Ja vjerovatno malo drugačije vidim ozbiljnu posvećenost vladavini prava u jednoj zemlji. Možda pogrešno, ali insistiram da ćemo najviše doprinijeti vladavini prava, ako budemo poštovali Ustav kao temeljni pravno-politički dokument ove zemlje, a da ne doprinosimo vladavini prava, ukoliko svjesno donosimo zakone koji krše Ustav, zato što je to trenutna politička potreba. Drugo, takođe je jako važno da se pridržavamo onoga što su temeljne odrednice našeg pravnog sistema. Jedna od temeljnih odrednica je da na bazi sistemskih zakona u ovom Parlamentu utvrđujemo Ustav, kao obrazac državne potrošnje za predstojeću godinu. To što bilo kome, parlamentu, Vladi ili sudovima tokom godine može pasti na pamet da pravi neku novu potrošnju, ne znači zakonomjerno obavezu realizatoru budžeta, u ovom slučaju Vladi i Ministarstvu finansija, da izlazi u susret takvim željama. Dakle, onaj koji inicira takvo ponašanje, takođe ne doprinosi, ni poštovanju Ustava ni zakona ni vladavini prava, ali važnije je da postoji Vlada i Ministarstvo finansija koji ne pristaju na takve diktate otkud god dolazili. Prema tome, promislite na vrijeme, šta je potreba za prioritetnu potrošnju u 2015.godini, pred nama je pola godine u kojima možemo pametno nadam se osmisliti ono što su nam prioriteti budžetske potrošnje za 2015.godinu. Ne bih sa vama na ovakav način posebno govorio o Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Neka mi bude dozvoljeno da kažem da smatram da ovo nije primjeren način razgovora o jednoj važnoj državnoj instituciji, od suštinskog značaja za nacionalne intrese ove zemlje. O tome se ne razgovara uzgred, ne razgovara se pod formom premijerskog pitanja i ne razgovara se kao dopunskim pitanjem jednom pitanju koje nema nikakve veze sa funkcionisanjem Agencije za nacionalnu bezbjednost. Još manje pristajem da sa vama razgovaram ovdje o Informeru. Zato što nijesam pristajao niti inicirao da ovdje razgovaram i o onim drugim novinama koje su godinama stvarali plodno tle za nastajanje Informera i mnogih drugih problema, jer smo se, koliko do juče, slagali u jednome da koliko god nam se ne sviđala uređivačka politika određenih novina, nemamo pravo da o tome diskutujemo ni u Parlamentu ni na Vladi. Polagali smo pravo na to da individualno svako od nas preuzme teret odgovornosti neslaganja i polemisanja sa određenim tekstovima koji se pojavljuju u tim novinama. I takođe ću vas podsjetiti da ste bili zagovornici vrlo selektivnog korišćenja tog prava. Svi bi imali to pravo do vladajuće koalicije, a posebno premijera. Ne mareći za to, ja ću i dalje nastaviti, ne da na Vladi raspravljam ni o Vijestima, ni o Danu, ni o Monitoru, ni o Informeru, ni da pristajem da razgovaram o tome u Parlamentu, ali ću individualno kao čovjek, sa ovom funkcijom ili bez nje, nastaviti da se borim za ono što je moj dignitet, dignitet moje porodice i za ono što je moje poimianje osnovnih ljudskih prava koje ne smije ugrožavati nijedno sredstvo javnog informisanja. I napokon, slažem se sa vama da je trenutak ovim povodom kojim ste rekli za,po meni takođe, jednu ozbiljnu državnu aktivnost, ne po diktatu bilo čijem, nego dakle jednu ozbiljnu državnu aktivnost nadležne institucije, nije to Agencija za nacionalnu bezbjednost, prije vjerujem da je to institucija u dijelu pravosudne vlasti, koja treba da utvrdi činjenice vezano za pisanje Informera. Dakle, da li je u pitanju falsifikat ili nije, ako je falsifikat onda se preduzimaju mjere koje treba preduzeti prema onima koji takvim falsifikatima ugrožavaju javni moral, ako nije fascifikat, znate ne dopada se ni meni sve što je napisano o meni u određenim glasilima. Ali, znate, pristao sam na sve to jer sam javna ličnost, i pristao sam jer sam javna ličnost u društvu koje se tek uči demokratskoj kulturi, i na to moramo pristati svi.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech