Gospodine Miloševiću, pravo da vam kažem, čudim vam se. Znam vas otprilike onako kao korektnog i poštenog čovjeka i prosto vam se divim kojom samouvjerenošću govorite ono za šta ste i vi više nego ja sigurni da nije tačno. Stvarno nijesam znao da politika do te mjere može da pokvari ljude da sami sebe više ne mogu da prepoznaju. Vi kažete - nijesmo pristali na poništenje izbora na onim mjestima na kojima su utvrđene nepravilnosti. Mi upravo to tražimo jer je na gotovo svih 1100 i nešto mjesta konstatovano ovo što je konstatovano tamo gdje je ovo golim brojanjem utvrđeno. O tome se radi, gospodine Miloševiću. Vi dobro znate, nijeste vi od juče u politici, da izbori nijesu samo onaj dan i da izbori nijesu samo brojanje glasova. Vi pričate o zapošljavanju. Gospodine Miloševiću, ne živimo mi u jednom dijelu Crne Gore, pa ograđeni kineskim zidom, a vi u drugom. Imamo zajedničke prijatelje, zajedničku rodbinu. Mogu da vam dovedem, nego se ne bavim time, bar deset mojih rođaka odavde iz Podgorice koji ne mogu da zaposle dijete ni u gradskom komunalnom, a da prije toga vaši aktivisti koji su tamo ne insistiraju na ispunjavanju kartona pristupa Demokratskoj partiji socijalista, pa moja sestra od tetke dolazi da mi se izvini i da pita može li njen sin da popuni taj karton, makar formalno, da bi konkurisao na to mjesto. Vi pričate o tome kao da to vi i ja zajedno ne znamo, ko da nam to nije zajednička rodbina. Nemojte nas makar ponižavati. Recite - ne damo, imamo većinu, imamo aparat, imamo državu u rukama, ne damo vam to, ali nemojte nas praviti idiotima i nemojte nas ponižavati i nemojte potcjenjivati nešto što se zove elementarna i zdrava logika. Samo nemojte to, kumim vas bogom.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech