sve više i više ulazimo u zonu informacionog elektronskog digitalnog društva i sigurno da će to tržište i u narednom periodu biti u jednoj konstantnoj fazi rasta i razvoja. Dozvolite mi da se samo kratko osvrnem na neka pitanja koja su ovdje postavljena. 29 Što se tiče komentara gospodina Vukčevića, vezano za amandmane koje su oni podnijeli, mi smo bili već u prilici da se susretnemo sa tim amandmanima i u toku javne rasprave, to su kolege iz Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost dostavili, tako da smo bili u prilici da testiramo ta rješenja. Šta je nezavisnost Agencije i da li ovim zakonom mi ostavljamo prostora da je ta nezavisnost okrnjena? Mi smo članom 8 definisali punu nezavisnost Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. Sada znate da ne možemo mijenjati druga zakonska rješenja koja je ovaj parlament usvojio, da bi možda u nekom do kraja izvornom smislu, mogli dobiti tumačenja koja su vezana za nezavisnost Agencije za telekomunikacije i poštansku djelatnost. Tačno je, nije u redu da višak prihoda na rashodima kod regulatora se uplaćuje u budžet, ali znate da je to rješenje koje smo testirali zajedno ovdje u Parlamentu i rješenje koje smo prihvatili kao privremeno rješenje. Što se tiče drugih stvari koje su vezane za nezavisnost Agencije, mislim da smo ih u zakonu dobro definisali, ne na štetu nego u korist Agencije. U onom dijelu gdje se definiše sukob interesa, željeli smo da, poštujući osnovni matični Zakon o konfliktu interesa, do kraja napravimo razgraničenje kako ne bi bilo nekih problema u primjeni kada to bude u praksi. Što se tiče izbora i razrješenja članova Agencije, Parlament je izmjenama i dopunama prethodnog zakona definisao tu proceduru, dakle da to može uraditi Parlament i mi smo u novom zakonu ugradili to rješenje. Što se tiče komentara gospodina Damjanovića, mi smo na Vladi usvojili Analizu o stanju na tržištu elektronskih komunikacija, i to je dokumenat koji ovdje posjedujem i mogu ga ustupiti kolegi Damjanoviću. Mi to radimo u Ministarstvu u kontinuitetu. Takođe, svake godine u Parlamentu imamo izvještaj o radu Agencije, tako da se može pratiti periodično šta smo sve na polju razvoja, odnosno primjene zakona, uradili kad je u pitanju tržište elektronskih komunikacija. Oko preporuka Državne revizorske institucije, i to je gospodin Milić, takođe, postavio pitanje, ja nijesam daleko od tog rješenja da treba spojiti agencije, Crna Gora je jedno malo društvo, mali sistem, i mislim ukoliko budemo napravili jednu široko raznovetnu mrežu nezavisnih regulatora, da ćemo stvoriti jedan dosta kompleksan, pa mogu reći konfuzan sistem koji konačno neće rezultirati onim što je bio početni primarni cilj. Tako da oko spajanja Agencije za elektronsku komunikaciju i Agencije za medije, možda zajedno trebamo, s obzirom da je u pitanju osjetljiva oblast, i da je u pitanju nešto što na osnovu zakona, dobrim dijelom pripada u nadležnost Parlamenta, da zajedno radimo po tom pitanju. Da li je crnogorsko tržište elektronskih komunikacija monopolisano ili nije, u ovom izvještaju o informacijama ćete vidjeti da po mnogim uslugama smo kvalitetniji u smislu i kvaliteta širine protoka i cijene od zemalja u regionu, pa čak i od prosjeka Evropske unije. U nekim uslugama nijesmo, na primjer kao što je usluga fiksne telefonije, usluge interneta, itd, ali to je dodatan motiv za Ministarstvo i za Vladu kao kreatora politike u tom dijelu, za Parlament svakako da stvorimo uslove, a ovaj zakon će u jednom dijelu to i omogućiti, da se i u tom segmentu poveća konkurentnost, a na taj način stvori prilika da potrošači budu u prilici da imaju kvalitetne usluge i servise za manje cijene. Oko opsega univerzalnog servisa, mi svake dvije godine analiziramo taj opseg univerzalnog servisa, tamo su i ostavljene mogućnosti telefonskih govornica, iako u ovoj 30 situaciji razvoja elektronskih komunikacija to možda malo čudno izgleda, ali smo mi tu poštovali zakonsku regulativu Evropske unije i to ostavili kao mogućnost, da li će se ono primijeniti zavisi od prakse. I u tom kontekstu oko univerzalnog servisa, samo da spomenem, da smo mi ostavili da je rok od pet godina, ali mogućnost da se i prije, ukoliko budemo nezadovoljni, da se i prije toga možemo odreći odnosno ukinuti pravo onome koji je dobio tu mogućnost da to radi, i mi ćemo vjerovatno, brzih dana napraviti dodatnu analizu kako bi u tom smislu vodili krajnje aktivnu politiku. Što se tiče predloga da statut Agencije usvaja Parlament i da u Zakonu, pored osnova za smjenu članova Savjeta Agencije, pored finansijskog izvještaja bude i izvještaj o radu, dakle to su pomenuli i poslanik Šehović, poslanik Damjanović i poslanik Bojanić, što se tiče Ministarstva i Vlade, tu kucate na otvorena vrata. Dakle, ako hoćemo da idemo da sistem zaokružimo kao što je to slučaj kod ostalih regulatora, nemamo ništa protiv da to tako bude i urađeno. Kolega Šehović je govorio o tome da i kolega Bojanić, da smo ovim zakonom posebno preferirali tu oblast zaštite potrošača. Tačno je. Dakle, sama činjenica da je Crna Gora po penetraciji mobilne telefonije na drugom mjestu u svijetu, poslije Saudijske Arabije, govori da je to jedno izuzetno značajno tržište. Sad možemo ući u suštinu toga šta to znači, da li to korespondira sa stepenom i kvalitetom životnog standarda, da li to korespondira sa GDP-ijem gdje stepen primjene informaciono komunikacione tehnologije nije u direktnoj proporcionalnoj korelaciji sa nivoom razvijenosti neke zemlje i to je nešto o čemu možemo otvarati i posebnu raspravu. Takođe, oko preciziranja kriterijuma za izbor članova Savjeta, svakako da to ide u funkciji, da je to u funkciji nezavisnosti Agencije. Dakle, da bi se izbjegao bilo kakav politički uticaj, ono što je do nas bilo mi smo predložili u ovom rješenju koje je prepoznato kroz nekoliko članova. Dakle, mi možemo da definišemo stručnu profilaciju, možemo da definišemo radno iskustvo, ali pošto je izbor članova Savjeta nešto što obavlja Parlament, ona ne bježimo od toga da Komisija treba preciznije definisati te kriterijume, izvolite, to možete i putem amandmana uraditi. Uostalom i Parlament bira Savjet Agencije. Gospodin Murić je tu saopštio da bi možda trebalo promijeniti tamo u uslovima, umjesto elektrotehnički, tehnika da bude elektornika i komunikacije. Slažem se potpuno sa tim pristupom, ali smo u korespodenciji sa upravo pristiglim ministrom Stijepovićem kod nostrifikacija tih strukovnih programa, ipak dobili uputstvo da primijenimo ovaj termin elektrotehnika, jer on je širi obuhvata i elektroniku i komunikaciju, telekomunikacije i neke druge djelatnosti, a tako se zove i u dokumentima koja definišu kvalifikaciona pravila. Što se tiče sugestije gospodina Bojanića da bi trebalo tražiti jedinstveno jednoobrazno rješenje što se tiče nadzorskih i inspekcijskih aktivnosti, mi smo tu gledali iskustva. Imamo jedino iskustvo Hrvatske da je tamo inspekcija u nadležnosti Agencije. Nigdje nismo bili u prilici više, ne samo u Evropi, nego i u svijetu da nađemo uporedno iskustvo tog karaktera. Vjerovatno su oni imali nekog razloga da to tako urade. Ako bi mi pokušali sad nešto u tom smislu ovdje da mijenjamo, onda bi morali da mijenjamo drugi sistemski zakon, to je Zakon o inspekcijskoj kotroli. Mislimo da u ovom smislu, da sa jednom paralelnom aktivnošću, da tako kažem, u dijelu svoje nadležnosti, dakle stručni nadzor koji obavlja Agencija, a inspekcijski nadzor koji će obavljati Uprava za inspekcijske poslove, da ćemo obezbijediti punu i potpunu primjenu ovog zakona. 31 Što se tiče pitanja gospodina Murića, koje je vezano šta ćemo sa postojećim komunikacijama, dakle, ono što je zatečeno. Mi ćemo pokušati da kroz jednu aktuelnu dinamiku pokušamo uskladiti to sa planovima. Ono što je veoma bitno jeste da budući objekti moraju, prije izgradnje, obezbijediti taj pristup, a ne da se dešava da napravimo modernu, velelepnu zgradu ili neki drugi objekat, a da on nema elementarne konekcije sa onim što danas predstavlja i građansko pravo, a to je jedna normalna elektronska komunikacija internet itd. Normalno, kroz članove ovog zakona smo pokušali, vodeći računa da ne opteretimo zakon nekim nepotrebnim detaljima koje ćemo razraditi kroz podzakonske akte, i nešto što će kroz svoje akte takođe uraditi Agencija, da vodimo računa da korisnici tačno vide šta im se prodaje, jer na žalost, u prethodnom periodu, i ne samo u ovom segmentu nego i segmentu finansijskih usluga, i u nekim drugim stvarima, imali smo priliku da korisnici često potpišu razne ugovore, i tek kasnije shvate šta im je ponuđeno, odnosno šta su prihvatili da na taj način kupe. Gospodin Lalošević je postavio pitanje vezano za digitalizaciju, iako se ovaj član 59 tiče te problematike, ali ne baš direktno, ovdje se misli na neke druge stvari, ali mislim da je s pravom postavio pitanje. To je projekat koji je konačno evo krenuo, na terenu su još aktivnosti i bićemo brzo u prilici da imamo jedan presjek. Bilo je i poslije tog olakšanja isto određenih problema, ali i sami znate, bilo je nekoliko puta postavljeno poslaničko pitanje ovdje u Parlamentu. Po tom pitanju nijesmo imali jednu dobru i jasnu dinamiku i bili smo zarobljenici jednog procesa kojim nijesmo mi upravljali nego delegacija Evropske komisije, na osnovu procedure izbora partnera kojeg su oni, u dobroj namjeri da nam pomognu izabrali. Što se tiče člana 172 poverljivosti komunikacija i presretanje komunikacija jeste značajno osjetljivo pitanje, ne samo komunikacijskog i lokalnog značaja nego globalnog značaja. Mi smo pokušali poštujući direktive Evropske unije,da, sve što je tamo propisano ovdje implementiramo i ugradimo, i vidjeli ste i sami da je jedan, rekao bih ne mali, nego značajan iskorak u odnosu na prethodno zakonsko rješenje. Koleginica Kovačević je postavila pitanje - da li je zakon usaglašen sa direktivom Evropske unije. Dozvolite mi da budem do kraja precizan. Jeste u najvećoj mogućoj mjeri. Trudili smo se da u skladu sa prethodnim rješenjem, u skladu sa stanjem na tržištu, u skladu sa onim što želimo napravimo najveće moguće usaglašavanje, i vidjeli ste, ukoliko pročitate taj izvještaj Evropske komisije po ovom pitanju, da su i ino zadovoljni time što smo napravili u ovom momentu. Svakako, predstoji nam dosta stvari koje moramo raditi u narednom periodu, ali ono što je sigurno jeste da nemamo spora ili dvojbe oko nezavisnosti Agencije, mislimo da je sa ovim rješenjima ta nezavisnost obezbijeđena u najvećem mogućem obimu. Dakle, preporuke, odnosno zaključci Odbora za ekonomiju i finansije koje su donesene u martu, pokušavamo da poštujemo sa predlogom ovog zakona, kako kroz neke odluke koje je Vlada u prethodnom periodu donijela, vezani su za izradu elaborata o formiranju novog operatora na tržištu elektronskih komunikacija, svakako i kroz rješenja koja smo ponudili u ovom zakonu, vezano za zaštitu potrošača, i td. i mnogo drugih pokušaja koji idu u pravcu povećanja konkurentnosti na crnogorskom tržištu. To što je toliki dug građana prema Elektroprivredi, a nije takav dug kad su u pitanju mobilni operatori, vjerovatno ima dosta tu razloga. Na žalost, značajan dio toga duga je i Elektroprivreda naslijedila iz prethodnog perioda, i to je znate ono 32 produžavanje iz godine za godinu, a operatori kod mobilne tehnologije imaju mogućnost da to jednostavno urade i, ono što je razlika između ta dva proizvoda jeste što uvijek možda na dobro i našu sreću ta mobilna komunikacija nije nešto što spada u egzistencijalne potrebe, kao što je pitanje napajanja električnom energijom. Zahvaljujem se na komentarima. Trudili smo se, maksimalno smo se trudili zbog osjetljivosti problematike, zbog značaja zakona da obavimo transparentnu i kvalitetnu javnu raspravu, bio je ogroman broj zainteresovanih učesnika, dakle pored operatora, tu je bila i Akademska zajednica, tu su bili i potrošači, čitavi serijal raznih institucija i u konačnom, poslije tog filtriranja smo u prilici da ponudimo ovaj predlog zakona i nadam se da će poslanici u Parlamentu glasati za njega. Zahvaljujem.
  • Hvala na iscrpnim informacijama koje smo dobili. Na ovaj način završavamo ukupno razmatranje ove tačke dnevnog reda. U odnosu na pitanje koje je postavio kolega Milić, oko amandmana, predlažem da prihvatimo sugestiju i da amandmani se mogu podnositi sjutra do 11 časova. To je u skladu sa praksom koju smo već manje više, ustanovili u ovom parlamentu, tako da ništa neobično. Zahvaljujem potpredsjeniku Lazoviću i gospođi Strugar na učešću u našem radu i idemo dalje. Poštovane kolege, sada ćemo razmatrati set zakona iz oblasti obrazovanja i vaspitanja. Dogovor je sa Kolegijuma da imamo objedinjenu raspravu kada su u pitanju tačke dnevnog reda 2,3,4. i 5. Znači Predlog zakona o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji. Dakle, to je dogovor sa Kolegijuma. Danas smo uvrstili u dnevni red i Predlog zakona o visokom obrazovanju, ali je dogovor da u ovu objedinjenu raspravu ne ide taj zakon zbog posebnog značaja, iako svi su zakoni, naravno, podjednako značajni da ih sad ne gradiramo, što smo pričali prije, ali moramo ispoštovati ono što smo se dogovorili na Kolegijumu. Objedinjena rasprava po tačkama 2, 3, 4. i 5, a nakon toga ćemo posebno razmatrati Predlog zakona o visokom obrazovanju. Tu je ministar Stijepović, pozdravljam ga i pretpostavljam da ima potrebu za uvodnim obrazloženjem. Izvolite, ministre Stijepoviću.
  • Gospodo potpredsjednici, dame i gospodo poslanici, Mi smo iz Ministarstva prosvjete spremili set zakona iz naše oblasti, i drago mi je da danas možemo ovdje na plenumu da razmijenimo mišljenja i da, nadam se, nakon toga dođemo do najboljih rješenja u interesu obrazovnog sistema naših đaka, nastavnika i roditelja. Uglavnom, mi smo više od godinu dana radili na ovim dokumentima, počeli smo tako što smo sve zainteresovane za ovaj sistem obavijestili javno, da dostave svoje 33 sugestije, mišljenja, predloga, od stručne preko laičke javnosti, do direktora škola, ustanova, i drugih obrazovnih institucija, nastavnika, roditelja i mi smo smatrali da reforme koje su se dogodile u zadnje vrijeme, u velikom broju zemalja Evropske unije, a mi želimo da budemo dio Evropske unije, smatrali smo da treba da razmotrimo to i da vidimo kako da ugradimo u naš obrazovni sistem. A i već decenijska praksa, odnosno reformski procesi u Crnoj Gori su nam ukazivali na određene promjene koje su neminovne, jer, kao što znate, život je uvijek nepredvidljiv, posebno u ovoj oblasti i ne može se sve napisati što donosi škola, organizacija škole i nastava u školi. Razlog je, u prvom redu, da stvorimo još kvalitetniji, moderniji, efikasniji i racionalniji sistem koji će omogućiti svima da se razviju, da steknu što više znanja, kompetencije i vještina, i da to svoje znanje i vještine primijene u svojem porodičnom okruženju, u svom radnom okruženju, a sve na dobrobit razvoja i njih i porodice, i društva u cjelini. Dakle, osim eksperata iz ove oblasti, u izradi Predloga zakona učestvovali su i strani eksperti, konsultovali smo eksperte iz Brisela, a i predstavnike Evropske komisije u Podgorici. Naravno, kao član radnih grupa za izradu ovih zakona, uključeni su bili na osnovu javnog poziva i predstavnici civilnog nevladinog sektora. Zašto? Zato što smo htjeli da napravimo jednu široku konsultaciju svih, jer obrazovni sistem je svih nas, interes je svih nas da on bude što bolji, željeli smo da čujemo što više dobrih predloga, mišljenja, da bi napravili najkvalitetnije predloge zakona koji su pred vama. Što nam je bio osnovni cilj? Osnovni cilj nam je bio da ovakav koncipiran obrazovni sistem učinimo još kvalitetnijim. Zato su i sva zakonska rješenja koja se sada predlažu, osim upodobljavanja onoga što želi i traži praksa iz obrazovnog sistema, to je prije svega kvalitet. Kao što vidite, do tog kvaliteta u različitim nivoima obrazovanja, dolazimo i na različite načine. Kod osnovnog i srednjeg obrazovanja, to ćemo pokušati uz pomoć svih da uradimo implementacijom modela licenciranja i relicenciranja nastavnika. Dakle, predviđeli smo da Komisije Zavoda za školstvo i Centra za stručno, sada u narednom periodu, urade početne licence svih nastavnika, a da se u periodu od pet godina provjerava njihova stručnost i spremnost, da se nakon toga relicenciraju, a što znači da ćemo kroz tu utakmicu, kroz tu kontrolu dobiti svakako obučenijeg i boljeg nastavnika koji će nastaviti nastavni proces, onih koji ne budu ispoštovali principe i kriterijume moraće da ustupe mjesto drugima. To je kod osnovnih i srednjih. Kod visokoškolskih ustanova, to ćemo da pokušamo da uradimo kroz proces samoevaulacije i eksterne evaulacije. Proces evaulacije uvodimo po prvi put, tako što će se najmanje dva puta godišnje vršiti anonimna anketa, đe će studenti davati ocjene. Evo, završavam za minut, dakle nastavićemo kada dođe na red visoko, ali to nam je bio cilj. Svakako da smo kroz mjere koje smo ovđe predviđeli, počev od stipendiranja ovih zanimanja koja su deficitarna, dakle uvodimo po prvi put zakonom stipendiranje deficitarnih zanimanja u Crnoj Gori koje traži tržište rada, uraditi sistem još moderniji, još efikasniji. Nadam se da je to zajednički cilj i da ćemo u tome imati vašu podršku. Zahvaljujem. 34
  • Zahvaljujem ministru Stijepoviću na uvodnom izlaganju. Koleginica Jonica se javlja, vjerovatno komentar ili pitanje u odnosu na uvodno izlaganje ministra Stijepovića. Je li to u pitanju? Jeste. Izvolite.
  • Ja imam par pitanja ministru Stijepoviću. Prvo, gospodine Stijepoviću, je li osnovno obrazovanje u Crnoj Gori besplatno? Drugo, da li ste kao ministar zadovoljni opremljenošću, uređenošću i uslovima rada u crnogorskim školskim ustanovama? Treće, da li ste zadovoljni životnim standardom prosvjetnih radnika, imajući u vidu nivo njihovih zarada? Četvrto, kolika je prosječna plata nastavnika u osnovnoj školi u Crnoj Gori? Peto, koliko novca je uloženo u opremanje škola od 2003. do 2012. godine, odnosno da li je tačan podatak iz Strategije za razvoj obrazovanja da je uloženo 3,3 miliona eura za opremanje škola od 2003. do 2012. godine, samo 3,3 miliona? Šesto, koji je maksimalan broj đaka u odjeljenju koji omogućava kvalitetno obavljanje nastave, po vašem mišljenju? Sedmo, koliko je novca uplaćeno u zadnjih deset godina prosvjetnim ustanovama od strane đake i roditelja, po osnovu one uplate, ja ne znam kako ću je nazvati, ali to je ono kada na kraju školske godine đaci moraju da daju 10 eura za odštete od svega što je urađeno u školi, što je slomljeno i pokvareno, nezavisno od toga da li su u tome učestvovali ili neće dobiti svjedočanstvo ili knjižicu? Osmo, na koje ste jezike mislili kada ste predlagali član 14 izmjena zakona, kojim ste u strane jezike osim navedenih engleskog, ruskog, italijanskog, francuskog, njemačkog i španskog dodali i druge jezike za koje je donijet javno važeći obrazovni program? Interesuje me koji su to drugi strani jezici za koje je donijet javno važeći obrazovni program na koji se mislilo u ovim izmjenama. Deveto, koji su to drugi opravdani razlozi za koje treba ljekarsko uvjerenje, a odnosi se na obavljanje nastave fizičkog vaspitanja? Deseto, zašto nijesu uzete u obzir sugestije nevladinih organizacija koje se bave pravima lica sa invaliditetom, a odnose se na odgovarajuću terminologiju za ova lica, ali i suštinsko poboljšanje uslova za neometano pohađanje nastave od strane lica sa invaliditetom, što je cilj potenciranja prava na obrazovanje kod kuće, hoće li se time podstaći elitizam ili klasne razlike? I posljednje pitanje, da li poznajete drugu struku u kojoj postoji relicenciranje? Ja znam da kod računovođa, advokata, notara, relicenciranja nema, voljela bih da čujem da li vi znate neku drugu struku, imajući u vidu da ste to predložili za prosvjetne radnike. I na kraju, da li je novi način finansiranja koji je predložen izmjenama Zakona u stvari na mala vrata uvođenje gašenja seoskih škola i da li je to u skladu sa jednim od osnovnih načela strategije, to je načelo dostupnosti obrazovanja. Hvala. 35
  • Zahvaljujem. Ministre Stijepoviću, imate riječ. Bilo je 14 pitanja, po Poslovniku svako po dva minuta. Dakle, imate 28 minuta, ali ja se nadam da nećete svE vrijeme potrošiti, da ćete biti daleko kraći u odgovorima. Izvolite.
  • Ja nemam danas prečeg posla od ovoga, kako god se dogovorimo, ja sam raspoložen. Dakle, besplatno školovanje u Crnoj Gori. Gospođo Jonica, mi ga možemo tumačiti na razne načine, ali po nama je besplatno ono kada se ne plaća školarina za pohađanje škole. Država Crna Gora ulaže godišnje oko 65 milona eura za osnovno obrazovanje, plaća zarade zaposlenih, plaća njihova stručna usavršavanja, odlaske na seminare, oprema škole, adaptira škole, gradi škole, vrtiće i fakultete, gradimo i studentske domove, gradimo i sportske sale, tako da, vjerujte, ulaže se puno u obrazovni proces, prije svega u osnovno obrazovanje. Dajemo smještaj u učeničkim i studentskim domovima, obezbjeđujemo stipendije i kredite za najdarovitije i najtalentovanije učenike i studente, obezbjeđujemo prevoz za učenike osnovnih škola, srednjih škola i fakulteta u međugradskom i prigradskom prevozu. To je ono što obezbjeđujemo i što košta ovu državu 65 miliona. Po meni, to je besplatno školovanje. Oko uslova i oko ove cifre koju ste izdvojili, ova cifra je apsolutno netačna cifra, pa vi znate da mi izgradimo najmanje po jednu školu. Evo zadnje tri, 2010. godine škola "21.maj" na Draču sedam miliona, naredne 2011. godine škola osnovna i muzička "Risto Manojlović" u Kolašinu 6-7 miliona, vrtić u Nikšiću prošle godine i adaptacija škole "Luka Simonović" i tako dalje. Ja ne znam odakle vam taj podatak, ali od 2003. godine, naravno ja ga nemam precizno, ali to su otprilike cifre. Ne tri, nego oko 50 miliona je uloženo. Kao ministar prosvjete, ja bih želio, ja bih sav budžet crnogorski želio da je u prosvjeti, da se ulaže u prosvjetu, pa da opremimo sve škole, jer znate, ima oko 500 školskih objekata u Crnoj Gori, sa područnim odjeljenjima. To je ogromna cifra, tu ima škola koje su rađene u prošlom vijeku, koje se teško održavaju, posebno ove na sjeveru Crne Gore i zbog klimatskih uslova, tako da nikada neće biti dovoljno a kamoli mnogo para za crnogorsko obrazovanje i za ulaganje. Ali, vjerujte, u granicama realnog i mogućeg činimo i više od realnog i mogućeg. Mi se ne hvalimo sa tim, potrčali su neki drugi, ali smo dobili zvaničnu izjavu od guvernera Banke za obnovu i razvoj da smo dobili kredit od 10 miliona s kojim ćemo, evo radimo pripremne radnje, izgraditi četiri vrtića u Podgorici, jedan u Bijelom Polju i jedan u Pljevljima i jedan u Baru. To je naredno što ćemo da uložimo sigurno. Mi smo nedavno od kredita mađarske vlade izgradili vrtić u Bloku VI. Ako se sjećate, prošle godine smo otvorili školu "Ante Đedović" u Baru, to je bilo 1. februra, nekoliko miliona, ljepotica, prelijepa škola. Ulažemo, mučimo se, trudimo se, svako je dobrodošao da nam pomogne, da je to u interesu svih. Standard zaposlenih, prosječna plata je tu na nivou prosječne plate u državi. Da li bih ja želio da bude veća? Bih. Da li činim sve što mogu da obezbijedim bolji standard 36 prosvjetnih radnika? Činim. Da li je u ovim uslovima realno ostvarljivo? Nije. Vi ste svjedoci da u našem okruženju u Evropi najbogatije ekonomije otpuštaju na stotine hiljada i miliona radnika. Mi u prosvjeti nijesmo otpuštili nijednoga. Borimo se za svakog prosvjetnog radnika i borimo se za svaku pa i najmanju školu sa jednim, sa dva i sa tri đaka. Oko toga možemo da ugovaramo da li je to racionalno, ali da li je humano, da li je dobro za ta mjesta za te seoske sredine. Ja mislim da jeste i da sve ne treba gledati kroz euro i kroz paru, ima nešto što je u Crnoj Gori vrednije od toga. Ja zaista želim ovdje da iskažem jedno veliko poštovanje i ljudsko i profesionalno prema prosvjetnim radnicima, bez obzira na njihov standard, to je primjer poštovanja svoje profesije, to je primjer žrtvovanja u tom poslu, to je primjer, vjerujte, kakav može da služi svima širom Crne Gore i van Crne Gore, kako ti naši prosvjetni radnici brinu o toj đeci, bolje neko mi neki o našoj, uprkos u uslovima u kojim rade. I zato je njihova misia usvišena i zato je profesija ta koja se uvijek cijenila i cijeniće se u Crnoj Gori i zato tražimo od svih vas podršku da im stvorima što bolje uslove da istraju u toj svoj plemenitoj misiji da što više svoga znanja prenesu na te naše mlade naraštaje, da ih imaju sjutra kao zdrave i dobre pripadnike društva, a sve to koristi i njima i porodici i Crnoj Gori. Dakle, moje poštovanje za njihovu predanost profesiji. I ja želim da im se zahvalim i pamtiću ovo vrijeme koje sam proveo sa njima kao jedno vrijeme đe sam obogaćen i ljudski i profesionalno. Dakle, svi znate da smo mi plemenito društvo. Crna Gora je plemenito društvo. Crnogorci su solidarni građani, vjerujte. Ja sam svjedok svaki dan da dođu ljudi kod direktora škole, kod uprave škole u naše ministarstvo da kažu-moje dijete uči u tu i tu školu, ja ću da doniram elektronsku tablu, ja ću da doniram kompjutera tri, pet za čitavo odjeljenje, ja ću da finansiram otpremanje sportske sale. Vjerujte da smo mi iz Ministarstva prosvjete ostavili školi, upravi škole i roditeljima, a sve ono što predstavlja pomoć školi od nekog donatora ili od roditelja, a za šta se izjasni većina roditelja u toj školi ili u tom odjeljenju da to bude princip saradnje, to je princip saradnje. Dakle, ako neki ugledni čovjek ili manje ugledan koji ima namjeru ili ima sredstva ili ima način da pomogne školi, to je plemenito i to treba ostaviti školi i roditeljima da riješe i da se pomogne i ja sam zahvalan tim ljudima koji pomažu.
  • Ministre, prošlo vam je vrijeme prema ovome ovdje. Vrlo je neouobičajeno da potrošimo na ovaj način tri sata, tako da ukoliko možete da budete onda efikasniji da zavodimo u formu, onda da tu formu ne ponavljamo, jer ćemo onda kroz tu formu izgubiti sadržajnost, pa zato i kažem, ministre, ajte malo ekspeditivno.
  • Ja sam saglasan sa ovim što se dogovorite, dok sam znao dobro Poslovnik znao sam na svako pitanje dva minuta odgovora, ovdje je bilo četrnaest, ja ću to skratiti. Dakle, kako možete popraviti kvalitet nastave, samo konkurencijom, samo provjerom znanja, jer vjerujte, ja nijesam iz te branše, ali ja svaki dan čitam nove propise i usavršavam se u pravnoj nauci i struci, koliki su moju dometi. Ja mislim da ljekari imaju licence početne, pa rellicence, pa oduzimanja licenci, to je potpuno prirodno. I ja mislim da to ima i kod Privredne komore kod koš nekih zanata. Vjerujte mi ovo nijesmo izmislili, ovo poštuju u svijetu.Ovo je jedini do sada poznati način 37 konkurencije i provjere znanja i usavršavanja i unapređivanja nastavnika što neće da radi Ministarstvo, da ne mislite da će tu opet Ministarstvo da se miješa,nego stručni organi i tako ću napraviti selekciju dobrih i oni koji su manje dobri, dobri će naravno da idu naprijed da dobiju veća zvanja i veće plate i biće stimulativniji i aktivniji i motivisaniji da prenesu više znanja, to je logika koja je potpuno prirodna, i ja to lično podržavam. Međutim, na vama je da ocijenite da li je to dobro rješenje kada se bude glasalo o Predlogu zakona.Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, ministre. Prelazimo na prvi krug, pa onda ćemo na drugi krug. Hoćemo li po Poslovniku ili po mojemu. Prošli put po mojemu je bilo ok. Kako ćemo? Po Poslovniku? Onda ćete biti uskraćeni. Dva pitanja, pa ćemo ovo riješiti na kolegijumu. Izvolite, koleginice Bošnjak.
  • Interesuje me ko je radio pripremu ovih zakona univerzitetskog obrazovanja i negdje bi bilo lijepo da za sve zakone uopšte nekako dobijemo imena ko radi ovaj predlog zakona da bi znali i mi kako da se upravljamo i ko je odgovoran za to. Drugo pitanje jeste li razmišljali o ovim zamjenicima direktora koji nijesu nastavnici ujedno u školi koji su u drugom mandatu pa je to funkcija, šta će sa njima biti, u slučaju da su u onim školama gdje neće imati više od jednog pomoćnika direktora. Jeste li razmišljali šta ćete sa njima uraditi?Zahvaljujem.
  • Hvala, koleginice. Molim vas da ubuduće kolege koristite više instituciju poslaničkih pitanja,a imate i po Poslovniku i drugi način da dobijete informacije od nadležnog ministra, tako da ubuduće prepustimo jednoj kvalitetnoj polemici dinamiti u tome smislu, a da kroz druge oblike dobijamo informacije koje nas interesuju.Izvolite, ministre.
  • Za sadržinu Predloga zakona, jedina adresa za odgovornost sam ja, niko drugi. Ja sam odgovoran za sadržinu. A radio je tim, mislim da je to praksa u svim ministarstvima, ja je nijesam izmislio, tim stručnjaka svih prifila, ne samo pravnici, tu su učestvovali i profesori svih i društvenih nauka i prirodnih,pedagozi, psiholozi. Ne znam da li ste bili ušli kada sam rekao da smo konsultovali i eksperte iz Brisela i predstavnike Evropske komisije u Podgorici, udruženje roditelja, aktive direktora i naravno konsultovali smo nevladin sektor. Mi smo na našem sajtu objavili, što je naša obaveza, da radimo zakone i da se predstavnici nevladinog sektora prijave kako bi učestvovali u radu. Nakon tih prijava odabran je jedan. Za svaki zakon i u svakoj radnoj grupi za izradu svakog zakona postoji ime ispred nevladinog sektora, ja ću vam reći kasnije ili koleginica Vučurović, to nije nikakva tajna. Da, tačno se zna, formirana je Radna grupa sa zadatkom da u roku tome i tome uradi Nacrt, tada je bio Nacrt zakona, i to je oprobana praksa, i tu nema improvizacije, tu se zna put kojim se u to ide i mi smo do kraja to poštovali. 38 Dakle, vidjeli ste, nadam se da ćemo dobiti za to pohvale, da pokušavamo da racionalizujemo u tom upravljačkom dijelu obrazovni proces. Zašto? Bilo je do sada jedan direktor, dva pomoćnika. Direktor je iznad njih.Uveli smo da direktor vodi računa o čitavom radnom danu, a da mu direktor pomaže kada on procijeni da treba, da bi racionalizovali sistem, a ljude koji će eventualno ostati neraspoređeni nakon isteka mandata, dobiće prava koj im pripadaju. Ko može da bude raspoređen na neke časove, ili na neke druge poslove, a ako ne po principu tehnološkog viška, dobiće odgovarajuću otpremninu. Znači, svi će biti zaštićeni i ona prava koja im drugi zakoni omogućavaju, oni će im pripadati, ja ću im to lično obezbijediti da se tako i to realizuje. Zahvaljujem.
  • Hvala, ministre. Ajmo, ćerajmo do kraja tako. Izvolite, kolega Bulajiću.
  • Gospodine ministre, Samo jedno razjašnjenje, ako je moguće. Vi ste rekli u uvodnom izlaganju da za osnovno obrazovanje se godišnje odvoji 65 miliona evra. Takođe, da je u Crnoj Gori, ako sam ja dobro čuo, oko 500 škola, je li tako? Dobro, to znači da je prosječno 130 hiljada evra po školi. A to znači mjesečno 10 hiljada i 800 evra, po školi. Hoćete li mi malo ovo objasniti? Nekako mi nije logično baš ovo.
  • Dakle, gospodine Bulajiću, ima 205 škola u Crnoj Gori. I rekao sam da ima oko 500 školskih objekata, jer imate matičnu školu u Ćemencima, a imate istureno odjeljenje na Vidrovanu, ili, to je u skoro svim opštinama tako. Tako da mi tih 65 miliona kada podijelite na 200 škola, evo ko bolje zna matematiku od mene doćićemo do mnogo većeg iznosa. Vjerujte da naš učenik, nije baš tako jeftin, kako se čini. Imamo u Opštini Pljevlja, na primjer, ili Opštini Cetinje, učenika za kojega država izdvaja godišnje 14 hiljada eura, veoma precizno, jer smo pripremajući model perkapita, o kome smo govorili, morali da dođemo do tačnih podataka koliko košta, đe u kojoj opštini, koji učenik. Naravno u opštini, odnosno u školi đe ima manje učenika, odnosno svake godine sve manje, a isti je broj zaposlenih, naravno da košta sve više. Najjeftinije je, na primjer, u jednom dijelu Podgorice, ovamo desno, a najskuplji je, kažem učenik u Opštinama Cetinje i Pljevlja. Ali, izračunaćemo do kraja sjednice, nije to velika matematika, ali mnogo je više od onoga, evo 325 hiljada znači po jednoj školi godišnje se izdvaja u prosjeku, 325 hiljada. Znači, 65 miliona podijelite na 204, to je to.
  • Hvala, ministre. 39 Očito, i drago mi je kao prosvjetnom radniku da je obrazovanje predmet interesovanja. Nadam se da ćemo ga i učiniti što kvalitetnijim. Prelazimo napokon na prvi krug, diskusija, razmatranja. U ime Bošnjačke stranke kolega Mustafić, izvolite.
  • Zahvaljujem, kolega potpredsjedniče. Uvažene koleginice i kolege, uvaženi ministre, uvažena pomoćnice ministra, Dakle, danas je pred nama set izmjena i dopuna zakona koji zadiru u sistem obrazovanja, jer se tiču svih nivoa obrazovanja, počev od osnovnog školskog, do gimnazija, i na kraju ćemo raspravljati i Zakon o visokom školskom obrazovanju, njega smo, do duše, odložili ali i on će biti dio ovog seta, što znači da je ovaj korpus promjena upravo želja Ministarstva da kroz izmjene i dopune ovih zakona unaprijedi kvalitet obrazovanja u svim njegovim segmentima. Mi razumijemo tu potrebu i apsolutno je podržavamo, kao što smo i ranije podržavali sva sistemska rješenja koja se tiču unapređenja i školstva na svim nivoima obrazovanja u Crnoj Gori. Međutim, takođe, i ovom prilikom postavljamo pitanje - koliko je istinski dobra zakonska regulativa koju smo usvajali još od 2001. godine, znači počev od knjige promjena na ovamo, od zvanično proklamovane reforme u obrazovanju, koliko je unaprijedila školstvo u Crnoj Gori, odnosno da li su zakonska rješenja doživjela punu implementaciju i kako su se ona odrazila na obrazovanje. Bilo bi zanimljivo pogledati zbog čega ipak naši učenici na piza testovima zauzimaju začelje u Evropi, zbog čega su mnoge države u regionu ispred nas. Takođe, potrebno je i sagledati, mada nije tema današnje rasprave, ali u svakom slučaju domete i efekte bolonjskih promjena, odnosno primjene Bolonjske deklaracije u visokom obrazovnom sistemu u Crnoj Gori, i uopšte, dakle da li je kvalitet obrazovanja na višem nivou nego što je bio prije 12 godina, ili je zadržan na istom, ili možda su se čak desili i procesi nazadovanja u nekim segmentima. Govorim kada je u pitanju zakonska regulativa, zakonska norma, tu je izražen napredak i sasvim je jasno da se desila, i da se kroz budžet, naravno u skladu sa mogućnostima naše države, a o tome smo često pričali u prošlim godinama, sredstva koja se izdvajaju nijesu n iz bliza dovoljna da pokriju sve ono što je servisiranje potreba u svim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, a čuli smo da ih je zaista veliki broj, što zbog konfiguracije terena, što zbog velikog broja područnih odjeljenja, seoskih škola, itd. tako da su nam i školski objekti u prilično zapuštenom i lošem stanju u mnogim mjestima, pogotovu u onim manje razvijenim sredinama i pogotovu u onim pasivnim krajevima na sjeveru Crne Gore, ali ima takvih slučajeva u seoskom području i na primorju i u centralnom dijelu Crne Gore. Takođe, veoma nam je važno da se kroz sistem obrazovanja, ne samo unaprijedi kvalitet obrazovanja onih kojima je ono namijenjeno, već i da oni koji daju to obrazovanje, a to je nastavni kadar, ima odgovarajuću satisfakciju za ono što radi, a činjenica je da je materijalni položaj zaposlenih i kada su plate u pitanju i kada su drugi uslovi u kojima egzistiraju na jako lošem nivou, naravno imamo puno razumijevanja i za budžetska ograničenja i za sve, što nas prati, naročito od 2009. godine naovamo u ovim kriznim godinama. 40 Dakle, to su vrlo važna pitanja na koja bi htjeli čuti odgovor. Isto tako veoma nam je bitno, kao predstavnicima manjinskih partija u ovom parlamentu, da vidimo i koliko je učešće manjinskih sadržaja, odnosno sadržaja koji tretiraju, koji se bave kulturom, istorijom, jezikom manjinskih naroda u Crnoj Gori, koliko je zastupljen nastavnim sadržajima, i da li su još uvijek u nastavnim sadržajima prisutni oni segmenti i oni sadržaji koji na podrugljiv način govore o pripadnicima manjinskih naroda, manjinskih vjera, koji kroz te nastavne programe možda šalju neke još uvijek opasne i prijeteće poruke kroz kontekstualizaciju određenih pisaca prema pripadnicima manjinskih naroda, kako u osnovnoj školi, tako i u srednjim školama. Naravno, veoma nam je važno da se poboljšavaju sadržaji i broj sadržaja koji je namijenjen upravo i obrađuje kulturu, prošlost, jezik i istoriju manjinskih naroda i sredine u kojima oni žive. Naravno, poštujući vrijeme osvrnuću se na još jedno, za nas, jako bitno pitanje, a to je ministre pitanje licenciranja vaspitno obrazovne ustanove koja se zove medresa u Podgorici. Dakle, potpisivanjem ugovora prošle godine između države i Islamske zajednice, država se obavezala, a prisustvo visokih zvaničnika na svim većim skupovim koji su organizovani u medresi od samog otvaranja na ovamo je takođe bilo u tom pravcu, da se medresa uvede u vaspitno obrazovni sistem države Crne Gore. Nastavni kadar, rukovodstvo medrese, Islamska zajednica su uradili sve što je neophodno u tom pravcu kao polazna osnova, dakle, sve svoje programe i sadržaje prilagodili su apsolutno sadržajima ostalih srednjih škola u Crnoj Gori u onom dijelu koji se tiče svjetovnih, odnosno sekularnih predmeta. Naravno, očekujući i iščekujući licencu od strane države. Upravo u tom pravcu mi smo i kroz Pedlog izmjena i dopuna opšteg Zakona o obrazovanju amandmanski djelovali na te izmjene i dopune kroz nekoliko amandmana gdje smo nas trojica kolega iz Bošnjačke stranke i kolega Genci Nimanbegu, zajedno potpisali amandmane koji se upravo tiču otvaranja mogućnosti za licenciranje ove srednje vjerske škole i naravno drugih srednjih vjerskih škola ukoliko se za to ukaže potreba i želja od strane tih škola u Crnoj Gori. Mislimo da je to za nas veoma važno pitanje, jer nikome nije stalo, bar ne ljudima koji su u Islamskoj zajednici da njihova srednja vjerska škola, koja postoji već pet godina, radi mimo programa, odnosno mimo licence nadležne institucije. Očekujemo od vas razumijevanje i za ove amandmane, očekujemo razumijevanje i kolega poslanika naravno, u koliko bude došlo da se glasa u plenumu, ali prvenstveno očekujem od vas da oni postanu sastavni dio predloga ovog zakona, isto kao što očekujemo i razumijevanje za jedan amandman koji se odnosi na ishranu, odnosno na poštovanje specifičnosti ishrane, vjerske specifičnosti pripadnika islamske vjeroispovijesti kada je u pitanju ishrana u domovina učenika tamo gdje oni postoje kao kolektivni sistem ishrane. Vjerujemo da je ipak Crna Gora prevazišla neko vrijeme gdje se na religiju gledalo kao na sistem vrijednosti koji će nestati vremenom, izumrijeti i tako dalje, kako je to Marks govorio. To se na sreću nije desilo. Desilo se obrnuto, religija je nadživjela i prošla sva ta moguća iskušenja tih sistema. Ona je ostala dio društvene svijesti i vrlo važan i, čini mi se, dominantan kod pripadnika određenih nacionalnih i vjerskih skupina u Crnoj Gori i upravo nas zbog toga čudi da ste zadržali član koji govori da je zabranjeno religijsko djelovanje u školama. Dakle, ne vidim razloga da se istorija religije ne izučava u školama, kao što se izučava svuda u okruženju, ne vidim razloga da se ne licenciraju srednje vjerske škole i da one ne budu dio obrazovnog sistema u Crnoj Gori. To je za nas, barem za nas pripadnike islamske vjeroispovijesti krucijalno pitanje i 41 očekujem vjerovatno da će se i ostale kolege po ovom pitanju izjasniti kroz svoje diskusije. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Mustafiću. Sledeći u ime Kluba četiri partije kolega Popović. Izvolite.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore, poštovani ministre, Ispred Kluba poslanika albanskih partija Forca i Demokratska partija, Hrvatska građanska inicijativa i Liberalna partija pokušaću kratko da kažem nešto o čitavom ovom setu zakona iz oblasti obrazovanja. Ovaj set zakona je na neki način korak naprijed u odnosu na ovo što smo imali do sada. Liberalna partija će vjerovatno u načelu podržati ovaj zakon. Imamo dosta amandmana. Amandmani se odnose na opšti Zakon o obrazovanju i vaspitanju kao i na Prijedlog zakona o visokom obrazovanju. U zavisnosti od toga kako će proći ti amandmani mi ćemo se i opredjeljivati u cijelosti. Samo da ne zaboravim, ovo sam htio kroz pitanje, ali da ne bih oduzimao vrijeme imamo jednu situaciju da dio velikih osnovnih škola u Crnoj Gori nema školske dvorane. Iskoristiću priliku da pitam ministra, imamo primjer, evo tu je i bivši direktor osnovne škole u Budvi, gospodin Popović. Dakle, imamo primjer da osnovna škola u Budvi, koja je velika, ogromna, koristi za fizičko vaspitanje salu Sportskog centra u Budvi, srednja škola, izvinjavam se. Tu su se nagomilala neka dugovanja, što se tiče zakupa, koliko sam medijski informisan, a informisan sam i od pojedinih građana iz Opštine Budva, da će se praktično ti učenici sada kad počne školska godina za nešto više od mjesec dana, da neće moći koristiti salu sportskog centra ako se ta dugovanja ne izmire. Ministarstvo to ne prihvata, prihvata tako da pretpostavljam da ćete mi odgovoriti na to pitanje koje nijesam htio prije da postavim, da ne bih oduzimao vrijeme. Ovdje, samo ću nekoliko stvari, tiče se komentara na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju, Liberalna partija, kao što sam rekao, će ići sa nekim amandmanima koji su već tu u proceduri. Ima nekoliko stvari, da kažemo koje su diskriminacija u opštem Zakonu o obrazovanju i vaspitanju, postoji više mjesta na kojima se rodna i diskriminacija na temelju ličnih sposobnosti sasvim otvoreno legitimišu. Ta prva diskriminacija to je priznavanje raličititosti, implicitno njihovo gradiranje, odnosno degradiranje. Recimo, sada ulazim u zakon u pojedinostima, ali radi se o tome da recimo u članu 9, gdje stoji da crnogorski državljani su jednaki u ostvarivanju prava na obrazovanje bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, vjeru, socijalno porijeklo ili drugo lično svojstvo, treba da stoji da su svi crnogorski državljani, odnosno državljanke jednaki u ostvarivanju prava na obrazovanje. Imenovanjem ovih kategorija nacionalna i vjerska pripadnost, rasa, socijalno porijeklo, indirektno se legitimiše diskriminacija po osnovu uočenih različitosti. Potrebno je obratiti pažnju da se ne insistira na kategorijama koje govore o postojanju razlika, jer ovakvi jezički momenti sa jedne strane i težnje društva sa druge, kreiraju paradoks - težimo društvu jednakih, a priznajemo postojanje razlika, imenujemo pomenute kategorije kao zadatu konstantu, a borimo se protiv njih. Takođe, u prijedlogu 42 i setu zakona se uočavaju te neke diskriminacije. Nadamo se da ćemo ih uspjeti zajednički otkloniti. Reći ću još par stvari, tiče se ovih resursnih centara. To je ustanova u kojoj se ostvaruje vaspitanje i obrazovanje djece sa posebnim potrebama. Mišljenje je Liberalne partije da sva đeca bez obzira na potrebe treba da pohađaju iste škole, inkluzivno obrazovanje je predviđeno Zakonom o obrazovanju djece sa posebnim potrebama. Ukidanjem takozvanih resursnih centara, objekata u kojima su đeca sa hendikepom izolovana od "zdravih, normalnih i pametnih ljudi", društvo je prinuđeno da prihvati takve pojedince i integriše ih u društvo, iskorijeni diskriminaciju i uči o empatiji. Takođe, ima dosta, kao što sam rekao, ove diskriminacije, naročito u članu 18 đe svi izrazi koji se u ovom zakonu koriste za fizička lica u muškom rodu, treba da obuhvataju iste izraze u ženskom rodu. Ako je jedan od ciljeva crnogorskog društva postizanje rodne ravnopravnosti, onda je polna markiranost u cilju ostvarenja neutralnosti diskriminatorna. U ovom slučaju poistovjećivanje muškog roda sa neutralnim aspektom nije u skladu sa načelom prikladnog imenovanja, jer muški rod u jeziku ne može biti polno nemarkiran samim tim što jeste indicija prisustva jednog od dva roda, pola. Iako gramatičari smatraju da muški rod ima generičku vrijednost i da je to jezička činjenica koju ne treba politizovati, u crnogorskom, hrvatskom, srpskom, bosanskom neutralni rod ne postoji kao, na primjer, u engleskom jeziku. Ima još poprilično tih stvari na koje ćemo probati da amandmanski djelujemo, vjerujemo u vašu koopretivnost, saradnju da se svi ovi prijedlozi zakona iz seta obrazovanja na neki način poboljšaju. Eto toliko. Hvala vam.
  • Hvala, kolega Popoviću. U ime pozitivne Crne Gore kolega Perić. Molim vas da budemo efikasni, da pokušamo uz molbu prema javnom servisu da završimo ovaj prvi krug noćas.
  • U razvijenim zemljama rasprava o ovom setu zakona se smatra jednim od najbitnijih i sam taj odnos da ćemo mi da zbrzamo raspravu od četiri zakona, da smo “ugurali“ i Zakon o visokom obrazovanju a da nijesmo podnijeli nijedan značajniji amandman na njega, govori gdje aktuelna vlast vidi obrazovanje. Ulaganje u obrazovanje jeste najbitnija stvar i samo ono društvo koje je svjesno činjenice da svaki dinar uložen u obrazovanje, svaki euro uložen u obrazovanje znači put ka prosperitetu te zemlje, može biti napredno. To znaju najrazvijenije zemlje i to rade najrazvijenije zemlje. Ali, to ne radi naša vlada i to ne radi naša vlast. Međutim, ako stavimo po strani zakone o kojima govorimo, a na koje ću se osvrnuti, i ako stavimo po strani pristup Ministarstva koje odbija apsolutno sve amandmane koji dolaze sa naše strane, dajući obrazloženja koja su na ivici vjerovatnosti, ovdje imamo problem sa potpunim odsustvom obrazovanja. Niti naša Vlada, niti naša vlast, niti naše Ministarstvo odnosno čelni ljudi imaju ikakvu viziju kuda ide to crnogorsko obrazovanje. Zanimljivo je i da se ovi zakoni mijenjaju nakon što je zatvoreno poglavlje obrazovanja i postavlja se osnovno pitanje - ako su ti zakoni bilo 43 toliko savršeni zašto ih sada mijenjamo? Kada slušate prvog čovjeka crnogorskog obrazovanja vi mislite da razgovarate sa čovjekom koji je na čelu obrazovnog sistema koji je možda prvi ili drugi ili treći u sistemu PISA testiranja, a razgovarate sa čovjekom koji rukovodi obrazovnim sistemom koji je na 55. mjestu od 65 testiranih u PISA testiranju. Javnosti radi, radi se o globalnom testiranju koje ima najveći ugled, a koje vrednuje znanje i vještine koje usvoje učenici. I umjesto da mi krenemo sa rješavanjem ovog ukupnog problema, ministar nam je jednom prilikom čak rekao da je on tu od skoro i da treba da prođe devet godina, koliko traje ciklus osnovnog školskog obrazovanja, da bismo vidjeli pomake. To vam je kao da idete negdje na put i ne vidite nijedan putokaz devet sati i mislite da ste na dobrom putu. Ili put znate savršeno dobro ili će biti da ste se izgubili, a jedini putokaz koji imamo jeste da je naše obrazovanje na 55. mjestu u odnosu na 65 testiranih zemalja. Nažalost, ova vlast ulaže samo u strateškog partnera i u takozvanu najuspješniju privatizaciju. Po stavovima podgoričkog neoliberalnog ekonomskog kruga najuspješnija je ona privatizacija koju građani plaćaju najviše. Zašto to govorim, a ovo je tema obrazovanja. Ukoliko imate sistem u kojem školujete ljude koji će sjutra imati znanje i razvijati kritičku svijest, ono što vi gušite, ova teza će biti neodrživa. I da biste imali naciju koja bi krenula u dobrom pravcu, prvi korak u tom pravcu jeste ulaganje u obrazovanje, a prvi gest dobre volje bi bili besplatni udžbenici za osnovce. Kažem gest, ne rješenje. I mada čujem od ministra prosvjete da bi se svijet maltene srušio da se to zaista dogodi, to bi bila poslije dugo godina prva lijepa poruka koju šaljemo djeci - učite iz knjiga, čuvajte ih, vratite ih drugom, bićete nagrađeni za to. Dakle, djeca bi stekla i znanje i odgovornost. Nažalost, ova vlast ne želi ni jedno ni drugo i u potpunosti sam saglasan sa izjavom prvog ministra u vašoj Vladi, da nam fali znanja. Ali, interesantno je da se ne radi ništa da se taj problem rješava. Zašto je to tako? Razloga je više, ali je ključan onaj da ne ulažemo u njega. Isto tako prvom je ministru lakše da ima saradnike koji ne znaju šta znači, recimo,... o aferi “snimak“. No, vratimo se sada ovom formalnom obrazovanju. Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju je došao pred poslanike nakon što je Vlada iz njega amputirala, kažem aputirala, odredbu o besplatnim udžbenicima. Njemu je tamo prirodno mjesto, a mi smo u međuvremenu morali da štedimo novce za strateškog partnera, za 102 miliona eura i mi ćemo nepuni milion eura koji bi davali na godišnjem nivou ukoliko se udžbenici čuvaju za tri godine, morali da uskratimo našim učenicima, da bismo dali strateškom partneru. To je filozofija ove Vlade. Takođe, smiješne su priče kako ima roditelja koji ne žele da prime te udžbenike jer, pobogu, to bi bilo ispod časti. Onda je logično pitanje da li iko u banci kaže da mu je velika plata i da neće da primi tu platu. Da li je iko vratio iz Vlade avio kartu koja se plaća iz istih onih sredstava iz kojih treba da se plate udžbenici, iz budžeta? E, to bi bila principijelnost za početak. Ko to može da kaže da mu je beznačajan iznos od 300 eura, koliko treba za opremanje dva osnovca za polazak u školu u septembru? Je li se vladajuća klasa toliko zatvorila u krug gdje 300 eura je nikakav problem, a maltene trećina crnogorskih porodica živi sa tim iznosom? Ukoliko je vama 300 eura džeparac, njima zaista nije. Uz to izjave takve vrste da nekome ne trebaju besplatni udžbenici je odsustvo saosjećanja i brige za onima kojima to jeste problem i to bi bila solidarnost. Apsolutna kontrola nad obrazovanjem, koju ima ministar, ne samo da se produbljuje novim zakonskim rješenjima već se, slobodan sam reći, cementira. Vi, ministre, možete direktora 44 razriješiti ako nema bazu podataka uredno popunjenu, Vi ministre imate apsolutnu kontrolu nad izborom direktora vrtića, osnovnih škola, srednjih škola, gimnazija, Vi držite u svojim rukama konce kompletnog obrazovanja i vaša odgovornost za stanje u njemu je ubjedljivo najveća. Najveća boljka našeg obrazovnog sistema je centralizacija od koje se i dalje ne odustaje, koja se čak i ne prepoznaje kao problem uz čuvenu krilaticu da onaj koji je osnivač taj i odlučuje. Koga su pare taj i sve može, to je filozofija koju nam Vi šaljete, to je poruka kojiu p primaju građani. Takođe ovaj zakon pruža do sad nevidjene mogućnosti ministru, da iskadrira do poslednjeg nastavnika u školi svako rješenje kroz sistem licenciranje i relicenciranje. Sam po sebi taj sistem nije loš, ali u rukama nekog ko centralizaciju doživljava kao sveto pismo znači da uz nejasne procedure koji ovaj zakon nudi, može lako nastavnika ostaviti bez posla ili dovesti nekog svog ili njihovog, ili već koju Vi terminologiju koristite. Time se obrazovni sistem može pretvoriti u partijsku infrastrukturu čak i u segmentima koji možda sada to nijesu. Uostalom ako ne vjerujemo ovome o čemu ja govorim samo neka se preslušaju snimci iz afere „snimak”. Da li Vi vjerujete da kada predsjednik Opštinskog odbora DPS Cetinje, kaže da sa ministrom Stijepovićem, citiram, ima jako dobru koordinaciju kada je zapošljavanje u državnim institucijama u Prijestonici u pitanju. Koristim priliku ovdje da pohvalim svakodnevnu komunikaciju sa ministrom Stijepovićem, koji nikad ne zaobilazi partiju. Da li neko ima dilemu, da li se ovdje radi o filozofskim raspravama o obrazovanju ili o tome koga treba zaposliti u školu. Znam šta će ministar reći, ali ja želim da građani razmisle, mada građani uvjeren sam i to znaju. Upravo iz tog razloga nama treba znanje, trebaju nam generacije koje će znati da se tako ponašanje zove diskriminacija i uskraćivanje jednakih šansi. Kada je riječ o konkretnom zakonskom rješenju koje se odnosi pored krovnog zakona na Zakon o osnovnoj školi, stručnom obrazovanju i gimnaziji, nažalost moram konstatovati da se radi više o tehničkoj materiji a ne o suštinskoj. Bila je prilika da se reaguje i na suštinski način, ali ti zakoni obiluju sporadičnim prepisivanjem zakona koja je bez praćenja rezultata apsolutno besmislena. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama kolega Periću, posebno na ovome što ste skratili vrijeme. Nadam se da će to biti praksa do kraja da bi mogli što više iscrpiti ovaj prvi krug. Koleginica Vuksanović u ime SDP-a. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, uvaženi ministre, kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Kao što smo već upoznati pred nama je zaista jedan važan set zakona koje treba usvojiti jer od načina na koji će se implementirati ovi zakoni u oblasti obrazovanja u samoj praksi mi ćemo na neki način pokazati i pred međunarodnom zajednicom i pred javnošću naš odraz kulture jedne zajednice koje pripadamo. Ono što želim da naglasim jeste činjenica da će Socijaldemokratska partija podržati predložene izmjene i dopune postojećih zakona koje se nalaze trenutno u skupštinskoj proceduri. U tom cilju ja bih željela da naglasim neke posebne aspekte koji su predmet našeg interesovanja. Kada govorimo o Predlogu zakona izmjenama i dopunama zakona o osnovnom obrazovanju i 45 vaspitanju Demokratska partija socijalista i Socijaldemokratska partija pokušala je da nađe kompromis između trenutne ekonomske situacije i moguće zloupotreba sa jedne strane i potrebe javnosti kao i najosjetljivijih ranjivih kategorija učenika sa druge strane, i u tom cilju planira da podnese amandmane na ovaj zakon u dijelu besplatnih udžbenika. U tom smislu predlažemo sledeći amandman. Pravo na besplatne udžbenike za osnovnu školu ima učenik: 1) bez roditeljskog staranja, 2) čiji je roditelj, odnosno staratelj korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, 3) učenik sa posebnim obrazovnim potrebama, 4) učenik koji je smješten u ustanovama dječije i socijalne zaštite, 5) učenik na porodičnom smještaju i konačno 6) učenik romske i egipćanske populacije. Ono što želimo istaći jeste da u skladu sa predloženim odredbama zakona znamo da postoji potreba svih tih učenika da čuvaju udžbenike i da vrate neoštećene kao uslov da bi dobili udžbenike za narednu školsku godinu. Smatramo da predloženim amandmanom imamo, na neki način, postignuti kompromis između, kao što sam već rekla, potreba javnosti, javnog mjenja sa jedne strane, ali eventualno znači mogućih zloupotreba i ekonomske situacija sa druge strane. Ono što ističemo kao posebni kavalitet ovog zakona, a smatramo da je to u cilju znači kako afirmisanja samih procesa obrazovanja u crnogorskom obrazovanju, tako i usaglašavanja sa potrebama i zakona legislative Evropske unije jeste i novitet koji se odnosi na prava roditelja, da organizuje obrazovanje djeteta kod kuće, kao i nove norme preciznije odredbe zakona u smislu pojma osnovnog obrazovanja i vaspitanja djece sa posebnim obrazovnim potrebama, što ističemo kao i posebni kvalitet predloženih izmjena i dopuna Zakona o gimnaziji. Ono što želimo da ukažemo već kada smo pomenuli Zakon o gimnaziji da pored znači tih zakonskih rješenja takođe imamo jedno novo zakonsko rješenje koje posebno reguliše upis stranih državljana u gimnazijama, rok za raspisivanje konkursa za upis u gimnaziju, sadržaj vaspitnog rada, godišnjeg programa kao i način polaganja, uslove, prigovor na sam rad, znači na poslednju ocjenu, zatim polaganje ekstra mature, i druge oblasti koje se tiču ovog domena školovanja. Ono što je poseban kvalitet predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju jeste upravo u činjenici da se ovim zakonom preciziraju izvjesni uslovi oko načina koji se moraju ispuniti, kako bi se ta izvjesna lica školovala i koje uslove moraju ispuniti da bi obavljali taj stručni rad, kao i potreba znači da se prate zahtjevi tržišta rad i preduzetništva, i same politike zapošljavanja. Smatramo da svako ko ima određeno stručno znanje ima poseban kapital ne samo za sebe već i kapital za ovo društvo i ovu zajednicu. Ukazujući na ove najvažnija espekte naravno da bi imala još da govorim, želim da završim sa konstatacijom, znači da će Socijaldemokratska partija, još jednom ponavljam, podržati ove predloge zakona, i nadamo se da ćemo implementirati takođe ove odredbe Zakona i u praksi upravo iz ovog razloga o kojem sam govorila na početku samog izlaganja. Kada, naravno, budemo ove zakone implementirali na pravno relevantan način koristan za čitavo društvo i čitavu zajednicu, onda ćemo, nadam se, poraditi i na osavremenjivanju škola u što većoj mjeri, zatim oko opremanja škola i na taj način doprinijeti i kvalitetnom, i naravno modernim uslovima rada i boravka naših učenika u školama osnovnog i srednjeg obrazovanja. Zahvaljujem. 46
  • Hvala, koleginice Vuksanović. U ime SNP-a koleginica Jonica.
  • Na početku moram da kažem da je u odgovaranju na moja pitanja ministar Stijepović pokazao da pokušava da bude vješt političar, ali da je očigledno loš ministar jer nije imao ni jedan odgovor ni na nijedno pitanje koje sam postavila. Ono što ću prvo naglasiti je činjenica da se na pitanje o tome kakav je standard prosvjetnih radnika, kolika je prosječna plata itd, odgovorili sa tim da iskazujete posebno ljudsko i profesionalno poštovanje prema prosvjetnim radnicima. Moje pitanje za Vas je koliki je vaš zahtjev za budžet za vaše ministarstvo bio za 2013. godinu i da li je isti iznos opredijelila Vlada i Skupština nakon toga koliko ste tražili ili je to bio manji iznos, da znam da li se Vi imali veće želje i potrebe da obezbijedite prosvjetnim radnicima od onoga što je pružila Vlada i da li to znači da je vaš položaj u Vladi takav da se ne uvažavaju vaša očekivanja za prosvjetne radnike ili ste Vi sami cenzurisali nivo potreba prosvjetnih radnika i doveli ga na ovaj nivo koji Vi smatrate dovoljnim a ja smatram ponižavajućim za one koji trebaju da se bave vaspitanjem i obrazovanjem naše djece. Pitala sam Vas je li osnovno obrazovanje u Crnoj Gori besplatno i to je možda najiskreniji dio i najprecizniji odgovor koji ste dali jer ste rekli upis u osnovnu školu je besplatan i to ćemo se složiti. Dakle, osnovno obrazovanje u Crnoj Gori, nije besplatno i to je suprotno Ustavu Crne Gore, i činjenica je da Vas SNP od donošenja Ustava 2007. godine, podsjeća na to da, svake godine prilikom donošenja budžeta na početku prethodne školske godine 1. septembra, smo, čestitajući početak nove školske godine đacima, ukazali da i tada podsjećamo Vladu da je član 75 Ustava propisano da osnovno obrazovanje obavezno i besplatno, tada smo Vam skrenuli pažnju da je za besplatne udžbenike za upravo školsku godinu bilo potrebno obezbijediti 5,2 miliona eura, a da je za istu godinu Vlada Crne Gore za službena putovanja predvidjela 5,6 miliona eura. Dakle, samo niz upoređivanja, ali definitivno za službena putovanja se našao novac a za besplatne udžbenike nije. Takođe smo Prvog jula povodom Međunarodnog dana djece ukazali ponovo saopštenjme da SNP podsjeća da je članom 85 Ustava potvrđeno besplatno osnovno obrazovanje i pozvalo Vas da obezbijedite novac za besplatne udžbenike za svu djecu u Crnoj Gori kako je Ustavom propisano i konačno početi da se ponašate u skladu sa Ustavom. Pitala sam Vas da li ste zadovoljni opremljenošću i uređenošću i uslovima u našim školama. Vi ste mi odgovorali o tome šta se sve radi, šta se sve oprema. Rekli ste da je netačan podatak od 3,3 miliona eura, ovo je Strategija razvoja osnovnog obrazovanja i vaspitanja sa akcionim planom 2012. godine i 2017.godina na 18. strani podatak 3,3 miliona za opremanje škola u poglavlju opremljenosti osnovnih škola, dakle podatak koji je onda netačan ili u Strategiji ili ste Vi osporili podatak koji ste dali Vladi kao da je tačan kada se usvajala strategija. Ja ću reći šta je moje mišljenje opremljenosti i uslovima u osnovnim školama.Ono što je evidetno da postoje škole u Crnoj Gori, u kojima đaci tokom školskih časova sjede u zimskim jaknama, jer nema grijanja, postoje škole u kojima imamo, recimo, u Podgorici gdje je ovih dana temperatura jako interesatna bude vrlo i u maju i septembru gdje ima klima ali se ne pale da bi se ušteđelo, đe nema klima, postoje škole gdje se krede donose sa svih 47 strana, jer nekad i one nedostaju. Uostalom pitajte roditelje da li misle da su uslovi u školama ono što treba da imaju djeca kao uslove za obrazovanje i vaspitanje. Ono što sam Vas pitala nijeste odgovorili koji je maksimalni broj đaka u odeljenje koje omogućava kvalitetno obavljanje nastave po vašem mišljenju. Moje pitanje je bilo namjerno zbog toga što ste ukinuli gornju granicu od 33 đaka u odeljenju i obezbijedili da za odeljenja preko 30 đaka Ministarstvo daje saglasnost, meni ne interesuje da li ćete Vi davati saglasnost da biste obezbijedili štednju i racinalizaciju. Na prosveti osim zdrastva ne treba štedjeti ni po koju cijenu. Imamo odeljenje po 35 i 40 i po 45 đaka, i mislite li da se tako može zaista obezbijediti kvalitetno sprovođenje nastave? Pitala sam Vas, naravno opet ste izbjegli da odgovorite, koliko je novca uloženo zadnjih deset godina u prosvetnim ustanovama na način ponavljam što se na kraju godine kaže djeci, donesite svi po deset eura da platite štetu koja je tokom školske godine napravljena u školi inače nećete moći podići svjedoćanstvo. To pouzdano, ne znam da li je ove godine ali godinama je moje dijete moralo da otplaćuje taj iznos na kraju godine i znam da je to bila navika u svim gradovima u Crnoj Gori, i po mojoj matematici na taj način se biralo skoro milion eura godišnje, što prestavlja dakle kad saberemo za ovih deset godina iznose koje se dobili samo tražeći od djece da na kraju godine daju po deset eura za odštetu, pa roditelji i djeca su Vam dali tri put više novca nego što ste Vi uložili u opremanje škola.Priča od 3,3, milona za opremanja škola, a prošle godine za mobilne telefone u Vladi Crne Gore potrošeno je 3,6 miliona, po podacima završnog računa budžeta. Definitivno odnos prema onome što je potreba našoj djeci je potreba obrazovanja, naročito osnovnog obrazovanja nije na pravi način sagledana makar sa strane vašeg Ministarstva. Pitala sam Vas, pa mi nijeste odgovoril,i na koje ste jezike mislili kad ste predlagali član 14 koji su to strani jezici osim navedenih za koje donijet javno važeći obrazovni program, jer ja zaista ne,znam, evo sugerišu mi kolege da se možda odnosi na kineski, voljela bih da se to precizira do kraja priče. Pitala sam Vas koji su to drugi opravdani razlozi za koje treba ljekarsko uvjerenje, odnosi se na obavljanje nastave fizičkog, i nijesam to slučajno uradila zato što ste definisali da se osim zdrastvenih razloga mogu iz drugih opravdanih razloga, a uz ljekarsko koje je valjda logično samo za zdrastvene razloge može dijete osloboditi fizičkog vaspitanja, poznavajući razmišljanja djece u tom uzrastu vrlo rado, da ne bi nosili patike, dodatnu opremu za fizičko, da bi izašli prošetali, izbjegavati ili pokušavati da obezbijede odsustvo sa fizičkog vaspitanja i postavljate pitanje jeli ovo pokušaj da se polako ukine fizičko vaspitanje da Vlada Crne Gore, ne bi trošila novac da opremu fiskulturnih sala jer se one u nagrđenom stanju svugdje u Crnoj Gori, i to je jedan od segmenata na koji takođe nijeste ukazali kada ste pričali o tome što ste to opremali sa tim velikim parama koje su uložene u prosveti, u objekte obrazovanja. Pitala sam Vas, krajnje precizno, zašto nijeste uzeli u obzir sugestije nevladinih organizacija koje se bave pravima lica sa invaliditetom odnosi se na odgovarajuću terminologiju u zakonu za ova lica u poboljšanju uslova. Pročitaću recimo sugestije Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, koje su i preformulisane u amandmane. Oni kažu za ove zakone da predložene izmjene i dopune u dijelu u kojem se odnosi na učenike sa invaliditetom uopšte nijesu unaprijeđene i ne definišu obavezu nadležnog ministarstva, niti obrazovnih institucija da obrazovanje odnosno obrazovni proces prilagode učenicima sa invaliditetom i da im stvore nesmetane uslove za pohađanje nastave, 48 servise podrške i slično, već se predlozima ovih zakona može samo vidjeti puko pominjanje učenika sa invaliditetom, pri čemu se koriste nekorektna, omaložavajuća terminalogija koja ne dovodi do poboljšanja opštih i osnovnih uslova u praksi. Pitala sam Vas koji je cilj ponteciranja prava na obrazovanje kod kuće. Zato što smatram da obrazovanje kod kuće nije imanetno onome što je cilj inače obrazovnog procesa, jer je cilj obrazovnog procesa socijalizacija i humanizacija, ako se dijete po odluci roditelja obrazuje kod kuće na taj način se postavlja pitanje da li se na taj potenciraju razlike, jer će neko, smatrajući da uslovi o kojima sam pričala nijesu dovoljno dobri za njegovo dijete, a nema namjeru da opremi čitavu školu, odlučiti da njegovo dijete se školuje kući, što mislim da nije dobar proces ako u tom pravcu krećemo. Pitala sam Vas da li postoji druga struka u Crnoj Gori u kojoj postoji relicenciranje, nijesmo pričali o licenciranju nego o reliceciranju, jer relicenciranja, da ja znam, nema čak ni kod ljekara, o čemu ste Vi govorili. I ja mislim da je relicenciranje, odnosno ono što ste predložili u stvari model da prosijavate kroz partijsko rešeto DPS-a prosvetne radnike iz razloga što nijeste zadovoljni brojem sigurnih glasova među prosvetnim radnicima u Crnoj Gori i tezom da Vam je veći broj prosvetnih radnika nenaklonjen prilikom glasanja, pa je ovo model da ih držite u neizvjesnosti, da pravite svakih pet godina pritisak na njih kroz model da mogu ostati bez licence. Pitala sam Vas na kraju da li će novi način finansiranja koji ste predložili u stvari biti otvaranje priče na mala vrata, u stvari gašenje seoskih škola. Sigurna sam da načinom na koji ste definisali finansiranje, prvo što će nam se desiti 2014. godine, kad to počne a pretpriča je ovaj model pilot program za par škola da se neke seoske škole ugase i da vi to pokrijete kroz ovu zakonsku normu, što ne mislim da je dobro, jer je jedna od osnovnih načela strategije koje sam pominjala koju očigledno nijeste pripremali.
  • Hvala i vama, koleginice Jonica. U ime DF-a koleginica Kalezić. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče Skupštine Crne Gore, uvažene koleginice i kolege, gospodine ministre, gospođo pomoćnice ministra, prije svega i poslije svega, poštovani građani Crne Gore, Već je rečeno ali ne mogu da ne ponovim da se radi o setu zakona, dakle danas razmatramo četiri od ponuđenih pet, iz najvažnije oblasti za sadašnjost, a posebno za budućnost svakog društva i našeg, a to su zakoni za obrazovanje. Veliko je pitanje i ja neću ga postavljati, ali ono prosto ne može da se preskoći, zbog čega se ovo radi sa ovakvim ubrzanjem u završnici. Dakle, na matičnom odboru mi smo svi članovi Odbora i članice zaključili da je suviše malo vremena ostalo da se raspravi o ovim zakonima, ali smo, ipak, radili onoliko koliko se može i svi smo ostali uskraćeni i nezadovoljni. Drugo, pitanje je zbog čega je Skupština Crne Gore dovedena u situaciju da, već je rečeno i sa moje strane ponovljeno, o ovako važnom setu zakona ovako kratko i nedovoljno raspravlja. U krajnjoj liniji, osim rasprave na odborima, mi smo imali potrebu i da obavimo određene 49 konsultacije sa građanima, sa nekim djelovima ovog društva koji su zainteresovani, koji su upućeni, koji mogu da pomognu. Ništa od toga nije moglo da se uradi. Čemu i kome to treba, to je novo veliko pitanje, možda ću ga pomenuti na kraju, a možda ću ostaviti za završnicu sljedećeg dana. Dakle, ovdje ću, u okviru vremena kojim raspolažem, reći ne uopšteno nego vrlo konkretno neka opšta zapažanja vezana za naš sistem obrazovanja. Šta treba da ostvari osnovna škola. Osnovna škola treba da opismeni djecu i da razvije interesovanje i radoznalost ka raznim pravcima onoga što se u svijetu može naći i vidjeti. Dakle, da razvije radoznalost i osjetljivost spram prirode i društva, da socijalizuje, kao što je već rečeno i da postavi osnove za buduće zrele ličnosti. Šta treba da uradi srednja škola. Zavisno od tipa srednje škole, treba da da neko specijalističko znanje, konkretno i vrlo upotrebljivo, upotrebljivo sada i ovdje za tu zajednicu koja odvaja novac za školu i školovanje i dovoljno otvoreno da može da se nadgrađuje u skladu sa onim tehnološkim ubrzanjima i informacionim koje su sada, dakle prije 50 godina ti zahtjevi su bili slični, ali su modeli bili znatno drugačiji. Šta treba da učini gimnazija. Gimnazija treba da bude rezervoar iz koga će se razvijati posebno visoko stručni profilisani kadrovi sa sposobnošću za naučni rad, sa sposobnošću za inovacije, sa sposobnošću da stvaraju i ostvaruju vizije u toj zajednici. Da li mi ovim sistemom obrazovanja to postižemo. Nažalost, ne postižemo. Ovo nije upućeno nikome, a posebno nije upućeno onim ljudima koji rade u cijelom sistemu obrazovanja zapravo od predškolskog vaspitanja do univerziteta. Gospodin ministar je imao potrebu i sada i na Odboru da stane nepotrebno, jer niko nije napadao ljude koji rade u prosvjeti, ali u redu je, to je on uradio na jedan priličan i human način, da stane u odbranu ljudi kao da su napadnuti, onih koji realizuju ovaj očigledno nedostatan sistem obrazovanja u cjelini. Dakle, ne napadamo i ja ne napadam, niti je ovdje iko napadao prosvjetne radnike. Činjenica je da se ne može stalno i stalno raditi po onoj čuvenoj i nikad neizlazećoj iz mode maksimi - i hljeb mi čuvaj i djecu mi hrani. To prosto nije moguće i ne može dati dobar rezultat. Rezultat je ili pothranjenost, dakle u ovom smislu obrazovna, ili prosto da se potroši to što se ima. Ako toga što se ima ima malo, onda smo tu negdje polugladni, poluobrazovani ili šta već. Tačno je da smo mi vrlo siromašna zajednica. Mi smo oduvijek vrlo siromašna zajednica. Dozvolite, ja sam ovdje i zvanično najstarija. Dakle, do godine će biti 50 godina da sam završila srednju školu. Sjećam se vremena kada je u odjeljenju gdje sam završila gimnaziju i tri godine išla u to matematičko odjeljenje, kada je trećina svega đaka dolazila u, kako se govorilo, kupovnoj obući, u normalnoj obući, a ostali su dolazili u piroćancima. To je bilo tako. Od tog odjeljenja troje su završili višu školu, svi ostali su završili fakultete i veliki broj je došao do najvišeg nivoa univerzitetskih nastavnika. Ne govorim da je to bilo neko posebno herojsko doba, niti da je to sirotinja učinila. Učinilo je nešto drugo. Jedna društvena briga i jedan vrlo pažljiv odnos prema budućnosti. Meni se čini da se kroz ove zakone to ne vidi. Sada ću skratiti jer obično odužim, a predsjedavajući je s pravom na to ukazao pažnju, da nam je vremena malo, potrošili smo ga unaprijed. Dakle, samo na nekolika elementa ću ukazati, koliko se bez osjećaja šta je suština prišlo ovim zakonima. Prvo, ministar je rekao da se preko godinu dana radi na izmjeni i dopuni. U svim obrazloženjima stoji da je to praktično dva i po mjeseca. Ne tvrdim da ministar ne govori istinu, ali se pitam zašto onda to u obrazloženju ne stoji. 50 Drugo, stoji tačno da je 6. februara objavljeno na sajtu da se pristupa izmjenama i dopunama, da se pozivaju itd. Pretpostavljam da ćemo na sajtu naći imena svih koji su u tome učestvovali, važno je, ne da ljude prozivamo nego da se, ipak, pogleda ko su kreatori ovih zakona. Crna Gora je dovoljno mala da se stvarno, kako se to kaže, u glavu poznajemo. Sada iznosim ono što je tragičan ključni argument. To je da se od osnovnih škola preko srednjih stručnih škola, pa sve do gimnazije pominje broj od 30 đaka u odjeljenju, a Ministarstvo može da odobri da to bude do 34. Znate šta? U obrazloženju ovog Zakona o gimnaziji čak stoji jedna stvar koju ne mogu da nazovem drugačije nego pokazivanje potpunog neznanja o suštini, a to je da to način da se postignu vrlo velike uštede. Na čemu se to postižu uštede sa 34 đaka u odjeljenju. Ne postižu se uštede.
  • Hvala, koleginice Kalezić. Izvinjavam se zbog nemogućnosti produžavanja dalje. Zamolio bih javni servis da ispoštujemo koleginicu Tanasijević u punom vremenskom intervalu.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovani ministre, koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Željela bih na početku da saopštim da je Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport raspravljao o ovim zakonima dva puta, a to je bilo 9.07. i 16.07. Prvi put smo to uradili otprilike četiri sata smo raspravljali o njima, drugi put o amandmanima oko dva sata. Pred nama je mogućnost da o tome još satima raspravljamo jer imamo puno amandmana. Ovo nije nikakvo suprotstavljanje mojoj uvaženoj koleginici nego potpuno slaganje sa njenim stavom, da kada govorimo o ovakvim zakonima uvijek je malo vremena. Znači, pošto se radi o ovako važnoj temi, onda ste vi potpuno u pravu, da bez obzira na veliki broj sati koje smo posvetili, to zaista jeste malo vrijeme za ovako važne zakone. Vezano za set zakona iz obrazovanja, željela bih da saopštim da, u stvari, obrazovanje jeste najznačajnijih posebnih i složenih segmenata svakog društva koje, kao centar interesovanja, ima napredovanje čovjeka i društva kao cjeline. Polazeći od te činjenice može se reći da budućnost pripada onima koji uspiješno savladaju tri stvari: ubrzano učenje, usvajanje, odnosno prihvatanje novih znanja i kreativno razmišljanje. Dakle, znanje i obrazovanje predstavljaju najvažniji resurs i garanciju svakog ljudskog progresa koji kroz stalno unapređivanje intelektualnog kapitala bitno utiču na poboljšanje životnog standarda, a samim tim i na podizanje kvaliteta života. Iz tog razloga, obrazovanje mora biti usklađeno s ubrzanim promjenama, odnosno obrazovni sistem je neophodno, u kontinuitetu, reformisati i prilagođavati društvenim dešavanjima u pravcu razvijanja kreativnih ljudi koji nose ideje i rješenja od interesa za društvo. Reforma obrazovanja koja ima taj cilj i kojim se unapređuje kvalitet života veoma je složen proces koji nailazi na mnoge prepreke. Jedna od njih je i zakonska regulativa koju je potrebno stalno usklađivati da bi se omogućio razvoj svakog pojedinca u društvu. Takođe, zakonska rješenja je neophodno usaglasiti i sa pozitivnim propisima i mjerama koje država preduzima radi implementacije politike u oblasti obrazovanja sa međunarodnim dokumentima i propisima Evropske unije. Sve su to razlozi zbog kojih se 51 pristupilo izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju, Zakona o osnovnom obrazovanju, Zakona o gimnaziji i Zakona o stručnom obrazovanju. Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju, prvi put u Crnoj Gori je ustanovljena obaveza licenciranja nastavnika, direktora i pomoćnika direktora, radi podizanja nivoa kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada u ustanovama. Pošto je o tome bilo mnogo riječi, neću o tome više govoriti. Mislim da nije bilo nikoga od diskutanata ko tome nije dao značaja u svojoj priči. Predlogom ovog zakona je definisano i da nastavnici imaju pravo i obavezu stalnog stručnog usavršavanja kroz programe koje donosi Nacionalni savjet za obrazovanje na predlog Zavoda za školstvo, odnosno Centra za stručno osposobljavanje. Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju obuhvaćena regulativa se odnosi na pravo roditelja da organizuje obrazovanje djeteta kod kuće i obavezu provjere postignutog standarda znanja učenika koji se obrazuje kod kuće. Ovo se, zaista, može dvojako tumačiti. Bliža sam onom stavu da se to odnosi na djecu koja imaju zdravstvene probleme, gdje im se daje mogućnost da oni kroz obrazovanje kod kuće stiču određena znanja, a da imaju i mogućnost kroz provjeru znanja da steknu i određenu valorizaciju i isprave koje su neophodne da bi taj kvalitet znanja imao i zvaničnu potvrdu. Preciznije definisanje pojma osnovnog obrazovanja i vaspitanja djece sa posebnim potrebama, formiranje odjeljenja sa brojem učenika većim od 30 po odobrenju Ministarstva, jasnije definisanje uslova za upis u školu učenika koji navršavaju šest godina života, prava i obavezu umjetnički nadarenih učenika, određivanje dužine trajanja svih oblika osnovnog i umjetničkog obrazovanja, jasnije definisanje premještaja učenika u drugu školu, definisanje izvođenja nastave i broj časova razredne nastave u petom razredu, preciznije definisanje nivoa odgovarajućeg obrazovanja nastavnika i stručnih saradnika. Jedna od značajnih novina u okviru predloženih izmjena i dopuna Zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju je i rješenje da učenici koji se obrazuju po programu za deficitarne kvalifikacije imaju pravo na stipendiju. Na taj način se utiče na problem neusklađenosti obrazovnih profila sa potrebama tržišta rada u Crnoj Gori, a to jeste jedan od velikih problema sa kojima se Crna Gora suočava u posljednje vrijeme. Kontunuirano stručno obrazovanje treba da pruži mogućnost sticanja kompetencija koje su od izuzetnog značaja za dalji profesionalni razvoj pojedinaca, ali i porast znanja i inovativnosti društva. Zato se može reći da je stručno obrazovanje jedan od najznačajnijih segmenata obrazovanja i osnov je za nadgradnju znanja i vještina neophodnih za život i rad pojedinaca. Iz toga razloga, Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju naglašena je važnost sticanja širih znanja koja omogućavaju profesionalno bavljenje različitim poslovima, lakšu zapošljivost i veću spremnost da se izađe u susret novim zahtjevima poslodavaca. Predlogom ovog zakona izjednačen je upis za strane državljane i crnogorske državljane, što je intencija i ostalih zakona iz oblasti obrazovanja. Jedno od novih rješenja je da učenik kome je izrečena vaspitna mjera isključenja iz škole ili mu je prestao status redovnog učenika zbog neopravdanih izostanaka, razredni ispit polaže u istoj školi. Kao neko ko je 14 godina radio u stručnoj školi, smatram da je to jako važno, da učenik tamo gdje je izgubio status redovnog učenika treba i da polaže razredni ispit, a ne da se daje mogućnost učeniku da po svom izboru bira školu u kojoj će to uraditi. Smatram da, ako neko pohađa školu, onda su i 52 najkompetentniji nastavnici koji imaju predstavu o njegovom znanju i mogućnostima da budu ti kod kojih će on sticati kvalifikaciju. Predviđeno je da učenici koji izgube status redovnog učenika moraju pohađati i pripremnu nastavu. Mislim da je to jako važno i da zbog specifičnosti stručnog obrazovanja, predviđeno je da se 50% časova od najmanje ukupnog fonda časova moraju učiti teorijska i praktična znanja, do sada je obaveza bila 30% časova jer se samo na taj način može steći mogućnost da neko ima dovoljno znanja da bi mogao na kvalitetan način da položi razredni ispit. Ako se učenici pripremaju za takmičenje u sportu, za neko međunarodno takmičenje u znanju, kao i zbog izuzetnih ličnih, porodičnih i socijalnih prilika, učeniku se može prilagoditi ispunjavanje nastavnih obaveza, a ako se ne izvrše obaveze iz obrazovnog programa status redovnog učenika može se produžiti za najviše dvije godine. Nije ovo samo rješenje iz Predloga zakona o stručnom obrazovanju nego je to rješenje koje je inkorporirano u tekstu gotovo svih zakona o kojima mi danas raspravljamo. Takođe, želim da kažem da se u stručnim školama polažu dvije vrste ispita. Jedan je eksterni ispit. To je za one učenike koji hoće i oni imaju pravo da idu na ustanove visokog obrazovanja, a da oni koji žele da zadrže status stručnog obrazovanja, da oni polažu tzv. interni ispit, odnosno stručni ispit u organizaciji škole. Što se tiče Zakona o gimnaziji, veliki dio ovih rješenja koje sam pomenula za Zakon o stručnom obrazovanju dio je i Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji, ali kako mi nedostaje vremena da saopštim koje su to novine u Predlogu ovog zakona, moram da kažem da bih se na kraju osvrnula na jedan član Predloga zakona o izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju, to je član 36 kojim se precizira da se nastavnici mogu međusobno povezivati u strukovna udruženja u skladu sa zakonom i zajedno donijeti etički kodeks nastavnika. Govorila sam o etičkom kodeksu nastavnika i na sjednicama Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, iz razloga što mislim da ne samo donošenje nego poštovanje etičkog kodeksa treba da bude obaveza na svim nivoima u okviru sistema obrazovanja, jer se etičkim kodeksom regulišu ne samo dres kod i neke stvari onog tipa koje najčešće mi asociramo kada govorimo o tome nego se i načini komunikacije i vještina komunikacije na horizontalnoj i vertikalnoj ravni, kako će komunicirati ljudi među sobom, a kakva je i prohodnost prema onima koji se po hijerarhiji nalaze iznad. Mislim da bi bilo vrlo važno da se etički kodeks ne samo donese nego i poštuje u svim školama, na svim nivoima, kao što smatram da bi se etički kodeks trebao donijeti i u Skupštini Crne Gore i da se o njemu raspravlja. Vjerujte, pošto su mnoge institucije sistema u državi Crnoj Gori donijele svoje etičke kodekse, smatram da smo mi malo u zakašnjenju i da bi, zaista, Skupština morala imati takav dokument. Pošto predložene izmjene i dopune zakona o kojima smo danas govorili značajno unapređuju kvalitet, efikasnost i racionalnost obrazovnog sistema, Demokratska partija socijalista će glasati za predložena zakonska rješenja. Hvala vam lijepa.
  • Hvala i vama, koleginice Tanasijević. 53 Ovim smo završili sa radom. Sjutra i preksjutra je rad odbora i posebna sjednica Premijerski sat i poslanička pitanja. Sa setom zakona iz univerzitetskog obrazovanja ćemo nastaviti u petak. Iskočili ste iz etra. Izvolite.
  • Uopšte mi nije bitno. Upravo zbog toga želim da vam se obratim, gospodine potpredsjedniče, i da uložim, uopšte zbog činjenice što već po ko zna koji put rad ovog parlamenta podređujemo interesima i radu javnog servisa. Gospodine potpredsjedniče, vi znate o kako nas važnim pitanjima čeka rasprava i koliko je vremena preostalo još. Nema smisla da zbog toga što Javni servis ima ili nema interes da nešto prenosi, mi se lišavamo kvalitetne rasprave o veoma važnim pitanjima za ovu državu. Neću da dociram o tome šta je važnije u Crnoj Gori Skupština ili Javni servis, mada znam da je postojalo vrijeme kad je bilo Skupštine, a Javnog servisa nije bilo ni u primisli, ali hoću da podvučem da mi ne radimo za Javni servis. Molim vas, da sjutra na Kolegijumu razmotrite mogućnost da mi radimo dinamikom koja odgovara potrebama ovog poarlamenta, a Javni servis neka radi svoj posao onako kako misli da treba da ga radi. Svi smo odgovorni pred građanima, pa će to valjda neđe neko da procijeni i da valorizuje kako treba. Ovo stvarno nema smisla. Mi ćemo o pet najvažnijih zakona za obrazovanje potrošiti još možda sat vremena neki dan, to je van pameti.
  • Hvala, kolega, na sugestijama. Javni servis je imao obavezu da prenosi do 17 sati. Mi možemo i nastaviti, a pošto Vi imate iskustva kao novinar očekujem i neku zakonsku inicijativu, izmjenu zakona, pa ćemo se onda vidijeti i usaglasiti kako dalje. Hvala i sve najljepše. 26.07.2013. u 10.10 h
  • Uvažene koleginice i kolege, uvaženi ministre, pomoćnice ministra, Nastavljamo raspravu koju smo počeli ili dobrim dijelom je odradili o setu zakona koji se tiču obrazovanja. Ponavljam, to su Predlog zakona o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju i Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gimnaziji. Da podsjetimo, prije dva dana u raspravi imali smo uvodna izlaganja predstavnika poslaničkih klubova i za danas redosljed je takav da ministar prokomentariše ili, ako želi, naravno, uvodna izlaganja od onoga što se čulo od predstavnika predstavničkih klubova partija u ovom Parlamentu. Ministre, da li želite riječ? Izvolite. 54
  • Gospodine potpredsjedniče,dame i gospodo poslanici, Jedan broj poslanika koji je govorio prije tri dana nije tu, računam da će doći dok budem komentarisao neka prethodna izlaganja, ali ću svakako biti tu na liniji onoga što je čisto stručno razjašnjenje, tako da neće biti smetnja što nijesu tu, jer neće biti ništa na ličnoj ravni.Tu je gospodin Bulajić, da kažem da smo napravili obračun o kojem smo pričali u utorak. Dakle, ako je šezdeset i pet miliona eura izdvajanje iz budžeta za osnovno obrazovanje u jednoj godini, to je bilo konkretno u prethodnoj godini, a da imamo 163 osnovne škole, onda to znači da je oko četiri stotine hiljada eura po jednoj osnovnoj školi izdvajanje iz budžeta Crne Gore za jednu kalendarsku godinu. Mislim da je to jedan značajan iznos koji može adekvatno da odgovori obavezama koje stoje pred nama u toj grani obrazovanja. Gospodin Mustafić je dao neke pozitivne ocjene, na kojima se ja zahvaljujem, dao i neke negativne i najavio je određene sugestije i dao je konkretno i neke predloge. Oko vjerske škole medresa, želim da vas informišem da smo mi još u aprilu prošle godine formirali radnu grupu sa zadatkom da medresu i sve druge vjerske škole pokušaju, dakle iz ostalih koncesija, pokušaju da urade njihove programe kompatibilnim sa obrazovnim sistemom Crne Gore, jer osim tih religijskih predmeta, kao što znate oni moraju da u svojim obrazovnim programima, posebno u tom opštem dijelu imaju i ovu tako da kažem, opštu nauku u opšte znanje i obrazovanje, kroz jedan broj ne samo stručnih odnosno religijskih nego i opštih predmeta. Naravno, ako bude amandmana mi ćemo se prema njima odnijeti kako i treba, profesionalno u odnosu na ovaj predlog smo otvoreni i spremni za dogovor. Ishrana, posebno kada je u pitanju obrazovanje u studentskim i učeničkim domovima je preko specijalista za ishranu, nutricionista, prilagođena onome što je sastav nacionalni i vjerski u svakoj ustanovi, tako da se vodi računa o jelovniku za pripadnike islamske vjeroispovijesti. Kada su u pitanju prava koja Ustav garantuje, jedan broj zakona, pa i zakona iz obrazovanja, pripadnika manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica u svim obrazovnim programima od najnižeg do najvišeg stepena obrazovanja,postoje sadržaj tih programa koji govore o tradiciji, kulturi, jeziku, običajima pripadnika nacionalnih manjina i svi se učenici i njihovi roditelji mogu na adekvatan i kvalitetan način informisati o tome. Gospodin Perić nije tu. Pitao me je za viziju obrazovanja.Mislim da bi bilo sada pretenciozno da ja govorim o viziji. To je ova knjiga koja je urađena prije deset godina, njen autor nije ni aktuelni ni tadašnji ministar, autori su stručnjaci, prije svega domaći, a onda i eksperti međunarodni, slovenački i evropski. Ta vizija znači moderno, efikasno obrazovanje sa što više znanja, sa što više vještina i kompetencija, sa što više uslova dobrih za učenike i nastavnike. Zzadovoljan nastavnik, jedno cjeloživotno učenje, jednom riječju, da svaki građanin bude podjednako pristupačan tom obrazovanju i da stekne što više znanja u tim našim školskim i studentskim klupama. Oko rezultata na PISA testiranju reći ću da i ovih dana čitate u medijima brilijantne uspjehe naših učenika na svim olimpijadama, od Atine do Sidneja. Ne moram da ponavljam da su to dobri momci i đevojke i odlični učenici, sa dobrim rezultatima i sa medaljama koje su okićene oko njihovog vrata. Da li mi to hoćemo da vidimo ili ne, to je drugo pitanje. Tačno je da smo na PISA testiranju zadnjem imali pedeset i peto mjesto, 55 međutim, treba da znate da su na ovim takmičenjima učenici koji su učili škole po starom, nereformisanom obrazovnom sistemu, i mi smo upravo i krenuli u reformisanje sistema da bi popravili rezultate. Prvi naredni test je 2015. godine i tada ćemo znati pravi odgovor na rezultate naše reforme. Ako rezultati naših učenika budu bolji, reforma je na dobrom putu, ako ne budu ona očigledno ima određene propuste i probleme koje ćemo tada rješavati, a ja se nadam da do toga neće doći.
  • Ministre, samo da Vas upozorim na vrijeme. Izvolite.
  • Evo, još minut-dva. Koleginici Jonici je bila jedna sporna cifra, oko toga koliko ulažemo u opremanju škola. Nije ni ona tu, pa samo nekoliko podataka. Dakle, od 2003. godine, govori se o ovoj strategiji koju je pokazala koleginica, država je uložila u obrazovanje milijardu i 166 miliona eura. Dakle, od 2003. godine do kraja prošle godine država je u obrazovanje uložila milijardu i 166 miliona eura, od toga za osnovno obrazovanje izdvojeno je 576 miliona eura. Od 2003. godine do kraja 2012. godine za osnovno obrazovanje smo uložili iz našeg budžeta 576 miliona, a u tom periodu smo izgradili 17 obrazovnovaspitnih ustanova - jednu predškolsku, 12 osnovnih, dvije srednje, jednu muzičku školu, jedan fakultet, arhitetonski, zgradu Rektorata i dvije fiskulturne sale koje služe ne samo školi nego i omladini i građanima gradova u kojima se nalaze. Osim toga bilo je još ulaganja, a samo u opremanje škola smo u tom periodu uložili 50 miliona. Cifra o kojoj je govorila koleginica Jonica, milion i 300, odnosila se na školski namještaj, ali o tome možemo nastaviti priču tokom rasprave kad dođe koleginica. Uglavnom to su precizni podaci. Odgovorio sam svima koji su mi postavili pitanje. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala vam, ministre, bili su ovo vaši odgovori na uvodna izlaganja predstavnika poslaničkih klubova. Posjećam da vrijeme za ovu raspravu nam je zbilja ograničeno, potrošili smo skoro sat i po vremena onog dana i danas imamo još sat i po. Trebalo bi završiti oko 11.45h i nastaviti Zakon o visokom obrazovanju. Ja vas molim da budemo racionalni da bi svi koji su prijavljeni, a ima dosta prijavljenih, stigli na red i mogli da uzmu učešće u raspravi. Naravno, dozvoljavamo mogućnost komentara, to je odgovor na komentar. Kolega Perić. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Izvinjenje i ministru i Vama, potpredsjedniče, jer sam bio na odboru dok je ministar govorio, ali sam uspio da uhvatim njegove primjedbe na izlaganje koje sam imao ispred Kluba Pozitivne Crne Gore i vrlo ću kratko. Kada je riječ o viziji obrazovanja ja i dalje stojim na stanovištu da ne postoji jasna vizija obrazovanja crnogorskog obrazovnog sistema i da nama pored studija i strategija trebaju konkretni, mjerljivi rezultati. Upravo iz tog razloga sam potencirao rezultate PISA testiranja gdje smo 55. zemlja od 65 testiranih. Ministar je pomenuo da će 2015. godine 56 biti novo testiranje, ja samo hoću da kažem da će rezultati 2012. godine biti brzo objavljeni, pa eto, da vidimo gdje smo. Ono što je jako bitno, rezultatima koje ljudi ostvaruju individualno i koji su za svaku pohvalu, što se tiče nas iz Pozitivne želimo da ih bude što više, ne treba da se hvali administracija. Radi se o ljudima koji su najčešće uz veliki individualni napor ostvarili te rezultate i uz veliko zalaganje svojih nastavnika. Vaše je, ministre, da napravite dobar administrativni okvir i da napravite okvir u kome je moguće razvijati kritičku svijest i u kome je moguće stalno vršiti unapređivanje znanja. U tom smislu hoću da potcrtam i time završavam. Znači, svaka čast našoj djeci koja postižu te dobre rezultate i treba da ih postižu još više, ali opet kažem, rezultati PISA testiranja su bili vrlo precizni, vrlo jasni, 55-ti smo od 65 zemalja. Ja se iskreno nadam da će se to pomjerati nabolje, naviše. Imaćemo vrlo brzo rezultate 2012.godine i nemamo toliko vremena da čekamo 2015. godinu, već stvari treba mijenjati što je prije moguće. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Periću. Svi imamo želju i nadu da obrazovanje koje je temelj svakog društva bude na što višem nivou i vjerujem da je to konsenzusom svih nas ovdje. Nastavljamo, odnosno počinjemo ako se slažete. Kolega Bulajić. Izvolite, proceduralno.
  • Gospodine potpredsjedniče, u prethodnom dijelu sjednice kada su bila uvodna izlaganja čuli smo u prvoj iteraciji da u Crnoj Gori ima 500 osnovnih škola sa isturenim odjeljenjima. Zatim, posle mog komentara, gospodin ministar je rekao da je 205 škola, a danas smo čuli treći podatak da je 163 škole u Crnoj Gori, pa dobro bi bilo da prije rasprave utvrdimo tačan broj osnovnih škola u Crnoj Gori, jer mislim da je to potrebno da bi se uopšte prešlo na raspravu.
  • Zahvaljujem. Izvolite, ministre, i vi proceduralno minut. Odgovor na pitanje dva minuta.
  • Ako što znamo u Ministarstvu prosvjete, znamo broj škola, Evo, vidimo da ima kritika o svemu. Znači, govorimo o osnovnim školama, o srednjim školama, o umjetničkim školama itd. U Crnoj Gori postoje 163 osnovne škole i ja sam, kolega Bulajiću, mislio da ste i Vi govorili o osnovnim školama. Znači, u Crnoj Gori ima 163 osnovne škole, a srednje umjetničke, i srednje stručne škole i opšte gimnazije i sa područnim odjeljenjima imaju pet stotina školskih objekata. Nemamo toliko škola, ali imamo zgrada, kako da kažem, kuća, objekata. Broj osnovnih i srednjih škola je 205,razjasnili smo tako precizno, a samo 65 miliona u prošloj godini se dalo i uložilo u osnovno obrazovanje, znači u 163 škole, a to znači po 400.000 po jednoj za godinu. Hvala. 57
  • Zahvaljujem, ministre. Možemo preći na raspravu. Prvi prijavljeni iz vladajuće koalicije je kolega Srđa Popović, a nakon njega iz redova opozicije kolega Knežević. Izvolite, kolega Popoviću.
  • Poštovani predsjedavajući, uvaženi ministre, poštovane koleginice i kolege i poštovani građani, Danas imamo na plenumu raspravu o setu zakona o obrazovanju i to o Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakonu o stručnom obrazovanju, Zakonu o gimnaziji, posebno imamo raspravu o Zakonu o visokom obrazovanju. Zar ima važnije i osjetljivije teme osim ove koju danas raspravljamo? Sigurno nema, čitav svoj rad i angažman do ulaska u Parlament sam posvetio prosvetnom radu i imam moralno pravo i imam neko iskustvo da mogu da prokomentarišem set ovih zakona. Evo kolegi Bulajiću podataka koje sam ja pripremio u svojoj diskusiji, koji ga vjerovatno interesuju, a to je da u Crnoj Gori postoji 21 predškolska ustanova, postoje 163 osnovne škole, postoji 50 srednjih škola, postoji 12 muzičkih i umjetničkih škola, otprilike to je 246 ustanova koje obuhvataju 115.000 naše djece. Obuhvataju one koji su budućnost našeg društva i budućnost Crne Gore. S obzirom da je koleginica Tanasijević pričala više o obrazovanju, ja ću se samo dotaći taksativno nekih stvari koje se meni čine da su dobre, odnosno koje su zakonski utemeljene i mislim da su izmjene zakonski utemeljene i da je praksa pokazala da treba puno toga da se promijeni, objeručke prihvatam i mislim da je to dobro i mislim da ćemo sa tim samim lincenciranjem pokazati da li imamo nastavnika koji su možda zalutali u obrazovnom sistemu Crne Gore, jer svi iz nekih iskustava ili kao đaci i kao roditelji itd. znamo da nijesu svi profesori isti, da svi nastavnici nijesu isti, da ne pružaju đacima dovoljno. Ako ćemo da budemo iskreni pred sobom, sigurno svi mi koji imamo djecu smo se zapitali kad smo dijete davali u prvi razred kod koje učiteljice će da dođe i možda smo u podsvijesti imali - ne bih volio da dođe kod te i te. Mislim da će upravo licenciranje pokazati pravu sliku rada profesora i čini mi se da ćemo ih sa time primorati na ono permanentno obrazovanje. Podržavam ideju o finansiranju po cijeni koštanja obrazovanja učenika. Pilot projekat u nekim školama će pokazati opravdanost, samo mislim da trebamo posebno voditi računa o malim, takozvanim patuljastim školama ili školama gdje imamo područna odjeljenja. Izbor direktora, mislim da sadašnji način kako se bira direktor, da je to dobro. Zašto? Zato što je ministar odgovoran za sprovođenje obrazovnog sistema Crne Gore. Onaj ko je odgovoran za sprovođenje, mislim da taj ima pravo i da postavlja direktore. Isključujem sve insinuacije da se radi o političkom postavljanju, barem da ja imam takvih nekih informacija, i mi smo na matičnom odboru imali rasprave vezano za postavljanje direktora. Ne prihvatam neke ideje koje su se javile od nekih, neki amandmani, gdje je procenat 3,2,1,1, odnosno gdje bi nastavničko vijeće i savjet roditelja bili u situaciji da mogu da izaberu direktora, a Ministarstvo i lokalna samouprava bi mogli da se tu uopšte ne pitaju. Prema tome, mislim da tako jedan način izbora direktora ne bi došao u obzir. Posebno što se govori da nastavničko vijeće bi moglo da postavi i obično bi postavljao 58 neke omiljene direktore u tim ustanovama, a i na Matičnom odboru sam govorio da omiljeni direktor i omiljeni profesor ne mora da znači da je i dobar profesor. Obično onaj koji je omiljeni nije, ne volimo baš one koji su veliki radnici. Polaganje razrednog ispita u istoj školi objeručke prihvatam, jer je praksa pokazala, ne u sadašnjem mandatu, ne da branim ministra Stijepovića, to nije bilo za vrijeme njegovog mandata, ali smo imali pojedinih škola , govorim o srednjim školama, gdje se na godišnjem nivou izdavalo više diploma vanrednim učenicima nego što je ta škola imala redovnih učenika. Prema tome mislim da je dobro da se polaže u školi gdje je taj učenik i započeo školovanje, a ne da bira školu, jer svi znamo da je bilo škola gdje to može da se polaže lakše itd. Stručni ispit, polaganje, govori se o stručnim školama. Mislim da je dobro da svi učenici ne moraju to da rade, nego će samo eksterno polagati oni učenici koji žele da nastave dalje školovanje, odnosno da se fakultetski usavršavaju. Vrijeme mi ističe, mislim da sve predložene izmjene imaju zakonsko utemeljenje. Mislim da će dobro doći nastavnom procesu, obrazovnom sistemu Crne Gore i Klub Demokratske partije socijalista će ovakve predloge podržati. Hvala.
  • Zahvaljujem kolegi Popoviću. Kolega Milan Knežević ima riječ, a nakon njega kolega Saša Pešić. Izovlite, kolega Kneževiću. Molim? Kolega Periću, mi možemo dozvoliti mogućnost komentara. Nije to ništa sporno, ali je ograničenost rasprave koja je dogovorena na Kolegijumu do 11.45h, pa pokušajmo da budemo što racionalniji, da bi svi koji su prijavljeni mogli govoriti. Izvolite, kolega Kneževiću. Nakon njega kolega Saša Pešić.
  • Poštovana Skupštino, uvaženi građani, Na početku želim da pozovem gospodu iz Ministarstva prosvjete da dok još nije kasno povuku ovaj set zakona o obrazovanju, jer bi njegovo donošenje predstavljalo završni udarac već ionako nokautiranom i grogiranom obrazovnom sistemu u Crnoj Gori, jer njegovo donošenje predstavlja intelektualni apsurd i intelektualno zastiđe ne samo za obrazovni sistem Crne Gore nego i za državu Crnu Goru od koje će posledice trpjeti generacije i generacije. Simptomatično je, uvaženi građani, da nakon tri godine ponovo donosimo izmjene i dopune većine obrazovnih zakona, dok u slučaju Zakona o visokom obrazovanju donosimo čitav jedan zakon, što me neminovno tjera na zaključak da smo u dosadašnjoj reformi obrazovanja u Crnoj Gori dotakli samo dno, a ovo je i danas potrvrda. Prije tri godine kada smo donosili set zakona o visokom obrazovanju postojali su jasni razlozi. Prvi je bio pokušaj marginalizovanja srpskog jezika pred popis kao tada i sada većinskog jezika, pokušaj kulturnog, duhovnog i intelektualnog genocida. Pokušali ste, gospodo iz Ministarstva, da srpski jezik internirate, da ga strijeljate, da ga zatvorite u vaše intelektualne, političke i politikantske budžake kako bi pred popis 2011. godine smanjili broj govornika koji govore srpskim jezikom, i nijeste uspjeli. Stvorili ste 59 obrazovni sistem da kojim slučajem sad i Vuk Karadžić upiše prvi razred, ponavljao bi ga u crnogorskim školama. Stvorili ste intelektualni apsurd koji u očima moderne evropske i građanske Evrope predstavlja podsmijeh i to vi dobro znate. Takođe, izbor direktora je ostao i dalje u nadležnosti ministra. Mi već dva dana baratamo sa čudnim informacijama. Čas imamo 500 škola, čas 163, čas 205, čas 210 škola, ali koliko god da ih imamo u nadležnosti je ministra da određuje ko će biti direktor, što će reći ko će biti zamjenik, ko će biti profesori, ko će biti čistačice, ko će biti kafe-kuvarice. Pa ministar samo u godinu dana bi trebao da potroši vremena na upoznavanje kandidata, godinu dana na njihovo testiranje i godinu dana na izbor direktora, ničim drugo da se ne bavi. Takođe, sproveli ste najstrašniji centralizam u osnovnim i srednjim školama, jer je sastav školiskih odbora tako koncipiran da predstavnici Ministarstva prosvjete imaju većinu. Izjednačili ste privatne sa državnim fakultetima zato što je Đukanović ostao bez novca. Nije ni čudo zašto je jedan novopečeni biznismen podgorički nedavno rekao, da sam znao kako je lako završiti fakultet završio bih i osnovnu školu. Eto, to je reper na koji način funkcioniše obrazovanje u Crnoj Gori, potpuni centralizam. U ovim predloženim izmjenama je sve zacimentirano, uveli ste čak licenciranje i relicenciranje, i ko će da licencira i relicencira prosvjetne radnike? Oni koji nijesu proveli ni jedan jedini dan u školama, osnovnim i srednjim školama. I na ovaj način vršite ponovo pritisak i produbljujete mehanizme afere "snimak". Umjesto da se brinete za stambeno pitanje prosvjetnih radnika za hiljade i hiljade prosvjetnih radnika koji nijesu dobili centa osim ovih bijednih plata, Vi im uvodite licenciranje i relicenciranje. Takođe, poslali ste poruku da u Crnoj Gori nema besplatnih udžbenika, jer je to 5,2 miliona evra, ali i zato može da se krade struja 6,3 miliona evra koju će da plate svi građani Crne Gore. Ali, zato možemo da izdvajamo za Agenciju za nacionalnu bezbjednost osam miliona i 200 hiljada evra, na iznajmljivače ušiju, 8,2 miliona evra, ali zato nemate za besplatne udžbenike. Sada se obraćam kolegama iz SDP-a. Vaš amandman je u potpunosti u saglasju sa onim što su govorili iz Ministarstva prosvjete i potpuno odudara od programskih principa socijalne pravde koju proklamujete i na ovaj način ste potvrdili upravo i da vam je i Đukanović i DPS ispao iz oka. Nema potrebe da više fingirate partiju socijalne pravde kad u ovom trenutku, kad treba čitava Crna Gora koja je u socijalnom slučaju da se dobiju besplatni udžbenici, vi pravite trule kompromise sa DPS-om i nemojte više izigravati savjest koalicije, a oni da budu grešnici. Jednako ste grešni i vi i oni. Dakle, poštovani građani, u Crnoj Gori će ministar i dalje birati 210 direktora. U Crnoj Gori će biti izjednačeno visoko obrazovanje na nivou privatnih i državnih univerziteta što znači gašenje univerziteta. U Crnoj Gori neće biti besplatnih udžbenika. U Crnoj Gori će biti takav centralizam na djelu da će nam djeca poželjeti narednih godinu dana da se i ne upisuju u škole. Zahvaljujem.
  • Hvala Vam, kolega Kneževiću. Naravno, pošto ministar brani zakone, predlagač zakona je, možemo da dozvolimo mogućnost da dva minuta prokomentariše, ukoliko želi, neko od izlaganja. U redu, možete i na kraju iskoristiti svoje pravo. Kolega Saša Pešić ima riječ, a nakon njega koleginica Zdenka Popović. 60 Izvolite, kolega Pešiću.
  • Poštovani potrpredsjedniče Skupštine, uvažene koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, poštovani predstavnici Vlade, Zakonodavni okvir sistema obrazovanja i vaspitanja u našoj zemlji bliže je uređen od zakona od kojih za jedan broj njih danas imamo predloge za izmjene i dopune. Radi se, kao što smo čuli, o opštem Zakonu o obrazovanju i vaspitanju, Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, Zakonu o gimnaziji, Zakonu o stručnom osposobljavanju. Na osnovu uvida u ponuđeni materijal, rasprave na matičnom odboru gdje su predstavnici predlagača na jedan zaista kvalitetan i stručan način dali potrebna objašnjenja, mišljenja sam da je Ministarstvo prosvjete ponudilo kvalitetne predloge izmjena i dopuna Zakona, koji će vjerujem uz isto takve podnijete amandmane od kolega poslanika u konačnom donijeti jako dobre nove zakone u oblasti obrazovanja i vaspitanja. Brojne reforme u zemljama Evropske unije i desetogodišnje iskustvo Crne Gore, potvrđuju da je reforma obrazovanja veoma složen i po pravilu dugotrajan proces. Tako da neophodnost izmjena, konkretno opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju, proizilazi iz dosadašnjeg iskustva u reformi obrazovanja i primjene zakona. Razlog za donošenje ovog zakona je stvaranje modernijeg i efikasnijeg sistema obrazovanja koji će omogućiti razvoj pojedinca bez obzira na razlike. Dosadašnja implementacija zakona je nametnula potrebu da se pojedine odredbe zakona izmijene, odnosno dorade u cilju kvaliteta efikasnosti i racionalnosti, ekonomičnosti obrazovanog sistema. Isto tako, postojeći zakon je neophodno usaglasiti sa pojedinim propisima Evropske unije. Ono što sam zapazio je činjenica da je priprema predloga zakona rađena na vrlo transparentan način. Bojne institucije, organizacije i pojedinci imali su prilike da na više načina Ministarstvu prosvjete dostave svoje predloge, sugestije i zapažanja. Na poseban način, pisanim aktom pozvani su direktori, nastavnici i ostali zaposleni u obrazovno-vaspitnim ustanovama da daju svoje mišljenje na važeći zakon, kako bi se u postupku izrade zakona o izmjenama i dopunama postojećeg došlo do najboljih i najkvalitetnijih zakonskih rješenja. Tekst predloga zakona o izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju objavljen je 19. aprila ove godine na veb sajtu Ministarstva, čime je on bio predstavljen najširoj javnosti. Šta dobijamo sa ovim predlogom zakona? Prvi put u Crnoj Gori ustanovljena je obaveza licenciranja nastavnika, direktora i pomoćnika direktora, radi obezbjeđivanja jednakih mjerila i postupaka za unapređivanje kvaliteta obrazovnog vaspitnog rada, kroz postupak samo evaulacije i evaulacije Ministarstvo prosvjete propisuje metodologiju na predlog Zavoda za školstvo i Centra za stručno osposobljavanje. Predlogom zakona precizirane su odredbe koje se odnose na nadležnosti Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje u pogledu utvrđivanja kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada u ustanovama. Isto tako, predlogom zakona u značajnoj mjeri zaštićuju se prava učenika u postupku provjere znanja od neobjektivnog, neblagovremenog i nezakonitog ocjenjivanja pojedinih nastavnika. Inovirane su odredbe koje se odnose na direktore i pomoćnike direktora javne ustavnove kao i određen 61 najmanji broj učenika za određivanje prava na pomoćnika direktora. Tako će ubuduće javna ustanova imati pravo na pomoćnika direktora, ako ima više od 600 učenika. Dakle, ni jedna škola u Crnoj Gori neće imati dva pomoćnika direktora. Predviđena je novina kojom se ustanovljava provjera radne sposobnosti nastavnika u slučaju osnovane sumnje da mu je zdravlje narušeno u mjeri koja značajno umanjuje njegovu radnu sposobnost. U skladu sa usvojenom decentralizacijom finansiranja obrazovanjem i metodologijom za određivanje cijene koštanja obrazovanja po modelu per kapita predlaže se izmjena finansiranja obrazovno vaspitnih ustanova. Dakle, dosta pozitivnih novina i razloga da glasam za predlog izmjena i dopuna ovog, ali i za ostale predloge zakona iz oblasti vaspitanja i obrazovanja koji su na dnevnom redu ove desete sjednice Skupštine. Zahvaljujem na pažnji.
  • Hvala i Vama kolega Pešić, zaista u sekundi ste uspjeli da završite Vaše izlaganje. Koleginica Zdenka Popović ima riječ, a nakon nje koleginica Ljerka Dragičević. Koleginice Popović izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani gospodine ministre Stijepoviću, Da li smo mi kao društvo zbog neodgovornog i neadekvatnog sistema obrazovanja ogrezli u bezosjećajnosti? Da li smo zaboravili šta su osnovne društvene vrijednosti i da li nas ovakav način življenja i obrazovanja uči da je profit pokretač svega onoga što se dešava danas u našem društvu, a snalažljivost mjera nečije vrijednosti, imidž važniji od kvaliteta, ličnosti i da li osjećate i trunku odgovornosti kao ministar obrazovanja što je došlo do drastičnog raspada sistema vrijednosti koja se ispoljava u sve učestalijem nasilju, a nudi se lagodan život bez rada i to je uzor a ne profesori, naučnici, istraživači i da li osjećate odgovornost zbog drastične degradacije obrazovnog sistema naročito prosvjetnih radnika koji su nosioci najznačajnijeg stuba svakog društva? Da li je donošenje ovakvog zakona posledica toga što smo se izgubili u tranzicionom društvu, gdje vrline više nisu moral, doslednost i principijelost, već veza, način i politička podobnost. Zašto sam počela ovu diskusiju ovako? Zbog toga što je početkom ove godine na državnom univerzitetu rađeno jedno istraživanje gdje su na određena postaljena pitanja profesora sa tog univerziteta, radi se o državnom univerzitetu na određena pitanja dobijeni upravo ovakvi odgovori i percepcija studenata na državnim univerzitetima o današnjem načinu života je upravo ovakva. Poštovani ministre, usvajanje seta zakona bez javne rasprave i sa izmjenama koje nisu objavljene na sajtu Ministarstva prosvjete je krajnje neprofesionalno, a postavlja se pitanje da li propisi koji uređuju način i postupak, donošenje izmjena i dopuna Zakona se poštuje na pravi način. Građani ne znaju o kakvim se izmjenama i dopunama radi, jer im nije pružena šansa da putem javne rasprave doprinesu poboljšanju navedenog seta zakona koji su od značajnog javnog interesa. Umjesto da 62 se kroz zakonski okvir stvore uslovi da se naš obrazovni sistem dovede do zavidnijeg nivoa vi na krajnje netransparentan način donosite neka rješenja koja nijesu dobra, čak ni kao privremena a ne kao dugoročna, čime se čini velika šteta našem najznačajnijem stubu razvoja. Iako je Crna Gora privremeno zatvorila poglavlje 26 koje se tiče obrazovanja i kulture, ono se uvijek može otvoriti ako se ne poboljša kvalitet obrazovnog sistema, znamo da smo još uvijek predmet monitoringa. Ono što svakako nije dobro rješenje što se moralo izmijeniti u sistemu obrazovanja, način biranja i razrješenja direktora javnih obrazovnih ustanova, jer taj proces nije transparentan, nije depolitizovan i stvara mogućnost novih manipulacija. Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju članom 80 stoji da osnivač, odnosno ministar bira i razrješava direktora obrazovne ustanove, čime se funkcija školskog odbora svodi samo na tehničko raspisivanje konkursa što je neprihvatljivo i nije praksa ni u jednoj zemlji ni u okruženju ni šire. Kada kažem da se mogu dešavati razne manipulacije, jer vi ministre personalno birate direktora osnovnih škola i srednjih škola, govori činjenica da u srednjim školama imamo trećinu zaposlenih prosvjetnih radnika koji su na određeno vrijeme. Znači od 3383 zaposlenih imamo 1000 koji su na određeno vrijeme, a u osnovnim školama od 6741 zaposlenog nastavnika imamo 1507 nastavnika na određeno vrijeme i kada sam vam postavila poslaničko pitanje niste mi rekli na koji vremenski period su ovi nastavnici zaposleni na određeno vrijeme. Koji je to period, da li je to duže od godinu dana? Ovakva centralizacija sistema u obrazovnom sistemu ne postoji nigdje ni u okruženju, a ni u Evropi. Samo da napomenem, da se u Srbiji i Hrvatskoj direktori škola biraju na predlog školskog odbora, uz saglasnost naravno ministra, u Bosni i Hercegovini se to na nivou kantona odlučuje ko će biti direktor, a onda se, da bi se izbjegle bilo kakve manipulacije i politički pritisci, sve to svodi na razmišljanje školskog odbora i naravno direktor se onda bira na predlog školskog odbora i uz saglasnost ministra. A u Evropi takve centralizacije nema. Da kažem da je Švedska još prije jednog vijeka, što se tiče razvijenosti, bila negdje tu sa nama i podsjećala je strašno na Crnu Goru, a ona je zadnje decenije izgradila društvo bogatih i zadovoljnih građana koji dobiju vrhunsko besplatno obrazovanje i jako se tamo puno ulaže u obrazovni sistem. Zato me čudi to što ima jako puno inovacija upravo iz Švedske, da ne pominjem ono što svi znamo i što smo mi učinili šibice, tetrapak, rajsferšlus itd. U novije vrijeme, štedljive sijalice, GPRS, skajp itd. Što je najvažnije, zašto pominjem Švedsku je to što oni imaju viziju obrazovnog sistema koja kaže da svaki član zajednice mora imati šansu na isto obrazovanje jer je to uslov napretka, da je to mnogo efikasniji sistem od elitnih škola koje samo neki roditelji mogu da školuju svoju djecu. Ono što je, takođe, simptomatično i što ste trebali da riješite ovim zakonom jeste besplatno obrazovanje u osnovnim školama, znamo da je to Ustavom zagarantovano pravo. Samo da vas podsjetim, gospodine ministre, da smo na Odboru pričali mnogo o tome da je vaša vizija besplatnog obrazovanja ... (Prekid) Gospodine ministre, vaša izjava i vaša vizija da je osnovno obrazovanje besplatno zbog toga što se ne plaća školarina za osnovno obrazovanje, zaista me je začudila. Pravo da vam kažem, ne znam da li ste bili ozbiljni ili ste se šalili. Ono što Ustav kaže jeste da je besplatno obrazovanje zagarantovano, a besplatno obrazovanje će se postići onog momenta kada će učenici imati besplatne udžbenike. Ono što ste, vjerovatno, zaboravili je da smo mi na prošlom zasijedanju Skupštine usvojili 63 Fakultativni protokol o komunikacijskim procedurama uz Konvenciju o pravima djeteta. Znate da Konvencija o pravima djeteta kaže da djeca imaju pravo na besplatno obrazovanje, a Fakultativni protokol predviđa pravo žalbe. Pozivam sve roditelje da vode računa o tome da smo mi usvojili ovaj fakultativni protokol i da imaju pravo žalbe pred Ujedinjenim nacijama.
  • Koleginice, molim vas da ne zloupotrebljavate moju toleranciju jer ćete svom kolegi uskratiti da ne govori o ovoj tački. Zaista, ipak vodimo računa i budimo malo kolegijalni. Imate mogućnost odgovora na komentar jer se javio ministar da prokomentariše vaše izlaganje. Izvolite.
  • Sada ću ja dobiti dva minuta, a gospođa deset, a postavila mi je 12 pitanja. Ja sam gost, i kako mi bude, je li tako? Saglasan sam, kako god odlučite neka bude tako. Postavili ste mnogo pitanja, sada moram da brzam, pa ne znam da li ćete me razumjeti svi. Uglavnom, tri stvari. Vršnjačko nasilje. Mi u školama radimo što možemo. Koleginica je ekspert za to, koleginica Vučurović. Sa UNICEF-om i drugim nevladinim organizacijama, domaćim i stranim, radimo više projekata, škola bez nasilja, razne edukacije, seminari itd. Vjerujte, gospođo, i tu se slažemo, ne može škola, ne može ministar, ne može nastavnik za 45 minuta u toku neđelje da vaspita dijete. Dijete moramo da vaspitavamo svi i da vodimo računa o njemu svi, i porodica, i društvo, i škola, i poslanici, i ministri, i nevladin sektor, i mediji. Svi u sistemu moramo da se posvetimo toj đeci više nego do sada, da ih skidamo sa vremena koje provode na raznim sredstvima koje moderna tehnologija dozvoljava, da se više bavimo njima živo, što bi rekli. Drugo, oko direktora. Vjerujte, tri godine od kada je ova norma, ova norma nije Predlog izmjena, a o njoj se stalno priča, ne znam zašto. Kada je prije tri godine ove norma uvedena, rekli ste ođe, koleginica Bošnjak će se sjetiti toga, bila je tu, to će biti sječa knezova nego direktora. Nađite mi jednog u ove tri godine direktora koji je smijenjen i koji se žalio i da li je to bilo neđe prisutno. Naravno, nijesu svi, neki su pošli, veoma mali procenat, jedan, dva, tri procenta od tog ogromnog, kako vi kažete, broja nije reizabran. Dakle, da je drugačije vi biste to znali. Reći ću vam da samo u Njemačkoj, vi ste pominjali, obrazovanje ima određene direktive koje moramo svi da poštujemo, ali svaka država uređuje svoj sistem obrazovanja kako ona misli da je najbolje za tu državu. Vjerujte da nije isto učiti školu, kako ste rekli, u Skandinaviji i u Crnoj Gori. Daj bože da se i za 100 godina primaknemo Skandinaviji, ne samo u obrazovanju nego u svim oblastima, ali trudimo se i radimo na tome. U Njemačkoj ne bira ministar, ali bira organ u Ministarstvu, tijelo koje je izabrao ministar. Ono bira direktora. Znači, ne ministar, ali u stvari jeste ministar.
  • Hvala vam, ministre. Odgovor na komentar. Nadam se da će koleginica sada biti racionalnija. Izvolite. 64
  • Poštovani potpredsjedniče, prvo se vama izvinjavam zbog prekoračenja, ali morate imati malo više senzibiliteta prema nama ženama jer mi se na drugačiji način izražavamo nego naše kolege. Na kraju, ima nas jako malo. To je jedan od razloga. Gospodine ministre, kada kažete da je prije tri godine donesen Zakon o izboru direktora i da se nijedan direktor nije promijenio, to je tačno. Znači, nije se nijedan direktor promijenio, ali je činjenica da su svi direktori prije tri godine bili iz DPS-a. Nijeste imali šta da mijenjate. Gospodine ministre, vi kažete sada da nastavnike, stručne saradnike, vaspitače itd. bira direktor i da direktor raspisuje konkurs, a direktora birate u stvari vi. Kada pominjete Evropu i kada pominjete Njemačku, ne kažete da su školski odbori u svim evropskim zemljama koncipirani tako da imamo manjinsko učešće ministarstva i da nemamo centralizacije. Kada sam pomenula Švedsku, pomenula sam je iz razloga što je prije sto godina Švedska bila na istom ekonomskom nivou kao što je bila Crna Gora. Za 100 godina ovih koje su prošle, mi smo ostali na nekom niskom nivou, a oni su shvatili da treba ulagati u nauku, obrazovanje, istraživanje i dostigli su ovaj nivo razvoja koji su dostigli sada. To je bio razlog zbog čega sam pomenula Švedsku. Nažalost, mislila sam da ćete vi snagom svog autoriteta uticati na premijera i na Ministarstvo finansija da dobijete mnogo više finansijskih sredstava kako bi se ulagalo što više u prosvjetu, nauku i istraživanje. Nažalost, mi toga nemamo. Naše su škole degradirane, to znaju svi u Crnoj Gori, i roditelji, i učenici, i oko toga se, mislim, nećemo složiti.
  • Hvala. Nastavljamo dalje diskusije. Koleginica Ljerka Dragičević ima riječ, a nakon nje koleginica Liljana Đurašković. Izvolite, koleginice Dragičević.
  • Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Uvažena Skupštino, uvaženi gospodine ministre, uvažena gospođo pomoćnice ministra, poštovani građani, Pravo na obrazovanje je jedno od osnovnih ljudskih prava koje mora biti dostupno svima pod jednakim uslovima. Svako ima pravo na onaj stepen obrazovanja koji odgovara njegovom fizičkom, intelektualnom i socijalnom razvoju. S tim u vezi, set zakona koji je trenutno u skupštinskoj proceduri potrebno je unaprijediti, ali ima dosta prostora i da se amandmanski djeluje na određene djelove. U svakom slučaju, ovo je pomak na bolje, a tome uostalom i težimo svi, pa će amandmansko djelovanje na ove zakone, sigurna sam, i poboljšati ih. Moram priznati da je reforma obrazovanja veoma složen i po pravilu veoma dugotrajan proces koji nailazi i na mnogo prepreka. Uostalom, svi se zakoni donose da bi se išlo u korak sa brojnim reformama u zemljama Evropske unije, a naše crnogorsko iskustvo shvatilo je da se mora reforma što prije uvoditi. Dosadašnja implementacija zakona nametnula je neophodnost da se pojedine odredbe važećih zakona izmijene tj. 65 dorade kako bi se poboljšao kvalitet, kao i efikasnost, odnosno racionalnost te ekonomičnost obrazovnog sistema u Crnoj Gori. Kako sam shvatila, razlozi za donošenje ovih zakona su i u tome da bi se ostvario što bolji i moderniji sistem obrazovanja koji treba da omogući razvoj pojedinca, bez obzira na pol, životnu dob, socijalno porijeklo, nacionalnu i vjersku pripadnost te tjelesnu, fizičku konstrukciju. Iz tih razloga i iz razloga unapređenja obrazovanja u Crnoj Gori, Hrvatska građanska inicijativa i ja osobno podržaćemo set ovih zakona. Na koncu konca, ovo je živa materija koja ide naprijed i ne znači da ukoliko bude trebalo ovi zakoni se neće promijeniti. Zahvaljujem na pozornosti.
  • Hvala i Vama, koleginice Dragičević. Koleginica Ljiljana Đurašković sada ima riječ, a nakon nje kolega Rešid Adrović. Izvolite.
  • Hvala lijepo. Gospodine potpredsjedniče, gospodine ministre, dame i gospodo, poštovani građani, Već više od 60 godina osnovno obrazovanje u Crnoj Gori je obavezno i navodno besplatno što bi, da je sreće, trebalo da bude jedan od najsnažnijih iskoraka u pravcu socijalne pravde i jednakih šansi za sve. Ali, na prošlogodišnji Dan pismenosti od 8.149 odraslih osoba u Crnoj Gori 1,5% bilo je nepismeno, a prstom umjesto olovkom potpisivalo se 1.559 muškaraca i četiri puta više žena. Ustav Crne Gore je zagarantovao besplatno osnovno obrazovanje, što po samoj logici stvari podrazumijeva i besplatne udžbenike i osnovni pribor. Međutim, za Vladu, pod izgovorom kako je to preskupo i da nema para u budžetu, to je i dalje neprihvatljiv predlog. Činjenica je da se za nauku i obrazovanje u Crnoj Gori izdvaja tek onoliko sredstava neophodnih za ta dva sistema, ali zato niko i nikad nije izračunao koliko nas koštaju nepismenost, neznanje i nestručnost i niko nije i namjerno neće da sagleda i ukaže na nesrazmjeru između svojevrsne poplave diploma, titula i priznanja s jedne strane i sve izraženijeg diletantizma, nesnalaženja i svakojakih promašaja s druge strane. Ali, to je priča za neki drugi put. Za nešto više od mjesec dana počeće nova školska godina, a socijalna situacija u zemlji je sve teža. Šta u septembru čeka oko 130.000 đaka svih uzrasta i oko 9.000 ili ne znam koji broj, ministar kaže svaki put drugi, broj nastavnika? Očekuju ih škole u koje se uložilo tek toliko da prekreče i eventualno ponegdje poprave krov. Nastavna sredstva u kojima nažalost još uvijek dominiraju kreda i sunđer, plate jedva dostojne jedne tako ozbiljne profesije, a uz to i opterećene kreditima, stanarinama, dugovanjima. Ni roditeljima ništa nije bolje. Najveći broj roditelja ili je ostao bez posla ili mjesecima ne prima ni centa, a oni koji primaju kakve - takve plate s njima ne mogu da podmire ni najosnovnije životne potrebe. Pa od čega onda da opreme svoje školarce, kako one koji se navodno školuju besplatno, tako i one za koje se moraju izdvojiti pare za ne male školarine, kirije, putne troškove, knjige i pribor? Zašto niko ozbiljno ne razmisli makar o uvođenju školskih uniformi u osnovne škole, kako bi se u tom najranijem a time i 66 najosjetljivijem dobu socijalnog i svakog drugog sazrijevanja izbjegle statusne razlike i nadgornjavanje kroz markirane i izvikane brendove odjeće i obuće? Ovim putem pozdravljam školu "Anto Đedović" u Šušnju koja je uvela uniforme prošle godine. Riječ-dvije o licenciranju nastavnika. Kao metod permanentnog obrazovanja, sticanja novih znanja i vještina, diferenciranja znanja od neznanja, moglo bi biti za pohvalu, ali znajući našu praksu, bojim se da licenciranje svakih pet godina može predstavljati zloupotrebu i vrstu pritiska na nastavnike. Ostala je prilično nejasna i norma koja se odnosi na obrazovanje kod kuće. Osim što je roditelj dužan da o namjeri da svoje dijete obrazuje kod kuće obavijesti školu najmanje dva mjeseca prije početka školske godine, uopšte nije precizirano ko izvodi tu nastavu i pod kojim uslovima. Jesu li to nastavnici škole u kojoj su ta djeca prethodno pohađala nastavu i u kojoj mjeri snosi dodatne troškove te nastave, koji je minimum uslova neophodnih za njeno izvođenje i još niz pitanja sa kojima se ovaj do sada nama nepoznat način školovanja može susresti u praksi. Istrajavanje na rješenju da ministar bira i razrješava direktore svih škola, ograničava razvoj kritičkog duha, sužava prostor za demokratizaciju i bezuslovnu autonomiju ove oblasti i pruža neslućene mogućnosti za političku diskriminaciju i podjelu na podobne i nepodobne kandidate. Mišljenja sam da bi cjelishodnije rješenje bilo da direktore biraju školski odbori, s tim što bi u njihovim sastavima prethodno trebalo da dođe do promjene, na način da se poveća broj prosvjetnih radnika u njima, jer sadašnji sastav u kojem je figurirao samo po jedan prosvjetni radnik od osam članova odbora je van svake pameti. Poštovani građani, u Predlogu izmjena i dopuna ovog zakona nema skoro ničeg afirmativnog i motivacionog za one prave i posvećene prosvjetne radnike. Ima samo obaveza, naloga i naredbi, ali ne i nagrada, pohvala i priznanja, a renome i autoritet škole i obrazovnog sistema u cjelini ne čine ni zakoni ni ministar, već kvalitetni, zadovoljni i svom pozivu odani nastavnici, plaćeni makar onoliko koliko se ne urušava njihovo elementarno dostojanstvo. Samo takav prosvjetni radnik može biti misionar širenja znanja i kulture i garant da će generacije đaka i studenata koje dolaze biti bolje, spremnije, pametnije i odvažnije od nas. Hvala lijepa.
  • Zahvaljujem Vam. Ministar se javio za komentar, imaćete odgovor.
  • Veoma kratko, jer možda je gospođa Đurašković juče čula što sam saopštio, pa nije loše da to ponovim zbog svih. Dakle, brine ova vlast o učenicima i o njihovim roditeljima i o njihovom standardu. Reći ću samo za sada, za ova dva minuta, na tri načina. Prvo, od početka nove školske godine svi udžbenici za sve učenike osnovnih i srednjih škola, a takvih je oko 100 hiljada, imaće udžbenike po novim nižim cijenama od 10,4%. Pošto se pozivate na region i na Skandinaviju, nađite mi, evo Internet, ne morate da zovete, Internet je veoma dobro sredstvo komunikacije sa čitavom planetom, nađite mi koja je to vlast danas uradila na zemaljskoj kugli. To je jedna stvar. 67 Drugo, kod besplatnih udžbenika, po nama iz prosvjete, nijesu problem pare, jesu naravno i pare, ali prvi problem su stručni razlozi kojima činimo ne uslugu, nego pravimo problem toj djeci i tim našim đacima, ne da bolje nego da slabije i lošije uče. To sam juče objašnjavao, nemam sada vremena. Nijesmo mi, gospođo Đurašković, okrečili samo škole, mi u našim školama danas imamo 5.232 računara, 5.232 računara. Imamo u svakoj školi, osim u šest, a i te šest to je seosko područje u Pljevljima i još u nekim opštinama na sjeveru Crne Gore će dobiti besplatan Internet. Sve škole u Crnoj Gori će 1.septembra imati besplatan Internet, a danas ga nema samo šest. Proces je u toku, tu su više tehnički nego finansijski problemi. I treće, u 167 škola imamo video nadzor i to košta, da bi čuvali tu imovinu od nas, ne od nikoga drugoga, pomozite nam u tome. Nije kreda i olovka odavno, ja ne znam jeste li prosvjetni radnik, odavno vi nijeste bili u školi. Mi imamo elektronske table, mi imamo elektronske dnevnike, u Podgorici možete poći u više škola. Nemojte tako da pričate, uđite u neku školu, vidjećete da tamo uopšte nema kreda. Pođite u srednju tehničku školu, pa ćete to da vidite.
  • Hvala vam, ministre. Odgovor.
  • Ja sam dječiji specijalista 30 godina. Idem po školama, pregledam djecu, sistematske preglede po školama. Dijete sam prosvjetnih radnika, tri generacije iza mene su prosvjetni radnici. Dobro znam sa čime su naše škole snabdjevene.Svaka čas velikim školama, ali n ezbaravite i ono dijete u vrh Kuča i ono dijete usred Podgorice i ono dijete u vrh Ostrosa želi da zna sve, jer znanje je bogastvo koje vam niko ne može ukrasti i znjanje je bogatstvo koje uvijek ide za vama. Hvala lijepa.
  • Hvala vam. Kolega Rešid Adrović ima sada riječ, a nakon njega Goran Tuponja.Izvolite, kolega Adroviću.
  • Uvaženi potpredsjedniče Skupštine, uvažene poslanice i poslanici, poštovani građani, uvaženi ministre, Imajući u vidu značaj seta zakona iz oblasti obrazovanja, želio bih i ja da se uključim u raspravu da iznesem svoje mišljenje o istim. Razlog za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju jeste taj jer se želi stvoriti još moderniji i efikasniji sistem obrazovanja. Dosadašnja primjena zakona nametnula je potrebu da se pojedine odredbe zakona izmijene da rade u cilju unapređenja kvaliteta obrazovnog sistema. Pored želje za unapređenje kvaliteta obrazovnog sistema ovaj zakon je potrebno usaglasiti sa pojedinim propisima Evropske unije, zbog koga ću ja podržati predložena rješenja. Predlogom ovog zakona precizirane su odedbe koje se odnose na nadležnost Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje u pogledu utvrđivanja obrazovno68 vaspitnog rada u ustanovama, što mislim da je dobro. Takođe je dobro što će se osnivač centra biti Vlada Crne Gore, jer se cjelokupna djelatnost centra finansija iz Budžeta sa pozicije Ministarstva prosvjete. Dosadašnji osnivač centra Sindikat, Zavod za zapošljavanje i Privredna komora, tako rješenje nije funkcionisalo u pogledu finansiranja. Predloženim zakonom značajno se zaštićuju prava učenika u postupku provjere znanja od neobjektivnog i nezakonitog ocjijenjenja pojedinih nastavnika, kako bi se pojedini nedostaci u dosadašnjoj primjeni otklonili, što mislim, takođe da je dobro. Učenik ima pravo prigovora na zaključnu ocjenu nastavničkom vijeću koje obrazuje komisiju, koja utvrđuju da li je ocjena utvrđena suprotno propisima ili ne i nakon tog sprovodi se određena procedura. Primjenjuju se odredbe koje se odnose na direktore i pomoćnike direktora, javne ustanove. Određen je najmanji broj učenika škola koje imaju pravo na pomoćnika direktora, a to su škole koje imaju više od 600 učenika. Dakle, nijedna škola neće imati pravo na dva pomoćnika direktora, što mislim da je dobro, ako hoćemo da podržimo racionalizaciju troškova, ja lično vjerujem da nijednoj školi nijesu potrebna dva pomoćnika direktora, jer ako znamo ako u školama imamo pedagoge i psihologe, direktora, pomoćnika direktora, mislim da je to dovoljno da ne trebaju dva pomoćnika direktora. Prvi put se u Crnoj Gori uvodi obaveza licinciranja nastavnika, a o tome je bilo zaista dosta priče, obaveze licenciranja direktora i pomoćnika direktora, radi podizanje kvaliteta obrazovno vaspitnog rada. Licenciranjem se dokazuje potreban nivo stručnih kompetencija, licenca se izdaje na period od pet godina uz obavezu obnavljanja kroz postupak licenciranja. Licenciranje vrši komisija u Zavodu za školstvo i Centra za stručno obrazovanje. Nastavnik koji nema licencu nema pravo da radi u obrazovno vaspitnoj ustanovi.Pošto ova novima ima za cilj podizanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada, ja ovu noviu u zakonu podržavam, a podržao je jedan ogroman broj poslanika i diskutanata, čuli smo i neka drugačija mišljenja i sumnje, jer vjerujem da će je prihvatiti svi stručni i radni ljudi. Ovim zakonom predviđena je novina u smislu provjere radne sposobnosti nastavnika u slučaju da mu je zdravlje narušeno u mjeri koja značajno umanjuje njegovu radnu sposobnost. Ja ovom prilikom, posebno želim da istaknem dvije novine koje tretira ovaj zakon. 1.Učenici koji se obrazuju po programu za deficitarne kvalifikacije imaće pravo na stipendije. Deficitarne kvalifikacije utvrđivaće Ministarstvo u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje, odluku o dodjeli stipendija na osnovu javnog oglasa donosi komisija koju imenuje Ministarstvo.Naime, do sada smo imali veliki broj lica sa završenim školama koji čekaju na Zavodu za zapošljavanje, dok na drugoj strani fale određene kvalifikacije. Upravo, zbog ovog podržavam ovu novinu u zakonu. 2.Predlažu se izmjene finansiranja obrazovno vaspitnih ustanova.Predloženi način finansiranja omogućuje efikasniji i racionalniji način rasprodjele budžetskih sredstava, što će uticati na podizanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada. Glavna ustanova će sticati sredstva iz Budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu,na osnovu cijene koštanja učenika za svaki obrazovni program, broj učenika programske grupe za određeni program. Ministarstvo će donositi metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja u skladu sa normativima i standardima koje donosi ministarstvo na 69 predlog Nacionalnog savjeta. Dakle, znači zavisno od složenosti biće i cijena koštanja jednog učenika. Predloženim zakonom uvodi se još niz novina koje će podići na veći nivo kvalitet vaspitno-obrazovnog programa. Zbog svh tih novina s kojima se unapređuje kvalitet vaspitno-obrazovnog rada, ja ću podržati ovaj set zakona. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Adroviću. Izvolite.
  • Rečenicu i za gospodina Rešida i za sve ostale koji su imali prigovor na to koliko je, kako i kada objavljeno ovo što mi radimo. Samo da zapamtimo u petak 10.aprila u 16,27 minuta, evo saopštavam na zvaničnoj stranici wep sajta Ministarstva su objavljeni ovi zakoni i pozvani svi zainteresovani da do 13.maja 2013.godine dostave svoje primjedbe,sugestije i predloge. Hvala.
  • Poštovani potpredsjedniče, proceduralna je reakcija. S obzirom da gospodin ministar sada kroz ovu njegovu priču kaže da se na zvaničnom sajtu nalaze zakoni, tačan naziv su zakoni, ali ne izmjene i dopune, tako da je to trebalo da bude objavljeno, a ne zakoni, znam o da se zakoni nalaze na sajtu.
  • Hvala vam. Kolega Tuponja ima riječ, a nakon kolege Tuponje koleginica Zorica Kovačević.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, uvaženi ministre, uvažena pomoćnice ministra, poštovane koleginice i kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore. Poštovani ministre, mislim da se nalazite, podijeliću svoje mišljenje sa vama, na apsolutno najvažnijoj poziciji u našoj državi. Vodite ministarstvo koje je apsolutno najvažnije u našoj zemlji. Ne samo na kratke nego na protiv na duge staze, strateški izuzetno važno. Mi na žalost imamo 24 godine nepromijenjenu vlast i u te protekle 24 godine mi imamo urušavanje i pad kvaliteta obrazovanja. To je na žalost tako. Ja se nadam da ste vi svjesni velike odgovornosti koju nosite i na današnji dan i za buduće generacije naše djece koja se školuju u našem obrazovnom sistemu. Ovaj zakon, kao što primjećujete, trpi jako puno kritika, a ima jako puno nedostataka po mišljenju opozicije. Ja bih na vašem mjestu posmatrao taj zakon na taj način da taj zakon i onoga dana kada vi više ne budete ministar bude apsolutno prihvatljiv za sve. Nemojte mi zamjeriti, u slučaju da na vaše mjesto dođe neka osoba koja želi da zloupotrijebi ovaj zakon, ta osoba bi imala tu mogućnost, kroz ove odredbe biranja direktora, kroz 70 odredbe u kojima tražite lincenciranje nastavnika. Tu postoji prostor za zloupotrebu ovoga zakona i vi kao trenutni resorni ministar bi trebali imati u vidu takvu mogućnost i principijelno rješavati ovakva pitanja. Vi ste izjavili da je za vas logistički problem distribucija besplatnih udžbenika a istovremeno uvodite lincenciranje nastavnog osoblja i tu se radi o nekih 7.500 plus 2.500, oko 10.000 osoba treba da bude licencirano svakih pet godina. 7.500 stalno zaposlenih i 2.500 po ugovoru. Znači, oko 10.000 ljudi je pogođeno ovim zakonom. Mene bi zaista zanimalo, ukoliko to smatrate logističkim problemom, posebno troškovi koji idu uz to, kao i ko snosi te troškove. Da li će nastavno osoblje troškove toga licenciranja plaćati sami? Znamo da standard nastavnog osoblja nije baš na visokom nivou i da bi to predstavljalo jedno dodatno opterećenje za njih. Juče sam vas slušao kada ste govorili o besplatnim udžbenicima, kako bi to predstavljalo za djecu neko opterećenje. Bio sam u prilici da moja djeca pohađaju osnovnu školu u Njemačkoj i da dobijaju besplatne udžbenike. Iz sopstvenog iskkustva kao roditelj, i njihovog iskustva, mogu da vam kažem da je to jedno jako dobro iskustvo. Udžbenici su na kraju godine vraćani, razredni starješina je bio zadužen za distribuciju udžbenika, za povraćaj udžbenika. U principu vi imate zakonsku, ustavnu obavezu da to bude tako, pod brojem jedan. Drugo, mišljenja sam da to nosi jednu vaspitnu ulogu kod djece jer Njemačka iako je bogata zemlja radi to. Iako smo mi svi u ovom savremenom svijetu u nekom potrošačkom mentalitetu, tako se razvija svijest kod djeteta da nešto treba biti čuvano, da će nešto biti i poslije njih predato drugome.Ono što ste juče navodili kao primjer da se podvlači tekst u nekom udžbeniku, pa postoje obične olovke i onda se na kraju godine ta knjiga i spremi. Postoje, naravno i udžbenici koji se popunjavaju direktno i koji ne mogu biti drugi put korišćeni. Naravno, to je jedna posebna grupa udžbenika. Htio bih da vam kažem da je to u tom vaspitnom dijelu vrlo dobar način da se djeca pripremaju, a ne bih svakako zanemario i taj finansijski aspekt roditelja koji te udžbenike ne moraju da plate. Zahvaljujem i izvinjavam se zbog prekoračenja.
  • Hvala. Ministar Stijepović želi da komentariše. Izvolite.
  • Gospodine Tuponja, hvala. Jako puno kritike, rekli ste, ne čujete pohvale. To je vaš problem, svih iz opoyicije, vas iz Pozitivne, ne čujete. Vi samo imate svoju priču i čujete vas. Čujte i druge, to je dobro, vjerujte, poučno. To vam savjetujem, ne morate da prihvatite. Drugo, kritike su na ono što nije predmet izmjena ovog zakona. Ovo o čemu vi pričate nije predmet izmjena ovih zakona. Direktori, sada sam rekao, nije bilo sječe direktora. Gospođa je rekla. Ne, jer su svi bili vaši, samo momenat, a prethodne nije birao ministar, pa su opet naši. Recite mi sada kako neće biti naši, kada ih bira ministar naši su, a kada ih ranije, one '90. nije birao ministar, vi kažete opet su bili vaši. U čemu je onda problem? Ne, problem je u vama, gospodo. Tako se ne osvajaju poeni, tako se ne osvaja vlast. Vi se ljutite na mene što stajem iza svakog prosvjetnog radnika i što im izdajem poštovanje i danas im to javno saopštavam. Zato što tako posvećeno i tako pošteno i profesionalno rade sa tom našom djecom. Hvala vam još jednom, ponosim se 71 što sam dio toga tima. Još nešto, oko tih udžbenika u Njemačkoj, provjerićemo da li su ih dobijali i njemački državljani ili samo državljani drugi i tako dalje koji su tamo stranci po raznim osnovama, i to veoma dobro prihvaćeni. Naravno. Rekli ste oko licenciranja. Licenciranje neće da radi minister, neće da ga radi Ministarstvo. Radiće, ono što gospodin Perić zagovara, radiće stručno rukovodstvo i centar za stručno i njihovi eksperti i to neće koštati nastavnike ništa. Kako ćemo unaprijediti kvalitet obrazovnog procesa, kako ćemo djeci prenijeti više znanja ako mi koji ga prenosimo se ne edukujemo, provjeravamo i završavamo. Ako imate neki drugi model vi ga meni dajte. Hvala.
  • Hvala, ministre. Kolega Tuponja, odgovor na komentar.
  • Ja bih vam najprije zahvalio na vašim savjetima, pretpostavljam da su dobronamjerni. Nije bilo sječe direktora, to je istina, bilo je samo disciplinovanja direktora. Dovoljno je da se sjetimo slučaja Cetinja kada smo imali jednog direktora koji je bio izabran mimo vaše volje, koji je, nakon toga, bio smijenjen. Nemojte zaboraviti, pokažite poštovanje prema onom nastavnom soblju koje već pet godina čeka da dobije zaposlenje, koje već pet godina radi na odredjeno i koje već pet godina u julu i avgustu nema primanja zbog toga što su im takvi ugovori koji se prekidaju preko ljetnjeg raspusta. Hvala vam.
  • Hvala i vama. Predlažem da se uzdržimo komentara jer imamo još devetoro prijavljenih, a da bi svi stigli. Da produžimo ako treba i 10 minuta, nije problem, ali da bi svi stigli da diskutuju da vodimo računa i o tome. Došlo je do izmjene u vladajućoj koaliciji, sada će govoriti Genci Nimanbegu, a iz redova opozicije koleginica Branka Bošnjak, nakon kolege Nimanbegua. Izvolite.
  • Zahvaljujem poštovanoj koleginici što je ustupila svoj red. Normalno, želim pozdraviti ministra i pomoćnicu ministra, kolege, koleginice poslanike i izreći da ovaj set zakona koji mi ovdje usvajamo, a koji su predloženi od strane Ministarstva, po meni suštinski ne diraju onaj dio obrazovanja sa kojima se ne slažem u Crnoj Gori. A što je to? Mi iz Force mislimo da je sistem obrazovanja u Crnoj Gori previše centralizovan i politizovan. Ja sam dva puta pitao i sadašnjeg ministra i prethodnog ministra oko sastava školskih odbora. I što sam dobio za odgovor? Od ministra Škuletića sam dobio odgovor u kome je pisalo, ministre nećete vjerovati, da su članovi školskog odbora bili aktuelni tada ministri i poslanici i sekretari serketarijata i mislim da je to bilo nepotrebno politizovanje školskih odbora. Od strane vašeg minsitarstva sam u martu dobio sastav školskih odbora po školama i dalje se nastavlja ta praksa, ali to je izmedju ostalog i zbog izmjena zakona koje su bile ovdje, baš kod primjera Cetinja, po meni, pokrenute i da je Ministarstvo preuzelo većinu u školskim odborima. Znači, od sedam članova koji su se birali četiri je dalo Ministarstvo, da li 72 preko Zavoda za školstvo ili direktno, i mislim da ta praksa u Crnoj Gori vodi ka tome da naš sistem obrazovanja ima negativne posljedice. Ono što je zabrinjavajuće, kolege ističu, a to je rezultat PISA testa. Znači da mi imamo u donjih 20% rezultate od onih država koje su izvršile anketiranje učenika i to je odgovornost koju ste prihvatili na ovaj način centralizovanja. Po nama, riječ skupština opština ili riječ lokalnih samouprava u školskim odborima treba da bude veća. Drugi dio centralizacije je taj da je, iako je sastav školskog odbora takav kakav je, da se izbor direktora vrši od strane ministra i po meni takvo rješenje nije dobro. Trebalo je to spustiti na nivo školskog odbora i ostaviti kao što je bilo do 2008. godine. Takođe, imamo jedan dugogodišnji problem ili problem koji je nastao kad su nacionalni savjeti počeli da daju mišljenje na izbor direktora, da se u nekim slučajevima to nije poštovalo. Znači, da je ministar, iako je Nacionalni savjet možda dao preporuku za jednu osobu, odlučivano o drugoj osobi da bude direktor škole, ali to je predmet izmjena Zakona o manjinskim pravima i slobodama koji bi trebao doći na jesen ove godine. Želio bih u ovom slučaju, za razliku od kolega koji možda to ne podržavaju, po meni je dobro što ste uveli licenciranje nastavnog osoblja, jer možda je to korak, ministre, da mi pojačamo kvalitet nastavnog kadra u školama. Inače, nije mi drago kad mi o zakonima odlučujemo preko izmjena i dopuna, jer na taj način ne vršimo cjelovit pregled jednog zakona, ali i licenciranje bi trebalo da vodi ka tome da i nastavno osoblje bude odgovorno, da se prate rezultati koje oni imaju, da se prate rezultati učenika, jer ako mi ne ulažemo u obrazovanje, ako naša djeca nijesu dovoljno dobro savlada školski program oni neće biti sjutra sposobni za kvalitetan život. To je ona osnova oko koje treba svi da se zabrinemo i da se zalažemo da nam rezultati budu što bolji i da znanje te djece bude što bolje. Po meni, još jedno rješenje koje ovdje treba u samom startu da sagledate je rješenje koje ste dali da se pomoćnici ministra biraju u školama koje imaju preko 600 učenika. Mislim da taj broj od 600 možda nije dobro odmjeren, gospodine ministre, jer mislim da se ovdje treba imati u vidu da li se u školama vrši nastava u dvije smjene, jer je za jednog rukovodilaca gotovo nemoguće, ako škola ima ispod 600 učenika, da prati nastavu u dvije smjene. Možda treba takav kriterijum uzeti za postavljanje pomoćnika direktora u školama. Znači, ako škola ima dvije smjene, onda bi trebao da ima i ako ima manje od 600 učenika. Za manjinske narode je izuzetno bitno da u školskom sistemu imaju dovoljan broj časova zastupljenosti oko nacinalne istorije, kulture, muzičkog obrazovanja, u opšte obrazovanja. Znam da je dozvoljeno da 20% časova nastavnici urede sami. Mislim da takvo rješenje dovodi do toga da će kod aktivnih nastavnika to biti popraćeno. kod onih koji su manje aktivni da oni neće popuniti tu normu i mislim da je dobro da se to uredi pomoću institucije nacionalnog savjeta da oni zajedno sa ministarstvom utvrđuju taj dio programa. Dozvolite mi još jednu bitnu rečenicu, želim ovdje pokrenuti tu temu za razmišljanje. Znam da u ovom trenutku možda to neće imati podršku, mislim da se treba uvest,i recimo, uzeću za primjer Opštinu Ulcinj, da sva djeca u toj opštini uče albanski po automatizmu. Ne kao što je bilo ranije da se albanski jezik u Ulcinju uči fakultativno, ako žele roditelji, ako žele sama djeca, nego i zbog konkurecije radnog mjesta, da je to dobro da u svom obrazovnom sistemu da imaju dovoljno znanja sva djeca. 73
  • Kolega, molim vas da vodimo računa o vremenu. Dva minuta je prekoračenja i zbilja dovoljno. Imamo veliki broj još prijavljenih.
  • Pridružujem se ovoj racionalizaciji, neću komentar. Dvije stvari, Školski odbori, kao što vidite i Predlogom zakona, rad u njima je besplatan. Znači, mi smo samo tamo predlagali ljude koj će pomoći svojim znanjem obrazovnim institucijama. Gospodine Genci, spreman sam da razgovaram sa vama iz Opštine Ulcinj o personama i imenima lično koja su u školskim odborima, koje su alternative i da nađemo ljude zajednički, dogovorno koji će najbolje pomoći školama sa područja vaše opštine. Tu sam otvoren odmah od sjutra, to sam već nagovijestio. Drugo, mi smo tražili od izbora direktora mišljenje Nacionalnog savjeta, ali ono nas, gospodine potpredsjedniče, ne obavezuje, ali nijesmo nigdje prekršili Zakon o manjinskim pravima da se desilo negdje da nijemo tražili. Svugdje smo tražili i dobili, nakon toga izabrali najbolje rješenje.
  • Koleginica Branka Bošnjak, a nakon Vas koleginica Zorica Kovačević. Izvolite.
  • Poštovani građani i građanke Crne Gore, uvaženi potpredsjedniče Skupštine, Kada smo dobili informaciju usvajem plana rada za ovu godinu Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu i kada smo vidjeli da će biti na dnevnom redu set zakona iz obrazovanja, ja sam se obradovala, misleći da će doći do nekih suštniskih promjena, odnosno da će te promjene ići na bolje i da ćemo svi biti negdje zadovoljni. Međutim, evo kad su pristigli zakoni vidim da je to samo jedan korak unazad. Ima tu nekih stvari koje su za pohvalu, ali u suštini ono što je najveća prepreka, a to je centralizacija obrazovnog sistema, to je ostalo. Znači, Zakon o obrazovanju nije promijenjen u onom dijelu izbora direktora. I evo i ja ću se osvrnuti na tu tačku, pošto ćemo vjerovatno mi iz Demokratskog fronta ići sa izmjenama i dopunama tog zakona. Prosto me nećete ubijediti, možda vi nijeste išli na sječu, kao što vi kažete, ali zašto ostavljati mogućnost nekom budućem ministru da može da odradi sječu direktora, zašto neko kad dođe iz opozicije da može sve te vaše da makne sa mjesta na kojima su. Prosto to ne treba da stoji i to je preveliki zalogaj za jednog ministra. Mislim da bi vama bio manji teret da se oslobodite toga i da to prepustite školskim odborima, ali ne školskim odborima kakav im je trenutni sastav, jer prosto i to je centralizovano, i to je pod nadzorom Ministarstva, i ta odredba se promijenila nakon afere "cetinjske Gimnazije", jer ste htjeli da stvarno iskontrolišete sve. Čini mi se da to stvara otpor i kod ljudi, i kod učenika i kod nastavnika, njihovih roditelja i 74 kod svih nas. Da se direktori ne bave politikom, to mi ne možete reći, jer na glasačkom mjestu kada sam, prije par godina, bila na glasačkom mjestu u Bloku 5, na samo tom jednom glasačkom mjestu bila je tadašnja direktorica Osnovne škole "Štampar Makrije", direktorica Osnovne škole "Milorad Musa Burzan" i direktor, svi ispred DPS-a,Muzičke škole "Vaso Pavić", sve na jednom mjestu, lijepo tri direkora škola. Tačno znam kakav vi utisak hoćete da ostavite na građane, na ljude koji dolaze da vide. To je politizacija škola, i to je vrlo opasno. Vrlo je opasno uvoditi politiku u škole, a to vi dozvoljavate, ministre. Dozvoljavate i time što ste dozvolili da se promocije vrše u školama. Pa ćemo se sjetiti direktora u Spužu koji je diskreno učenicima sugerisao da dođu popodne na promociju kad je bio kandidat Filip Vujanović u prošlom takmičarskom krugu, a ne sada. Prosto to je opasno i politika treba... Nadam da ćete se sjetiti da sam vam ja i tada uputila pismo. Što se tiče besplatinih udžbenika, nijeste mi još uvijek objasnili koja je to razlika između osnovnog i srednjeg obrazovanja u smislu finansiranja, jer Ustav propisuje da je osnovno obrazovanje besplatno i obavezno, a srednje obrazovanje je samo obavezno. Sad vi meni recite šta radite to, šta omogućavate osnovcima da njihovo obrazovanje bude besplatno, a da nije besplatno srednje obrazovanje. Prosto kršite Ustav sve ovo vrijeme, Zato sam i najavila inicijativu prema Ustavnom sudu, vidjećemo kakav odgovor ćemo dobiti, mada nemam povjerenja u Ustavni sud, pa mogu očekivati i negativan odgovor iako je to jasno kao dan. Ono što sam još htjela da kažem u vezi besplatnih udžbenika, non stop pričamo o tome, nije ni samo to tema. Tema može da bude i kvalitet udžbenika. Kakvi su nam udžbenici i ko nam piše udžbenike? To je veliki problem, i zašto Zavod za udžbenike i nastavna sredstva ima monopol u Crnoj Gori? Da li ćemo skidanjem tog monopola dobiti bolji kvalitet udžbenika? To su neke stvari koje su za razmišljanje, a koje su svakako problem u Crnoj Gori. Posebno su to udžbenici istorije, sad je kolega pominjao, ima tu i da nacionalne istorije nijesu zastupljene onoliko koliko bi trebalo. Ovo trenutno stanje, kada govorimo o besplatnim udžbenicima, a u vezi s mogućnosti da se plaća samo djeci koja su iz socijalno ugroženih familija, s tim se manipuliše, jer nam i opštine daju, znam da Glavni grad izdvaja 75 hiljada eura za to. Pitam kome dajete te udžbenike ako im to obezbjeđuje Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Znači, to je sve igra i politizacija za koju vas molim da je ukinete. Samo još jednu rečenicu, a to je što ste pokušali nastavnike umjetničkih predmeta, muzičkog i likovnog, da degradirate, a ja sam na Zakon o osnovnom obrazovanju uložila amandmane, favorizujete nastavnike razredne nastave. Inače, već duže vrijeme umjetnici se negdje pokušavaju da marginalizuju, pa nam djeca kažu da je Betoven neki lik i crtanog filma, ne znaju ni ko je Pikaso. Vjerujte da je to veliki grijeh i da je opšte obrazovanje vrlo važno i o tome razmislite kad dobijete moje amandmane. Žao mi je što nijesam imala više vremena. Zahvaljujem.
  • Hvala, koleginice Bošnjak. U završnoj riječi, ministre, možete da odgovoriti na ovaj dio primjedbi. Koleginica Zorica Kovačević ima riječ, a nakon nje, pošto nema u sali kolege Laloševića i kolege Abazovića, najavljujem kolegu Labudovića. Izvolite, koleginice Kovačević. 75
  • Hvala, potrpredsjedniče. Uvaženi potpredsjedniče, poštovani poslanici, uvaženi ministre i pomoćnice, poštovani građani, Za vrijeme koje mi je predviđeno govoriću o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i o razlozima zbog kojih ću podržati ove izmjene. Prije svega, izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju obezbijediće se isti pristup u postupku utvrđivanja kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada u svim ustanovama kroz postupak interne provjere kvaliteta i eksterne provjere. Veoma je bitno da su Prijedlogom zakona precizirane odredbe koje se odnose na nadležnost Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje u pogledu utvrđivanja kvaliteta obrazovno vaspitnog rada u ustanovama, tako će ubuduće provjeru kvaliteta rada ustanova za opšte obrazovanje i opšteg obrazovanja u stručnom obrazovanju upravljati Zavod za školstvo, a u stručnim školama Centar za stručno obrazovanje kojeg osniva Vlada Crne Gore. Po meni, veoma je dobroe, o čemu su govorili i određen broj poslanika, što je određen najmanji broj učenika za određivanje prava na pomoćnika direktora, tako da javna ustanova može imati pomoćnika direktora ako ima više od 600 učenika, odnosno djece. To znači da nijedna državna škola u Crnoj Gori neće imati pravo na dva pomoćnika što mislim da je veoma dobro. Dobro je što ovakvo rješenje neće negativno uticati na kvalitet rada ustanova, a doprinijeće racionalizaciji, odnosno smanjenju broja zaposlenog nenastavnog osoblja, odnosno administracije što je takođe i u duhu usvajanja ovog zakona. I ja sam jedna od onih koji podržavaju obavezu licenciranja nastavnika, direktora i pomoćnika direktora, radi prije svega podizanja kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada u ustanovama. Licenca je dozvola za rad u kojem nastavnik, direktor ili pomoćnik direktora dokazuje potreban nivo opštih i stručnih sposobnosti. Takođe se licenca izdaje i na period od pet godina uz obavezu obnavljanja kroz postupak relicenciranja. Licenciranje i relicenciranje vrši komisija Zavoda za školstvo i Centra za stručno osposobljavnje. Znači, nastavnik, direktor ili pomoćnik direktora koji nema licencu ili nije obnovio licencu, nema pravo da radi u obrazovno-vaspitnoj ustanovi. Posebno podržavam obavezu da nastavnici su dužni da se stručno usavršavaju kroz programe stručnog usavršavanja koje donosi Nacionalni Savjet na predlog Zavoda, odnosno Centra. Prije svega podržavam da zbog objektivnosti i izbjegavanja sukoba interesa autor programa za stručno usavršavanje ne može biti lice koje je zaposleno u Ministarstvu, u Zavodu, Ispitnom centru kao i član Nacionalnog savjeta za obrazovanje. Prijedlogom zakona je takođe ustanovljena novena - provjera radne sposobnosti nastavnika u slučaju osnovane sumnje da mu je zdravlje narušeno u mjeri koja značajno umanjuje njegovu radnu sposobnost. U tom slučaju direktor ustanove podnosi pisani obrazloženi zahtjev školskom odboru za upućivanje nastavnika na procjenu radne sposobnosti. Ako školski odbor utvrdi da je predlog direktora opravdan donijeće odluku o upućivanju nastavnika na procjenu radne sposobnosti. Ukoliko nastavnik odbije procjenu radne sposobnosti, raspoređuje se na drugo radno mjesto koje odgovara preostaloj radnoj sposobnosti. Takođe, je veoma bitno da učenici stručne 76 škole koji se obrazuju po programu za deficitarne kvalifikacije imaće pravo na stipendiju. Deficitarne kvalifikacije utvrđuje Ministarstvo u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje, a u postupku planiranja upisa u stručnu školu odluku o dodjeli stipendije donijeće na osnovu javnog oglašavanja komisija koju takođe imenuje Ministarstvo. Na kraju, u skladu sa usvojenom decentralizacijom, finansiranjem obrazovanja, metodologijom za određivanje cijene koštanja obrazovanja, predlaže se izmjena finansiranja obrazovno-vaspitnih ustanova na način što će javna ustanova sticati sredstva iz budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja učenika za svaki obrazovni program, broja učenika, onosno djece, koeficijenta programske grupe za određeni program i drugih kriterijuma specifičnih za određeni program. Na osnovu ovih kriterijuma Ministarstvo će donijeti metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika u skladu sa normativima i standardima koje donosi Ministarstvo, a na predlog Nacionalnog Savjeta. Ministarstvo će, naravno, finansijska sredstva opredijeliti ustanovama kao grantove, da li mjesečne ili kvartalne ili godišnje u zavisnosti od mogućnosti budžeta Crne Gore i na osnovu ugovorenih godišnjih obima sredstava. Veoma je dobro, takođe, što se ovaj prijedlog neće frontalno primjenjivati na cjelokupni obrazovni sistem, već će se eksperimentalno provjeriti u određenom broju javnih ustanova. Žao mi je što je na kraju gospođa Bošnjak izašla, moram da kažem na osnovu opaske da je u Osnovnoj školi u Spužu održana promocija predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića, da kažem u zadnjih osam godina od kada sam član Školskog odbora to se ne dešava i mislim da nije tačno da je direktor škole tada pozivao djecu da prisustvuju promociji. Bila sam na toj promociji i nije bilo djece.
  • Zahvaljujem, koleginice Kovačević. Već smo ušli u vrijeme koje smo bili planirali da završimo raspravu, ali naravno, želeći da uvažimo i ispoštujemo sve one koji su se prijavili, imamo još šestoro prijavljenih, mada neki od njih nijesu u sali, ali daćemo riječ kolegi Labudoviću, pošto on čeka strpljivo od samog početka rasprave. Nakon kolege Labudovića, koeginica Šćepanović. Izvolite, kolega Labudoviću.
  • Gospodine potpredsjedniče, koleginice i kolege i gospodine ministre, Kad bi me neko natjerao da u jednu rečenicu sažmem ono što ste Vi napisali i ono što smo mi rekli o ovom Setu zakona, jedino što bih moga da kažem jeste da je operacija uspjela, a da je pacijent preminuo. Gospodine ministre, ne mogu da se otmem utisku da što god vi intezivnije reformišete ovu oblast, ona sve dublje i dublje tone. Onaj resurs kojim smo se nekad ponosili i kad su u pitanju neki prosjeci iznad prosjeka, ne samo u ondašnjoj Jugoslaviji nego i u ovom dijelu Evrope, onaj resor sa kojim smo se mogli predstaviti na bilo kojoj destinaciji u svijetu, resurs znanja, danas više nemamo. Uostalom, to ona ispitivanja i one ocjene nedvojbeno pokazuju. Ona nereformisana, uštogljena, okoštala, neevropska škola je davala, gospodine ministre, naročito kada je bilo riječi o naukama tehničkog, biološkog i tako dalje karaktera, stručnjake koji su mogli bez provjere, na bilo koji 77 univerzitet u svijetu. Ima primjera da vam ih ne pominjem i danas su ljudi, što bi se reklo, operativni koji su odlazili tamo da budu studenti završnih fakulteta, a za mjesec dva su postojali profesori. U ono vrijeme, gospodine ministre, zajedno ga pamtimo ako je čitava škola imala četiri, pet luča smatrala se uspješnom. Danas ako odjeljenje nema toliki broj kao da se nije ni išlo u školu, ali o tom-potom. Ono što mene posebno zabrinjava u čitavoj priču pa i u ovom setu zakona u ovoj najnovijoj reformi koju sprovodite, jeste što se negdje zagubilo vaspitanje. Obrazovanje je već izgubilo bitku, ali me strašno, kao roditelja, pogađa što je izgubilo vaspitanje. Gospodine ministre, 80% osnovaca u Crnoj Gori ne izađe iz osnovne škole a da nema ozbiljan susret sa nekom od droga, već alkohol i duvan da ne pominjemo. 40% djevojčica do 13 godina ima seksualna iskustva. Škole su se pretvorile gotovo u divlji zapad, tamo se ugovaraju masovne tuče kao nekada obračun kod ok korala. Ja znam da ćete vi reći ne može sve škola. Tačno je, ali onda nereformisana, ona uštogljena, ona neevropska je mogla i zahvaljujući njoj smo, gospodine ministre, izlazili iz te škole i obrazovaniji, i vaspitaniji, i humaniji i kakvi god hoćete. Iz ove ne može. A znate li zašto, gospodine minister? Temelj je postavljen na hero. I sve što na krivom temelju sazidate prije ili kasnije završi kao kosi toranj u Pizi. S tim što ovo nije te sreće, pa da traje četiri vijeka kao onaj u Pizi nego će se ovaj urušiti. Sjećate li se, gospodine ministre, onog političkog dogovora od prije tri godine koji je postignut ovdje da se pristupi izradi zajedničkog i reformisanog programa nastave na srpskom, crnogorskom i bošnjačkom jeziku? Oročeno je bilo za 31. decembar 2011. Godine. Sada ulazimo u školsku 2013/2014. godinu oni se ne sjećaju kada su se zadnji put sastali. Gospodine minister, koju poruku šaljete ovih dana kada ovdje, tu nama pred nosom, mijenjate postament spomenika Božidaru Vukoviću Podgoričaninu, samo zato što na njemu piše da je on bio prvi štampar u Srba, preživio je i komunizam, preživio je sve živo samo ne može da preživi vas. U takvom sistemu vrijednosti, gospodine ministre, u takvom načinu, takvom pristupu obrazovanju prije svega o njemu, a onda i o vaspitanju, ništa manje važnijem segmentu nema uspjeha. Možete vi ovo da reformišete koliko kod hoćete, da uvodite ovaj ili onaj institut i da podijelimo besplatno te udžbenike i da mi izaberemo direktore, ne može to da da neki rezultat gospodine ministre, jer rekoh temelj je kriv. Dok ne poradimo na tom temelju, dok tu oblast ne oslobodimo dnevne politike, ne učinimo je autonomnom, dok te ljude koji predstavljaju bastion slobode i oni prva znanja o demokratiji unose toj djeci, ne oslobodimo pritiska na koji su permanentno izloženi sa vaše strane, ucjena tipa ako nijesi sa nama nećeš se više naći na tom mjestu i tako dalje, možete koliko sjutra da napravite novu reformu, možete da je date meni da je napišem, završiće isto kao i ova, gospodine ministre posljednje je vrijeme.
  • Hvala, kolega Labudoviću. Koleginica Marta Šćepanović ima riječ, a nakon koleginice Šćepanović kolega Lalošević, naravno da vodimo računa da budemo što racionalniji jer smo prošli vrijeme koje smo bili predvidjeli za ovu raspravu, ali da ispoštujemo sve one koji su se prijavili. Izvolite, koleginice Šćepanović. 78
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre sa saradnicima, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Danas je nemoguće razmatrati razvojne kapacitete jednog društva ukoliko ne govorimo o obrazovanju, ukoliko ne govorimo o socijalnom kapitalu jednog društva, ukoliko ne govorimo o njegovim ljudskim resursima. Stoga je jasno koliko je važna reforma, odnosno modernizacija obrazovanja. Obzirom na objedinjenu raspravu i na ograničeno vrijeme da istaknemo sve one dobre novine koje postoje u ovom setu zakona, trudiću se da načelno pomenem samo neke iz pojedinih zakona iz ovog seta. Što se tiče Zakona o izmjenama i dopunama opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju, neophodnost izmjena proizilazi iz dosadašnjeg iskustva u primjeni zakona. Takođe, Zakon je bilo neophodno usaglasiti sa pojedinim propisima Evropske unije. Ovdje bih posebno pomenula novinu koja se tiče pravnog instituta prigovora, odnosno preuzimanje ovog instituta iz posebnih zakona, implementiranje u ovaj zakon i inoviranje onih odredbi, kako bi se pojedini rezultati koji su se u praksi pojavili otklonili, te zaštitila prava učenika od neobjektivnog i neblagovremenog i nezakonitog ocjenjivanja od strane pojedinih nastavnika. Neću ponavljati ono što su kolege već rekle u vezi broja pomoćnika direktora u jednoj ustanovi. Ono što je po meni posebno značajno i što se uvodi kao novina jeste licenciranje nastavnika, direktora i pomoćnika direktora. Licenca je dozvola za rad kojom nastavnik direktoru i pomoćnik direktora dokazuje potreban nivo opštih i stručnih kompetencija i izdaje se na period pet godina uz obavezu relicenciranja. Oko relicenciranja je bilo polemike i ovdje, po meni, mislim da svi oni koji dobro rade ne treba da se boje od toga da se njihov rad poslije određenog vremena bude provjeren i ne treba da se boje od toga da stalno unapređuju svoje znanje i kompetencije. Licenciranje predstavlja trajno profesionalno usavršavanje, potvrdu da se neko trajno usavršava. To je dobar mehanizam da se iz sistema eliminišu oni koji nijesu motivisani za rad i dalje usavršavanje, jer ovdje se ipak radi o obrazovanju naše djece. Ovdje bih takođe iskoristila priliku da postavim pitanje ministru, imajući u vidu praksu država u okruženju, da li je našim direktorima u smislu ovog licenciranja potrebna dodatna obuka za obavljanje poslova organizacije u samoj ustanovi, imajući u vidu činjenicu da danas direktor nije samo pedagoški rukovodilac, on treba da bude i dobar menadžer ustanove kojom rukovodi, jer je zadužen za uspješno planiranje, organizovanje i vođenje obrazovno-vaspitnog procesa. Škola mora biti otvoren sistem za saradnju sa svim partnerima, stoga on treba da sarađuje i sa lokalnom zajednicom i da se ne oslanja samo na budžetska sredstva koja su mu dodijeljena, jer se mnogi manji projekti mogu završiti i uraditi bez novca, a sa druge strane da direktor ima i obučen kadar da traži donatore za svoje aktivnosti i projekte. Izmjenama se takođe predlaže izmjena finansiranja per kapita, dakle Ministarstvo će finansijska sredstva ustanovama opredjeljivati kao grantove, prema tačno utvrđenoj metodologiji. Ali, ono što je bitno i način na koji Ministarstvo planira da implementira ove mjere, odnosno neće se ovaj predlog frontalno primijeniti na cjelokupni obrazovni sistem, već eksperimentalno u određenom broju ustanova a na osnovu rezultata 79 eksperimentalne primjene izvršiće se prilagođavanje modela do početka primjene u svim ustanovama. Ovim će se ostvariti jednakost kroz fer distribuciju sredstava. Što se tiče Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, kolege su većinom istakle suštinske novine, a ja ću ovdje pomenuti da je predloženim izmjenama predviđena obavezna saradnja roditelja sa školom. Ovo imajući u vidu da su mnoga stručna istraživanja pokazala da uz uključenost roditelja u školski život djeca mogu postići bolji uspjeh u učenju i upravo je to saznanje podstaklo obrazovne vlasti mnogih zemalja da u svoju zakonsku legislativu uvrsti instrumente kojima će podstaći roditelje da se uključe u obrazovni sistem, a ova obaveznost je sa razloga zato što su istraživanja reforme našeg obrazovanja, obrazovnog sistema pokazala da se mnoge ustanove ne mogu pohvaliti dobrom saradnjom sa roditeljima, jer roditelji dalje smatraju da treba da se pojave samo po pozivu i ovo će svakako biti jedan korak naprijed i dodatni kvalitet obrazovanju. Što se tiče zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stručnom obrazovanju, cilj i svrha ovih izmjena i dopuna je stvaranje preduslova za kvalitetniji sistem stručnog obrazovanja i unapređenje sistema stručnog obrazovanja u cjelini. Neću pominjati zbog vremena neke novine koje su predviđene ovim zakonom, ali ću svakako istaći da je ovo jedna dobra praksa, konkretno na primjeru Centra za obuku Planinar u Kolašinu, koji postoji pri javnoj ustanovi mješovita i srednja škola "Braća Selić" čija je osnovna djelatnost, praktična nastava učenika u oblasti ugostiteljstva. Ovo se u Kolašinu pokazalo kao turističko mjesto, zaista kao dobra praksa na tržištu rada. Na kraju nadam se da će ministar sa saradnicima efikasno implementirati ovaj set zakona i da će poslanici DPS-a svakako podržati ovaj set zakona. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem se, koleginice Šćepanović. Kolega Lalošević, a nakon kolege Laloševića kolega Obradović, uz molbu da budemo racionalni. Izvolite.
  • Hvala,potpredsjedniče, Poštovane kolege, poštovani građani Crne Gore, gospodine ministre, sa saradnicima, ja ću vas zamoliti da zaustavite vrijeme samo da bih objasnio da mi smo ipak ovdje u ovom trenutku bili gore u sali i imali sjednicu Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, veoma značajnu sjednicu i zbog toga je bilo kašnjenje mene i kolege Abazovića. Da da nismo bili na toj sjednici, ne bismo saznali jedan detalj, da je aktuelni ministar obrazovanja i dalje aktuelni predsjednik Grupe prijateljstva sa Moldavijom i Rumunijom, pa ga molim da do kraja rasprave podnese ostavku na tu dužnost, jer je u konfliktu interesa. Znači to je bilo u onom sazivu kada ste bili potpredsjednik i ostalo je tamo vaše ime, predsjedavate tom grupom prijateljstva, do kraja diskusije očekujem vaše pismeno izjašnjenje da se ljubazno povučete sa te funkcije. Hvala vam, gospodine potpredsjedniče, ovo je bilo neophodno zato što smo objektivno ja i kolega Abazović imali posla gore. 80 Kada sam se pripremao za ovu diskusiju razmišljao sam iz kog ulaza pet minuta mogu elaborirati sve ono što se tiče oblasti obrazovanja. Onda sam, s obzirom da u užoj famili imam prosvjetne radnike, profesore, odlučio se da upotrijebim i nešto što će možda biti neoubičajeno ali što bi zaista htio da apostrofiram u ovom trenutku ekonomske krize, u ovom trenutku srozavanja ugleda najznačajnije profesije u društvu. Preda mnom je govor i neću ga čitati do kraja, ali ću izvući samo nešto najbolje što sam minulih godina čuo i vidio iz ove oblasti. To je govor profesorice Rajne Dragićević, profesorice na Filološkom fakultetu u Beogradu, koja je ovaj apel uputila, odnosno posvetila govor svojim apsolventima, polazeći na njihovu svečanost. Samo nekoliko citata iz njenog govora ću kazati, a onda ću se vratiti na kopču zašto to čitam i zašto to potenciram, da bi tim profesorima, nastavnicima, omogućili da se osjećaju onako kako treba da se osjećaju časni i dostojanstveni pripadnici ovog društva koji njeguju generacije koje će, ako bog da, biti temelj razvoja Crne Gore. Ona kaže da se pokušava obezvrijediti profesorsko zanimanje i poručuje svim studentima: „Imajte na umu da ste čuvari dostojanstva svoje profesije, zvanje profesora stiče se sa puno truda i više muka, ali uložite još više truda da vaši studenti i učenici dobiju znanje. Budite ponosni, samouvjereni, budite spremni učiti i doživotno se usavršavati, jer vi ste profesori. Volite svoje učenike i upoznajte ih sa onim plementim što nose u sebi, a čega često nisu svjesni.“ Nemam vremena da ove divne misli elaboriram dalje, ali završavam sa jednom finalnom porukom: Poštovani profesori, imate misiju da povratite autoritet škole i znanja, a to se ne može postići nijednim zakonom. Prema tome, gospodine ministre sa saradnicima, stotinu zakona da donesemo u ovom parlamentu, ne možemo napraviti pomak u ovoj oblasti ako prije svega ne vratimo dostojanstvo prosvjetnim radnicima. Kada prosvjetni radnici, u ovom slučaju Crnoj Gori, povrate svoje dostojanstvo i budu ono što im pripada u svakoj nomenklaturi demokratskog i modernog društva, onda možemo računati da će i ti prosvjetni radnici sa više energije, sa više entuzijazma napraviti nešto što je profesorica Rajna potencirala. Jedna fenomenalna rečenica koju moram da kažem, a vidjećete zašto moram da kažem, jer pominje moj maternji jezik: „Kada to sve uradite i kada upotrebite svoj entuzijazam, doći će do ekonomskih, socijalnih i svih drugih reformi. Sa časa srpskog jezika poteći će borba za bolji život. Sa časa srpskog poteći će borba za razbijanje korupcije, sa časa srpskog poteći će borba i za osvajanje svemira.“ To je nešto što je jedna sjajna osoba napisala i ova poruka će ostati univerzalna za sve nas. A evo sada, ukratko, nemojte mi kvariti ove divne misli i moj maternji jezik srpski. Gospodine Mustafiću, ja znam da ste kao moj sugrađanin potpuno tolernatni i da ćete mi dati makar 30 sekundi puta dva. Evo jedno pitanje o finansiranju, ja zaista postavljam pitanje sada, kao neko ko prati ovu oblast. Ponavljam još jednom, imam ukućane koji su u prosvjeti. Ovdje govorite da će javne ustanove sticati sredstva iz budžeta Crne Gore za školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja učenika za svaki obrazovni program, broja učenika odnosno djece, koeficijenta programske grupe za određeni program i drugih kriterijuma specifičnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje rada. Da li mislite da Ministarstvo obrazovanja može opredjeljivati ustanovama ova sredstva, kako ste vi naznačili kao grantove, kao mjesec ili kvartal ili godišnje sume, jer ja ne vidim koja je to matematika i ko može utvrditi kolika je cijena koštanja jednog učenika? Ako vi mislite da u zemljama moderne demokratije i razvijene ekonomsko-socijalne situacije to 81 ide, bojim se da ćemo mi u Crnoj Gori imati problema. Sa ovim stvarno završavam, jer mi je ovo bolo oči. Znam da se sve ovo radi u zapadnim zemljama, ali ja ću postaviti pitanje. Obrazovanje kod kuće, uvodite novi način ostvarivanja obrazovanja i vaspitanja. Ja mislim da izdvajanje djece da uče kod kuće apsolutno predstavlja udar na njihovu socijalizaciju i humanizaciju društva. Da li mi stvaramo u ovom trenutku neke kaste, postavljam pitanje sa sociološkog aspekta, neke nove klince koji će biti odvojeni od svojih drugova, koji neće proći sve ono što se zbiva na velikim i malim odmorima i učionicama, koji će možda zbog blagostanja u porodici htjeti da se izoluju i koji će na neki način uspostaviti neke nove klasne razlike u Crnoj Gori? Ja sam pripadnik partije SNP koja se zalaže za socijalnu pravdu i apsolutno sam protiv ovakve intencije ovog člana. Možda griješim, ali postavljam sociološko pitanje. Hvala i izvinjenje.
  • Hvala vam, kolega Laloševiću. Kolega Radovan Obradović. Nadam se da će i on takođe biti racionalan, pa nakon njega kolega Abazović i na kraju kolega Stanić. Izvolite, kolega Obradoviću.
  • Zahvaljujem. Uvaženi gospodine predsjedavajući, uvaženi gospodine ministre, poštovane poslanice, poštovani poslanici, uvaženi građani, Da se zahvalim potpredsjedniku Skupštine što je dao vremena za sve nas učesnike u javnoj raspravi, koji smo se prijavili, da damo svoje viđenje i doprinos vezano za ovaj set zakona, za koje vjerujem da će unaprijediti školstvo u Crnoj Gori, kako u osnovnom tako i u opštem, gimnazijskom i stručnom obrazovanju. Prije svega da istaknem konstataciju da ćemo se svi složiti da je najljepše životno doba đačko i da je znanje moć, a zdravlje najveće bogatstvo, tako da država treba da ulaže značajna sredstva u obrazovanje i u zdravlje, a siguran sam sa ovim zakonskim odredbama ova četiri zakona da će se unaprijediti školovanje u Crnoj Gori i istaći ću one novine koje zakoni propisuju. Prije svega, za školske odbore da će nastaviti da rade i dalje besplatno kao što su do sada radili. Škola koja ima preko 600 đaka može imati svog pomoćnika, neće imati više pomoćnika, tako će se značajna sredstva na taj način uštedjeti. Učenik ima pravo da prigovori, ukoliko nije zadovoljan ocjenom, nastavničkom vijeću i to u roku od dva dana od dana ocjene, a nastavničko vijeće je dužno u roku od tri dana da riješi po zahtjevu učenika. Za one učenike koji nijesu disciplinovani, slijedi sankcija udaljenja iz škole i isti će se uputiti i u drugu vaspitno-obrazovnu ustanovu, naravno uz mišljenje roditelja ukoliko direktor te škole koji vas upućuje prihvati upućenje, u suprotnom o tome će odlučiti Ministarstvo. Značajno je napomenuti ovo o čemu se vodi polemika, školovanje kod kuće. Smatram da je to veoma pozitivno iz razloga što određena djeca imaju smetnje u razvoju, odnosno posebne vaspitno-obrazovne potrebe i sigurno da će se njihovo 82 znanje preispitati u ispitnim rokovima, odnosno u polugodištu školskom i ukoliko ne zadovolji, onda će oni morati imati obavezu da redovno pohađaju nastavu. Značajno je zaista napomenuti da ovaj set zakona uvodi novine kada je u pitanju nastavno osoblje, a to je prije svega da se vrši provjera njihove radne sposobnosti. Ukoliko nastavnik ne želi da se podvrgne provjeri radne sposobnosti on će biti raspoređen prema preostaloj radnoj sposobnosti, a naravno o svemu tome odlučuje komisija. Nastavnici se mogu udruživati u određena udruženja u vijeća i donositi svoj etički kodeks. Školovanje u osnovnom obrazovanju mora se završiti do petnaeste, odnosno oni koji obnove razred, od 15. do 17. godine moraju završiti školovanje inače je ono obavezno za sve. Ukoliko neko ne želi da pohađa osnovnu školu, roditelji odnosno staratelj će se sankcionisati novčanom kaznom od 100 do 1.500 eura . Sigurno je da je dobra novina ta što će se vršiti stipendiranje deficitarnih zanimanja. Na taj način će se omogućiti da imamo one kadrove koje za sada nemamo, na taj način zaista ćemo usmjeravati i omladinu za deficitarne strukovne kadrove i opredeljenja. Predviđeno je i koji su to naredni rokovi ovim zakonima, to su i junski i avgustovski i januarski ispitni rok, i takođe i druge su novine koje zaista unapređuju obrazovanje u Crnoj Gori. Na kraju još jednom da napomenem da sam siguran da sa ovim setom zakona imamo samo unapređenje već postojećih zakonskih rješenja te će ih Demokratska partija socijalista i ja podržati. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Obradoviću. Kolega Abazović i nakon njega kolega Stanić. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče Mustafiću, i izvinjavam se ja takođe u svoje ime što je poremećen raspored, ali obaveze su bile takve danas. Poštovani poslanici, dame i gospodo, poštovana gospođo pomoćnik ministra i ministre, koji možda čuje diskusiju ali nije u sali, i aktuelni predsjedniče Grupe prijateljstva sa Rumunijom i Moldavijom, Školstvo, zdravstvo i sudstvo bez ikakve dileme su temelj svakog uspješnog društva i potpuno je logično da Crna Gora u svom integracionom procesu i svojoj društvenoj transformaciji i tranziciji koja je aktuelna najviše pažnje posvećuje reformi, odnosno trebalo bi da posveti reformi školstva i zdravstva i sudstva. Svi znamo kakva je situacija u sudstvu i koliko je katastrofalno stanje u toj oblasti i da zdravstvo na žalost i pored najhumanije profesije nije na zavidnom nivou iako se, naravno, zaposleni trude, mislim da školstvo je takođe na zabrinjavajuće niskom nivou u Crnoj Gori. O čemu se radi. Meni je žao što moram da iznesem jednu konstataciju kao ličnu i subjektivnu i ona neka se tako doživi, a na građanima Crne Gore je da procijene da li je tačno. Meni je žao što su škole u Crnoj Gori postali regrutni centri Demokratske partije socijalista, meni je žao što umjesto evropskog principa supsidijarnosti mi stalno srljamo u centralizaciju. Ne samo direktor škole nego ne može ni najobičniji nastavnik da se zaposli a da prethodno nema odobrenje opštinskog odbora Demokratske partije socijalista i resornog ministra. Meni je žao što se ljudi zapošljavaju u mom matičnom 83 gradu i bez konkursa. Meni je žao što od jedne profesije, kako je čuvena profesorica u svom antologijskom govoru u Beogradu pred studentima rekla, koja treba da bude temelj slobode i temelj ulivanja i ugradnje svih vrijednosti u mlade ljude, u generacije, zaista to u ovom momentu, čast izuzecima, ne može da se odgovori. Žao mi je što od mladih ljudi, od mladih profesora ne pravimo slobodne ljude koji će svoj profesionalizam da iskoriste samo u pravcu da ojačaju ono što je građanska svijest svakog građanina, sa svim univerzalnim vrijednostima čovječanstva i kao takvi nadograđuju generacije bolje i kvalitetnije nego što su to bili njihovi roditelji. Ova centralizacija se ogleda i u ovom licenciranju i relicenciranju. Nije uopšte sporno, licence postoje i kod drugih profesija i sasvim je logično da neko treba da se trudi da zadrži svoje radno mjesto jer je kapitalizam takav, surov. Međutim, ja mislim da u ovom našem sistemu i ovom našem političkom ambijentu u kojem mi bivstvujemo aposlutno ovakva stvar neće služiti povećanju profesionalizma, nego će upravo služiti onim stvarima koje sam ranije pomenuo i koje su, ponavljam, vrlo negativne. Nemam ja nikavu dilemu da Vi nećete biti ministar prosvjete za pet godina, pitanje je da li ćete to radno mjesto zadržati do 1. avgusta, vrijeme će pokazati da li je ovo tačno, ali ipak mislim da treba da znamo da je ovo što radite i ovi ugovori koje dajete na devet mjeseci stalni presing profesorima i nastavnicima i ne može da ide u pravcu poboljšanja našeg obrazovnog sistema, nego upravo ide u gušenje i skupljanje. Moj životni koncept, a mislim i koncept partije kojoj pripadam jeste širenje, da se ljudi približavaju, da je otvorenost nešto što je prirodno, a ne da se skupljamo u partijske ili bilo koje druge oblike. Završiću potpresdjedniče, obećao sam da neću prekoračivati, samo da kažem vezano za udžbenike. Vaša konstatacija ima logiku, da svako dijete pomalo se famijalirizuje sa svojom knjigom, što je jako dobro, i potcrtava nešto što je bitno, švrlja nešto, zapisuje nešto. To je logična konstatacija, ja moram da priznam, ali mislim da je bitnije od toga da i dijete od prvog razreda pa i svih ostalih razreda ima osjećaj solidarnosti da nešto što on korisiti treba da sačuva u takvom stanju da bi neko drugi nakon njega to mogao da iskoristi, to je vrlo bitna poenta. Evo, obećao sam, potpredsjedniče, zahvaljujem se i vama što ste me saslušali.
  • Hvala. Kolega Stanić posljednji diskutant za danas. Izvolite.
  • Uvaženo predsjednišvo, uvaženi ministre, dame i gospodo poslanici, poštovani građani Crne Gore. Gospodine ministre, ja lično vjerujem da je dugoročno gledano vaše ministarstvo najvažnije u Vladi Crne Gore, jer ono je temelj svake ozbiljne države. Međutim, bojim se, ne samo da se bojim nego sam uvjeren da su važni temelji klimavi i truli, što bi reko aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore. Vidim da ste predvidjeli da direktore imenujete i dalje, licenciranje profesora i nastavnika svakih pet godina. Što se tiče licenciranja, toga se ne plašim, jer ne dao bog da vaša vlast bude pet godina, onda nam ne treba ni prosveta ni licenciranje. 84 Kad kažete da nije bilo “sječe knezova” odnosno direktora, ja ću da posjetim javnost na, doduše niste bili Vi u to vrijeme ministar, rašomonijadu oko izbora direktora Osnovne škole na Kosanici - opština Pljevlja. To je trajalo više od godinu dana dok nije proguran silom na sramotu kadar DPS-a. Drugi primjer. Vaš direktor Osnovne škole u Pljevljima, i to ne bilo koje nego elitne, koja je 1995. godine dobila nagradu Oktoih, kupuje glasove na parlamentarnim izborima u oktobru prošle godine. Neću da mu pominjem ime, Vi odlično znate sva dnevna štampa je to objavila. Dakle, to je onaj novac iz Centra za socijalni rad, po 50 eura, a znate li zašto to radi? Zato što kad je biran za direktora prije četiri godine ili malo manje konkurisao je sa višom školom, ljuti aktivista DPS-a, dakle sadašnji direktor, pa kupac glasova za DPS i čovjek koji nije bio član nijedne partije, imao je visoku spremu. Šta mislite ko je izabran - pa izabran je vaš aktivista. E, zbog toga on nije imao obavezu da se oduži svojoj partiji, svom ministru i da za 50 evra kupuje glasove građana Pljevalja. Nije samo on to radio, ali je sramota za direktora škole dobiti nagradu Oktoih, kako će taj čovjek da ima ugled u toj školi i u opštini Pljevlja. Kad sam pominjao trule temelje mislio sam, gospodine ministre, na 28 profesora srpskoga jezika, 27 iz Nikšića i pokojnog Vuka Velaša iz Herceg Novog, dvadeset osmi je bio, koje je ova vlast ostavila bez posla, iako je u tom trenutku bio na snazi Ustav Crne Gore u kome je pisalo da je službeni jezik srpski. Ali tada se uvodio maternji jezik, bila je to logistička priprema za crnogorski jezik, što su ti ljudi postali žrtve do danas, da li su dobili otpremnine? Budite sigurni, gospodine ministre, da “pokoljenja djela sude”, vrijeme će pokazati da su ti ljudi bili u pravu i jednoga dana ćemo im dizati spomenike po Crnoj Gori. Treći vaš grijeh ove vlasti je što i dalje tvrdoglavo insistirate da je srpski jezik, dakle jezik koji govori većina građana Crne Gore, manjinski jezik i jezik u službenoj upotrebi. Da vas podsjetim na septembar 2011.godine. Tadašnji premijer Lukšić I dvojica opozicionih lidera potpisuju sporazum da se jezik zove crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost. Htjeli smo makar malo da uvedemo nekakvog reda i ravnopravnosti u ovu oblast. Međutim, vi ste to izigrali. Formirana je komisija za izradu nastavnog programa, rok je bio 31. decembar 2011. godine da završe to, ništa nijesu uradili. Ko to sabotira? Sabotira aktuelna vlast? Zašto? Zato što im odgovara. Slušam neki dan, kada sam se vraćao odavde sa Skupštine, pa uključim večernji dnevnik na Radiju Crne Gore, pa spiker znate kako kaže - ukinuta je potjernica za onim Subotićem, a spikerica kaže - poćernica je raspisana tada. Jedno kaže u istoj emisiji, na istom radiju, potjernica, a drugo poćernica. Vi ste od ove države Crne Gore napravili veliku ćeraniju. Zbog toga, na kraju, imam samo jedan predlog, da u sve čitanke u ovoj Crnoj Gori upišete rečenicu koju je izgovorio pravi predsjednik Crne Gore Miodrag Lekić - jednako uvažavam i one koji su na referendumu glasali za suverenu Crnu Goru i one koji su bili za zajedničku državu, jer su i jedni i drugi željeli dobro Crnoj Gori. Dok se to ne uradi, nema nam spasa, gospodine ministre. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem kolegi Staniću. Ovim smo okončali raspravu u načelu o ovom zakonu. Ministre, da li želite pravo na završnu riječ? Izvolite. 85
  • Konkretno, gospodin Labudović je govorio, da idemo redom, o žalu za nekim ranijim vremenom i da je tada naš obrazovni sistem bio mnogo bolji. Neću da polemišem oko toga sa njim, ali nijesam li shvatio da hoće da nas vrati u komunizam, jer je to vrijeme komunizma. Gospođa, iako se ona meni nije obratila, ali gospođa Bošnjak, da vam kažem dvije stvari. Ustavom je zagarantovano svakom građaninu Crne Gore da bude biran i da bira, to je jedna odredba. Druga odredba da je, takođe, Ustavom i nekim zakonima zabranjeno određenom broju državnih službenika, funkcionera i činovnika da mogu da se partijski aktiviraju. Oni ne smiju da se partijski aktiviraju, ni da partijski rade, ni da se nalaze na izbornim listama. Međutim, najvećem broju građana je dozvoljeno da biraju i da budu birani. U te koji mogu da biraju, da se partijski aktiviraju i da su članovi partijskih organa su i prosvjetni radnici. Da vam kažem na vašem primjeru. Vi ste meni u martu dostavili poslaničko pitanje oko onih stanova, sjećate se, i potpisali ste doc. dr Branka Bošnjak. Vi ste govorili o kampanji gospodina Vujanovića 2008. godine, a ja govorim o ovoj od prije četiri mjeseca. Nema te promocije gospodina Lekića koja je objavljena javno na kojoj vi nijeste bili, doc. dr Branka Bošnjak. Da vam kažem nešto, neka ste, imate pravo i, ako ste procijenili da vam je tamo mjesto, ja to ne osporavam. Naprotiv, podržavam vas u tome. Zašto zabranjujete toj direktorici škole koja nije ni docent, završila je obični fakultet, bez ijedne akademske titule, da bude tamo na biračkom mjestu taj dan kao što ste vi svaki dan koliko je trajala kampanja gospodina Lekića ... dana. Prema tome, dovoljno je sada sve raščišćeno. Meni je bitno, i to se neće desiti, da direktori za vrijeme rada i boravka u školi partijski djeluju ili rade. To je zabranjeno i toga nema. Van radnog vremena, tražite li vi diskriminaciju tih ljudi? Naravno, nadam se da ne. Van radnog vremena, kao slobodni ljudi, kao docenti, kao profesori, kao akademici, kao svi ostali idu, bore se za svoj izborni program i za svog predsjedničkog kandidata. Oko upravnih odbora. Viđeli ste, ti školski ili upravni odbori su besplatni. Vi sada kažete da tamo treba da bude najveći broj radnika u tom upravnom odboru kako bi to bila demokratija. Gospođo Bošnjak, na sreću vašu, vi ste mnogo mlađi od mene, to ne bi bio ni školski ni upravni odbor. To bi bio radnički savjet i samoupravljanje radnika od kojeg smo pobjegli glavom bez obzira prije tri, četiri decenije. To je vraćanje u samoupravljanje, to i vama i svima kažem koji to predlažu, da je tamo najviše radnika. Taj nas je sistem doveo ođe đe smo, 100 godina, gospođo Popović, iza Švedske. I vi hoćete da uvedete u obrazovni sistem samoupravljanje. Vjerujte da vam to nije dobra ideja, ni vama, ni vašoj politici. Gospodine Laloševiću, pročitao sam isti dan, poslije objavljivanja u našim medijima, ovaj govor koji je, zaista, antologija i za udžbenike. Sa svim se slažem osim sa onim da mi treba taj govor da primijenimo u naš obrazovni sistem, osim sa one posljednje dvije stvari. Ovo je Crna Gora i treba crnogorski jezik. Drugo, rekli ste do svemira. Srbi jesu nebeski narod, mi nijesmo, ne bih ni to prihvatio, drugo sve potpisujem što tamo piše. Gospodin Dritan Abazović. Zahvaljujem konačno što ste prevalili preko usta ono što se ne može osporavati, da ako učenik nema lični odnos prema udžbeniku to nije dobro za njega. Slažem se sa vama oko solidarnosti, ali u čemu se ne slažem. Nije misija ove priče o kojoj je pričao gospodin Lalošević, ove ugledne profesorice i 86 prosvjetnog radnika solidarnost. Jeste, ali nije na prvom mjestu. Šta je misija ... na prvom mjestu? Obrazovanje i vaspitanje, a onda i solidarnost i ljudske vrline i sve ostalo. Pošto je nama prvi zadatak, gospodo, obrazovanje, mi zbog obrazovanja ne smijemo to da radimo našoj đeci, a naravno da se borimo za solidarnost, slažem se sa vama, da ih učimo i tome. Tome treba da ih učimo malo više kući, a u školi malo više obrazovanja, pa malo više kući vaspitanja, pa u školi malo više solidarnosti. Onda ćemo napraviti dobrog čovjeka koji će činjeti dobro i sebi i porodici i Crnoj Gori. Gospodin Stanić oko ovih .... Anketni odbor i tužilaštvo rade i ispituju. Sve što odluče moramo prihvatiti i ja ću prvi podržati i u odnosu na to znaću kako ću da se odnesem ako, eventualno, neko od prosvjetnih radnika bude prepoznat kao neko ko je kršio neka pravila. Želim da vam kažem i da odgovorim gospođi Bošnjak. Postoji samo jedna škola u Crnoj Gori koja se koristi, a vi znate koja je to, za partijske promocije, jedna u opštini Pljevlja, đe je u tom mjestu to jedina adekvatna prostorija za takvu vrstu skupova i dogovorom svih političkih partija tamo održavaju svi skupove kada ih zakažu ili kada se govore. Je li tako, gospodine Staniću, samo jedna na periferiji? To je dogovor svih. To je jedna zloupotreba koja je solidarno dogovorena. Znamo o kojoj školi je riječ. Oko jezika i oko sporazuma. Da je sporazum trebala da uradi vlast, ja bih sada rekao da smo mi odgovorni i podnio konsekvence. Sporazum radi na paritetnoj osnovi vlast i opozicija. Ako nema dogovora i ako nema programa, ko je odgovoran? I vlast i opozicija podjednako. U čemu je problem? Što se tamo umjesto stručnih u prvi plan stavljaju partijski i politički kriterijumi i zato ima problema u rješavanju tog pitanja. Ne mogu se složiti sa vama daje vlast, a da je odgovornost jeste, tih ljudi i iz vlasti i iz opozicije, jer bih ja prvi želio da je to završeno davno. Zahvaljujem svima na, zaista, dobrim predlozima. Bilo je i dobre kritike, bilo je i oštre kritike, bilo je i teških riječi, to je parlamentarizam, na to smo navikli. Nijesam znao, gospodine Laloševiću, da sam član ili predsjednik, čak, ove grupe. Evo, koliko je to važno, nijesam znao da sam predsjednik, danas ću potpisati ostavku samo mi kažite na što i đe. Zahvaljujem.
  • Poštovane kolege, završili smo ukupni pretres povodom ovih tačaka dnevnog reda. Prelazimo na sljedeću tačku. Ista je oblast. Predlog zakona o visokom obrazovanju. Ovlašćeni predstavnici Vlade su ministar prosvjete Slavoljub Stijepović i pomoćnica ministra Mubera Kurpejović. Ja vas molim, prije nego što pređemo na raspravu jedan dogovor, pošto je ova tačka koja je naknadno ušla,kao što znate u dnevni red, nijesmo na Kolegijumu napravili raspored vremenski koliko će trajati rasprava povodom ove tačke dnevnog reda i predlažem da se to sada na početku rasprave dogovorimo. Ima li predloga? Dva sata. Zahvaljujem, vidim da je većina za dva sata. Dva sata ćemo raspravljati Predlog zakona o visokom obrazovanju. Da li predlažete da u prvom krugu idemo deset minuta ili pet minuta? Deset. U redu. Znači, ukupna rasprava dva sata. Prva rasprava u ime Kluba deset minuta, a kasnije po pet minuta. 87 Izvjestioci Odbora povodom ove tačke dnevnog reda su Radovan Obradović u ime Zakonodavnog odbora i Branka Tanasijević u ime Odbora za prosvjetu,nauku i kulturu i sport. Otvaram pretres. Ministar Stijepović ima riječ. Izvolite.
  • Samo nekoliko rečenica, pošto sam već ranije u utorak, počeo priču o dijelu ovog zakona. Nadam se da oko toga da je ovaj zakon bio dugo na sajtu, da je bio pod pažnjom, na razne načine, pa i u smislu organizovane jedne javne rasprave u Podgorici, dovoljno govori o tome da smo ispoštovali sve te potrebne procedure, jer se radi o jednom važnom sistemskom zakonu, koji zadire u prava jedne populacije naših sugrađana, mladih naraštaja i budućnosti ove zemlje, studenata i prema tome smo se tako i odnijeli. Radna grupa koja je radila na izradi ovoga zakona bila je sastavljena od elimentnih stručnjaka iz oblasti visokog obrazovanja. Naravno, bili su predstavnici sva tri univerziteta Crne Gore, i to u svojstvu visoko pozicioniranih ličnosti na tim univerzitetima, naravno predstavnici studenata,nevladinog sektora, a konsultovali smo i naše kolege, eksperte iz Brisela i Evropske komisije ovdje u Podgorici. Dakle, ako neko nađe tamo da je 5.fegruara ili 6. na našem sajtu objavljen poziv za učašće, naravno u sektoru u radu ove komisije, nemojte da steknete utisak da smo tada počeli raditi. Mi smo počeli tačno u junu prošle godine rad na ovim zakonima, na način kako je rekao gospodin Popović. Poslali smo pismo svima u sistemu da daju predlog i sugestije. Formirali smo tada radnu grupu od stručnjaka iz našeg ministarstva i naših stručnih institucija iz oblasti obrazovanja i radili smo od prošlog juna evo do danas.Što je osnovni cilj i osnovna poruka ovog zakona? Koncipiran je tako da student bude centralna figura i aktivan partner u kreiranju politike visokog obrazovanja. Nadam se da se oko ovoga slažemo. Do danas u ovim raspravama koje smo imali i u plenumu i na odborima još se riječ student nije pomenula, posebno iz opozicionih klupa, nego se pominju neki ljudi, neki programi,neke pare i ostalo.Nama je bio u centru student, njegova pozicija i on kao glavni faktor i partner u kreiranju obrazovne politike u visokom obrazovanju. Zato smo i to normativno na određen način i smjestili u veći dio zakona, jer smo i kroz kritike koje smo imali u ovom parlamentu ranije, poslanička pitanja i na drugi način uviđeli da nam je kvalitet visokog obrazovanja ono na čemu treba da više radimo i da bolje radimo.Nije sporno da imamo dovoljan broj visoko-školskih ustanova, državnih i privatnih, da imamo dovoljan broj diploma sa visokim obrazovanjem. Pod upitom je da li je taj kvalitet koji izlazi iz tog visokog obrazovanja, da li je ta diploma dovoljno potkovana znanjem i da li će dovoljno odgovoriti potrebana koje je ovo društvo, ako ulažete u njih,očekuje za uzvrat. Zato smo i, gospodo, kroz većinu odredbi pokušali da ugradimo potrebu provjere i unapređenje kvaliteta. Jedan od primjera da će se provjera kvaliteta, prije svega raditi od studenata, tako što će se najmanje dva puta godišnje, anketom koja je nezavisna i trajna, preispitati stanje na fakultetu u svim segmentima od onoga što se predaje, kako se predaje, pa dalje, da ne nabrajam, i rezultat te ankete će biti obavezujući za ocjenu kvaliteta za one koji to rade na kraju školske godine. I drugo, osim te interne, domaće uveli smo i eksternu evalvulaciju i kontrolu od referentnih ustanova iz te oblasti koje 88 imaju iskustva u regionu, a čije je sjedište u Briselu. Nadam se da kombinacijom ovih mjera, domaćih i internih, uspjećemo da uradimo ono što je naš zajedički cilj, da poboljšamo i povećamo kvalitet obrazovanja u našem visokom školstvu u interesu i studenata i profesora i nas, a prije svega Crne Gore, jer su to ljudi koji treba Crnu Goru da podignu na veći nivo života, rada i standarda.Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Izvjestioci odbora da li žele riječ? Želi riječ kolega Obradović u ime Zakonodavnog odbora.Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče Skupštine, Kao izvjestilac ispred Zakonodavnog odbora želim da napomenem, da ovaj zakon nije dobio potrebnu većinu u ovom odboru, ali ne zato što nije u saglasnosti sa Ustavom i sa pravnim sistemom Crne Gore, glasanje je bilo pet za, tri protiv, dva uzdržana, već zato što pojedini članovi ovog odbora su mišljenja da su pojedine odredbe ovog zakona u suprotnosti sa stvarnim stanjem u praksi, a ne navodeći ni jedan razlog niti ni jednu odredbu,niti član koji je u suprotnosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore. Isto je to i napomenula stručna služba ovog odbora. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Proceduralna intervencija, koleginica Bošnjak. Izvolite.
  • Pa evo mene čudi ovo da se uvodi neka nova većina, jedna je većina kad opozicioni poslanici glasaju na odboru za, pa se sad to pokušava da relativizuje i da kaže da to nije u stvari to, a pozicija je protiv, pa prođe taj, da kažem, većinski opozicioni zajedno sa predsjednikom odbora,i inače cio izvještaj je čudan, jer hoću da kažem samo nam se obrazlože, pa kaže- stručna služba nije imala prigovor.Ja shvatam da su poslanici ti koji dižu ruku za i protiv, a nekako je sve u vezi sa ovim vrlo neobično. Evo vi ste iskustan parlamentarac pa ćete mi reći jesam li u pravu, ali je vrlo opasno da se ovdje uvode neke većine kada je pozicija u većini, onda je sve u redu, a kada sa opozicijom nešto izglasa, onda mora to da se obrazlaže i da se drugačije odnosi prema tome. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Koleginica Jonica je imala takođe proceduralnu intervenciju, pa onda kolega Perić.
  • Gospodine potpredsjedniče, Ja ću podsjetiti da je ovaj zakon inače stavljen na dnevni red suprotno Poslovniku Skupštine Crne Gore, nakon što nije dobio većinu na Zakonodavnom odboru. Bilo je neophodno da se prvo Skupština izjasni o ustavnom osnovu, a tek se 89 nakon toga, ako Skupština da većinu da ima ustavni osnov, glasa o uvrštavanju na dnevni red, a takođe tada sam, prilikom proceduralne reakcije kod utvrđivanje dnevnog reda ukazala i na činjenicu da je po prvi put na vrlo neobičan način izvještaj o radu odbora obrazložen kroz to da stručna služba nije imala primjedbi i tako dalje. Jednostavno imamo većinu ili nemamo većinu na Zakonodavnom odboru za neki zakon, svaki zakon koji ne dobije većinu na tom odboru mora ovdje prije nego što se uđe u raspravu dobiti utemeljenje kroz to što će skupštinska većina reći da li ima ustavni osnov ili ne, sve ostalo ostaje da do kraja priče bude zakon o kojem se Skupština izjašnjavala i o kojem je raspravljala iako je prethodilo izjašnjenje odbora, koji je za to nadležan, da ne postoji ustavni osnov. Hvala.
  • Zahvaljujem. Kolega Periću, izvolite.
  • Ovdje reagujem kao član Zakonodavnog odbora iz prostog razloga, jer sam ispred Pozitivne Crne Gore iznosio stavove koji su bili u potpunosti u duhu toga da zakon nema ustavno utemeljenje, odnosno da tri člana krši. Doduše zaista ih nijesam imenovao, imenovano sam kada se javila ova nedoumica o kojoj govori gospodin Obradović, ja sam pomenu i koje članove, ali svaka diskusija ne na matičnom odboru, nego na Zakonodavnom upravo ide u smjeru obrazloženja da li se krši Ustav ili ne. Da ne bi bilo nedoumice, po našem mišljenju i diskusiju koju sam ispred Pozitivne iznosio na odboru, kažu da se krši član 17, član 59 i član 75 Ustava Crne Gore. Član 17 u smislu da svi nijesu jednaki pred zakonom, bez obzirna na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo, fakulteti nijesu u istom statusu sa univerzitetima. Član 59 kaže da se jemči sloboda preduzetništva. I član 75 Ustava, gdje stoji da se jemči pravo na školovanje pod jednakim uslovima. Imamo sada slučaj favorizovanja privatnih univerziteta na uštrb državnog i, takođe, diskriminaciju fakultetskih jedinica koje funkcionišu samostalno. Dakle, Zakonodavni odbor je uvažio tu argumentaciju i nemojmo da razvodnjavamo ovom ili onom političkom većinom. Tri vrlo direktna, vrlo jasna kršenja Ustava Crne Gore bi se izvršila ako se ovaj zakon usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala Vama. Ne možemo proceduralnu intervenciju, kolega Labudoviću, jedna ide ispred Kluba, koleginica Bošnjak je to uradila u ime Demokratskog fronta. Imate u ime DPS-a, izvolite, jer je kolega Obradović iskoristio pravo kao izvjestilac Odbora.
  • Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi ministre, dame i gospodo poslanici, Jedina istina, a znaju svi koji su bili prisutni na Zakonodavnom odboru, jeste činjenica da se ne radi da je zakon bio u suprotnosti niti sa Ustavom, niti sa pravnim sistemom, nego je činjenca bila su određeni članovi Zakonodavnog odbora ispred 90 Demokratske partije socijalista bili odsutni, iskoristili ste tu priliku, izjašnjavali smo i da nijesam intervenisao da odložim sjednicu istu političku sudbinu doživio bi set zakona iz obrazovanja. Prekinuli smo sjednicu, ako hoćemo da pričamo kako je bilo, i nastavili smo sljedećeg dana i svi ostali zakoni su bili u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom. Hvala.
  • Zahvaljujem. Na ovaj način čuli smo predstavnike svih klubova. Imamo, otprilike, ovakvu situaciju: mi smo i prilikom utvrđivanja dnevnog reda razgovarali o ovoj temi i zaista imajući u vidu praksu koja je bila do sada u ovom visokom domu kada na Zakonodavnom odboru nije prošao neki predlog zakona, onda se plenum izjašnjavao o tome da li ima osnova ili nema. Druga stvar, ukoliko plenum utvrdi da ima osnova, onda smo išli u raspravu o toj tački dnevnog reda. Koliko sam ja u toku, a jesam, mislim da je takva praksa bila u dosadašnjem radu Parlamenta. Mi smo ovo stavili na dnevni red, tada pod obrazloženjem da je traženo da uđe po hitnom postupku, e sada je na nama da nađemo izlaz iz ove situacija i da vidimo one prakse koju smo imali do sada i činjenice, a praksa je ovakva kako sam rekao i činjenica je da tačku imamo u dnevnom redu. Ukazali ste na to prilikom utvrđivanja dnevnog reda, ali sve to smo saslušali i, ipak, usvojili dnevni red sa ovom tačkom dnevnog reda. Izvolite, ako imate predlog da pomognemo. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, Sva ova prethodna pitanja trebalo je da budu razjašnjena ili su razjašnjena prije usvajanja dnevnog reda. Onog momenta kad se ova tačka našla na dnevnom redu, bez obzira na sve proceduralne greške koje su pri tom napravljene, sve je to završeno. Imamo usvojeni dnevni red i ima da raspravljamo o njemu, pa ćemo u okviru te rasptave pokazati šta znači kad neko tijelo donese odluku koja se sviđa većini, a šta znači kad je donose pa se ne sviđa. Da li je svaki put ona koja je donesena i sviđa se većini po zakonu ili da li je svaki put kad nemate vićinu to isto po zakonu. Otom-potom, ali mislim da je ovo sad bespredmetno, da vraćamo nazad. Mi smo usvojili dnevni red, kako ste ga usvojili vama na dušu, ne mislim Vama konkretno, nego većini. Što ste prenebregli proceduralne i poslovničke predradnje, to je druga priča, ali je usvojeno, što bi rekao naš narod, rodilo se valja ga ljuljati.
  • Kolega Labudoviću, odmah da vam kažem, moj lični stav je identičan sa vašim stavom, ali iz razloga korektnosti, jer smo čuli i druge predloge, a kažem nijesmo razmatrali na Kolegijumu ovu tačku, molim predstavnike klubova dva minuta samo da priđu da se dogovorimo oko ove stvari i da onda nastavimo dalje. -pauza- 91 Poštovane kolege, nastavljamo sa radom. U svakom slučaju mislim da je bilo dragocjeno da smo obavili konsultacije, čuli različite predloge i mišljenja i oko ovoga pitanja koje sada imamo na dnevnom redu, ali u osnovi mislim da je kolega Labudović, da ne ponavljam, argumente koje je iznio u svojoj proceduralnoj intervenciji sublimirao stav koji, kao plenum, treba da prihvatimo. Imamo činjenicu da ovaj zakon imamo u dnevnom redu. Prilikom utvrđivanja dnevnog reda je bila intervencija od strane koleginice Jonice, sa aspekta mogućnosti da udje u dnevni red. O tome se raspravljalo. Predlog zakona je tu pred nama i predlažem da nastavimo sa radom. Dakle, Predlog zakoan o visokom obrazovanju. Predstavnici klubova u trajanju od 10 minuta. Krenućemo od većeg ka manjem. Koleginica Branka Tanasijević u ime kluba Demokratske partije socijalista a nakon nje koleginica Branka Bošnjak u ime kluba Demokratskog fronta. Izvolite.
  • Poštovani potrpredsjedniče, poštovani ministre, poštovane koleginice i kolege, poštovani građani, Reforma visokog obrazovanja i reorganizacija univerziteta započela je usvajanjem principa Bolonjske deklaracije, Lisabonske konvencije što je uslovilo i proces donošenja Zakona o visokom obrazovanju 2003. godine. Nastavljena je usvajanjem Statuta univerziteta i fakulteta 2004. godine i podzakonskih akata za njihovu implementaciju. Na taj način je stvoren normativni okvir visokog obrazovanja u Crnoj Gori a za 10 godina uvodjenja reformi broj studenata je značajno porastao tako da na fakultetima u Crnoj Gori danas studira preko 25.000 studenata, najviše na studijama iz humanističke grupe nauka, a najmanje na studijama iz oblasti umjetnosti. Zakon o visokom obrazovanju je omogućio reformu iz ove oblasti obrazovanja, otvorio prostor za povećanjem efikasnosti studija i njihovo usaglašavanje sa evropskim tendencijama o visokom obrazovanju. To je takodje osnova i strategija razvoja finansiranja visokog obrazovanja u Crnoj Gori 2001-2020. kojom su odredjeni ciljevi visokog obrazovanja i utvrdjene sljedeće mjere i aktivnosti za njihovu realizaciju. Obezbjedjivanjem i unapredjivanjem visokog obrazovanja, povezivanje visokog obrazovanja i tržište rada i obrazovanje preduzetničko-inovatnog karaktera obrazovanja, tedencija da učešće populacije sa visokim obrazovanjem starosti od 30 do 34 godine do 2020. godine bude najmanje 40%, uspostavljanjem modela cjeloživotnog učenja utemeljenog na dobroj medjunarodnoj osnovi, istraživački orjentisano visoko obrazovanje, internacionalizacija visokog obrazovanja. Da bi se dostigli definisani ciljevi i nastavili reformski procesi u Crnoj Gori koja je postala članica Evropskog prostora visokog obrazovanja potrebno je donijeti novi Zakon o visokom obrazovanju. Predlogom ovog zakona želi se postići da se preciznije uredi postupak obezbjedjivanja kvaliteta koji podrazumijeva akreditaciju samu evaluaciju i reakreditaciju, urede uslovi za osnivanje i ukidanje ustanova studijskih programa i uredi organizacija na ustanovama visokog obrazovanja, precizira postupak upisa, pravila studiranja, način i uslovi finansiranja. Predloženi zakon o visokom obrazovanju izraz je nastojanja da se utiče i na određene probleme u Crnoj Gori, kao što je problem neuskladjenosti obrazovnih profila sa tržištem rada. Ovim predlogom se otvara mogućnost da se boljom i efikasnijom 92 organizacijom nastave i stvore kadar na tržištu rada koji bi bio konkurentan i na evropskom prostoru. Predvidjeno je da je ustanova visokog obrazovanja dužna da najmanje jednom u toku pet godina vrši istraživanja tržišta rada, ankentiranjem svršenih studenata, udruženja poslodavaca, privrednih subjekata i preduzetnika kao primjenjivost stručnih i stečenih znanja, vještina i kompetencija, koje su neophodne na tržištu rada i da rezultate istraživanja objavi na svojoj web stranici. Predlogom ovog zakona uređeni su uslovi obavljanja djelatnosti, vrste studijskih programa, organizacija ustanove koje obavljaju djelatnost, prava i obaveza akademskog osoblja i studenata, finansiranje obrazovanja i tako dalje. Članom 28 Predloga zakona se obezbjedjuje kontinuirano praćenje kvaliteta rada ustanova koje obuhvata akreditaciju, samu evaluaciju i reakreditaciju. Akreditacija je postupak ocjene kvaliteta studijskog programa i njegove uskladjenosti sa profesionalnim potrebama i usvojenim standardima koju sprovodi komisija koju imenuje Savjet za visoko obrazovanje sa utvrdjene liste eksperata. Bliži postupak akreditacije propisuje Ministarstvo na predlog Savjeta. Akreditacija se izdaje na vremenski period od najduže tri godine a za studijske programe koji traju duže od tri godine akreditacija se izdaje na period koliko traje studijski program. Da bi ustanova imala uvid u kvalitet sopstvenog rada i mogućnost da eventualne propuste iskoriguje u narednom periodu Predlogom zakona je predvidjen postupak same evaluacije koji sprovodi sama ustanova. Taj postupak podrazumijeva da se najmanje dva puta godišnje na svim nivoima anketiraju studenti koji iznose stav o studijskim programima, nastavi, uslovima i radu studijskog osoblja. Poslije istraživačkog postupka kojim se stvara uvid u kvalitet rada obrazovnih ustanova, sačinjava se izvještaj o samoj evaulaciji koji se dostavlja Savjetu za visoko obrazovanje, na osnovu kojeg se izdaje sertifikat o reakreditaciji. Predlogom zakona članom 99 je uredjeno da strani državljani imaju pravo upisa na studijske programe u Crnoj Gori na konkurenskoj osnovi pod istim uslovima kao crnogorski državljani. Za studente sa invaliditetom je predvidjeno da se u odnosu na njih primjenjuje princip afirmativne akcije prilikom upisa na ustanove visokog obrazovanja. Takodje, ova kategorija studenata oslobodjena je plaćanja školarine. Prema Predlogu zakona ustanove visokog obrazovanja mogu realizovati posebne programe usavršavanja u oblasti visokog obrazovanja za potrebe cjeloživotnog učenja, radi sticanja stručne kvalifikacije ili dijela stručne kvalifikacije.licu koje je završilo program usavršavanja, ustanova izdaje ispravu u skladu sa posebnim zakonom. Povodom rasprave o Predlogu zakona o visokom obrazovanju, željela bih da istaknem da je na sjednici Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, koja je održana 16. jula 2013. godine, usvojen amandman koji su predložili Demokratska partija socijalista, Hrvatska građanska inicijativa i Liberalna partija, a dobio je podršku kroz diskusiju svih članova Odbora, a odnosi se na produžnje roka studiranja za studente koji su školovanje započeli po sistemu koji je važio prije uvodjenja Bolonjske deklaracije. Ovoj kategoriji studenata rok je već produžavan dva puta i ono upravo ističe. Medjutim, značajan broj njih još uvijek nije završio svoje obaveze. Zato su se obratili 93 Skupštini Crne Gore i poslaničkim klubovima s molbom da im se još jednom produži rok. To je učinjeno amandmanom koji je postao sastavni dio teksta zakona a koji glasi: "Studenti upisani na univerzitet Crne Gore u skladu sa Zakonom o univerzitetu imaju pravo da završe studije po nastavnom planu i programu koj je važio u vrijeme upisa na prvu godinu studija, do kraja školske 2014-2015. godine". Razlozi za loš uspjeh u studiranju ove grupe studenata su različiti. Ne radi se samo o nedostatku ambicija, kod jednog broja studenata i to je razlog i nedovoljno odgovoran odnos prema školovanju. Jedan broj njih je napravio pauzu u studiranju zbog porodične situacije, bolesti, smrti u porodici, formiranja sopstvene porodice, rađanja djece i tako dalje, dok jedan broj ima do kraja jedan ili dva ispita koje do sada nijesu uspjeli da polože. Ono što ohrabruje u smislu očekivanja pozitivnog rezultata u ovom slučaju je što se iz obraćanja ove grupe studenata može zaključiti da njihove ambicije nijesu nestale i da će nastojati da novu šansu iskoriste na pravi način. Nadam se da će najveći broj ovih studenata završiti studije u predviđenom roku i pokazati da uvažavaju pruženu priliku i, što je najvažnije, da uvažavaju sebe i svoje mogućnosti. Pošto znam da veliki broj ovih studenata sa budnom pažnjom prate ovu raspravu, željela bih da ih pozovem da se potrude da završe ono što su započeli, jer završiti započeto jedna je od osnovnih karakteristika svakog odgovornog čovjeka. I na kraju, želim da kažem, pošto je Predlog zakona o visokom obrazovanju kvalitetniji, potpuniji, precizniji od važećeg zakona, Demokratska partija socijalista će glasati za predloženo zakonsko rješenje. Hvala lijepa.
  • Hvala vama, koleginice. Pozivam koleginicu Branku Bošnjak da uzme riječ, a neka se pripremi Snežana Jonica. Izvolite.
  • Zahvaljujem, uvaženi potpredsjedniče. Poštovani građani i građanke Crne Gore, Ne znam koliko su građani,a na žalost ni zaposleni na Univerzitetu Crne Gore svjesni da izglasavanje ovog zakona, sa ovim modelom finansiranja i sa ovim novim izmjenama u pogledu vlasništva, da ovo znači kraj državnog univerziteta. A oni su, namjerno ili nenamjerno, svjesno, ili nesvjesno, pristali na eutanaziju koju im je Vlada Crne Gore priredila, a to će imati dalekosežne posljedice po crnogorsko društvo i buduće generacije. Vlada očigledno nije svjesna ili je ne interesuje što se time uništava najvažniji strub razvoja jednog društva. Umjesto da koračamo naprijed, integrišući se u Evropsku uniju, koja je usvojila krilaticu društva baziranu na znanju, kod nas je to samo jedna puka floskula, jer mi idemo krupnim koracima unazad, samo da bi zadovoljili interes „prve familije“.Posljedice će biti pogubne, jer izgleda cilj da svi imamo diplome, ali iza kojih ne stoji znanje, već jedna zabrinjavajuća prosječnost. Iza svega ovoga stoji nažalost kreator propalog neoliberalnog koncepta u Crnoj Gori, a taj koncept je već odavno u svijetu doživio krah, a vi ga i dalje uporno forsirate, a od njega ima koristi samo uska grupa ljudi koji vladaju ovom privatnom državom. Guru neoliberalne ekonome regrutuje svoju vojsku na Univerzitetu Dolce Gabbana, vojsku, kako on to 94 često naziva svoje studente, i on ih obrazuje za biznis, ali ipak ih nakon završenog fakulteta postavlja na rukovodeća mjesta u državi i preko njih ostvaruje moć. Zato će se i usvojiti ovaj pogubni zakon i zato će usvojena i realizovana ona njihova kreatura koja nigdje ne postoji u svijetu da se finansiraju privatne institucije iz državnog budžeta. Ali, očigledno je da nijesmo smjeli potcjenjivati njegovu vojsku, jer tu su i ministar Lukšić, ministar Ivanović, minitar Kavarić, predsjednikov sa premijerom savjetnik Katnić, te direktor Komisije za hartije od vrijednosti Đikanović, te direktor Agencije za sprečavanje pranja novca Mitrović, te pomoćnica ministra urbanizma Vojinović, te pomoćnika ministra privrede Nina Vujošević i tako dalje, i svi zaposleni na ove moćne pozicije, tako da je okupacija neminovna i državni univerzitet nažalost polako nestaje. Ovim zakonom se vrlo perfidno uvode dvije nove stavke, a to je privatno javno partnerstvo, odnosno mogućnost privatnog javno partnerstvo u visokom obrazovanju koje nigdje ne postoji i jedan član koji kaže promjena statusa. Taj član je vrlo opasan, zbog toga što znači, ukoliko zaškripi na Univerzitetu Dolce Gabbana, a imali smo prilike da vidimo da privatni biznis ne ide dobro premijeru,onda može da interveniše država. Isto tako može doći do ocjepljenja jedinica državnog univerziteta, pa neki profesori moćni, bliski vama će privatizovati jedan dio državnih jedinica i doći će do univerzitetskih jedinica i doći će do raspadanja državnog univerziteta. A da ovo što pričam nije slučajno, ja ću vam ovdje pred svima iščitati, uslovno rečeno, finansijsku dijagnozu Univerziteta Donja Gorica ili Dolce Gabbana. Firma Univerzitates d.o.o koja je osnivač ovog univerziteta zatražila je i dobila krajem 2006.godine kredit od šest miliona eura sa grejs periodom od pet godina, što znači da su u oktobru 2011.godine trebali da počnu da otplaćuju tih šest miliona.Kredit je uzet kod CKB banke u periodu kada se mijenjala vlasnička struktura i prelazila u ruke Mađarske OTP banke, i tada je vlasnička struktura, znači iskoristili su posljednji momenat u CKB-u bilo u domaćem aranžmanu, tu je bio premijerom brat, pa je bila Vekra, pa je Elektroprivreda Crne Gore, pa KAP i Telekom. Univerzitates je u međuvremenu dodatno se kreditno zadužio u istoj CKB banci, početkom 2009.godine,odobren je kredit od četiri miliona eura, sa rokom otplate od 144 mjeseca, a u aprilu iste godine milion i devesto hiljada eura sa rokom otplate od 12 godina.Za navedene kredite iz CKB banke u hipoteku je založeno zemljište zgrada i garaže u okviru zgrade. Zgrada Univerziteta Dolce Gabbana je površine 16 700 metara kvadratnih, najveći objekat u privatnom vlasništvu u Crnoj Gori koja je data pod hipoteku, a rađena je bez građevinske dozvole što znaju moje kolege iz SNP-a, a parcela na izlazu iz Podgorice, gdje je izgrađeno to velelepno univerzitetsko zdanje po podacima iz Katastarske uprave za nekretnine stečena je na osnovu poklona. Vrlo čudno. Tokom 2009.godine, vlasnici UDG-a uzimaju od Montenegro banke kredit u iznosu od stotridesetdvije hiljade eura, sa rokom otplate do 1.09 2012. Dakle, ova predočena kreditna zaduženja Univerziteta Dolce Gabbana, uz pride nepoznata koja vjerovatno do tih informacija nijesmo došli, premašuju budžet Univerziteta Crne Gore za zadnjih nekoliko godina, jer iznose preko četrnaest miliona. Jasno je da u kratkom periodu postojanja ovaj Univerzitet nije mogao postati profitabilan i otplatiti ove kredite, jer oni imaju otprilike 1.500 maksimum 2.000 studenata godišnje, a školarina im se kreće u prosjeku 1.500 eura, pa izračunajte da li oni mogu kada plate, daju zarade zaposlenima i izmire ostale, da li mogu da vraćaju uredno ove kredite. E, zbog toga je 95 uvedena ova stavka u zakonu i zbog toga će doći do toga da će vjerovatno država i opet građani Crne Gore da intervenišu i da mi iz svog džepa propali biznis premijerov plaćamo, a nije nam prvi put, biznis je njegov i KAP, pa evo i to radimo već neko vrijeme. Hoću da kažem, vrlo je čudno način na koji je ovaj zakon došao na dnevni red i ova žurba, bez obzira što Univerzitet Crne Gore, odnosno prošireni kolegijum Univerziteta Crne Gore na čelu sa rektorom, prorektorima i svim dekanima i direktorima instituta, tražili su da se ovaj zakon povuče i doradi. Crnogorska akademija nauka i umjetnosti je tražila da se ovaj zakon povuče na doradu. Nevladine organizacije koje se bave obrazovanjem su takođe tražile da se ovaj zakon povuče na doradu, čak se i Unija poslodavaca obratila da kaže da ovaj zakon ni njima nije prihvatljiv, dakle svi konstituenti,odnosno svi oni koji su vezani za obrazovanje i kojih se tiče ovaj zakon bili su protiv, a vi ste se oglušili, vrlo malo primjedbi ste usvojili. To su više neke izmjene kozmetičke prirode, a ne ono suštinski. Ovo što je u stvari, cilj ovoga to je ostalo, a cilj je da se uništi državni univerzitet.Ja prosto ne mogu da vjerujem da hoćete da idete na to da budemo država bez državnog univerziteta, ali očigledno da je takva tendencija. Nije mi negdje žao zbog mojih kolega sa Univerziteta koji uporno ćute sve ovo vrijeme i nijesu smogli hrabrosti da dignu glas i da kažu da to ne može da se radi. Ova vaša kreatura o tome da se finansiraju iz budžeta privatni fakulteti to ne postoji. Vi, kao Vlada određujete šta je javni interes.Vi treba da stipendirate studente koji vam studiraju neke deficitarne fakultete, kojima se stičeneko deficitarno zvanje, pa dajte njima stipendiju, pa ako taj fakultet postoji na Dolce Gabbana, neka ga tamo studiraju ili ako hoće neka idu u Rim, Beograd, Zagreb, ali da im mi damo stipendiju, a ne da vi finansirate privatne fakultete. Takav model nigdje ne postoji, ali očigledno da je vama interes premijera i njegov privatni biznis ispred javnog interesa i zbog toga je ovaj zakon na žalost danas tu. Na ovaj zakona, zajedno sa mojim kolegama, podnijela sam 19 amandmana. Vjerovatno sam mogla još više, ali prosto sam birala ono što je najbitnije, da evo pokušamo da nekako izađemo iz ove sitacije. Zahvaljujem.
  • Zahvaljujem. Iako ste pokazali interesovanje, gospodine ministre, moramo sačekati prvi krug, pa onda poslije prvog kruga ide mogućnost komentara i odgovora na komentare. Koleginica Jonica, ispred Socijalističke narodne partije, nakon nje kolega Srđan Perić. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, poštovani građani, ministre, Prvo pitanje na koje treba da odgovorite prilikom rasprave o visokom obrazovanju je na koga se odnosi ovaj zakon, a na koga se donosi Zakon o visokom obrazovanju. Ciljne grupe na koje treba da se odnosi ovaj predlog zakona jesu studenti, jesu saradnici i potencijalni saradnici, jesu profesori, ali jesu i vlasnici privatnih univerziteta i fakulteta. Sudeći po onome kako ste koncipirali ovaj zakon očigledno da se ovaj zakon, i ako je trebao da se odnosi na sve ove koje sam nabrojala, donosi samo zbog ovih 96 posljednjih, jer ste vi između studenata, profesora, potencijalnih saradnika i svih onih koji čine kvalitetnu budućnost Crne Gore izabrali vlasnike privatnih univerziteta i fakulteta i izabrali da ispunite njihova očekivanja u tekstu zakona koji ste predložili. Tvrdim to iz razloga što je evidentno da su tekstom zakona nezadovoljni studenti. Evidentno je da su nezadovoljni profesori, saradnici na fakultetu i oni koji treba da budu, takođe, nezadovoljni su i nekim normama ili nekim amandanima koji su predloženi. Iz tih razloga sigurna sam da vam je ovo bio prevashodni princip prilikom odlučivanja šta će u konačnom biti u tekstu zakona. Ono što moram da naglasim je da ni u jednom trenutku u ovoj priči nismo, a ni vi tokom pripreme zakona odgovorili na to, kako se uopšte primjenjuje Bolonjska deklaracija u Crnoj Gori i kako je uopšte sada stanje u visokom obrazovanju u Crnoj Gori? Podsjetiću vas na ono šta o tome kažu u Studenskoj uniji. U Studenskoj uniji kažu da sistem Bolonje ne bi bio loš kad bi se pravilno primjenjivao. Međutim, Studenska unija je već prije godinu dana tražila da se donese jedinstveni dokument na državnom nivou, jedinstvenoj primjeni Bolonje na sva tri univerziteta u Crnoj Gori i da se svaki profesor i student upozna sa istim, a sami tim i počne sprovoditi. Da li je u ovom predlogu zakona napravljeno utemeljenje za ujednačavanje principa funkcionisanja na svim univerzitetima i fakultetima u Crnoj Gori? Nije, naravno. Studenti su, takođe, ukazali na to da studenti i profesori prave svoju Bolonju na Državnom Univerzitetu i da se tako umjesto Bolonjskog sistema primjenjuje haotični sistem autoriteta veza, korupcije i slično. Oni su podsjetili da Bolonjski sistem u praksi znači red i disciplinu, a toga nema na Univerzitetu Crne Gore budući da 200 sudenata boravi u jednom amfiteatru za vrijeme predavanja, umjesto njih 30 do 40 kako pretpostavlja Bolonjska deklaracija. Prekobrojan upis studenata na državnom univerzitetu, metodi ocjenjivanja izuzetno loši, rijetko se primjenjuju Bolonjska metoda 50% seminarski radovi, vježbe i kolokvijumi, a 50% usmeni ipsit, ne postojanje koordinacije između službi na fakultetima i studenata, slaba tehnička opremljnost fakulteta, ne dolazak profesora na zakazana predavanja u vrijeme kada su zakazani, a takođe i na ispite, samo su neki od osnovnih problema studenata Državnog Univerziteta. Kako o Bolonji na crnogorski način govore profesori, a prije toga i studenti koji su nedavno imali neuobičajeni, za studente, razlog su oni koji su imali proteste, studenti psihologije u Nikšiću koji su bili nezadovoljni stečenim nivoom znanja, zato što su ukazivali na to da je jedan dio profesora nije dolazio i nijesu ostvarili odgovarajući nivo znanja zato što im nijesu plaćene nadoknade koje su trebale da budu plaćene. Oni su se tada zatvorili u učionice, čekali rješenje problema, jer im profesori koji dolaze sa strane, zbog ne plaćanenih honorara nastavu nijesu držali, a oni će na kraju izaći iz te priče i do kraja školovanja bez odgovarajućeg znanja koje im je potrebno da ozbiljno i odgovorno obavljaju posao za koji se školuju. Kao rezultat tog, umjesto da se uradi nešto da se to promijeni, donijeta ja odluka da se od naredne akademske godine upisuju brucoši na odsjek za psihologiju kao ni na još osam studijskih programa, farmacija, stomatologija, njemački, talijanski jezik u Nikšiću, engleski, učiteljski fakultetu u Beranama i na studijama prava u Bijelom Polju. Podsjetiću, šta je o tome rekao gospodin Duško Bjelica, predsjednik Upravnog odbora; "Visoki su troškovi, nema se kadra, pa je procijenjeno da bi jednu godinu trebali da preskočimo". Aktueli problemi, on kaže, su samo vrh ledenog brijega onoga što se 97 dešava na Državnom Univerezitetu. Psihologija je samo jedan od smjerova koji su praktično političkim dekretom osnovani nakon državnog osamostaljenja 2006. godine, od kada je naglo porasla razuđenost i broj fakultskih jedinica na kojima je nedostajući kadar obezbjeđivan iz susjedstva, dakle, citiram gospodina Bjelicu, predsjednika Upravnog odbora Univerziteta. Takođe, uvaženi profesor Radneko Pejović je na pitanje, da li je hiperprodukcija studijskih programa bila izraz realnih potreba Crne Gore ili posledica lošeg i neracionalnog planiranja koje nije imalo pokriće ni u novcu, ni u kadrovima, rekao je da je i jedno i drugo pitanju, da je neplansko otvaranje novih studijskih programa, jer država nema strategiju razvoja visokog obrazovanja, što u stvari predstavlja ključni problem ove države. Kako je kome padalo na pamet otvarao je studijski program. On je tada okrivio Vladu i Državni Univerzitet koji su morali o tome da vode računa i država Vlada su se maćehinski odnosili prema Državnom Univerzitetu. Ovo se mora korektno finansirati, ali ne na način na koji se polako i sve više stvara prostor za privatne fakultete. Na kraju, podsjetiću i na ocjenu gospodina Pejovića koji kaže: " Ko će platiti sve ovo"? Platiće student, ali i država, jer će školovati kadar koji neće imati zaposlenje. Svi ćemo mi tu izgubiti i krajnje je vrijeme da svi na univerzitetu i privredi i svugdje pričamo da Bolonjski proces ovako kako smo ga mi implementirali nije dobar. Sada da se vratimo na ono što je implementacija Bolonjskog procesa do sada i što je ono što ćete vi omogućiti ovim predlogom zakona. Podsjetiću prvo kako sada to funkcioniše na fakultetima. Različito se primjenjuje Bolonjska deklaracija od fakulteta do fakulteta, ali još što je strašnije različito se i unutar fakulteta Bolonjska deklaracija primjenjuje od profesora do profesora. Kod jednog porfesora se posle svakog kolokvijuma pruža mogućnost popravnog kolokvijuma, kod drugog se pruža mogućnost popravnog kolokvijuma samo nakon završnog ispita, kod jednog profesora na završni ispit mogu izaći svi studenti, kod drugog profesora samo oni koji su položili dva kolokvijuma, kod trećeg samo oni kioji su položili makar jedan kolokvijum. Prenos kredita iz godine u godinu ste i sada članom 81 zakona ostavili na način da to može da definiše svaka univerzitetska jedinica ponaosob što ne smatram da je princip koji obezbjeđuje da se na jednak način definišu prava svih studenata na svim fakultetima, kako bi trebalo da se uradi. Takođe, pravilo za upis studenata sa osnovnih na specijalističke studije mijenjaju se usred ili pred kraj akademske godine, na način da se sužavaju prava studenata ili smanjuje broj ispita koji mogu prenijeti sa osnovnih na specijalističke studije. Podsjetiću, na preporuku koju je donio Univerzitet organizacionim jedinicama, a koja je prošle godine važila, da se mogu dva ispita zaostala prenijeti sa osnovnih na specijalističke studije, da bi ove godine na samom kraju akademske godine 23.maja to promijenjeno i definisano da to može biti samo jedan zaostali ispit i to je bio trenutak kada studenti više nisu ništa mogli da promijene u onome što su do tada uradili oslanjajući se da će rješenje biti jednako kao i prethodne godine i odnositi se na dva ispita. Ono što se, takođe, radi i što jeste upečatljivo je priča o avgustovskom roku, koji umjesto da se uspostavi kao princip da postoji ili ne postoji, nastavlja se stara praksa da se vazda pri kraju akademske godine čitava drama i priča, priča o tome hoće li biti ili neće avgustovskog roka, pa se godinama definisano pravilo od dva ispita u avgustovskom roku, sada na kontu ovog smanjenja jednog ispita kod prenosa iz treće u 98 četvrtu godinu, odnosno sa osanovnih na specijalističke studije pokrilo time što se obezbijedilo da se u avgustovskom roku polažu tri ispita, što je proizvelo ono što sam sigurna, što su mi rekli studenti sa više fakulteta, da taj dan kad je ta odluka donijeta da umjesto dva mogu da polažu tri ispita u avgustovskom roku, su u principu 95% studenata koji su taj dan polagali ispite pali, jer je to bila poruka, važi sad ćete ovo polagati u avgustu. Ono što je takođe napravljeno kao korak nazad, za avgustovski rok do ove godine bilo je obezbijeđeno da se mogu polagati ispiti koji nijesu tokom akademske godine prijavljivani, sada je ovim pravilom obezbijeđeno da to budu tri ispita, onemogućeno je da to budu ispiti koji nijesu bili tokom godine prijavljeni, tako da se opet korak nazad otišlo i ušlo u smanjenje onoga što jestu prava studenata. Opet kažem, na kraju akademske godine kada to već značajno ne može da promijeni njihov uticaj na organizaciu učenja rada, posla i svega onoga kakva je njihva priprema za rad tokom akademske godine. Ono što moram da naglasim je činjenica da Ministarstvo nije uradilo ništa da pomogne rješavanju onoga što je po meni nešto što je projektovana priča, to je otvaranje, podgrijavanje ili puštanje do nivoa skandala, afera, na nekim fakultetima, na državnom univerzitetu. Ja to ne doživljavam nikako drugačije nego onako kako to može da doživljava roditelj koji je svoje dijete usmjeravao na državni univerzitet i na državni fakuletet, jer smatra da je to nešto što mora i treba da bude najbolje u državi, a sada se upravo projektuje da se na tim fakultetima stvori slika o javašluku, o skandalima, o ne radu, o aferama, kako bi se roditelji usmjerili da svoju djecu šalju na privatne fakultete. Da li je ovaj način funkcionisanja, ovaj način puštanja da te afere narastu do tog nivoa, u stvari pravljenje tezge privatnim fakultetima i povećavanje prihoda i preupućivanje studenata sa državnog na privatne fakultete i završavanje poslova nekima kojima je nedostajalo novca i u tom biznisu kojim se bave, pa da im se i tamo pribavi dodatan prihod. I na kraju samo nešto što sam htjela da pitam ministra na početku priče, a to je šta je urađeno sa studentima sa invaliditetom. Šta je od svih onih obećanja o tome da će se definisati besplatno školovanje, da će se definisati odgovarajući pristup, odgovarajuće mogućnosti za polaganje ispita i pohađanje nastave urađeno mnogo manje od onoga oko čega se velika priča pravila, nakon onih protesta prošle godine. Na žalost ne mogu da prihvatim da makar ni u toj oblasti nismo bili spremni da se ispoštuju na kvalitetan način sva obećanja i sve ono što su potrebe studenata sa invaliditetom i da makar tu budete dovoljno svjesni da je to kategorija kojoj moramo obezbijediti usluge, koja mora biti na prvom mjestu. Hvala.
  • Hvala. Kolega Srđan Perić će sada govoriti, nakon njega koleginica Draginja Vuksanović u ime Kluba SDP-a, trebala je ranije da govori ali smo ovakav raspored napravili. Srđan Perić ima riječ. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Žao mi je što ministar nije u sali, ali vjerujem da će pomoćnica Kurpejović prenijeti ono što bude moje obraćanje njemu. 99 Dakle, ovaj predloženi zakon o visokom obrazovanju je veliki korak nazad i osim ovog amandmana koji je naknadno usvojen da studenti po starom mogu završiti studije bez poteškoća, predstavlja potpuni promašaj. Ovaj zakon je neprecizan, nekozistentan i osim namjere pomaganja jednog privatnog univerziteta uopšte nije jasno, nije moguće utvrditi njegovu svrhu, zašto je predložen. I najbolje bi bilo da ministar skupi hrabrosti, pođe na Vladu i kaže da ovaj zakon povlači jer ne može da predloži nešto što je protivno državnom interesu. Dodatno čudi da se ovaj zakon mimo kolegijuma, mimo uobičajene prakse, mimo Ustava i mimo procedure malte ne na silu uvodi u skupštinsku proceduru i ovaj zakon se mimo ikakve procedure gura preko reda i mimo smisla, jer se nekome žuri. Kome se žuri u susret novoj nastavnoj godini? Tu leži odgovor na pitanje zašto je ovaj zakon danas pred nama. Odgovor dakle na ovo pitanje rješava enigmu ovolike ažurnosti Vlade, ovoliku mobilisanost vladajuće koalicije, jer jednom privatnom univerzitetu UDG kroz čitav set unakrsnih mjera treba pružiti mogućnost da široko zahvati u državni budžet. Pazite, država je ulagala u državni univerzitet decenijama. Plaćala stanove univerzitetskim profesorima i trebalo je da ih plaća. Kako god bilo postojali su određeni kriterijumi na državnom univerzitetu. Ulagalo se u naučno-istraživački kadar. Da li je to moglo biti bolje i više jeste svakako, ali novi zakon je trebao da ide u pravcu da se poboljšaju ti resursi, a ne da se pomaže privatni univerzitet. Zakon je trebao da se fokusira kako da se stvari poprave a ne da se devastira državni univerzitet. Ovaj zakon će imati vrlo štetne posljedice prije svega po dražavni univerzitet, da tu nema nikakvih dilema, a državni univerzitet je matica visokoškolskog obrazovanja. U tom smislu, minister, obavezni ste da učinite sve da se ona ne uništi, da ne bude nedoumica. Država treba da stane iza državnog univerziteta jer je znanje javni interes i dodatno država ima interes da zna šta se dešava na privatnom univerzitetu. Građani treba da znaju, roditelji posebno da je ovaj zakon posebno znači da će kroz poreze puniti budžet u obrazovanje a da će se ta sredstva početi prelivati UDG-u. Dakle, predstavnici neoliberalne škole ekonomije, koji sjede u UDG-u, umjesto borbe za studente na tržištu bore se za donaciju države. Neoliberalni ekonomisti žele na državne jasle. Toliko o doslednosti. Moram da priznam da je predlagač bio vješt pa je osnovnu intenciju zakona, a to je pomoć jednom privatnom univerzitetu, kroz čitav set unakrsnih i nejasnih mjera uspio da zabašuri. Uspio je da razvodni materiju i čitavim nizom nelogičnosti kojim će ministarstvo pružiti mogućnost da sredstva preusmjeri ka UDG-a. Ovdje ću u kratkim crtama pokušati da objasnim suštinu namjere predlagača. Prva stvar je da Vlada u kojoj sjedi veliki broj ministara privatnih univerziteta će imenovati savjet za visoko obrazovanje koje ima vrlo široka ovlašćenja kada je riječ visokoškolsko obrazovanje, prije svega kada je riječ o akreditaciji i reakreditaciji univerziteta. Sastav aktuelne vlade u latentnom konfliktu interesa, počev od vlasničkog udjela u privatnom univerzitetu pa sve do angažmana na privatnim univerzitetima. Konkretno jednom. Mada je većina aktuelnih ministara svoje osnovne akademske titule steklo na Univerzitetu Crne Gore, odnosno na državnom univerzitetu, izgleda da se to zaboravilo pa se ponašaju kao pijar-menadžeri UDG-a. U njihovu objektivnost prilikom izbora članova Savjeta za visoko obrazovanje imamo 1001 razlog da sumnjamo, a ja ću reći samo jedan. Ne grize se ruka koja te hrani. 100 Druga stvar, uvođenje dvostrukih aršina po kojima će privatnim univerzitetima biti lakše raditi, upravo na toj liniji otežavanja rada državnom univerzitetu. Sama procedura izbora rektora univerziteta je mnogo složenija na državnom univerzitetu nego na privatnom. U krajnjoj crti da neko ne pomisli da se univerziteti forsiraju iz razloga da se zaštiti državni univerzitet. To se radi da bi se zaštitio jedan univerzitet i tu su cijenu tog obračuna platile samostalne fakultetske jedinice koje su ovim predlogom zakona stavljene u red manje vrijednih visokoškolskih institucija. Treća stvar, narušava se autonomija univerziteta, prije svega kroz način na koji je propisana problematika finansiranja. Tako se članom 26 uvodi obaveza obezbjeđivanja garancija poslovne banke. Pazite univerzitetu i samostalnoj fakultetskoj jedinici su potrebne bankarske garancije, kao da je riječ o KAP-u, kao da je Vlada pobrkala lončiće pa ne zna šta je KAP a šta univerzitet Crne Gore. I ovom praksom se pomaže jedan privatni univerzitet, a ne državni, jer državni nema banku i nema sa sobom povezanu banku, ali je UDG I kroz vlasnike povezan konkretno sa jednom bankom, onom istom bankom koju je Vlada pomoglo beskamatnom pozajmicom od 44 miliona eura. I sada je vjerovatno Vlada po logici kada smo mogli pomoći banku možemo i Univerzitet treba da sanira neracionalne finansije UDG-a. Ministre, ja vas pitam za uporednu praksu, gdje to ima? Gdje ima jasno povlačenje prakse da se pomaže na ovaj način privatni univerzitet? Konkretno jedan. Cio zakon se crta za UDG-e. Da bi jedan univerzitet i jedna banka imala svake godine na 1000 školarina i kredita koji će pokrivati te školarine, Vlada je spremna da naglavačke okrene cio koncept visokoškolskog obrazovanja. Pri tome, ne slušajući Crnogorsku akademiju nauka, ne slušajući fakultete prirodnih nauka, ne slušajući fakultete društvenih usmjerenja. Ako ovaj zakon prođe, studenti mogu očekivati i nova rješenja kako bi privatni univerzitet imao više školarina, jer će se zatvarati prostor za besplatno univerzitetsko obrazovanje. Vidjeli ste kako se Vlada u liku svoga ministra Stijepovića danas borila da udžbenici ne budu besplatni, sjutra će se boriti još žešće za školarine na privatnom univerzitetu, ako tom univerzitetu bude to trebalo. Da se razumijemo, nemamo ništa protiv da privatni univerziteti budu apsolutno ravnopravni sa državnim, ali da rad privatnog univerziteta plaćamo iz budžeta je van pameti. Ako ne mogu da rade pojedini studijski programi, zašto je problem da se odustane od njih. Podsjetiću vas da se na državnom univerzitetu gase redovni studijski programi, jer nisu održivi. Zašto je to problem da se uradi na UDG-u? Ako nema država finansije, zašto ne gase studijske programe. Država može i mora da odlučuje u oblasti obrazovanja i privatni univerziteti trebaju da polažu račun državi kakvu nastavu sprovode i odakle im finansije, a ne da država sebe stavlja u pasivan položaj, da ne smije da zaviri maltene u privatni univerzitet i pri tom da ih finansijski pomažete. Ne treba da se država boji nijednog univerziteta makar mu vlasnik bio i prvi ministar. Ministarstvo mora, bez kompleksa, da se bori za svoj osnovni interes, a to je promovisanje znanja, to je stvaranje solidne naučno istraživačke baze čije obrise već imamo na državnom univerzitetu, ali koje je ovim zakonom trebalo poboljšati, a ovim zakonom se plašim da ćemo ih uništiti. Bojim sa da ćemo dobiti privatni univerzitet koji ćemo držati na državne jasle, a da ćemo državni svesti na nivo ispostave privatnog univerziteta. 101 Ovim zakonom se šalje jako loša poruka studentima da se na njih gleda samo i isključivo sa stanovišta profita. A profit, gospodo iz Vlade, nije sve. Znanje je mnogo bitnije, jer pare možete da pojazmite, a znanje ne. Imali smo dugo nedoumicu da li predlagati amandmane na zakon koji je ovoliko loše koncipiran, ali smo ipak riješili da podnesemo amandmane, i to 21 da popravimo što se popraviti da. Ni jedan od tih amandmana nije kozmetičke prirode, svaki zadire u suštinu ovog koncepta, koncepta visokoškolskog obrazovanja. I na kraju, iskreno apelujem na predlagača da povuče Predlog zakona o visokom obrazovanju, povede kvalitetnu raspravu u koju neće ignorisati suštinsku argumentaciju, i da pred Skupštinu dođe sa zakonom, ne sa željom da se obezbijedi profit privatnom univerzitetu, već da se obezbijedi kvalitetno sticanje znanja za naše akademske građane. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Periću. Na redu je koleginica Draginja Vuksanović, u ime kluba Socijaldemokratske partije, a nakon nje dvojica kolega iz kluba četiri partije. Izvolite, koleginice Vuksanović.
  • Zahvaljujem. Uvaženi predsjedavajući, predstavnici Vlade, kolege poslanici, prvo građani Crne Gore, Pred nama je jedan zaista važan, veoma važan zakon o visokom obrazovanju. Iz ugla Socijaldemokratske partije, iz ugla svih poslanika, složićemo se ovdje, ovaj zakon treba da predstavlja temelj za razvoj nauke i jedan dobar i kvalitetan naučno istraživački rad. Koliko budemo razvijali nauku i perspektivan naučno istraživački rad, od toga zavisi, naravno i kakav će nam biti Univerzitet Crne Gore. Prvenstveno ove odredbe zakona odnose se na sam univerzitet i na one koji rade na Univerzitetu i školuje one koji su buduća snaga ove države, budući ljekari, pravnici, ekonomisti i oni koji će sjutra da vode ovu državu. Nauka i sam univerzitet je hram znanja i predstava kulture jedne same zajednice. Smatram da je dobar okvir za ovaj zakon kjoi je trebao da bude podsticaj izradi odredaba ovog zakona, upravo činjenica da je poglavlje nauke otvorena i zatvorena. Međutim, mi iz Socijaldemokratske partije imamo neke primjedbe na koje ću ja ukazati tokom sadašnjeg izlaganja. Prije samih tih primjedbi, koje se nalaze u odredbama ovog zakona, želim da ukažem na činjenicu da smo, uvažena koleginica Branka Tanasijević iz kluba DPS-a i ja iz kluba Socijaldemokratske partije, odlučile da povučemo amandman prvi, i naravno, dostavile smo novi amandman koji se odnosi na stav 3 član 75 Predloga zakona o visokom obrazovanju, koji se mijenja i glasi, citiram: "Ugovor sa saradnicima iz stava 1 alineja 1 ovog člana, zaključuje se na period od godinu dana, ali ne duže od tri godine", što smatramo da je sasvim dovoljan period da student koji se upisao može na vrijeme završiti studije koje je i započeo, Možda se u javnosti naš povučeni amandman doživio, na neki način, kao diskriminatorski. Apsolutno nismo imali tu namjeru i stoga želim da pojasnim o čemu se 102 radilo. Željeli smo da zaštitimo one koji su pošteno sticali znanja na rednovim studijama, jer znamo da je bilo mnogih zloupotreba. Imali smo na primjer situacije da neki student završi sa niskim prosjekom osnovne studije, a da onda najednom na postdiplomskim studijama dobije visoki prosjek ocjena. To su neke zloupotrebe za koje i moji studenti sa kojima ja radim i od kojih imam podršku i za koju im zahvaljujem, će zasigurno razmjeti šta stoji iza toga. Međutim, uzimajući u obzir svrhu specijalističkih, magistarskih i doktorskih studija na kojima se studenti opredjeljuju upravo za onu oblast prava za koju su najviše zainteresovani i uzimajući u obzir one studente koji su na osnovnim studijama pošteno sticali znanje i svoje ocjene, a možda nisu ostvarili prosjek ocjena 8,5, a upravo na specijalističkim, magistarskim i doktorskim studijama ostvarili prosjek 8,5 i više, jer su se upravo za to specijalizovali, mi smo odlučili i zaključili da povučemo ovaj amandman i da ostanemo pri predloženom rješenju u Zakonu, a predloženo rješenje glasi: "Saradnik u nastavi može biti: 1. student magistarskih studija koji je završio osnovne ili specijalističke studije sa najmanjom prosječnom ocjenom B 8,50; 2. student doktorskih studija, odnosno doktorant koji je završio magistarske studije sa namjanjom prosječnom ocjenom B (8,50) i 3. lice koje je steklo naučno zvanje doktora nauka, bez postavljenih uslova". Nadajući se da ćemo i na ovaj način izači u susret onima koji su zaista pošteno i predano radili, na postdiplomskim studijama opredjeljujući se za ono za što su najbolje kvalifikovani, što je predmet njihovog interesovanja, i vjerujući da će zloupotreba u oblasti obrazovanja prilikom izbora u zvanja, biti sve manja. Uvažena koleginica Tanasijević i ja, ispred dva kluba, takođe ostali smo pri amandmanu - u članu 90 Predloga zakona o visokom obrazovanju, stav 4,koji se mijenja i glasi: "da student ima pravo da tri predmeta koje nije položio u rokovima koji su predviđeni iz stava 1 ovog člana, polaže u dodatnom roku prije početka naredne studijske godine", što opet možda nije ono što su studenti tražili neograničeni broj predmeta, ali je više u odnosu na dva, kako je bilo predviđeno rješenje do sada. Što se tiče sugestija i onoga sa čime se Socijaldemokratska partija ne slaže, jeste da mi predlažemo upravo da se briše član 25 iz Zakona o visokom obrazovanju, uz obrazloženje da smatramo da je zaista suvišan, obzirom da podjela na javne i privatne ustanove visokog obrazovanja, što je i predviđeno članom 14 stav 2 Predloga zakona obezbjeđuje ostvarivanje svrhe zakona i smatramo da, zaista u tom dijelu, ova odredba zakona o privatno javnom partnerstvu zaista je suvišna. I naravno, složiću se sa kolegama do sada, da zaista ovaj slučaj do sada nije poznat u zakonodavstvu Crne Gore niti u zakonima država u okruženju, kao što su Srbija, Hrvatska, gdje takođe postoji podjela na privatne i javne ustanove visokog obrazovanja. Socijademokratska partija že takođe predložiti, u kontekstu člana 11 stav 1 da se taj član mijenja i glasi: "Savjet imenuje i razrješava Skupština, na predlog Vlade Crne Gore". Ipak se ovdje radi o jednom Savjetu za visoko obrazovanje, sam prefikt visoko govori o tome da, bez obzira što ostali savjeti se biraju na predlog Vlade, ipak da ovdje treba da bude, na neki način, odgovorniji pristup, što mi ne sumnjamo da u Vladi nema odgovornih subjekata, ali da mu treba posvetiti više pažnje i da predloženim rješenjima razgovara se i u Skupštini, kako bi rješenja bila kvalitetnija i svrsishodnija. To su znači te okolnosti na koje smo mi željeli da ukažemo. 103 Ja bih samo, na kraju svog izlaganja, ukazala na sljedeće: Nas je u ovom parlamentu birao narod i mi sve zakone donosimo za narod, za dobrobit svih i za dobro ove države. U tom cilju, povezujući ovo zaključno izlaganje sa onim što sam rekla na početku da Univerzitet Crne Gore, visoko obrazovanje predstavljaju ogledalo jednog društva, ogledalo kulture, ogledalo dostojanstva i prilika u tom društvu, pozvala bih se na jednu lijepu izreku koju je rekao Mendeljejev, a kaže: "Naučna setva sazreće u narodnu žetvu". I mi zaista želimo da sazre u narodnu žetvu i da bude prihvatljiva za narod. Kad kažem narod, mislim na studente, na buduće generacije onih koji će da vode ovu državu i za dobrobit svih građana. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Vuksanović. U ime kluba četiri partije, prvo kolega Andrija Popović, a nakon njega kolega Genci Nimanbegu, po pet minuta. Izvolite, kolega Popoviću.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore i crnogorske dijaspore, uvaženi predstavnici Vlade, Što se tiče Predlgoa zakona o visokom obrazovanju Liberalna partija, još nijesam siguran kako će se izjasniti, ali u svakom slučaju htio bih da ukažem na nekoliko stvari. Evidentna je hiperprodukcija visokoobrazovanih kadrova u Crnoj Gori. Izgleda da je potpuno … bilo kakva strategija tih visokoobrazovanih kadrova i mislim da ćemo za par decenija doći u situaciju da će praktično 2/3 ljudi u Crnoj Gori biti visoko obrazovani. Hoće li se ko baviti drugim djelatnostima, vjerovatno ne. Ko će raditi u zanatstvu, u gostiteljstvu, turizmu, javnoj upravi, uopšte mi nije jasno. O tome su i prije prethodnici govorili, kolege, koleginice, bitno je veoma vraćanje dostojanstva prosvjetnim radnicima, kako prosvetnim radnicima, tako i profesorima, profesorkama na fakultetima. Ova profesija je uvijek bila ranije, tako je i u ostalim zemljama, jedna od najcjenjenijih, a imam, takav je osjećaj, a nije osjećaj nego takva i stvarnost, da je na neki način obezvrijeđena, preduslov je da se tim ljudima povećaju plate koje su veoma male za taj posao koji oni rade. Takođe, iz ugla Liberalne partije, ukazali bismo na jedan neodoljiv osjećaj da se ovdje favorizuju jedan ili dva privatna univerziteta. Liberalna partija je podnijela amandmane na prijedlog zakona o visokom obrazovanju i od toga će i zavisti kako ćemo se i izjasniti u konačnici. Što se tiče ovog favorizovanja nekih privatnih univerziteta, da im ne pominjem sad imena, evo su mnogo puta pomenuti danas, u odnosu na privatne fakultete, praktično, ako bi se sproveo ovaj zakon, odnosno ako bi ovaj prijedlog zakona o visokom obrazovanju prošao, mi više ne bismo imali ni jedan privatni fakultet, dakle ostao bi samo eventualno državni univerzitet, eventualno jedan ili dva privatna univerziteta. Amandmani Liberalne partije, nadamo se da će imati podršku i predlagača, jer predloženo rješenje da se obezbjeđuju finansijska sredstva za osnivanje i početak obavljanja djelatnosti, govorim o članu 22, predloženo rješenje je nelogično i suprotno prirodi finansiranja visokog školstva, bilo da je osnivač država ili privatna lica. Sredstva državnih visokoškolskih ustanova obezbjeđuju se godišnjim budžetima, privatnim putem 104 školarina upisanih studenata. Nelogično je tražiti da sredstva za obavljanje djelatnosti, materijalni troškovi, plate, amortizacija, ptt troškovi i sl. budu obezbijeđeni unaprijed, prije početka rada. Takav zahtjev je nesprovodljiv i mi ćemo pokušati da predloženom promjenom da se ta norma dovede u sklad sa realnošću. Takođe, govoriće se o tome i u pojedinostima, član 26 koji obuhvata odjeljak finansijskih garancija, tu se mora dodati i garancija kontinuiteta. I član 39 koji tretira da ustanove u strukturi studijskih programa, u Crnoj Gori dominiraju studijski programi akademskog karaktera, što nije u skladu sa zahtjevima tržišta rada, gdje se traže aplikativna i uvježbana znanja, odnosno primjena nauke u profesionalnoj praksi, završavam, organizacije i menadžmenta. Uglavnom, to su primjedbe Liberalne partije i na to ćemo se usresrediti da bismo poboljšali tekst Prijedloga zakona.
  • Zahvaljujem. Izvolite, kolega Nimanbegu, pet minuta.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege i predstavnici Ministarstva, Želio bih ukratko da se sa jednog drugog aspekta osvrnem na ovaj Zakon o visokom obrazovanju, posebno iz razloga što, vi znate, ja predstavljam određenu nacionalnu zajednicu u Crnoj Gori, gdje većina studenata ne koriste sistem visokog obrazovanja koji je u Crnoj Gori. Naime, zbog jezika, mladi Albanci Crne Gore, većinom svoje školovanje nastavljaju u okruženju i inostranstvu. Sigurno da bi bilo bolje da oni svoje studije mogu obaviti u Itatliji, u Njemačkoj, Americi ili u kvalitetnijim centrima za obrazovanje, ali oni ne koriste toliko sistem koji je u Crnoj Gori, nego studiraju ili u Albaniji ili na Kosovu. I stoga bih imao tačno pitanje za Ministarstvo, prije nego što vidimo da li ima potrebe za podnošenje amandmana na ovaj zakon. Naime, u članu 99 ovog zakona, iako ste u dokumentu koji slijedi, da li je on usklađen sa evropskim standardima, to piše da je član 102, nije tačno to je član 99, gdje se govori da strani državljani mogu studirati isto kao crnogorski državljani koji plaćaju školarinu. Naime, između Crne Gore i Albanije je potpisan Sporazum o obrazovanju koji ovaj dom nije ratifikovao, znači, on je samo parafiran, i da li na osnovu ovakvog člana zakona postoji bojazan u nekoj budućnosti da se taj sporazum ili bude van snage ili ne bude više aktuelan. Jer, što se ovdje radilo, puno vremena Ministarstvo za manjinska prava i slobode, koje je bilo tada pod rukovodstvom jedne partije, dugo godina, oni su čak vršili politički uticaj na studente koji su htjeli studirati u Albaniji i na Kosovo, jer su oni to iskorišćavali kao metod dobijanja glasova. To ministarstvo, i po Sporazumu, znači ima pravo da odredi kvote ili stipendije koji će studirati u Albaniji i ja sam mišljenja da se to treba izuzeti iz tog ministarstva i da to treba ići put Nacionalnog savjeta da oni određuju ko će studirati. Kao drugo pitanje koje bih želio ovdje postaviti, je pitanje koje je vezano i za mogućnsot ukidanja školskih programa. Naime, ministre, ljeta davne 2000. godine je napravljen Sporazum u Ulcinju. On se možda zove Sporazum iz hotela Albatros, 105 između političkih partija albanaca koje su bile aktuelne u to doba, i po kojem je predviđeno, između ostalog, i otvaranje fakulteta na albanskom jeziku u Crnoj Gori. On je iskorišćen na taj način da je taj sporazum da je otvoren samo studijski program za razrednu nastavu koji funkcioniše u Podgorici, i koji je moćda jasan primjer kako kad politika odlučuje, šta se treba otvoriti za studiranje da to nije uvijek pametno. Naime, sad imamo i produkciju tih kadrova koji ne mogu ostvariti pravo čak dugo godina, ni za određivanje pripravničkog staža, a kamo li za neko zapošljavanje. Stoga me interesuje da li u vašem ministarstvu postoji plan na koji način, ono što vi referišete redovno prema Evropskoj uniji, da u Crnoj Gori obrazovanje na albanskom jeziku je na svim nivoima, da postane realnost. Što znači da se možda državni Univerzitet, da otvori drugi smjer na albanskom jeziku čije bi sjedište, apsolutno, po meni trebalo biti u Ulcinju, jer evidentno je pokazano da učiteljski smjer koji funkcioniše u Podgorici, je iscrpio svoje mogućnosti, jer proizvodi kada koji na tržištu rada ima problema. Takođe, treći element koji bih htio izraziti u ovom zakonu je taj da izgleda da postoji velika bojazan kod naših kolega što se tiče da implementacija ovog zakona može dovesti u povoljniji položaj privatne fakultete u odnosu na državni univerzitet. Moj je stav da Skupština Crne Gore sigurno mora puno brinuti za univerzitet Crne Gore, kao takav, da privatni fakulteti koji su osnovani sigurno oni se trebaju snalaziti na tržištu, ali proces njihove akreditacije, odredjivanje programa, nije sam ostavljen na tržištu nego da Ministarstvo mora da ima jaku ulogu u davanju licenci za fakultete, za odredjene univerzitete, jer imamo primjera u okruženju u Bosni, u Albaniji, da je prevelik broj fakulteta, da oni proizvode kadrove koji na tržištu vrše pritisak za odredjena zanimanja za koja nema potrebe i na taj način samo slabe ponudu koja je na tržištu rada. Zahvaljujem potpredsjedniče drugi Skupštine Crne Gore i samo želim sublimirati da ovakav zakonski predlog je prihvatljiv uz odredjene odgovore koje bih želio dobiti što se tiče amandmanskog djelovanja na njega.
  • Hvala. Sa ovim je završen prvi krug. Gospodine ministre da li hoćete da komentarišete do pet minuta? Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, svi su imali po 10 minuta i to šest klubova, zaista mislim da sam zaslužio barem 10 da bi bio iole ravnopravan, a samo je odgovor na pitanja i to najuži dio pitanja.
  • Znam kada je ova tema u pitanju da zaslužuje više, ali imamo mnoge obaveze i budite efikasni, molim vas.
  • Hvala. Počeću od odgovora na pitanje gospođe Branke Bošnjak koja je kazala da je ovo kraj državnog univerziteta i navela je dva člana zakona. Jedan je privatno-javno partnerstvo i drugi je statusne promjene. 106 Oko privatnog javnog partnerstva željeli smo da, kako ona kaže, ako treba ovoj državi veterinarski fakultet i nema para da ga osnuje, a privatni partner hoće da sa državom napravi partnerstvo, da se napravi taj fakultet, tako što će on dati kadar, sredstva, a država objekat i tako napraviti veterinarski fakultet. To nam je bio cilj. Ali, gospodjo Bošnjak, ako vi mislite da je ovo jedno što uništava državni univerzitet a podnijeli ste amandman saopštavam da vam je amandman prihvaćen i da je ovaj član brisan. Drugo, statusne promjene, to je naredni član, to su dva stava. Znači, ustanova može izvršiti statusne promjene. Odluku o statusnoj promjeni ustanove donosi osnivač. Ako neko na državnom univerzitetu, ovo se odnosi na državni univerzitet, pravni, ili ekonomski fakultet koji su profitabilni, hoće da se odvoje od državnog univerziteta, ne mogu sami dok im Vlada ne da saglasnost. To je zaštita državnog univerziteta. Molim vas da to razumijete. Ajde da se nadjemo poslije sjednice plenuma da ovo dogovorimo. Ako je problem, ako vi mislite da se sa ovim ruši, vi mislite da se ovako štiti državni univerzitet, ali to je lako raščistiti. Ako mislite da se ruši brisaćemo ovaj član kao prvi , ali se ne ruši nego se štiti. Ovo znači kada neko vije’e nekog fakulteta donese odluku da se izdvoji iz državnog univerziteta, onda Vlada treba da donese odluke jer treba neko da školuje i da plaća to školovanje. (Branka Bošnjak: Za šta će vam taj član?) Da zaštitimo državni univerzitet od eventualne samostalne odluke neke od univerzitetske jedinice da se izdvoji iz državnog univerziteta, a onda treba država da plaća te studente koji su se tu upisali naknadno, da sačuvamo državu. Znači, to je suština tih i ako je to rušenje, nema rušenja, dogovorili smo se. Gospodin Perić, mimo reda i kome se žuri. Gospodo, ovaj zakon se prije svega odnosi kako smo rekli na 26.000 studenata i na jedan broj unvierzitetskih profesora, saradnika i tako dalje. To je hiljadu i nešto. Studenti su dostavili, sa državnog univerziteta to je 21.000, pismo ovom parlamentu u kome kažu: Studentski parlament je učestvovao u izradi Nacrta zakona i predložio rješenja koja su od značaja za studentsku populaciju u našoj državi i ta rješenja su se našla u završnom Predlogu zakona koji treba da bude razmatran na ovoj sjednici Skupštine. Jesam li bio jasan? Studenti su bili u radnoj grupi, predložili su rješenja, evo ih ođe šest, izmedju ostalih, koja su označena za njih i oni mole da se ovo usvoji. Studenti mole da se usvoji, njima se žuri, jer im ta prava već počinju od 9. septembra. Evo vam dokaz, evo vam potpisi i pečat. Predstavnici 21.000 studenata sa državnog fakulteta njima se žuri da ostvare svoja prava. Koja? Najmanje 20% studenata u svim organima i tijelima univerziteta, avgustovski rok, produženje roka za polaganje ispita i tako dalje. Znači, njima se žuri, nikome drugo. Dalje, gospodine Periću, oko državnog univerziteta, garantujem vam , obećavam sada da će budžet državnog univerziteta za iduću godinu biti veći nego u ovoj. Je li to zaštita? Jeste. I oko konflikta interesa. Pa zar nema ođe profesora ođe koji sada sjede, koji odlučuju o Zakonu o visokom obrazovanju? Je li to konflikt? Ja ne znam. Upućujem sve i iz Vlade i iz Skupštine na Komisiju za konflikt interesa. Zar nije konflikt ako profesorica sa jednog univerziteta državnog danas diže ruku za ovo ili ne? Ja ne znam je li, ali neka to odluči Komisija, ja samo upućujem i na tu vrstu problema. Oko garancija. Vjerujte da smo kritikovani zbog ovih garancija. Da smo najrigidniji i da smo u fokusu pažnje zbog toga što je ovo biznis barijera. Šta ovo znači? Ovo znači za privatni univerzitet da kada se osniva da mora kod neke banke da položi neki kapital. Zašto? Da 107 sjutra ako se ugasi da se sa tim parama završi završetak školovanja tih studenata a ne da ih država koja je dala dozvolu za rad finansira. Ođe se štiti država, ne privatni vlasnik. Zašto ovo ne razumijete? Ovo je jednostavno. Ođe su najrigidniji u regionu, jer mi svakom novom privatnom i starom univerzitetu ne dajemo licencu dok ne obezbijedi onoliko para koliko mogu studenti koji su tamo upisani završiti do kraja njihovo školovanje. Jer, ako oni propadnu ili se ugase ili napušte, onda mora država da fianansira i tu štitimo državu. Kod invalida? Gospodjo Jonica, veoma vas poštujem, ali vjerujte ono što ste rekli prije neki dan oko ove strategije I danas oko ovoga zakona, vi ovaj zakon nijeste čitali. Moram iskreno to reći. Jer, da ste čitali zakon ne bi rekli ništa ovo što ste rekli oko lica sa invaliditetom. Znači, ođe piše u čl. 9,22,79,93, da smo prihvatili sve njihove primjedbe i sugestije. Prvo, za lica sa invaliditetom od usvajanja ovog zakona školovanje je besplatno. Drugo, svi termini, stručni ,smo ugradili one koji su oni rekli da su stručni jer oni to bolje znaju od nas. Treće, na svim fakultetima i univerzitetima mora se stvoriti uslov za pristup, za njihov pristup tim studentima. Prema tome, mislim da je to primjer kako smo i završili njihove probleme, naravno kroz zakon. Dakle, ne žuri se nama nego se žuri studentima i mi ovo radimo zbog njih. Ako vi imate druge dokaze, izvolite. Gospođo Bošnjak, ako hoćete da se nadjemo poslije sjednice da ovaj drugi član raščistimo i onda smo mirni da nema kraja državnog univerziteta nego ide u razvoj i napredak u .....
  • Podržavam razmjenu mišljenja vas dvoje, ali da nema konotacije prošlosti. Neki put ste znali da budete vrlo dinamični, u diskusijama, sjećam se polemika vas dvoje. Ko želi pravo na odgovor ili na komentar, dva minuta, ni jedan sekund više, da bi zapazili i što više ispoštovali ostale kolege. Ko je prvi? Gospodin Perić. Izvolite.
  • Gospodine Stijepoviću, zaista je teško polemisati sa vama iz prostog razloga kada imate polemiku, vi imate jednu temu i onda diskujete o njoj sa različitih uglova gledanja. Vi mijenjate i teme i teze. Da vam pojasnim nemam vremena. Znači, dva minuta su pred nama. Vaše teze nevjerovatno lako pobijati ali da vamkažem sada ovako: kada kažete garancije, kako garancije ne idu u korist državnom univerzitetu. Da vam kažem, postoji vrlo jednostavna stvar, ovaj zakon je crtan za UDG 1/1. A evo da vam pojasnim vrlo plastičan primjer: fakultet za državne i evropske studije koji je pobrao sve komplimente, kako u domaćoj tako i u međunarodnoj javnosti, je fakultetska jedinica, nije univerzitet. Univerzitet UDG ima Prvu banku koja će mu dati garancije kada god hoće, to svi znamo. Fakultet za državne i evropske studije nema banku iza sebe. Njemu je ovu garanciju jako teško gotovo nemoguće obezbijediti. I šta ste Vi ovom normom uradili? Vi ste u programima koji su konkurentni, gdje je Fides bolji od UDG-a, Vi ste unapijed favorizovali UDG. E to Vi, minister, konstantno radite, i to je konstantno intencija gotovo više od pola članova ovog zakona . Znači, to je ono što je bitno.Vi, gospodine Stijepoviću, u ovom konkretnom slučaju studijski odsjek koji je sjajan možete da ugasite zato što fakultet ne može da obezbijedi bankarske garancije 108 koje privatni univerzitet, koji je direktno povezan sa bankom, može. To je povreda, znači, članova 17 i 59 Ustava Crne Gore koji obezbjeđuju ravnopravnost u pristupu tržišta. To je suština tih članova.Zašto je ovaj zakon pao na Zakonodavnom odboru? Evo, vam još jedna potvrda.
  • Hvala Vama, gospodine Periću. Izvolite, gospođo Jonica.
  • Koliko su tačne vaše tvrdnje o tome koliko je u Zakonu sve uređeno kako treba za studente sa invaliditetom, najbolje govori činjenica koliko je amandmana na ovaj zakon podnijelo Udruženje mladih sa hendikepom. Od terminologije do uslova na sve su imali primjedbe, a odlično znamo i što znači ta priča o kojoj Vi govorite da se moraju stvoriti uslovi za pristupačnost na fakultetima. Mi do avgusta ove godine imamo rok u osnovnom zakonu za sve javne ustanove i sve ostalo da se moraju adaptirati prilazi za osobe sa invaliditetom, pa to nije urađeno ni na način da se popiše đe još nije to obezbijeđeno, a ne da se obezbijede uslovi. A što se opaske o čitanju i nečitanju zakona i čitanju i nečitanju strategije, znam da ste Vi, gospodine Stijepoviću, Strategiju razvoja obrazovanja o Crnoj Gori pročitali po prvi put izgleda nakon što sam Vam ja ukazala na nju prekjuće u raspravi, jer taj dan nijeste imali odgovor, pa Vam je dva dana trebalo da smislite što ćete da mi odgovorite na ono što sam pričala i kako ćete da objasnite da ste 3,3 miliona samo uložili u opremanje namještaja u školama, a od roditelja i djece uzeli 10 miliona za popravku namještaja koji je eventualno oštećen. Toliko o tome. Pažljivo čitam zakone i ukazujem na činjenicu da samo član 90 jeste nešto što mi garantuje tvrdnju da nijeste u pravu da se studenti slažu sa ovim, jer ovim članom je neprecizno definisano i sve oko avgustovskog roka i oko ispitnih rokova, januarskog i junskog, i ta dva ispitna termina. Nije precizirano da iza svakog kolokvijuma mora postojati popravni kolokvijum, nije precizirano da u avgustovskom roku moraju profesori priznati one djelove ispita koji su položeni u redovnim rokovima, a ne tražiti da se od početka polažu čitavi ispiti. Nije precizirano da se mogu u avgustovskom roku prijaviti i ispiti koji nijesu prijavljeni tokom akademske godine.
  • Hvala. Izvolite, gospođo Bošnjak.
  • Prvo da kažem da mi je drago što čujem da ćete da prihvatite amandman da se ukida mogućnost privatno-javnog partnerstva. Insistiraću i da se prihvati amandman kojim bi se brisao ovaj član koji se odnosi na status ustanove. Prosto ne znam zašto bi davali ideju nekome da može da mijenja status, a inače je univerzitet jedno pravno lice i ne postoji nikakva mogućnost da se jedinice same odvoje. A ako bi tražili baš saglasnost od Vlade nijesam sigurna kad neko dođe i nečiji interesi prorade da Vlada ne bi tu rekla – ok, može. Recimo, Vujica Lazović da kaže - može ekonomija. Njima više odgovara da su samostalni, u dobru je dobro biti s univerzitetom, ali kad krene kriza 109 onda oni malo žele da se osamostale, jer neće da dijele i dobro i zlo sa univerzitetom. Ali, obzirom da ste krenuli da usvajate amandmane očekujem da ćete usvojiti i onaj amandman kojim se ne dozvoljava finansiranje studijskih programa od javnog interesa na privatnim fakultetima, nego ponudila sam model da Vi kao Vlada raspišete stipendije za deficitarne struke koje trebaju Crnoj Gori, odnosno su od interesa za Crnu Goru i u tom momentu su im potrebne, pa da mi fino stipendiramo studente, pa neka studenti biraju. Ako taj program studijski postoji na UDG-u mogu da odu na UDG. Ako im se sviđa u Beogradu u Rimu, Zagrebu, da oni biraju sa tim sredstvima, a ne da Vi na taj način pomažete privatni univerzitet. Očekujem da ćete biti dosljedni.
  • Hvala, gospođo Bošnjak. Kolega Nimanbegu, samo jedan minut.
  • Pošto kolega ministar nije stigao da adekvatno odgovori, daću mu priliku još jednom jer mislim da nije korektno, gospodine ministre, da nijeste odgovorili. Znači, šta je sa sudbinom, da li ste razmišljali o tome, studijskog programa fakulteta na albanskom za učiteljski jezik, što je ovdje u Podgorici? Znači, da li razmišljate o tome? Proizvode se deficitarni kadrovi koji imaju problema prilikom zapošljavanja. I da li razmišljate da taj Sporazum iz 2000. godine koji je postignut u Ulcinju o nastavi o visokoškolskom obrazovanju u Crnoj Gori, da se odvija na albanskom jeziku, da treba promijeniti smjer, da bude to ili turizam ili ekonomija i da sjedište tog fakulteta bude u Ulcinju.
  • Hvala, kolega Nimanbegu. Kolega, izvolite.
  • Ovo što je rekao kolega Nimanbegu, nas ministar nije ni udostojio nikakvoga odgovora, jedino nas iz našeg Kluba. Veoma važno, možda najveći problem visokog obrazovanja u Crnoj Gori je hiperprodukcija visokoobrazovanih kadrova. Kad ćete Vi napraviti neku kontrolu, neku strategiju? Kao što sam rekao, za nekoliko decenija praktično će svi ljudi u Crnoj Gori biti visoko obrazovani, hoće li se ko baviti kojom drugom djelatnošću. I druga stvar, poslanik Perić je o tome govorio, favorizovanje pojedinih privatnih univerziteta koji mogu da daju bankarske garancije, ne za sljedeće tri godine, nego za sljedećih 300 godina, to ne smije da prođe.
  • Kolega Popoviću, i duboko se izvinjavam svima, moramo poštovati vrijeme. Ima 11 prijavljenih, maksimum možemo da radimo do 14,45h. Ukoliko se suzdržimo od komentara imaće svi vremena, ukoliko ne, ko stigne taj će i govoriti. Prvi kolega Pešić, u ime DPS-a, a neka se pripremi koleginica Kalezić. Izvolite. 110
  • Poštovani potpredsjedniče, uvažene kolege poslanici, poslanice, poštovani građani, gospodine ministre Stijepoviću, poštovana gospođice Kurpejović, Poslije prethodne rasprave o izmjenama i dopunama za jedan broj zakona iz oblasti obrazovanja i vaspitanja na dnevnom redu je i Predlog zakona o visokom obrazovanju. Ovim zakonom, pored ostalog, uređuju se osnove visokog obrazovanja, uslovi obavljanja djelatnosti, vrste studijskih programa, načela organizacije ustanova visokog obrazovanja, prava i obaveze akademskog osoblja i studenata, obezbjeđivanje kvaliteta i finansiranje visokog obrazovanja. Predlog zakona o visokom obrazovanju, takođe, definiše organe upravljanja i rukovođenja državnog i privatnog univerziteta, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. U vrijeme usvajanja Zakona o visokom obrazovanju oktobra 2003.godine, kada je i započela reforma visokog obrazovanja u skladu sa principima Bolonjske deklaracije, postojao je samo jedan univerzitet Crne Gore. Sada pored tog Državnog univerziteta u Crnoj Gori postoje dva privatna univerziteta i sedam samostalnih privatnih fakulteta. Potreba za donošenjem novog zakona leži u činjenici novih preporuka na nivou Evropske unije, usvojene Deklaracije ministarskih konferecnija o visokom obrazovanju, ali i neophodnosti konstantnog rada na unapređivanju kvaliteta visokog obrazovanja u našoj zemlji. Tako, dakle, ključne novine koje donosi predloženi zakon su u pravcu obezbjeđivanja čini mi se najvažnije norme, kvaliteta i unarpeđivanja standarda i metodologija koja obezbjeđuju kontinuirano praćenje kvaliteta rada visokoobrazovanih ustanova. Postupak ocjene kvaliteta studijskog programa i njegove usklađenosti sa potrebama i usvojenim standardima sprovodi Komisija koju imenuje Savjet za visoko obrazovanje. Nadležnosti Savjeta su precizirane članom 10 Predloga zakona, kao tijelo koje imenuje i razrješava Vlada i u čiji trinaestočlani sastav se imenuju istaknuti stručnjaci iz oblasti visokog obrazovanja, nauke, umjetnosti, reda studenata i oblasti privrede i drugih odgovarajućih oblasti ima dominantnu ulogu u poslovima unapređivanja i razvoja visokog obrazovanja. Ono što se meni čini jako bitnim, a tretira se Predlogom novog zakona, jeste obezbjeđivanje kvaliteta poglavlje 4. Visokoškolska ustanova sprovodi postupak ocjenjivanja kvaliteta studijskih programa, nastave i uslova rada na kraju svake studijske godine. Bitno je da u ovom poslu anketirani studenti na svim nivoima i rezultati objavljivanjem na web stranici ustanove postaju transparentni. Sljedeće je obezbjeđivanje kvaliteta kroz akreditaciju ustanove, što tretira član 42. Zatim, rangiranje ustanova visokog obrazovanja po metodologiji rangiranja ustanova u evropskom prostoru visokog obrazovanja. Sljedeće je bitno je poglavlje 9, odnosno definisana su pravila studiranja. Članom 84 predviđena je mogućnost organizovanja nastave kao i učenja na daljinu, a polaganje ispita održava se u prostorijama ustanove. Članom 87 je predviđeno, dakle, još nešto ukorist studenata da student koji se finansira iz državnog Budžeta ima najmanje 40 ECTS kredita ostvarenih u prvi put upisanoj studijskoj godini, pravo da se i u narednoj godini finansira iz Budžeta. Student koji položi sve predviđene ispite u toj godini ostvaruje 60 bodova i ukoliko se sam finansirao može se u narednoj studijskoj godini finansirati iz Budžeta Crne Gore. 111 Poglavljem 10, možda pri kraju, ali rekao bih, jedno od najvažnije koje tretira studente u ovom Predlogu zakona, definisana su prava i obaveze studenata, zbog kojih uostalom postoje i ustanove visokog obrazovanja. Između ostalog, studenti imaju pravo na učešće najmanje od 20% u odnosu na ukupan broj članova u organima upravljanja i stručnim organima, mirovanje prava i obaveza za vrijeme trudnoće, roditeljskog odustva, duže bolesti i u drugim opravdanim slučajevima. Kako su prava studenata definisana u 11 tačaka a obaveze u četiri, jasno je na čijoj strani je bio predlagač zakona. Na kraju ovaj Zakon o visokom obrazovanju, ostaće upamćen da je usvojen u godini u kojoj je Ministarstvo prosvjete predalo na upotrebu studentima savremeni, novi studentski dom, na bazi privatnog javnog partnerstva, kapaciteta 462 kreveta i vrijednosti šest miliona eura. Zahvaljujem.
  • Hvaka i Vama. Kolega ministre, molim Vas da održimo dobre odnose Parlamenta. Koleginice Kalezić, izvolite. Neka se pripremi kolega Popović.
  • Gospodine potpredsjedniče, poštovane koleginice i kolege, poštovani gospodine ministre i pomoćnice ministra i uvaženi građani Crne Gore, Ja ću nastojati, iako to rijetko uspijevam, da što kraće saopštim ovo što želim, a počeću od toga da mi je, sticajem okolnosti, nedavno postavljeno jedno dobronamjerno pitanje, iako je zvučalo vrlo provokativno, od čovjeka koji ne pripada ni jednoj političkoj opciji i koji već dvije decenije ima svoj posao. Dakle, od onog dijela građana kojima ova država stvarno ništa ne daje na gotovo. Pitanje je glasilo: "Treba li Crnoj Gori državni univerzitet?" Može li provokativnije osobi sa Univerziteta. Ja sam ga shvatila ozbiljno i odgovorila onoliko koliko sam mogla, i želim da to kažem. Dakle, naravno, u modernoj istoriji, evo da uzmemo period od posljednjih 160 godina, Crna Gora je postojala pod različitim nazivima i u različitim oblicima, ali kao nesumnjivo država za sebe, ili barem nesumnjivo teritorija koja je imala te odlike. Od tog perioda posljednjih 40 godina postoji državni univerzitet.Ljudi su se i prije toga školovali, u naravno mnogo manjem obimu i broju, naravno u mnogo težim okolnostima i finansijskim i svakim drugim, ali su se školovali. Ukazujem na to da je u Crnoj Gori potreba da se ide na škole postojala u nesrazmjernom odnosu sa ekonomskim mogućnostima i na nivou pojedinačno porodice i na nivou društva. Ja to označavam kao nešto što je dosta važno da znamo i u tom kontekstu moj odgovor ne samo da je bio naravno da treba Crnoj Gori državni univerzitet, jer državni univerzitet je jedno od bitnih obilježja razvijene zajednice, u konkretnom slučaju državne zajednice, ali i zajednice po sebi. Zbog toga smatram da ne samo kroz ovaj zakon da postoji već izvjesno vrijeme ozbiljno urušavanje Državnog univerziteta Crne Gore. U međuvremenu su osnovana i dva privatna univerziteta, što je sasvim u redu. Treba povećavati i kvanitet i kvalitet u svakoj oblasti, naravno, akcenat je na kvalitetu. Međutim, to urušavanje postoji i obično ga identifikujemo kroz odnos države u vidu finansiranja kroz Budžet. Ja sada nemam vremena, mogu poslati Ministarstvu na odgovarajući mail jedan tekst koji je objavljen u "Vijestima" prije skoro 112 pet godina, preko četiri godine sigurno, Univerzitet iza budžetskog ogledala gdje sam ukazala na probleme koji se ovdje zakonski sada ispoljavaju i regulišu. Ali da privodim kraju ovu priču, šta bih sugesrisala konkretno kao hitnu mjeru? Uvođenje prijemnih ispita, bez obzira na eksternu maturu, bez obzira na ostvarene rezultate u srednjoj školi. Postoji jedna lijepa praksa, višedecenijska praksa, da se ostvareni rezultati u srednoj školi računaju 40% od 100% bodova, 60% da to bude prijemni ispit, mislim da bi to bila spasonosna mjera. Da se novac koji daje država za Državni univerzitet dobro iskoristi. Ovo što ću reći Ministarstvu, mislim da može biti korisno, a nadam se da će i univerzitet imati boljitak od toga. Dakle, šta je prvi garant dobrog stanja na univerzitetu i daljeg dobrog razvoja univerziteta. To nijesu pare, iako su pare stvarno mnogo važne. To je autonomija univerziteta. Autonomija univerziteta se u posljednjih, koliko ja vrlo sistematično pratim, dvanaestak godina strahovito urušava. Ne mogu sada o detaljima, ali bih mogla i na detaljima to da dokumentujem. Ono što smatram da bi moglo da bude veoma veliko poboljšanje ovog zakona, što je i rečeno na matičnom odboru, to je da se odvoji ono što je ...
  • Zahvaljujem, koleginice Kalezić. Izvolite, kolega, a neka se pripremi kolega Lalošević.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre i koleginice Kurpejović, Danas je da dnevnom redu jedna veoma važna tačka dnevnog reda i ono što me raduje, da nas slušaju studenti, da slušaju kolege profesori, da slušaju našu raspravu, i oni će moći da se odrede. Mislim da sam među jedinima ovdje koji je prošao i predškolsko obrazovanje kao rukovodilac, i osnovno i srednje i evo sticajem nekih po mene srećnih okolnosti visoko obrazovanje i čini mi se da mogu nešto da kažem o tome. Ovdje je danas izrečeno puno nekih paušalnih ocjena, možda više iz neznanja nego što je potkrijepljeno realnim i konkretnim činjenicama. Cilj ovog zakona je student. Student nije u centru ovog zakona, student je smješten direktno u epicentru i to me raduje, ako se o studentu radi, sve ovo što se o ovim zakonima radi, radi se upravo zbog studenata, a ne zbog političkih poena i tako dalje. Iz opozicionih klupa se često kaže da je ministar prosvjete rudar, da je partijski rudar.Meni se čini da je on više finansijski rudar, jer ako imate pokazatelje da iz godine u godinu naš ministar iz budžeta vadi sve više i više para, tako da je za ovu godinu izvadio sto trideset šest miliona i sedamsto osamdeset i nešto hiljada. Znači mnogo više nego prethodne godine, a evo čuli smo uvjeravanje, ja mu to vjerujem, da će iduće godine iz budžeta biti još više sredstava opredijeljeno za ova zanimanja, što se tiče obrazovanja. Svima nam je poznato da je studiranje skupo, zavisno od vrste studija, humanističke nauke, sociologija, filozifija. Ovo što smo mi završavali to je vjerovatno jeftinije, ali za tehničke studije, to koleginica Kalezić bolje zna nego ja, sigurno jedan student košta tri do četiri hiljade eura državu, medicina košta pet-šest hiljada, umjetnički neki fakulteti koštaju možda devet do deset hiljada. Mislim da je situacija sasvim 113 ozbiljna i da država treba da se zabrine, zamisli da li ima toliko sredstava, kako to sve finansirati i da li to sve može da se finansira na državnim univerzitetima. Kažemo da je hiper produkcija visoko obrazovanih ljudi u Crnoj Gori. Znate li koliko je visoko obrazovanih ljudi u Crnoj Gori - otprilike 12%.Ako uzmete starosnu granicu negdje do 30 godina, to je otprilike 17%, a mislim da nas 12% visoko obrazovanih ljudi u Crnoj Gore treba da zabrine i mislim da u odnosu na broj stanovnika to nije tako velika stavka. Kad smo usvojili Bolonjsku deklaraciju 2003. godine, tada smo imali jedan univerzitet, danas na našu sreću imamo dva privatna univerziteta, imamo sedam fakultetskih jedinica i imamo ukupno dvadeset šest hiljada i pedeset četiri studenta. Vjerujte, da o privatnim fakultetima sam možda i ja imao nekako drugo mišljenje dok sticajem nekih okolnosti nijesam počeo i da predajem na nekih od tih fakulteta. Tvrdim i siguran sam da na većini njih, ne mogu da govorim o onima koje ne znam, rade možda i kvalitetnije nego na državnom univerzitetu, ne manje kvalitetno sigurno. Ovo što država pokušava, mislim da je sasvim u redu, finansiranje studenata na privatnim univerzitetima. Nijesam rekao, to je ministar možda propustio, ali do dana današnjeg iz Ministarstva prosvjete ni jedan jedini cent nije otišao ni za jedan privatni univerzitet. Prema tome, ako država pravi strategiju neku, znači za finansiranje studenata mogu se obezbijediti sredstva iz budžeta Crne Gore. Kriterijume za utvrđivanje studijskih programa od javnog interesa kod privatnih ustanova utvrđuje Vlada. Pa to nije ništa novo. Pogledajte naše okruženje,pogledajte da li se to dešava u Sloveniji, da li se to dešava u Hrvatskoj, imate primjer Njemačke i tako dalje. Svaka država koja vodi računa o racionalnom trošenju svojih sredstava je država koja vodi računa o svojoj budućnosti, ona racionalno se ponaša. Naravno, uz procjenu šta je to tržište rada, šta su deficitarna zanimanja koja su potrebna Crnoj Gori, možda je mnogo isplativije te studente,odnosno buduće stručnjake dobit na nekom privatnom fakultetu nego osnivati neku posebnu studijsku jedinicu. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega, na efikasnosti. Pošto sam i ja neki profesor, samo da vam kažem podatke. Na tehnici do 20.000 eura košta jedna studijska godina. U medicini do 50.000 eura i bojim se kada bude spoljašnja evaluacija da nećemo dobiti možda i zbog toga. Izvolite, kolega Laloševiću.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče, profesore univerziteta. Poštovane kolege, poštovani gospodine ministre i pomoćnice ministra, poštovani građani Crne Gore, Ja sam govorio na temu opšteg obrazovanja i o setu obrazovnih zakona i tada sam potencirao upravo onaj sjajni govor profesorice Rajne Dragićević o vraćanju dostojanstva profesorima i nastavnicima u srednjim i osnovnim školama. Naravno, da se taj dio priče odnosi i na profesore univerziteta, koji u ovom društvu moraju da imaju značajniju ulogu i moraju se podići na pijedestal onih ljudi koji kreiraju mlade ljude,koji će, ponavljam još jednom, biti budućnost i perspektiva Crne Gore. 114 Kao laiku, uslovno rečeno, ne u potpunosti, u članu 4 ovog zakona zapao mi je za oko naslov člana - autonomija ustanove. Gospodine ministre, autonomija ustanove podrazumijeva da je ustanova visokog obrazovanja autonomna u obavljanju svoje djelatnosti u skladu sa ovim zakonom. A u članu 38 govorite o univerzitetu. Je li trebalo okrenuti priču možda u drugom smjeru, na koju se ustanovu misli i zašto priču o finansiranju i o ukidanju te takozvane finansijske ustanove, možda bi neko apostrofirajući sve ovo o čemu sam rekao sada namjerno isforsirao priču da je neko na taj način htio da okrzne autonomiju univerziteta. Kada se prisjetimo svega onoga što su univerziteti na ovim područjima, mislim na prostor bivše Jugoslavije, kakvu su ulogu imali, kakvu su ulogu imali u izgrađivanju prije svega svijesti mladih ljudi, školovanih ljudi koji su udarali temelje za vrijeme bivše Jugoslavije, onda znamo da nijedan pokušaj niti udar na bilo kakav dio autonomije univerziteta ne smije da bude i on je osuđen na propast. Uvažene kolege su govorle o nedostacima ovog zakona. Inače, smatram da ona priča na početku diskusije u potpunosti je tačna, da je ta priča trebala da da prije svega ohrabrenje i poslanicima i poslanicama da glasanjem na plenearnom zasijedanju pomognu da se ovaj akt vrati na početnu poziciju, odnosno na Zakonodavni odbor, ali ženski dio našeg parlamenta je napravio dogovor sa predsjedavajućim u tom trenutku i ova priča ide i neka ide, treba da ide. Ovdje imamo jednu priču koja govori o određivanju izvjesnog stepena kvaliteta visokoškolskih ustanova i dolazimo do nekih stvari koje u ovom trenutku mogu one ljude koji se sa ovim poslom ne bave na trenutak da zbune, ali isto tako mogu da ohrabre sve one koji žele da uvedu u red ovu oblast. Pitanje upravljanja, rukovođenja univerzitetom. Govorimo o upravnom odboru državnog univerziteta koji ima 15 članova i čine ga predstavnici akademskog osoblja, drugi zaposleni, studenti i predstavnici osnivača. Kada govorimo da je Vlada osnivač i da će ona davati onu jednu trećinu članova upravnog odbora, da li je jeres kazati da je možda trebalo predložiti da taj savjet bira Skupština. Je li to jeres? Da. Znam da je ova logika onih ljudi koji donose ovaj zakon i koji su trenutno u vladajućoj koaliciji da je Vlada kao izvršni organ dužna da se stara o sprovođenju politike po tom pitanju. Isto tako, postavljam pitanje i nisam, nadam se, poremetio ničiju svijest o ovome, ali je možda sazrelo vrijeme da napravimo i tu vrstu pomaka, da vidimo kako se pravi taj odmjer, ako jednu trećinu članova Upravnog odbora daje Vlada, da li gospoda sa univerziteta, pričali su maloprije uvaženi profesori sa univerziteta, koja je to kvota, ko određuje onaj ostali dio kvote, da li će biti dovoljan prostor da se profesori, tamo ima i onih ljudi koji su istaknuti iz drugih oblasti, ima i predstavnika studenata, da vidimo koja je to kvota koja će omogućiti. U Crnoj Gori, moramo to da priznamo, postoji objektivno visoka frekvencija postojanja tih naučnih ustanova, i nije to loše, i to je dobro. Međutim, bojim se da ćemo u jednom trenutku doći do činjenice da ćemo na jedan način devalvirati sve ono što su generacije i generacije prije toga radile i stvarale. Sjećam se da sam polagao jedan predmet koji se zvao sociologija kulture i da sam tada imao obavezu da pročitam osim dva univerzitetska udžbenika, da pročitam ... po slobodnom izboru koja se tiču upravo sociologije kulture i umjetnosti. Mislim da 27 knjiga u ovom trenutku rijetko koji student čita, nažalost, iz više predmeta. Na ovaj način devalviramo sve ono što ugrađivali jer dobro znanje, dobra podloga omogućava tim mladim ljudima da naprave svoj prodor i da dobiju svoju šansu za sve ono što će u kasnijem životu i prezentovati. Naravno, o 115 finansiranju su govorile uvažene kolege i o pravilima studiranja i ja ne bih ovom prilikom. Iskoristiću ovih 26 sekundi, ukoliko ima, da možda napravimo i priču o tome kako se može utvrditi kvalitet određenih ustanova. O pitanju dobijanja akreditacije, analize toga da li je taj univerzitet, prije svega, odnosno taj fakultet napravio pomaka ....
  • Šest minuta, maksimalna tolerancija. Hvala, gospodine Laloševiću. Nikad kraja ovoj priči, ovoj temi. Izvolite, kolega Miloševiću. Neka se pripremi kolega Labudović.
  • Hvala vam, gospodine potpredsjedniče. Poštovane kolege, gospodine ministre, poštovana gospođo Kurpejović, poštovani građani, Zakon o visokom obrazovanju, neću govoriti o njegovom proceduralnom dijelu već o funkciji njegove što kvalitetnije implementacije iz mog ugla, bazirajući je na dva aspekta priče, jedan, da ga nazovem tako, vezan za stručni dio i drugi regionalni dio. Što se tiče ovog stručnog dijela, rasprava je i ovdje više vezana za odnos države prema univerzitetima, državnim i privatnim, i njihovim međusobnim odnosima. Lično smatram da treba imati ista pravila za licenciranje i rad svih univerziteta i da će to biti najbolja mjera šta dobijamo kao proizvod na fakultetu. Na osnovu toga bi trebalo da imamo i prava ista za sve univerzitete, a po meni su bitne nekolike stvari. Na svim godinama studija imati najmanje, po meni, polovinu nastavnika na svakom fakultetu koji su u stalnom radnom odnosu. Zakon je sada napravio jedan iskorak u tom pravcu, da predviđa 30%, prevedeno da je za tri godine potrebno otprilike za 21 predmet da imamo šest do sedam profesora koji predaju ili su stalno zaposleni na fakultetu, što je, po meni, prilično malo. Takođe, mislim da treba predvidjeti da imamo 30% stručnih saradnika koji su stalno zaposleni jer se dešava da profesor ode u penziju, a nemamo profesora na toj katedri. Da li je to uvijek slučajno. Jedna stvar koja se u javnosti kod nas ovdje eksploatiše dosta vremena, da profesori iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine sa državnih fakulteta mogu da predaju na našim privatnim i državnim fakultetima, dok našim profesorima sa državnom univerziteta to nije omogućeno. S obzirom da je svima manje više poznato da nije razlika u kvalitetu u presudnom slučaju i da manje više profesori sa strane teže drže kontinuitet nastave, da to kažem u najblažoj formi, da profesori Crne Gore su tu i da imaju kontinuitet. Imamo slučajeve da profesor sa strane predaju na državnom i na privatnom univerzitetu, isti čovjek. Ako dozvolimo da mogu da predaju profesori sa privatnog na državni i obratno, tada povećavamo, siguran sam, kvalitet obrazovanja i na privatnom i državnom univerzitetu. Ovo može biti diskutabilno samo sa pozicije koja je to mjera ili broj časova ili fakulteta za jednog profesora. Na ovaj način bi mnogo lakše ispoštovali ono što je glavni ..., mobilnost profesora i studenata, smanjiti značajno troškove studija i omogućiti studentima da biraju fakultete i to kod svake godine studija. Uslovi, postupaka, mobilnosti profesora i studenata moguće je regulisati međusobnim sporazumom između privatnih i državnih fakulteta i bolonje bazirane na mobilnosti. Drugi aspekt je regionalni. Čvrstog sam uvjerenja da je potrebna disperzija fakulteta u interesu ravnomjernijeg regionalnog razvoja, omogućavanje studiranja na 116 sjeveru, pa i na jugu države. Zbog čega. Ni malo slučajno, protivnici ove forme organizovanja fakulteta, u želji da se sve centralizuje, imali su glavnu priču da li treba svaka opština da ima fakultet. Ne, ali opština Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Bar, Budva, Herceg Novi, mogu da imaju odjeljenja određenih fakulteta. Dolazimo do najužeg dijela priče koliko to košta i ko će to da plati. Tvrdim da je to nekoliko puta jeftinije od neravnomjernog regionalnog razvoja, velike migracije, značajnog dijela studenata koji bi, ako ne studiraju u tim sredinama, otišli za Beograd, Sarajevo, Kragujevac ili Novi Pazar, sa njima odlazi i značajan novac iz Crne Gore, a kad drugo dijete ode na studije sa njim odlazi i roditelj. Sredine sa studentima postaju intelektualno bogatije, kulturno i sportski emancipovanije, njihovo prisustvo govori o sredini u kojoj vrijedi ostati i ulagati. Zbog toga sam uvjerenja da školovanje na tim fakultetima treba da finansira država, u svakom slučaju da postoji i podrška lokalne uprave, a na taj način zadržavamo ljude obrazovane i poslije završenih studija u tim sredinama, što je od neprocjenjive vrijednosti za razvoj, naročito na sjeveru Crne Gore. Hvala vam, potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Miloševiću, na efikasnosti. Mislim da bi ovo bilo veoma efikasno, pošto je ovo centralna tema današnje priče, da je mi produžimo da završimo, ali na ovaj način. Za sve prijavljene, još nas ima jedan, dva, tri, četiri, pet, šest po pet - 30 minuta sa završnom riječju ministra. Sljedeće dvije tačke koje su naknadno ubačene o graničnoj kontroli i putnim ispravama, u ime klubova svako ko želi po pet minuta, sa pregovaračem pet minuta, sa pravom komentara, tako da ove dvije druge tačke na ovu tačku na račun druge dvije tačke i tako da budemo efikasni. Slažemo li se? Hvala na razumijevanju. Sada je kolega Labudović, a neka se pripremi koleginica Šćepanović.
  • Zahvaljujem. Gospodine prvi potpredsjedniče Skupštine, kolege i gospodine ministre, Kao jedan od članova Odbora za zakonodavstvo koji je osporio ustavnosti i zakonsku usklađenost ovog predloga zakona, dužan sam da objasnim svoju motivaciju, ne zbog vas jer jedini kome treba da podnosim račune za način na koji glasam i za šta glasam su oni koji su me birali, u svakom slučaju, ali sam to dužan zbog javnosti. Osporio sam, gospodine ministre, da je ovaj zakon ustavan i da je usklađen sa zakonodavnom praksom ove zamlje, iz razloga što ste u članu 5 ovog zakona propisali da nikome pravo na visoko obrazovanje ne smije biti uskraćeno, pa ste pobrojali iz kojih razloga, stavljajući tamo da mu ne smije biti uskraćeno i iz razloga imovinskog stanja. Volio bih da je tako, gospodine ministre, ali to vam je isto onoliko istina koliko vam je istina da je osnovno obrazovanje u Crnoj Gori besplatno. Vjerujte, nema toga suda pred kojim vas ne bi bilo koji student neupisani u Crnoj Gori dobio, ukoliko ne bi uspio da se upiše na neki od besplatnih studijskih programa. Pozivajući se na ovu odrednicu, mogao bi da traži od vas da ga upišete na bilo koju fakultetsku jedinicu jer nema uslova da plati školovanje. Gospodine ministre, slažem se sa vama da niti je fakultet za svakoga, niti su svi za fakultet, ali bi, da je sreće, to pravilo trebalo da važi i onda kada smo nas dvojica bili srednjoškolci, pa bih ja čuvao ovce u Šekularu, a vi prodavali pipun po Zeti, a visokom 117 obrazovanju, vjerujte, ne bi bilo ni malo gore nego što mu je danas. To samo govori, gospodine ministre, da vi stalno o formi, a mi o suštini. Suština je, gospodine ministre, da nam je kvalitet visokog obrazovanja ispod svake mjere. Uostalom, ako nađete bilo koju od univerziteta koji postoje i egzistiraju u Crnoj Gori, meni je najžalije što je u toj poziciji državni univerzitet među onih 5.000 koji se smatraju relevantnim u svijetu, ja ću povući ovu ocjenu. Prigovorili ste mi kada sam polemisao sa vama oko kvaliteta obrazovnog sistema iz onog doba u kojem smo bili i danas. Ja sam, gospodine ministre, u političkom smislu, sa onim sistemom raskrčio još 1988. godine, kada vi nijeste smjeli ni da pomislite na to, ali u vrijednosnom nijesam ni dan danas. Mi danas, gospodine ministre, na našim univerzitetima godišnje produkujemo magistara i doktora nauka više nego što su sve univerzitetske jedinice one zemlje to radile za deset godina. Šta imamo danas? Imamo situaciju da nam doktori nauka sjede na biroima za zapošljavanje i čekaju u redu za posao kao i svi drugi. Je li to rezultat kvaliteta visoko obrazovnog sistema u ovoj zemlji? Iskreno vam govorim, obradovao sam se kao sopstvenom uspjehu, recimo od prije pola godine, uspjehu srednjoškolaca iz Srednje tehničke škole u Podgorici koji su na Festivalu nauke i robotike sa pozajmljenim robotom osvojili drugo mjesto u Bugarskoj. Dvadeset godina takvu vijest čekam sa univerziteta. Nema, gospodine ministre. Neka što nema toga nego otuda više nema ništa. Ono što je univerzitet nekad predstavljao, to je carstvo slobodne misli, kritičke misli, nezavisnosti, promišljanja, mimo kalupa i mimo stega politika. Toga više na univerzitetu Crne Gore nema i, po meni, to je pogubniji rezultat vaše politike nego sve ovo drugo što se dešava. Veoma je indikativno da su zagovornici neoliberalnog koncepta koji su smatrali da će tržište sve da riješi i te kako se netržišno priključili uz ovaj koncept da ih mi finansiramo, na taj način, gospodine ministre, stavljajući omču o vratu državnom univerzitetu, koga ste ionako prigušili do mjere da, što bi rekao David Štrmac, od miline jedva diše. Na kraju, gospodine ministre, znam da vi nemate neko visoko mišljenje o Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti samo iz razloga što se ona nije povinovala onoj vašoj ideji da je izjednačite sa jednom nevladinom organizacijom. Ako vas sublimat pameti i zvanja jedne države kakav je akademija moli da ovo povučete, nemojte vjerovati nama, povjerujte njima, vratite ovo na doradu, pa se ljudski i pošteno dogovorite sa onima na koje se zakoni odnose. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Labudoviću, na efikasnosti. Koleginica Šćepanović, a neka se pripremi koleginica Jasavić. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre sa saradnicima, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Promjene u visokom obrazovanju su neophodne za demokratski razvoj crnogorskog društva u cjelini, ali i samih visokoškolskih ustanova. Pokretanje reformskih procesa u visokom obrazovanju vodi unapređenju društvenog i ekonomskog razvoja zemlje. Sa šireg evropskog aspekta reforma visokog obrazovanja je neophodna kako bi Crna Gora ispunila sve obaveze u procesu pridruživanja Evropskoj uniji, posebno 118 imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora članica evropskog prostora obrazovanja, što je svakako važno za univerzitete u Crnoj Gori kako bi se pozicionirali na evropskom i međunarodnom nivou i unaprijedili sopstvenu konkurentnost. Što se tiče Zakona o visokom obrazovanju, većina kolega je detaljno govorila o ovom zakonu, tako da bih samo u načelu istakla neke novine iz Predloga zakona koje su kolege i pomenule, a i neke novine koje nijesu pomenule. Neophodnost donošenja zakona uslovile su izmjene legislative i nove preporuke na nivou Evropske unije, usvojene deklaracije ministarskih konferencija o visokom obrazovanju, kao i neprekidan rad na unapređivanju kvaliteta visokog obrazovanja. Predlog zakona omogućava ustanovama visokog obrazovanja da lakše odgovore zahtjevima koji se pred njih stavljaju u modernom društvu, u smislu bolje i efektivnije organizacije nastave, stvaranju kadra potrebnom tržištu rada i unapređenju konkurentnosti na evropskom tržištu. Posebno je važno pomenuti novinu koja se odnosi na obezbjeđivanje kvaliteta, odnosno mehanizme kojima bi se unaprijedio kvalitet ustanova visokog obrazovanja, podstakla mobilnost i unapređenje standarda i procedura koje obezbjeđuju kontinuirano praćenje kvaliteta rada u ustanovama. Obezbjeđenje kvaliteta obuhvata akreditaciju, samu evalvuaciju i reakreditaciju. Brži postupak akreditacije propisuje Ministarstvo. Ovdje je važno naglasiti da je u implementaciji zakona potrebno u podzakonskom aktu propisati jasne i precizne kriterijume za akreditaciju studijskih programa. Takođe, važan dio unapređenja kvaliteta je sprovođenje postupka same evalvuacije, kvaliteta studijskih programa, nastave, rada i uslova rada na kraju svake studijske godine, u kom postupku se vrši anketiranje studenata na svim nivoima, najmanje dva puta godišnje u studijskim programima, nastavi, uslovima i radu akademskog osoblja. Ono što je ključno je da se ti rezultati javno objavljuju na web stranicama ustanova, na koji način bi oni bili dostupni javnosti. Osvrnula bih se na uvođenje instituta cjeloživotnog učenja, odnosno uvođenja posebnih programa, usavršavanja u oblasti visokog obrazovanja radi sticanja stručne kvalifikacije. Ovdje bih citirala .... koji kaže da je učenje kao vožnja čamcem uzvodno. Dakle, onog trenutka kada prestanete da veslate, vraćate se jako mnogo unazad. Zato je neophodno učiti cijelog života i to je ono što naš sistem obrazovanja do sada nije prepoznavao kao činjenicu. Takođe je vrlo bitno napomenuti novinu koja se odnosi na uvođenje učenja na daljinu, odnosno da nastava može biti organizovana i na taj način, s tim što bi posebno trebalo obratiti pažnju u implementaciji zakona na zloupotrebe koje bi se mogle pojaviti u praksi. Pomenula bih i zaštitu od plagijata, čime će se stručni, naučni i umjetnički rad za koji nadležni organ utvrdi da je plagijat smatrati ništavnim i titule ukoliko je lice koje se koristi plagijatom steklo na osnovu takvog rada. Predlog zakona sadrži novinu koja se ogleda u istraživanju tržišta rada, anketiranju svršenih studenata, udruženja poslodavaca, privrednih subjekata, preduzetnika o primjenjivosti stečenih znanja, vještina i kompetencija koje su neophodne na tržištu rada od strane ustanove i njihovoj obavezi da rezultate istraživanja objave na svojoj web stranici. Dakle, ovim zakonom se opet promoviše transparentnost. Kaznene odredbe Predloga zakona su mnogo jasnije, potpunije i detaljnije obrađene u odnosu na važeći zakon i njima se obuhvatio svaki prekršaj koji se može pojaviti u vezi sa primjenom zakona. Zbog svega ovoga, poslanici DPS-a će podržati ovaj zakon. Zahvaljujem. 119
  • Hvala, koleginice Šćepanović. Izvolite, koleginice Jasavić, a neka se pripremi koleginica Popović.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani predstavnici Ministarstva, poštovani građani, Jedina moć koju priznaje Pozitivna Crna Gora je znanje. Samo nas ono može vući naprijed. Ono je garant naše bolje budućnosti. Nijesu to ni evropske integracije, nije to ni Demokratska partija socijalista, nije to ni moć oligarha čije interese zastupate, već isključivo znanje. Ono se stiče u visoko obrazovanim ustanovama koje moraju biti hramovi etike, moraju biti hramovi morala, kvaliteta i trajanja jednog naroda. Da bi u bilo kojoj oblasti imali bolje kvalitete, potrebno je stvoriti zdravu konkurenciju i ukinuti monopole. Mi smatramo da je dobro što pored državnog univerziteta imamo i privatne univerzitete, kao i fakultete, ali smo protiv toga da finansiramo sve više iz budžeta privatne fakultete. Ovaj zakon nećemo glasati jer on ukida zdravu konkurenciju i predstavlja osnov za nove monopole jer dovodi u poziciju zaštitu privatnog interesa na štetu javnog. Kako? Vi ste, pored toga što ste ovim zakonom omogućili da državni univerzitet bude marginalizovan, a favorizovani privatni univerziteti, takođe stvorili osnov za monopole tako što ste kroz član 26 i 22 stvorili uslove da se ukinu samostalni fakulteti jer ste ih doveli u neravnopravan ustavno-pravni položaj u odnosu na univerzitete, s obzirom na zakonska ograničenja koja imaju samostalni fakulteti, a riječ je o nemogućnosti fakulteta da imaju doktorske studije i da izvrše izbor lica u akademsko zvanje. Ovo je Zakonom o visokom obrazovanju 2003. bilo dozvoljeno, 2010. godine vi to ukidate i opet nastavljate tu tendenciju jer ne dozvoljavate ni ovim zakonom zdravu konkurenciju. Vi hoćete monopole, vi samo sa monopolima možete da funkcionišete jer ne možete stvoriti novac u zdravim tržišnim uslovima, već za stvaranje vašeg novca ... monopoli gdje vi koristite većinu koju imate u Demokratskoj partiji socijalista, podršku vam na žalost daju i Socijaldemokratska partija i manjinske partije. Treba da se zamisle oni koji vam daju podršku, zašto vam daju, da li da vam daju podršku na štetu sopstvenih interesa, interesa onih koji podržavaju, i to će vam na sljedećim izborima ispostaviti kao fakturu birači. Vi ovim zakonom u stvari narušavate član 17 Ustava Crne Gore, jer favorizujete privatne univerzitete i nemamo jednakost ovih ustanova pred zakonom. Vi gušite i slobodu preduzetništva. Da biste vi bili sjajni preduzetnici potrebno je ugušiti sve ostale, da biste vi mogli da dijelite nagrade jedni sa drugima. Vi u stvari urušavate i član 75 ovog Ustava, jer vi ne omogućavate pravo školovanja pod jednakim uslovima. Čemu to, gospodine ministre? Rekli ste u svom uvodnom izlaganju da je središte ovog zakona student. Ne bih se složila sa Vama. Pažljivo analiziram i ono što piše i ono što radite i razmišljam o posljedicama koje vi proizvodite ovim zakonima štiteći privatne interese donoseći ove zakone, jer nije ovdje student u središtu svega ovoga. Zašto nije? Vrlo ću vam jednostavno objasniti. Da je student u središtu ovog zakona, vi biste omogućili studentima da na privatnim fakuletima imaju doktorske studije, a ne biste ih slali na 120 usavršavanje van Crne Gore i na taj način onemogućili razvoj mladih kadrova i onemogućili jačanje kadrovskih kapaciteta Crne Gore. Uspješno radite samo u cilju realizacije vaših partijskih i privatnih interesa. I ne čudi što vi to radite, ministre. Vi ste juče izrekli jednu za mene nevjerovatnu stvar. Bila sam zatečena vašom izjavom koja je kroz vašu rečenicu u stvari objasnila zašto je ovo ovako. Vi ste kada ste obrazlagali da besplatni udžbenici nijesu nešto što je dobro, imali elaboraciju o intimiziranju učenika s knjigom. Ministar obrazovanja je juče rekao ovako, parafraziram, ali ćemo i citirati, da mi ne znamo čuvati ni elementarne stvari, a kamoli knjige. Zar može jedan ministar, u jednoj zemlji da zove sve drugo elementarnim, a knjigu ne? Pored hljeba i vode elementarna je knjiga. Ona je ta koja omogućava znanje, ali vama do znanja nije, vama je do partijskih interesa i vaših monopoloa i para koje vam donose. Na taj način zloupotrebnom državnih resursa koristite naše pare i naša sredstva da vi vladate koliko ste vladali, ali nećete više. Zahvaljujem.
  • Hvala,koleginice Jasavić. Izvolite, koleginice Popović, i posljednji u današnjoj raspravi po ovoj temi, kolega Abazović.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani gospodine Stijepoviću, Drugi put danas da diskutujemo na temu obrazovanja, ovoga puta visoko obrazovanje. Zaista ću se truditi da ispoštujem Poslovnik i da budem u onih pet minuta kako to Poslovnik dozvoljava. Ovaj zakon, gospodine ministre, je morao biti povučen iz procedure zbog činjenice da je značajno uznemirio akademsku javnost, prvo zbog činjenice da se osnivači javnih ustanova sada pojavljuju, država, opštna, glavni grad, prijestonica i da se mogu osnivati po modelu privatno javnog partnerstva. To je nešto što je uznemirilo profesore posebno na državnom univerzitetu. Zašto nijeste sačekali sa ovim zakonom? Zašto nijeste saslušali sugestije profeora, posebno sa državnog univerziteta i uslišili njihove želje i molbe ili makar samo zbog onoga što ste vi bili nekad student državnog univerziteta, računam se da bi trebalo da imate malo više senzibiliteta prema ljudima, profesorima koji rade na državnom univerzitetu? Na kraju, izvinjavam se, gospodine Stanišiću, vidim smijete se, vjerovatno ste vi završili neki fakultet van Crne Gore, pa možda vam je smiješna ova priča, ali morate biti ozbiljni i shvatiti da najkvalitetniji kadrovi, najkvalitetniji profesori upravo rade na državnom univerzitetu. Predlog zakona o visokom obrazovanju je korak nazad zato što se ovim zakonom ograničava autonomija državnog univerziteta i njihovih jedinica. Univerzitet Crne Gore se stavlja u drugi plan i njegova uloga se minimizira što je nedopustivo, jer je to institucija koja je gradila svoj imidž godinama. Ima, kao što sam već rekla gospodinu Stanišiću, najkvalitetnije kadrove, najkvalitetniji nastavni proces se odvija na državnom univerzitetu i svakako studenti koji studiraju na tom univerzitetu su elita što se tiče i znanja i vještina. Kao dokaz da sam u pravu govori činjenica da danas ta elita vrši vlast u Crnoj Gori, a evo vidimo kako i koji su rezultati. 121 U Predlogu novog Zakona o visokom obrazovanju navodi se da je ova ustanova autonomna u obavljanju svojih djelatnosti, što je nedovoljno jasno, jer nije precizirnao na koju se to ustanovu odnosi i da li je ova odredba obuhvatila i neke pojedničane univerzitetske jedinice. Kada se tiče finansiranja imamo centraliizovani budžet, a centralizovani budžet je značajno, ako ne i dominantno, uticao na finansijsku autonomiju, a znamo da iz finansijske autonomije proizilazi nedostatak autonomije iz svih ostalih sfera u kojima djeluje određeni univerzitet. Potpuno mi je nejasan član 65 Preloga ovog zakona, koji predviđa privremeno finansiranje, odnosno ova norma glasi ovako; "Ukoliko javna ustanova ne dobije sertifikat o reakreditaciji, u skladu sa ovim zakonom Vlada može dozvoliti privremeno nastavljanje finansiranja do ponovnog dobijanja sertifikata". Da li ova norma favorizuje privatne univerzitetske jedinice i da li ovo ide u pravcu urušavaja državnog univerziteta? Kako je moguće da se novac poreskih obveznika iz budžeta Glavnog grada daje onim univerzitetskim jedinicama koji još uvijek nemaju sertifikat ili su ga dobili tek nedavno, a ne znamo da li ćemo uopšte moći da dobiju akreditaciju, da li će uopšte imati problem sa akreditacijom, a da ne pričam o reakreditaciji. Istovremeno se smanjuju finansijska sredstva državnom fakultetu čime se drastično ugrožava kredibilitet i dostojanstvo državnog univerziteta. Kada ste govorili o studentima, samo sam htjela da pitam da li ste uslišili molbu Studenskog parlamenta Univerziteta Crne Gore koji su tražili da se poveća broj studenata koji će biti uključen u donošenje odluka koje su značajne za visoko obrazovanje. Znamo da je do sada procenat tih studenata bio oko 15%, oni su tražili 20, a po nekim evropskim standardima je oko 25%. Na kraju, samo želim da kažem jednu rečenicu koju sam prije neki dan čula od jednog uglednog profesora iz Podgorice, gospodine ministre, saslušajte me, vrlo je važno: "Zakon je odraz ljubavi prema narodu". Imate li vi te ljubavi, gospodine ministre, ili ste i vi centralizovani? Hvala lijepo.
  • Hvala i vama, koleginice Popović. Posljednji poslanik u današnjoj raspravi po ovoj temi kolega Abazović. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovani poslanici, dame i gospodo građani Crne Gore, poštovani ministre, pomoćnice Kurpejović, Mislim da Predlog ovog zakona nije trebao da dođe od strane Vlade, nego od strane Upravnog odbora ili borda direktora jednog privatnog fakulteta, odnosno univerziteta. Znate sami o kojem se radi. UDG-a. Jesam li precizan? Pokušaću i u nastavku da budem precizan. Umjesto što ste uveli veliku konfunziju ovim zakonom, po meni promašenim duhom zakona, a to se vidi i od podnijetih amandmana i od same kritike kako akademske javnosti, tako i svih ljudi koji imaju neko zavidno znanje o procesu obrazovanja, zašto nijeste reagovali izmjenama i dopunama na prethodni zakon, ako ste samo htjeli da pomognete jednom univerzitetu? Zbog čega se išlo na drastične i suštinske promjene? Moje je mišljenje da se išlo samo da bi se narušio Univerzitet Crne 122 Gore, da i bi se derogirala njegova autonomija i sve ono što podrazumijeva jedna državna institucija. Imali li vaše ministarstvo autonomiju, ministre? Imate li vi autonomiju? Ima li vaše ministarstvo autonomiju? Imate li vi neku imovinu sa kojom raspolažete, kao ministarstvo, kao Vlada? Zašto su se te odredbe makle iz ovog zakona i zašto nijesu precizne? Zašto su se izbrisale odredbe o autonomiji? Ima samo jedan član koji govori o autonomiji, ali u jednoj rečenici. Zašto su se makle prethodne koje su govorile o autonomiji u prethodnom zakonu? Zašto se to pobrisalo? Kome smeta jak državni univerzitet? Nema nikakvih problema, svako može da zasnuje privatni univerzitet, to nije sporno, ali ne na račun državnog univerziteta. Ministarstvo jedne države mora da štiti prevashodno državni univerzitet, zato što ste vi državni organ. Privatnik ima biznis plan i on pokušava iz svog univerziteta legitimno da od toga stiče profit. To mu je prije od želje nego da se stiče znanje. Univerzitet Crne Gore ima drugačiji primarni zadatak i vi njega ne možete da dovedete u isti kontekst. To je potpuno nepravedno da jedna najveća institucija u zemlji, najviša krovna insititucija našeg obrazovanja bude dovedena na, da kažem novcem poreskih obveznika bude finansirana i ona koja je privatna i iz koje se ostvaruje profit. Predlog zakona, rekao sam da je konfunzan. Po meni, to potvrđuje član 14 gdje kažete da ustanova se osniva kao javna ili privatna. Onda u članu 25 kažete da ustanova može biti po modelu javnog privatnog partnerstva. Zašto nijeste rekli da ustanova može da bude javna, privatna ili uz javno privatno partnerstvo. Znači, nelogični su vam članovi 14 i 25. Izbrišite, pa zašto ste stavili? Znate zašto sam ja revoltiran kao građanin? Stalno sam revoltiran zakonima koji se predlažu na ovaj način. Vi, po meni, svjesno stavaljate neke nelogičnosti da bi mi onda razvodnjavali i trošili vrijeme ne neke stvari, da nam onda suštinska stvar prođe. Zašto ste stavili nešto što je nelogično, hoćete li mi to objasniti? Da ne bih prekoračivao vrijeme dalje, ne bih da se ponavljam, ne morate da saslušate savjete ili komentare opozicije, to lično i ne očekujem, ali saslušajte državne profesore, saslušajte ljude koji imaju puno iskustva u ovome, pogledajte njihove primjedbe, pogledajte primjedbe koje su sigurno stigle do vas, ako su stigle do nas od nekoliko dekana vrlo značajnih fakulteta i na taj način ćete sami odlučiti da ovaj predlog zakona ovakav kakav ste predložili nije spreman da zaživi u praksi. Da vidimo da izvršimo u najkraćem mogućem periodu sve neophodne korekcije i da dobijemo jedan kvalitetan zakona, jer je svakom građaninu stalo da ima što kvalitetnije visoko obrazovanje i što kvalitetnije uređene sve odnose koji se odnose na to obrazovanje. U to vjerujem da nemate nikakvu sumnju. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Abazoviću. Kolege sa ovim smo iscrpili listu prijavljenih po ovoj temi poslanika. Gospodine ministre, da li želite da iskoristite pravo završne riječi? Pet plus jedan.
  • Potpredsjediče i Vi ste produžili još 30 minuta nakon 14.45 h, neću stvoriti prostor za nikakvu repliku samo da pojasnim neke stvari, to mi je cilj. 123
  • Hvala. Gospodine Abazoviću, sad je rekao gospodin Pešić, htjeli smo s tim članom da napravimo privatno javno partnerstvo kao što smo napravili studentski dom poslije 40 godina privatnim parama u državnoj svojini poslije 30 godina za naše studente. Međutim, tim smo htjeli, kada je ovo u pitanju konkretno, da ako treba Crnoj Gori veterinarski fakultet, ali nema uslova država da ga osnuje, onda će neko ko ima uslova da napravi partnerstvo ima profesorski kadar, ima licencu, država ima imovinu, ima zgradu da se udruže i da naprave veterinarski fakultet. To je bio cilj, ali vama to smeta i mi smo to brisali, jer to asocira na neke zloupotrebe i mi smo prihvatili taj vaš amandman, odnosno Fronta i on više ne egzistira u tom članu. Brzo idem. Gospođo Popović, vi nažalost kao i ni vaša koleginica nijeste čitali zakon. Nigdje ne piše da opštine mogu da osnivaju fakultete, toga nema, pogledajte. Drugo, osim što nijeste čitali zakon u tom dijelu, nijeste čitali ni zakon da u članu 108, stav 2 piše da studenti participiraju u organima upravljanja, tačno koliko ste rekli. Član 108, stav 2 pročitajte studenti 20% učestvuju. Gospođa Jasavić je pošla, ja je molim da me ne parafrazira, nego da uzme stenogram, nijesam rekao tako, nijesm rekao juče, nego utorak i rekao sam da nažalost prosvjetni radnici, ne na žalost nego hvaleći prosvjetne radnike, rekao sam, prosvjetni radnici bolje čuvaju, paze i vaspitavaju tu djecu nego neki od nas. I sada to ponavaljam, to je tačno da je tako. Gospođo Kalezić, posebno uvažavam vaše predloge. U članu 92 piše mogućnost da osim medicine koja sada ima prijemni, mogu sve univerzitetske jedinice da uvedu prijemni ispit, mogu. Neka uvedu ako hoće. Da sam ja to predložio, odnosno ministarstvo rekli bi- da, da, pa vi onda na taj način odbijate jedan broj studenata sa državnog pa ih upućujete na privatni da dijelite pare. Zato smo stavili samo kao mogućnost. Vidite kako to ide. Gospodin Popović kaže da se ovim zakonom samo čuva i opstaje samo dražvni, a gospođa do vas kaže da se državni urušava. Različita su mišljenja, ali meni je najvažnije ono što su rekli, nažalost što vi to nećete da shvatite, jer vam to ne odgovara, a vjerujte da vam to ne donosi ni političku ni stručnu korist što su rekli studenti. Ponoviću vam još jednom, upućujući pismo ovom Parlamentu prije nekoliko dana, da Studentski parlament učestvuje u izradi Nacrta zakona o visokom obrazovanju i predložio rješenja koja su od značaja za studentsku populaciju u našoj državi. Ta rješenja su se našla u završnom predlogu zakona koji treba da bude razmatran i usvojen na narednoj sjednici Skupštine Crne Gore. Ako vama ovo ne znači ja se sa ovim ponosim, da je organizacija koja predstavalja 21 000, ovo predložila, ovo podržala i navela zašto to podržava, a to piše u članovima od 1 do 101, nađite ih, onda vi imate problem očigledno, ne znam, sa mnom nemate. Meni ovo dovoljno govori o tome da smo mi pogodili u centar, a centar visokog obrazovanja je student koji treba da bude partner državi u kreiranju politike koja će donijeti veći kvalitet, a taj veći kvalitet će donijeti brži razvoj Crne Gore. Još nešto, prije tri godine na istom mjestu sam bio kada ne znam šta mi se nijeste rekli sa odredbom o privatnim fakultetima i podršci. Rekli ste da, da ovo je prolaz 124 da se pune pare UDG i ostalima. Do danas ni jedan euro nije uplaćen ni jednom privatnom fakultetu ni univerzitetu u Crnoj Gori uprkos odredbi koja važi tri godine. Nemojte da iz nekih političkih ili nekih drugih razloga napadamo rješenja koja su ne svjetska, ne evropska, nego prihvaćena u čitavom svijetu koji se bavi visokim obrazovanjem. Vidite, vi čuvate, rekli ste sada i s pravom podržavam i ja čuvam državni... (Prekid) ali sad je pominjan privatni unizerzitet, očigledno vidim po amandmanima da se mnogo brine za njegovu mogućnost. Podržavam i njega. Nama trebaju i privatni i državni fakulteti, ali šta nama treba? Zajednička borba za kvalitet i za više znanja i za ono što će biti proizvod tih fakulteta. Šta je proizvod? Student sa evropskim znanjem, sa dobrim znanjem koje će sjutra u radu da primijeni, tamo gdje bude radio i da tako ova Crna Gora ide naprijed na dobro i zadovoljstvo svih nas. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, ministre, na ovom inspirativnom završetku kojim ste motivisali puno poslanika, valjda, da glasaju iz ovog dijela bližeg sigurno. Zahvaljujem se na saradnji vama i vašoj koleginici. Konstatujem da je pretres završen. O ovom ćemo se izjasniti, ne znam, u ponedjeljak ili utorak, vidjećemo kad. Kolege, prelezimo na sljedeću tačku dnevnog reda, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o graničnoj kontroli. Ovlašćeni predstavnici Vlade su magistar Raško Konjević, ministar unutrašnjih poslova i Miloš Vukčević, pomoćnik ministra. Izvjestioci Odbora su Emilo Labudović Zakonodavnog odbora i Mevludin Nuhodžić Odbora za bezbjednost i odbranu. U ime predlagača da li želite da kažete uvodnu riječ? Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, Predlog o izmjenama i dopunama Zakona o graničnoj kontroli. Kao što vidite, izmjene nijesu velike, ali su bitne i značajne, a ja ću navesti tri razloga zbog čega. Prvi je da se ovim zakonom definišu uslovi za lakše i efikasnije obavljanje poslova za graničnu policiju, u cilju borbe prekograničnog kriminala i bolje saradnje sa zemljama sa kojima se Crna Gora graniči. Drugi razlog je da se otklone nedostaci koje smo uočili u dosadašnjoj primjeni Zakona o graničnoj kontroli. Treći razlog je što se vrši usaglašavanje sa pravnom tekovinom EU, odnosno sa direktivom Savjeta 2004/82, koja se odnosi na obavezi prevoznika za otkriju podatke o putnicima, shodno smjernicama usklađenih propisa Crne Gore sa pravnim propisima Evropske unije. Pored usklađivanja sa pravnom tekovinom EU, cilj ovih izmjena je bio i da se otklone nedostaci uočeni u primjeni dosadašnjeg zakona. Kao što je u članu 1 propisano da poslove razgraničenja i utvrđenja državne granice vrši vladina komisija, sada će raditi komisija organa državne uprave nadležna za vanjske poslove i unutrašnje poslove. Takođe, u članu 4 izmjenama i dopunama jasno smo precizirali da se područje graničnog prelaza određuje rješenjem Ministarstva uz saglosnost svih državnih organa. Takođe, u članu 5 sada je jasno definisano da provjera saobraćajnog sredstva obuhvata i provjeru isprava za korišćenje upravljanja saobraćajnih sredstava, što nije bio slučaj 125 sa dosadašnjim zakonom. Možda najvažnija novina je u članu 8, kao što sam rekao, vrši se usklađivanje sa direktivom i odnosi se na obaveze prevoznika u vazdušnom saobraćaju da po prijavi putnika dostavi na graničnom prelazu tačne podatke o putnicima, a sve u cilju borbe protiv prekogrančnog kriminala. Takođe, članom 9 uveli smo obavezu da najkraćim plovnim putem, plovni objekat, nakon završene granične provjere, napusti teritorijalne vode Crne Gore, kao što znate, teritorijalne vode spadaju pod izvjesnu jurisdikciju obalne države, shodnosno međunarodnom pravu. Takođe, u članu 10 omogućili smo članovima posade brodova koji se nalaze na kružnom putovanju, da sada mogu boraviti bez vize umjesto 30 do 90 dana, sve u cilju razvoja nautičkog turizma i zbog obaveze da budu i borave u luci. Takođe, članom 11 smo tačno precizirali koja se to sredstva koriste prilikom graničnih provjera i razvrstali u tri grupe. A u članu 12 smo stvorili pravni osnov da se vodi evidencija ne samo o licima koji prelaze granicu, nego i o saobraćanim sredstvima. Sve u svemu, dakle, kao što vidite, izmjene su bitne ali nijesu velike. Značajne su i nadamo se da će Skupština usvojiti predloženi tekst zakona, a sve u cilju borbe protiv organizovanog kriminala, prekograničnog kriminala, efikasnijeg obavljanja poslova granične policije i usklađivanje sa propisima EU. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, gospodine Vukčeviću. Po dogovoru po pet minuta u ime klubova. Prvi poslanik Obradović u ime DPS-a. Izvolite, kolega Obradoviću.
  • Gospodine potpredsjedniče Skupštine, uvaženi gospodine pomoćniče ministra unutrašnjih poslova Crnovršaninu i Vukčeviću, uvažene koleginice i kolege, poštovani građani, Bezbjednost jedne države je izuzetno velika važnost, a sama kontrola graničnih prelaza je po tom pitanju i u samom prioritetu bezbjednosti jedne države je ogledalo jedne države ulaskom u istu. Zato se moraju obezbijediti svi neophodni uslovi kako bi bezbjednost bila na visokom nivou, kako bi policijski službenici radili efikasno, zakonito i ekonomično svoje poslove i kako bi zaista se upodobio ovaj zakon sa pravilima Evropske unije. Sigurno je da on ima određene novine kojima se reguliše način utvrđivanja državne granice i obilježavanje iste, a to čini Komisija koja obrazuje Vlada Crne Gore. Naravno, za Ministarstvo vanjskih poslova, u tom dijelu posla ima učešće i Uprava i za nekretnine. Vidna granica mora da bude uvijek državna i ne smije se dozvoljavati da su umanjuje njena vidljivost, a naravno je prisutno ograničenje, po potrebi u pograničnom pojasu dubini od 300 m i to na način što bi se ograničilo u slučaju određene bezbjednosnog razloga vazduhoplovu ili kretanje drugih saobraćajnih sredstava, odnosno onima koji su željeli da se bave lovom i ribolovom u graničnoj dubini od 300 m. Oni koji žele da se bave lovom i ribolovom u toj dubini, moraju najmanje 24 časa da najave obavljanje ovih poslova graničnoj policiji, a takođe i vazduhoplovi moraju da po 126 prijavi putnika da dostave graničnoj policiji spisak putnika sa njihovim imenima, sa datuma rođenja, sa državljanstvima, broj putnika, broj leta, datum polijetanja, vrijeme slijetanja, upravo i svih tih bezbjednosnih razloga kako se ne bi dozvolilo da lica kojima je zabranjen ulazak u Crnu Goru i uđu našu državu, odnosno da se prenesu roba, sredstva, oružja, municija, droga i tako dalje, koji su zabranjeni. Ono što posebno naglašavam je značaj ovih graničnih prelaza. Mi na sjeveru u Bijelom Polju, pošto sam ja iz Bijelog Polja, imamo veoma moderan granični prelaz Dubrakovo, ali želim da istaknem i apelujem na Ministarstvo, vezano za problematiku onih koji žive u pograničnom pojasu Borišić i druga mjesta u Bijelom Polju, odnosno koji sa druge strane granice u Srbiji koji imaju svoje imovine, kuće i imanja i u jednoj i drugoj državi ili žive u jednoj a rade u drugoj državi se školuju da imaju problema po pitanju prelaza. Znam da Crna Gora ima veliki broj prelaza u odnosu na dužinu svoje granice, ali da se u vidu jedne note i potpisivanja sporazuma sa Ministarstvom vanjskih poslova iz Srbije dozvole privremene odnosno dnevne dozvole prelaza takvim osoboma, koje žive dakle u područnom pojasu kako bi mogli da se bave i zemljoradnjom i da obavljaju svakodnevno svoje poslove. Ovaj zakon, između ostalog, predviđa i način na koji se može vršiti kontrola ulaska u našu državu i ona je u svakom slučaju potpuna od cjelokupne provjere vozila i dokumentacije saobraćajnih sredstava i do provjere samih djelova, ali u određenim slučajevima postoji i izuzeci kada se ne mora vršiti potpuna kontrola onih koji ulaze u Crnu Goru, i to su državljani Crne Gore, zatim lica koji su državljani članica Evropske unije i onih koji putem ratifikovanih ugovora mogu da uđu u Crnu Goru na osnovu lične karte. Takođe ovim zakonom su predviđene i kaznene odredbe za one koji ne poštuju isti. Dakle, po meni jedan kvalitetan zakon koji će unaprijediti rad granične policije i bezbjednost Crne Gore i sigurno da ćemo glasiti za isti. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Obradoviću. Izvolite, kolega Laloševiću, zatim kolega Abazović i sa tim tačka će biti završena.
  • Hvala, potpredsjedniče. Poštovane kolege, poštovana gospodo pomoćnici ministra, poštovani građani Crne Gore, Odbor za bezbjednost je juče razmatrao predlog ovog zakona, kada smo razmatrali bezbjednosnu situaciju u Baru. Bili su prisutni gospoda ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije sa svojim saradnicima. Dakle, naš Odbor je tada dao je propusnicu ovom predlogu zakona ka plenumu, ali smo tada govorili da ćemo razgovarati o ovom pitanju. Ja bih vas zamolio možda minut, dva duže, zato što je specifična tema, a iz jedne vaše oblasti pa ćete se složiti sa mnom. Naime, tamo smo konstatovali i zato otvaram tu priču, da je jedan od uslova za donošenje ovog zakona, otklanjanje nedostataka uočenih u primjeni Zakona o graničnoj kontroli, ali i usaglašavanja sa direktivama Savjeta od 2004. godine, pod rednim brojem 82 u vezi obaveze prevoznika da otkrivaju podatke o putnicima. 127 Dolazimo dakle, do jednog pitanja, evo i konkretno pitanje vama, pa ću se vratiti kasnije na konkretizaciju svega ovoga. Zašto do kraja nije usaglašen predlog ovog zakona sa direktivom Savjeta Evropske unije? Dakle, je li to bilo u stilu one narodne da prvi mi ne kukuriknemo, ako neko nešto ne traži od nas još, jer je rok negdje do 2015. godine, ili je to činjenica da u ovom trenutku ipak nemamo mogućnosti da neko od ovih savremenih sredstava sada ću neka nabrojani, implementiramo sve ovo. Ja sam prije par dana, kada smo imali poslanička pitanja, postavio ministru vanjskih poslova pitanje, šta će to Crna Gora dobiti od graničenja sa Evropskom unijom. Od 1. juna mi se graničimo sa Republikom Hrvatskom i pričali smo priču o svemu onome što će građani Crne Gore imati prvo na uvid koji su to benefiti, mogućnosti, koja su ograničenja, kontrole i zato smo pričali tu priču koja može da bude edukativna za sve građane Crne Gore koji će imati priliku da se susretu sa tim graničnim prelazima Evropske unije. Evo sada, za potrebe vršenje granične kontrole policija vodi evidencije o licima, saobraćajnim sredstvima kojima nije dozvoljen prelazak državne granice, koja su podvrgnuta kontroli, odnosno graničnoj provjeri, koja su narušila nepovredivost državne granice, pominjao je kolega lov i ribolov i licima o kojima se vodi operativna zbirka podataka. Inovirana tehnička sredstva koja ćemo ovom prilikom trebati da primjenjujemo, a tiču se unapređenja kontrole graničnog prelaza imaju za cilj da vrše automatske provjere podataka uzetih iz isprava lica ili saobraćajnih sredstava koja se provjeravaju i da se onda ti podaci uporede, odnosno automatski kompjuterom proslijede sa bazom podataka Interpola i nacionalne potražne djelatnosti. Dolazimo do činjenice koju potenciramo svih ovih mjeseci. U susret otvaranju pregovora 23 i 24, a pogotovo pregovora 24 koje se tiče kontrole i prelaska državne granice, imamo mogućnost da radi efikasnijeg sprječavanja svih zlouporeba i tkz. prekograničnog kriminala sa jednim tastorom i mogućnošću da uporedimo baze podataka sa Interpolom, registrujemo sve ono što ne valja, odnosno što neko ima namjeru da uradi neku nezakonitost prilikom ulaska u Crnu Goru. Ali, zato sam vas pitao i na početku da li je ova djelimična usklađenost plod zaista objektivnih okolnosti ili možda i nečija namjera da se sve ovo o čemu sam sada pričao jednostavno odloži za period do 2015. godine. Ja ću vas podsjetiti da ta direktiva upravo se vezuje za još jedan zakon, koji je veoma značajan što se tiče ljudskih prava i sloboda, a to je Zakon o zaštiti ličnih podataka. Prema tome, imam razumijevanja za taj dio, ali takođe molim odgovor i na ovo pitanje. Inače, kada govorimo o prikupljanju ličnih i drugih podataka, a u cilju efikasnog obavljanje granične kontrole treba kazati i ovo, da se, kada govorimo o takozvanim tehničkim uređajima, prvi puta pominju i neki, onaj koji vrši automatsko očitavanje putnih isprava, već sam ga pomenuo, uređaji koji automatski pravi identitet učesnika nekog krivičnog djela i to je ključna stvar. Ispričao sam prije par dana tu čuvenu priču iz hrvatskog uskoka. Oni jednim dugmetom i imaju na kompjuteru ocrtano kada je ušao, kada je izašao iz države, kakav mu je poreski karton, kakav mu je imovinski karton, da li je osuđivan, da li ima određenih radnji protiv njega koje vrše državni organi Hrvatske, a ovo je jedna od mogućnosti, ponavljam još jednom da se na ovaj način eliminiše sve ono što može dovesti do nezakonitih radnji na teritoriji Crne Gore. 128 Inače, ja sam pročitao akcioni plan Vlade koji nagovještava sve ovo da će se realizovati krajem 2013, 2014. i 2015. godine, ali ponavljam vam još jednom, ako bog da zdravlja i ako bude sve kako treba da napravimo takav milje za političku volju da uđemo iskreno u pregovore oko 23 i 24 poglavlja. Možemo i na ovaj način sa primjenom ovakvog zakona, koji možda nekome djeluje atraktivno, koji možda u ovom trenutku ne djeluje kao neki od važnih zakona, ali boga mi kada budemo ušli u pregovore poglavlja 24 vidjećete da EU ne prašta nikakve....
  • Hvala vam, kolega Laloševiću. Kolega Abazović, takođe pet minuta u ime kluba. Izvolite.
  • Hvala potpredsjedniče, pokušaću da budem kraći kako bih se uklopio sa gospodinom Laloševićem, koji je malo, mislim da tandemski djelujemo da ne prekoračujemo vrijeme. Nema ništa sporno, po meni, u ovom zakonu i mislim da je dobro da pokušamo da unaprijedimo naš zakon o graničnoj kontroli. Ono na što ja želim da skrenem pažnju jeste da se zaista nadam da će ovim izmjenama ili još dodatnim izmjenama koje će vjerovatno biti u budućnosti, to uopšte nije sporno, onemogućićemo situaciju da nam ljudi ispare iz zemlje, kao što se to desilo u poznatim slučajevima koje ja ne bih da navodim, a koji se dovode u vezi sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Nadam se da sva ova zakonska rješenja idu u tom pravcu da se ona zaista i suštinski počnu ostvarivati, a da ne ostane na, kao što je do sada slučaj, samo na donošenju propisa koji se kasnije ne poštuju. Po meni, malo, s obzirom da po neki put praktikujem, mislim da su visoke kazne za ribare koji odu 300 m od granice, zato što je vrlo teško da vi procijenite na koliko metara ste od granice i da se treba dojaviti policiji 24 časa ranije. Ja mislim da za ribare koji redovno praktikuju tu aktivnost dovoljno je da se jave jednom mjesečno i samim tim granična policija bi znala da se radi o tim osobama koje redovno praktikuju tu aktivnost, za razliku od nekoga ko se zaista pojavi po prvi put i za te osobe nijesu sporne ove kazne a znajući da je to jedna od najugroženijih kategorija osim onih koji to čine iz velikog zadovoljstva da su te kazne koje ovako ne izgledaju visoke za njih zaista visoke od 50 do 300 eura. Što se tiče lakšeg prelaska granice ja bih zaista volio, da naši graničari, ljudi koji rade na graničnim prelazima, makar što se naših državljana tiče, a koji nisu sumnjivi primjenju ove odredbe po minimalnoj graničnoj provjeri. Zaista poneki put je potpuno neshvatljivo da se u zimskim danima toliko puno čeka na graničnim prelazima. Ne kažem da su uvijek krivi naši graničari, neki put to budu graničari nekih susjednih zemalja, ali mislim da je potpuno neprimjereno da za nekoga za koga ne postoji nikakva sumnja da radi bilo kakve ilegalne radnje da se zadržava ili dodatno provjerava. Ja bih zaista prema vama uputio jedan apel da koliko kod to možemo da racionalizujemo, naročito što znamo da je turistička sezona u jeku i što znamo da je veliki broj vozila zaista svakodnevno na graničnim prelazima. Ja ne bih dalje uzurpirao, podržaćemo ovaj predlog zakona i nadam se da će ono što sam rekao zaista zaživjeti i u praksi 129
  • Hvala i Vama, kolega Abazoviću. Da li pomoćniče ministra, gospodine Vukčeviću, želite da iskoristite završnu riječ? Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Što se tiče prvog pitanja poslanika Obradovića, potpuno je Ministarstvo svjesno problema i u tom dijelu saglasno sa vama da treba regulisati ovaj dio koji se tiče graničnih prelaza prema Srbiji. Dakle, ja vas mogu izvjestiti u kojoj smo fazi. Mi smo Srbiji predložili jedan sporazum koji bi precizirao otvaranje dva granična prelaza, uputili taj tekst sporazum i on se nalazi u fazi usaglašavanja. Napominjem, to je naš predlog i nastojaćemo sa naše strane da se taj proces što više ubrza kako bi se ova dva granična prelaza što prije otvorila, ali pored te alternative ponudili smo i drugu alternativu, a to je da se ne otvaraju granični prelazi, jer zakon to omogućava i šengen tekovina, nego da se otvaraju granična mjesta u skladu sa zakonom gdje bi se obezbijedilo prelaz, da ne budu granični prelazi nego granična mjesta na osnovu posebnog odobrenja gdje bi se mogao vršiti protok ljudi.Tako da Ministarstvo će nastojati da se taj proces ubrza, pregovori su u toku, i nadam se da će uskoro i taj problem biti riješen. Što se tiče poslanika Laloševića, u tom dijelu mogu reći da sam saglasan, dakle zakon nije u potpunosti uskladjen sa direktivom zbog čega sada ne postoje ni tehnička ni finansijska sredstva. Ako me lično pitate nema ni potrebe u ovom trenutku u potpunosti usklađivati sada kad nijesmo, što se kaže, na ulasku u Evropsku uniju, tako da smo mi u djelimično uskladili naš zakon sa direktivom.Ako pogledate Akcioni plan za poglavlje 24 - pravda, sloboda i bezbjednost - vidjećete da je jedna od mjera tamo izmjene zakona u 2015. godini. Vjerovatno ćemo ići na potpuno novi zakon. U ovom kratkom periodu smo uveli izmjene koje su bile neophodne u cilju usklađivanja, a i u cilju otklanjanja ovih nedostataka. Recimo jedan od zahtjeva je bilo da se uvede posebna traka za EU državljane, ali taj smo zahtjev naravno odložili za kasnije ne postoji ni tehnička ni finansijska sredstva sada se u tom dijelu radi, ali naravno da ćemo to kasnije novim zakonom morati precizirati. I evo vrlo ću kratko na odgovor kao odgovor na poslaničko pitanje poslanika Abazovića, a to je mi smo kao što vidite u ovom predlogu zakona uveli kada je riječ o minimalnoj graničnoj provjeri još dodatne mogućnosti kada se može bez detaljne granične provjere i bez otiska u putnu ispravu omogućiti strancima, crnogorskim državljanima da mogu ulaziti i prelaziti granicu, a sve u cilju bolje i efikasnijeg protoka ljudi, jer kao što znate ulaskom u EU moraćemo poštovati četiri slobode, a to je sloboda kretanja roba, lica i usluga, tako da granica zapravo neće ni postojati. Zahvaljujem i završavam.
  • Hvala, gospodine Vukčeviću, na saradnji. Kolege, konstatujem da je pretres po Predlogu zakona izmjenama i dopunama Zakona o graničnoj kontroli završen, izjasnićemo se naknadno o njemu. 130 Prelazimo na sljedeću tačku, Predlog zakona izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama. Ovlašćeni prestavnici Vlade su magistar Raško Konjević, ministar unutrašnjih poslova, i Abid Crnovršanin, pomoćnik ministra.Izvjestioci Odbora su Marta Šćepanović i Šefkija Murić. Da li,pomoćniče ministra, želite uvodno izlaganj? Izvolite, pomoćniče ministra.
  • Hvala lijepo. Uvaženi potpredsjedniče, poštovane dame i gospodo, U cilju poboljšanja zaštite putnih isprava Prijedlogom ovog zakona predlaže se uvođenje sigurnosnih standarda u putne isprave, da bi se smanjila mogućnost njihovog krivotvorenja i falsifikovanja kao i da bi se olakšao prelazak državne granice i obezbijedilo lakše kretanje crnogorskih gradjana, shodno i kao preporukama i propisima Evropske unije. U skladu sa propisima Evropske unije ubuduće se neće uzimati otisci prstiju djece od šest godina života, kao što je i to bilo do sada, a uočeno je da su i lošeg kvaliteta pa se zbog toga predlaže da se otisci prstiju uzimaju tek od navršenih 12 godina. U novim pasošima u čipu pored fotografije biće uključeni i otisci prstiju. Licima kojima u momentu izdavanja pasoša fizički nije moguće uzeti otiske prstiju zbog povreda, opekotina ili slično, pasoš će se izdavati sa rokom važenja od jedne godine. Predloženim izmjenama i dopunama zakona o putnim ispravama, shodno preporukama eksperata zakon se usaglašava sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti kao i sa Zakonom o prekršajima. Lično ime podnosioca zahtjeva za pasoš automatski se unosi u matični registar rodjenih i matični registar državljana na jeziku i pismu koji je on naveo u zahtjevu prilikom njegovog podnošenja za izdavanje pasoša. Prijedlogom ovog zakona podnosioci zahtjeva se oslobađaju obaveze prilaganja izvoda iz matičnih registara rodjenih i državljana, već se oni pribavljaju po službenoj dužnosti iz baze podataka elektronskih registara koje vodi Ministarstvo Unutrašnjih poslova. Predlaže se takođe i brisanje svih odredaba zakona koje se odnosi na izdavanje viza iz razloga što je vizni režim regulisan Zakonom o strancima. Hvala.
  • Hvala i vama, pomoćniče ministra. Po dogovoru do pet minuta na klubove da iznesete stavove, prvi DPS, koleginica Šćepanović. Izvolite.
  • Poštovani potpredsjedniče, poštovani predlagači, kolege poslanici, uvaženi građani Crne Gore, Danas na dnevnom redu imamo Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o putnim ispravama, pridruživanju Evropskoj uniji prestavlja strateško opredeljenje i nacionalni interes koji između ostalog podrazumijeva usvajanja evropskih standarda u čitavom nizu oblasti pa i oblasti putnih isprava. Razlozi za donošenje ovih izmjena i dopuna su prije svega preporuke Evropske komisje da se što prije otpočne sa izdavanjem druge generacije putnih isprava, odnosno usaglašavanje naših zakonskih propisa sa uredbom 131 o izmjeni uredbe savjeta o standardima za sigurnosna obelježja i biometrijske podatke u pasošima i putnim ispravama, sa odredbama koje se odnose na otiske prstiju.Takođe, uvođenje sigurnosnih standarda u putne isprave da bi se smanjila mogućnost krivotvorenja i falsifikovanja i olakšan je prelazak granice i kretanje građana, preporuke stanih eksperata za usaglašavanje sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i nedostaci u primanji važećeg zakona. Dakle, izmjenama je predviđeno uvođenje novih sigurnosnih elemenata u pasoš, diplomatski pasoš i službeni pasoš, čip u kojem su sadržana fotografija i otisci prstiju i da tehnički karakter čipa treba da obezbijedi cjelovitost, autetičnost i povjerljivost podataka koje sadrži na koji način će biti obezbijeđena zaštita u tehničkom smislu i ispoštovanim međunarodni standardi, i obezbijediće se pouzdanost, nepovredivost, sprečavanje zloupotreba brže identifikacije pojedinica i lakše putovanje državaljana Crne Gore u inostrastvo. Ono što je važno napomenuti je da se u skladu sa već pomenutim propisom Evropske Unije neće uzimati otisci prstiju djece od šest godina, kao što je predviđeno važećim zakonom, jer je, pored ostalog, uočeno da su one u lošeg kvaliteta, zbog toga predloženo da se otisci uzimaju tek djeci od navršenih 12 godina. Ono što je izmjenama obuhvaćeno je da lica koji u momentu izdavanja pasoša fizički nije moguće uzeti otiske prstiju zbog povreda, opekotina i slično, pasoš će se izdati sa rokom važenja od jedne godine. Naglasiću da se procedura dobijanja pasoša ubrzava, i time olakšava građanima na način što građani ubuduće neće prilagati kao nekad uvjerenje o državljanstvu i izvod iz knjige rođenihm, već ih sam organ nabavljati po službenij dužnosti. Nadalje, zakon je u potpunosti usklađen sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti na način što su organi nadležni za izdavanje putnih isprava dužni da podatke koriste i obrađuju ih u skladu sa ovim zakonom na koji način se građani opet štite. Kaznene odredbe zakona su u potpunosti usklađene sa Zakom o prekršajima. Takođe je bitno naglasiti da je važeći zakonom predviđeno da se lični podaci čuvaju deset godina nakon isteka roka važenja putne isprave, a izmjenama i dopunama je predviđeno da se izuzetno otisci prstiju i potpis čuvaju po urečenju putnih isprave podnosiocu zahtjeva. S tim što se po isteku ovih rokova lični podaci iz evidencije putnih isprava brišu, te da je primjena ove odredbe predviđena nakon tri godine od dana nastupanja na snagu ovoga zakona. Ja bih iskoristila priliku da postavim pitanje predlagaču. Zašto je baš za ovu odredbu predviđena odložena primjena zakona. U svemu ovom navedenom implementacija zakona omogućiće nadležnim organima državne uprave da efikasno rade svoj posao, a sa druge strane građanima će se olakšati procedure pred ovim organima. Sa svih ovih razloga ja se nadam da ćemo svi podržati donošenje ovog zakona, a poslanici DPS- svakako hoće. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, koleginice Šćepanović. U ime Demokratskog fronta, kolega Labudović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine prvi potpredsjedniče Skupštine. Koleginice i kolege, gospodine Crnovršanin, 132 Ja u principu pozdravljam ove inovacije sa stanovišta obezbjeđenja dodatne zaštite po mogućnosti i zloupotrebe putne isprave i sa stanovišta olakšavanja procedure za dolazak do putne isprave i sa te strane zaista ne bi imao neku ozbiljniju primjedbu, moglo bi se reći čak bi ga i podržao. Ali ostalo je jedno pitanje o kome na žalost nijesam mogao zbog činjenice da to nije nadležnost odbora da sa vama raspravim na samom odboru kad smo podržali ovaj zakon, a tiče se mogućnosti zloupotrebe upravo te same tehnologije. Na ime, dobri poznavaoci savremenih tehnoloških rješenja tvrde da su otisak prsta i DNK-poslednje utočište indititeta, sve ostalo je moguće falsifikovati. Uostalom da nije ne bi velika ruska obavještajna služba prešla na stare dobre mehaničke pisaće mašine kao u doba prije trideset i četrdeset godina. Sad Vas ja pitam da li je u toj trci sa jedne strane da se savremna tehnologija iskoristi za zaštitu jedne vrste pojedinac doveden u situaciju da zbog činjenice da mu se otisak prsta nalazi u čipu nove putne isprave koja može da se izgubi, ukrade, nestane na bilo koji način, dolazi u opasnost takozvane krađe indentiteta. Ne zaboravite da onog momenta kad dobrom hakeru ostavite na raspolaganje ništa manje nego otisak prsta određene individue mogućnost zloupotrebe toga otiska su faktično neograničene. Ja znam da Vi nijeste dužni, naravno Vi u Ministarstvu unutrašnjih poslova mislite o jednoj strani ove priče i ta jedna strana nije sporna, ali na žalost ono što se dešava u svijetu, ono što se dešava ovih dana oko takozvanog zviždača iz krugova CIE, govori o tome da su gotovo svi sistemi zaštite podataka podložni prodoru, podložni pronevjeri, prodožni hakovanju takozvanom i sad kad poslednji kažem institut zaštite individualnosti, kakav je otisak prsta, učinite na ovaj način dostupnim raznoraznim maherima, švercerima i hakerima, postoji ozbiljna, i na to ukazuju oni koji ovu oblast ozbiljnije shvataju i proučavaju, znači ozbiljna opasnost zloupotrebe namještanja i smještanja pojedincima. Imam utisak da ne samo Vi nego i na to sam ukazivao i kad smo usvajali nedavno Izmjene i dopune krivičnog zakonika u ovoj državi niko izgleda i o elektronskim komunikacijama ozbiljno ne vodi računa i o toj strani. Jeste da smo mi mala zemlja, jeste možda činjenica da nijesmo baš previše interesantni za te strukture, ali znate kako je nikad se ne zna. Interesuje me da li ste i u kojoj mjeri makar u tom tehničkom i tehnološkom smislu pokušali da obezbijedite pojedinca, vlasnika putne isprave od moguće zloupotrebe i krađe identiteta. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Labudoviću, na efikasnosti. U ime SNP-a koleginica Jonica. Izvolite.
  • Gospodine potpredsjedniče, prije nego što pređem na raspravu o ovom Predlogu zakona imajući u vidu da ste vrlo nefleksibilni na moje proceduralne reakcije iz klupe, evo sad i tokom rasprave da kažem što sam naglašavala. Dakle, podsjećam da je ovaj Predlog zakona stavljen na dnevi red na zahtjev Vlade po skraćenoj proceduri. To znači da se radi o izuzetno važnom, neobično važnom zakonu za Vladu jer su pravila za skraćenu proceduru definisana samo u slučaju kada je to od bitnog značaja za državu hitno itd.itd. E, toliko važan zakon koji se po skraćenoj proceduri stavlja na dnevi red je toliko nevažan ministru da danas nije ovdje. Ja podsjećam na pravilo da se u svim situacijama kada je to moguće obezbijedi prisustvo 133 ministra. Razumijem da je juče bila Vlada, ali danas se ta Vlada završila i ako je Vlada nas natjerala da u ovaj nabijeni program koji imamo do 31. do kraja redovnog zasijedanja stavimo na dnevni red i ovaj zakon jer je od bitne važnosti, onda je tebala da obezbijedi da njen ministar bude u ovim klupama i da ga brani. Toliko u ovom dijelu oko proceduralne reakcije.
  • Mogu li da odgovorim? Ja sam gestikulaciju razumio na drugi način. Izvinjavam se. Znači drugi put koristite infrastrukturu. Imajući u vidu da smo u strašnom problemu sa vremenom sam samome sebe dopustio to sigurno da to ne bi uradio da imamo više vremena. Zato što imamo nabijenu iduću nedelju i mnogo važne stvari i onda sam uslišio i napravio namjerno tu omašku. Izvolite, koleginice, slažem se sa vama.
  • Moja proceduralna reakcija nije bila u pravnom smislu riječ kritika Vama nego upućena je kritika Vladi jer ne može se tražiti nešto po skraćenoj proceduri i ukazivati na nenormalnu važnost koja uostalom nije definisana u obrazloženju kako treba nego krajnje nelogično, a onda ne obezbijediti da ministar tu važnost obrazlaže ovdje. Ali evo da se vratimo na ono što je tema zakona, rok potpuno razumijem i tu je potpuno u redu ovo što ste rekli. Dakle, prvo razlozi za donošenje zakona. Kaže se da se ovaj zakon, odnosno izmjene donose zbog uvođenja sigurnosnih standarda u putne isprave, da bi se smanjila mogućnost krivotvorenja i falsifikovanja olakšan je prelazak državne granice i kretanje građana. Znači da do sada postojeći standardi nijesu dovoljno sigurnosni i da postoji vjerovatno dovoljno razloga zbog slučaja krivotvorenja i falsifikovanja i da postoje problemi u prelasku granice pa se ovim olakšava. Ja nigdje u tekstu zakona nijesam prepoznala taj dio priče, ali se dobro sjećam da na moja svojevremeno pitanja o putnim ispravama, njihovom kvalitetu broj falsifikovanih ili krivotvorenih sam dobijala druge odgovore. Dakle, iz ministarstva su govorili da je važeća putna isprava apsolutno savršena, da ispunjava sve sigurnosne standarde. Sad imamo Predloge izmjena zakona da unapređujemo, odnosno da uvodimo sigurnosne standarde što znači da ih do sad nije bilo. Ako kažete u razlozima za donošenje zakona da se ovim zakonom uvode sigurnosni standardi znači da putne isprave te standarde do uvođenja ovim novim zakonom nijesu imale,dakle sve ono što su prethodno pričali kako su nam dobre ove putne isprave koje imamo sada ne pije vodu. Olakšani prelazak državne granice i kretanje građana, pa trebalo je u uvodnom obrazloženju da se kaže koje su to okolnosti, karakteristike važećih putnih isprava proizvodile probleme u prelasku državne granice i kretanju građana. Kad smo mi svi govorili o nekim problemima te prirode nikada nam nije rečeno nego nam je rečeno da sve cvjeta, da sve savršeno funkcioniše, da Ministarstvo unutrašnjih poslova sve drži pod kontrolom, da za sve ima odgovore, a onda se nudi zakon kojim se potvrđuje da neke stvari nijesu funkcionisale, ali se ne nabraja koji su to problemi koji su postojali. Pa ste onda u razlozima navodi da su uočeni nedostaci koji u izdavanju putnih isprava koji će se ovim izmjenama i dopunama 134 popraviti, pa se sačekalo da se izda 351 hiljada i 154 nova biometrijska pasoša pa ćemo sad na kraju da popravljamo nedostatke u njihovom izdavanju. Priča se o razlozima da se što prije počne sa izdavanjem druge generacije putnih isprava. Važenje aktuelnih putnih isprava je deset godina. Dakle, samo oni koji iz nekog drugog razloga ili zbog promjene podataka ili zbog popunjenosti ne bude upotrebljiva putna isprava će doći u poziciju da što prije promijene putne isprave inače će od 2018.godine početi redovno da istuču važeće putne isprave. I na kraju dozvolite mi zbog proceduralnog reagovanja, zaista malo vremena je jer sam izgubila više od minut u onoj priči, da ukažem na nedostatke onoga što nije propisano zakonom, a čime bi ustvari trebalo da se bave predlagači. Prvo, to će biti amandmansko dijelo SNP-a, a to je obaveza da ovlašćeni službenik bude dužan da građaninu koji podnese zahtjev za izdavanje putne isprave kaže, odnosno da ga upozna sa pravom da mu ime bude unijeto na jeziku i pismu koje zahtijeva, kao i kaznena odredba da ovlašćenog službenika koji to ne uradi, jer mi smo imali situaciju ogromnog broja građana koji su željeli ili htjeli da njihove putne isprave budu urađene na ćirilici, ali smo imali ovlašćene službenike koji su objašnjavali da će duplo duže čekati na izdavanje tog pasoša jer se komplikovanije štampa na ćirilici nego na latinici, niko nikad nije upoznao građanina na šalteru sa tim pravom, nego mu je dao zahtjev ili mu je sam pomogao popunjavajući zahjtev ne pitajući ga za taj dio. Imamo ogroman broj onih koji to pravo nijesu iskoristili jer sa njim nijesu bili upoznati. To je onaj dio koji je trebao da bude uređen dodatno u članu 5 Zakona, koji nije uređen. I ono na što moram takođe da ukažem,a što nije uređeno ovim zakonom koji se mijenja, dakle osnovnim zakonom propisan je rok za izdavanje putnih isprava 15 dana. Što ćemo da radimo kad Ministarstvo onemogući izdavanje za 15 dana? Podsjetiću vas, prije dvije godine ovaj Zakon nije važio, falilo vam je pasoša, pa su ljudi čekali mjesec, dva i tri, pa je bilo potrebno intervenisati kad neko treba da ide na hitnu intervenciju ljekarsku, bilo nešto drugo ili je imao je neke neplanirane porodične okolnosti van države. Onda ministar iz klupe kaže da neće odreagovati ni na kakvu intervenciju. Problem je što mi moramo da ministra i Ministarstvo upozoravamo da se ne primjenjuje Zakon. Kad kažete ministru ili njegovim pomoćnicima - primijenite Zakon na ovog i ovog građanina jer ste probili rok, onda se kaže da se interveniše iz ovih ili onih poslaničkih klubova. Samo tražimo da se zakon primjenjuje i da građani nemaju štete od toga što Ministarstvo ne predviđa sve okolnosti onog što su napisali u zakonu, nijesu sposobni da sprovedu. Hvala.
  • Hvala i Vama, koleginice Jonica. U ime Pozitivne Crne Gore kolega Tuponja. Izvolite.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, uvaženi predstavnici Ministarstva, uvažene koleginice i kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Imajući u vidu da je ovaj Predlog zakona rezultat preporuke Evropske komisije i da je svrha i smisao ovoga zakona poboljšanje sigurnosnih standarda kao i poboljšanje 135 zaštite ličnih podataka građana Crne Gore, Pozitivna Crna Gora će podržati Predlog ovog zakona, jer se njime regulišu neke stvari na bolji način nego što je to bilo do sada. Između ostaloga, očekujemo da će građanima Crne Gore ovim zakonom biti omogućen i brži prelazak granice tj. manje gužve prema našim susjedima. Ono što bih izdvojio iz ovog vašeg Predloga zakona je u materijalu koji smo mi dobili član 16 koji se odnosi na član 57 i kaže se - član 57 mijenja se i glasi, da ne čitam sad taj član 57, a u istom materijalu nam je dat važeći Zakon i član 57, tu nema izmjena. Ne znam da li se ovdje radi o tehničkoj grešci ili o nečemu drugom, uglavnom član 16 Predloga zakona koji se odnosi na član 57 koji se mijenja i glasi ostaje potpuno isti kao što je bio do sada u materijalu koji smo mi dobili. Nebih dalje dužio o ovom zakonu imajući u vidu i ostale kolege i vrijeme koje nam je na izmaku. Zamolio bih vas da nam pojasnite o čemu se ovdje radi i Pozitivna Crna Gora će podržati ovaj Predlog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Tuponja. Da li, pomoćniče ministra, hoćete da odgovorite na postavljena pitanja i da iskoristite vrijeme završne riječi? Do pet minuta. Izvolite, pomoćniče ministra.
  • Vrlo kratko da kažem, mislim da je potpuno logično da ovakav zakon, iako ne sadrži mnogo odredaba, izaziva posebnu pažnju zbog njegove važnosti i evo da prvo kažem vezano za ovo posljednje pitanje. Dakle, tačno je da su to prekršajne norme koje su i ranije bile u Zakonu, ali je to bilo stavljeno van snage Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona kojim su propisane novčane kazne za prekršaje, koji je objavljen u "Službenom listu" br. 40 iz 2011.godine i onda pošto to nije sadržano, te norme nijesu više na pravnoj snazi, onda smo i defakto samo ponovo inkorporirali u novi zakon. Drugo, što se tiče pitanja vezano za dodatne mjere zaštite za eventualne mogućnosti krivotvorenja, falsifikovanja identiteta itd. i postojanja razloga. Dakle, tačno je ovo što je uvažena poslanica Jonica saopštila, da mi do sad imamo samo jedan primjer falsifikovanja našeg pasoša i možemo da kažemo jedan otkriven primjer, što ne znači da možda nema neki koji nije otkriven, jer ne može to niko da kaže. Znači da smo mi s pravom govorili kad smo uvodili nove biometrijske pasoše, da imamo dobar identifikacioni dokument, da imamo dokument koji je pouzdan, siguran i koji našim građanima je obezbjeđivao kretanje i da smo na bazi tako pouzdanih identifikacionih dokumenata i obezbijedili pored ostalog viznu liberalizaciju,kada smo je obezbijedili. Kao što sve napreduje napreduje i tehnologija i standard. Prema tome, kako napreduju oni koji žele da nešto krivotvore, tako i onaj koji želi da ima pouzdan dokument treba da napreduje i da predviđa određene standarde, odnosno da prati standarde. Nije slučajno u evropskim standardima predviđeno da se pored fotografije u čipu kao sadržaj čipa dodaju još i otisci prstiju kao još jedan od dodatnih elemenata pojačane sigurnosti protiv eventualnog krivotvorenja i falsifikovanja ovih dokumenata. Sljedeće pitanje je vezano za krađu identiteta, dakle to jeste pitanje više za one koji se bave tehnikom i tehnologijom, ali mislim da je svaki građanin dužan da čuva 136 svoju putnu ispravu. Prije svega građanin je odgovoran za to, ukoliko se nešto desi sa njegovom putnom ispravom. Druga njegova lična, građanska i zakonska je obaveza da u slučaju nestanka krađe i bilo čega što se desi sa putnom ispravom da to u najkraćem mogućem roku prijavi organizacionim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova ili ako se to dešava u inostranstvu, najbližem diplomatsko-konzularnom predstavništvu. U tom slučaju se vrši elektronsko poništavanje tog pasoša i on se čini neupotrebljivim. Svako pojavljivanje za ponovno izdavanje novog pasoša je upoređivanje svih identifikacionih elemenata i sigurnosnih elemenata koji su sadržani u tom pasošu, a eventualni pokušaj da se to negdje obezbijedi na nekom drugom mjestu samim tim bi trebalo biti osujećen. Ukoliko neko voljno to ustupi, onda je to nešto na šta sigurno ne može uticati onaj koji izdaje pasoš, jer je pasoš vlasništvo građanina a ne onoga ko ga je izdao i dužnost njegovog čuvanja i obezbjeđenja je prije svega građanina. Hvala.
  • Hvala i Vama, pomoćniče ministra na učešću. Konstatujem da je pretres povodom ovog Predloga zakona završen, o njemu ćemo se izjasniti naknadno. Kolege poslanici, nije obavljeno prvo čitanje Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama na matičnom odboru, tako da ćemo razmatranje ovoga predloga ostaviti za ponedjeljak. Prelazimo na desetu tačku dnevnog reda - Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Podsjećam da su Predlog zakona podnijeli poslanici Zoran Jelić i Zoran Vukčević. Takođe po ovom predlogu po pet minuta predlagači, u ime klubova po pet minuta i eventualno završna riječ pet minuta. Izvolite, ko će prvi? Kolega Jelić, pet minuta.
  • Poštovani gospodine potpredsjedniče, dame i gospodo poslanici, U Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju koji je objavljen u "Službenom listu", poslije člana 197 dodaje se novi član koji glasi: "Izuzetno iz odredbe člana 17 ovog Zakona, osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 30 godina staža osiguranja, od čega najmanje 20 godina efektivno provedenih na radnim mjestima na kojima se u aluminijskoj industriji staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Pravo na starosnu penziju u skladu sa članom 1 ovog Zakona može se ostvariti do 30.septembra 2013.godine". Koji su bili razlozi za donošenje ovog Zakona? Dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predlažu kako bi se osiguranicima u aluminijskoj industriji koji obavljaju poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, propisali povoljniji uslovi za ostvarivanje prava na penziju od uslova utvrđenih za ostale osiguranike. Odredbama člana 69 do 72 Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju propisano je da osiguraniku koji radi na naročito teškim, opasnim i za zdravlje štetnim radnim mjestima, odnosno poslovima, i osiguraniku koji radi na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima poslije navršenih određenih godina života ne može 137 uspješno obavljati svoju profesionalnu djelatnost, staž osiguranje se računa u efektivnom trajanju, sa uvećanim trajanjem pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Predlaže se, gospodine potpredsjedniče, da se prava na ostvarivanje na starosnu penziju ostvare do 30.septembra 2013.godine. Takođe se predlaže Skupštini da u skladu sa članom 151 Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, ovaj Zakon donese po skraćenom postupku. Ja se zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Jeliću, na efikasnosti. U ime DPS-a, kolega Vukčević. Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Uvažene kolege, cilj dopune ovog Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju upravo jeste i stvaranje socijalnih uslova za opstanak KAP-a, pored ekonomskih, koji su takođe potrebni kako bi KAP bio profitabilan. Mi moramo voditi računa i o onim radnicima koji su blizu kraja svog radnog vijeka i kojima fali određeni vremenski period kako bi mogli na pravi način da riješe svoju sudbinu. Na taj način, primjenom ovih odredaba ovog zakona upravo će se omogućiti određenom broju zaposlenih, posebno onima koji rade u najtežim uslovima kada je u pitanju aluminijska industrija, da riješe svoju egzistenciju. Takođe ovo je bio i prijedlog Sindikata Kombinata aluminijuma, upravo na protestu koji je bio organizovan ispred Skupštine Crne Gore i mi smo u komunikaciji sa predstavnicima radnika uspjeli da na ovaj način definišemo Predlog ovog zakona i na taj način upravo stvorimo jedan dodatni uslov kako bi mogao određen broj, prije svega onih ljudi koji rade u veoma otežanim uslovima, da riješi svoju egzistenciju. Bez obzira što osnovni zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju definiše regularna pravila, ovo se pravi izuzetak. To možda nije korektno u smislu nekih drugih profesija ili nekih drugih zanimanja, ali imajući u obzir aluminijsku industriju, imajući u obzir ljude koji rade u visokim pećima, znači u veoma otežanim uslovima, naravno ne potcjenjujući ni druga zanimanja niti druge teške uslove u kojima rade drugi radnici u Crnoj Gori, smatramo da je u ovom trenutku izmjena ovog zakona i te kako potrebna. Posebno imajući u obzir činjenicu da se radi o temporalnoj normi, odnosno jednoj normi koja traje određeni vremenski period u kojem će oni ljudi koji mogu i koji imaju namjeru da iskoriste ovu normu na taj način riješiti svoje životno pitanje tj. obezbjeđenje penzije, mogu biti u prilici da imaju egzistenciju umjesto da budu ili na birou rada ili da budu u nekim drugim otežanim uslovima. U tom kontekstu, kolega Jelić i ja smo upravo predložili ovu izmjenu i dopunu, vjerujući da će i ostale kolege imati razumijevanja za ovaj predlog. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Vukčeviću. U ime Demokratskog fronta kolega Vučinić. Slušajte, da se dogovrimo, kolege. Hajdemo da pokušamo da završimo još dvije tačke dnevnog reda, a to je o amnestiji i Poslovniku, hajdmo da ih okrenemo, Poslovnik 138 da bude sljedeća tačka, po onoj istoj šemi po pet minuta u ime svakog kluba, a sve ostalo do kraja današnjeg rada, zbog interesovanja, da posvetimo o amnestiji. Shvatam da ste usaglašeni sa mnom. Izvolite, kolega Vučiniću. Rekao sam sljedeće, ali me nijeste slušali jer ste bili na drugom mjestu, da u ime klubova može da govori po pet minuta, ukoliko bude izuzetno interesovanje po jedan minut više, da u završnoj riječi može da se komentariše. Ukoliko ima komentar na komentar, može i to da završimo, tako da imamo to zatvoreno do kraja. Izvolite. MLADEN BOJANIĆ, Izvinjavam se što uzimam vrijeme, ali dajte malo razumijevanja za nas. Nijesam ni ja bio ni mnogo kolega danas, zato što smo išli ne znam gdje, imali smo puno zadataka, imali smo puno odbora i mi smo nekih tri - četiri sata bili na Odboru za ekonomiju, pa dozvolite mi možda sam nešto porpustio, ali dozvolite da i mi nešto imamo pravo da kažemo u ovim diskusijama. Nemojte samo da se držimo strogo nekih stvari koje su dogovorene u našem odsudstvu. Jednostavno, nijesmo bili u prilici da pratimo današnji tok zasijedanja plenuma jer smo bili na odborima, dobar dio. Dajte mi bar minut - dva da neko svoje viđenje, neki svoj komentar kažem. Ništa više.
  • Kolega, da Vam kažem da smo se dogovorili da bi završili ovo proljećno zasijedanje vrlo efikasno i da sam se dogovorio uz potpuno saglasje. Ukoliko hoćete da štite svoj klub, Pozitivne Crne Gore, pogledajte samo prethodne dvije tačke, koliko je bilo učešće poslanika iz Pozitivne Crne Gore u odnosu na druge, tako da se nikome ne ukida niti ništa. Ukoliko želite na drugi način, radi mene možemo da govorimo i sat vremena, pa onda ćemo vidjeti u subotu ili kako ćemo dalje. Izvolite.
  • Pa u redu, vodite Skupštinu, ali dajte i meni pravo da objasnim da nijesam prisustvovao. Na kraju krajeva, taj komentar da pogledam koliko je Pozitivna govorila danas, kao u negativnom smislu, ja bih ga drugačije gledao. Naše je mjesto ovdje da govorimo i ovo je valjda mjesto gdje možemo da iznesemo svoje stavove, zato smo ovdje. Nemojte nam zamjerati što se često javljamo, bilo bi naopako. Treba li da presjedimo ovdje i da nas pohvalite što ćutimo. Evo, povući ću se, neću da tjeram mak na konac, neću nikome da pravim probleme, nemam namjeru da pravim nikome probleme, ali ako imamo nešto da kažemo, dajte nam da kažemo.
  • Kolega, uskratiću se od svakog komentara. Ako uistinu želite da imate povlašćeni položaj u odnosu na druge, izvolite. Koliko želite? Nećete? Dobro, ako nećete idemo dalje. 139 U ime Demokratskog fronta je kolega Vučinić, u ime SNP-a se prijavio kolega Gošović, u ime Pozitivne Crne Gore kolega Tuponja i u ime Kluba četiri partije kolega Nimanbegu. Kolega Vučiniću, da li želite da govorite ili ne? Izvolite.
  • Zahvaljujem, poštovani prvi potpredsjedniče. Poštovane koleginice i kolege poslanici, poštovani građani, Kada smo raspravljali o ovom Predlogu zakona na matičnom odboru zdravstva, rada i socijalnoga staranja, podržao sam ovaj Predlog zakona iz razloga što ne želim da budem neprijatelj radnicima Aluminijskog kombinata koji ovih dana imaju veoma velike probleme. Rekoh, nijesam želio da budem neprijatelj i krvnik tim radnicima kakvi su svi ovih godina bili današnji podnosioci ovog Predloga zakona, kolege iz Demokratske partije socijalista, jer se oni se ovih dana upravo predstavljaju kao veliki dušebrižnici i zaštitnici radnika, istih radnika koje su gurnuli u bezizlaznu situaciju i sada ti radnici nemaju gdje bez na biro rada ili možda, ako prođe ovaj zakon, na Fond PIO, i to samo jedan mali dio njih. Prava istina što ovo radite i što podnosite ovaj zakon, kolege poslanici iz vladajuće partije, je da to činite od živoga straha, jer vam u ovako veoma komplikovanoj i zategnutoj situaciji nimalo ne odgovara jedan značajni socijalni bunt 1.200 radnika, zajedno sa njihovim porodicama koje ste ostavili bez radnog mjesta, odnosno bez hleba. Sada bih nešto rekao o ovom zakonu. Kao prvo, ovaj zakon je protivustavni i diskriminatorski, jer u Ustavu u članu 8 se jasno kaže da je svaka diskriminacija zabranjena. Međutim, ovdje se radi o zakonu koji hoće da se donese samo za jedno preduzeće i za određeno vrijeme, tako da su radnici ostalih preduzeća i ostali radnici u Crnoj Gori diskriminisani na taj način što rade na istim radnim mjestima kao i njihove kolege iz Aluminijskog kombinata a ne mogu da regulišu tu starosnu penziju. Takođe su i vremenski diskriminisani zbog toga što je ovaj zakon ograničen. Kao drugo, hoću da kažem da je ovaj zakon posljedica jedne pogrešne i pogubne politike neoliberalnog ekonomskog koncepta iza kojeg se sprovodila plačka, hajdučija i otimačina društvene imovine, legalizovano pod imenom "procesi privatizacije i tranzicije društva". Nedavno smo imali problem koji se zvao Željezara, i taj privatizacioni ugovor nikako nije mogao da se raskine iako je očigledno bilo njegovo kršenje od strane vlasnika. Taj ugovor je građane Crne Gore koštao 33 miliona evra. Sada imamo još jedan pogubniji privatizacioni ugovor koji se odnosi na KAP, koji nas je praktično doveo pred bankrot. Postavlja se jedno logično pitanje - da li je to neka inovacija u Crnoj Gori, da li je to neki ekonomsko-pravni brend da kad već ne mogu da se raskinu takvi ugovori, da se preduzeće uvodi u stečaj, a da radnici odlaze na biro ili u najboljem slučaju u Fond PIO? Već kad je takva briga za radnike od strane poslanika iz vladajuće koalicije, zašto takav isti zakon nijeste donijeli, recimo, za radnike "Gornjeg Ibra" ili za radnike preduzeća iz Bijelog Polja koji su sada na birou rada, ili možda za “Vektru Jakić", ili za ciglanu "Rudeš" u Beranama. Dug je taj spisak za nabrajanje, ali prava istina je da ste procijenili da od njih ne prijeti neka velika opasnost da ugrozi vaše političke pozicije, i 140 onda jednostavno sa ovim zakonom dajete do znanja da u Crnoj Gori zapravo ne vlada zakon, nego vlada zakon jačega. Ovo je vrlo važan zakon, pa bih vas zamolio da mi dopustite minut- dva da dovršim ovo izlaganje. ...
  • Ne možete dva, vi ste u dopunskom minutu, još imate 23 sekunde i ništa više.
  • ...sada sa ovim zakonom, na jedan krajnje nekorektan način svi mi u Parlamentu dovedeni smo u jednu dilemu, da li da ga podržimo i da grubo kršimo Ustav ili da ga ne podržimo i na taj način onemogućimo radnicima Kombinata aluminijuma da ....
  • Hvala vam, gospodine Vučiniću. Ali prostu rečenicu.
  • Demokratski front će podnijeti amandman na ovaj zakon, da zakon važi za sve radnike u Crnoj Gori koji su radili na benificiranim radnim mjestima i tako ne budu na ovako drastičan način diskriminisani u odnosu na radnike jednog preduzeća. Hvala.
  • Hvala i vama, kolega Vučiniću. Ali pri tome pazite kako Poslovnik kaže, do kada treba da podnesete. Izvolite, kolega Gošoviću, u ime SNP-a.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Koleginice i kolege, poštovani građani, Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju koji je u primjeni od 01. januara 2004. godine, doživio je nekoliko izmjena i dopuna kada je u pitanju stvaranje uslova, posebnih uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju za zaposlene osiguranike koji rade na poslovima gdje se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Prvo je to urađeno, podsjetiću, 2008. godine kada je izmjenama tog zakona obezbijeđeno da zaposleni koji rade na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s uvećanim trajanjem, ovlašćenim službenicima unutrašnjih i policijskih poslova, ovlašćenim službenicima Agencije za nacionalnu bezbijednost, profesionalnim vojnim licima zaposlenim u organima odbrane i ovlašćenim službenim licima na izvršavanju krivičnih sankcija, da pravo na starosnu penziju mogu ostvariti sa navršenih najmanje 50 godina života i 20 godina staža osiguranja, od čega 10 godina efektivno provedenih na radnim mjestima na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem. Mogućnost korišćenja ovog prava tekla je sve do kraja 2012. godine. Zatim je 2010. godine donesen zakon kojim je kao trajno rješenje propisana odredba da pravo na starosnu penziju ostvaruju po ovim povoljnim uslovima zaposleni gdje se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem u rudnicima. Takođe, 05.jula 141 2011. godine ponovo je mijenjan Zakon o izboru odbornika i poslanika i kojim odredbama je predviđeno da pravo na starosnu penziju pod ovim uslovima, 30 godina staža osiguranja, od čega najmanje 20 godina efektivno provedenih na radnim mjestima na kojima se taj staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, mogu ostvariti svi zaposleni koji ispunjavaju te uslove u Crnoj Gori, pod uslovom da to pravo mogu ostvariti do 31. decembra 2011. godine. Međutim, takvo zakonsko rješenje, ovako ograničeno vremenski, dovelo je sigurno u neravnopravan položaj one zaposlene radnike koji su radili takođe na tim poslovima, ali do tog datuma nijesu bili ispunili uslove za sticanje prava odlaska u starosnu penziju pod ovim povoljnim uslovima. Imajući u vidu zahtjeve i obraćanje Sindikata zaposlenih radnika u Kombinatu aluminijuma, SNP je 24. aprila ove godine podnio Zakon za dopunu Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, predviđajući da to pravo mogu ostvariti svi oni zaposleni koji rade na izuzetno teškim i po zdravlje štetnim poslovima na kojima se taj staž računa s uvećanim trajanjem, bez obzira na granu i oblast u kojoj rade. Međutim, aktom Vlade, mišljenjem Vlade datim na taj Predlog zakona konstatovano je, Vlada je ocijenila, da bi prihvatanjem takvih zakonskih rješenja povećao se broj korisnika prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja, što bi dovelo do povećanja sredstava za finansiranje penzijskog staža, čime bi se dovelo u pitanje stabilnost i održivost budžetskog finansiranja ovih prava, zbog čega je Vlada bila mišljenja da se taj Predlog zakona ne može prihvatiti. Kod takvog stanja stvari na svoj Predlog zakona predložili smo amandman koji je potpuno identičan danas Predlogu zakona kojeg razmatramo, stim što je rok za ostvarivanje ovog prava za zaposlene u aluminijskoj industirji, po tom našem Predlogu zakona bio do kraja 2013. godine. Tada poslanici DPS-a glasajući u načelu o ovom zakonu nijesu podržali istovjetan Predlog zakona kojeg su danas podnijeli, koji danas razmatramo. Nakon toga, odgovarajući na poslanička pitanja, ministar rada i socijalnog staranja gospodin Bošković preuzeo je obavezu da će se taj Predlog zakona ponovo naći u skupštinskoj proceduri i on je, evo, tu svoju riječ i održao. Mi ćemo bez obzira na ovo o čemu sam govorio podržati Predlog ovog zakona iz prostog razloga zbog cijla zbog kojeg je predložen, zbog izuzetno teških uslova rada i štetnih uslova po zdravlje zaposlenih u Kombinatu aluminijuma, posebno u Elektrolizi, zbog situacije u kojoj se zaposleni u Kombinatu aluminijuma danas nalaze. Takođe, dijelimo mišljenje da ovo pitanje ne treba rješavati od slučaja do slučaja, i da je svakako obaveza da se sistemski ovo pitanje riješi za sve zaposlene koji rade na ovako teškim poslovima, koji ispunjavaju uslove za odlazak po posebnim uslovima u starosnu penziju. Ali, to je nešto što slijedi, sada smo u prilici da prihvatajući ovaj Predlog zakona ....
  • Hoćete li još malo? Minut.
  • ... da pod ovim posebnim uslovima mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Eto, i na taj način dati jedan doprinos prevazilaženja te veoma teške situacije u kojoj se danas zaposleni u Kombinatu aluminijuma u Podgorici nalaze. Zahvaljujem se. 142
  • Hvala i vama, kolega Gošoviću. U ime Pozitivne Crne Gore, kolega Tuponja.
  • Zahvaljujem. Poštovani potpredsjedniče, uvažene koleginice i kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Mi danas ovdje imamo pred sobom Predlog jednog zakona koji po svojoj namjeri želi da jedan dio radnika koji su tehnološki višak u aluminijskoj industriji prebaci, da im omogući da ostvare pravo na penziju. U samom obrazloženju predlagač ovog zakona kaže u prvom dijelu da predlaže ovaj zakon kako bi se osiguranicima u aluminijskoj industriji koji obavljaju poslove na kojima se staž osiguranja računa s uvećanim trajanjem, propisali povoljniji uslovi za ostvarivanje prava na penziju od uslova utvrđenih za ostale osiguranike. Ali, zadnji pasus ovog obrazloženja kaže: "Ovo zakonsko rješenje se predlaže zbog rješavanja u kratkom roku tehnoloških viškova u aluminijskoj industriji". Znači, samo to objašnjenje nas dovodi do toga da shvatimo jednu dvoličnu politiku DPS-a, koji je najprije nizom svojih pogrešnih poteza doveo do granice siromaštva radnike aluminijske industrije, doveo ih do toga da ne može da im obezbijedi dostojanstven život, da ne može da im obezbijedi radna mjesta, i da jedino rješenje vidi prebacivanjem tih radnika na Penzioni fond. Penzioni fond nije mehanizam kojim DPS treba da rješava svoje pogrešne poteze. Ovaj zakon ovako kako je definisan je protivustavan. Pročitaću iz Ustava Crne Gore član 8 koji se tiče zabrane diskriminacije: "Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu. Neće se smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica koji su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju. Posebne mjere se mogu primjenjivati samo dok se ne ostvare ciljevi zbog kojih su preduzete". Dakle, zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu, to piše u Ustavu Crne Gore. U Predlogu ovog zakona postoji diskriminacija među osiguranicima. Mi smo kao Klub poslanika Pozitivne Crne Gore amandmanski djelovali na Predlog ovog zakona koji se odnosi isključivo na radnike u aluminijskoj industriji, gdje smo amandmanski zahtijevali da se taj Predlog zakona odnosi na sve, a ne samo na radnike zaposlene u aluminijskoj industriji. Takođe, u ovom Predlogu zakona postoji vremensko ograničenje, da se ovaj zakon može realizovati do 30. septembra 2013. godine, 30. septembar 2013. godine je praktično tu pred vratima. Takođe smo amandmanski djelovali u smislu nediskriminacije ostalih radnika koji će ovo pravo ostvariti nakon 30. septembra. Nema nikakvog razloga da neki radnik koji ovo pravo ostvari 01. oktobra nema prava da ostvari ovo pravo kao i njegove kolege do 30. septembra 2013. godine. Znači, ukoliko bi se ova dva amandmana uvsojila, bio bi ovaj zakon ravnopravan pram svima i ne bi bio diskriminatoski. Ovakav kakav jeste ne predstavlja ništa drugo nego DPS-ov način rješavanja tehnoloških viškova, tako što ih prebacuje u penzioni fond, a penzioni fond, znate, plaćaju svi građani, i opet svoje pogrešne poteze prebacuju na sve građane Crne Gore. Naravno, nemamo ništa protiv i da je potreba da se pomogne radnicima koji su 143 postali tehnološki viškovi. Mi se samo ne slažemo sa ovakvom metodom, jer iz ovoga se stvara jedna zamjena teza ...
  • Da li hoćete dopunski minut?
  • ... DPS koji je doveo do ovoga stanja sad se pretvara u nekog spasioca tih radnika i to je jedno takvo licimerje da je to nevjerovatno. Htio bih da kažem da Pozitivna Crna Gora u zavisnosti od podrške ovim našim amandmanima će se odrediti prema ovom zakonu. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Tuponja. Sad imamo u ime kluba četiri partije. Dvojica su se prijavili. Možemo li po tri minuta? Ako ne može, onda imate pravo po Poslovniku obadvojica po pet. Vi imate tri minuta, dobro.
  • Već sam ustao, pa ako bih mogao. Želim pojasniti, gospodine potpredsjedniče, da govorim kao ispred kluba, ne u ime kluba, ali gospodin Popović svejedno je predstavnik jedne političke partije. Član 97 nam daje pravo da uzimamo riječ o ovako važnim temama. Tako da tih tri ili pet minuta su apsolutno nebitni.
  • Vi potvrđujete ono što sam već rekao, hvala. Kolega Daniloviću, izvolite.
  • Uvaženi prvi potpredsjedniče, kako smo se dogovorili iz Kluba DF-a, ne vrijeđajući druge, da se obraćamo gospodinu Raduloviću, afirmacija načina na koji vodite Skupštinu, ne želeći da zaista vam otežavam niti da kolegama uskraćujem pravo, molim da poštujemo dogovor. Ipak se ljudi u jednom klubu mogu dogovoriti. Možemo mi kojih ima po 20 u jednom klubu, a ima nas političkih subjekata značajno više. Ja molim kolege da ne rušimo pravilo da završimo danas u dobroj priči, ako to važi za veće klubove, tamo gdje ima i više zainteresovanih, ajte da se nekako organizujemo. Kad to jednom prekršimo onda uđemo u kolotečinu kršenja i ne možemo da završimo.
  • Možete li vi zamisliti situaciju da je tačka na dnevnom redu radnici KAP-a i KAP, a ja da ne govorim, e zamislite. Izvolite, kolega Nimanbegu. 144
  • Prvo da se zahvalim na strpljenju vašem i da izrazim čuđenje što gospodin Danilović uzima riječ proceduralno, kad sam ja već ustao za riječ, a takođe prenebregava jednu činjenicu da je on predstavnik jedne izborne liste koja se zove Demokratski front. Ja sam, gospodine Daniloviću, predstavnik jedne izborne liste gospodin Popović je sa druge liste, Gjeka sa treće i td. i td. I svi ako želimo, bi bilo potrebno da se dozvoli da razgovaramo, po tri, po pet, koliko nam treba.
  • Evo mislim da će Daniloviću to ići u prilog što ću ja govoriti, pošto njegov front ima ovakav stav kakav je gospodin Vučinić izrazio po predlogu ovog zakona. Mi nemamo isti stav u našem klubu. Iz kog razloga, ja sam jedini iz našeg kluba glasao protiv uvođenja u dnevni red ove tačke dnevnog reda, jer mislim da usvajanjem ovog zakona napravićemo grešku koju smo napravili kad smo usvojili i Zakon o PIU, znači izmjene i dopune kod radnika boksita. Naime, što smo tada uradili. Smirivajući štrajkove, socijalne probleme, mi smo usvojili izmjene i dopune Zakona koji se ticao za jedan mali broj korisnika. I u pravu su govornici, gospodin Vučinić koji je govorio da mi, niko od nas ne želi da budemo neprijatelji tih 100 radnika Kombinata aluminijuma koji bi dobili pravo na penziju, u ovom slučaju, ali svejedno, mislim da izmjena i dopuna u ovom trenutku, samo oko KAP-a, samo za proizvodnju radnika koji rade u aluminijskoj industriji, da pravimo grešku za puno i puno radnika širom Crne Gore koji ne mogu po povlašćenim uslovima da dobiju penziju, pravo na punu starosnu penziju. U svakom slučaju, ono što se mora istaći ovdje je to da u Crnoj Gori važi pravilo da je starosna penzija za muškarce 67 godina ili minimum 15 godina osiguranja starosti, ili 40 godina rada. Mi za Kombinat aluminijuma uvodimo da je to 30 godina rada i 20 godina rada na mjestima po uvećanim trajanjima. Moram podsjetiti i vas i javnost da mjesta po uvećanom trajanju određuje tačno PIO u jednoj instanci, a u drugoj Vlada Crne Gore. Mi nemamo ovdje u našem zakonu tačno precizirano koja su to radna mjesta, u kojoj industriji, zbog čega dobijaju radni staž po uvećanom trajanju. Iz tog razloga mislim da je samo uvođenje u dnevni red ovog zakona popuštanje, na kraju krajeva, i demagoško pred tim zaposlenim. Ja svima njima želim svu sreću i da imaju sretnu penziju i veliku penziju, ali na ovaj način mi nastavljamo raditi kad nam se stvore problemi, a ne sistemski da kvalitetno utvrdimo koja su to radna mjesta po uvećanom trajanju, po kojim uslovima, mi smo požurili da nam ljudi idu u penziju sa 67 godina, što puno zemalja Evropske unije nema, a u ovom slučaju ćemo dozvoliti da neko ko je povlašćen ili ko ima političkog uticaja, lobiranja, dođe do penzije i sa 20 godina. Moram napomenuti da svi znamo koji su to povlašćeni, među povlašćenim kategorijama, a to su službenici u vršenju unutrašnjih policijskih poslova, pa Agencije za nacionalnu bezbjednost, pa vojna lica u službi u Crnoj Gori, pa zaposleni u organizacijama u smislu odbrane i u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. 145 Sigurno da ima tu još kategorija zaposlenih koje su trebale dobiti ovakav tretman. Evo vidimo da po meni djeca revolucije od 89. nastavljaju da imaju povlašćeni tretman, one revolucije koja je bila 89. ovdje, koja nam je donijela jedno veoma loše vrijeme 90ih, nastavljamo sa tim i nastavljamo, po meni, desiminaciju prema drugim zaposlenim u Crnoj Gori koji ne mogu i neće dobiti ovakav tretman u Skupštini Crne Gore. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Nimanbegu. I kolega Popović, posljednji prijavljeni poslanik.
  • Poštovana Skupštino, uvažene građanke i građani Crne Gore i crnogorske dijaspore, Iako me zamjenik generalnog sekretara opomenuo da ne bi trebalo “crnogorske dijaspore”, ali u svakom slučaju ja ću se uvijek obraćati njima, da li je to crnogorsko iseljeništvo, nije toliko ni bitno. Povodom Predloga zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ja sam govorio na matičnom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje, pa mogu ponoviti to, veoma ću kratko, Liberalna partija će podržati ovaj zakon, ako po svemu sudeći nijesmo i nećemo uspjeti spasiti Kombinat aluminijuma Podgorica, bar da spašavamo ove radnike. Radi se o 94 radnika, ako sam dobro zapamtio. Više govornika je prije govorio o ovome. Ja se slažem sa svim ovim diskusijama, naročito gospodina Nimanbegua, poslanika Nimanbegua. Ovdje se nesporno radi o diskriminaciji, svi mi to moramo progutati, naravno koji budemo podržali ovaj predlog zakona, vrši se diskriminacija u odnosu na još neke radnike koji rade na mjestima sa benificiranim radnim stažom, ali vjerujem da će podržavanje ovog zakona izazvati neku još, da kažemo, lančanu reakciju, pa ćemo to isto omogućiti i moramo omogućiti ljudima iz metalske industrije, ne znam, rudarstva, pomorcima, bez obzira svi mi znamo da će to biti ogroman udar na penziono invalidski fond, ali neće nam biti druge, i mislim da kad smo već ušli u ovu sivu zonu, da ćemo biti principijelni do kraja, tako da ćemo morati podržati i sve ove ostale radnike. Ponavljam, Liberalna partija će podržati Predlog ovog zakona. Hvala, gospodine potpredsjedniče.
  • Hvala i vama, kolega Popoviću. Da li, kolege Jeliću ili Vukčeviću, želite pravo na završnu riječ da iskoristite? Izvolite.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. Prvi ili drugi sasvim je svejedno, dok predsjedavate. Zaista bih se zahvalio svim poslanicima koji su uzeli učešće u ovoj raspravi na korektnim interpretacijama njihovog mišljenja o ovom zakonu. 146 Ono što bih želio da saopštim jeste sljedeće: da smo Predlog zakona o dopuni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u Parlamentu, ja i kolega Vukčević podnijeli 18.06. Dakle, bezmalo mjesec i po dana je trebalo da ovaj predlog zakona dođe na dnevni red u Skupštini, iako smo to naglasili da bi trebalo da bude po skraćenoj proceduri. Šta, skraćena procedura mjesec i po dana, nije baš skraćena procedura, po meni. Dakle, u međuvremenu je bio stečaj u Kombinatu aluminijuma. Radnici su praktično ostali bez posla, 1200 radnika, sa njima stečajni upravnik potpisuje ugovor o radu na određeno vrijeme u mjesec dana i njihove plate su drastično smanjene. Svi mi ovdje poslanici, nadam se da vodimo računa o zaposlenim radnicima i o radnicima, bez obzira u kojoj industriji. U ovom trenutku radnici Kombinata aluminijuma su najviše ugroženi i za to je ovaj zakon za radnike u Aluminijskoj industriji gdje želimo na neki način da im pomognemo. Zašto? Zato što ti ljudi, kao što sam rekao u obrazloženju ovog zakona, rade na najtežim mogućim poslovima. Onaj ko je bio u kombinatu i onaj ko se bavio metalskom industrijom, kao i uvaženi poslanici koji sjede u ovom domu, znaju šta znači raditi na veoma teškim opasnim i za zdravlje štetnim radnim mjestima. Nemojte očekivati od tih ljudi koji provedu 20 godina radnog staža na takvim poslovima, da imaju istu produktivnost, efikasnost, kao radnici na drugim poslovima. Ipak, oni ne mogu postizati radne učinke onako kako se to možda od njih traži u procesu proizvodnje. Tako da priča o tehnološkim viškovima ne stoji, nego ipak o radnicima kojima je narušeno zdravlje. Ovdje smo rekli da se odnosi na aluminijsku industriju. Takođe želim da kažem da je ovaj predlog zakona prošao i matični odbor, tj. Odbor za rad, zdravstvo i socijalnu politiku i prošao je Zakonodavni odbor sa većinom glasova. Nema opasnosti od toga da ovo radimo da neko ne bi, radnici ugrozili nečije pozicije. Mi smo samo ispoštovali ono što su bili njihovi zahtjevi ovdje ispred Skupštine kad su ti radnici došli da protestvuju. Zaista bih se zahvalio gospodinu Gošoviću, iako ga nema ovdje, na jednoj korektnoj interpretaciji. Jeste da je ovaj zakon sličan Predlogu zakona koji su podnijeli poslanici Socijalističke narodne partije, do duše u malo izmijenjenom ili modifikovanom slučaju. Naravno da smo imali konsultacije i sa predstavnicima Vlade i Ministarstva finansija, jer je veoma važno da sredstva koja su obezbjeđena u budžetu za isplatu penzija za ove radnike. Na taj način ne želimo da ugrozimo finansijsku održivost Fonda penzijsko invalidskog osiguranja. Dakle, sredstva postoje i ona će se distribuirati onako kako ti radnici budu odlazili u penziju. Postavilo se pitanje zašto je rok od 30. septembra. Zato, mi smo, kažem podnijeli ovaj predlog zakona još 18., ali smatramo da je i sada sasvim dovoljno dva mjeseca da radnici koji steknu ovo pravo, i naravno, koji žele da pođu u penziju, da imaju dovoljno vremena da prikupe svoju dokumentaciju iz kadrovske službe. Imajući u vidu da su oni sad, praktično sa ugovorom vezani po mjesec dana u radnom odnosu i da je njihova dokumentacija potpuno spremna, tako da smatramo da je to potpuno dovoljan rok do 30. septembra tekuće godine da mogu pripremiti svoju dokumentaciju. Nema ovdje demagogije, nema licemjerja. Ovdje, zaista ja vjerujem da svi poslanici smo ovdje da pomognemo radnicima čija je egzistencija ugrožena. Ne želim da kupim političke poene i da to ovamo prebacim na Demokratsku partiju socijalista i drago mi je, zahvaljujem što će ovaj zakon dobiti većinsku podršku u Parlamentu. 147
  • Zahvaljujem na završnoj riječi. Konstatujem da je pretres povodom ovog predloga zakona završen. O njemu ćemo se izjasniti naknadno. Po dogovoru prelazimo na Predlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine Crne Gore. Podsjećam da je Predlog odluke podnio poslanik Andrija Popović. Da li želite da date još i dopunsko objašnjenje onoga što smo dobili u pisanoj formi? Izvolite, kolega Popoviću, do pet minuta.
  • Zahvaljujem. Ovaj prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine Crne Gore je poodavno u proceduri, samo da podsjetim da je Zakonodavni odbor ovo prihvatio jednoglasno, a Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, većinom glasova. Motiv za izmjene Poslovnika ovog, je jedan propust koji je napravljen u Poslovniku. Radi se o tome da nije postojala obaveza izvođenja državne himne na konstitutivnoj sjednici novog saziva Skupšine. Sjećate se i sami, početkom novembra na konstitutivnoj sjednici Skupštine izbjegnut je pravi skandal, zahvaljujući poslanici Kalezić koja je tada predsjedavala Skupštinom, kao najstarija poslanica. Kako je došlo do takvog propusta sad nije ni bitno, ali uglavnom taj motiv da bi se intonirala državna himna, jer je to ipak početak novog parlamentarnog života, četvorogodišnjeg parlamentarnog života države. Isto tako dodato je da bi se na prvoj sjednici proljećnog i jesenjeg zasijedanja intonirala državna himna na početku. I u ovoj dopuni poslovnika postoji sada imperativ da se prva sjednica proljećnog i jesenjeg zasijedanja održava u našoj prijestonici Cetinju. To je do sada bilo jedno nepisano pravilo, i uglavnom se održavala, ali je sada po predlogu ove odluke o izmjeni Poslovnika, to imperativ. Dakle, to su te četiri izmjene. Na konstitutivnoj sjednici, na prvoj sjednici konstitutivne Skupštine, poslije izvođenja državne himne predsjedavajući konstatuje da je Državna izborna komisija podnijela izvještaj o sprovedenim izborima, itd. itd. Druga, prvo redovno zasijedanja Skupštine koje se održava u Prijestonici Cetinju, počinje izvođenjem državne himne prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula i drugo redovno zasijedanje jesenje zasijedanje, koje se održava u Prijestonici Cetinju počinje izvođenjem državne himne. Eto to su ti noviteti, ti predlozi izmjena i dopuna Poslovnika Skupštine Crne Gore. Hvala vam.
  • Hvala vam, poslaniče Popoviću. U ime Demokratske partije socijalista, kolega Vukčević, do pet minuta.
  • Zahvaljujem, potpredsjedniče. 148 Himna traje onoliko koliko traje, ali ono što je puno važnije od toga da li mi poštujemo tu himnu ili ne, i poštujemo li državne simbole ili ne. To je suština o kojoj moramo voditi računa kada govorimo o svim državnim simbolima Crne Gore. I to je nešto kojim mi iskazujemo svoj i lični i profesionalni i politički odnos. Kada je u pitanju ova inicijativa kolege iz Liberalne partije, mi podržavamo u suštini ovu inicijativu. Smatramo da je ona dobra, ali moramo uzeti u obzir onu činjenicu da, kada govorimo o usvajanju Poslovnika, da je uobičajeno da se Poslovnik usvaja konsenzusom i da bi dobro bilo da zaista i ove izmjene i dopune Poslovnika o radu usvojimo na taj način što će biti, prije svega, i odraz političkog, i rekao bih prije svega demokratskog razumijevanja svih u Parlamentu Crne Gore da zaista do kraja poštujemo simbole svoje države i da mi kao poslanici, kao narodni predstavnici na pravi način demonstriramo taj sami čin poštovanja simbola Crne Gore, i prije sveg poštovanja himne, tako da suštinski ova inicijativa za Demokratsku partiju socijalista je prihvatljiva. Napominjem da apelujem da se i ova inicijativa kada je u pitanju izmjena i dopuna Poslovnika o radu usvoji konsenzusom. Zahvaljujem.
  • Hvala i vama, kolega Vukčeviću, na efikasnosti. U ime Demokratskog fronta kolega Danilović. Izvolite.
  • Uvaženi građani, koleginice i kolege, Ima ona jedna lijepa narodna, koju ćete razumjeti, bez obzira na to kojim jezikom govorite, pa shvatiće dobronamjernost ovoga što ću reći i predlagač - lijepo je znati zasvirati, ali lijepo je znati i za pojas zađenuti. Kad bih znao da će Cetinju i Crnoj Gori pomoći to što će imati sjednicu više i izvođenje himne više, ja bih za to glasao što god mislio o njenoj suštini. A važnije od poštovanja simbola Crne Gore je poštovanje Crne Gore. A Crna Gora se ne poštuje kroz njene simbole, nego kroz poštovanje poreskih obaveza, ustavnih obaveza, zakonskih obaveza. Odnos prema simbolima je odnos prema simbolima. Mi u Demokratskom frontu to možemo gledati različito, ali ne možete dobiti podršku od nas za ovako nešto u trenutku kad će se to i vama zlonamjerno odbiti o glavu, zbog toga što treba da vidimo šta ćemo sa rebalansom, a ispade da je rješenje da sviramo himnu više i da riješimo taj problem. Moram ovdje razdvojiti dijelom, kao poslanik Demokratskog fronta imam obavezu da govorim o onome što je naš najmanji zajednički sadržalac, ali rekoh vam, malo prije i mislim da ste to razumjeli da postoji najbolja namjera i da je to ljekovito, mi bismo to podržali, bez obzira na to kakav je sadržaj himne, a uz to, ja vjerujem da treba, kao ozbiljni ljudi i političari, da sjednemo i da razgovaramo je li pametno da simboli posvađaju suštinu Crne Gore. Je li korektno, je li moralno da insistirate na nečemu za šta znate da vrijeđa dostojanstvo dijela građana. Zamislite, koliko juče ste raspravljali ovdje u Parlamentu da li je neko dostojan da primi Trinaestojulsku nagradu samo zbog toga što možda malo drugačije gleda na trenutnu političku elitu.A nema kod vas snage da sagledate da li je dostojno za Crnu Goru u 21 vijeku, da njen najveći orden, himnu i njen tekst, nosi čovjek koji je optužen i presuđen za ratni zločin. I ja treba da vas danas o tome edukujem i opominjem. 149 Ja bih volio da, s druge strane, iz vaših klupa, konačno neko kaže - ajte ljudi da sjednemo, i veće zemlje od naših, i veće zemlje od naše su mijenjale tekstove himne da bi bile prihvatljive za cijeli jedan narod. Veliki njemački narod se odrekao dvije strofe svoje himne samo zbog toga što su zloupotrebljavane od strane onih koji su nedostojni pominjanja danas, a da ne pričamo o tome da ih nikada i nigdje na drugačiji način nijesu osporavali. Nije ih napisao niko ko je sporan, sporno je bilo što su zloupotrebljavane. Dakle, bilo bi lijepo da ovdje stavimo tačku. Sramota je da pjesma, uz sve što je muka i priličan plač, svađa Crnu Goru. Ipak smo odgovorni. Nemojte da mislite da više i na Cetinju stanuje bilo ko ko će se primiti na ovu priču i ko će reći - znate kako - morali smo tako. Svima je jasno da nas je simbolika podijelila, ali simbolika nas neće pomiriti. Napredak Crne Gore, poštovanje Crne Gore, njenih zakona, njenog prava, poštovanje obaveze da platite porez. Možemo li to da se dogovorimo da bude obaveza kao izvještaj na svakoj našoj sjednici. Puštite tu priču iz koje ne možemo izvući dobro. Ima u Crnoj Gori nespornih pjesama koje bi umirile ovaj parlament i ispoštovale državnost Crne Gore, ali ni za takvu vam ja ne bih glasao danas, ne bih glasao ni za onu što je samo moja, zbog toga što je nedostojno u trenutku kada smo u ropstvu, iz ropstva, kao cvrčak svirajući da izletimo. Šta ćemo s mravima, uvažene kolege poslanici i poslanice. Ovdje bismo da se nadgornjavamo oko toga ko ljepše umije da zapjeva. Došao je trenutak da se za pojas zađene, kako kaže narodna poslovica. Biće vremena, ja se nadam u malo boljim prilikama i uslovima pomireni da pjevamo. Do tada da mi poslanici završimo što je do nas, da mi kao poslanici učinimo Crnu Goru pravnom državom. Pa će onda biti razumjeno i s te vaše strane to što ima uvaženi kolega poslanika koji vole Crnu Goru ali ne vole da im se gura prst u oko. Najgora stvar je kad u veselju ne možemo da učestvujemo svi zbog toga što nije svaki stih za veselje. Ima ljudi koji su pisali divno o Crnoj Gori, a vi ih ne volite možda i s razlogom. Ima nekih koji ne mogu da se opravdaju zbog toga što su napisali divan stih. Nikad ne smijemo zaboraviti, i nikad ne smijemo dati medalju onome koj je napisao lijepo a radio ružno. Hvala lijepo.
  • Kolega Daniloviću, molim vas. U ime SNP-a koleginica Jonica. Izvolite, kolega.
  • Izvinite, koleginice. Vrlo kratko, gospodine predsjedavajući, Mislim da zbog crnogorske javnosti treba, makar u minut, iskomentarisati navode kolege Danilovića. Ja ne mogu da shvatim da svakom poslaniku u državnom parlamentu nije čast i obaveza da poštuje državne simbole i da ustane na intoniranje himne. To samo ovaj parlament ne poštuje i to je vrlo ozbiljna stvar, vjerujte mi. Primati platu od ove države, a ne poštovati simbole. 150 Gospodin Danilović kaže da vrijeđa dostojanstvo dijela građana Crne Gore, a ovo što on kaže ne vrijeđa dostojanstvo građana koji su se većinski opredijelili za ovo kakva će biti himna Crne Gore i kakvi će biti ostali simboli. Ja bih zaista zamolio da ne radimo zamjene teza ovdje.
  • Kolega Vuletiću, najbolji zakon može sve regulisati. Hoćete vi proceduralno? Izvolite, kolega Daniloviću.
  • Gospodine potpredsjedniče, dogovorili smo se da poštujemo pravila. Ja razumijem potrebu da nakon što se neko obrati, pa vama se učini da je to uspjelo, vi to pokušate da omalovažite, ali neće moći. Ja bih trebao valjda da vratim platu zbog toga što imam prigovor najozbiljniji, najiskreniji, najljudskiji na stih. A oni koji primaju platu a kradu ovu državu i ubijaju njenu budućnost treba da budu ponosni. Neće moći. Ja znam šta su moja prava. U zakonskoj proceduri ću se boriti da dođe do promjene onoga što simbolički svađa Crnu Goru. Ima ovdje prečih stvari od toga da sviramo himnu i da je nesporna. Rekao sam vam, kad bi znamo da bi pomogla Crnoj Gori i Cetinju, ako ne mogu već zbog prigovora najozbiljnijeg i najljudskijeg savjesti da je pjevam, svirao bih je pa vi pjevajte. Ali, bojim se da je to logika cvrčka.
  • Hvala, kolega Daniloviću. U ime SNP-a, molim koleginicu Jonicu. Nijesam ovdje nikoga prepoznao da je kolega Danilović…(Upadica) Molim vas, ja sam neki spiker jadni ovdje, omogućite mi. Ukoliko hoćete sada stvarno proceduralno okrenite se meni. Kolega Vuletiću, okrenite se meni i kažite po kojoj tački ovog Poslovnika sam ja pogriješio i ukoliko sam uistinu pogriješio ispraviću svoju grešku. Molim vas da doprinesete, da budete kooperativni kako možemo završiti današnju raspravu i završiti proljećnje zasijedanje efikasno. Izvolite.
  • Gospodine predsjedavajući, mislim da je član 102 Poslovnika, tiče se povrede dostojanstva poslanika. U konkretnom slučaju gospodin Danilović je, odgovarajući na moje tvrdnje da svaki poslanik mora poštovati državne simbole i ustajati na intoniranje himne, odgovorio da je to marginalno u odnosu na ono da prima i da ne može za to primati platu, za one koji primaju platu a kradu ovu državu. Volio bih da on pojasni da li misli na poslanike iz klupa DPS-a i ostale poslanike iz pozicije ili je digresija bila na nešto drugo. Vrlo je ružna poruka. Ovo govorim zbog građana, ne lično zbog sebe, sebe najbolje znam. Hvala.
  • Duboko sam ubijedjen da kolega Danilović to nije uputio poslanicima. 151 Ukoliko želite stvarno da doprinesete da završimo ovu priču na ovaj način, izvolite.
  • Mislim da je prvo bilo suvišno apsolutno da se prekrši dogovor i da se uopšte da pravo da neko reaguje nakon što sam ja u ime kluba govorio, a dogovorili smo se, nikoga pojedinačno nijesam pomenuo. Reagovao sam, uvaženi kolega, na prozivku da bih ja valjda trebao zbog toga što ne poštujem državne simbole da vratim platu. Vi ste mene prozvali lično a ja sam govorio ono što ću ponoviti. Zašto se ne sjetiste da kažete da vrate plate oni koji kradu a ne ja koji nepoštujem simbole u dijelu u kojem ne želim vama da se pravdam? Kako to vi prognozirate i vidite da treba poštovati Ustav u dijelu simbola a ne treba u dijelu poreza? Ko ne poštuje državu ne plaćajući joj porez na način na koji treba, pljačka je kroz različite načine neka se prepozna… (Upadica poslanika Vuletića). Nemojte da mi dobacujete, Vi ste mene prozvali a ne ja vas. Ja sam vama odgovorio na način koji ...Ja platu časnu zarađujem a da li ima ljudi koji nečasno zarađuju svoje plate, neka se vide. Nijesam mislio na kolege poslanike, a svi možemo da se preispitamo da li....
  • Hvala, kolega Daniloviću. Znači, potvrdili ste moje ubjeđenje da to nije bilo upućeno ovdje, ali očito da moramo svi da poštujemo zakon u svakom dijelu, a to kroz ovo poglavlje 23. i 24. ćemo morati i zbog Evorpske komisije. Napokon, koleginice Jonica, izvolite do pet minuta. Molim vas, poslanici, ko hoće da priča neka nastavi u holu a ovdje ćemo se pridržavati discipline. Izvolite, koleginice Jonica.
  • Hvala, potpredsjedniče. Ova rasprava o izmjeni Poslovnika, naročito o ovim izmjenama i ovakva rasprava, navodi me na potrebu da se zapitam znamo li mi svi zašto smo u Parlamentu. Navodi me na potrebu da se zapitam jesmo li mi oni koje su građani neposredno birali da odrađuju ovdje određene poslove, a to je da zakonima uređujemo oblasti života naših građana, da provjeravamo kako Vlada primjenjuje te zakone koje mi donosimo, da ispravljamo loše zakone koje smo donijeli. Da li smo u toj priči malo zaboravili šta nam je posao? Da li smo malo izgubili sponu sa tim građanima koji su nas neposredno birali, da upravo radimo ovo o čemu sam pričala i da li smo zaboravili da nađemo model kojim ćemo obezbijediti da upravo neposredno kako su nas birali ti isti građani sa nama komuniciraju, obraćajući nam se predstavkama i pritužbama i tražeći od nas da popravljamo ono što nije dobro, da kontrolišemo ono za šta nijesu sigurni da je u skladu sa njihovim pravima i obavezama. Iz tih razloga pravim paralelu izmedju onoga što je predlog koji je uvaženi kolega Popović dao kroz ove izmjene Poslovnika i onoga što su amandmani Socijalističke narodne partije Crne Gore upravo na ovaj Predlog poslovnika. Kolega je predložio da se na početku svake sjednice svira himna. Šta građani imaju od toga? Da se pet-šest dana po medijima priča priča ko je ustao a ko nije ustao 152 na himnu. Zbog čega je neko ustao zbog čega neko nije ustao na himnu. Zbog čega se sviralo i u kojoj mjeri, je li do kraja ili sa zadnjom ili bez zadnje strofe. O tome će se pričati 10 dana, možda da bi se pokrilo kakav nam je Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kakva nam je zdravstvena usluga. Da bi se pokrilo kakve su nam obrazovne ustanove i kakve nam uslove djeca imaju u prosvetnim ustanovama. Da bi se pokrilo da li svi oni koji treba primaju socijalna davanja ili im država oduzima. Da bi se pokrila priča o tome da lica sa invaliditetom imaju novac u svom fondu koje otima Vlada i troši neđe drugo. Mislilm da ovakve norme u stvari služe da se ovom pričom koja je jako bučna, koja je jako interesatna medijima, pokrije ono što je suština našeg rada ovdje. Konkretne stvari o kojima treba da raspravljamo, konkretni zakoni koje treba da donesemo, konkretni način primjene tih zakona kroz naš nadzor nad radom Vlade. Pričom o tome je li bilo himne, je li neko ustao na himnu, je li neko preśedio himnu, je li neko bio napolju dok se himna svirala, pokriva se suština onoga što je naš smisao rada ovdje, a to je da se zabrinemo kakve zakone donosimo, kakve posljedice ti zakoni imaju po naše građane. Iz tih razloga SNP je predložio nešto što će za razliku od ove predložene izmjene Poslovnika zaista imati ucaja na naše građane i što će obezbijediti da vratimo tu sponu sa građanima koji smo, očigledno, izgubili a to je da se konačno po ko zna koji put predložena norma SNP-a uvaži, a to je da ovim poslovnikom uvedemo odbor za predstavke i pritužbe kojim ćemo obezbijediti da se naši građani neposredno, onako kako su nas birali, obraćaju ovom parlamentu i nama u tom odboru kako bismo znali kakvi su zakoni koje donosimo, kakve posljedice po njih imaju ti zakoni, kako ih Vlada primjenjuje, koliko se krše njihova prava. Da ovdje, na ovom mjestu, gdje nam svi govore da treba mnogo više, imamo nadzornu funkciju i budemo u prilici da na najneposredniji mogući način saznamo da li je sve onako kako piše u zakonu ili onako kako treba da bude primjenjeno i da ovdje budu oni koji će po drugi put nakon što donesu zakon se obraćati Vladi i državnim organima i tražiti od njih da primjenjuju zakon onako kako treba po osnovu primjedbi naših gradjana. Pošto nam se desi da odredjenim zakonima dobijemo veliki broj predstavki, pritužbi, koje ukazuju da nešto nije uredu sa tom oblašću, da se zapitamo što smo to uradili sa tim zakonom, da sami konačno preuzmemo ono što vrlo rijetko radimo, zakonodavnu ulogu, da poslanici budu predlagači zakona a ne puki izvršitelji onodnosno izglasavači zakona koje predlaže Vlada. Zato vraćam priču na razliku izmedju onoga što nosi predlog kolege Popovića koji suštinski nijednom građaninu Crne Gore neće donijeti ništa i onoga što nosi naš predlog amandmana, a to je prilika da vratimo sponu izmedju gradjana koji su nas neposredno birali sa parlamentom zato što će ti građani biti u prilici da nam se kroz odbor za predstavke i pritužbe, koji treba da uvedemo Poslovnikom, dnevno obraćaju i da nam ukazuju kakav to posao mi ovdje radimo i kakve posljedice po njih pravimo radeći taj posao koji radimo. Naravno, ponavljam po ko zna koji put, Poslovnik nije dobar i sa time se suočavamo... PREDŚEDAVAJUĆI BRANKO RADULOVIĆ. Da li želite još koji minut? Izvolite. 153
  • Poslovnik nije dobar i sa time se suočavamo svaki dan, ali i dalje se ćuti na moju inicijativu da se uz neku od ovih izmjena koje od sjednice do sjednice razmatramo, usvoji ovdje zaključak da je potrebno da se uradi jedna kvalitetna izmjena Poslovnika kojom će se obuhvatiti sve ono što su nedostaci u našem radu. Danas smo imali priču šta se dogadja kada Zakonodavni odbor ne ostvari većinu za neki zakon. Danas smo imali priču o tome da li Zakonodavni odbor odlučuje pravno ili politički, pa kada kolege iz vlasti o istom tekstu tri puta isti dan glasaju različito, zavisno od toga kakav im je nalog, onda to nije politički nego je pravno, a kada se desi priča o visokom obrazovanju kao što se danas desilo onda je opozicija glasala politički a ne pravno. Dakle, da uredimo to, da uredimo da nam se mora odgovoriti na poslaničko pitanje, jer je to nadzor rada nad radom Vlade, da uredimo da je zahtjev po članu 50 metod takodje kontrole nad radom Vlade.....
  • Hvala Vam, koleginice Jonica. U ime Pozitivne Crne Gore kolega Perić. Izvolite, kolega.
  • Zahvaljujem. Pozitivna Crna Gora je mlada stranka, postoji godinu dana i ono što neki misle da je naša prednost, možda naša mana, jeste ta iskrenost prema svim pitanjima i mi smo stav upravo po ovoj temi uvijek otvoreno iznosili, i sigurno u nekim situacijima i platili taj svoj stav, ali on ostaje nepromijenjen. Znači državni simboli takvi kakvi jesu su prihvatljivi i mi ih doživljavamo kao svoje. U tom smislu mi ćemo podržati predlog gospodina Popovića i stav Liberalne partije. Mi nemamo apsolutno nikakav problem sa tim . Međutim, nama je vrlo kratko u tom dijelu dodatak da bi mi voljeli da imamo što više ljudi koji će doživjeti te simbole kao svoje a ne kao neko kome ćemo trljati šaku u nos da ih treba doživjeti, ne treba, silu na sramotu praviti izdajnike i na patriote. Ali, kažemo to jesu simboli Crne Gore i tu ne treba imati nikakve dileme. Međutim ono što je mnogo interesantnije ne treba stati u poštovanju države samo na simbolima. Mi smo danas ovdje prije dva sata u Parlamentu vodili žustru diskusiju o tome da se treba zaštititi državni interes na državnom univerzitetu što je svakako par ekselans državni interes i zaštita onoga što predstavlja obilježje jedne nacije, segment obrazovanja. Čini mi se da tu nemamo istu pozornost kao za ovu temu i s druge strane, takodje da svakako najveći stepen patriotizma i poštovanja državnih simbola iskazuje time da gradimo društvo koje će biti prosperitetno i bogato. Podcrtavam, to su simboli Crne Gore koje mi doživljavamo kao takvim i zaista nemamo problem sa tim. Ali ovdje je takodje poštovanje simbola i poštovanje Crne Gore neupitno. Kada je riječ o samoj proceduri izmjene Poslovnika mi smo imali prije, na prošlom zasijedanju Predlog izmjene Poslovnika koji je naš šef Kluba Mladen Bojanić predložio, tada smo imali potpuno drugačiju proceduru, odnosno tražili smo da imamo neku vrstu konsezusa na Kolegijumu koje nijesmo mogli imati, tako da ta vrsta procedure koju smo imali tamo valjala bi možda da bude ispoštovana i u ovom slučaju, da imamo jednu uniformisanu formu. Još jednom ističem, ne treba stati samo na simboličkim gestovima nego treba iskazati poštovanje prema državi Crnoj Gori u onom 154 elementarnom smislu u poštovanju njenih naučnih kapaciteta, u trasiranju dalekosežnog razvoja države a ne zakucavati se uvijek samo isključivo za jedan segment poštovanja države koji je apsolutno neupitan Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Periću. Da li, kolega Popoviću, hoćete da iskoristite pravo na završnu riječ do pet minuta? Izvolite.
  • Hvala. Meni je sada nezgodno pričati jer glavni oponenti iz Demorkatskog fronta i iz SNP-a nijesu tu. Mislim na gospodina Danilovića, nezgodno je. Ipak, reći ću da ja nijesam stvarno vjerovao da će ovoliku smutnju izazvati Predlog odluke o izmjenama i dopunama Poslovnika Skupštine Crne Gore, sve je ovo do sada i bilo važeće. Prvo da ponovim, poslanica Kalezić nas je spasila skandala 6. novembra 2012. Konsultativna sjednica državnog Parlamenta bila bi vođena bez državne himne. Pa to bi bio stvarno skandal. Znači, nas je spasio Demokratski front. Ko je pravio onaj raniji Poslovnik? Dakle, treba viđeti ko je iz vlasti i da li je namjerno to uradjeno da se takav propust napravi. Drugo i na Cetinju je i do sada održavana sjednica jesenjeg i proljećnjeg dijela, od sada je to samo imperativ. Sada je to bila neka tradicija, može a ne mora. Ovo o čemu je gospodin Danilović govorio ne bih sada da ulazim u njegove interpretacije. Znam da je njegova himna "Bože pravde", moja himna je "Oj svijetla majska zoro" i ogromne većine ljudi u Crnoj Gori. Znam da njemu zadnje dvije strofe smetaju. To su dvije naljepše strofe: "Rijeka će naših vala uskačući u dva mora glas nositi okeanu da je vječna Crna Gora”. Kome to može smetati? Kome to može smetati? Ove sjednice oko izmjene Poslovnika ovo su sjednice koje imaju svečano radni karakter. Konsultativna sjednica nesporno svečano- radni karakter. Prva sjednica proljećnjeg zasijedanja ima nesporno svečano radni karakter, jesenjeg zasijedanja, prva sjednica, dakle obje se održavaju na Cetinju, svečano-radni karakter, pa ako ne možemo da istrpimo to, dakle dio poslanika ako ne može da istrpi to neka ne prisustvuje. A što da im kažem drugo. Stvarno ne znam što da im kažem. Ovakve države nema na svijet da dio poslanika ne poštuje simbole svoje države. Ima himnu druge države. Sluša himnu druge države, i to je njegova himna. Pa to je, kako da to nekome normalnom čovjeku objasnite da recimo da podješ u Skandinaviju i ti tom čovjeku objašnjavaš - znaš kako zato što meni se ne sviđa , imaju neki stihovi, to su nam rekli da nije taj bio, da je on bio ovakav ili onakav. Pa...
  • Kolega Popoviću, molim vas na dikciju i da se odnosite prema drugim poslanicima, ja ću vas da prekinem...
  • ....do onog momenta i spustite malo, kolega Popoviću, nemojte da izazovete negativni komentar drugih. Želim da efikasno završite...
  • Slušajte, svaki put me prekidate u sekundu kada završim, a sada me prekidate dva i po minuta prije nego što mi je dozvoljeno vrijeme.
  • Samo vas opominjem da ste na ivici nečega što može da izazove negativni komentar drugih...
  • Nećete dok ja predsjedavam, van ovog Poslovnika časnu vam riječ dajem. Izvolite, završite korektno svoje izlaganje. Izvolite.
  • Slušajte, slušajte, ovo je bilo moje izlaganje više nego korektno. Prvo ste vi prekršili, puštili ste tu, proceduralno, kada nijesu imali proceduralno pravo ni gospodin Danilović, ni gospodin Vuletić. Oni su se preganjali proceduralno mimo Poslovnika i tu ste vi pogriješili na početku. Dakle, vi ste dodali ulje na vatru od samog početka. Završavam.
  • Dobićete još jedan minut i molim vas privršite to efikasno i nemojte da izazove negativne komentare, poslanici po Poslovniku imaju pravo da se jave. Ja to moram da omogućim. Izvolite i zahvaljujem se na kooperativnosti i saradnji.
  • Ja stvarno ne znam kako vi vodite skupštinu, uopšte mi nije jasno. Vi ćete me stalno prekidati i vi prognozirate unaprijed da ću ja nešto negativno reći. Mene svi koji poznaju znaju da sam ja veoma korektan čovjek. Ja ne znam nikad nikoga ja u životu nijesam uvrijedio. Vi to pretpostavljate da ću ja da uradim u nekom svom dijelu izlaganja. Ali, može se reći da vi dodatno unosite meni nervozu zato što uvijek u sekundi prekidate moje izlaganje. Vi znate, završiću sa ovim, to možda se ne tiče ove tačke, ali vi morate da nekako izmedju sebe, vi potpredsjednici i predsjednik Parlamenta usaglasite kako će ko voditi sjednicu. Jedan pušta sekundu, drugi pušta minut, treći 156 pušta 10 minuta preko diskusije. Završavam, najmanji mi je bio motiv i želja neka da se ođe crnogorčim. Imamo mi daleko većih problema u Crnoj Gori, dakle to je i rečeno, od ovoga, ali državni simboli se moraju poštovati a za ovo ostalo imaju nadležne državne institucije pa neka to rješavaju. Naravno, neće one to riješiti zato što je Crna Gora takva kakva je. Dakle, znate stav liberala u posljednjih 20 i nešto godina. Oće postepeno kako se budemo primicali Evropskoj uniji. Hvala.
  • Hvala i vama, poslaniče Popoviću. Konstatujem da je pretres po ovom predlogu završen. O njemu ćemo se izjasniti naknadno. Kolege da vas informišem u saglasju sa drugim potpredsjednikom smo se dogovorili da koristeći nekakvu svoju autonomiju i poziciju da povodom današnjih tačaka dnevnog reda možete predložiti amandmane do ponedeljka do 10 sati. U ponedeljak nastavljamo sa radom. Molim vas da budemo tačni u 10 sati, kako bi završili ovaj obimni dnevni red. Nastavićemo, hvala na saradnji i pozdrav gradjanima Crne Gore. Izvolite, proceduralno, ako ste htjeli.
  • Poštovana Skupštino, poštovani građani, dozvolite minut dva, a možda i više. Ovdje imam dnevni red ove sjednice i bez moje saglasnosti, ali uz naknadnu moju saglasnost, izvršili promjenu u redosljedu tačaka i razmatrali smo upravo Predlog izmjena i dopuna Poslovnika. Potrošili nekih pola sata, i neka smo, tema je značajna, i ako sam ja trebao da u svojstvu predlagača obrazložim Predlog zakona o amnestiji. Insistiram i biću veoma kratak da ovu raspravu sada obavimo, nezavisno od toga da li ima prenosa ili nema.Dakle, što se tiče mene, kao predlagača, neće trajati duže od tri minuta, jer, da vam dam razloge zašto. U ponedeljak je u 10 sati sjednica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet kojom ja predsjedavam, sa tačkom rebalans, Predlog zakona o akcizama i o PDV-u. U 13 sati je Anketni odbor, takodje gdje sam član, i gdje neću moći biti, pretpostavljam na plenumu do pet sati popodne. U pondeljak nemam... Insistiram da vam sada pomognem i svima nama da i ovu tačku skinemo sa dnevnog reda. Hvala.
  • Punog srca. Imamo li saglasje? Hajmo da završimo ovu tačku. Hvala na razumijevanju. Ajmo da završimo i ovu formu. Prelazimo, kolege, na sljedeću tačku dnevnog reda - Predlog zakona o amnestiji lica osuđenih za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i licima osuđenim stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori. Podsjećam da je Predlog zakona podnio poslanik mr Aleksandar Damjanović. Izvolite, kolega Damjanoviću, još jedna pohvala za vašu inicijativu, do pet minuta, ili koliko ste rekli. 157 ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ. Hvala, potpresjedniče, zahvaljujem rukovodstvu parlamenta što nijesmo prebacili diskusiju u ponedeljak, jer ćemo imati čini mi se ovdje još da raspravljamo oko bitnih predloga akata, a onda tek u utorak u pojedinostima. Dakle, ja sam koristeći svoje ustavno i poslovničko pravo još 3. jula predao Predlog zakona o amnestiji osuđenih lica, osudjenih za krivična djela propisana zakonima Crne Gore i lica osudjenih stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori. Ovo sam uradio iz razloga da bih odblokirao inicijativu 20.000 gradjana koja je ovom domu stigla 25. septembra od strane dakle građana gdje se tražilo da se na način koji smo to uradili 2010. godine, donese Zakon o amnestiji. Nakon upornog insistiranja, i na Kolegijumu Skupštine Crne Gore, da ovo pokrenemo i da odblokiramo pat poziciju u kojoj se nalaze lica, na koja bi se ovaj zakon odnosio uz izražavanje moje sumnje da se radilo o motivima da se ta lica od izbora do izbora drže u pat poziciji, da se poigrava neko sa njima, iskoristio sam to pravo i ovu inicijativu pretočio u Predlog zakona koji sam dostavio 3. jula. U medjuvremenu, u martu ove godine smo dobili mišljenje Vlade na inicijativu koje je bilo pozitivno, gdje je Vlada citiram zadnji stav rekla sljedeće: "Istovremeno, Vlada je mišljenja ukoliko Skupština u skladu sa svojim nadležnostima prihvati predmetnu inicijativu, kroz predlog zakona formalizovan taj predlog, zakonom treba definisati odredjena ograničenja i suziti krug lica koja bi bila obuhvaćena amnestijom". Na taj način da bih ispoštovao ono što je intencija Zakona iz 2010. godine, ono što je inicijativa, ono što je mišljenje Vlade, ono što je potreba da se ovaj predlog akta donese, ja sam Predlog zakona podnio zajedno sa tri amandmana koji su postali sastavni dio teksta Predloga zakona. Svakako sam na odboru rekao da na ovaj način sam odblokirao pat poziciju i da nije bilo ove inicijative,odnosno ovog predloga zakona pretpostavljam da ne bi bilo priče o amnestiji još za nekih godinu dvije dana. Toliko i hvala.
  • Hvala, kolega Damjanoviću. Idemo redom. U ime Demokratske partije socijalista kolega Vuletić. Izvolite.
  • Zahvaljlujem, gospodine predsjedavajući, dame i gospodo poslanici, uvaženi građani, O razlozima za donošenje ovog zakona govorio je podnosilac predloga gospodin Damjanović, a ja ću pokušati da iz svog ugla gledanja obrazložim zbog čega ću podržati donošenje Zakona o amnestiji lica, zajedno sa svojim kolegama iz DPS-a, osuđenim za krivična djela propisana zakonima Crne Gore, i lica osuđenih stranom krivičnom presudom koja se izvršava u Crnoj Gori. Amnestija ili oproštaj je akt kojom državna vlast generalno ukida ili smanjuje dužinu kazne osuđenim licima za sva ili određena krivična djela. Neko je prije mene zapazio i rekao: Amnestija je ono o čumu sanjaju svi krivično gonjeni i pravosnažno osuđeni građani jedne države da im ta država preko njenog najvišeg zakonodavnog organa, to jest, Skupštine, pokaže "milost". U narodu se amnestija i pomilovanje gotovo 158 poistovjećuju, međutim, radi se o posebna dva pravna akta ili instituta, a koje kao takva Ustav Crne Gore reguliše. Iz nadležnosti Skupštine Crne Gore, po članu 82.16 Ustava je da daje amnestiju, dok pomilovanje i njegovo davanje je u nadležnosti Predsjednika Crne Gore ,saglasno članom 95.9 Ustava. Dakle, amnestiju ne treba miješati sa pomilovanjem, koji je pojedinačni akt Predsjednika države, kojim se oslobađa ili skraćuje zatvorska kazna pojedincu koji je taj vid milosti tražio molbom predsjedniku. Lica koja su obuhvaćena amnestijom mogu da se potpuno ili djelimično oslobode izvršenja kazne, da se izrečena kazna zamijeni blažom, može da se da rehabilitacija ili da se ukidaju pojedini ili sve pravne posljedice suda. Takođe, može da se oslobodi od krivičnog gonjenja abodlicija u toku postupka kada i ne dolazi do sudske presude. Ni amnestijom ni pomilovanjem ne dira se donijeta sudska presuda kojom je neko lice osuđeno. U konkretnom slučaju, da bi se doveli u ravnopravan položaj sa licima osuđenim za druga djela iz grupe, krivična djela protiv života i tijela, potrebno je da amnestijom budu obuhvaćeni i pravosnažno osuđeni za teško ubistvo. Osuđene osobe trebalo bi osloboditi 20% izvršenja kazne zatvora za krivična djela predviđena zakonom. Takođe, prihvatljivo mi je mišljenje Vlade u kojem se ističe da bi donošenje ovog zakona bio dobar i pravedan mehanizam da se osuđena lica na koja nije mogao biti primijenjen institut amnestije izjednače sa osuđenim licima koja su amnestirana u skladu sa zakonom. Zakonom svakako treba definisati određena ograničenja. Složićemo se, makar se nadam, da nije sve u propisivanju puke zakonske norme i njenom represivnom dejstvu. Smatram da je nemanje bitna komunikacija među licima i strankama u postupku utemeljenja na povjerenju i poštovanju. Poodavno je rečeno da ništa nije efektnije i ništa ne donosi veće koristi od pokazivanja iskrenog interesovanja za sudbine drugih ljudi. Pogledajmo oko sebe, iskoračimo iz sebe, da bismo otkrili što je važno nekom drugom. Polažeći od premise,da nije najubjedljiviji onaj koji mnogo priča, nego onaj koji dobro sluša, zavšiću svoje izlaganje konstatacijom: Da predlog svakog zakona pretpostavlja realno utvrđen pravni osnov i pravnu logiku i nakon prvog iščitavanja djeluje prijemčivo, objektivno i racionalno. Međutim, često tek prilikom njegove implementacije i primjene u praksi pokažu se određeni nedostaci i nedorečenosti. Nadam se da to neće biti slučaj sa ovim Predlogom zakona, pa ga predlažem Skupštini da ga usvoji. Zahvaljujem.
  • Hvala, kolega Vuletiću. U ime Demokratskog fronta kolega Labudović. Izvolite, kolega.
  • Gospodo prvi i drugi potpredsjedniče, dame i gospodo, Teška srca ali krajnje iskreno iznijeću djelimično svoj lični a djelimično i stav Demokratskog fronta prema ovom predlogu zakona, pri čemu ni ja, a ni Front u cjelini nemamo opterećenje adresom sa koje stiže ova zakonska inicijativa. Svedjeno je da li je ovo predložio naš opozicioni kolega ili Vlada Crne Gore, uglavnom ona je je tu i zaslužuje, zbog ozbiljnosti teme da se krajnje pošteno i krajnje odgovorno odnesemo 159 prema njoj. Milost je još nešto na šta upućuje, prije svega, naš hrišćanski i pravoslavni habitus. Izvinjavam se onima koji nijesu hrišćani, ali računam da i njihovim vjerskim kanonima stoji odrednica da je čovjek dužan prije svega da bude milostiv. Ali, ne mogu da se otmem utisku da je zločin, pri čemu pod zločinom svrstavam sve što se kažnjava zakonom, medalja sa dvije tamne strane, i da ista ona mjera koja se treba imati prema počiniocu, onaj akt milosti, onaj akt poštede, onaj akt dostojanstva prema čovjeku koji se u jednom momentu, iz ovog ili onog razloga, našao sa one strane strane zakona, treba da postoji prema žrtvi. Takođe, nemam opterećenje činjenicom da iz ovoga stoji 20 hiljada građana, zato što znam da ih na onoj drugoj strani stoji ništa manje nego toliko. Ispričaću vam jedan događaj koji mene čini krajnje suzdržanim kada je u pitanju jedna ovakva stvar. Neposredno pred onu zadnju amnestiju koju smo donijeli, sreo me je čovjek koji me tako mirno, tako staloženo sa suzama u očima zaustavio i rekao:”Samo da Vam kažem nešto, danas ste mi po drugi put ubili sina"! Znate, taj pogled, tu mirnoću koja me tresnula jače od najjačeg šamara, ne mogu zaboraviti. I danas, prije nego što dignem ruku za ovo, hoću da imam na umu i te ljude, i one koji su silovani, i one koji su žrtve nečijeg bahatog ponašanja, i one roditelje čija su djeca upropaštena jer je neko dilovao drogu, i mnoge druge znane i neznane koje ostaju u sjenci bitke za milost počiniocima. I ne smijemo zaboraviti slijedeću činjenicu: od kako je postala Crna Gora samostalna, ovo bi bio četvrti zakon te vrste. Dodamo li činjenicu da gospodin Filip Vujanović spada u predsjednike sa najvećim brojem pomilovanja u regionu, pitam vas onda šta je svrha kaznene politike? Imam pravo na ovo da govorim. Za razliku od svih vas, imao sam “privilegiju” da taj život osjetim i sa one druge strane, i znam kako je biti tamo, i znam šta je intencija onih koji su tamo, i znam koja je želja roditelja, prijatelja, supruga, djece itd, onih koji su tamo. Sve to razumijem, i sve je to ljudski, ali vas molim, ne zaboravite da iza svakog takvog akta, iza svakog takvog čina i iza svakog takvog lica i počinioca stoji neko ko se zove žrtva, stoji porodica žrtve i stoji nikad dovoljno i nikad precizno odmjeren odnos između počinioca i onoga ko je žrtva. Evo, na kraju, u ime Kluba Demokratskog fronta, želim da kažem da ćemo mi prema ovoj inicijativi zauzeti stav zavisno od sudbine amandmana koji su predloženi na ovaj zakon. Nećemo, po cijenu da se zamjerimo i nekima našima, jer i naših ima tamo, i tamo nema “naših i vaših”, tamo su uglavnom nesrećnici, jednako pripadajući svim političkim, vjerskim i ne znam kakvim grupacijama, ali pod cijenu da se ogriješimo i o neke naše, nećemo dići ruku da budu ovim aktom obuhvaćeni počinioci najtežih krivičnih djela. Ukoliko gospodo, podržite taj amandman Vlade Crne Gore, onda računajte da nemate ruku naše podrške za Predlog ovog zakona. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Labudoviću. U ime Pozitivne Crne Gore, kolega Abazović. Izolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Odmah da izrazim svoje lično žaljenje konstatacijom da stvarno ne znam, stvarno nemam iskustva, stvarno nijesam dugo u Parlamentu, ali ne mogu da vjerujem, od kada je naš klub postao dio ovog parlamenta, svaki put bitni zakoni su, da tako 160 kažem, u minut do 12 u nekoj trci sa Radio Televizijom Crne Gore, sa praznicima, sa Novom godinom kad je bio budžet i stalno to radimo. Zaista apelujem krajnje dobronamjerno da ne možemo zaista bitne stvari ovako rješavati kampanjski i na oruk, mislim da nije lijepo. Ovo nije kritika apsolutno vama, potpuno sam saglasan sa kolegom Damjanovićem, svaki dan je poslednje nedelje, a vjerovatno i naredne je prepun, ali mislim da se radi o neizmjerno bitnim zakonima. Na kraju, krajeva radi se o sudbinama ljudi. U ovom zakonu o amnestiji, pogotovo zbog svega onoga što je rekao i kolega Labudović, ja ne bih tu imao ništa specijalno da dodam. Želim samo da kažem nekoliko stvari kako mi vidimo ovaj zakon. Prvo da se zahvalim što ste produžili rok za predaju amandmana, jer vjerovatno će od Pozitivne Crne Gore osim onog koji je podnešen biti podnešen najmanje još jedna do ponedeljka i u zavisnosti od tih amandmana, vidjećmo da li ćemo u konačnici podržati ovaj tekst zakona. Zaista postoje dvije strane, zaista postoje žrtve i oni koji su porodice žrtava, postoje oni koji su kažnjeni, neki put vide da su nepravedno kažnjeni, ali postoji i onaj institut socijalizacije i resocijalizacije, koji, priznaćete, koliko god da je zločin težak postoji u svakom čovjeku. Na kraju krajeva svi mi koji smo vjernici znamo da samo uzvišeni ima pravo da oduzima život nekom drugom, a mi uvodimo, mislim da su sve zemlje ukinule smrtnu kaznu, tako da mi zaista imamo pravo da donesemo Zakon o amnestiji. Radi se o licima koja su kaženjena manjim ili većim kaznama i mislim da on u potpunosti ima smisla. Ono što jeste diskutabilno i sa etičkog i sa pravnog aspekta, jeste da li amnestija treba da obuhvata sva krivična djela, koja krivična djela treba da budu izuzeta i to je nešto što je podležno diskusiji i koja krivična djela možda, sa kolikim procentom mogu biti izuzeta, odnosno koliki može da bude procenat te amnestije. Treba da imamo i milosrđe, mogu da konstatujem, jer se najviše prašine diglo oko ubistava, da ono što sam ja uspio da nađem kao statistiku, jeste da su ljudi koji su zbog ubistava bili više od 15 godina u zatvoru vrlo rijetko su slučajevi da su ponovo bili povratnici u isto krivično djelo, tako da sve ima dvije strane. Ponavljam, da ćemo se mi odrediti i na osnovu naših amandmana i da ne bih dalje uzurpirao,još jednom ponavljam, zahvaljujem kolegi Damjanoviću na predlogu jako bitnog zakona, ali Skupština o ovome zaista ne treba ništa na brzinu da rješava, nego je po neki put potrebno i malo više vremena i malo više konsultacija. Zahvaljujem.
  • Hvala i Vama, kolega Abazoviću. Da li, kolega Damjanoviću, želite završnu riječ? Niko se nije prijavio. Izvolite, kolega Damjanoviću:
  • Hvala, potpredsjedniče. Zahvaljujem se kolegama koji su uzeli učešće u raspravi i izrekli svoje stavove povodom predloga ovog zakona. Da podsjetim još jednom, da je vjerovatno i moj kolega Abazović u pravu, da ovdje treba obaviti i značajniju raspravu koja se ne tiče samo predloga ovog zakona, već i samog instituta i amnestije, i instituta pomilovanja, i kaznene politike i toga da se trenutno više lica nalazi na slobodi, a koja su osuđena na krivična djela i čekaju uputni akt za zatvor, nego lica koja su u zatvoru, što je nonsens, što nema ni u jednoj državi. O tome da su u tom Kazneno popravnom 161 zavodu po 20-ak, 30-ak ljudi u prostorijama, da je neizdrživo da se bude tamo, o tome kako sprovodimo izvršenje sankcija, o tome kakav nam je Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, o tome kakav nam je Institut uslovnog pomilovanja loš, loš i loš. Ponavljam, četiri puta loš od strane Vlade i od strane društva koje o tome ne vodi računa. Pokušaj blokade koji je bio i koji je trajao pola godine osujetio sam time što sam deblokirao mehanizam time što sam predložio zakon, jer znam da bi se ovo koristilo i na narednim lokalnim izborima za uticaj na ljude koji su tamo i nema ucjena. Evo izvolite kolege, da se o tome izjasnimo da makar taj dio sklonimo sa vrata ovog parlamenta. Apsolutno, rekao samo to i još jednom ponavljam. Sve što bude imalo konsenzualan pristup amandmanima kod rasprave na kraju sam spreman da prihvatim. Sve što bude preglasavanje lično neće imati moju podršku, jer sam ja ovdje dao ono što je zakon iz 2010. Godine. Dakle, ono što je već praksa i ništa mimo toga, ni jedne tačke. Imam kompletan postupak iz 2010. godine ko je, kada i kako podnosio amandmane i sve je tu. Podsjetiću, radi javnosti s time potpredsjedniče završavam, uz još jednu zahvalnost što smo obavili ovu raspravu i rasteretili se ponedeljka oko ovoga. Dakle, amnestija se ne odnosi na: 1. lica koja su pravosnažno osuđena za krivčno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva ili krivično djelo ratni zločin protiv trgovine ljudima iz Krivičnog zakona kao i djela protiv čovječnosti, 2. koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona osuđena za krivično djelo silovanje, prinuda na obljubu, protivprirodni blud i sve ostale gadosti, da ih ne pominjem, 3. koja su na dan stupanja na snagu ovog zakona pravosnažno osuđena na krivična djela protiv braka i tako dalje, standardna forma. 4. Amandmanima kojima je data već amnestija po osnovu ranijih zakona iz 2008. i 2010. Godine, 5. protiv kojih je do dana, kao i na dan stupanja na snagu ovog zakona, naređeno izdavanje potjernice i koja su u bjekstvu, 6. koja su pravosnažno osuđena za krivična djela teško ubistvo iz Krivičnog zakonika Službeni list RCG. To je ovih šest izuzetaka koje sam dao. Izvolite kolege ako imamo predloga koji će dobiti konsenzus ovdje, a na fonu popravke ili naknadnih intervencija, spreman sam kao predlagač. Ukoliko nemamo konsenzusa neka parlament odluči. Zahvaljujem se još jednom svima koji su učestvovali i Vama potpredsjedniče što ste mi dali riječ.
  • Hvala. Konstatujem da je pretres povodom ovog predloga završen, o kome ćemo se izjasniti naknadno i uz zahvalnost svima, posebno vama Damjanoviću što ste predložili da produžimo današnji rad u vezi ove tačke. Zatvaram današnji rad i završam. Ponedeljak u 10 sati po redosledu. Izvolite.
  • Samo da vas informišem da imamo Zakon o akcizama koje treba da je na dnevnom redu, a mi ga imamo na odboru u 10 sati, tako da i tu tačku nekako odložimo za kasnije, da nam date prostor da mi to na odboru donesemo. Još jedna molba u ime 162 kluba Pozitivne. Mi imamo zakazan glavni odbor u ponedeljak u 4 sata, a inače smo u problemu, jer smo svi manje više tokom cijelog dana na odborima, evo i za ekonomiju i Komisija za privatizaciju je isto u 10 sati zakazana i plenum je zakazan u 10 sati i na tri strane treba da budem u 10 sati, a plus imam u 4 glavni odbor. Ne znam šta da radim, pravo da vam kažem. Mogu li da vas ovo zamolim, da ako možete da nam uvažite ovaj zahtjev od Kluba poslanika pa da nam date prostora da i naš glavni odbor održimo.
  • Kolega, evo sad sam se dogovorio sa potpredsjednikom Šturanovićem, sa generalnim sekretarom, krećemo sa Izvještajem Sudskog savjeta za 2012., Izvještajem državnog tužioca i Izvještajem o radu Komisije za sprečavanje sukoba interesa, pa nadalje, 10 sati, ponedeljak. Imajmo svi u vidu kakve obaveze imamo i u kakvom vremenskom intervalu sve ovo moramo završiti. Želim vam lijep vikend. Prijatno. 29.07.2013. u 10.20 h
  • Poštovani poslanici, počinjemo sa radom. Došli smo do tačke dnevnog reda - Godišnji izvještaj Sudskog savjeta za 2012. godinu. Predstavnica Sudskog savjeta je gospođa Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, ja je pozdravljam u ime svih nas. Takođe, pozdravljam i gospodina Gaja Čabarkapu, zamjenika predsjednika. Vjerovatno je predsjednika Vrhovnog suda i Sudskog savjeta pripremila uvodno izlaganje i ja joj sada dajem riječ. Izvolite.
  • Hvala, uvaženi potpredsjedniče. Uvažene kolege poslanici, Ja smatram da ipak trebam, i pored onako iscrpnog izvještaja, ukazati na neke elemente koji će sigurno podstaći i dalju raspravu a i isprovocirati i kod vas određena pitanja. Moram početi sa jednom konstatacijom i uvijek, dokle god budem u ovoj funkciji, od nje ću poći, a to je da je sudstvo jedna od institucija najveće vrijednosti u svakom društvu, a kao samostalna i odgovorna vlast, koncipirana i uređena po principima podjele vlasti. Sudska vlast se nalazi pred stalnim izazovima koje nameću i ovakvi novi objektivni uslovi u kojima živimo, a to je ekonomska kriza koja je došla do skale koja je bez presedana u skorije vrijeme. U oktobru 2011. godine Evropska komisija je preporučila otvaranje pregovora sa Crnom Gorom. Potvrdila je da je Crna Gora postigla određeni napredak unapređenju pravnog okvira. Međutim, takođe je izrazila zabrinutost, između ostalog u pogledu imenovanja predsjednika Vrhovnog suda koji je i predsjednik Sudskog savjeta. 163 Kraj izvještajne godine okarakterisao je prvi dio reformskog procesa u državu, jer su sprovedene i realizovane sve mjere iz Akcionog plana za implementaciju strategije reforme pravosuđa 2007-2012. što je u mnogome doprinijelo poboljšanje ukupnog funkcionisanja sudstva. U ovom procesu i sudije i sudovi su aktivno, kontinuiranim zalaganjem i kvalitetnim inicijativama doprinijeli reformskim promjenama u sudskoj vlasti. Na unutrašnjem planu sudska vlast je odavno već prevazišla nekada jako izraženu slabost koja se očitavala u velikom broju nezavršenih starih predmeta, i u nedostatku pvojerenja građana u rad sudova, jer su postupci dugo trajali i nije se poštovao Zakon o zaštiti suđenja u razvojnom roku. Na dan 10.05. 2013. godine u crnogorskim sudovima, po svim vrstama složenih predmeta, starijih od tri godine, ima ukupno pet hiljda 652 predmeta. Ako uporedimo broj starih predmeta sa brojem stanovnika, gdje po stanovniku, približno 0,01 takav predmet, odnosno na 100 hiljada stanovnika 911, a dalje upoređujući taj podatak sa Hrvatskom koja je članica Evropske unije, a koja na 100 hiljada stanovnika ima 19 hiljada 810 ovakvih predmeta, onda se može zaključiti da smo mi u istini prevazišli svuda očitovanu i izraženu slabost velikog broja neriješenih starih predmeta. Pojačani su unutrašnji kapaciteti i radi se na podizanju nivoa kvaliteta rada svakog nosioca sudijske funkcije i ujednačenosti sudske prakse. Uspostavljena su i odjeljenja sudijske prakse, tako da se sudija ne može razdužiti sa redmetom prije nego što ne prođe odjeljenje sudske prakse. Sistem odgovornosti svakog nosioca funkcije ponaosob bio je posebno iskazan i posebno praćen i stvorena je takva sudska struktura sa dodatnim obukama i stručnim usavršavanjem, koja sada ima najznačajniju ulogu u opštoj demokratizaciji društva i posebno ustanovljavanju pravnog poretka koji mora obezbijediti jednakost građana pred zakonom i vladavinu prava u Crnoj Gori kao pravnoj državi. Sistem odgovornosti usmjeren na svim pravcima, a posebno na nestručno i nesavjesno obavljanje sudijske funkcije, koji je po članu 33e Zakona o sudovima, i razlog za razrješenje. Međutim, kako je potrebno imati vremenski kontinuitet ovako iskazanog obavljanja funkcije, najmanje dvije godine, zakon je primjenljiv tek od 4. avgusta 2013. godine. Reformu sudske vlasti nije moguće nastaviti samo izmjenama Ustava ili zakonodavne djelatnosti. Da bi ovaj sistem mogao odgovoriti svojim zadacima, potrebno je obezbijediti osnovne pretpostavke koje se tiču njegove suštinske nezavisnosti i nepristrasnosti, materijalne opremljenosti, autoritativnosti i posebnog adekvatnog pozicioniranja u sistemu podjele nadležnosti različitih vidova vlasti. To, u najkraćem, znači da se položaj sudske vlasti ni u kom slučaju, niti u jednom segmentu ne može podrediti bilo kom drugom obliku vlasti, što je jedan od primarnih dugoročnih ciljeva svake države koja pretenduje na puni demokratski kapacitet, koji u vršenju vlasti uvijek mora imati u vidu. Država mora jačati sudske institucije u mjeri kojom će sačuvati njihovu potpunu samostalnost i nezavisnost kao čuvara temeljnih principa - zakonitosti i jednakosti građana pred sudom. Prepoznavajući značaj civilnog sektora i međunarodnih organizacija u jačanju vladavine prava i razvoju demokratskog društva, Vrhovni sud Crne Gore je u 2012. godini nastavio uspješnu saradnju sa nevladinim i međunarodnim organizacijama, pa je 164 potpisao Memorandum o saradnji sa NVO od 35 minuta, sada dijelom NVO Građanska alijansa. Tokom 2012. nastavljen je uspješan projekat praćenja suđenja koji realizuje misija OEBS-a u saradnji sa CEMI u Crnoj Gori, kao i projekat - Dokumentovanje slučajeva kršenja ljudskih prava korisnika droga u pravosudnom sistemu Crne Gore, koji zajedno sprovode NVO Juventas i NVO Centar za monitoring. Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) je uz podršku AIRE Centra iz Londona realizovao projekat ''Monitoring pravosudnog sistema u Crnoj Gori''. U saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava, 'Podrška Crne Gore u Evropsku uniju - Podrška reformi pravosuđa''. Projekat je podržan od Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu i ima za cilj praćenje krivičnih postupaka za korupciju i organizovani kriminal pred višim sudovima, treninge za predstavnike sudstva na temu prakse Evropskog suda za ljudska prava u krivičnim stvarima, kao i reformu pravosuđa. Vrhovni sud i Sudski savjet korisnici su projekta ''Pravda za djecu'', koji sprovode Ministarstvo pravde i Kancelarija UNICEF-a u Crnoj Gori. Sa početka 2013. potpisan je projekat Memorandum o saradnji sa NVO Centar za građansko obrazovanje, koji će se baviti nadgledanjem suđenja u predmetima sa elementima koruptivnosti. Naši partneri - nevladin sektor i međunarodne organizacije rezultate praćenja suđenja javno predstavljaju na okruglim stolovima i konferencijama, na kojima učestvuju najviši sudski zvaničnici. Sudska nezavisnost je preduslov vladavine prava i osnovna garancija pravičnog suđenja. Nezavisnost mora biti garantovana od spoljašnjeg nezakonitog uticaja, što znači da u političkom smislu sudije moraju biti nezavisne, od izvršne i zakonodavne vlasti.Želim ukazati da svi koji su u obavezi da učestvuju u slanju ustavnih amandmana, to moraju uraditi iskreno i sa željom da stvarno do njihovog usvajanja dođe. Transparentnost procedura podrazumijeva i podizanje nivoa kulture suđenja, što je izuzetno važan elemenat u stvaranju slike o sudskoj vlasti. Ukoliko ne postoji nužni minimum saznanja o ulozi sudova, njihovoj stvarnoj nadležnosti, ulozi u ostvarivanju pravde i izvršavanja sudskih odluka, onda je to obaveza i prioritet, jer građanin mora imati elementarna znanja o prirodi djelovanja sudova, o obavezi suda da mu omogući brzu i efikasnu komunikaciju sa sudskom administracijom, što nerijetko zahtijeva i posebne upravljačke sposobnosti unutar sudova. U tu svrhu se realizuje projekat unapređenja upravljanja sudskim spisima, kojim se nastoji povećati povjerenje u rad sudova, spriječiti nepotrebno vođenje postupaka i višak parničenja, što relaksira i rad sudova od predmeta koji se mogu riješiti bez nepotrebnog vođenja spora. Stoga sudstvo promoviše alternativne metode rješavanja sporova i podstiče sistem restorativne pravde, kojima se afirmiše rješavanje spornih situacija bez dodatnog konflikta i čuva sudski sistem od nepotrebnog angažovanja čitavog pravosudnog aparata. Sve pravosnažne sudske odluke nalaze se na portalu sudova, rasporedi suđenja, prevedene predsude Evropskog suda za ljudska prava, načelni pravni stavovi, pravna mišljenja, bilten Vrhovnog suda, tako da svi građani Crne Gore, mogu pratiti praksu crnogorskih sudova i određivati svoju poziciju u sporovima koji su aktivni za presuđenje u sudovima. Takođe, potrebno je istaći da su u cjelosti razrađeni mehanizmi 165 ocjenjivanja sudija i stručnih saradnika, koji će se u narednom periodu i zakonom utvrditi u cilju implementacije. Racionalizacija sudske mreže je najzahtjevnija aktivnost u narednom reformskom periodu i zahtijeva veliku opreznost i analizu, te mora biti motivisana ne samo potrebom smanjenja troškova već i potrebom pružanja visokokvalitetne pravde. S toga je neophodno pažljivo procijeniti da li se uštede mogu postići racionalizacijom sudske mreže kroz koncentraciju sudova, s obzirom da je potreban duži period da bi se ostvarila znatna ušteda. Pojednostavljenjem sudskih postupaka, poboljšanjem upravljanja sudskim predmetima i uvođenjem novih tehnologija modernizovano je upravljanje sudstvom, čime je unaprijeđen pristup pravdi, kvalitet pravde, kao i efikasnost. Želim napomenuti da je zahvaljujući donacijama Američke Vlade i USEID-a prema .... menadžment institutu, upravljanje sudskim predmetima u Osnovnom sudu u Podgorici znatno unaprijeđeno, kao i u Osnovnom sudu u Ulicnju. Imamo priliku da prvi put predstavimo javnosti Godišnji izvještaj iz PRIS-a i svaki podatak koji je u ovom izvještaju evidentiran je u elektronskoj evidenciji. Crnogorski sudovi su ažurni, jer su završili više predmeta nego što su primili za 2,56%. Naime, izvještajna godina je započeta sa 37.934 predmeta, primljeno je 93.439, završeno 95.827, tako da je neriješenih predmeta samo 35.546 ili 27,06 %. Potpuna ažurnost crnogorskih sudova evidentiranih kroz formu procjene efikasnosti sudova, koja je utvrđena načinom izvještavanja Evropske komisije za praćenje efikasnosti pravosuđa. U Vrhovnom sudu, Apelacionom i Višem sudu u Bijelom Polju, svi predmeti po žalbama i vanrednim pravnim lijekom iz 2012. godine su odavno završeni, kao i krivični žalbeni predmeti u Višem sudu u Podgorici. Upravni sud je takođe završio sve predmete iz 2012. a u Višem sudu u Podgorici nijesu završeni predmeti iz 2012. po žalbama u građanskoj materiji u onim slučajevima gdje su otvoreni pretresi. Trebamo ukazati da Viši sud u Podgorici, po žalbama u građanskoj materiji, godišnje primi po orijentacionim mjerilima predmeta za 30 sudija, a raspoređeno je 16, tako da je to razlog što postupak duže traje. Smanjen je zaostatak predmeta iz 2011. i ranijih za 71,63%, što je u posljednje tri godine najveći procenat u crnogorskim sudovima iz 2011. i ranijih godina ima samo nezavršenih 10.474 predmeta. Zakon o zaštiti suđenja u razumnom roku i njegova primjena dali su mogućnost zaštite strankama u postupku koji su kroz 268 kontrolnih zahtjeva pokušali uticati na potrebnu dinamiku rješavanja sudskih predmeta. Tužbe za pravično zadovoljenje pred Vrhovnim sudom bilo je 67 što znači veći broj u odnosu na prethodne godine, a samo dvije nijesu riješene na kraju godine, a sad su već završene. Tužba za pravično zadovoljenje je plodotvorni pravni lijek gdje sud postupajući po zakonu procjenjuje da li je sudska procedura dovela do odugovlačenja postupka ili ne. U izještajnoj godini 20 osoba ovakvih tužbi je usvojeno. U proces evropske integracije i pregovaračkom procesu, predstavnici sudstva u poglavlju 23 i 24 predano učestvuju na bilateralnom skirningu predstavljanja evropskog zakonodavstva kao eksploratornom skiningu s temeljnim i odgovornim pristupom i velikim uloženim trudom, koji im zahtijevaju zadaci koji proizilaze iz obaveza evropskih integracija. 166 Priliv predmeta u odnosu na prethodnu godinu je nešto manji 22,70%, a broj riješenih predmeta takođe je, upoređujući sa ovim podatkom, manji za 20,79%. Sudije su prosječno bile opterećene sa po 501,42 predmeta, od kojih su završili 367,75, dok je nezavršenih predmeta po sudiji 135,68. Od svih odluka koje su ispitivane po žalbi na višim sudskim instancama 69,09 je potvrđeno, preinačeno 6,56, a ukinuto 23,63. Jedan od najznačajnih prioriteta u vezi izvještajne godine jeste pojačan rad na predmetima sa elementima koruptivnosti i organizovanog kriminala, pranja novca, trgovina ljudima, zloupotreba opojnih droga. I konačno, pravda mora biti izvršna i mora se vidjeti da je izvršena. To jedino pokazuje kada pravosnažna sudska odluka bude izvršna. U proteklom periodu smo uradili mnogo i preduzeli sve aktivnosti da što veći broj sudskih presuda se izvrši. Napraviću poređenje kada smo počeli reformu 2008. imali smo 29.233 neizvršene sudske odluke, danas, odnosno na kraju 2012. samo 7.281. Izazovi za sudstvo tek predstoje. Naime, Ustav je politički i najstatičniji akt koji se vrlo teško mijenja, na čijim izmjenama sudska vlast ne može uticati, ali iskazuje objektiviziranu tezu promjene glave V- koja se odnosi na sud, jer će se novim konceptom izbora predsjednika Vrhovnog suda, broja i sastava i načina izbora Sudskog savjeta postići četiri ključna principa na kojima mora počivati pravosuđe, a to su nezavisnost, odgovornost, efikasnost i efektivnost, a sve u cilju zaštite prava i interesa građana kao fundamentalnog suštinskog cilja svakog društva. Hvala.
  • Zahvaljujem. Izvjestilac Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu je Snežana Jonica. Dobili smo detaljan izvještaj, pa predlažem da pređemo na uobičajeni način rasprave. Predstavnici klubova u trajanju od 10 minuta, nakon prvog kruga, naravno po ustaljenom metodu, jedan iz većine, jedan iz manjine parlamentarne, u raspravu u trajanju od pet minuta. Počinjemo sa prvim krugom. U ime Kluba Demokratske partije socijalista kolega Milorad Vuletić, a nakon njega u ime Kluba Demokratskog fronta Vladislav Bojović. Izvolite.
  • Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo poslanici, uvaženi predstavnici predlagača izvještaja, poštovani građani, Moj prvi utisak prilikom čitanja godišnjeg izvještaja o radu sudova u Crnoj Gori u 2012. godini je da isti daje cjelovitu, realnu i objektivnu sliku stanja o radu crnogorskih sudova u izvještajnom periodu. Izvještaj je jasan, pregledan i omogućava precizan uvid u sve segmente rada iz nadležnosti Sudskog savjeta i sudova, sa predlogom odgovarajućih mjera i postupaka kroz zaključke i smjernice u smislu realizacije Akcionog plana kroz utvrđivanje 12 strateških ciljeva i njihovu realizaciju i ostvarenje u označenom četvorogodišnjem periodu u cilju jačanja institucije sudstva. 167 Budući da su najbitniji statistički podaci koji su od značaja za stvaranje slike i realnog uvida u rad sudova, saopštili u uvodnom obraćanju predsjednice Vrhovnog suda i Sudskog savjeta gospođe Medenice, te ću svoje interesovanje usmjeriti na nekolika, po meni, vrlo interesantna pravna instituta kojim se, naravno, bavi i ovaj izvještaj. 1. Građanin svoj utisak, odnosno percepciju o radu sudova stiče kroz predmete u kojima postupaju sudije osnovnih sudova. Jer, sem zakonom definisanim posebnim slučajevima, daju izuzetnu priliku da kao građanin i stranka u postupku može svoje pravne interese braniti i štititi neposrednim učešćem i doprinosom u raspravi kod Višeg suda. Stoga, moja pažnja je bila fokusirana na rad osnovnih sudova u prethodnoj godini. Pažljivo iščitavajući statističke podatke i obrazloženje tih podataka, zapazio sam da su neki od osnovnih sudova na primorju pokazali nedovoljan stepen ažurnosti i kvaliteta u odnosu na ostale sudove u Crnoj Gori. Stoga želim da u ovom kontekstu pohvalim jednu dobru aktivnost i bolji i efikasniji način rada kroz odluke Sudskog savjeta i predsjednice Vrhovnog suda da se kroz princip upućivanja sudija Vrhovnog suda na privremeni rad u više sudove u Podgorici i Bijelom Polju, koji su nesporno dali vidne rezultate, a upućeni su zbog povećanog obima poslova i velikog broja neriješenih predmeta tih sudova. Analogno sa tim nameće se pitanje - zašto isti princip nije primijenjen u odnosu na neke osnovne sudove, a iščitavanjem izvještaja nije teško definisati na koje sudove mislim, gdje je trebalo delegirati sudije viših sudova u osnovnim sudovima, pa time ne samo uticati na smanjenje broja neriješenih predmeta i povećanje kvaliteta donesenih odluka, već i edukativno pomoći sudijama u takvim sudovima. 2. Zakon o zaštita prava na suđenju u razumnom roku, zaista predstavlja mehanizam zaštite prava građanina da u objektivnim rokovima ostvari neko svoje pravo u toku samog sudskog postupka. Međutim, slobodan sam konstatovati da ovaj institut nije građanima dovoljno približen, da takođe nije ni objašnjena njegova sadržina, svrha i krajnji cilj, o čemu govori podatak da je Vrhovnom sudu Crne Gore u izvještajnom periodu podnijeto svega 67 tužbi po ovom osnovu. Trebalo bi, dakle, ne samo od strane nosilaca sudske vlasti, nego i od ovog parlamenta, kao i od svih drugih odgovornih za pravni poredak Crne Gore, učiniti dodatni napor, približiti i pomoći građaninu u skladu sa pomenutim zakonom koji se temelji na standardima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ukazati da ima pravo tužbe za pravično zadovoljenje ukoliko sudski postupak nije dovoljno ažuran čime će se smanjiti broj slučajeva obraćanja Evropskom sudu za ljudska prava. 3. Pretpostavka održavanja i jačanja nezavisnog sudstva, a u cilju zaštite prava i interesa građana, podizanja na veći nivo odgovornosti i efikasnosti sudstva jeste između ostalog i finansijska nezavisnost sudstva i sudskog savjeta kao i ukupno jačanje materijalnog položaja nosilaca pravosudne funkcije i svih službenika i namještenika u u sudovima. Više godina unazad se i u stručnoj javnosti, a istine radi i u ovom Parlementu, razgovaralo o potrebi uvodjenja sudskog budžeta, jer mislim da se samo na taj način može jačati samostalnost i nezavisnost sudske vlasti u odnosu na ostale grane vlasti, a time se do kraja ostvariti princip nezavisnosti garantovan od strane države kroz Ustav i zakon. 168 Pod četiri, moju pažnju kao pravnika, a to želim da podijelim i sa vama je zaintrigiralo istupanje najviših nosilaca sudske vlasti koji su ne tako davno iznijeli kritički osvrt na postupanje Ustavnog suda u odnosu na konačne odluke Vrhovnog suda Crne Gore, kroz institut ustavne žalbe. Naime, postavlja se pitanje da li je Vrhovni sud najviši sud u Crnoj Gori, da li se odluke Vrhovnog suda mogu ukidati i da li je time narušen pravni poredak Crne Gore. Bez želje da iznosim svoj lični stav, smatram da bi bilo poželjno uspostaviti takav odnos između Vrhovnog i Ustavnog suda koji bi bio definisan na principima Evropskog suda za ljudska prava, a građaninu obezbijediti najviši nivo ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Namjera mi je bila da kroz komentarisanje samo nekoliko pravnih instituta ukažem na svu složenost, teškoće i probleme sa kojima se crnogorski sudovi svakodnevno srijeću pri vršenju redovnih poslova. Nesporno je da ko radi taj mora i da griješi, a greške u postupanju sudova pri donošenju odluka mjere se sa više strana i više aršina, pa ponekad postaju i predmetom nedozvoljenih komentara. No, sve to kada bi se moglo posmatrati kao doprinos poboljšanju rada sudova imalo bi neko opravdanje. U cilju doprinosa unapređenju kvaliteta rada crnogorskih sudova Odbor za politički sistem pravosuđa i upravu predložio je određene zaključke o kojima će se ovaj Parlament izjasniti prilikom usvajanja ovog izvještaja. Zaključio bih sa tim da su crnogorski sudovi postigli značajne rezultata u 2012. godini, da je učinjen napor ne samo sudske nego i drugih vlasti na jačanju nezavisnosti, odgovornosti i efikasnosti sudske vlasti i da postoji jedan dobar osnov za daljnje reforme koje će sigurno uslijediti kroz predstojeće izmjene Ustava i dovesti sudsku vlast do tog nivoa da neće biti moguće politički ili stranački uticati, što je i cilj i zadatak ne samo sudske vlasti već i ovog Parlamenta. Afirmišući rezultate koje su sudski savjet i nosioci sudske vlasti postigli u 2012. godini, poslanici Demokratske partije socijalista će predmetni izvještaj podržati. Zahvaljujem.
  • Hvala vama, kolega Vuletiću. Molim kolegu Vladislava Bojovića da uzme riječ, nakon njega koleginica Snežana Jonica. U međuvremenu se javio kolega Rastoder, dakle imamo kolegu Rastodera ispred Socijaldemokratske partije. Izvolite.
  • Hvala, gospodine potpredsjedniče. Poštovana Skupštino, uvaženi građani, Na samom početku daću opštu ocjenu o stanju u crnogorskom pravosuđu. Crnogrosko pravosuđe djeluje kao raštimovani sastav gdje svako svira svoju kompoziciju, a ukupna muzika najviše prija strukturama iz vrha vlasti, upravo onim strukturama koje su ogrezle u korupciji i spregnute sa organizovanim kriminalom. Teško je ustanoviti ko je sve u crnogorskom pravosuđu u sukobu. Podsjećam da je ovaj Izvještaj o radu sudova za 2012. godinu već pao na matičnom odboru za politički sistem pravosuđe i upravu zbog toga što je gospođa Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta, uspjela da zarati čak i sa Parlamentom. Upravo zbog toga što se gospođa Medenica nije odazvala na poziv Odbora za politički sistem pravosuđa i 169 upravu, na kontrolna saslušanja gdje je bila uredno pozvana, predsjednik Odbora iz reda Socijaldemokratske partije zajedno sa kolegama iz opozicije je oborio ovaj izvještaj na matičnom odboru i to treba konstatovati. Poznato je da je gospođa Medenica bila u sukobu i sa Ustavnim sudom nazivajući taj sud političkim, a ova njena izjava dovoljno govori o stanju haosa u kome se nalazi crnogorsko pravosuđe. Gospođa Medenica je imala sukob i sa Apelacionim sudom, podsjećam, to jeste sa njegovom predsjednicom Svetlanom Vujanović, oko slučaja Zavala. Dalje, javni sukob predsjednice Apelacionog suda gospođe Vujanović, i bivšeg Vrhovnog tužioca Ranke Čarapić oko slučaja Šarić, a onda i povodom slučaja Zavala. Ubijeđen sam da ovakvo stanje rata svih protiv svih u crnogorskom pravosuđu nije nastalo samo od sebe, interes vrha vlasti jeste upravo da parmanentno proizvodi i održava nered u ovoj oblasti, kako bi mogao lakše da kontroliše procese i pronalazi izgovore i opravdanja za izostanak rezultata. Apsolutno je jasno da se po nalogu određenih struktura iz vlasti sudski postupci u ključnim predmetima organizovanog kriminala planski razvlače kako bi se zataškale otvorene afere, vrlo neprijatne i prijeteće za djelove režima. Zbog toga smo i došli u situaciju da sa jedne strane nema konkretnih i mjerljivih rezultata, o čemu sve direktnije govori Evropska unija, a sa druge strane nema ni sankcija za odgovorne. Poznato je da postoji u ovim slučajevima u kojima je za vrh režima u interesu da se ne donese pravosnažna sudska presuda, i to tako što bi se odugovlačilo sa donošenjem odluka viših sudova kao prvostepenih, a onda vršio pritisak na Apelacioni sud da vraća predmete na ponovni postupak. Primjer jesu slučajevi Zavala i slučajevi Šarić i Lončar. Sve ovo nameće pitanje odgovornosti sudija, ali i članova Sudskog savjeta za odluke koje se donose i za način na koji se vode sudski postupci. Način na koji se vrši izbor sudija u više instance je i dalje do kraja netransparetan, nema jasnih kriterijuma za napredovanje u višu sudsku instance, pa se to uglavnom vrši po političkoj podobnosti ili privatnoj lojalnosti sudija najčešće prema nosiocima sudske vlasti. U takvoj situaciji sve stručne edukacije i obuke sudija postaju besmislene. Poznato je da nemamo nijedan zabilježen slučaj trajno oduzete imovine stečene kriminalom, dok je u svega par slučajeva privremeno oduzeta takva imovina. Ako postoji to pitanje gdje su odluke sudova kojima je trajno oduzeta imovina stečena kriminalom, što se očekuje od strane Evropske komisje, možemo očekivati da će se odgovornost prebaciti na tužilaštvo i tako sve u krug. Zamajavanje javnosti i prebacivanje odgovornosti uslijedi i kada se postavi pitanje zašto još uvijek nema pravosnažnih sudskih presuda za korupciju na visokom nivou i pored toga što se već godinama, bolje reći deceniju i po na tome insistira. Posjećam i upoznajem uvažene kolege i ukupnu javnost, Odbor za politički sistem čiji sam član je ponudio zaključke povodom ovog izvještaja, ponudio je Skupštini na usvajanje, vidjećemo kako će biti njihova sudbina. Želim da naglasim da članovi Odbora za politički sistem iz reda Dedmokratskog fronta su bili protiv takvih zaključaka jer se u njima ne konstatuje odgovornost niti ima jasne osude stanja. Ima samo načelnih preporuka kojih smo se već nagledali. Od korumpiranog i zarobljenog sudstva, to je naš stav, ne možemo očekivati da će moći da sprovede bilo kakve preporuke koje smo formulisali u formi zaključaka. Upravo zbog toga, Demokratski front traži temeljnu kadrovsku rekonstrukciju i reizbor sudija. Tražilo se na Odboru, od strane DPS-a, da dođemo ipak do kompromisa oko ovih zaključaka. Ali, mi iz Demokratskog fronta i vi kolege iz DPS-a, nikada ne možemo doći do kompromisa oko ovih pitanja s obzirom da DPS već godinama vlada uz pomoć zavisnog i kontrolisanog pravosuđa. Zbog toga su i 170 ponuđeni zaključci Odbora, do kraja politički, s ciljem da se kamufliraju probleme i revitalizuje odgovornost i zbog toga su za Demokratski front apsolutno neprihvatljivi. Još uvijek je veliki problem duboka interesna i privatna umreženost ljudi i sudstva i to ne samo u pravosuđu nego i u drugim strukturama. Umreženost zasnovana na uslugama koje nosioci sudske vlasti pružaju jedni drugima, na privatno - poslovnom planu, naravno da ne može da proizvede rezultate. Onda prirodno moramo imati manjak odgovornosti i nepristrasnosti u odlučivanju sudova, manjak kvaliteta odluka i rasprostranjeno nezadovoljstvo u javnosti. Smanjeni zaostatak neriješenih predmeta kojim se hvali Sudski savjet u ovom izvještaju, nije potvrda efikasnosti i kvaliteta rada sudova u Crnoj Gori već samo opravdanje u statistici. Ponuđena statistika i u ovom izvještaju nema veze sa kvalitetom odluka i realnim stanjem u našem pravosuđu. Statistika je savršen instrument za stvaranje privida napretka i ostvarenih rezultata, svima je dobro poznato. Ponuđena statistika u ovom izvještaju u najvećoj mjeri se zasniva na predmetima koji su riješeni u parničnim postupcima i tako se prikriva kakvo je, zapravo, stanje sa predmetima iz krivične oblasti, ključnim predmetima, za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Problemi u sudstvu, na veliku žalost poslanika Demokratske partije socijalista, ne mogu se opravdati globalnom ekonomskom krizom. U pozadini izostanka rezultata i ključnim postupcima koji se vode iz krivično-pravne oblasti stoji, ubijeđen sam, ili korupcija ili politički pritisak. Hvala.
  • Zahvaljujem. Koleginica Snežana Jonica ima riječ, a već sam rekao, nakon nje, kolega Rifat Rastoder. Izvolite.
  • Hvala, potpredsjedniče. Dame i gospodo poslanici, gospođo Medenica, gospodine Čabarkapa, poštovani gradjani, Razmatrajući Izvještaj o radu sudova za 2012. godinu kako na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, tako i danas na plenumu, prilika je da ukažemo na nedostatke u radu sudova, ali i korak više kada je u pitanju Socijalistička narodna partija Crne Gore koja je uvijek kada kritikuje neke stvari, ili kada ukazuje na nedostatke, nudi i odgovarajuća rješenja kako prevazići te nedostatke. Mi ćemo danas u raspravama iz Kluba poslanika SNP-a, kao što smo to uradili učešćem u pripremi zaključaka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, ukazati na mogućnost ili mjere kojima se može poboljšati kvalitet rada sudova u Crnoj Gori. Nakon toga, nakon usvajanja zaključaka u Skupštini Crne Gore na Skupštini Crne Gore je da dokaže svoj kredibilitet prateći i obezbjeđujući uslove da se ti zaključci zaista i ispoštuju i realizuju do kraja. Ono što prvo treba reći jeste dilema - kako povratiti ili povećati povjerenje javnosti u rad sudova? Prvo, naravno, obezbijedjujući konačno nezavisnost sudova. Kako se obezbjeđuje nezavisnost sudova? Pred nama je prvi korak izmjena Ustava u oblasti pravosuđa, takodje i drugi dio priče koji se stalno ponavlja i sa kojim se slažemo 171 u odnosu na koji ni mi u Skupštini do kraja priče nijesmo ništa uradili a to je finansijska nezavisnost sudova. Jer, finansijska nezavisnsot je, složićemo se, uslov svake druge nezavisnosti. Naravno, vraćam se i na ovu nezavisnost koju treba obezbijediti izmjenama Ustava i vraćam se na priču o tome da neki postupci ovih dana vraćaju na razmišljanja ili stavove koje smo jasno odavde ukazivali da nas plaši da vladajućoj koaliciji koja lementira za potrebom promjene Ustava iz oblasti pravosuđa u stvari najmanje odgovaraju promjene Ustava iz oblati pravosuđa, ali evo za par dana ćemo biti u prilici da vidimo kojim će se sve metodama mogućim vladajuća koalicija i koristiti kako bi onemogućila da do promjene Ustava iz oblasti pravosuđa dođe. Ono što moramo takodje uraditi je obratiti pažnju na stvari koje nam se dogadjaju a to je da različitim zakonima iz oblasti pravosuđa na različit način definišemo nadležnosti pa se dešava ono što je polemika izmedju vas i Ustavnog suda koja je donekle otvorena mojim pitanjem vama na Odboru za politički sistem, pravosudje i upravu o tome kako komentarišete činjenicu da način donošenja odluke Ustavnom sudu zalazi u nadležnost odluka koje donosi Vrhovni sud I da do kraja priče u Crnoj Gori nije jasno koja je najviša sudska instanca. I to je nešto što mi u konačnom treba jasno da riješimo i u zakonima koji će proizaći iz promijenjenog Ustava Crne Gore, ali i da raščistimo na koji način ko ima kredibilitet, koji nivo odluka da donosi. Ono što smo uradili i predlažući zaključke jeste ukazivanje na činjenicu da jedan od ključnih problema ili nedostataka ili zamjerki koje se ponavljaju iz godine u godinu koja se suštinski koreguje u odredjenom broju ali ne još uvijek dovoljno jeste rješavanje zaostalih predmeta, odnosno dužina trajanja sudskih postupaka. Činjenica je da se taj broj smanjuje ali još uvijek je dužina trajanja sudskih postupaka nešto što izaziva negativne reakcije građana i što negdje remeti to povjerenje javnosti u pravosuđe i iz tih razloga je nadalje potrebno posebno obratiti pažnju rješavanje starih predmeta i nastaviti sa smanjenjem zaostataka. Ono što je takodje bitno je da obratimo pažnju i na činjenicu na koju će obratiti pažnju u budućem periodu i Komitet ministara Savjeta Evrope a to je izvršenje sudskih odluka. Jer to je značajan element stvaranju kredibiliteta sudskih odluka, jer nakon njihovog donošenja neizvršene sudske odluke takođe značajno utiču na nedostatak povjerenja javnosti. Ono što smo ukazali i prilikom donošenja zaključaka na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu je neophodno da se preduzmu mjere da postupci za djelo organizovanog kriminala i korupcije budu što efikasniji, kvalitetniji i presudjenja budu što bolja. Složili smo se da je potrebno da se izvrši analiza uzroka ukidanja sudskih odluka posebno u ovim predmetima sa elementima koruptivnosti i organizovanog kriminala, kako bi se preduzele mjere za podizanje kvaliteta presuđenja kao bitnog uslova za ono o čemu cijelo vrijeme govorimo, a to je povjerenje građana na crnogorsko sudstvo, ali i sam pojam nezavisnosti sudstva. Ono što moram takodje da ukažem je da za kvalitet odluka nije bitno samo to. Na kvalitet odluka značajno utiču ali i na dužinu trajanja postupaka na koje ukazujem i kvaliltet dokaza i rad vještaka i kvalitet dostave. To je nešto što moram da naglasim jer su to takodje segmenti kojima bi možda i mi ovdje trebali da se pozabavimo kada budemo radili na zakonima ili na njihovim izmjenama koje budu proizašle iz usdtavni promjena. Kvalitet dokaza je vrlo često razlog loših presuđenja. Rad vještaka je nešto što mene podsjeća na neke nalaze vještaka koje sam čitala i koje me jako podsjećaju na 172 nešto što ne pripada sudu, nego više liči na pjacu a to je, uradili smo to i to, a ako želite više uplatite još toliko. Vrlo često sam bila u prilici da vidim takve nalaze vještaka i čini mi se da se to pretvorilo na odredjeni način kod određenog broja vještaka u svojevrsnu tezgu što ne smije da bude jer i to značajno utiče na kvalitet i sudskih odluka ali i na kvalitet presudjenja. O kvalitetu dostave na Odboru za politički sistem, pravosudje i upravu, i to najviše u kontekstu trajanja sudskih postupaka. Vrlo često način dostavljanja utiče na činjenicu odnosno izbjegavanje prijema sudskih pisama, utiče na činjenicu da neki sudski postupci dugo traju i činjenica je da je možda i to pitanje koje treba preispitati u budućim propisima na kojima budemo radili. Ono što iz godine u godinu ukazujem jeste potreba za mnogo kvalitetnijom edukacijom sudija kada je u pitanju praksa Evropskog suda za ljudska prava i slobode i to je ono na šta smo ukazali i zaključcima Odbora za politički sistem. Takodje podsječam na dodatne razloge koji nas obavezuju da naše sudije u potpunosti i na maksimalna mogući način edikujemo o praksi Evropskog suda za ljudska prava zbog činjenice da Evropski sud za ljudska prava i dalje ustavnu žalbu u Crnoj Gori ne smatra djelotvornim pravnim likom. Naravno nije im ni čudo kakav nam je Ustavni sud, logično je da je i ne smatraju imajući u vidu način na koji se donose odluke u Ustavnom sudu, način na koji je ustavna žalba primjenjiva na Ustavnom sudu logično je što je takav stav Evropskog suda za ljudska prava i donijet, ali to je teret više za pravosuđe da oni, kao još uvijek zadnja instanca poslije koje se građani obraćaju Evropskog sudu za ljudska prava , povećaju kvalitet presuđenja i u kontekstu usaglašavanja sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Ono na šta smo takodje ukazali a jeste jako bitno je potreba da se kroz finansiranje koje je primjereno onome što su potrebe pravosuđa obezbijede uslovi za potpunu javnost sudskih rasprava i prisustvo zainteresovanih u vezi sa tim raspravama, jer i to povećava povjerenje građana u pravosuđe, a može se samo obezbijediti ako uložimo odgovarajuća sredstva za adaptiranje i proširenje sudnica, i obezbijedimo uslove za sve koji su zainteresovani naravno, onamo gdje je to zakonom dozvoljeno i da prisustvuju suđenju. Ovo je i jedna od preporuka koje su sve nevladine organizacije koje su radile, monitoring rada sudova na najvećem broju konferencija u kojima su se ti izvještaji razmatrali, sam prisustvovala i učestvovala, i to je nešto oko čega smo se zaista i složili. Ali, postoji element koji nedostaje, a to je, Ministarstvo finansija. Način donošenja Odluke o budžetu i dijelu koji se tiče budžeta sudstva i vjerovatno neusklađivanje onoga što moramo uskladiti kada govorimo i o racionalizaciji sudske mreže, a to je, da izbalansiramo potrebu za kvalitetnijim pravosuđem i za odgovarajućim brojem sudija sa potrebom za štednjom. Da stavimo u prvi plan što je bitnije, a mislim da je bitnije da mi imamo odgovarajući broj sudija i kvalitet sudstva onakav kakav treba u ovom trenutku Crnoj Gori, nego da baš u tom segmentu se bavimo štednjom koja je, i racionalizacijom koja je gledana iz ugla onih koji cijelu ovu priču posmatraju sa aspekta brojke, ali ne i ozbiljnog i konkretnog posla kojim sudije treba da se bave. Ono što smo kazali na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu i što ponavljamo, a što jeste definisano i u zaključcima, jeste potreba da se razmotre mogućnosti mnogo jasnijeg i mjerljivijeg definisanja i kriterijuma za unapređenje i stručno ocjenjivanje sudija. Jer na taj način se jedino potpuno kvalitetno definisanje 173 kriterijuma za koje, složili smo se i na Odboru, postoje neke definicije koje nijesu dovoljno efikasne i način ocjenjivanja određenih kriterijuma se definitivno ne može razraditi od jedan do pet, od nedostojnosti ugleda itd, jer jednostavno je naročito u današnjem crnogorskom društvu teško postaviti definiciju i ugleda i dostojnosti da bismo je ocjenjivali od jedan, dva, tri, četiri, do pet, tako da bi tu negdje trebalo raditi korekciju u smislu jasnog preciziranja kriterijuma i za imenovanje, ali i još značajnije za unapređivanje sudija kako bismo i na takav način pokazali da se unapređuju oni koji zaista to zaslužuju kvalitetom donošenja odluka. I ono što takođe želim da ukažem na kraju priče jeste, analiza rada i odlučivanja sudija je nešto što je ozbiljna priča u koju je, pričali smo o tome na Odboru, Sudski Savjet tek ušao, ali postoje elementi na koje želim da posebno da ukažem. Činjenica da postoje sudije, evo, privodim kraju, koje nakon ukidnih presuda ponavljaju iste presude koje su im ukinute i to je tema za razmišljanje svih nas. Iz kojih razloga, iz kojih možda ranije preuzetih obaveza sudiji nakon ukidne presude donosi istu odluku, svjesni činjenice da je to nešto što ne može da opstane. To su sve stvari na koje smo ukazali i kroz Zaključke Odbora za politički sistem i na nama je ponavljam na kraju da kao Skupština obezbijedimo da dokažemo svoj kredibilitet tako što ćemo pratiti realizaciju svih ovih zaključaka i obezbijediti kroz sve ono što je naša nadležnost da ovi zaključci zaista budu i realizovani. Hvala.
  • Ne možemo, moramo u skladu sa pravilima koja su utvrđena ovdje. Kad se završi prvi krug onda Vi imate pravo da komentarišete, a naravno, i kolege na čije se izlaganje ti Vaši komentari i odnose, onda oni imaju pravo i da odgovore. Dakle, moramo sačekati kraj prvog kruga i onda Vi dobijate riječ. Kolega Rifat Rastoder ispred Socijaldemokratske partije ima riječ, nakon njega koleginica Azra Jasavić. Izvolite.
  • Hvala Vam, uvaženi predsjedavajući. Uvažene koleginice i kolege, uvažena predsjednice Sudskog Savjeta, Dozvolite mi prije samo jednu ispravku na izlaganje kolege Bojovića. Nijesam glasao protiv Izvještaja Sudskog Savjeta zbog toga što se predsjednica nije odazvala na poziv za kontrolno saslušanje koje uzgred rečeno, nije održano iz objektivnih razloga, jer su uslijedile neke druge aktivnosti, nego sam glasao protiv zbog direktnog apostrofiranja Skupštine Crne Gore u Izvještaju kao jednog od faktora urušavanja nezavisnosti sudstva. Dakle, da se vratim Izvještaju. Evo smo, uvažene dame i gospodo, nakon jednogodišnje pauze ponovo u prilici da se posredstvom Godišnjeg izvještaja i u neposrednoj komunikaciji sa uvaženom predsjednicom Sudskog savjeta i Vrhovnog suda Crne Gore detaljnije informišemo ne samo o radu Sudskog savjeta i sudova u minuloj godini, već i o ukupnom stanju o izuzetno značajnoj oblasti sudstva. Riječ je o našem zakonskom pravu i obavezi, afirmisanim izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom Savjetu od 15. juna 2012. godine. Shodno istima, Sudski Savjet je pravovremeno dostavio Godišnji izvještaj o radu u 2012. godini, a ja sam u svojstvu člana i predsjednika Odbora za politički sistem i 174 pravosuđe kao matičnog odbora, već bio u prilici da na sjednici ovog Odbora učestvujem u preliminarnoj raspravi o njemu. Ono što se kao prvo zapaža jeste, prilično neobična ili u najblažem, neuobičajna struktura Izvještaja u kojem nakon uvodne riječi predsjednice Savjeta slijedi foto prezentacija članova Savjeta, potom foto informativna prezentacija raznih međunarodnih susreta, te informacija o saradnji sa NVO sektorom, zatim informacija o učešću na proslavi Dana studenata, svečanom otvaranju prostorija Osnovnog suda, Danu sudstva itd, do konferencije za medije i informacije o radu Sudskog savjeta i uglavnom statističkog pregleda rada sudova. Drugi dominantan utisak koji se nameće iz Izvještaja jeste to, da mi u oblasti sudstva praktično nemamo više nikakvih značajnijih problema, gotovo sve same pozitivne ocjene, potpuna ažurnost sudova, visokokvalitetni rad, doslijedna primjena dobro razrađenih kriterija za izbor sudija, visoko međunarodno uvažavanje itd. Riječju, sve same potvrde doslijednog ostvarivanja Ustava, pretpostavljam vladavine prava i pravde ili kako se to u Izvještaju doslovice ističe. Sudovi su obezbijedili pravo, valjda uslove na pravično suđenje kao garanciju poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda svakog građanina Crne Gore što je rezultiralo rastom povjerenja u funkcionisanje sudskog sistema. Istina je, crnogorski sudovi su u ovoj izvještajnoj godini, kao što se čulo, primili 93.439 predmeta, a završili su 95.827 što će reći, da su završili još 2.388 zaostala predmeta iz ranijih godina. Značajna je činjenica da su u izvještajnom periodu riješeni svi zahtjevi za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, preduzeti napori u stručnom usavršavanju sudija itd. Međutim, ja i kolege iz Kluba Socijaldemokratske partije uz svo uvažavanje i napora i rezultata nijesmo pri uvjerenju da takve ocjene zaista i stoje, te da bi se prije svega u samom Sudskom Savjetu valjalo znatno objektivnije i temeljitije suočiti sa stvarnim činjenicama. A jedna od tih takvih činjenica koju niti je moguće, niti uputno ignorisati, jeste i ona o još prilično izraženom negativnom modijumu i domaće i međunarodne javnosti. Naime, prema svim relevantnim istraživanjima sudstvo je suprotno konstataciji iz Izvještaja godinama već pri samom dnu ljestvice javnog rejtinga državnih institucija, a prema svim pretpostavkama moralo bi biti u samom njenom vrhu jer se radi o jednom od osnovnih stubova sigurnosti građana i svakog demokratskog društva i države ukupno. Indikativno je, a u nekim slučajevima je bilo i prilično arogantno i komunikacija sa drugim institucijama, na primjer sa Skupštinom, Tužilaštvom, Ustavnim sudom, medijima, pa i Međunarodnom zajednicom. Ne bih da prozivam neka još od aktuelnih slučajeva interne komunikacije. Što se međunarodnog rejtinga tiče uz svo uvažavanje prezentiranih aktivnosti i susreta, cijenim da bi ga uputnije bilo mjeriti po zahtjevima koji u direktnoj ili indirektnoj formi stižu na adresu odgovarajućih državnih institucija uključujući i ovaj dom. Tako na primjer, samo u jednom od mnogih izvještaja o takozvanom Skriningu u vezi sa pregovaračkim poglavljem 23, između ostalog se konstatuje, da postoji preveliki broj sudova u odnosu na veličinu države i broj stanovnika, da postojeća mreža sudova nije ekonomična, da još uvijek nije uspostavljen adekvatan sistem ocjenjivanja rada, da kriterijumi za napredovanje nijesu dovoljno jasni i objektivni, da i dalje zabrinjava pitanje odgovornosti, da ostaje zabrinutost oko kvaliteta statističkih podataka i valjanosti metoda koje se koristi itd i tome slično. Sami Izvještaj je uz već pomenutu neuobičajnu strukturu i sadržaj u mnogome konfuzan, a u nekim djelovima i kontradiktoran. Tako na 175 primjer, za ilustraciju kako se ističe ažurnost sudova navode se podaci da je na kraju 2012. godine ostalo neriješeno 35.546 ili 27,06% ukupno zaprimljenih predmeta, a u slijedećem da je smanjen zaostatak predmeta iz 2011. i ranijih godina za čitavih 71,63% te da je samo još 10.474 nezavršenih predmeta. Ova dva podatka u najmanju ruku trebalo bi bolje pojasniti ili bolje prezentirati da bi bili jasniji svima onima koji imaju potrebe da čitaju ovaj izvještaj. Inače, nema ni cjelovitije analize makar najznačajnijih uzroka recimo još uvijek popriličnog broja zaostalih i neriješenih predmeta, rekoh 27,06% isto kao ni analize uzroka o značajnom broju pritužbi građana od kojih niti jedna nije zavrijedila procesuiranje. Da i ne govorimo o potrebi preglednijeg prikaza i analize uzroka, kršenja principa razumnog roka, kao i uzroka olakog odbacivanja optužbi za djela ratnih zločina i slično. Čudi, pogotovo uporno ćutanje o neslavnim sudskim procesima za djela ratnih zločina uprkos činjenici da je upravo u izvještajnom periodu od 2011-2013. bilo u toku ili su okončana četiri suđenja za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti. Riječ je o suđenju za ratne zločine protiv ratnih zarobljenika i civila u logoru "Morinj" 1991. godina, suđenje za ratne zločine protiv civilnog stanovništva izbjeglica iz Bosne i Hercegovine takozvana deportacija izbjeglica iz maja 1992. godine, suđenju za zločine protiv civilnog stanovništva u predjelu Bukovica 1992-1993. godina i suđenja za ratne zločine protiv civilnog stanovništva likvidacija izbjeglica sa Kosova u predjelu Kaluđerski Laz kod Rožaja 1999. godine. Od navedenih predmeta, dame i gospodo, jedino je suđenje za zločine u predjelu Bukovice okončano donošenjem pravosnažne presude 22. marta 2012. godine, a ovom presudom su pravosnažno oslobođena sedmorica optuženih za ovaj zločin, tako da tamo se prema ovoj presudi i nalazima suda nije ništa događalo. Inače, nijedna od osoba u ovim predmetima do sada nije pravosnažno proglašena odgovornom za ratne zločine. Od četiri navedena predmeta donijeta je jedna pravosnažna, kao što rekoh, samo u Bukovici, dok je u slučaju "Morinj" postao pravosnažan samo dio presude kojim su dvojica optuženih osuđeni oslobođena odgovornosti. Prema svim objektivnim i stručnim analizama, razlozi većine od ovih oslobađajućih presuda leže u propustima ili tačnije izbjegavanju Državnog tužilaštva i nadležnih sudova da u potpunosti primijene Međunarodno humanitarno krivično pravo koje je obavezivalo i obavezuje i Crnu Goru, odnosno njeno sudstvo. Sve u svemu, bar što se tiče poslanika SDP-a isuviše je razloga za rezerve i prema ovom Izvještaju i prema radu Sudskog Savjeta ukupno. Što se tiče Predloga zaključaka Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu povodom ovog Izvještaja cijenimo da je na fonu naših zapažanja i zahtjeva za ostavljanje pomenutih i drugih nedostatnosti, te stoga i zavređuju podršku zapravo, mi ćemo ih podržati.
  • Zahvaljujem, kolega Rastoder. Idemo dalje, koleginica Azra Jasavić u ime Kluba Pozitivne Crne Gore, nakon nje kolega, Kemal Zoronjić u ime Kluba Bošnjačke stranke. Izvolite, koleginice.
  • Zahvaljujem. 176 Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolege, poštovani građani, poštovana gospođo Medenica, poštovani gospodine Čabarkapa, Pozitivna Crna Gora neće glasati za ovaj Izvještaj iz razloga što je analizom ovog Izvještaja kao i analizom svega onog što se dešavalo u crnogorskom pravosuđu i protekle godine kao i proteklih 20 godina došla do jednostavnog zaključka, a to je, da su crnogorski sudovi vjetrenjače koje rade po principu vjetra Demokratske partije socijalista. Zašto ovo kažem? Zato što crnogorski sudovi ne pokazuju spremnost da se uhvate u koštac sa dva ključna pitanja koja spadaju u domen vašeg rada. Prvi je, suočavanje sa prošlošću, a drugi je ozbiljna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou. Pri tom, ne želim da minimiziram značaj činjenice da je dolaskom gospođe Medenice na čelo Vrhovnog suda statistika u pogledu parničnih predmeta, ponavljam, parničnih predmeta jako poboljšana, ali to ne rešava krucijalno pitanje nezavisnosti sudstva, jer se kroz statistiku ne može postići ono što crnogorski građani žele, a to je bolji kvalitet rada crnogorskih sudova, a time i dosezanja nivoa standarda koji podrazumijevaju vladavinu prava. Zašto je suočavanje sa prošlošću i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije fundamentalna dva pitanja, a odnose se na Vaš rad? Zato što upravo od rada sudova zavisi da li ćemo imati sigurnost naših građana, pravnu sigurnost, i ono što je takođe važno ne manje od pravne sigurnosti građana jeste, da li će crnogorski sudovi uliti povjerenje stranim investitorima, zdravom kapitalu iz Evrope i Svijeta da unesu kapital i investiraju u Crnu Goru, a da pritom budu sigurni da im niko neće tražiti ugradnju sa visokog ili nižeg nivoa i da će to zaštititi crnogorski sudovi. Na ovaj način, ovim radom kako do sada radite, evidentno je da građani ne mogu očekivati povećanje radnih mjesta u našoj privredi i ne može se postići ono što je vrlo bitno, a to je veći broj zaposlenih. Jedan dio odgovornosti za to jeste u Vašim rukama. Zato što Vi upravo radite posao u sudu onako kako to odgovara Demokratskoj partiji socijalista. Da bi crnogorski građani kao i Vi bili u prilici da čuju zašto ovo kažem, moraću kroz dva primjera da elaboriram i da postavim par pitanja i molim za precizne odgovore. Kada je pitanje suočavanja sa prošlošću, ne bih se ponavljala, uvaženi kolega Rastoder je već potencirao to pitanje, pa se ne bih ponavljala, ali moram da pomenem pitanje Bukovice. Okrivljenima je stavljeno na teret krivično djelo ratni zločin protiv čovječnosti. Šta se tu desilo? Tu se desilo to da je Tužilaštvo znajući da je to blanketna krivična norma moralo navesti propis kojim je povrijeđen u ovim djelima međunarodnim. Ono što je crnogorska javnost imala priliku da dobije kao informaciju jeste, da je ovaj predmet dva puta razmatran od strane Apelacionog suda i da je u oba puta razmatran u procesnoj ravni. Ono što je evidentno, evidentno je, da se taj međunarodni propis vezivao za Rimski statut koji je stupio na snagu mnogo kasnije nego što je ovo krivično djelo izvršeno. Moje pitanje za Vas, gospođo Medenica, je slijedeće, i molim Vas za tačan odgovor: Ako je dva puta ovaj predmet bio po žalbi, zašto u ukidnim razlozima drugostepeni sud nije ukazao na taj nedostatak i dao kvalitetne upute prvostepenom sudu, a kasnije kroz to i tužiocu, da se isprave svi propusti i donese kvalitetniji akt prvostepeni u smislu Odluke? U čemu je tu bio problem? Zašto to nije urađeno? To je elementarno pitanje na koje želim da dobijem odgovor. 177 I drugo pitanje je: Vi ste u slučaju porodice Kapuh i u slučaju Štrbaca imali osuđujuće presude, a pritom nijeste tražili da se navede međunarodni propis koji je povrijeđen, jer se nije u tim slučajevima insistiralo na dopunjavanju blanketa dispozicije preciziranjem povrijeđenih međunarodnih pravila, a optuženi su pravosnažno osuđeni na dugovremene zatvorske kazne? To je ono što tražim kao odgovor. Što se tiče organizovanog kriminala i korupcije, ono što tražim kao odgovor jeste, ne možete poslanicima nikada više, molim vas, tražiti da ne komentarišu pravosnažne sudske odluke ili sudske odluke koje su okončane pred apelacionim sudovima. To su opet pravosnažne. Vi ste to radili konstantno i ja vas najljubaznije molim, da ne kažem, teži termin da više to ne radite. Ne možete zabraniti pravo ovom domu da komentariše pravosnažne sudske odluke i da vam postavlja pitanja i da traži tačne odgovore. Što se tiče slučaja Šarić, taj slučaj je pravosnažno okončan za dva krivična djela, a to je stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Kako se ovo uradilo? Vi znate, sva crnogorska javnost zna, građani znaju da je akcija "Balkanskog ratnika" bila vrlo plodotvorna i da je do zatvaranja i pritvaranja Duška Šarića došlo na osnovu zamolnice italijanskih pravosudnih organa, za pružanje međunarodne pravne pomoći, jer tada nije bilo zakonskih uslova da se izruči Republici Italiji gospodin Duško Šarić. Oni su mu stavili na teret bavljenje međunarodnom trgovinom narkoticima, i odmah je tu uslijedila pravna kvalifikacija stvaranje kriminalne organizacije, pa se onda išlo na to, tužilaštvo išlo na to da ono vrši istražne radnje, jer za stvaranje kriminalne organizacije već pribavilo dokaze o italijanskih organa, a za pranje novca je prikupljalo dokaze. Šta se tu dešava? To građani Crne Gore, morate da znate da tužilaštvo i sudovi vode sinhronizovanu akciju na obesmišljavanju pravde i da je finalni proizvod vetrenjača u vidu sudova i tužilaštva koji rade na principu DPS-a nepravda a ne pravda. A evo vam argumentacije. Šta se tu desilo? Znači, vi ste imali sve ove konstatacije, odnosno imali ste ove kvalifikacije i vi ste potvrdili optužnicu 25. maja 2011. godine. Viši sud u Bijelom Polju je rekao ova optužnica je u redu, u redu je i stvaranje kriminalne organizacije, u redu je i pranje novca, u redu je i neovlašćeno držanje i stavljanje u promet opojnih droga.Rekli ste sve je to okej. Šta se dešava kasnije? Vi uopšte nijeste bili vezani ovom pravnom kvalifikacijom krivičnog djela koje je odredio tužilac. Vi to znate, vi ako ste imali elemenata za bilo koje drugo krivično djelo, a tužilaštvo tvrdi da ste imali elemenata za kriminalno udruživanje iz člana 401-a Krivičnog zakonika zašto to nijeste uradili. Šta vas je to sprečavalo? Koga vi zbunjujete? Koga zbunjuju sudovi i tužioci? Građane? Nećemo više da to dozvolimo, nećemo da dozvolimo da nas zbunjujete, nećemo da radite posao kako vi mislite da treba da radite, radićete posao kako građani traže od vas da se taj posao radi. Šta to radi Apelacioni sud? Ono što je ključno pitanje u slučaju Šarić, jeste da li je bilo dokaza da je optuženi Duško Šarić vršio krivično djelo koje je činjenično opisano u optužnici ili nije. Znači, ako nema stvaranja kriminalne organizacije, ako to nije bilo krivično djelo kao što nije bilo krivično djelo u to vrijeme, ako ste imali tu mogućnost da mu stavite na teret kriminalno udruživanje, odnosno da ga osudite za kriminalno udruživanje, zašto to nijeste uradili? Crnogorska javnost hoće odgovore na ta pitanja i mi moramo od vas to da dobijemo. Jer na ovaj način kroz ova dva pitanja najbolje ste pokazali koliko ste vi spremni da radite za interes vladajuće oligarhije odnosno 178 Demokratske partije socijalista, a ne za interes naroda i vi nas blokirate upravo svojim radom na putu evropskih integracija. Sudovi su ti koji nose najveću odgovornost i moraćemo oko toga da se debelo pozabavimo jer mi više ne pristajemo na dobru statistiku bez kvalieta. Mi tražimo kvalitet u radu sudova. A za statistiku to vam ne može niko sporiti. Hvala.
  • Zahvaljujem. Kolega Kemal Zoronjić, izvolite, ispred Kluba Bošnjačke stranke.
  • Hvala. Poštovani potpredsjedniče Šturanoviću, poštovane koleginice i kolege poslanici, poštovana gospođo Medenica, poštovani građani, Sudstvo je jedna od institucija najveće vrijednosti u svakom društvu. Univerzelna deklaracija o ljudskim pravima, član 10 i međunarodni pakt o građanskim političkim pravima, član 14 propisuje da svako ima pravo na pravično i javno suđenje, saslušanje od strane nadležnog i nezavisnog, nepristrasnog, zakonski osnovnog suda. Država mora jačati sudske institucije u mjeri kojom će sačuvati njihovu potpunu samostalnost i nezavisnost kao čuvara temeljnih principa zakonitosti i jednakosti građana pred sudom. Nezavisnost sudstva zahtjeva da prilikom odlučivanja članovi sudstva moraju vršiti svoje dužnosti bez uticaja bilo kakve političke, hijarajhijske, ekonomske strukture i naročito zakonodavne i izvršne vlasti ili medija odosno javnog mjenja. U EU uočavanje važnosti postojanja nezavisnog i efikasnog pravosuuđa, definisano niz preporuka za ostvarivanje nepristrasnosti integriteta i visokih standarda sudstva. One su sadržane u 23. poglavlju, a osnovni cilj realizacije ovih preporuka je smanjenje broja neriješenih predmeta, ubrzanje vremena postupanja, jačanje pravne sigurnosti građana, osiguranje postupka pravosuđu i poboljšanje funkcionalne organizacije u pogledu trajanja postupka. Reforma pravosuđa podrazmijeva donošenje i efikasnu primjenu zakona, koji se odnose na funkcionisanje pravosuđa i utvrđuje kriterijume za rad sudija, pravila njihovog obaveznog obrazovanja, uvođenje sudske inspekcije, ocjenjivanje njihovog rada i slično. Godišnji izvještaj sudskog savjeta za 2012. Godinu je jasan, precizan, pregledan, što nam omogućava da brže i kvalitetno sagledamo i ako obimnu i kompleksnu materiju. Pozitivan je trend rješavanja zaostalih predmeta iz ranijih godina. Naime, crnogorski sudovi su, kako je u izvještaju navedeno, završili više predmeta nego što su primili za 2,56%. U izvještajnoj godini sudovi su imali ukupno 131.373 predmeta, priliv u svim vrstama predmeta je iznosio 93.459 od ukupnog broja predmeta riješeno 95.827, dok je ostalo neriješeno 35 546 ili 27,06%. Smanjen je izostatak predmeta iz 2011. godine i ranijih godina za 71,63%, što je u posljednje tri godine najveći procenat. Iz navedenih podataka je vidljivo da se ažurnost i efikasnost sudova povećava. Ipak, smatramo da je neophodno raditi na njihovom unapređivanju kod smanjenja broja neriješenih predmeta i dužine trajanja sudskih postupaka. Sa posebnim osvrtom na rješavanje starih tj. zaostalih predmeta, te obezbjeđenju boljih uslova za rad sudova. 179 Ono što moram naglasiti kao negativan trend u radu sudova jeste mali broj pravosnažnih predsuda, posebno onih koji se tiču organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina. U izvještaju Vrhovnog državnog tužioca za 2011. godinu se ukazuje, citiram: ,, na probleme na koje državni tužioci nailaze zbog neujednačenih ili onih stavova suda koji odstupaju od zakonskih odredbi i pravnih rezona izgrađenih kroz višedecenijsku praksu sudova u Crnoj Gori, a predstavljaju poseban problem u predmetima organizovanog kriminala, korupcije i ratnih zločina.” Ne želimo da komentarišemo nepravosnažne presude niti da vršimo politički pritisak bilo koje vrste, ali se pitamo kakve su to optužnice, zatim presude nakon kojih ispada da su bošnjačke izbjeglice 90. godina same sebe hapsile po Crnoj Gori i same sebe deportovale Karadžiću pod nož. Zar je potrebno posebno dokazivati optužnice za ratne zločine. Imate isplaćenu državnu nadokadu porodicama, a nemate krivca, odnosno nemate pravosnažnu presudu kojom je neko označen i osuđen kao krivac. Imate etnički očišćenu Bukovicu, spaljene i porušene kuće i napuštena ognjišta,a nemate krivce. Imate jasna imena žrtava ali ne I imena onih koji su odgovorni za ova nedjela. I za sve ovo niti ima naredodavce, niti nalogodavce. I ako opis podignute optužnice u slučaju Bukovice sadrži sve bitne elemente, biće krivičnog djela sa detaljnim opisom radnji kojima su prekršena pravila međunarodnog prava, optuženi pravosnažno oslobođeni, od optužbe koje su izvršili krivično djelo ratni zločin protiv čovječnosti. Sud je našao da djelo koje se stavlja na teret nije krivično, zato što činjenični opis ne sadrži sve bitne elemente bića ovog krivičnog djela, što bi da je tačno zaista bio razlog za oslobađajuću presudu. Međutim, kako piše u izvještaju državnog tužioca u poznatoj sudskoj praksi nema primjera da je zbog ovih povreda donijeta oslobađajuća presuda, što je u najmanju ruku paradoksalno. Ovakve presude, za ovaj i ostale slučajeve, ratnih zločina mogu imati ozbiljne posljedice za pravnu sigurnost i povjerenje građana u pravosuđe. Znamo da je smanjenje korupcije preduslov stabilizacija demokratskog društva i vladavine prava. Da bi se taj cilj mogao ostvariti, Evropska unija propisuje ne samo čvrst zakonodavni okvir nego institucije sposobne da sprovedu doslednu politiku prevencije i suzbijanja korupcije. Prilagođavanje države kandidata, podrazumijeva stvaranje nacionalnog programa borbe protiv korupcije, koji će sadržati konkretne mjere. Evropski standardi u ovom poglavlju odnose se na jačanje nezavisnosti, nepristrasnosti i profesionalnosti, u pravosuđu, sprovođenje mjera prevencije i borbe protiv korupcije, kao i očuvanja visokih standarda zaštite ljudih prava i prava manjina. Ostvarenje navedenih vrijednosti cilj je koji Crna Gora dijeli sa državama članicama Evropske unije. Poštovana gospođo Medenica, nadamo se da će naši apeli konačno promijeniti nešto i kroz kvalitetne sudske epiloge, konačno vratiti povjerenje građana, ali i naših sunarodnika u sudstvo ali i tužilaštvo. Moramo učiniti napor na rasvetljavanju slučajeva odnosno predmeta iz nama bliske prošlosti posebno onih za ratne zločine kako bi država Crna Gora rasterećenije nastavila svoj put ka Evropskoj uniji. Na kraju mi iz Bošnjačke stranke, iz razloga koji sam prethodo naveo u diskusiji,ne možemo podržati predmetni izvještaj. Hvala. 180
  • Zahvaljujem. Na ovaj način smo završili prvi krug učešća u raspravi. Predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta gospođa Medenica pokazuje interesovanje da uzme učešće u radu i odgovori na pitanja i komentriše određene djelove izlaganja. Izvolite.
  • Uvaženi poslanik Vuletić je postavio četiri pitanja. Zašto se ne upućuju sudije iz sudova koji su manje opterećeni u osnovne sudove koje imaju veći broj predmeta? Odmah ću vam reći, vrlo rado bi to uradili, međutim, da bi sudija bio upućen iz jednog suda u drugi on mora dati dobrovoljan pristanak. Sudije iz osnovnih sudova nijesu baš voljne da iz sudova gdje nemaju dovoljan broj predmeta idu da više rade. To je glavni razlog. Zakon o zaštiti suđenja u razumnom roku je zakon na čije primjenjivanje i na njegova prava ne treba da podstiče sud, već je zakon takav kakav jeste, čim dolazi pred Vrhovni sud tužba za pravično zadovoljenje, pa ne očekujete valjda da sudovi podstiču stranke, da podnose tužbe, a da penale plaća država. Zato moraju da budu i pravno obučeni. Finansijska nezavisnost je kao što ste rekli je nešto čemu mi težimo i što je jedan od glavnih ciljeva sudskog savjeta. Postavili ste pitanje na koje je veoma jasno odgovoriti. Ko je najviši sud u zemlji? Pa Ustav koji je još uvijek važeći koji je predvidio da je Vrhovni sud najveći sud u zemlji. Da li Ustavni sud može ukidati odluke Vrhovnog suda, to je pitanje za ove poslaničke klupe, jer vi ste donijeli Zakon o Ustavnom sudu, to ste omogućili. Ja bih se zahvalila gospodinu Bojoviću, što je u suštini rekao nešto što je sudska vlast i pretpostavila, a to zašto je na Odboru za politički sistem, kako ste vi rekli pao izvještaj. Kada smo kod izvještaja reći ću vam sljedeće, Ustav je tri grane vlasti stavio u istu ravan. Prema tome, sledstveno tome Zakon o sudsk