Hvala, predsjedniče Krivokapiću. Poštovane kolege poslanice i kolege poslanici, Mislim da je potrebno još jednom uputiti poruku građanima Crne Gore, a i podsjetiti sve poslanike u Skupštini da se na izradi ovog zakona krenulo kao mjera kod glasanja u Skupštini Crne Gore u maju 2013. godine i zajedničkog stava o vraćanju ili izgradnji povjerenja u izborni proces. Svima je jasno da je izbornom procesu u Crnoj Gori potrebno poboljšanje, da je potrebno da igra za glasove bude jednaka za sve aktere i u vezi toga je i sama izrada izbornog zakona išla u duhu da se vrše tehničke ili možda i suštinske ispravke u izbornom zakonu 2011. godine. Ali, sigurno da svi vi ovdje poslanici morate imati na umu da manjinske partije, a ja ću govoriti ispred jedne takve albanske partije, osim toga imaju druge i otvorene političke zahtjeve. Poslovica kaže, gospodine Krivokapiću, da kuća nije tijesna ako djeca nijesu bijesna. Zašto mi tražimo ovo? 1991. godine u Crnoj Gori je živjelo 6,7% Albanaca, preko 40.000. 2011. godine popis je pokazao da živi ispod 5%. U intervalu od 20 godina mi smo, poštovani građani, ostali bez 10.000 najaktivnijih, najvrijednijih, najsposobnijih, onih koji rizikuju. Iz raznih političkih razloga, pritisaka i bilo čega napustili su ovaj dom i zato je za nas potrebna afirmativna akcija. U istim momentima 1991. godine broj stanovnika u Crnoj Gori je 615.000, a 2011. godine broj stanovnika je 620.000. Ukupan broj se nije smanjio. Naš se broj smanjio, to je bio duh afirmativne akcije i afirmaciju za manjinske narode treba gledati u tom smjeru. Naša prava su specifičnija, naši su zahtjevi specifičniji i naše su potrebe specifičnije. Jasno je da je Ustav Crne Gore propustio priliku i u drugim zakonima da definiše ko su manjine u Crnoj Gori. I to je, po mom mišljenju, jedna nekorektna i nezrela politička odluka, koja, čak, ima pozadinu i potencijalne pokušaje asimilacije manjinskih naroda i Albanaca. Mi ovakvim traženjima, ovakvim afirmativnim akcijama to želimo spriječiti. Ne želimo se zatvarati u nacionalne torove, u opštinske torove i ne želimo ugroziti Crnu Goru, jer vraćajući se na onu poslovicu, ono što je bilo zadnjih 20 godina, sigurno je jasno da bar manjinski narodi nijesu bili bijesni u Crnoj Gori. Ako su drugi bili bijesni, mi nijesmo bili. Želim još jednom poručiti svim političkim partijama da dobro razmisle i da je ova afirmativna akcija poštovanje Ustava, član 79, tačka 9; da je ova afirmativna akcija poštovanje Zakona o manjinskim pravima i slobodama, koji je usvojen 10 dana prije referenduma. Tu se govori o afirmativoj akciji na lokalnom nivou. Ja nijesam potpisnik ovog zakona, nažalost, jer je ova afirmativna akcija i za nas. Želim podsjetiti šta se dešava u Podgorici. Zbog ranijih politika Albanci, nacionalne partije su u Podgorici uvijek imale dovoljno glasova za mandat. Nikad ga nijesu dobile. Nijesu stupale u koalicije, samostalno su išle ili nijesu nastupale. Što smeta da i albanske političke partije odlučuju ko će biti u Podgorici gradonačelnik? Treba da učestvuju i da odlučuju, jer srž i suština demokratije jeste da i manjinski narodi učestvuju u svemu tome. Želio bih pojasniti građanima zašto nijesmo potpisnici ovog zakona. Iz onog što sam rekao u uvodnom dijelu, Albanci su 2011. godine ostali bez stečenog prava. Ova afirmativna akcija koja se danas nudi je blaga afirmativna akcija. Ovdje se ne radi o poklonjenim glasovima, ovdje se samo radi o dobijanju prava toliko glasova koliko nosi mandat. Za Podgoricu bi to značilo da bi jedna manjinska lista sa 1500, ako bi izlaznost bila oko 60%, 65, do 1700, sa izlaznošću 72% mogla dobiti mandat. Taj mandat je zaslužen i on je po broju glasova. I zbog toga ta akcija sigurno nije opterećujuća ni za naše društvo ni za one partije koje se žele, po mom mišljenju, kriti iza građanskih floskula. Nama je afirmativna akcija potrebna i sve partije bi trebalo zdušno da nam je daju. Vratiću se još jednom na to da je fokus albanskih partija u ovom domu kod izglasavanja ovog zakona početkom februara bio na tome da smo željeli da se afirmativna akcija unaprijedi i na državnom nivou. Mislim da su dovoljne brojke koje ću navesti. Naš mandat sada košta prosječno 6000 glasova. Skuplji je od prosječnog mandata koji imaju druge partije. I zbog toga smo opet dali amandmane u proceduru i žao mi je što je gospodin Danilović rekao da ti amandmani su prihvatljivi, ali tražimo da se zadrži ono što je bilo ranije. Da se unaprijedi, da bi broj glasova koji bi Albanci dobili kao specifičnija nacionalna zajednica u Crnoj Gori i zbog jezika i zbog vjere bilo četiri mandata u ovom domu. Greška je svrstavati manjinske partije uz ovu ili onu stranu. Mi ćemo uvijek gledati i biti uz partije koje će raditi na demokratskim principima. Više pitanja je otvoreno u Crnoj Gori, a najotvorenije je pitanje statusa albanske nacionalne zajednice. Albanci u Crnoj Gori su, moram potvrditi, nezadovoljni svojim statusom. To je pitanje koje i ovaj dom i politička scena u Crnoj Gori moraju rješavati. Hvala.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech