Zahvaljujem, predsjedniče. Uvaženi ministre, uvažene koleginice i kolege poslanici, poštovani građani Crne Gore, Tema koja je danas na dnevnom redu, a to je Kombinat aluminijuma Podgorica, tema je o kojoj je trebalo diskutovati mnogo ranije, a samim tim i ranije riješiti problem. Da smo o ovoj temi diskutovali u januaru danas bi dug KAP-a, bez obzira koju bi opciju odabrali, bio manji za 12 miliona eura, ako uzmemo podatak da je dnevni trošak koji pravi KAP 130 hiljada eura. Što znači da kako Vlada tako i Skupština snosi odgovornost za nerešavanje problema na vrijeme već konstantno odlaganje. Poražavajuća je činjenica da ne biramo između dva dobra rješenja, ne biramo između dobrog i lošeg, već između dva loša rješenja. Prvo ponuđeno rješenje za KAP od strane Vlade je da nakon isplate duga ruskom investitoru preuzme akcije KAP-a. Ovakvo rješenje za nas je u tom momentu bilo prihvatljivije. Međutim, nakon detaljne analize i podataka koje smo juče čuli od premijera, da je KAP u 2012. poslovao sa gubitkom od 52,4 miliona eura, dolazimo do zaključka da je i ono izuzetno loše rješenje, loše ponajviše za privredu Crne Gore. Ovakvo rješenje predloženo je uz očekivanje da će cijena aluminijuma na berzi rasti. Događa se suprotno, cijena aluminijuma pada, što dodatno pogoršava situaciju. Naime, višegodišnje ili bolje reći višedecenijsko subvencioniranje i pomoć KAP-u guši ostalu privredu Crne Gore. Podaci pokazuju da 80% državne pomoći odlazi KAP-u i Boksitima, dok se preostalih 20% usmjerava u ostale, a po najmanje u nerazvijene dijelove Crne Gore. Postavljam pitanje: Da li je ovakav način raspodjele sredstava dobar, da li je realan, da li je pravedan. Možemo li na ovaj način ravnomjerno razvijati regione? Na papiru je sve ravnomjerno a prethodno iznijeti podaci 12 govore suprotno. Ponuđeno rješenje kojim bi u KAP bio uveden stečaj, iako u ovom trenutku izgleda kao jeftiniji i povoljnije, za nas je neprihvatljiv. Programirani stečaj je proces koji bi trajao prilično dugo, a samim tim izazvao i velike troškove. Ti troškovi bi dugoročno premašili troškove o kojima sada govorimo u prvom ponuđenom rješenju od strane Vlade. Razlozi više protiv ovakvog rješenja su i stečajevi koji su sprovedeni u više firmi u Crnoj Gori. Sva ta preduzeća su danas zatvorena i radnici, uglavnom, na ulici. Ista ili slčna sudbina zadesila bi i radnike Kombinata aluminijuma. U rožajskoj fabrici "Gornji Ibar" u kojoj je bilo upošljeno oko 2.500 radnika, uveden je stečaj zbog 36.000,00 eura duga. Svi znamo šta se sa tom fabrikom desilo. Vunarski kombinat "Bijelo Polje" upošljavao je više od 2.500 radnika, danas se nalazi u stečaju. Jedina Ciglana u Crnoj Gori koja se nalazi u Beranama je srušena a godišnji potrošimo i 25. mil. eura za uvoz opeke i crijepa. Opština Berane pamti i Fabriku papira "Beranka" giganta koji je upošljavao i do 2.500 ljudi. Ni opštinu Plav nije zaobišao talas gušenja industrijske proizvodnje. Nekadašnji kapaciteti poput Hotela "Plavsko jezero" su zatvoreni. Istu sudbinu su doživjele i zadruge koje su se bavile otkupom tržišnih viškova trgovinom. Da nije samo sjeverni region devastiran govore i sljedeći podaci: u Baru je zatvorena Fabrika "Primorka" (upošljavala je preko 1.000 radnika). Slična sudbina je zadesila i ulcinjskuk Solanu i mnoge drugoe. Pomenuta i slična preduzeća, takođe su bila izvoznici i sva ta preduzeća su zatvorena. Samo pobrojana preduzeća, ukupno su brojila preko 10.000 uposlenih. Da se ovim preduzećima obezbijedila, kakva takva pomoć, i danas bi funkcionisala ako ne u tom obimu a ono makar polovično. Izdvojite od tih desetine miliona koje svake godine idu KAP-u, po jedan milion za svaku od ovih firmi, i sve će oni funkcionisati i mi ćemo takav model podržati. Nije aluminijum jedino što izvozimo. Zbog zatvaranja fabrika koncesije su podijeljene privatnim firmama a iste te firme izvoze sirovine a ne čak i polu proizvod. Svakodnevno smo svjedoci da kamioni utovarenim balvanima odlaze prema Kosovu i Srbiji. Šta smo uradili da spriječimo takav izvoz? A o načinu raspodjele koncesija da ne govorim, stvarnost je da vlasnici poslastičarnica mogu dobiti koncesije a ne oni koji se stvarno bave preradom drveta. Svi znamo da najveću cijenu pomaganja KAP-u plaća ili je platila privreda sjeverne regije. Zbog toga danas osim Rudnika uglja u Pljevljima ne postoji fabrika koja pozitivno posluje na sjeveru Crne Gore što je i rezultat 13 migracije stanovništva ovog kraja u potrazi za zapošljavanjem. Najnerazvijenija regija Crne Gore upravo je sjeverna čije stanovništvo čini 52,1 siromašnih u cijeloj državi. Najsiromašnije opštine su Rožaje i Plav a i poražavajući je podatak da u Rožajama radi svega 16% radno - sposobnih ljudi. Podatak od 16% je statika a realno stanje je drugačije, ta upošljenost ne prelazi 12 procenata jer mnogi radnici, poput onih iz Fabrike "Dekor" iz Rožaja nemaju riješen svoj status ali se ne nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje a samim tim se smatraju upošljenim. Nijesu oni jedini sa takvim statusom. U Kombinatu aluminijuma Podgorica nije zaposleno svo radno sposobno stanovništvo Crne Gore zbog čega tražimo od Vlade i resornog ministarstva da što prije riješi sudbinu ove fabrike i njenih radnika nakon čega bi konačno mogli krenuti u rješavanju problema ostalih zaposlenih lica i lica koja se nalaze na evidencijI Zavoda za zapošljavanje. Hvala.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech