Gospodine Kaluđeroviću, Proces privatizacije predstavlja najsloženiji i društveno najosetljivi dio tranzicije kroz koje su prošle sve zemlje Jugoistočne Evrope pa i Crna Gora. Taj proces je započeo devedesetih godina i još uvijek traje. Cilj privatizacije u Crnoj Gori je bio da se promijenom upravljačke i vlasničke strukture preduzeća, uz nove investicije, obezbijedi veći nivo efikasnosti poslovanja i konkuretnosti na otvorenom tržištu. U javnosi se često mogu čuti neutemeljene, najčešće političke konstatacjije o nezakonitosti, nepravednosti, nedovoljnoj javnoj kontroli pocesa što potvrđuje i Vaše pitanje. Zato želim da podsjetim da je postupak privatizacije u Crnoj Gori obavljen po zakonima koje smo usvajali u ovom Parlamentu, koji su slijedili najpozitivnije iskustvo zemalja centralne i istočne Evrope regiona, i da je svaki pojedinačni privatizacioni posao nezavisno od metoda privatizacije obavljen uz obavezno javno oglašavanje. Dakle, svim domaćim i stranim pravnim i fizičkim licima koja su zadovoljavala propisane uslove bio je slobodan i ravnopravan pristup procesu. U većim i značajnim privrednim društvima prodaja državne imovine objavljivana u međunarodnim sredstvima informisanja i putem interneta, a prethodna obavještenja su upućivana svim potencijalnim investitorima, ekonomskim odeljenjima diplomatsko konzularnih prestavništava u Crnoj Gori i drugim relevatnim korisnicima. U cilju kvalitetne pripreme i sprovođenja tendera angažovani su najčešće međunarodni pravni finansijski savjetnici. Nakon obavljanja privatizacije i javnosti su saopštavani svi osnovni elementi ugovora, a u skladu sa obavezama i Zakona o slobodnom pristupu informacijama omogućen je uvid u sva dokumenta koja su se odnosila na privatizaciju. I ako se podrazumijeva treba kazati da učesnici na tenderima uvijek nijesu bila najveće svetske kompanije koje je Vlada i domaća javnost priželjkivala, nego one koje su prepoznale interes ulaganja u ograničeno crnogorsko tržište, situirano u regionu Balkana, sa njegovim dodatnim hendikepima. Nemam nikakvih saznanja o korupciji u procesu privatizacije. Da imam već bih obavijestio državne organe, što se očekuje od svakog savjesnog građanina, i od premijera i od vas. Dakle, ukoliko vi imate saznanje da bilo koja karika državne infrastrukture koja je realizovala politiku privatizacije, nije radila shodno propisima ove države, preduzmite početni odgovoran korak, a ja potvrđujem da će svaki takav postupak otvoren pred nadležnim organima imati punu podršku Vlade u cilju njihovog pravednog i ažurnog okončanja. Tačno je da neki od privaticionih aranžmana nijesu rezultirali očekivanim efektima, većom konkurentnošću i profitabilnim poslovanjem privatizovanog preduzeća, kako u Crnoj Gori tako u svakoj drugoj zemlji u tranziciji. Međutim, istine radi, treba reći da i takvim privatizacijama nijesu stvoreni problemi u poslovanju tih preduzeća. Vjerodostojno je ustvrditi da raniji akumulirani problemi iz vremena društvenog statusa tih preduzeća kroz privatizacione aranžmane nijesu riješeni. Recimo, u KAP-u ili "Željezari". Uzroci tome su vrlo različiti. Od ogromnog tereta naslijeđenih gubitaka, tehnološke zaostalosti, izgubljenog povjerenja na tržištu, otpora sindikata i sporosti države da omogući efikasan proces restrukturiranja privatizovanih kompanija i optimizacije zaposlenosti, a u posljednjih sedam godina i preteških posljedica globalne ekonomske krize i gubitka poslovne sposobnosti partnera koji su učestvovali u nekim privatizacijama. Zato sa istim uvjerenjem sa kojim sam odbio da paušalno govorim o korupciji u privatizaciji jednako osporavam ocjenu da je sam proces privatizacije uzrok naših socijalnih i ekonomskih problema u društvu. O tome ubjedljivije od mojih ocjena svjedoči stanje u jednom broju preduzeća koje iz raznih razloga nijesmo uspjeli privatizovati, poput "Oboda", "Radoja Dakića", "Gornjeg Ibra". Ubijeđen sam danas još više da nije ralizovana politika privatizacije sa svim njenim nesavršenostima. Većina crnogorskih preduzeća ne bi izdržala tržišna i društvena iskušenja kroz koja smo prošli, niti bi imali ovaj obim investicija u Crnoj Gori. Podsjećam da je upravo ovdje u Skupštini formirana i skupštinska komisija za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, kao jedan od mehanizama za bolju kontrolu o procesu. Kvalitet privatizacije i poštovanje privatizacionih ugovora u više navrata posljednjih par godina bio je projektni zadatak nezavisnih ekspertiza koje su javnosti činile dostupnim svoje rezultate. I ti rezultati nijesu saglasni sa tvrdnjama iz vašeg pitanja. Govorim ovo, duboko svjesno da je politički mnogo profitabilnije služili se socijalnom demagogijom, poigrati se sa emocijama ljudi koji još uvijek nose u najljepšem sjećanju privid socijalne sigurnosti kojim je stvarao socijalistički model društvene svojine, poslovanja na zatvorenom tržištu. U osnovi model života oslonjenog na neracionalnu potrošnju inostranih kredita, koja je pokrivala nezarađeni životni standard. Međutim, zbog toga smo i došli u stanje nerješive ekonomske i političke krize u nekadašnjoj jugoslovenskoj zajednici. Zato povlađivanje većinskoj javnosti koja je svuda, pa i u Crnoj Gori protiv ovog procesa, jer on u sebi zakonomjerno nosi elemente društvene nepravde i rizike pogrešnih izbora, ali je svuda obavljen kao nužan, bez alternative,smatram nekompetentnošću ili političkom destrukcijom. Ono što je zadatak Vlade i ona već odgovorno taj posao radi je da pažljivo uz učešće javnosti analizira svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjeri odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama. I da u svim slučajevima u kojima se pokaže da partneri nijesu ispunili važne ugovorne klauzulne, bez oklijevanja takve ugovore raskine, što Vlada već i čini. Na kraju, danom stupanja na snagu Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajno korišćenja i raspolaganja na zemljištu društvenodržavnoj svojini, postalo je pravo svojine tadašnjeg imaoca, dok je država ostala vlasnik na zemljištu koje nije moglo biti predmet privatizacije, jer je ili prirodno bogatstvo ili dobro u opštoj upotrebi. Predviđeno je i da zemljišta ostaju u državnoj svojini u slučaju ako u postupku privatizacije ili stečaja za zemljište nije plaćena tržišna naknada, član 419. Postupak pretvaranja prava korišćenja u pravo svojine u nadležnosti Uprave za nekretnine, predviđeno je članom 420, Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, koja postupa po pravilima Zakona o opštem upravnom postupku. Imovinska prava i interesa Crne Gore i u ovim postupcima zastupa i štiti zaštitnike imovinsko-pravnih interesa, koji ulaže pravna sredstva i podnosi žalbe protiv prvostepenih rješenja, odnosno tužbe protiv konačnih drugostepenih odluka, pokrećući sporove pred Upravnim sudom. Vi ste, gospodine Kaluđeroviću, pokrenuli jedan broj konkretnih pitanja. Ja sam se opredijelio da odgovorim na ono što su noseće političke konstatacije u vašem pitanju uz, naravno, obećanje da su pripremljeni dosijei pisanih odgovora na pitanja koja ste konkretizovali i da ćete ih u okviru ukupnih odgovora ovim povodom dobiti naknadno.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech