Zahvaljujem, gospodine potpredsjedniče. Koleginice i kolege, gospođo Lakočević, Moram da priznam da od svih osam pokušaja da se dopuni i izmijeni Krivični zakonik kojima sam ja bio u ovom ili onom svojstvu svjedok, ovo je najozbiljnija i najsveobuhvatnija. Zaista bih volio da je ona rezultat i poslijedica jednog studioznog sagledavanja problema koji su se javili u praksi kod primjenjivanja Krivičnog zakonika, nego što je to imput iz okruženja prije svega iz evropske zajednice, ali što bi naš narod rekao - darovanome se konju u zube ne gleda. Ovo je zaista jedan od najznačajnijih iskoraka, nerado ovo priznajem kao opozicionar, ali, što bi rekao naš narod-popu pop, a Bogu Bog. Sad bih se, s obzirom da sam laik u ovoj materiji, a računam da je i najveći broj građana Crne Gore tog nekog mog odnosa prema ovoj materiji, probao da sa Vama iskonsultujem oko nekih rješenja u pojedinim članovima. Prije svega, želim da mi pojasnite član 17 kojim se mijenja član 176 temeljnog zakona, a koji govori o preuzimanju identiteta. Sve mi je jasno, ali mi nije jasno zašto ste ispustili jedan vid posrednog preuzimanja identiteta čije su posljedice i čije su žrtve skoro nekoliko hiljada građana Crne Gore, a to je onaj momenat koji je vjerovatno sankcionisan u takozvanom falsifikovanju dokumenata, ali ovdje je to mnogo ozbiljnija stvar, odnosi se na zloupotrebu podataka kod podizanja kredita. Na desetine i desetine, na stotine, na hiljade građana Crne Gore ovih godina bije veliku i uzaludnu bitku sa bankama, sa sudovima da dokažu da su njihovi identiteti, ne podaci, ja to razlikujem, jer podatak ne može biti odvojeo od identiteta. Moj potpis, moj matični broj, broj lične karte, to sam ja. I to nije samo običan podatak, to je moj identitet. A broj zloupotreba tih podataka i te vrste identiteta kod ovih slučajeva je pravo da vam kažem prevršio svaku mjeru. Nema dana kad u novinama ne možete da pročitate neku vrstu žalopojke uzaludne, pojedinih građana koji ni nakon četiri, pet godina, čak ni nakon sudske presude, da je njihov potpis falsifikovan, ne mogu da ubijede banke da oni nijesu žiranti i da nijesu odgovorni za preuzetu obavezu koja po tome ishodi. Takođe, mi je ostalo prilično malo nedorečeno i meni nejasno, član 24 kojim mijenjate član 214, a govori se o zaključenju ništavog braka. Između ostalih uslova da bi se brak učinio ništavim jeste ako je sklopljen na silu, ali takođe, u stavu 2 kažete da gonjenje nastupa tek ako je brak poništen. Ko ga poništava, kad, na čiji zahtjev? Znate da postoje čitave populacije gdje je to uobičajna pojava i gdje to nikad niko nije sankcionisao, a žrtve 577 se žive čut ne smiju. Tek tu i tamo se poneka odvaži da to saopšti javno i na tome se to sve završava. Dalje, ovaj član 30 kojim mijenjate član 244 zapravo dajete novi član 244a, a odnosi se na dogovaranje ishoda takmičenja što izuzetno pozdravljam, jer je to oblast u kojoj se u poslednje vrijeme dešava neviđeni organizovani kriminal, gdje u stavu 4 kažete, za pokušaj djela iz stava 1 ovog člana kazniće se, i tu je stavljena tačka. Ko će se kazniti, čime će se kazniti, koliko će se kazniti? Pravo da vam kažem nijesam uspio da čak ni vraćajući se na temeljni zakon, jer ovo je novi član, nijesam uspio da to definišem. Član 42 kojim mijenjate član 281, a radi se o zloupotrebi poslovnih informacija. Ono što meni ovdje nedostaje i što mi se čini nedovoljno razjašnjenim jeste način dolaska do te informacije. Znate, nije sve jedno ako do te informacije ja dođem kao službenik, činovnik ili rukovodilac određene organizacije, pa je prodam i učinim korist za sebe i za nekoga drugoga, ili ako recimo kao građanin sam već tu u holu, slušam razgovor dvojice biznismena i dođem do informacije koja može da mi posluži da bih mogao da steknem neku imovinsku korist, ili da je učinim korisnim za nekog drugog. To dvoje odprilike ne može da bude jednako i po meni bi morali tu da se napravi neka distikcija. Ono što generalno još ostaje da Vam zamjerim, što se nijeste dotakli toga jeste, čitavo poglavlje takozvanog sajber kriminala koje je u ovo vrijeme postalo veoma izraženo, i neovlašćeno prisluškivanje u svjetlu najnovijih afera kad građane naše države prisluškuju tuđe agencije i bez odobrenja ni suda, ni bilo koga sa domaćim službama razmjenjuju te informacije. Do duše ja znam da mi nijesmo zemlja i građani baš tolikog stepena značaja u nekim međunarodnim tokovima da bismo tome bili izloženi u velikoj mjeri, ali činjenica da to postoji i da su neki naši građani tretirani tom vrstom kriminala je ostala netaknuta u ovim izmjenama i dopunama, a bojim se i da ćete uskoro morati i time da se pozabavite. Zahvaljujem.

Keyboard shortcuts

j previous speech k next speech