Poštovane kolege, predstavnici Vlade, poštovani građani, U prethodnom periodu Skupština Crne Gore usvojila je zakone o potvrđivanju sporazuma o socijalnom osiguranju Crne Gore sa Republikom Srbijom, Republikom Makedonijom i Republikom Slovenijom. Zakon o potvrdjivanju sporazuma o socijalnom osiguranju Skupština je usvojila sa administrativnim sporazumom za njihovo sprovođenje. Sa Predlogom zakona o potvrđivanju Sporazuma o socijalnom osiguranju 6 sa Republikom Hrvatskom nije dostavljen administrativni sporazum za njegovo sprovođenje. Na zahtjev Kluba poslanika SNP-a uslijedilo je obavještenje Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija da se, saglasno Zakonu o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, međunarodnim ugovorima ne smatraju protokoli za njihovo sprovođenje iz kojih razloga je na skupštinsko razmatranje upućen samo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Hrvatske o socijalnom osiguranju. Ali, ostalo je bez odgovora pitanje kako jedan te isti zakon, Zakon o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, različito primijenjen kada su usvajani predlozi zakona o potvrđivanju sporazuma o socijalnom osiguranju sa Srbijom, Makedonijom i Slovenijom, u odnosu na Predlog zakona o potvrđivanju takvog sporazuma sa Republikom Hrvatskom. Da se vratimo na suštinska pitanja iz predmeta ovog sporazuma. Primjenom ovog sporazuma, penzije, novčane naknade i druga novčana davanja, stečena po osnovu pravnih propisa jedne države ugovornice, ne mogu se umanjiti, izmijeniti, obustaviti niti ukinuti zbog toga što korisnik ima prebivalište na teritoriji druge države ugovornice osim ako ovim sporazumom nije drugačije određeno. Građani, svakako, treba da budu upoznati da se sporazum ne primjenjuje na obaveze davanja na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, dodatak na djecu, najnižu penziju i naknadu pogrebnih troškova. Dakle, lica koja imaju prebivalište u Crnoj Gori a koja su neka od ovih prava ostvarili u Republici Hrvatskoj danom primjene ovog sporazuma ta prava neće moći ostvarivati u Crnoj Gori i obrnuto. Riječ je o određenim socijalnim primanjima koja zavise od materijalnih prihoda porodice, koja su briga svake države za građane koji imaju prebivalište na njenoj teritoriji. Međutim, sporazum sa Republikom Hrvatskom sadrži jedan poseban stav, u članu 5 stav 4, gdje stoji odredba da se sporazum neće primjenjivati ni na davanja po osnovu preostale radne sposobnosti i na druga davanja koja se ostvaruju zavisno od dohodovnog, odnosno imovinskog 7 cenzusa prema hrvatskim pravnim propisima. S tim u vezi neminovno se postavlja pitanje, zašto su ova ograničenja određena isključivo prema hrvatskim pravnim propisima, zašto ne i prema pravnim propisima Crne Gore. Zašto u tom slučaju nije ispoštovan princip reciprociteta? S druge strane određenje da se sporazum ne primjenjuje i na druga davanja koja se ostvaruju zavisno od dohodovnog, odnosno imovinskog cenzusa, pruža mogućnost različitog tumačenja o kojima se davanjima radi. Ovakav sporazum ta pitanja moraju urediti na veoma precizan način, tačno definišući o kojim je davanjima riječ. Posebno je svakako značajno da lice koje ispunjava uslove za zdravstvenu zaštitu jedne države ugovornice ima pravo na zdravstvenu zaštitu od strane države koja ima prebivalište a u određenim slučajevima i boravište. Pitanje ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu uređene su odredbama člana 13 Sporazuma. Međutim, Sporazum sa Republikom Srbijom sadrži i odredbu da lice koje ispunjava uslove na zdravstvenu zaštitu prema propisima jedne države ugovornice, a nalazi se na teritoriji druge strane ugovornice, radi školovanja i studiranja, ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a u slučaju bolničkog liječenja i davanja veće vrijednosti potrebna je saglasnost nadležnog nosioca osiguranja izuzev u hitnim slučajevima. Takvu odredbu ne sadrži Sporazum o socijalnom osiguranju sa Republikom Hrvatskom, pa je neophodno da predstavnik predlagača da i ovaj drugi odgovor na pitanje da li primjenom ovog sporazuma lice koje ispunjava uslove za pravo na zdravstvenu zaštitu prema propisima jedne strane ugovornice, a nalazi se na teritoriji druge strane ugovornice radi školovanja i studiranja, ima pravo na zdravstvenu zaštitu. U slučaju potvrdnog odgovora, neophodno je da predstavnik predlagača navede iz kojih odredbi predmetnog sporazuma proizilazi ostvarivanje takvog prava. Takođe, član 21 stav 2 sporazuma sadrži određenje da hrvatski nadležni nosilac osiguranja neće primijeniti odredbe sporazuma koje se odnose na 8 određivanje srazmjernog dijela penzije, u slučaju kada je za osiguranika jednako ili povoljnije utvrđivanje iznosa davanja samo na osnovu hrvatskog penzijskog staža. Takva mogućnost nije predviđena za korisnike penzijskog staža ostvarenog u Crnoj Gori. Očekujem da će predstavnik predlagača dati odgovor zbog čega ta prava nijesu utvrđena na istovjetan način. Veoma je značajno da čujemo odgovor i na pitanje da li u Crnoj Gori i u kolikom broju postoje korisnici penzija utvrđenih primjenom Sporazuma između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske o socijalnom osiguranju zaključenog 15. septembra 1997. godine, te da li će stupanjem na snagu ovog sporazuma postojati obaveza ponovnog određivanja i obračuna iznosa penzije, pri čemu se pravosnažnost već donesenih rješenja neće smatrati preprekom za ponovno određivanje penzija. Primjena takvih rješenja, kada je u pitanju primjena sporazuma sa Republikom Srbijom i Bosnom i Hercegovinom imala je veoma negativne posljedice na ostvarivanje visine penzija penzionera u Crnoj Gori, što je javnosti i te kako poznato. Na kraju, gospodine predstavniče Vlade, neophodno je da otklonimo i jednu suprotnost sadržanu u odredbama člana 5 stav 3 u odnosu na odredbe člana 29 sporazuma. Naime, odredbama člana 5 stav 3 predviđeno je da se odredbe stava 1 istog člana kojima je, kao što sam rekao, propisano da se novčane naknade stečene po osnovu pravnih propisa jedne države ugovornice ne mogu umanjiti, izmijeniti, obustaviti ili ukinuti, zbog toga što korisnik ima prebivalište na teritoriji druge države ugovornice, između ostalog ne primjenjuje na novčanu naknadu za dodatak na djecu. Dok je odredbama člana 29 sporazuma propisano u kojim se sve slučajevima ostvaruje pravo na dodatak na djecu. Znači, propisan je postupak ostvarivanja tog prava u članu 29, a u članu 5 stav 3 isključujete ta davanja u smislu primjeni odredbi člana 1 stava 5 tog istog sporazuma. Mislimo da takva suprotnost ne bi smjela da se desi u jednom ovakvom sporazumu, odnosno zakonu koji potvrđuje donošenje jednog ovakvog 9 sporazuma. Puno je pitanja. Smatramo ih veoma značajnim za naše opredjeljenje u Klubu poslanika SNP-a kada je u pitanju glasanje za Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Crne Gore i Republike Hrvatske o socijalnom osiguranju. Nadam se da će odgovori predstavnika predlagača možda otkloniti neke dileme. Zahvaljujem.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech