Hvala Vam, gospodine predsjedniče. Uvažene kolege, dozvolite da se pridružim čestitkama kolegama iz Socijalističke narodne partije za njihov dan partije. Žao mi je što ga proslavljaju radno i dozvolite mi da, takođe, apsolutno bez ironije pozdravim povratak naših kolega iz Demokratskog fronta u Parlament. Pokazalo se da njihovo selektivno ili manje selektivno odsustvovanje iz Parlamenta nije politička kriza u Crnoj Gori, nego samo odsustvo 19 poslanika, odnosno sada 20 poslanika iz poslaničkih klupa Parlamenta. Kao što ste imali prilike da vidite, mi smo radili bez vas jednako uspješno i jednako efikasno. A sad dozvolite nekoliko riječi vezano ne samo za Zakon o izboru odbornika i poslanika, nego ukupno za set izbornih zakona. Možemo govoriti o pravnoj i političkoj ravni. Pravna ravan je mnogo jednostavnija. Demokratska partija socijalista je i kada smo radili ovaj zakon u više navrata saopštila da su mnoga rješenja koja su data ovim zakonima loša rješenja ili lošija od onih koja smo ranije imali, da će neka od tih rješenja morati da istrpe provjeru i na Ustavnom sudu, a da je dio tih rješenja u koliziji ili u konačnom nije primijenjen. Meni je drago što su predlagači ovog zakona i kolege iz opozicije, što smo čuli da su ga oni pisali i drago mi je što će na taj način, ako ništa drugo, preuzeti onaj dio odgovornosti kada budemo imali problema vezano za primjenu ovog zakona. Nijedno od ovih rješenja koja su sada predložena nije testirano kroz izbore nigdje drugo u Evropi. Ponavljam imaćemo problem prilikom primjene ovih zakona. Ali, dobro je što imamo zajedničku odgovornost - i vlast i opozicija. Plašim se da je politički dio priče nešto teži. Teži za mene koji moram to da izgovorim, a teži i za vas jer ste učestvovali u tom političkom dijelu priče. Ali, vratimo se korak unazad, kako smo došli do toga da uopšte radimo na izbornim zakonima. Podsjetiću da smo u više navrata mijenjali izborne zakone i da smo uvažavali ono što su bili stavovi opozicije. Izborne zakone smo u najvećem dijelu usvajali koncenzusom, čak i kada su to bila dosta čudna rješenja. Sjetimo se da smo na predlog kolege iz opozicije imali prvo providne kutije za glasanje, pa smo ih poslije farbali, pa opet stavljali providne i imali neka drugačija rješenja. Prilikom svakog usvajanja izbornih zakona govorili smo da je to nešto što je najveći stepen demokratije i da nakon toga neće biti moguće sumnjati u izborni proces. I kad su posmatrači sa strane rekli da je demokatija u Crnoj Gori na zavidnom nivou, da se ne može prigovoriti izbornom procesu, opet smo imali prigovore nakon svakog gubitka izbora. To se desilo i nakon predsjedničkih izbora. Vjerovao sam da je u pitanju verbalni incident u izbornoj noći kada ste saopštili da čekate onih 3% famoznih glasova iz Rožaja. Nažalost, pokazalo se da je to paradigma jednog političkog djelovanja koja seže dosta unazad i pokazalo se da će nam trebati mnogo više političke mudrosti nego što je sada imamo. Ali, tu smo da svi zajedno pokušamo da riješimo ono što su otvorena pitanja, a plašim se da smo najveće pitanje otvorili na lokalnim izborima u Beranama. Ali, doći će i to na red. Naravno, bili su protesti nakon predsjedničkih izbora. Sjetimo se svih zahtjeva naših kolega iz opozicije i sjetimo se da smo iz vlasti i Demokratske partije socijalista jasno saopštili da nema ničega spornog i da možemo da razgovaramo o svim temama koje se tiču izbornih zakona. Zajedno smo počeli da radimo na tim izbornim zakonima, upozoravali smo kad smo dobijali predloge da bi bilo dobro da koristimo ono što je evropska praksa. Nažalost, dobili smo predloge koji nijesu evropska praksa, koji nijesu išli ka onome što je bilo mišljenje OEBS-a, ODIHR-a i onih drugih koji su kao posmatrači dolazili u Crnu Goru i nijesmo dobili ništa kvalitetno novo. Dobili smo i neka lošija rješenja, ali odgovornost je na svima nama zajedno. Ovoga puta je dobro što tu odgovornost dijelimo. Jasno je to saopšteno ovdje i sa kolegama iz opozicije. I onda smo došli do izbora u Beranama. Nažalost, pokazalo se da je u Beranama inaugurisana jedna loša politička praksa, politička praksa nedopustivog nasilja u izbornom danu. Do sada se to nije dešavalo u Crnoj Gori. Tehnički gledano, izborni dan je uvijek bio dan kada smo mogli sa ponosom da kažemo da je to praznik demokratije i na svaki drugi način da budemo ponosni na ono što su zajednička dostignuća, i čak iz nekog mnogo težeg vremena nego što je ovo vrijeme u kojem danas živimo. Ono što me posebno plaši i što je posebno loše za sve nas jeste činjenica da je to nasilje pokazano prema predstavnicima manjinskih naroda. To je ono na što želim da upozorim u ovom Parlamentu. To je ono što ne smije postati politička praksa. Bez obzira kakve zakone imali, bez obzira koliko nam se demokratska volja građana sviđala ili ne sviđala, ne smijemo dozvoliti da nam nasilje bude politička praksa. Čemu demokratija ako pokušavamo da inaugurišemo nasilje kao najveći princip u izbornom danu? To je ono u što ne bih želio da vjerujem, ali čini mi se jeste jedna paradigma onoga iz 1998. godine kada su neki ljudi željeli da idu prema Tuzima zato što u Tuzima stanuju predstavnici manjinskih naroda, paradigma brojanja glasova iz Rožaja. Zato baš iz Rožaja? Zašto nijesmo čekali glasove iz Nikšića? Veća je opština, tamo su biračka mjesta udaljena i po 40 km. Ne, čekali smo u izbornoj noći 3% da se prebroji iz Rožaja. Nadam ste da ste mogli da prebrojite tih 3% glasova jer nijeste bili u Parlamentu. Moramo da razgovaramo ovdje o nasilju u izbornom danu u Beranama. Uvažene kolege, dobro je što je pred nama Izborni zakon...

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech